Naslov originala

The Keys oj the Kingdom

Prevela: DESANKA MILEKIC
A.J. <IU>MX
Kljuevi kraljevstva
OTOKAR
KERSOVANI
RIJEKA
1966
t.' 'f?"
H&POAH& B0BAKOTEKA

N apomena
Kljuevi kraljevstva
k~
I DAT CU TI KLJUEVE CARSTVA NEBESKOGA:
Krist je rekao Petru - str. 20 Ev. po Ma-teju gl. 15, 16, 19
MOME PRIJATELJU F. M. koji je bio dvadeset godina misionar u Kini
Dr. Archibald Joeph CRONIN bio je do svoje trideset pete godine poznati londonski lijenik. Bolest ga je
tada natjerala da napusti posao. Do tog vremena nije napisao nijedan redak, ali u roku jedne godine zavrio
je SeSIRDZIJIN ZAMAK, roman koji je odmah postigao uspjeh. Poslije ovog romana nanisao je jo sedam
i postao jedan od najitanijih pisaca naeg doba. Njegove knjige oaravaju milijune ljudi i ena irom
itavog svijeta.
dio 1. POETAK KRAJA U jedno kasno poslije podne septembra 1938. stari otac Francis Chisholm
epesao je strmom stazom od crkve sv. Columba do svoje kue na brijegu. Iako je bio nemoan, vie je
volio ii ovim putem nego blaim usponom uz Mercat Wynd; i, kada je dospio do uskih vrata u zidom
ograenom vrtu on zastade s nekim naivnim trijumfom zadihano promatrajui prizor koji je oduvijek
volio.
Pred njim se pruala rijeka Tweed, veliki iroki tok mirnog srebra, sa afranastim prelivima jesenjeg sunca
koje se ve duboko spustilo. Niz padine sjeverne kotske obale sputao se gradi Tweedsides, sa krovovima
od ruiastog i utog crijepa sastavljenog u udne are poput aha, skrivajui labirint ulica pokrivenih
kaldrmom. Visoki kameni bedemi jo uvijek su opasavali ovaj pogranini slobodni grad, sa zapljenjenim
krimskim topom koji je sada sluio galebovima za slijetanje dok bi kljucali raie. Na uu rijeke pruao se
kao utvara pjeani sprud zamagljujui razapete mree, jarbole ribarskih barki u pristanitu koji su se, vitki
i nepomini, dizali u vis.
Suton je ve zahvatao mirne tamne ume Der-hama na obali, prema njima se uputila jedna aplja letei
tegobno. Uzduh je bio razrijeen i ist, ispunjen reskim dimom drveta i mirisom opalih jabuka sa otrim
nagovjetajem ranog mraza.

Uz zadovoljan uzdah otac Chisholm ue u svoj vrt: komad zemlje pokraj njegovog perivoja na Brijegu
Sjajnog Zelenog Nefrita, ali lijep i kao svi kotski vrtovi, koristan, sa nekoliko plemenitih
11voki koje su se nadvijale preko starog zida. Kruka ranka o brajdi u junom uglu bila je puna roda.
Budui da se tiranin Dougal nije mogao nigdje primijetiti, paljivo pogledavi ka kuhinjskom prozoru on
ukrade najljepu kruku sa svog vlastitog drveta i sakri je ispod mantije. Njegovi uveli, nabrani obrazi bili
su ispunjeni trijumfom dok je e-pesao vukui nogu poljunenom stazom, oslanjajui se na neto
luksuzno to je sebi dozvolio, na novi kiobran od tartana* sa arom Chisholma koji je zamjenio njegov
stari, dotrajali i omiljeni kiobran iz Paitana. Tamo, ispred prednjih vrata, stajala su jedna kola.
On se lagano namrti. Iako mu je sjeanje bilo slabo i nastupi zaboravljivosti postali stalnim izvorom
neprijatnosti, sada se prisjetio neprijatnog uzbuenja zbog biskupova pisma kojim je predlagao, ili bolje
reeno, najavljivao posjetu svog sekretara Monsinjora Sleetha. On pouri da doeka gosta.
Monsinjor Sleeth nalazio se ve u salonu, stojei mraan, mrav, otmjen, ali ne sasvim slobodno leima
okrenut kaminu njegova mladalaka nestrpljivost bila je pojaana, a sveeniko dostojanstvo umanjeno
zbog skromne sredine u kojoj se naao. Traio je neke tragove linosti koja ovdje ivi: moda neki komad
porculana, ili lakiranu posudu, neki suvenir sa istoka. Ali stan je bio pust i neodreen sa dotrajalim
linoleumom, mekim stolicama i starom ispucalom policom iznad kamina na kojoj je ve primjetio zvrk
smjeten pokraj jo neizbrojene gomile penija primljenih na dar. On je ipak bio odluio da bude ljubazan.
Ispravljajui bore na elu, otkloni ispriavanja oca Chisholma blagonaklonim pokretom ruke.
Vaa domaica mi je ve pokazala moju sobu. Nadam se da vam neu smetati ako ovdje ostanem
nekoliko dana. Kako je samo bilo boanstveno poslijepodne. I te boje! dok sam se vo*Sfcotsika tkanina.
12
zio iz Tvnecastla, gotovo sam vjerovao da se nalazim u dragom San Morales. S ve unaprijed ispitanim
izrazom, on skrenu pogled u sve guu tamu kroz prozor.
Starac se skoro osmjehnu na peat ponaanja to ga je ostavio otac Tarrant i Sjemenite Sle-ethova
elegancija, taj otri izraz, ak i trag vrstine u nozdrvama, sve ga je to inilo savrenom i vjernom njihovom
reprodukcijom.
Nadam se da e vam biti udobno promrmlja on. Sada emo neto zaloiti. ao mi je to vam ne
mogu ponuditi i veeru. Nekako smo navikli da dobro uinamo na kotski nain, i to
je sve.
Sleeth, polu-okrenute glave, klimnu suzdr-ljivo. I zaista u tom trenutku ue gospoica Moffat i povue
dotrajale barunaste zavjese i poe neupadljivo postavljati sto. On nije mogao a da ironino ne pomisli kako
je ovo neupadljivo stvorenje koje mu je s vremena na vrijeme upuivalo zastraen pogled, odgovaralo ovoj
sobi. Iako je osjetio prolazno ogorenje kada je primjetio da po- stavlja za tri osobe, njeno prisustvo mu je
omoguilo da navodi razgovor sigurno na ope teme.
Kada su oba sveenika sjela za sto, on poe da hvali specijalan mermer koji je biskup donio iz Karare za
krilo s Kristovim raspeem u novoj crkvi koja se zidala umjesto katedrale u Tvnecast-lu. Sluei se dobra
apetita unkom, jajima i bubrezima koji su se po izboru nalazili pred njim, on prihvati i alicu aja
napunjenu iz aluminijskog ajnika. Zatim, zauzet premazivanjem maslaca na prepreeni kruh, on zau
blagu primjedbu svog domaina:
Nadam se da neete imati nita protiv ako Andrew pojede svoj porid s nama za stolom. An-drew
ovo je monsinjor Sleeth.
Sleeth naglo podie glavu. Djeak od oko devet godina tiho je uao u sobu i sada, poslije jednog trenutka
oklijevanja, stajao je i cupkao svoju plavu majicu, duga blijeda lica napetog od bojaz13ni, on skliznu na svoje mjesto i mehaniki isprui ruku ka vru s mlijekom. Kada se nagnuo preko
tanjura, kovra vlane smee kose zahvaljujui spuvi gospoice Moffat pade preko njegova runa
koata ela. Oi, izvanredno plave, izraavale su djeje predvianje krize i gledale tako zaplaeno da se
nije usuivao podignuti pogled. Biskupov sekretar se oslobodi i lagano nastavi sa obrokom. Ipak, as nije
bio pogodan. On je meutim s vremena na vrijeme potajno upravljao svoj pogled prema djeaku.
Tako, ti si, znai, Andrew! Pristojnost je zahtijevala u razgovoru moda ak i prizvuk dobroudnosti.
I ti ide ovdje u kolu?
Da...

 Hajde onda! Da vidimo koliko zna. Skoro prijateljski on postavi nekoliko jednostavnih pitanja.
Djeak, zajapuren i bez rijei, suvie zbunjen da misli, pokaza poniavajue neznanje.
Obrve monsinjora Sleetha se izvie. Uasno pomisli. Pravo ulino derite!
On se poslui jo jednim bubregom zatim odjednom primijeti da su se, dok se on obilato i* sluio
mesom sa stola, drugo dvoje skromno sluili samo poridom. On porumenje: ovakvo pokazivanje
asketizma sa strane starca bilo je samo nepodnoljiva afektacija.
Moda je i otac Chisholm naslutio tu misao. On odmahnu glavom: Toliko sam mnogo godina sebe
liavao dobre kotske zobene kae, da je nikad ne proputam kadgod imam prilike.
Sleeth primi ovu primjedbu utke. Zatim, uz brzi pogled, iz svog malodunog utanja, Andrew zatrai
dozvolu da se skloni. Ustavi da bi izgovorio svoju molitvu, on obori kaiku laktom. Njegove krute izme
grubo zakripae ka vratima.
Jo jedna stanka. Zatim, poto je zavrio s obrokom, monsinjor Sleeth lako ustade i vrati se, bez nekog
oiglednog cilja, na bezlinu prostirku kraj kamina. Razdvojenih nogu i ruku sklopljenih iza lea on je
promatrao, neprimjetno, svog
14
ostarjelog kolegu koji je, jo uvijek sjedio udno i kao iekujua izraza. Blagi boe, pomisli Sleeth, kakav
alostan primjerak sveenstva ovaj jadni starac, sa umazanom mantijom, prljavim okovrat-nikom i
boleljivo utom isuenom koom! Na jednom obrazu primijeivao se ruan modri oiljak, brazgotina, koja
je povlaila donji kapak i nekako se inilo kao da vue glavu nanie i ustranu. Do-bijao se utisak stalno
iskrivljenog vrata, koji je stajao u protivtei sa hromom i kraom nogom. Njegove obino sputene oi
stoga su u rijet- ^ kim prilikama kada bi dizao pogled imale prodornu iskrenost koja je udno
zbunjivala.
J
Sleeth se nakalja. On je procjenio da je dolo vrijeme da progovori i uz nametnutu notu srdanosti on
zapita: Koliko ste ve ovdje, oe Chis- ;
holm?
Dvanaest mjeseci.
Ah, da. Lijepo je to bilo od Njegove Milosti to vas je poslao po vaem povratku u parohiju iz koje
ste rodom.
I njegova je to parohija!
Sleeth ljubazno nakloni glavu. Upoznat sam da Njegova Milost dijeli sa vama tu ast da je i on ovdje
roen. Da pogledamo ... koliko godina imate, oe? Skoro sedamdeset, zar ne?
Otac Chisholm potvrdi, dodajui sa njenim starakim ponosom: Ja nisam stariji od Anselm
Mealeva.
Sleethova bora na ovu familijarnost pretopi se u polusaaljiv osmijeh. Svakako ali ivot je postupao
neto drukije sa vama. Ukratko on se pribra i vrsto, ali ne neljubazno ree: biskup i ja takoer
smatramo da vae duge i odane godine slube treba sada nagraditi. Vi treba, ukratko, da se povuete!
Za trenutak nasta udna tiina.
Ali ja ne elim da se povuem.
Za mene je bila bolna dunost da doem ovamo Sleeth je svoj pogled diskretno upravio na tavanicu
da ispitam... i izvijestim Njegovu
15Milost. Ali postoje neke stvari preko kojih se ne moe prijei.
Koje stvari?
Sleeth se ljutito pokrenu. est deset tuce stvari! Nije moje da nabrajam vae vae orijentalne
ekscentrinosti!
Zao mi je. Iskra se lagano zapali u oima starca. Morate imati na umu da sam proveo trideset pet
godina u Kini.
Vaa parohija je u beznadnom neredu.
Da li dugujem neto?
Kako to moemo znati? Nema podataka o vaim tromjesenim skupljanjima priloga ve est mjeseci.
Sleethov glas se povisi i on poe bre da govori. Sve je to... tako neposlovno ... Na primjer kada je
Blandov trgovaki putnik prolog mjeseca podnio raun tri funte za svijee i tako dalje vi ste ga
isplatili u samom bakrenom novcu.
Tako mi novac pristie. Otac Chisholm je promatrao zamiljeno svog posjetioca, kao da ga prozire
oima. Ja sam uvijek bio glup u odnosu na novac. Nikada ga nisam imao, znate... Ali ipak... da li vi
vjerujete da je novac tako vaan?

