Professional Documents
Culture Documents
Dolina Reke Hunza2
Dolina Reke Hunza2
Dolinu rijeke Hunza, na granici Indije i Pakistana, zovu "Oaza mladosti". ivotni vijek
stanovnika ove doline je 110 - 120 godina. Oni se skoro nikada ne razbolijevaju i izgledaju
mladoliko.
Znai, postoji neki nain ivota, priblian idealnom, kada se ljudi osjeaju zdravi, sreni, ne stare,
kao u drugim zemljama ve od 40-50 godina starosti. Zanimljivo je da stanovnici doline rijeke
Hunza, za razliku od susjednih naroda, izgledaju slino Evropljanima, kao Kalai, koji ive u
blizini.
Prema legendi, ovu malenu planinsku dravu osnovala je grupa vojnika Aleksandra Velikog
tokom indijskog pohoda. Oni su, naravno, uspostavili tu strogu vojnu disciplinu, takvu da su
stanovnici sa maevima i titovima morali da spavaju i jedu, pa ak i igraju ...
Hunze se sa ironijom odnose prema tome da ih jo uvijek neko u svijetu zove gortacima. Pa, u
stvari, nije li oigledno da s pravom to ime treba da nose ljudi koji ive u blizini uvenog
"stecita planina", mjesta gdje se spajaju tri najvea planinska sistema u svijetu:
Himalaji, Karakorum i Hindu Ku. Od 14 vrhova na planeti koji su preko osam hiljada, pet su u
blizini, ukljuujui i drugi vrh posle Everesta K2 (8,611 metara), ije se osvajanje u planinarskom
drutvu cijeni ak i vie nego osvajanje omolungma (Mont Everest). A ta rei o ne manje
proslavljenoj "planini ubici" Nanga Parbat (8126 metara), na kojoj je sahranjen rekordan broj
planinara?
Proi kroz ove kamene masive nije mogue, ako nijeste sportista svetske klase. Moete se samo
"provui" uskim prevojima, klisurama, stazama. Od davnina, te rijetke staze kontrolisale su
kneevine, koji su oporezivali sve prolazee karavane. Smatra se da su Hunze meu njima jedni
od najuticajnijih.
U svijetu ovaj "Izgubljeni svijet" je malo poznat, ne samo zbog geografskog razloga, ve i
politikog: Hunze, zajedno sa nekim drugim narodima u dolini Himalaja, nalaze se na teritoriji na
kojoj se skoro 60 godina vodi spor izmeu Indije i Pakistana.
Jedna od glavnih atrakcija Hunza je lednik koji se irokom hladnom rijekom sputa u dolinu. Na
mnogim terasastim poljima, uzgaja se krompir, povre i konoplja, koju ovdje ne samo da pue
ve je dodaju kao zain jelima od mesa i supama.
Kajsija je nesumnjivo glavna vrijednost vrtova Hunza. Cio Pakistan zna da samo ovdje raste
"plod Hunza" iz kog izbija mirisni sok jo na drveu.
Zdravlje
Hunze se kupaju u ledenoj vodi, ak i na temperaturi 15 stepeni ispod nule, sa sto godina igraju, a
40-godinje ene izgledaju kao djevojke, sa 60 godina imaju skladnu i savrenu figuru, sa 65
godina raaju djecu. Ljeti jedu sirovo voe i povre a u zimskom periodu - suene na suncu
kajsije, proklijale itarice, oviji sir.
Interesantno, postoji jo jedna stvar: Hunze imaju period kada voe jo nije zrelo, taj period zovu
"gladno proljee", on traje od dva do etiri mjeseca. U ovim mjesecima, oni skoro nita ne jedu,
samo jednom dnevno piju napitak od suve kajsije. Ovaj post je kod njih uzdignut do kulta i strogo
se potuje.
kotski ljekar MekKarison, koji je prvi opisao srenu dolinu, naglaavao je da je upotreba
proteina kod njih na najniem normalnom nivou, ako se uopte on moe nazvati normalnim.
Dnevno Hunze unose u prosjeku 1933 kalorije koje sadre 50 g proteina, 36 g masti, 365 g ugljenih
hidrata.
kot koji je ivio u neposrednoj blizini doline Hunza 14 godina, doao je do zakljuka da je
ishrana glavni faktor dugovjenosti ovog naroda. Ako se ovjek ne hrani pravilno, od bolesti ga
ne moe spasiti ni planinska klima. S toga ne iznenauje da komije Hunza koji ive u istim
klimatskim uslovima, stradaju od najrazliitijih bolesti. Njihov ivotni vijek je dva puta krai.
U aprilu 1984., jedan Hong Kongki asopis je saoptio sledei nevjerovatan dogaaj. Jedan od
Hunza, po imenu Said Abdul Mobuda, koji je stigao na londonski aerodrom Hitrou, zbunio je
radnike emigracione slube kada je pokazao paso. Prema tom dokumentu, on je roen u 1823. i
imao je 160 godina. Pratilac Mobuda, Mulla rekao je da se njegov tienik smatra svetim u zemlji
Hunza, koja je poznata po svojoj dugovenosti. Mobuda je odlinog zdravlja i razuma. On pamti
dogaaje od 1850.godine.
Za svoju tajnu dugovjenosti mjetani kau jednostavno: budi vegetarijanac, stalno radi fiziki,
uvijek se krei i ne mijenjaj ritam ivota, tada e ivjeti od 120 do 150 godina. To su obileja svih
Hunza, naroda, koji ima "dobro zdravlje".
Visoka radna sposobnost u najirem smislu rijei, kod Hunza se manifestuje kako pri radu, tako i
tokom plesova i igara. Za njih je proi 100 - 200 kilometara, isto to i za nas proetati oko kue.
Oni se izuzetno lako penju uz strmu planinu da bi prenijeli neku vijest, i vraaju se kui svjei i
veseli.
ivotna radost - Hunze se stalno smiju, oni su uvijek dobro raspoloeni, ak i ako su gladni i
ako im je hladno.
Izuzetna spokojnost - "Hunze imaju jake ivce, kao od konopa, ali suptilne i tanke, kao strune pisao je MekKarison - Oni se nikada ne ljute, ne ale se, nijesu nervozni, ne ispoljavaju
nestrpljenje, ne svaaju se meusobno i sa potpunim duevnim spokojom prevazilaze fiziku bol,
nevolje, buku, itd. "
Dugovenost i izuzetno zdravlje itelja ove doline privukli su panju raznih istraivaa. Za
Hunze je starost od 90 godina uobiajena, dobar deo njih ivi 100 godina ili vie, a vitalnost je i u
toj ivotnoj dobi znatno ouvana. Dugo se mislilo da je ta neobina dugovenost posledica
genetskih faktora. Meutim, istraivanja su pokazala da faktori okruenja igraju vaniju ulogu od
naslea. Ovi faktori su: ishrana koja se prvenstveno temelji na namirnicama biljnog porekla i
jednostavan, prirodan, nain ivota sa mnogo fizike aktivnosti. Narod Hunza ne zna za rak,
kardiovaskularne bolesti, dijabetes i prerano starenje.
Dolina Hunza
Dolina Hunza nalazi se na severu Pakistana blizu granice sa Kinom. Prua se izmeu dva najvia
planinska masiva na Zemlji: Hindukua i Karakoruma. Ova oblast je veoma bogata rekama,
pritokama reke Inda, koje obrazuju duboke doline.Ovo je udaljena, zagonetna i opinjavajua
oblast, kako zbog lepote svojih pejzaa, tako i zbog izrazite dugovenosti svojih itelja. Politiki
gledano, dolina Hunza je najseverniji deo Pakistana, a njeni stanovnici su veinom muslimani.
Narod doline Hunza, koji se drukije naziva narod Buruaski, danas broji oko 87.000 dua. Sve
do 1947. godine, kada su pripojeni Pakistanu, Buruaski su iveli samostalno u okviru male
autonomne himalajske kraljevine u okviru britanske imperije. Na elu kraljevine nalazio se mir
(lokalni naziv za vladara), koji je 1947. svoju zemlju stavio pod okrilje Pakistana. Do doline
Hunza se stie dugim i starim putem koji polazi od Islamabada.Geografska izdvojenost
omoguila je stanovnicima doline Hunza da ouvaju prirodne ivotne navike tokom nekoliko
hiljada godina. Dugovenost i izuzetno zdravlje itelja ove doline privukli su panju raznih
istraivaa. Za Hunze je starost od 90 godina uobiajena, dobar deo njih ivi 100 godina ili vie, a
vitalnost je i u toj ivotnoj dobi znatno ouvana. Dugo se mislilo da je ta neobina dugovenost
posledica genetskih faktora. Meutim, istraivanja su pokazala da faktori okruenja igraju
vaniju ulogu od naslea. Ovi faktori su: ishrana, koja se prvenstveno temelji na namirnicama
biljnog porekla i jednostavan, prirodan, nain ivota sa puno fizike aktivnosti.