Monsinjor Sleeth, na svoju neprijatnost, poe da crveni. O tome se govori, oe. On nastavi ustro:
Govori se i drugo. Neke od vaih propovijedi... savjeti koje vi dajete ... izvjesne take vae doktrine. On
pogleda u notes koji je drao u ruci, izraen sa koricama od safijana. One su opasno udne.
Nemogue!
Na Duhovsku nedjelju vi ste rekli vaim vjernicima: Nemojte misliti da se nebo nalazi na nebesima...
ono je u udubljenju vaeg dlana,,., ono je svuda i na svakom mjestu". Sleeth se namrti kritiki dok je
prevrtao stranice. I ponovo ... evo jedne nevjerojatne primjedbe koju ste izgovorili za vrijeme Velikog
tjedna: Ateisti nee moda svi otii u pakao. Ja sam poznavao jednog koji nije tamo. Pakao je samo za one
koji
16
1
pljuju u lice Boje!" I, blagi Boe, ova uasna " greka: Krist je bio savren ovjek, ali je Kon-fuije imao
bolji smisao za humor!" On ogoreno okrenu jo jednu stranicu. I ovaj nevjerovatni * incident.. . kada
vam se jedan od vaih najboljih c. vjernika, gospoa Glendenning, koja svakako ne * moe nita uiniti
poto je izvanredno debela, ob- t ratila za duhovno vostvo vi ste je pogledali i odgo- vorili: Jedite
manje. Vrata raja su uzana". Ali ' zato da nastavljam sa ovim? Monsinjor Sleeth odluno zaklopi
svoju knjiicu pozlaenih ivica.
Da kaem najblae, vi ste izgubili komandu nad povjerenim vam duama.
Ali... Mirno: Ja ne elim da komandiram ni nad ijom duom.
Sleethova boja se neprijatno pojaa. On nije mogao zamisliti sebe da vodi teoloke diskusije sa ovim
hromim starcem koji je podjetinjio.
Zatim, tu je isto tako i pitanje ovog caka kojeg ste tako zavedeno usvojili.
A tko e voditi rauna o njemu ako to ne uinim?
Nae sestre u Ralstonu. Tamo se nala: najbolje sirotite u biskupiji.
Otac Chisholm ponova podie svoj zbunjujui pogled.
Da li biste vi eljeli da provedete djetinjstvo u takvu sirotitu?
Ne moramo biti lini, oe. Rekao sam vam ... ak uzimajui u obzir sve prilike ... situacija je
sasvim nepravilna i mora se okonati. Pored toga... On isprui ruke. Ako vi odlazite moramo nai
neko mjesto za njega.
4 Vi ste se izgleda odluili da nas se otre-sete. Da li u i ja biti takoer povjeren sestrama?
Ne, svakako. Vi moete poi u Dom za ostarjele sveenike u Clintonu. To je savreno utoite
mira.
Starac se ustvari nasmija krt, suh smijeh.
Savreni odmor u imati kada umrem. A dok

2 Kljuevi kraljevstva
17sam iv ne elim da se mijeam sa gomilom osta- rjelih sveenika. Moete misliti da je ovo udno :; ali ja nisam nikada bio u stanju da podnosim
- sveenstvo u gomili.
Sleethov osmijeh je bio bolan i uzbuen. Nita me ne moe zauditi od vas, oe. Oprostite mi, ali da
kaem samo ovo ... vaa reputacija, ak i prije vaeg odlaska u Kinu... va itav ivot je bio veoma udan!
Nasta stanka. Otac Chisholm ree tada tiho: Ja u poloiti raun o svom ivotu Gospodu. Mlai ovjek
spusti kapke uz neprijatan osjeaj indiskrecije. Otiao je suvie daleko. Iako je po prirodi bio hladan on je
uvjek pokuavao da bude pravian, ak i paljiv. Imao je toliko osjeanja da pokae svoju neprijatnost.
Prirodno, ja ne elim da budem va sudija niti inkvizitor. Nita jo nije odlueno. Zato sam ja ovdje.

Moramo vidjeti ta e donijeti ovih narednih nekoliko dana. On poe ka vratima. Sada u otii malo
u crkvu. Molim vas, nemojte se uzne-miravati. Ja znam put. Lice mu se nabra u iz-vjetaen osmijeh.
On izae.
Otac Chisholm ostade sjedei, nepomian, za stolom, rukom zaklanjajui oi kao da duboko misli. Osjeao
se smrvljenim pred ovom prijetnjom koja se nadvila, tako naglo, iznad tiine njegovog zasluenog
sklonita. Njegovo osjeanje rezignacije, davno preoptereeno, odbijalo je da to prihvati. Odjednom se
osjetio praznim i iskorie-nim, neeljenim ni od Gospoda ni od ljudi. Snaan osjeaj oaja ispuni mu
grudi. Tako mala stvar: a ipak tako velika. elio je da krikne: Gospode moj, Gospode moj, zato si me
ostavio?" On teko ustade i poe gore.
U potkrovlju, iznad gostinske sobe, djeak Andrew bio je ve u krevetu i spavao. On je le- ' ao na strani,
mrave ruke savijene ispred njega, kao u odbrani, na jastuku. Promatrajui ga, otac Chisholm izvadi kruku
iz depa i stavi je na odjeu sloenu preko stolice sa sjeditem od trske kraj postelje. Izgledalo je da on tu
vie nita moe uiniti.
/
Laki daak vjetra pokrenu musiinske zastore. On prie prozoru i razgrnu ih. Zvijezde su treperile na
studenom nebu. Ispodrovih zvijezda luk njegovih godina se prui uPsvoj svojoj nepriklad-nosti, izgraen
od njegovih nedoraslih tenji, bez oblika ili otmjenostL/Cinilo mu se da je tako nedavno bilo kada je/i sam
bio djeak, koji je trao i smijao se u istom ovom gradu Tweedside. Njegove misli se vratie unazad. Ako
je uope postojala neka ablona u njegovu ivotu prvi kobni temelj je svakako postavljen one subote u
aprilu, prije ezdeset godina, kada je u nepomuenoj srei, utisnut tako duboko da je proao
neprimijeeno ...
D/O
Bi
C.AN POZIV

195 .
i
:;}.
I
I
V

.)> !
DIO II:
NEOBIAN POZIV:II OiG
vism ma
Tog proljetnog jutra, rano za dorukom u udobnoj mranoj kuhinji, osjeajui toplinu vatre kroz arape na
nogama i miris potpaljenih drva i vruih kolaa od zobenog brana koji su izazivali glad, on je bio sretan i
pored kie, jer je bila subota a vrijeme je bilo pogodno za losose.
Njegova majka zavri ustro mijeanje drvenom licom i postavi zdjelu oivienu plavim sa grakovom
kaom na izribani sto izmeu njegova oca i njega. On dohvati licu od roga, zamoi je u zdjelu zatim u
au mlaenice. Onda jezikom obliza glatku zlatastu kau, savreno pripremljenu, bez grudvica ili grubog
neizmijeanog brana.
Njegov otac u iznoenoj plavoj koulji i zakrp-ljenim ribarskim arapama sjedio mu je suelice, pognuta
krupna tijela i jeo utke uz tihe spore pokrete crvenih ruku. Majka istrese sa reetke i poslednji put zobene
kolae, poreda ih u zdjelu i sjede da popije aj. uti maslac topio se na prelomljenom kolau koji je uzela.
U maloj kuhinji vladala je tiina i toplina, uz plamenove koji su dosizali preko svijetle ograde kraj ognjita
obloenog bijelom lonarskom glinom. Tada je imao devet godina i trebalo je da poe s ocem do kolibe.
Tamo je on bio poznat bio je momi Ale-xa Chisholma, prihvaen od svih ljudi u vunenim kouljama i
konim izmama koje su dopirale do kukova, uz miran pokret glavom ili, jo bolje, uz prijateljsko utanje.
Skriveno je osjeao ponos kada bi sa njima izlazio u velikom ravnom ribarskom

23brodiu u irokom luku zaobilazei nasip, uz kripu viljuki za vesla, dok bi njegov otac na krmi lagano
otputao mreu. Ponovo na nasipu, otro zadirui klinovima cipela po kamenju, ljudi bi se pribili nisko
zbog vjetra, neki bi uali ogrnuti poutjelim jedrima preko ramena, dok bi drugi usisavali toplinu iz
pocrnjele gline duge dva santirnetra. On je odvojeno stajao sa ocem. Alex Chisholm je bio predradnik,
promatra Tweed Ribarske Stanice br. 3. Zajedno, ne govorei nita, koeni vjetrom, stajali bi promatrajui
udaljeni krug od plutnjaka koji je poigravao na uzburkanim valovima gdje se rijeka susretala sa morem.
Cesto bi odsjaj sunca na valovima izazivao vrtoglavicu. Ali on ne bi, on ne smije da zatrepe. Propustiti ak
i jednu sekundu znailo bi propustiti tuce riba do kojih se ovih dana tako teko dolazilo, tako da su u
udaljenom Billingsgateu one donosile Ribarskoj kompaniji dobrih dva i po ilinga po libri. Visoka prilika
njegova oca, glave malo uvuene meu ramena, otra profila ispod stare visoke mornarske kape, vjetrom
iibane krvi u jagodice, imala je istu nepominu nepokolebljivu napregnutost. Povremeno, do njega su
izvanredno izmijeano dopirali miris morske trave na-plavljene na nasipu, udaljeno izbijanje sata iz grada,
graktanje vrana gakua iz Derhama. Osjeanje ovog neizgovorenog drugarstva mamilo je suze u ve
napregnute djeakove oi.
Odjednom njegov otac uzviknu. Ma kako pokuavao Francis nije nikada mogao prvi ugledati pluto koje
uronjava: ne ono poskakivanje i povla-*> enje zbog priliva vode to bi ga katkad natjeralo da glupo
uzvikne, ve lagano povlaenje nanie koje je govorilo, iz duga iskustva, o nailasku ribe. Na taj kratki
visoki uzvik trenutno bi se zaulo kloparanje posade koja bi priskakala vitlu za izvlaenje mree. Iz navike
nisu nikad odugovlaili u ovom trenutku: iako su ljudi dobij ali postotak po funti sterlinga na ulov, oni nisu
bili gonjeni pomilju na novac; ovo duboko uzbuenje je dolailo iz mnogo iskonski] ih korjena. Pribliavala se mrea, lagano, kapljui, posuta algama, dok su ko-nopci
kripali namatajui se na drveno vitlo. Posljednje povlaenje, i onda, u nabranoj zaleluja-noj mrei, dirljivi
bljesak, snaan, izvanredan losos.

Jedne nezaboravne nedjelje lovili su etrdeset jednom mreom. Ogromne blistave trake izvijale su se i
borile, probijale mreu i klizile natrag u rijeku preko glatkog debljeg kraja prutila. Francis se bacio naprijed
sa ostalima, grevito dogra-bivi dragocjenu ribu koja je prijetila da umakne. Podigli su ga, posutog
krljutima i mokrog do koe, sa savrenim udom u njegovom zagrljaju. Vraajui se kui te veeri, dok ga
je otac drao za ruku i bat koraka odjekivao u sivom sutonu, zaustavili su se, bez rijei, kraj Burleva u
glavnoj ulici da kupe bombone za jedan peni, one sa pe-permintom koje je on najvie volio.
Njihova veza je otila jo dalje. Nedjeljom obino poslije mise, uzimali bi pecake tapove i potajno se
iskradali da ne bi uvrijedili one sa finijim osjeanjem kroz sporedne staze grada predanog odmoru u
dan gospodnji, napolje u zelene doline Whitaddera. U konzervi, upakovani u pilovinu, nalazili su se soni
crvi koje je prethodno vee nakupio u Mealevovom ubritu. Dan je bio opojno divan, poslije toga uz um
potoka, miris medjunika otac mu je pokazivao mjesta gdje se vjerojatno nalaze virovi, grimizno-pjegave pastrve koje se koprcaju na izbledjelom ljunku otac nagnut nad vatrom od prua hrskavi , slatki
ukus prene ribe ...
U druga godinja doba ili bi da beru borovnice, umske jagode, ili divlje ute maline od kojih se pravio
dobar dem. Bio je to sveani dan kada ih je pratila i njegova majka. Otac je znao sva najbolja mjesta i
odveo bi ih duboko u zabaenu umu, do nedirnutog trara sa sonim voem.
Kada bi doao snijeg i zima stegla zemlju kri-om bi etali izmeu smrznutog drvea u kotar25skom Derham parku, dok bi mu se dah pretvarao u inje, a koa jeila iekujui uvarevu pitaljku.
Mogao je uti kako mu srce bije dok bi praznili zamke, sporo ispod prozora same velike kue zatim kui
sa otealom lovakom torbom, nasmijanih oiju, rastapajui se od milja pri pomisli na pitu od zeca.
Njegova majka je bila odlina kuharica, ena koja je zasluivala sa svom tedljivou, umjenou u
voenju domainstva i vjetinama teko procijeen hvalospijev kotske male zajednice: Elisabeth
Chisholm je krijeposna ena".
U trenutku kada je zavrio sa kaom on primijeti da ona neto govori, gledajui preko stola ka ocu:
Alex, molim te vodi rauna da veeras stigne kui ranije, zbog Koncerta.
Nasta stanka. Mogao je primijetiti da je njegov otac, prezauzet moda naraslom rijekom i slabom sezonom
lososa bio uhvaen nepriprem-ljeno i da se sjetio Gradskog koncerta koji se odravao svake godine i na
koji mora otii te veeri.
Ti si, eno, odluila da ide? zapita uz trag osmijeha.
Ona lako porumenje; Francis se pitao zato izgleda tako udno. To je neto emu se radujem tokom
godine. Uostalom, i ti si graanin, poslanik grada. Pravo ... pravo je da i ti zauzme tvoje sjedite sa tvojom
porodicom i tvojim prijateljima.

Njegov osmijeh se produbi, i izazva crte blagosti oko oiju to je osmijeh za koji bi Francis dao ivot da
ga dobije. Onda izgleda da se mora ii, Lisbeth. On nije nikad volio Koncert", kao to nije volio
aljicu za aj, pokrobljene ovratnike i svoje nedjeljne cipele koje su kripale. Ali je volio ovu enu koja je
eljela da on poe.
Raunam na tebe, Alex. Vidi njen glas, u pokuaju da bude nemaran ipak je odavao udni neki
prizvuk olakanja. Pozvala sam Polly i Noru iz Tvnecastla naalost izgleda da se Ned
28
ne moe izvui. Ona zastade. Morat e da poalje nekoga drugog u Ettal sa obraunima. "" On se uspravi pogledavi je brzo pogledom h koji kao da je prodirao, tano do dna njenog nje- ' nog
izgovora. U poetku, oaran Francis nije nita primijetio. Sestra njegova oca, koja je umrla, udala se za Ned
Bannona, vlasnika Narodne krme u Tvnecastlu, ivahnom gradiu nekih ezdeset milja prema jugu. Polly,
Nedova sestra i Nora, njegova desetogodinja neakinja nisu bili ba bliski roaci. Ipak, njihove posjete su
se uvijek mogle smatrati * radosnim dogaajem.
On odjednom zau oca kako govori tihim glasom: Svakako, moram otii u Ettal. Otra i napregnuta
tiina, Francis primijeti kako je njegova majka prebledjela.
Pa, ne mora ba ti da ide... Sam Mir-lees, i bilo koji drugi, bio bi srean da ode amcem umjesto tebe.
On nije odgovorio, gledajui je mirno, dirnut u ponos, ponositu iskljuivost rase. Njeno uzbuenje se
pojaa. Ona sa svim pokuajima pretvaranja, nae se k njemu, stavi nervozne prste na njegov rukav.
Uini to meni, Alex. Zna to se desilo prolog puta. Stvari tamo opet loe stoje kako sam ula,
uasno loe.
On stavi svoju krupnu aku preko njene, toplo, umirujui.
Ti ne eli valjda da pobjegnem, je li eno? On se osmjehnu i naglo ustade. Otii u rano i rano
se vratiti... dovoljno rano za tebe, za nae glupave prijatelje i tvoj dragocjeni koncert.
Pobjedena, napeta izraza lica, ona ga je promatrala dok je navlaio visoke izme. Francis, snuden i
pokisao, imao je uasan predosjeaj onoga to se mora dogoditi. I zaista, kada se njegov otac uspravi on se
okrete njemu i blago obrati:
Neto mislim, deko, da e biti bolje da ti danas ostane kod kue. Bit e potreban majci
27u kui. Imat e mnogo toga da se uradi prije no to dou nai gosti.
Slijep od razoaranja, Francis se nije bunio. Osjetio je napetu ruku njegove majke, kojom ga je obgrlila
preko ramena, zadravajui ga.
Njegov otac zastade za trenutak na vratima, sa onim duboko usaenim osjeajem ljubavi u pogledu i zatim
tiho izae.
Iako je kia prestala u podne Francisu su asovi oajno sporo prolazili. Iako se pretvarao da ne vidi
zabrinutu boru na majinom elu, bio je na uasnim mukama poto je sasvim bio upoznat sa njihovom
situacijom. Ovdje, u ovoj mirnoj opini oni su bili poznati kao takvi kakvi su i bili ne-uznemiravani, ak
i donekle potovani. Ali u Et-talu, gradiu sa trnicom nekih etiri milja odavde, u glavnom uredu Ribarske
Kompanije, gdje je njegov otac morao, svakoga mjeseca da podnosi izvjetaj o ulovima, vladalo je sasvim
drukije miljenje. Prije sto godina movarno zemljite Ettala je procvjetalo od krvi Covenantera*, a sada
se tlaenje i nemir nemilosrdno preokrenulo i vratilo nazad. Pod vostvom novog gradonaelnika nedavno
je otpoelo sa bjesnim vjerskim progonima. Odravani su sastanci konventikla, masovni zborovi na trgu,
osjeaji naroda su uskovitlani do zasljepljenosti. Kada se agresija mase oslobodila, nekoliko katolika u
gradu izbaeni su iz svojih kua a ostali u okrugu su sveano opomenuti da se ne pojavljuju na ulicama
Ettala. Mirno nepotivanje ove opomene od strane njegova oca dodijelio mu je posebnu kaznu i prokletstvo. Prolog mjeseca dolo je do tue u kojoj se neustraiv posmatra lososa dobro pokazao. Sada, i
pored ponovljenih pretnji, i paljivog plana da ga zadre, on ponovo odlazi.. . Francis pokua da odagna
misli a njegove male pesnice grevito se stegoe. Zato ljudi ne ostave jedni
Potpisnici Cogenamta Sveane lige i sporazuma za zatita protestantizma u kotskoj.
28
druge na miru. Njegov otac i majka nisu bili istog vjerskog uvjerenja a ipak su ivjeli zajedno, potovali
jedan drugoga, u savrenom miru. Njegov otac je dobar ovjek, najbolji na svijetu... j\ zato hoe da mu
naude? Kao otrica noa ubaena u toplinu njegova ivota uvue se strah, uzmicanje pred tom rijeju
vjera" djeje uenje da se ljudi mogu meusobno mrzeti zato to veliaju istog Gospoda drukijim
rijeima.
Vraajui se u etiri sata sa stanice, on je ozbiljno preskakao preko barica na ta ga je zadirkujui navodila
njegova poluroaka Nora majka je ila sa tetka Polly, koja je dola lijepo dotjerana i smirena, iza njih, sa

osjeajem da je dan bremenit nesreom. Norino vragolasto ponaanje, njena uredna nova smea haljina
opivena gajtanima, njena oigledna radost to ga vidi, bili su samo blijeda razonoda.
On se stoiki priblii njihovoj kui, niskoj urednoj kuici od siva kamena, koja je gledala na Cannelgate, sa
urednim malim vrtom pozadi, gdje je ljeti njegov otac uzgajio astre i begonije. Strasna sklonost njegove
majke ka istoi ogledala se i u sjaju mesingane adke i besprijekornom pragu kue. Iza istih prozora
zastrtih zastorima nazirala su se tri lonca kaika koje su djelovale kao grimizne mrlje.
Nora je sada ve bila zajapurena, bez daha, njene plave oi su blistale od radosti, nalazila se u jednom od
onih njenih zadirkujuih, vragolastih raspoloenja. Kada su obili oko kue do vrta, gdje .,. je po planu
njegove majke trebalo do uine da
\ se igraju sa Anselmom Mealevem, ona se sae ta- ; ko blizu
Francisovog uha da joj je kosa pala preko mrava nasmijana lica i apnu mu neto u uho. ^ Barice koje su
jedva preskakali, sona vlaga zem- y lje, podsticala je njenu dosjetljivost.
Francis prvo nije elio da slua zaudo Norino prisustvo je uvijek u njemu izazivalo stidljivu
neprijatnost. Stojei sada malen i povuen on ju je sumnjiavo posmatrao.
29t! " Znam da hoe navaljivala je ona. On uvijek eli da se igra sveca. Hajde, Francis. Hajdemo,
hajde.
Lagani smijeh jedva je razvukao njegove ozbiljne usne. Nevoljno on donese lopatu, kantu za zalivanje i
neke stare novine iz male upe za alat na dnu vrta. Po Norinim uputstvima on iskopa rupu dvije stope
duboku izmeu bunja lovora, napuni je vodom, zatim preko nje stavi papira. Nora umjetniki prekri list
papira suhom zemljom. Samo to su vratili lopatu naie Anselm Mealev, u svom divnom bijelom
mornarskom odjelcetu. Nora dobaci Francisu pogled razigrane radosti.
Zdravo Anselme doeka ga ona vatreno. to ima divno odijelo. ekali smo te. ta emo se
igrati?
Anselm Mealev saslua ovo pitanje uz prijatnu ljubaznost. On je bio krupan djeak jedanaestih godina,
dobro uhranjen, sa rumeno-bije-lim obrazima. Kosa mu je bila svijetla i kovrava, oi mile. Jedinac bogatih
i pobonih ljudi otac je bio vlasnik unosne fabrike kotanog brana preko rijeke bio je ve
predodreen, po svom vlastitom izboru i izboru njegove pobone majke da poe u Holywell, uveni
katoliki koled u sjevernoj kotskoj, da bi postao sveenik. On je sa Francisom sluio kod oltara u St.
Columba. esto su ga mogli nai kako klei u crkvi, dok bi mu krupne oi bile ispunjene vrelim suzama.
Kaluerice koje bi tu dolazile milovale bi ga po glavi. On je bio priznat, sa razlogom, za doista iskreno
posveenog djeaka.
Da napravimo procesiju ree on. U ast svete Julije. Danas je njen praznik.
Nora zatapa rukama. Hajde da se pravimo kao da, su njene moi tamo u lovorovu bunju. Da li da se
oblaimo?
Ne Anselm odmahnu glavom. Ovo e biti molitva, ne igra. Ali zamislite da ja imam sveeniku
mantiju i nosim draguljima ukraenu monstrancu. Ti si bijela Kartuzijanska sestra. A
30
*
ti Francis, ti si moj akolit. Sad, da li smo svi spremni?
Neka potitenost naglo obuze Francisa. On nije bio u tom uzrastu da bi analizirao svoje odnose; on je samo
znao da iako je Anselm vatreno tvrdio da je on njegov najbolji prijatelj, da je njegova pretjerana pobonost
u njemu budila udan bolni osjeaj stida. On je prema Bogu osjeao neku oajnu uzdranost. Taj osjeaj je
gajio ne znajui zato i zbog ega, kao neki njean ivac, duboko u njegovom tijelu. Kada je Anselm sa
arom izjavio na asu vjeronauka Ja volim i ljubim naeg Spasitelja iz dna moga srca", Francis,
prepipavajui klikere u svom depu, jako je pocrvenio i otiao snudeno kui i razbio prozor.
Idueg jutra kada je Anselm ve iskustan posjetilac bolesnih doao u kolu sa kuhanim pile-tom i ponosno
izjavio da je objekt njegove milosti majka Paxton stara ribarka, isuena od hipokrizije i ciroze jetra, ije
su svae i vika subotom uvee pravile ludnicu od annelgatea Francis, kao opinjen, poe u garderobu
za vrijeme asa i otvori paket i zamjeni ukusnu pticu koju je podijelio sa svojim drugovima sa ve
ukvarenom glavom bakalara. Anselmove suze i psovke na raun Meg Paxton kasnije su u njemu izazivale
uvijek duboko, mrano zadovoljstvo.
Sada je, meutim, oklijevao, kao da bi elio da drugom djeaku prui mogunost da izbjegne. Zato ree
lagano: Tko e ii prvi?
Ja, naravno pouri Anselm. On zauze mjesto na elu. Nora, ti pjevaj: Tantum Ergo.
Tako u redu, jedan po jedan, uz Norin pro-dirni glas, povorka poe. Kada su se pribliili lovorovom bunu
Anselm podie svoje sklopljene ruke ka nebu. Idueg trenutka je ve zakoraio na papir i pruio se itavom
duinom po blatu.

Nekih desetak sekundi nitko se nije pomjerio. Tek je Anselmovo glasno jaukanje, dok je pokuavao da
ustane, otkoilo Noru. Dok je Mealev nespretno gunao: To je grijeh, to je grijeh
31 ona je skakutala i smijala se, izazivajui ga divlje. Bori se Anselme, bori. Zato ne udari
Francisa?
Neu, neu jecao je Anselm. Pruit
u i drugi obraz.
On pojuri trkom kui. Nora se oduevljeno drala Francisa, bespomona, guei se dok su joj suze od
smijeha lile niz obraze. Ali se Francis nije smijao. On je nijemo i neraspoloeno buljio u zemlju. Zato je
pristao na takvu glupost dok je njegov otac morao da ide neprijatnim ulicama Ettola? Bio je jo uvijek
utljiv kada su uli u kuu na uinu.
U udobnoj prednjoj sobi gdje je sto ve bio postavljen za velianstven in kotskog gostoprimstva, sa
najljepim porculanom i posrebrenim predmetima koje je ovo malo domainstvo moglo da prui,
Francisova majka je sjedila sa tetka Polly, njeno otvoreno i dosta ozbiljno lice zajapureno od vatre, i
zdepasto tijelo koje se povremeno kruto naginjalo ka satu.
Sada, poslije neprijatnog dana, rastrzanog podjednako izmeu sumnje i uvjerenja kada je sama sebi
govorila kako je njen strah glupost ui su joj bile spremne da uju muevljeve korake; ona je osjeala
samo opu enju za njim. Kerka Daniel Glenniea, malog i neuspjelog pekara po profesiji, a po pozivu
propovjednika na zborovima, voe svog vlastitog jedinstvenog kranskog bratstva u Darrow, tom
neuporedivo sumornom gradiu sa brodogradilitem koje se nalazi nekih dvadeset milja od Tvnecastlea,
ona se u osamnaestoj godini za vrijeme jednonedjeljnog odmora od oeve slastiarske tezge, ludo zaljubila
u mladog ribara iz Tweedside, Alexander Chisholma i odmah se udala za njega.
Teoretski, krajnja nespojivost ovakve veze unaprijed ju je ve osuivala na neuspjeh. Ali u stvarnosti ona
se pokazala rijetko uspjenom.
32
Chisholm nije bio fanatik: tih, miran ovjek, nije imao elje da utie na uvjerenja svoje ene. A ona, sa
svoje strane, zadojena rano pobonou, usaenom od njenog udnog oca u udnoj doktrini univerzalne
tolerancije, nije bila svadljiva.
ak i kada su prvi transporti ribe opali ona je ipak bila veoma sretna. On je bio, kako je ona to govorila,
pravo blago u kui; uredan, spreman, nikada u nedoumici kada bi bilo potrebno popraviti aparat za ceenje
rublja, oupati kokoku, da iscijedi med iz pletenih konica. Njegove astre bile su najljepe u Tweedsidu,
njegove bantam-ske kokoi nisu nikada propustile nagradu na izlobama, a golubinjak koji je nedavno
zavrio za Francisa bio je pravo udo strpljivosti i vjetine. Bilo je trenutaka za zimskih veeri, kada je ona
sjedila i plela kraj ognjita, a Francis ututkan u postelji, dok bi vjetar zvidao udobno oko male kue, ajnik
pitao na ploi kamina, a njen mrav Alex tumarao po kuhinji u arapama, usredotoen nijemo na neki
posao, i ona bi mu se okrenula sa udnim, njenim osmijehom: Drag si mi, muu.
Ona nervozno pogleda na sat; da, bilo je kasno, prilino kasnije nego bi se on obino vraao kui. Napolju
su nagomilani oblaci ubrzavali sumrak i ponovo krupne kapi kie zapljusnue prozorska okna. Skoro u
istom trenutku Nora i Francis uoe unutra. Ona uhvati sebe kako izbjegava zabrinuti pogled svoga sina.
Pa, djeco? tetka Polly ih pozva do svoje stolice i mudro se obrati zraku iznad njihovih glava. Je li
ste se lijepo igrali? To je dobro. Jesi li oprala ruke, Nora? Ti se sigurno raduje veeranjem koncertu,
Francis. I ja sama volim po koji zvuk. Neka te Bog sauva, djevojko, stoj mirno. I ne zaboravi na svoje
ponaanje u drutvu, takoer, gospoice sad emo uinati.
Ovaj prijedlog se nije mogao zaobii. Uz pusti osjeaj tuge, pojaan zato to je pokuavala da ga prikrije,
Elizabeth ustade.
3 Kljuevi kraljevstva
33 Neemo vie ekati Alexa. Poet emo sada. Ona se izvinjavajui osmjehnu. On e stii svakog
trenutka.
aj je bio izvanredan, jemeni kolaii i hljeb od jema bez kvasa napravljeni kod kue i slatko
pripremljeno Elizabethinim rukama. Ali za stolom je vladala napregnutost. Tetka Polly nije pravila svoje
sarkastine primjedbe koje su Francisu obino priinjavale potajnu radost, ve je sjedila uspravno,
privuenih lakata, jednim savijenim prstom drei alicu. Usidjelica, blizu etrdesete godine, sa dugim,
umornim i prijatnim licem, malo udno odjevena, dostojanstvena, pribrana, malo rezervirana u
ponaanju, bila je pravi uzor svi-jesne otmjenosti, sa maramicom od ipke na prsima, nosom jako crvenim
od toplog aja, dok je ptica na njenom eiru toplo leala nad svim tim.
Neto ba mislim, Elizabeth ona taktino popuni pauzu oni su mogli dovesti i Mea-leyevog deka
Ned poznaje njegova oca. An-selm ima divan poziv. Ne okreui glavu ona dodirnu Francisa svojim