Zdrave navike Hunza
Istaknuti ameriki kardiolozi, lekari Tumi i Vajt posetili su ovu oblast 1964. godine i izvrili
razna istraivanja koja su bila objavljena u asopisu Ameriken Hart Durnal (E. G. Toomey, P.W.
White, A brief survey of the heart of aged Hunzas, American Heart Journal, 68:842, 1964.),
jednom od najpoznatijih specijalizovanih asopisa posveenih bolestima srca i krvnih sudova.
Poto su ispitali 25 ljudi starosti od 90 do 110 godina, ova dva lekara dola su do zakljuka da su
svi ispitani imali normalan krvni pritisak, nivo holesterola i rad srca. Narod Hunza ne zna za rak,
kardiovaskularne bolesti, dijabetes i prerano starenje. Oni su utvrdili da narod Hunza ima
jednostavan reim ishrane zasnovan na sveem i suvom vou, oraastim plodovima,
mahunarkama i itaricama. Oni troe mleko u jako malim koliinama, a najvei broj njih svega
jedanput do dvaput godinje okusi meso.
Treba naglasiti da Hunze konzumiraju svega dva obroka dnevno, doruak i ruak, uprkos otrim
klimatskim i geografskim uslovima u kojima ive. Preskakanje veere pomae ovom narodu da
na poinak ode lakog stomaka i da u toku sna snagu namenjenu obnovi organizma ne koristi za
varenje.
Ishrana Hunza
itarice
Znaajan deo ishrane Hunza ine itarice: jeam, proso, penica i heljda. Od celog zrna ovih
itarica pravi se brano. Ono se koristi za izradu beskvasnog hleba zvanog apati, koji Hunze
obavezno jedu uz svaki obrok. Hleb od celog zrna, pored skroba, koji predstavlja glavni sastojak
belog brana i hleba, sadri klicu i omota ili mekinju. Klica je posebno bogata vitaminom E, koji
predstavlja snaan antioksidans i na taj nain znaajnu antikancerogenu materiju.Jedan od
recepata za proizvodnju apati hleba glasi:
2 olje brana od celog zrna penice samlevenog na kamenom mlinu (poto veina nas nema
mogunosti da brano dobije sluei se kamenim mlinom moemo upotrebiti integralno brano
koje nam je na raspolaganju) ili meavina od vie vrsta brana dobijenih od celog zrna;
ajne kaiice soli od povra (mi se moemo posluiti morskom solju) so od povra dobija
se na taj nain to izaberemo neko povre (najee korenasto), recimo celer, operemo, oljutimo
i narendamo ga, a zatim pomeamo sa morskom solju u zapremini 1:3 i stavimo u posudu sa
poklopcem da odstoji 20 sati; potom, meavinu istresemo u tepsiju, stavimo u penicu i suimo na
temperaturi od 80 stepeni, sve dok ne ovrsne; osuenu meavinu izvadimo, prohladimo i to
sitnije sameljemo; uvamo u dobro zatvorenoj staklenoj tegli;
do 1 olje hladne vode.
Pomeati brano i so. Dodati vodu i meati dok se ne napravi kruta jufka. Malo pobranjaviti
povrinu za meenje i mesiti dok jufka ne postane glatka i elastina. Pokriti mokrom krpom i
ostaviti da odstoji 30 minuta. Nakon to je odstojala, jufku kidati i oblikovati loptice veliine 2-3
cm. Loptice razvui oklagijom tako da se dobiju tanki krugovi, iji prenik moe da iznosi i do 18
cm. U blago zagrejanu penicu krugove poreati na pleh ili reetku, koje treba prethodno malo
nauljiti (moemo se sluiti i papirom za peenje). esto okretati. Od jedne jufke dobija se oko 20
apatija.
Voe i povre
Voe i povre predstavljaju redovni deo ishrane naroda Hunza. Oni se najee konzumiraju u
presnom ili sirovom obliku. Ukoliko se neka namirnica termiki obrauje, to je najee povre,
koje se kuva vrlo kratko. Od voa, Hunze najvie jedu: kajsije, jabuke, kruke, breskve, trenje,
dud, kupine i groe. Kajsija se najvie uzgaja, a jede se u sveem i osuenom obliku.
Takoe, konzumira se osueno jezgro kajsije. Hunze koriste svee jezgro kajsije za dobijanje ulja.
Jezgro se melje na kamenom mlinu, a zatim se dobijena masa pritiska izmeu runog kamena i
ravne kamene ploe da bi se dobilo ulje. Ovo ulje se koristi za kuvanje ili kao preliv za salatu od
zelenog povra. Ono slui i kao losion za lice i kosu. Meutim, njegova upotreba nije esta.