blagim sveznajuim pogledom. I tebe bi takoe mladiu trebalo poslati u Hollywell. Elizabeth, da li bi
voljela da vidi svog deka kako klima glavom na propovjedaonici?
Ne mog jedinca.
Gospod voli jedince tetka Polly izjavi sveano.
Elizabeth se nije osmjehnula. Njen sin e biti veliki ovjek, ona je odluila, uveni pravnik, moda kirurg;
ona nije mogla podnijeti pomisao da bi on trpio u tami, izloen alosnim tekoama sveenikog ivota.
Rastrojena od sve vee uznemirenosti ona uzviknu: Tako bih eljela da Alex ve doe. To je... to je
veoma nepaljivo. Svi emo zakasniti ako se uskoro ne pojavi.
Moda nije zavrio sa obraunom paljivo dodade tetka Polly.
Elizabeth bolno porumene, izgubivi kontrolu. On mora da je sada ve u kuici za radni-,'34
',.t^.'
ke... on uvijek ide tamo poslije Ettala. Ona oajniki pokua da prigui strah. Ne bih se udila ako je
sasvim zaboravio na nas. On je veoma nepaljiv ovjek. Ona zastade. Dat emo mu jo pet minuta.
Jo malo aja, tetka Polly?
Uina je ve bila gotova i nije se mogla vie produiti. Nastade nesrena tiina. ta mu se desilo? Da li
nee vie nikad, nikad doi? Bolesna od straha, Elizabeth nije mogla vie da se obuzdava. Uz posljednji
pogled, ispunjen otvorenim predosjeaj em nesree, okrenutim ka mermernom satu, ona ustade. Izvinite
me, tetka Polly, moram otrati dolje da vidim ta se dogaa s njim. Neu ostati dugo.
Francis je ve proivio ove trenutke napetog straha proganjan uasom uske aleje, teke od mraka iz koga
izviru lica i zbrka, njegov otac okruen ... bori se ... pada ispod gomile ... muno prskanje njegove lubanje
na kamenju. Bezrazlono on poe da drhti. Pusti me da poem s tobom, majko ree.
Gluposti, sine ona se osmjehnu blijedo. Ostani ovdje i zabavi nae goste.
Zaudo, tetka Polly odmahnu glavom. Dosad ona nije pokazivala da primijeuje sve veu napetost. Ni sada
to nije uinila. Ali uz prodirnu smirenost ona ree Povedi deka sa sobom, Elizabeth. Nora i ja se
moemo snai sasvim dobro.
U nastaloj pauzi Francis je preklinjao pogledom.
U redu ... moe poi.
Njegova majka mu obue debeli kaput; zatim, umotavi se u kockasti ogrta, ona ga uze za ruku i izae iz
tople, svijetle sobe.
No je bila hladna i crna. Kia se pjenila preko kaldrme, voda je jurila niz jarke opustjelih ulica. Dok su se
probijali uz Mercat Wynd aleju pored udaljenog trga i zamagljenih svjetlosti grad3*
35skog hola, Francisa zgrabi novi strah iz olujne tmine. On pokua da ga suzbije, stisnu usne, i uz drhtavu
odlunost pokua da ide uz sve bri majin korak.
Deset minuta kasnije preli su rijeku kraj graninog mosta i poli vodom natopljenim molom ka kuici br.
3. Ovdje njegova majka zastraeno zastade. Kuica je bila zakljuana, naputena. Ona se neodluno okrenu,
zatim naglo primijeti slabo signalno svjetlo, zamagljeno od vlane tmine, jednu milju dalje uz rijeku:
radniku kuicu br. 5, gdje je obitavao Sam Mirlees, pomonik promatraa. Iako je Mirlees bio besciljan
ovjek, pijanica, ipak bi im mogao dati neke vijesti. Ona ponova poe, odluno, ljapkajui kroz natopljenu
livadu, posrui preko nevidljivih busenja trave, ograda, jaraka. Francis, uz nju, mogao je osjetiti njen
strah, koji je rastao sa svakim korakom.
Najzad su stigli do druge kuice, drvene barake od nakatranjenih dasaka, vrsto posaene na obali rijeke,
iza kamenog nasipa i uvijenih po-vjeanih mrea. Francis nije vie mogao da izdri. Istrgnuvi se naprijed
uz lupanje srca u grudima, on gurnu vrata. Zatim, ugledavi uoblien strah koji je osjeao itavog dana, on
na glas krik-nu u zagluujuem bolu, rairenih zjenica od oka. Njegov otac bio je tamo sa Sam Mirleesom,
ispruen na klupi, lica oblivena krvlju, s jednom rukom stegnutom u grubi zavoj uz veliki purpurni oiljak
preko ela. Oba ovjeka bila su jo u vunenim kouljama dugim izmama, na oblinjem stolu ae i vr od
pola litra, prljav crveni suner pored prljavog lonia za vodu, visei zatieni fenjer bacao je slabi uti
snop svjetla na njih, dok su tamne sjenke puzale, lelujale u tajanstvenim uglovima i ispod krova po kome je
dobovala kia.
Njegova majka pojuri napred, baci se na koljena kraj klupe. Alex ... Alex ... je si li ozlijeen?
I"1.'
.>*>\WO,
36
Iako su mu oi bile zatvorene, on se osmjeh-nu, ili pokua, svojini povuenim i unakaenim usnama.
Nita gore od nekih koji su pokuali da me ozlijede, eno.

Suze joj pojurie u oi, roene zbog njegove tvrdoglavosti i njene ljubavi prema njemu, suze bijesa protiv
onih koji su ga doveli do takvog stanja.
Kada je uao unutra bio je skoro gotov ubaci se Mirlees uz neodreen pokret. Ali ja sam ga malo
okrijepio sa dva tri gutljaja.
Ona ljutito pogleda u drugog ovjeka: pijan, kao i obino subotom uvee. Ona skoro klonu od ljutine to je
ova budala tupa od pijanstva Alexu pored ozbiljne povrede koju je pretrpio jo i do-lila pie. Ona primijeti
da je izgubio veliku koliinu krvi... ovdje nije imala niega ime bi ga previla ... mora ga odmah odvui
odavde ... odmah. Ona promrmlja napeto:
Da li bi mogao poi kui sa mnom, Alex?
Vjerujem, eno... ako poemo polako. Ona je grozniavo razmiljala, borei se sa
panikom i zbunjenou. Instinkt ju je vukao da ga odvede do topline, svjetla i sigurnosti. Ona primijeti da je
njegova najvea rana, rascjep na slje-pooici prestao da krvari. Ona se okrenu svome sinu.
Potri brzo natrag, Francis. Reci Polly da se pripremi za nas. Onda poi i dovedi doktora odmah kui.
Francis, tresui se kao u groznici, napravi slijep, grevit pokret razumijevanja. Uz posljednji pogled na oca
on sae glavu i potra luaki niz molo.
Pokuaj onda, Alex... daj da ti pomognem. Ogoreno odbivi Mirleesovu ponudu za pomo, znajui
da je bolje bez njega, ona pomoe svom muu da ustane. On se lagano, posluno zanjiha na nogama.
Uasno je bio nesiguran, sko37ro nije znao ta ini. Odoh, onda, Sam promuca, zbunjeno. Laku no.
Ona je grizla usne u nedoumici i nesigurnosti, ali je ipak bila uporna, povede ga napolje, i srete se sa
bolnim, i otrim naletom kie. Kada su se vrata zatvorila za njima i on stajao, nesiguran, ne hajui za
vrijeme, ona se uplai od tog munog puta natrag, preko blatnjavih polja i gliba sa bespomonim ovjekom
uz sebe. Ali odjednom, dok je oklijevala, na pamet joj pade neto. Zato joj to nije ranije palo napamet?
Ako bi pre-preila preko Tilework mosta ona bi mogla utedjeti bar jednu milju, i dovesti ga kui i u
postelju u roku od pola sata. Ona ga uze pod ruku sa novom odlunou. Uskoivi u pljusak, pridravajui
ona se uputi uz rijeku ka mostu.
U poetku on izgleda nije primijeivao pravac, ali odjednom, kad je brzi um vode dopro do njegovog uha,
on zastade.
Kakvim putem ovo idemo, Lisbeth? Ne moemo sada prei kod Tileworksa kada je Tweed u
ovakvom stanju.
uti, Alex. .. nemoj troiti snagu na govor ona ga umiri i pomoe mu naprijed.
Doli su do mosta, uskog viseeg premoe-nja, napravljenog od debelih platnica sa ogradom od eline
ice, koji se pruao na najuem mjestu rijeke, u sasvim dobrom stanju, iako se rijetko koristio poto je
ciglana kojoj je sluio odavno bila zatvorena. Kada je Elizabeth zakoraila na most, tmina, zagluujua
blizina vode, izazva neodreenu sumnju, moda slutnju. Ona zastade, i poto nije bilo mjesta da obadvoje
idu zajedno, ona pogleda unazad ka njemu, priguenom i mokrom, obuzeta valom udne materinske
njenosti.
Da li se dri za ogradu?
Da, drim se za ogradu.
Ona je jasno vidjela da je debelo ue u njegovoj velikoj aci. Rasijana, bez daha i rastrzana ona nije mogla
dalje da razmilja. Idi onda uz mene. Ona se okrete i poe naprijed.
38

Poeli su da prelaze preko mosta. Na pola puta njegovo stopalo se okliznu sa daske klizave od kie. Druge
neke noi to ne bi mnogo znailo. Ali danas je to bilo veoma vano jer je Tweed, narastao do ivice daski.
Odjednom brza struja ispuni njegovu visoku izmu. On se borio protiv ove snage, teine koja je
savlaivala. Ali oni su ubili snagu u njemu u Etallu. I druga noga se okliznu, obavde izme se ispunie
vodom i oteae kao da su pune olova.
Na njegov krik ona se uz vrisak okrenu i baci se na njega. Dok je rijeka vukla ue iz njegovog stiska, ona
ga obgrli rukama; borila se bjesno, oajno da ga zadri u besmrtnom trenutku. Zatim um i tmine vode ih
usisae.
Francis ih je ekao itave te noi. Ali oni nisu doli. Nali su ih idueg jutra, zagrljene, pri niskoj plimi, u
mirnoj vodi kraj pjeanog pruda.
II