Kajsija slui za pripremu okrepljujueg napitka na taj nain to se u sveem stanju, nakon to se
rasee i ukloni kotica, potopi u vodu da omeka, a zatim se izvadi i samelje ili narenda i ponovo
pomea sa vodom.
Prilikom pripreme slatkih jela oni uopte ne troe eer, a poznato je da je voe bogato sloenim
ugljenim hidratima, koji za razliku od rafinisanog belog eera, deluju blagotvorno na ljudski
organizam. Povre koje Hunze najradije upotrebljavju u ishrani: pasulj, graak, leblebije,
argarepe, patrnak, krompir, bundeva, zelena salata i spana.
Oraasti plodovi
Od oraastih plodova najvie troe orahe, a u manjoj meri lenike i bademe. Hunze od badema
prave ulje, po recepturi koja se prenosi sa kolena na koleno, koje koriste za kuvanje. Kao obroci
esto se javljaju kombinacije voa ili salata sa oraastim plodovima. Oraasti plodovi sadre
polinezasiene (linolinska i linoleinska) i mononezasiene (oleinska) masne kiseline koje su
zdrave i neophodne u ovekovoj ishrani, ali ih treba troiti umereno. Nasuprot njih nalaze se
zasiene masne kiseline, kojima obiluju namirnice ivotinjskog porekla, koje su nepotrebne i
esto tetne po ljudski organizam.
Himalajski visovi Hunzama omoguavaju da udiu ist vazduh. Dolina Hunza nalazi se na
nadmorskoj visini od preko 2.500 metara. Ljudi koji ive na velikim nadmorskim visinama esto
poseduju vei broj crvenih krvnih zrnaca, koja su zaduena za razmenu gasova u naim pluima,
posebno za prenos kiseonika, koji je neophodan za normalan rad naih elija i kljuan za ivot
organizma u celini. Ne moramo se popeti na Himalaje da bismo udisali sve vazduh, ve moemo
sa porodicom ee odlaziti na izlet u prirodu, peaiti parkom ili hodati kraj reke, redovnije
poseivati rodbinu ili prijatelje koji ive na selu.
Obavezno moramo izai iz zatvorenog prostora i makar protegnuti noge. Dobro bi bilo da
postepeno produavavamo boravak na otvorenom prostoru, a blagotvorno bi bilo da dnevno
prepeaimo 10 km ili preemo jo veu razdaljinu.Obrada zemlje i uzgoj poloprivrednih kultura
na terasama-batama u celosti su organski. Hunze ne koriste nikakva vetaka ubriva ili
vetake pesticide. Oni se slue kompostom i ivotinjskim ubrivom. Kompostiraju se otpatci od
povra i voa, pepeo od drva koja slue za kuvanje i ogrev, drvenasti delovi biljaka i lie.
Zemlju navodnjavaju uz veto osmiljen sistem kanala i velikih kamenih ploa. Otopljeni sneg i
voda iz pritoka Inda, koja je alkalna i odlikuje se sveinom i istoom, sakupljaju se u kanalima.
Oni sa sobom nose mulj koji spiraju sa planinskih padina. Ovaj mulj sadri crnkast pesak koji je
bogat mineralnim materijama, a potie od stena koje voda lagano ispira. Dva puta godinje
uklanjaju se kamene ploe i voda zajedno sa muljem iz glavnih kanala plavi terase-bate. Sledi
obrada zemlje, zatim ubrenje kompostom i ivotinjskim ubrivom, a potom dolaze na red setva i
sadnja.
Useve su od korova i napasnika titili meavinom vode i pepela od raznog drvea i bilja. Mir je,
60-ih godina XX veka, na zahtev Pakistana, koji se plaio da e sever zemlje pogoditi razne bolesti
poljoprivrednih kultura i na taj nain izazvati glad i nemire, pokuao da primora Hunze da
upotrebe vetake pesticide ali u tome nije uspeo, iako je u kraljevini i dalje na snazi bila
aposolutna monarhija. Hunze su ipak ostale verne tradicionalnom nainu zatite svojih useva.
Derom Irving Rodejl, ameriki publicista, pionir pokreta za povratak organskom batovanstvu i
poljoprivredi i zagovornik prirodne medicine, smatrao je da je organski nain uzgoja ivotnih
namirnica u velikoj meri odgovoran za izuzetno zdravlje i dugovenost Hunza (G.I. Rodale, The
Healthy Hunzas, Rodale Press, Emmaus, Pennsylvania, 1948).