Jednog etvrtka uvee u septembru etiri godine kasnije, kada je Francis Chisholm okonao svoje teko
nono hodanje iz Darrow brodogradilita teturajui umorno ka grubom drvenom uzglavlju postelje u
Glennievoj pekari, on donese veliku odluku. Teko hodajui niz branom posut hodnik koji je dijelio
pekaru od prodavaonice njegova mala prilika udno stisnuta velikim hlaama, prljavog lica, ispod
pamune kape okrenute naopako on proe kroz sporedna vrata, stavi svoju praznu porciju na sudoperu,
dok su mu tamne mlade oi gorjele od odreenog cilja.
U kuhinji je Malcom Glennie zauzeo sto prljavi stolnjak je sada, kao i uvijek, bio zatrpan suem
otromboljene glave na laktovima nad Lockeovim Prenosom Vlasnitva, zdepast, blijed mladi od
sedamnaest godina, jednom rukom trljajui masnu crnu kosu i zasipajui itavim ta39lasima prhuti okovratnik, dok je drugom uzimao iznutrice koje mu je skuhala majka kada se vratio iz
Armstrong koleda. Kada je Francis uzeo veeru iz penice pitu od dva penija i krompire stavljene tamo
jo u podne i napravio mjesta za sebe, primijeujui kroz pocijepani tamni papir na staklenim vratima
gospou Glennie kako uslu-uje muteriju u trgovini, sin kue mu dobaci mrzovoljno nezadovoljan pogled.
Zar ne moe da ne pravi toliku larmu kada uim? Boe! Kak ve ruke! Zar se nikada ne umiva prije jela?
utjevi ravnoduno u svojoj najboljoj odbrani Francis dohvati no i viljuku u svoje uljevite, od
zakivaca porunjele ruke.
Pregradna vrata se otvorie i gospojf Glennie zabrinuto ue struui nogama. Jesi li pojeo, Malcome
dragi? Imam najljepi peeni pu' ding od svjeih jaja i mlijeka nee ni malo nakoditi tvojoj probavi.
On proguna: itavog dana imao sam gai stralgiju. Progutavi obilato vazduh on ga vra'< ti uz izraz naivne tegobe. uje li to!
To je od uenja sine, zbog toga ti je to. Ona pouri do tednjaka. Ali ovo e ti zadrati snagu.. .
samo probaj ... da bi meni uinio.
On je podnio da mu ona ukloni prazan tanjur i da stavi zamanu zdjelu sa pudingom pred nje-i ga. Kada se
nagnuo nad nju, ona nastavi da ga njeno promatra, uivajui u svakom zalogaju koji bi uzeo, njena
zajapurena figura, u neurednom stezniku i aljkavoj, otvorenoj suknji, nagnuta ka njemu, zlobna lica sa
dugim tankim nosom i uvuenim usnama ispunjenim materinskom njenou.
Ona sada promrmlja: Drago mi je sine to si se veeras ranije vratio. Tvoj otac ima sastanak.
Oho, ne! Makom se podie uz neprijatno iznenaenje. U crkvi Misije?
Ona odmahnu uskom glavom. Na otvorenom. Na opinskoj tratini.
Mi ne idemo?
vj . >):
,(j
40
Ona odgovori sa udnom, gorkom sujetom:
To je jedini poasni poloaj koji nam je tvoj otac uope ukazao, Malcome. Sve dok ne propadne u
propovijedanju, bolje da ga koristimo.
On se vatreno pobuni. Tebi se to moda dopada, majko. Ali za mene je uasno neprijatno da tamo stojim
dok otac lupa biblijom i djeca viu: Sveti Dane". Nije bilo tako loe dok sam bio mlai, ali sada kada se
pripremam za advokata!
On prekide, snudeno, kada se spoljna vrata otvorie i njegov otac Daniel Glennie, lagano ue u sobu.
Sveti Dan se priblii stolu, odsutno odsijee sebi komad sira, nali au mlijeka i jo uvijek stojei, poe da
jede ovaj jednostavni obrok. Iako je skinuo svoje radno odijelo, hlae i pocijepane papue, jo uvijek je bio
beznaajna i oputena prilika u latenim crnim hlaama i aketu starinskog kroja, za nj suvie tijesnom i
kratkom sa celuloidnom prednjicom na koulji i crnom uskom kravatom poput vrpce. I orukvice su bile
takoer od celuloida da bi se utedjelo pranje; one su ve bile napukle; a cipele su mogle da se oprave. On
je bio malo pognut. Njegov pogled, obino zbunjen, esto zaneseno izgubljen, sada je bio zamiljen, blag,
iza elikom uokvirenih naoari. Dok je jeo on se pogledom zadri nijemo promatrajui Francisa.
Ti si izgleda umoran, sine. Jesi li veerao?
Francis klimnu glavom. Prostorija je bila svijetli ja otkako je uao pekar. Oi okrenute prema njemu bile su
kao u njegove majke.
Sada sam ba izvukao tepsiju sa kolaima od treanja. Moe uzeti jedan, ako eli tamo je na
tednjaku.
Na ovu besmislenu velikodunost, gospoa Glennie samo zamrca; ovakvo razbacivanje svoje imovine
dovelo ga je ve dva puta do ban-krotstva, neuspjeha. Glava joj se nae u jo veoj rezignaciji, ,,,
41 Kada eli da poemo? Ako idemo sada zatvorit u prodavaonicu.

On pogleda u svoj veliki srebrni sat na utom lancu. Da, zatvori sada, majko, Gospod dolazi na prvo
mjesto. A uz to tuno vie nemamo ni muterija.
Kada je ona spustila zastore na kolaima zagaenim od muha, on je stajao, odvojen, razmi- ljajui o
svojoj veeranjoj propovijedi. Zatim se pokrenu. Hajdemo, Malcome! i Francisu: Vodi rauna o
sebi, sine. Nemoj ostati dugo.
Malcom, gunajui tiho, zatvori knjigu i uze | eir. On snudeno poe napolje za svojim ocem. h Gospoa
Glennie, navlaei uske kone rukavice, poprimi izraz rtve gotove za sastanke". Ne- moj zaboraviti
i posue. Ona uputi znaajno odvratan osmijeh Francisu. teta je to ne ide sa nama!
Kada su izali on se borio sa eljom da spusti glavu na sto. Njegova ga je herojska odluka sagorjevala,
pomisao na Willie Tulloch je prostrujala njegovim umornim udovima. On nagomila masno sue u sudoperu
i poe da ga pere, brzo ? ispitujui svoj poloaj, napregnuta ela, smrknut.
Zlokobno prinueno dobroinstvo spustilo se na njega od onoga trenutka, prije sahrane, kada je Danijel
resko rekao Polly Bannon: Ja u uzeti Elizabethinog deka. Mi smo njegovi jedini krvni roaci. On
mora da doe k nama!
Ovakva ustra dobra volja ne bi ga sama po sebi unitila. Tek ona kasnija mrska scena sa gospoom
Glennie, koja je dograbila malo imanje, novac iz osiguranja njegova oca i od prodaje namjetaja, i
odbijanje Pollvine ponude o staranju uz zastraujue pozivanje na zakon.
Ova posljednja gorina je presijekla sve veze > sa Bannonovima naglo, bolno, kao da je on neposredno
bio kriv za to: Polly, ozljedena i uvrije- .- ena, a ipak sa izrazom da je uradila najbolje to zna, besumnje
ga je izbrisala iz svog sjeanja.
42
Po dolasku u pekarevo domainstvo, sa svim privlanostima novoga, poslan je, s novom torbom na leima,
u Darrow Akademiju: u pratnji Mal-coma; dotjerala ga je i oeljala gospoa Glennie koja je promatrala
ake koji su odlazili sa vrata prodavaonice sa neodreenim izrazom prisvajanja.
Avaj! Filantropski zanos je uskoro izbli jedio, Daniel Glennie je bio svetac, njena plemenita i izmuena
dua koja je slijedila svoje vlastite putove sa pitama, i svake je subote uvee etao svoga konjia
ispregnutog iz kola kroz grad sa krupno natampanim tekstom na sapima ivotinje: Voli blinjega svoga
kao samoga sebe". Ali on je ivio u svom snu na nebesima iz koga se pomaljao samo povremeno, zabrinut,
oznojen, da bi se sreo sa svojim dunicima. Radei netedimice, sa glavom u carstvu blagoslovljenih i
nogama u koritu tijesta, on je lako zaboravio prisustvo svog unuka. Kada bi se sjetio on bi uzeo malog djeaka za ruku i odveo u zadnje dvorite sa kesom mrvica, da nahrane vrapce.
krta, nespretna a ipak pohlepna, promatrajui samosaaljivo postepeno propadanje svoga mua
otputanje raznosaa, prodavaice, zatvaranje jedne pei, pa druge, postepeno opadanje na mravu
proizvodnju pita od dva penija i kolaia od jednog fardinga gospoa Glennie uskoro pronae da
Francis predstavlja nepodnoljivu moru. Privlanih sedamdeset funti koje je stekla zajedno sa njim ubrzo je
izbledjelo, i inilo se skupo plaenima. Ve izmuena oajnom tednjom, trokovi njegovog oblaenja,
hrane, kolovanja postadoe stalna Golgota. Ona je ogoreno brojala svaki njegov zalogaj. Kada je iznosio
hlae ona prepravi" neko staro zeleno Danielovo odijelo, ostatak iz mladosti njenog mua, takve udne
are i boje da je postalo predmet podrugivanja na ulicama to je pretvorilo djeakov ivot u pravu bijedu.
Iako je Malcomova kolarina u Akademiji redovno plaana ona je obino uspijevala da je zaboravi sve dok,
uzdrhtao i blijed od
43ponienja poto je javno nazvan pred razredom dunikom i utajivaem Francis ne bi bio prinuen da joj
se obrati. Ona bi tada uzdahnula, pretvarala se da je dobila srani napad time to bi dodirivala uvele grudi,
prebrojala ilinge kao da je cijedila svoju vlastitu krv.
Iako je sve ovo podnosio sa stoikom upornou, osjeanje da je sam... sam ... bilo je uasno za malog
djeaka. Ve otupio od tuge, on je dugo usamljen etao, pretraujui uzalud pust predio i traei potok u
kome bi mogao pronai neku pastrmku ispod kamena. Pomno bi promatrao sve brodove koji bi odlazili,
gorei od udnje, stavljajui kapu meu zube da bi priguio svoj oaj. Uhvaen u noice suprotnih
uvjerenja, nije ni sam znao gdje se nalazi; njegova vedra i prijatna priroda bila je umrtvijena, lice mu je
posivjelo i snudilo se. Jedinu sreu je nalazio u veeri kada bi Malcom i gospoa Glennie odlazili od kue,
kada bi sjedio suelice Danielu kraj kuhinjske vatre i promatrao malog pekara kako okree stranice Biblije,
u savrenoj tiini, sa izrazom neizrecive radosti.
Danielova mirna ali nepokolebljiva odlunost da se ne mijea sa religijom djeaka kako bi to mogao,
kada je sam propovijedao opu toleranciju! bila je samo jo jedan vie, uvijek prisutni podsticaj gospoi
Glennie za podbadanje. Za Kranku" kao to je ona, koja je spaena, ovaj ivi podsjetnik na ludost njene
kerke bio je pravo prokletstvo. To je tjeralo i susjede da govore.

Vrhunac je doao pri kraju osamnaestog mjeseca kada je Francis, sa nezahvalnom umjenou, bio tako
neodgojen da je pobijedio Malcoma u nekom takmienju u koli za najbolji esej. To se vie nije moglo
izdrati. Nedjelje gunanja su slomile pekara. On se nalazio na pragu jo jednog neuspjeha. Bilo je
odlueno da je Francisovo kolovanje zavreno. Osmjehujui se prepredeno po prvi put poslije toliko
mjeseci, gospoa Glennie ga je uvjeravala da je on sada mlad ovjek, spre44
man da pridonese domainstvu, da zasue rukave i dokae plemenitost rada. On je otiao da radi u
brodogradilitu Darrow kao egrt za zakivanje, star dvanaest godina, uz nagradu od tri i po ilinga
nedjeljno.
U sedam i etvrt je zavrio sa suem. S veom ivou on se dotjera ispred komadia ogledala i izae
napolje. Bilo je jo uvijek svijetlo, ali ga noni zrak natjera na kaalj i on podie ovratnik aketa urei
glavnom ulicom, pored tale i Darrow vinarskog podruma, stigavi najzad do doktorove ordinacije na uglu,
sa dvije ispup-ene posudice i etvrtastom tablom: Dr. SUTHER-LAND TULLOCH, lijenik i kirurg.
Francisove usne bile su razdvojene, blago, kada je uao.
Ordinacija je bila mrana i mirisala na aloje i slatki korijen gospinog bilja. Jednu stranu su popunjavale
police sa tamno zelenim boicama, a na kraju tri drvene stepenice vodile su do male ordinacije gdje je dr.
Tulloch obavljao preglede. Iza duge tezge, zavijajui lijekove na mermer-noj ploi isprskanoj crvenim
voskom za peaenje, stajao je doktorov najstariji sin, omanji punaak pjegavi deko esnaestih godina, sa
krupnim akama, crvenoukaste boje i sporog utljivog osmijeha.
On se sada osmjehnu blago i pozdravi Fran-cisa. Zatim oba djeaka skretoe pogled, izbjegavajui jedan
drugog, svaki od njih oklijevajui da pogleda u osjeanja izraena u oima drugog.
Zakasnio sam, Willie! Francisov pogled je uporno etao po tezgi.
I ja sam sam zakasnio ... a moram da isporuim ove lijekove ocu, neka je blagoslovljen. Sada kada je
Willie otpoeo sa svojim medicinskim obrazovanjem u Armstrong koledu, Dr. Tulloch ga je, uz sveano
veselje proglasio svojim pomonikom.
45"*" Nasta stanka. Zatim stariji djeak kriomice pogleda svog prijatelja.
Je li si se odluio?
Francisov pogled je jo uvjek bio oboren. On snudeno potvrdi, stisnutih usana: Da.
U pravu si Francise. Odobravanje zapljusnu Willievo obino i okruglo lice. Ja ne bih izdrao
toliko dugo.
Nisam mogao... ni... Francis je mucao osim to... pa... moj djed i ti. Njegovo mravo mlado
lice, skriveno i mrano, tamno porumenje na posljednje rijei koje je izgovorio u jednom dahu.
Pocrvenjevi od suosjeanja, Willie promuca:
Pronaao sam vlak za tebe. Ima jedan direktni koji polazi iz Alsteada svake subote u est i trideset pet. ..
tiho. Evo oca. On prekide, opominjui ga pogledom, kada se vrata ordinacije otvorie i Dr.
Tulloch pojavi, ispraajui svog posljednjeg pacijenta. Tada se doktor vratio ka djeacima, ivahan,
crnpurast ovjek u tvidu sa sitnim arama, guste kose i sjajnih zalizaka koji su prosto iskrili od iste
vitalnosti. Kao ovjek koji je uivao uasnu reputaciju da je izraziti slobodni mislilac u gradu, otvoreni
pristalica Rober-ta Ingersolla i profesora Darwina, on je imao neodoljiv arm i izgled ovjeka koji moe
biti koristan u sobi bolesnika. Poto su ga upale upljine u Francisovim obrazima uozbiljile, on izbaci uasnu alu: Pa, mladiu evo ubismo jo jednog! Oh, nije jo mrtav! Ali e uskoro biti! A tako dobar
ovjek, i ostavlja za sobom veliku porodicu!
Djeakov osmijeh bio je suvie uvuen da bi ga zadovoljio. On namignu svojim jasnim, prkosnim
okom, sjeajui se svog vlastitog munog djetinjstva. Razvedri se, ti mladi sudopero sve e biti isto i
kroz sto godina. Prije no to je Francis i mogao da odgovori doktor se krto nasmija, zabaci svoj tvrdi
uglasti eir na glavu i poe da navlai rukavice. Na putu do kola on do46
viknu: Nemoj propustiti da ga dovede na veeru, Willi. Vrua cianvodikova kiselina slui se u devet!
Jedan sat kasnije, kada su isporuili lijekove, dva djeaka pooe u nijemom drugarstvu ka Wil-lievoj kui,
velikoj ve dotrajaloj vili koja je gledala na opinsku tratinu. Dok su razgovarali tiho
0 smjelom obeanju koje predstoji prekosutra, Francisovo raspoloenje se popravi. ivot nije nikada
izgledao tako neprijateljski u drutvu Willie Tullocha. A ipak, zaudo, njihovo prijateljstvo je zapoelo
svaom. Posle kole, jednog dana, zbijajui alu u Castle ulici sa nekih dvanaestak svojih kolskih drugova,
Williev pogled je odlutao do katolike crkve, rune ali neupadljive, koja se nalazila kraj plinare.
Hajdemo doviknuo je, divlje razigran. Ja imam est pensa. Hajdemo unutra da nam oprosti sve nae
grijehe!

1 zatim okrenuvi se ugleda Francisa u grupi. On pocrvenje od prirodnog stida. On nije mislio izgovarajui
ovu glupu porugu, koja bi neprimije-eno prola da Malcom Glennie nije dograbio i vjeto je naduvao u
priliku za tuu.
Podbodeni ostalima, Francis i Willie su se borili u krvavoj neodluenoj tunjavi na opinskom polju. Bila
je to dobra tua, bogata hrabrou bez tuakanja, i kada ju je prekinuo mrak, iako nijedan od njih nije bio
pobjednik, obojici je oigledno bilo ve dovoljno. Ali gledaoci, sa suro-vou mladih, odbili su da ih ostave
u svai na miru. I idue veeri, poslije kole, protivnici su ponovo sastavljeni, naotreni ismjehivanjem o
kukaviluku i postavljeni da izubijaju ve ionako izubijane glave. I ponovo, krvavi, iscrpljeni, a ipak
tvrdoglavi, nijedan od njih nije pristao na pobjedu. Tako su tokom uasne nedjelje sastavljani, kao borbeni
pijetlovi, da bi zadovoljavali niske instinkte svojih drugova. Neljudski konflikt, bez motiva i bez cilja
pretvorio se, za svakoga od njih,
47u straan san. I zatim, u subotu, sreli su se neoekivano njih dvojica, licem u lice, sami. Uslijedio je
uasan trenutak, zatim se zemlja otvori, nebo istopi i oni se zagrlie. Villie je mucao: Ja neu da se
borim s tobom, ti mi se dopada, ovjee! dok je Francis, trljajui krvave oi jecao: Willie, volim te
najvie od svih u itavom Dar-rowu!
Nalazili su se na pola puta preko poljane, javnom otvorenom prostoru zastrtom prljavom travom, sa
dotrajalim podijumom za orkestar u sredini, zaralim eljeznim javnim zahodom na udaljenom kraju i
nekoliko klupa, uglavnom bez ^naslona, gdje su se igrala bljedolika djeca i doko-liari puili i glasno se
svaali, kada Francis odjednom primijeti, uz naglo zatezanje koe na tijelu da moraju proi kraj skupa
njegovog djeda. Na uglu koji je bio najvie udaljen od zahoda postavljen je crveni plakat sa slijedeim
pozlaenim slovima ispisanim rijeima: Mir na zemlji ljudima dobre volje". Preko puta plakata stajao je
runi harmonijum sa poljskom stoliicom na kojoj je sjedila gospoa Glennie sa izrazom rtve, i Mal-com,
sumorno drei molitvenik pored nje. Izmeu plakata i harmonij uma, na niskom drvenom postolju,
opkoljen sa nekih tridesetak ljudi, stajao je Sveti Dan.
Kada su djeaci prili skupu Daniel je zavravao svoju poetnu molitvu i, gologlav, glave zabaene unazad,
otpoinjao je svoju propovijed. Bila je to njena i lijepa molitva. Ona je izraavala Danielovo gorue
uvjerenje, otkrivala njegovu jednostavnu duu. Njegova doktrina se zasnivala na bratstvu, na ljubavi prema
blinjemu i ljubavi prema Gospodu. ovjek treba da pomae ovjeku, donosi mir i dobru volju na zemlji.
Kada bi on samo mogao povesti ovjeanstvo ka tom idealu! On nije optuivao crkve ve ih je samo blago
pre-koravao: nije bila forma ono to je sutinsko ve je osnovno poniznost i milosrdnost. Da, i toleran48
ija! Bilo je besmisleno izgovarati ove osjeaje ukoliko ih netko i ne sprovodi.
Francis je sluao ranije svog djeda kako govori, i osjeti udar upornog suosjeanja sa ovim gleditima koja
su od Svetog Dana napravila u pola grada objekat ismjehivanja. Sada, naotren svojom divljom namjerom,
srce se njegovo prepuni razumijevanjem i njenou, enjom ka svijetu osloboenom surovosti i mrnje. I
odjednom, dok je sluao, on ugleda Joe Moira, efa njegove zakivake skupine u brodogradilitu, kako se
prikrada grupi. U pratnji Joea nalazila se banda koja se vukla oko Darrow podruma, naoruana ciglama,
trulim voem i otpacima nafte iz radionice kotlova. Moir je bio rasputen prijatan din, koji je u pijanom
stanju volio, alei se, da razgoni mitinge spasa i druge otvorene skupove. On dograbi vlane otpatke i
povika: Hej! Dan! Hajde zapjevaj i zaigraj!
Francisove oi se rairie na blijedom licu. Oni hoe da rasture sastanak! On zamisli gospou Glennie,
kako izvlai prezrelu rajicu iz umrljane kose, Malcoma sa masnom krpom preko njegova mrska lica.
itavo bie mu proze divlja luda radost.
Zatim ugleda Danielovo lice: jo uvijek ne-svijestan opasnosti, obasjan udnom napetou, svaka rije se
otkidala, raala iz neutoljive iskrenosti, iz dubine njegove due.
On poe naprijed. Ne znajui kako, ili zato, nae se kraj Moira, dograbi ga za lakat, i bez daha zamoli:
Nemoj Joe! Molim te, nemoj! Mi smo prijatelji, zar ne?
Doda vola! Moir pogleda nadolje, pripito ljutit pogled omeka u prijateljsko prepoznavanje. Za
ime Krista, Francise! Zatim lagano Zaboravio sam da je on tvoj djed. Oajna stanka. Zatim,
komandirajui svojim pratiocima: Hajdemo mladii, idemo tamo na trg i isprazniemo se na
alelujaima!
Kljuevi kraljevstva
49Kada su krenuli harmonijum ponovo oivje. Nitko osim Willie Tullocha nije znao zato pljusak
nije pao.
Minut kasnije, kada su uli u njegovu kuu, on zapita, zbunjen ali ipak impresioniran: Zato si to uinio,
Francis.

Francis odgovori nesigurno: Ne znam... Ima neega u onome to on govori... Dosta mi je bilo mrnje
tokom ove etiri posljednje godine. Moj otac i majka se ne bi utopili da ga ljudi nisu mrzili... on prekide,
ostavljen bez rijei, posramljen.
Willie ga utke odvede u dnevnu sobu, koja je * poslije vanjske tmine, blistala od svijetla i obilne neuredne
udobnosti. Bila je to duga visoka prostorija sa kestenjasto-smeim tapetama, razbacanim okrnjelim
namjetajem od crvena plia, stolicama bez tokica, razbijenim i ponovo sastavljenim j vazama, izvuenim
zvoncem, gomilom tuba, nalje-v pnica, kutija od pilula na polici iznad kamina kao 4< i igraaka, knjiga i
djece na dotrajalom, i sa mr->, ljama tinte iskapanom Exminster tepihu. Iako je : ve bilo gotovo sasvim
blizu devet asova nitko od porodice Tulloch nije bio u postelji. Willievih se- dmoro mlae brae i sestara,
Jean, Tom, Richard tako sloene liste da je ak i njihov otac prizna-, vao da je zaboravlja bili su
razliito zabavljeni ' itanjem, pisanjem, crtanjem, utkanjem ili veerom koja se sastojala od toplog
kruha i mlijeka dok je njihova majka Agnes Tulloch, sanjalaki ' raskona ena sa polu sputenom
kosom i otkrive-: nih grudi, uzimala bebu iz kolijevke kraj ognjita, i poto je uklonila pelenicu koja se
isparavala, mirno je sad osvjeavala golo djetence na svojim mljenim, vatrom obasjanim grudima.
Ona se osmjehnu u znak dobrodolice, neuz-nemirena, i ree Francisu: Tu ste znai, djeaci. Jean, iznesi
jo tanjura i kaika. Richarde ostavi Sophiju na miru. I Jean, duo, dodaj novu pelenu za Sutherlanda sa
konopca! Takoer pogledaj je li vri voda u ajniku za pripremu oeva
) (y?.'r?!,tH
50
puna. Sto je vrijeme danas lijepo. Dr. Tulloch kae da ima ipak dosta prehlada. Sjedi Francis. Thomas, zar
ti otac nije rekao da se kloni od ostalih! Doktor je uvijek unosio neki poremeaj u kuu: jednog mjeseca
ospice, idueg kozice. Sada je Thomos od est godina bio rtva. Oiane glave, sav u mirisu karbola, on je
sretno irio zarazu u itavom porodinom plemenu.
Stijenjen na pretrpanoj kripavoj sofi pored Jean, koja je u etrnaestoj bila prava slika svoje majke, sa
istom mljenom koom i istim mirnim osmijehom, Francis je veerao kruh i mlijeko za-mirisano cimetom.
Bio je jo uvijek uznemiren od svog posljednjeg ispada; u grudima je osjeao ogroman kamen, u glavi su
mu misli bile zbrkane. Evo jo jednog problema za njegov izmueni mozak. Zato su ovi ljudi tako prijatni,
sretni i zadovoljni? Odgojen od racionaliste bez strahopotovanja da bi mogao porei, ili bolje rei da ignorira postojanje njihova Gospoda, oni su bili prokleti, plamen pakla je ve lizao njihove stope.
U devet i etvrt zau se na ljunku kripa tokova dvokolice. Dr. Tulloch ue, die se graja, on je odjednom
bio centar gomile koja napada. Kada se bura smirila, doktor srdano poljubi svoju enu, sjede u stolicu sa
aom puna u ruci, s papuama na nogama, dok mu je beba Sutherland buljila sa koljena.
Uhvativi Francisov pogled, on podie au iz koje se dizala para, i ree u prijateljskoj ali.
Zar nisam rekao da se ovdje slui otrov! Jako pie zanosi je li Francis?
Vidjevi da mu je otac dobrog raspoloenja, Willie je bio u iskuenju da ispria ta se dogodilo na sastanku.
Doktor se lupi po butini, osmjeh-nuvi se Francisu. Lijepo od tebe, moj mali rimski Volteru. Ja se neu
do posljednjeg daha sloiti sa tobom u onome ta govori, ali u svojim ivotom braniti pravo da iskae
svoje misli! Jean, prestani da bulji u jadnog momka. Mislio sam da eli da bude bolniarka! Ti e me
na51tjerati da postanem djed prije etrdesete. Eh, pa On uzdahnu odjednom, nazdravljajui svojoj eni.
Nikada neemo otii u raj, eno ali bar imamo hrane i pia.
Kasnije, na ulaznim vratima, Willie vrsto stee Francisovu ruku.
Sretno... pii mi kad tamo stigne.
Sutradan u pet izjutra, dok je jo svuda vladao mrak, zasvira sirena iz brodogradilita, raz-lijeui se dugo i
bolno, skrivenim sumornim Dar-r%wom. Polutup od sna, Francis se izvue iz postelje i uskoi u hlae, i
otkotrlja se niz stepenice. Ledeno jutro, blijedo ali gusto tamno, doeka ga kao udarac kada se pridruio
marirajuim nijemim i drhtavim prilikama, koje su urile pognute glave i uvuenih ramena ka ulaznim
vratima Brodogradilita.
Preko mosne vage, pored prozora u vratima, kroz vrata... stravine utvare brodova su se nejasno dizale iz
skela oko njega. Kraj poludovre-nog kostura nove oklopnjae skupljala se grupa Joe Moira: Joe i
pomonik za postavljanje otklopa, drai, dva druga djeaka za zakivanje i on.
On potpali vatru od ugljena i naduva mije-hove na kovakom ognjitu. Nijemo, nevoljko, kao u snu, grupa
poe da radi. Moir podie svoj teki eki; ekii su odzvanjali, rasli i uli se sve jae u itavom
brodogradilitu.
Pridravajui zakovice, usijane jo od eravice, Francis je puzao uz ljestve i brzo ih stavljao kroz rupe za
eljezne klinove u okvir gdje su ih ekiem poravnjavali i zatezali kalei velike metalne ploe koje su