Radni dan Hunza
Radni dan za Hunze poinje u pet asova izjutra. Za vreme rada Hunze ee prave pauze da bi se
odmorili i duboko udahnuli vazduh. Za vreme ovih pauza ne zapoinju razgovor, ve posmatraju
bogatstvo prirode koja ih okruuje. Dobro je na kratko odmarati se od rada kojim smo
zaokupljeni, jer na taj nain pruamo naim miiima priliku da se opuste, ublaavamo psihiki
zamor do kojeg dovodi prenapregnuta panja, koju posveujemo trenutnoj aktivnosti. Jednom
reju, oslobaamo svoj organizam od stresa kojem je izloen. Ljudi koji ive u gradovima i esto
obavljaju poslove povezane sa sedelakim nainom ivota treba da prave ee pauze. Pri tom je
poeljno da se istegnu malo i naprave nekoliko brzih koraka, kao i da stalno imaju dotok sveeg
vazduha. Ako je mogue, treba da dre makar odkrinut prozor na radnom mestu.
Hunze leu rano
Sa prvim sumrakom Hunze se ve pripremaju za poinak. Medicina danas zna da na organizam
izmeu 9 i 11 asova uvee lui hemijsku supstancu koja izaziva pospanost, a nakon 11 asova
uvee on prestaje sa luenjem ove supstance i tada je teko zaspati ili je san esto nekvalitetan.
Takoe, nauno je dokazana injenica da se od 9 asova uvee pa sve do izlaska sunca u naem
telu lui melatonin, biohemijska supstanca neophodna za obnovu elija. Ljudi u tzv. razvijenim
drutvima ovu injenicu ozbiljno prenebregavaju. Na taj nain dovode svoj organizam u stanje
dugorone psihofizike iscrpljenosti koji neizbeno dovodi, ako ne odmah do teih bolesti, onda
bar do raznih zdravstvenih tegoba. Jo jedna odlika visokocivilizovanih naroda je preterana
zloupotreba vetakog osvetljenja koje organizam dri na neprirodan nain budnim i izmeu
ostalog doprinosi razvoju degenerativnih bolesti vida, kratkovidost, dalekovidost, oni pritisak.
Alen I. Benik, ameriki oftalmolog-optometriar, putovao je u dolinu Hunza sa namerom da
pregleda vid najstarije populacije ovog naroda. Svoj izvetaj sumira sledeom reenicom:
Ispitao sam vid najstarijih graana Hunze i utvrdio da se nalazi u odlinom stanju (A. E. Banik,
The Hunza Land, Whitehorn Publishing Co., Long Beach, California, 1960). Dobar deo Hunza,
ak ni danas, ne upotrebljava vetako osvetljenje.
Druge rasporostranjene bolesti razvijenog sveta su: rak, odlikuje se nekontrolisanim rastom
elija koje kradu hranljive materije od okolnog zdravog tkiva i na taj nain estoko iscrpljuju i
razaraju organizam, dijabetes, naroito eerna bolest tipa II ili adultni dijabetes, koja nastaje
usled visoke koncentracije holesterola u krvi koji spreava insulin da potpomogne glukozi da
prodre u elije naeg organizma, artritis, nastaje usled pojaane koncentracije ureinske ili
mokrane kiseline u krvi usled obilne konzumacije namirnica ivotinjskog porekla, pogotovu
mesa.
Alkohol
Mir Muhamed Damal Kan, vladar Hunza od 1945 do 1974. godine, verovatno je odgovoran za
tvrdnje da Hunze konzumiraju alkohol, ali i za neka druga uvreena miljena koja uglavnom ne
odgovaraju istini. Naime, Damal Kan je oftalmologa Alena Benika, koji je istraiovao zdravlje
Hunza, posluio vinom prijatnog i blagog ukusa, proizvedenog od groa. Nakon to je popio
dve aice. Benik je upitao Mira da li njegov narod pije pani, kako je vladar ovo pie nazvao, a
to u prevodu znai voda, u veim koliinama i dobio potvrdan odgovor.
Kan je ak tvrdio da za vreme praznika svaki stanovnik popije po jednu bocu ovog napitka, a da
on nema nikakvog opijajueg dejstva na njih. Istina je da Hunze piju napitak spremljen od
groa, ali u kojem nije dolo do procesa vrenja ili bar ne u znaajnoj meri, koje je slino
se nisu odnosile samo na ishranu ve i na njihovu poljoprivrednu praksu (J. F. Hoffman, Hunza
Secrets Of The Worlds Healthiest And Oldest Living People, New Win Publishing, 1996,
originalno izdanje objavljeno 1968).