sainjavale trupinu broda. Rad je bio naporan: ar kraj ognjita, studen na ljestvama. Ljude su plaali po
komadu. Traili su brzo zakovice, bre no to su djeaci mogli da im ih dodaju. A zakovice su morale da se
zagriju do odreene zaarenosti. Ako ne bi bili podesni za kovanje, ljudi bi ih bacali natrag na djeake.
Gore
52
i dolje uz ljestve, do vatre i od vatre, oprljen arom, dimom, zapaljenih oiju, bez daha, oznojen, Francis je
snabdijevao postavljae ploa tokom itavog dana.
Poslijepodne rad je iao bre; ljudi su prestajali da vode rauna, naprezali svaki nerv, nisu tedjeli svoja
tijela. Posljednji sat je proao u omamljenosti s napregnutim uima da bi se ula sirena koja oglaava kraj.
Najzad, najzad se ula. Kakvo blagoslovljeno olakanje! Francis je stajao miran, vlaei ispucale usne,
zagluen prestankom svih zvukova. Na putu kui, prljav i oznojen, kroz zamor je mislio: Sutra. . . sutra.
Onaj udni sjaj se vrati u njegove oi, on ispravi ramena.
Te veeri on skide drvenu kutiju iz svog skro-vita u penici koja se nije koristila i promijeni svoje srebro i
bakrenjake, koje je tedio s bolnom sporou, u komad od deset ilinga. Zlatni kovani novac, stisnut
duboko u dep od hlaa, zagrijevao ga je. Uz udno, uzbueno rumenilo on zamoli gospou Glennie za iglu
i konac. Ona se obrecnu na nj, zatim ga naglo odmjeri zamagljenim pogledom.
ekaj! Tamo je kalem u gornjoj fijoci kraj onog kartona sa iglama. Moe uzeti. Promatrala ga je
kako izlazi.
U sklonitu svoje gole i jadne sobe iznad pekare on zamota novac u komad papira i ui ga vrsto i sigurno u
podstavu od kaputa. Imao je osjeanje sigurnosti kada je siao i vratio joj konac.
Idueg dana, u subotu, brodogradilite se zatvaralo u dvanaest. Pomisao da nikada vie nee ui na ta vrata
tako ga je uzbuivala da gotovo nita nije mogao jesti za vrijeme ruka; osjeao je da je njegov zajapureni
nemir dovoljan da pod-stakne otro ispitivanje gospoe Glennie. Na njegovo olakanje ona nije nita
komentirala. im je ustao od stola, on se iskrade iz kue, skliznu u East ulicu i zatim se dade u trk. ;
53Izvan grada, on trku zamijeni ustrim korakom. Srce mu je pjevalo. To je sve bilo patetino obino:
uobiajeno bjekstvo iz svih nesretnih djetinjstava. A za njega je to ipak bio put u slobodu. Kada stigne u
Manchester, moe nai posao u tekstilnim fabrikama, bio je uvjeren, siguran. Za etiri sata pree petnaest
milja do eljeznike stanice. Izbijalo je tano est asova kada je uao u stanicu u Alsteadu.
Sjedei ispod petrolejke, na vjetrovitoj naputenoj platformi, otvori noi, proreza podstavu na ak^tu,
izvadi presavijen papir i uze odande sjajni novi. Na platformi se pojavi nosa, neki drugi putnici i zatim
se otvori i blagajna.
On zauze svoje mjesto kraj blagajne i zatrai kartu.
Devet ilinga i est pensa ree inovnik stavljajui zeleni komad kartona u mainu za buenje.
Francis uzdahnu od olakanja; ipak se nije prevario u cijeni karte. Gurnu novac kroz otvor.
Nasta stanka. Kakva je ovo smicalica? Rekao sam devet ilinga i est pensa.
Dao sam vam deset ilinga.
Oh, je li? Pokuaj to ponovo mladi ovjee i ja u ti ve pokazati! inovnik mu ogoreno baci novac
natrag.
To nije bio komad od deset ilinga ve novi svijetli farding.
Ljutito i bolno ukoen, Francis ugleda voz koji ulazi, uzima svoj teret i gubi se sa zvidukom u noi. Zatim
natrapa na rjeenje zagonetke sumorno, nasumice razmiljajui. Sivenje kada je parao to nisu bili
njegovi nespretni bodovi ve vrst sitan av. U trenutku je znao tko je uzeo njegov novac: gospoa Glennie.
U pola deset, ispred rudarskog gradia San-derstona, u vlano hladnoj izmaglici koja je zaklanjala fenjere
na kolima, ovjek u dvokolici skoro da je pregazio usamljenu priliku koja je ila sredinom puta. Samo
jedna osoba je mogla voziti
54
u ovo doba noi u ovakvom mjestu. Dr. Tulloch, zauzdavajui zastraenu ivotinju, pogleda nanie kroz
maglu, i prekide svoje majstorske grdnje usred rijei.
Veliki Hipokrate! Pa to si ti. Ulazi unutra. Brzo, hoe li prije no to mi kobila izvue ruke iz leita.
Tulloch umota svoga putnika gunjem; nastavi put bez daljnjih pitanja; on je znao za vrijednost utnje
kod lijeenja.
U pola jedanaest Francis je pio toplu supu kraj vatre u doktorovoj dnevnoj sobi, sada bez njenih stanara i
tako neprirodno mirnoj da je maka mirno spavala na sagu ispred kamina. Trenutak kasnije ue gospoa
Tulloch, sa upletenom kosom, otvorene domae haljine preko spavaice. Ona je stajala sa muem
promatrajui iznurenog djeaka koji izgleda nije bio svijestan njihova prisustva, tihog apata, obuzet
udnom apatijom. Iako je pokuavao da se osmjehne, on nije mogao to uiniti kada mu je doktor priao,

izvadivi slualice uz aljiv izraz: Kladim se u izme da je taj tvoj kaalj samo pretvaranje. Ali on se
pokori, otkopa koulju i pusti doktora da kucne i oslune njegove grudi.
Tullochovo turobno lice imalo je udan izraz kada se ispravilo. Njegova zaliha viceva je zaudo presuila.
On pogleda u svoju enu, zagrize pune usne i odjednom utnu maku.'
Doavola! viknu. Mi koristimo nau djecu da gradimo ratne brodove. Iscjeujemo ih u rudnicima
uglja i tekstilnim fabrikama. Mi smo kranska zemlja. Pa! Ponosim se to sam paga-nin! On se naglo
okrenu i ljutito se obrati Francisu. Sluaj deko, tko su ti ljudi koje si poznavao u Tvnecastlu? ta
Bannon, eh? Narodna krma. Hajde sada kui i u postelju ukoliko ne eli trostruko zapaljenje plua.
Francis poe kui, otpor je skren u njemu. itave idue nedjelje gospoa Glennie je imala boru muenice
a Malcom novi karirani prsluk: cijena je u radnji iznosila deset ilinga. <.,.
55Bila je to muna nedjelja za Francisa. Lijeva strana ga je probadala, naroito kada bi kaljao; morao se
vui na posao. Neodreeno je osjeao da njegov djed vodi bitku za njega. Ali Daniel je bio slomljen,
poraen. Sve to je mali pekar mogao ponuditi, ponizno, bili su kolai od treanja koje Francis nije mogao
jesti.
U subotu poslijepodne on vie nije imao snage da izae. Leao je gore u svojoj spavaoj sobi i buljio u
beznadnoj letargiji kroz prozor.
fcOd jednom se trgnuo, srce mu je udno i nevjerojatno poskoilo. Dolje na ulici, prolazei lagano, kao
barka-jedrenjak sa tri jarbola koji plovi po neobinim i opasnim vodama, vidio se eir, neto vraeno iz
sjeanja, jedinstveno, nepogri-jeivo. Da, da: i kiobran se zlatnom drkom, vrsto zavijen, kratki koni
aket sa opivenim dug-madima. On uzviknu slabo, blijedim usnama: Tetka Polly.
Vrata od radnje dolje zakripae. Tresui se kao iba on otpuza dolje, i stade, drhtei, iza polu--zastakljenih
vrata.
Polly je stajala, vrlo uspravna, nasred prostorije, napuenih usana, pogledom pretraujui prodavaonicu kao
da je sa zanimanjem pregleda. Gospoa Glennie je ustala do pola da joj se suprotstavi. Naslanjajui se o
tezgu, poluotvorenih usta, buljei as u jednu as u drugu, stajao je Malcom.
Tetka Pollyin pogled se zaustavi negdje iznad pekareve ene. Gospoa Glennie, ako se dobro sjeam!
Gospoa Glennie je izgledala najgore to moe: nije se promijenila, nosila je prljavi prijepodnevni ogrta,
bluza joj je bila otvorena na vratu, neka traka visjela sa struka.
ta elite?
Tetka Polly izvi obrve. Dola sam da obiem Francisa Chisholma.
Nije tu.
. .;<
56
.,.; Zaista! Onda u ekati dok se ne vrati.
Polly se postavi na stolicu kraj tezge odluivi da tu ostane itavog dana.
Nasta pauza. Lice gospoe Glennie posta prljavo crveno. Ona primijeti u stranu: Malcome! Tri do
pekare i dovedi oca.
Malcom odgovori kratko: On je otiao prije pet minuta u misiju. Nee se vratiti do uine.
Polly skloni pogled sa tavanice, kritiki ga spusti na Malcoma. Ona se osmjehnu lako kada on pocrvene,
zatim, zabavljena, nastavi dalje da promatra.
Po prvi put je gospoa Glennie poela da pokazuje znake neprijatnosti. Ona ljutito izbaci: Mi smo ovdje
posleni ljudi, ne moemo da sjedimo cijelog dana. Rekla sam vam da deko nije tu. Sasvim vjerojatno da se
nee vratiti do u sitne sate sa drutvom sa kojim se drui. On je postao prava briga sa tim kasnim
dolaanjem i runim navikama. Zar nije to tako Malcome?
Malcom snudeno potvrdi.
Vidite! nastavi gospoa Glennie. Kada bi vam samo sve ispriala vi biste se zaudili. Ali to ne
smeta, mi smo krani ovdje, i pazimo ga. Dajem vam rije za to on je savreno dobro i sretan.
Milo mi je to to ujem Polly progovori ukoeno, utivo priguujui zijevanje rukavicom
jer ja sam dola da ga odvedem.
ta? Iznenaena gospoa Glennie poe da pipka okovratnik bluze, dok joj je boja naizmjenino
udarala i nestajala s lica.
Imam lijeniku potvrdu izjavi tetka Polly, gotovo vaui krupnu frazu uz zlokobni prizvuk
da je deko pothranjen, iscrpljen i da mu prijeti pleuritis.
To nije tano.
Polly izvue pismo iz mufa i znaajno potapka po njemu rukom kiobrana. Da li umijete itati
engleski? vo
*-:
57 To je la, pakosna la. On je ugojen i dobro hranjen isto kao i moj sin!