Hunze opstaju uprkos blagodetima moderne civilizacije
Na alost, zdravlje Hunza se poslednjih godina pogorava jer su blagodeti savremene
civilizacije stigli i do njih: hrana u konzervama, slatkii od belog eera i brana i ostali rafinisani
industrijski proizvodi prezasieni raznim hemijskim dodacima (pojaivaima ukusa, vetakim
aromama i bojama, konzervansima, itd.). Primeeni su uestali sluajevi karijesa, degenerativne
bolesti organa za varenje, kao i druge bolesti vezane za nain ivota koje su im ranije bile
nepoznate. Vetako osvetljenje, radio i televizija su prisutni, ali nisu jo uvek iroko zastupljeni.
Oni skrauju boravak Hunza u prirodi, na sveem vazduhu i suncu, vezujui ih za zatvoreni
prostor, i izlau ih stresu, pogotovu savremeni mediji koji obiluju scenama nasilja i razvrata, kao i
brojnim drugim sadrajima koji podrivaju tradicionalne moralne vrednosti i agresivno promoviu
materijalizam. Istovremeno, oni naruavaju prirodnu naviku Hunza za zdravim snom. Meutim, i
pored svih pomenutih blagodeti, tradicionalni nain ivota je jo uvek jak i zahvaljujui njemu
Hunze su jo uvek jedan od najdugovenijih naroda na Zemlji.
October 2006
Background
Sir Robert McCarrison (who died in 1960) spent some seven years in the Hunza
Valley. Dr McCarrison was the resident surgeon and medical research worker for the
British Army in Gilgit from 1904-1911. Gilgit is 68 miles (109 km) from Baltit. He
was probably the first medically qualified Westerner to visit the Hunza Valley. In the
publication Studies in Deficiency Disease, he said My own experience provides an
example of a race unsurpassed in perfection of physique and freedom from diseases
in general among these people the span of life is extraordinarily long; and such
service as I was able to render them was confined chiefly to the treatment of
accidental lesions . or the treatment of maladies wholly unconnected with food
supply.
In 1961, an article in the Journal of the American Medical Association described
Hunza Land, a remote region in the Himalayan Mountains. The article reported that,
in this region, healthy people lived to be 120 or even 140 years of age.
As a result of this publication, Dr JAY M. HOFFMAN was sent to the Hunza valley,
under the auspices of the National Geriatrics Society, to conduct research to find the
secrets of the health and longevity of the Hunza people. Resulting from his extensive
research into their lifestyle and, of particular interest, their diet, Dr Hoffman wrote
his book HUNZA - Secrets of the worlds healthiest and oldest living people. This
book was originally published in 1968, and most recently revised in 1997 (Dr
J.M.Hoffman, Newwin Publishing Inc., Clinton, NJ, 1997).
A Digression
Today, in the 21st century, the benefits of a vegetarian diet are well known and
documented. It is of interest to look at the role that such a diet plays in the prevention
of disease and in achieving optimal health and longevity, and to compare todays
knowledge with the results of Dr Hoffmans research into the Hunza people some 40
years ago.
The arterial diseases (involving the heart-coronary heart disease, the braincerebrovascular disease, including stroke, peripheral vascular disease and
hypertension), cancer, and diabetes with its complications, are responsible for the
majority of deaths in Western Society. None of these were found in the Hunza people,
by either Sir Robert McCarrison or by Dr Jay Hoffman.
Following is a brief overview of some of the health benefits of a vegetarian diet in
relation to these major disease groups. This is not a complete and exhaustive list of
known benefits in these diseases. It is intended to give a focus on the positive health
outcomes when a dominantly vegetarian diet is consumed, as was done by the Hunza
people.
Arterial Disease.
Plant-based diets significantly reduce the intake of cholesterol and saturated
fat. There is NO cholesterol in plant/vegan foods. Both saturated fat and
cholesterol are two dietary factors strongly linked to the development of
arterial disease, including coronary artery disease.
The less we eat of them, the better it is for our heart.
A plant-based diet is also a rich source of soluble fibre. Soluble fibre is
effective in helping to lower blood cholesterol. It binds bile salts, which are
then excreted rather than reabsorbed (enterohepatic circulation). Extra bile
salts have to be produced by the liver to replace those lost and these are made
from cholesterol.
Fruit and vegetables are a major source of folic acid.
This vitamin (B9) helps reduce the risk of heart disease by lowering levels of
Cancer.
There is strong scientific evidence that a diet rich in fruit and vegetables
protects against many forms of cancer. These include cancers of the lung,
colon, stomach, mouth, larynx, oesophagus, bladder and prostate.
The protective compounds in fruit and vegetables include carotenoids (eg in
carrots there are some 200 of these, of which bcaroteine is but one: the full
health benefit is the combination as found in the whole food), vitamins C and
E, selenium, indoles, isothiocyanates, flavinoids, phenols and others.
Plant foods, being rich in fibre, help prevent colon cancer, as well as
constipation, and its complications like diverticulosis and haemorrhoids.
There is NO fibre in animal products. Studies show that men who are heavy
red meat eaters have a significantly increased risk of getting colon and
prostate cancers.
Diabetes.
Adult onset (Type 2) diabetes is often well controlled on a vegetarian diet,
especially if combined with weight loss. (Most adult-onset diabetics tend to
be overweight or obese the Body Mass Index should be less than 25.)
These are but some of the major diseases and conditions that can be prevented, or
even reversed, by eating a vegetarian diet. None of these diseases were found in the
Hunza people.
As we will see, a vegetarian diet is only one of many factors that has contributed to
the health and longevity of the Hunzas. However, the Hunza diet is probably the most
An Agricultural Nation
The only occupation that existed in the Hunza was farming. It was strictly an
agricultural nation. This is probably one of the prime contributing factors in the
longevity of the Hunza people.
The land was distributed almost evenly amongst the people, so that each family had
about the same amount. The terraced fields ranged from half an acre to five acres in
area.
There were three main produce:
1. Fruits. These included apricots, peaches, pears, apples, plums, grapes,
cherries, mulberries and figs. Many of these were sun-dried on the roofs of
the houses.
2. Vegetables. These included potatoes, tomatoes, all types of beans, lettuce,
cucumbers, many types of melons and almost all types of vegetables grown in
the West.
3. Grains. The main one was wheat. Other grains grown were rye, oats, barley,
corn, millet and buckwheat. No rice was grown, as there are no lowlands.
The people did not cook very often, mainly because firewood was scarce. Whenever
possible, foods were eaten raw.
Organic Farming
In the Hunza valley, chemical fertilisers were not used. All the soil is enriched by the
mineralised glacial water. In addition to the enrichment of the soil by glacial water,
the Hunza people improved the earth with natural compost or manure. The farmers
put back into the soil, in the form of compost, what they took out of it in crops.
Analysis of the soil, using samples of the black topsoil of the Hunza, was carried out
and the soil was shown to be very rich in all minerals, as were samples of the glacial
water.
Vegetation grown in rich mineralised soil brings forth rich mineralised food. Due to
the use of natural fertilisers and rich mineralised water, the crops grew in profusion.
No chemical sprays of any form were used. No insects attacked the vegetation or fruit
trees. One reason for this was the high altitude of the country. Another was probably
the richness of the soil, which produced pest-resistant growth. This was true organic
farming.
It is undoubtedly one of the factors that contributed to the health and longevity of the
Hunza people.
What About the Climate? Pure Air, Pure Water and Sunshine
Another reason for the longevity of the Hunza people, Dr Hoffman said, was the
marvellous climate and clean air they had in their wonderful Utopian Valley. There
was no air pollution. The atmosphere was ever pure and clean. Dr Hoffman pointed
out that they were habitual deep-breathers and physically active people.
They drank copious amounts of water. (Water intake is always high at altitude.)
Dr Hoffman also noted that the Hunza people were exposed to plenty of sunshine.
He says They drink lots of water and are natural deep breathers. So these three
things sunshine, (pure) water and pure air - are undoubtedly important aids in their
seeming boundless vitality.
the fields, and up and down the terraced mountains, all the equipment they needed to
use in planting and harvesting, as well as the final harvest.
It is well known and widely accepted that a physically active life-style is a significant
factor in health and longevity. The health and longevity of the Hunza people was
linked to their physically active life-style.
They did not drink colas, sodas and other beverages. These bulky, heavy, commercial
drinks were not carried into the valley. Hence they did not have sugary, chemicalised
drinks. Water was their staple.
Good Nutrition
This perhaps should be at the top of the list of reasons for the incredible health of the
Hunza people. There is no doubt that the nutritious food consumed by the Hunza
people was a very important contributing factor to their health and longevity. Let us
look closely at what Dr Hoffman observed in his research, during his visit to the
Hunza valley in 1961.
All agriculture was organic, and grown in mineral rich soil, with natural composting
and free of all chemicals.
Minerals and trace elements in soil are inorganic. We cannot eat the earth and live:
our bodies can only assimilate minerals and trace elements in the organic form. As
vegetation grows in the soil, it absorbs inorganic minerals and transforms these into
organic minerals. Thus, as the plants and their fruits are eaten, the organic minerals
needed for the body are ingested and assimilated.
Every tissue and every cell of our bodies is built, or made, from the food we eat. If
we eat good, nutritious food (organically grown, full of organic minerals and trace
elements), we are going to have healthy bodies. There is a constant breakdown of the
tissues of the body and replacement by new cells. These new cells are made from the
breakdown products of the old cells, after the waste or toxic material is removed and
excreted, and supplemented from food. If we eat food that is demineralised (as the
result of mineral depleted soil, non-rotated crops, non-organic farming) devitalised
and dead, it is only natural that we will have sick bodies. All cooked food is dead, as
are all the processed and refined foods.
Dr Hoffman writes:
the people of Hunza land live without the ailments of cancer, heart trouble,
arteriosclerosis, high blood pressure, arthritis, diabetes, tuberculosis, mental illness
and many other ailments that plague the civilised world. Of what do the die? They die
of old age.
The Hunza people ate whole foods. Foods that have been processed and refined are
not whole. Their foods were also free from additives, such as colourings and
preservatives.
Another way of saying this is that they did not eat empty calories. An empty calorie is
a food that does not contain all of the necessary nutrients as would be found in the
food as grown. It lacks vitamins and minerals; it is a food that has been tampered
with by man, processed, refined and adulterated by added chemicals. White flour,
white rice and white sugar are perfect examples of empty calorie foods. They are
demineralised and devitalised. They are not fit to be called food. Refined white flour
lacks bulk-producing bran, and lacks about three quarters of the mineral content of
the organic wheat grain. In refined white flour, most of the vitamin content has been
removed and lost, as well as some of the protein and fat components, and the
remaining protein is of inferior grade.
In stark contrast, stone-ground whole grain is full of minerals and is a healthy food.
The Hunza people also consumed a low-fat diet. The only oil they had available came
from the apricot kernel, and was used mainly for medicinal purpose. For example,
when a person was cut, the wound was washed with wine (alcohol being antiseptic),
then saturated with apricot oil and bandaged.
Fat in the Hunza diet, almost exclusively from vegetarian sources, comprised only
10% of the diet. This fat was the natural oils in the food. It was healthy. It was not
free fat. When the oil is taken out of the cell and extracted from the plant or fruit or
seed and refined, it is free fat, which is unhealthy.
was needed for agriculture. Thus the basic foods of the Hunza people were fruits,
vegetables and grains (excluding rice).
If they were to divert the use of some of the land from raising produce to pasture land
for animals, there would not be enough food for the needs of the people. Dr Hoffman
saw that the few animals they had usually grazed on the rocky soil, or on grasses
along the pathways. He estimated that the Hunza people were about ninety-nine
percent vegetarian.
As previously mentioned, their food was organically grown and mainly eaten,
whenever possible, raw.
Dr Hoffman noted that the babies were all breast-fed: a boy child for three years and
a girl child for two years. The importance of breast-feeding is well known today.
Comments:
All food comes from the vegetable kingdom. Plants are food producers;
animals are food users. Flesh foods are secondary or second-hand products,
since all food comes originally from the vegetable kingdom.
There is nothing necessary or desirable for human nutrition that is found in
animal foods which is not in, and derived from, vegetable products.
As we well know today, all animal products are acid-forming in the body. The
ideal diet aims to have 75%-80% of foods alkali-forming, and the only way to
achieve this is on a dominantly egetarian diet. (refer to my September 2005
newsletter, Acid Alkali Balance the Ideal Diet)
Comments:
Pepper, ginger, spice, mustard, cinnamon, cloves etc are all strong irritants.
It is suggested that any seasoning substance which can be eaten as is, in the
concentrated form, without irritation, is a safe seasoning substance to use, eg
parsley. The opposite is also suggested, namely that any seasoning /agent/
substance which, when taken in concentrated form, causes irritation, should
either not be used, or, at most, used sparingly.
Salt is another item for seasoning. The natural salt (sodium) in foods is
sufficient for the bodies needs. Salt should not be added to food at any stage
of preparation or consumption.
Vinegar (acetic acid) is highly acidic and reduces the alkali reserves of the
body. Apple cider vinegar is the exception, as it is slightly alkaline in the
body.