Tada nastupi prekid. Francis, prislonjen o vrata, pratei prizor samrtnom napregnutou, isu-vie se teko
oslonio o slabu kvaku. Vrata se otvo-rie i on upade usred prodavaonice. utnja.
Neprirodan mir tetka Polly se produbi. Prii, deko. I prestani da drhti. Je li eli da ostane ovdje?
Ne, ne elim.
Polly baci opravdavajui pogled na tavanicu.
Onda idi, spakuj svoje stvari.
Ja nemam nita da spakujem. Polly ustade lagano, navue rukavice. Onda nema ta da nas vie
zadrava.
Gospoa Glennie zakorai naprijed, preble-djela od bijesa. Ne moete tako otii od mene. Ja u vas
zakonom progoniti.
Samo to uini, eno moja. Polly znaajno vrati pismo u dep. Onda emo moda utvrditi koliko
je novca koji se dobio prodajom namjetaja jedne Elizabethe utroeno na njenog sina a koliko na vaeg.
Ponovo zavlada porazna tiina. Pekareva ena je stajala blijeda, zla i poraena, drei se jednom rukom za
grudi.
Oh, pusti ga majko cvilio je Malcom.
Dobro je da ga se otresemo.
Tetka Polly, pridravajui kiobran odmjeri ga od glave do pete. Mladiu, ti si budala! Ona se okrete
ka gospoi Glennie. A to se tebe tie, eno gledajui pravo preko njene glave ti si druga!
Dohvativi Francisa trijumfalno za ramena, ona ga izgura, gologlavog, iz prodavaonice.
Ovako nastavie ka stanici, dok se je Polly rukom u rukavici drala vrsto za njegov kaput, kao da je bio
neko rijetko stvorenje koje moe pobjei svakog trenutka. Kraj stanice ona mu kupi, bez komentara, kesu
Abernethy biskvita, neke bombone za kaalj i sasvim novi okrugli eir.
58
Sjedei preko puta njega u vlaku, vedra, upadljiva, uspravna, promatrajui ga kako napaja suhe biskvite
suzama zahvalnosti, upao skoro sasvim u nov eir koji mu je padao do uiju, ona primijeti, poluzatvorenih,
pronicljivih oiju:
Oduvijek sam znala da to stvorenje nije nikakva dama, to sam mogla vidjeti na njenu licu. Napravio si
uasnu gr jeku to si dozvolio da te uzme, dragi Francise. Slijedee to emo uraditi jeste to da te
podiamo!
III
Bilo je predivno za tih mraznih jutara leati utopljen u postelji sve dok tetka Polly ne bi donijela doruak,
veliki tanjir sa slaninom i jajima koja su jo uvijek crvala, vrijui crni aj i gomilu toplog prepeenog
kruha na ovalnom metalnom posluavniku na kome je pisalo AUgood's Old Ale. Ponekiput bi se budio
rano, u samrtnom strahu; zatim bi dopiralo blagoslovljeno saznanje da se vie ne mora plaiti sirene. Uz
uzdah olakanja on bi se samo dublje umotao u svoje debele ute gunjeve, u udobnoj spavaoj sobi sa
tapetama oslikanim grahoricom puzavicom, obojenim podom i vunenim sagom, litografijom Allgoodovog
konja koji vue teka kola za razvaanje piva na jednom zidu, i pape Gregorya na drugom i malom porcelanskom krstionicom sa svetom vodicom, sa granicom Uskrnje palmice, zakaenom u nju ukoso kraj
vrata. Bol grudi je ve nestao, rijetko je kaljao, obrazi su mu se popunjavali. Novina ovog odmora
djelovala je kao udno milovanje i, iako ga je jo uvijek uznemiravala neizvjesna budunost, primao ju je
sa zahvalnou.
Dananjeg lijepog jutra, posljednjeg dana oktobra, tetka Polly sjede na ivicu postelje, terajui ga da jede.
Navali, deko! Ovo e ti se zakaiti za rebra! Na tanjuru je bilo tri jajeta,
59dobro uprena slanina, protkana mesom, on je ve zaboravio da hrana moe biti tako ukusna.
Dok je pridravao ravnoteu posluavnika na koljenima, on osjeti kod nje neobino praznino raspoloenje.
I uskoro ona duboko i znaajno klim-nu glavom.
Imam vijesti za tebe danas, mladi ovjee
ako to moe podnijeti.
Vijesti, tetka Polly?
-jp- Malo uzbuenje da te razveseli poslije mranih mjeseci sa Nedom i sa mnom Ona se suho
osmjehnu ugledavi u njegovim toplim smeim oima protest koji se odmah pojavio. Zar ne moe da
pogodi?
On je prouavao sa dubokim osjeajem koje je njena nepresuna njenost probudila u njemu. Poznato
uglasto lice sa loim tenom, duga gornja usna prekrivena maljama, pramiaste mrlje pri dnu obraza
sada je sve to bilo poznato i lijepo.
Ne mogu da se sjetim tetka Polly.

Ona se prepusti svom kratkom krtom smijehu, u obliku kratkog frktanja zadovoljstva zbog toga to je
uspjela da u njemu probudi radoznalost.
ta se dogodilo s tvojom otroumnou, deko? Uvjerena sam da ju je otupjelo ovoliko spavanje.
On se sretno osmjehnu. Istina je da je rutina njegovog oporavka bila do sada vrlo mirna. Ohrabren od Polly,
koja se plaila za njegova plua
ona se uvijek plaila suice" koja se pojavljivala" u njenoj porodici on je obino imao da ostane u
postelji do deset asova. Obuen, pratio bi je prilikom kupovina, bilo je to dostojanstveno napredovanje
glavnim ulicama Tvnecastlea koje su, poto je Ned uglavnom jeo samo najbolje, iziskivale dugo
pregledavanje ivine i mirisanje mesa. Ove ekskurzije otkrivale su mu mnogo ta. Mogao je vidjeti da je
tetka Polly sretna ako je
60
prepoznaju", i klanjaju joj se u najboljim radnjama. Ona bi ekala, uspravna i po strani, da njen omiljeni
pomonik bude slobodan da bi je usluio. Iznad svega ona je bila dama. Ta rije joj je bila kamen temeljac,
kriterijum svih njenih postupaka, ak i u haljinama koje je pravila kod krojaice tako neukusno da su
ponekad izazivale prikriven kikot obinog svijeta. Na ulici je imala itavu gradaciju poklona. Da bude
prepoznata, pozdravljena od strane neke lokalne linosti graevinski inspektor, sanitarni inspektor ili ef
policije prualo joj je takvu radost koja je, iako ozbiljno prikrivena, bila veoma velika. Uspravna, sa
pticom na eiru, ona bi proupatala Francisu: To je bio g. Austin, direktor tramvaja... prijatelj tvog
ujaka... dobar ovjek. Vrhunac uivanja bio je postignut kada je otac Gerald Fitz-gerald, lijep i
dostojanstven sveenik St. Dominica, pruio u prolazu svoj milostivi i pomalo s visine osmijeh. Svakog
prijepodneva oni bi svratili i u crkvu, i kleei, Francis bi osjeao Polly-in napeti profil, usne koje su se
nijemo kretale, iznad ispu-calih smjernih ruku. Poslije toga ona bi kupila neto za njega, dobar par cipela,
knjigu, kesicu anisovih bonbona. Kada bi se on bunio, esto sa suzama u oima dok bi ona otvarala svoj
izlizani novanik, ona bi samo jednostavno stisla njegovu ruku i odmahnula glavom: Tvoj ujak ne priznaje rije ne". Bila je dirljivo ponosita zbog svoje veze sa Nedom, i njene veze sa Narodnom
Pivnicom.
Pivnica se nalazila u blizini pristanita na uglu Canal i Dyke ulice sa izvanrednim pogledom na oblinje
kue, lepove sa ugljem i novu konjsku tramvajsku stanicu. Tamno mrka zgrada sastojala se od dva sprata a
Bannonovi su stanovali iznad pivnice. Svakog jutra u pola osam Maggie Magoon, istaica, otvarala bi
restoran i razgovarajui sama sa sobom otpoinjala bi da isti. Tano u osam asova silazio bi Ned Bannon,
samo u hlaama ali izbrijan, namazane kose i posipao bi
61svezu strugotinu po podu iz kutije koja se nalazila iza anka. To nije bilo nuno, ve je bio dio neke vrste
rituala. Zatim bi pogledao kakav je dan, uzeo bi mleko i otiao preko dvorita da nahrani svoje lovake pse.
Imao ih je trinajest da bi ' dokazao da nije sujeveran.
Uskoro bi poeli da pristiu prvi redovni posjetioci, Scantv Magoon, poskakujui do svog omi-ljenog
mjesta u uglu, sa nekoliko pristaninih radnika i vozaa tramvaja koji bi se vraali sa non, smjene. Ovi
radnici se ne bi zadravali; tek toliko da na duak ispiju polovinu aice i da je zaliju sa velikom kriglom
piva. Ali Scantv je bio" stalni i uvek bi milostivno gledao u Neda koji je tupo, ne primeujui to stajao iza
anka sa uokvirenim natpisom: Gospoda se ponaaju kako treba, ostali moraju."
Ned je bio pedesetih godina, krupan i pun, okrugla, ukasta lica, s istaknutim oima, sveanim u miru i
koje su nekako odgovarale njegovom odijelu. Nije bio ni prisan niti upadljiv u ponaanju, kvaliteti koji se
obino pripisuju gostioniarima. Imao je neko sveano, mrgodno dostojanstvo. Ponosio se svojom
reputacijom, svojim pre-duzeem. Njegove roditelje je prognala iz Irske glad, jo kao deak je doiveo
bedu i oskudicu, ali je uspio i pored neshvatljivih tekoa. Njegova kua je bila slobodna", imao je dobre
veze sa vlastima koje su izdavale dozvole, proizvoaima piva i takoer uticajne prijatelje. On je ustvari
govorio: trgovina piem moe biti pristojna i ja to dokazujem. Mrtio se kada bi mladi pili a grubo je
odbijao da usluzi piem svaku enu ispod etrdeset godina. U Narodnoj Pivnici nije postojalo nikakvo
porodino" odjeljenje. Mrzeo je nered i na prvi zvuk bi nervozno lupao jednom starom cipelom koju je
u tu priliku drao pri ruci za ankom i lupao bi sve dotle dok se nered i larma ne bi smirili. Iako je i sam
dosta pio nikada ga niko nije zatekao u drugaijem stanju. Moda bi mu se samo osmeh olabavio, oi bi lu62
:
tale u te retke veeri koje je on smatrao prilikom" kao to je sveti Patrick, u oi Svih Svetih i Nove
Godine, kao i posle trka kada bi mu neki od njegovih pasa dodao jo jednu medalju na teak lanac od sata
koji se pruao preko stomaka. U svakom sluaju sutradan bi izgledao snishodljivo i poslao bi Scantva da
dovede oca Clansev iz crkve St. Dominica. Posle ispovesti bi se teko podigao, briui kolena sa poda u

zadnjoj sobi i tutnuo so-veren u ruku mladoga sveenika za kaicu za uboge. On je zdravo potovao
sveenstvo. Od upnika oca Fitzgeralda je zazirao u pravom smislu.
Ned je vaio za dobro stojeeg" jeo je dobro, davao je iroko i poto nije imao povjerenja u akcije i
berzu investirao je novac u cigle i cement." Kako je Polly imala svoja sredstva, nasleena od Michaela,
brata koji je umro, on se nije brinuo za nju.
Iako se sporo vezivao za ljude Neda je, po njegovim vlastitim rijeima Francis oparao". Dopala mu se
deakova nenametljivost, utljivost, tiho ponaanje i nema zahvalnost. Ozbiljnost na mladom licu kada bi
ga neopaeno pogledao na-terala bi ga da se namrti tupo i poee po glavi.
Tokom poslijepodneva Francis bi sjedio s njim u polupraznom baru, trom od hrane, dok bi se sunevi zraci
koso probijali ustajalim zrakom, sluajui sa Scantvem prijatno Nedovo prianje. Scanty* Magoon, mu i
teret vrijedne i glupe Mag-gie, dobio je ovakav nadimak jer ga nije bilo dovoljno, ustvari ostao je od njega
samo torzo. Izgubio je noge od gangrene koju je izazvao, otetivi krvotok, neki sumnjiv doktor. Koristei
se svojom nesreom on se u stvari prodao doktorima" time to je potpisao dokument kojim e isporuiti
njegovo tijelo poslije smrti na anatomski sto. Kada je jednom prodajna cijena ugovorena i neto poslije toga
popijena, mrani oreol se spustio na krmeljivog, govorljivog, lukavog i nesret* Manjkav.
63nog starog nitkova. Sada predmet opeg divljenja i zaziranja, on bi ogoreno, pri piu, izjavljivao da je
prevaren: Nisam dobio dovoljno za svoje tijelo. Ti krvavi skalperi! Ali nee oni nikada do-' grabiti
mene, starog Adama! Prokleti! Ja u otii u mornare i utopiti se.
Ned bi povremeno dozvolio Francisu da natoi pivo za Scantva, djelomino iz milosra a djelomino da bi
dopustio deku da uiva za mainom". Kada bi se ruica boje slonovae vratila ispunjavajui kriglu a
Scantv navijao: eir joj natoi, deko! pjena je mirisala tako zanosno da bi Francis poelio da je
proba. Ned bi mu dao odobrenje glavom, zatim bi se osmjehnuo grimasi lica svog neaka. Treba se
priuiti na ukus ozbiljno bi potvrdio. On je imao nekoliko kli-ea poev od ,,2ene i pivo ne idu zajedno"
do Najbolji ovjekov prijatelj je njegova vlastita novanica od funte", koje su se zbog brojnog i dubokog
izgovaranja pretvorile u prave epigrame.
Nedovi najozbiljniji, najneniji osjeaji bili su rezervirani za Noru, kerku Michaela Bannona. On je bio
privren svojoj neaci koja je u treoj godini izgubila brata od tuberkuloze, a prije dvije godine i oca zbog
te iste ubilake bolesti, tako fatalne u keltskoj rasi. Ned ju je odgojio, poslao u trinaestoj godini u St.
Elizabeth, najbolju samostansku kolu u Northumberlandu. Doivljavao je pravo uivanje kada je plaao
visoku kolarinu. Pratio je njen napredak toplim, blagim okom. Kada bi dolazila kui za vrijeme kolskih
praznika, on bi postajao novim ovjekom: ivahniji, vie se nije mogao vidjeti sa naramenicama, stalno
izmiljajui izlete i zabave i, da je ne bi neto uvrijedio, mnogo stroiji u baru.
Pa... tetka Polly je prekorno gledala preko posluavnika u Francisa. Vidim da u morati da ti
ispriam u emu je stvar. Na prvom mjestu tvoj ujak je odluio da priredi veeras prijem da proslavi dan
Sviju svetih... i ona spusti pogled iz jo jednog razloga. Imat emo
64
gusku, veliki kola, suho groe za rakiju i naravno jabuke tvoj ujak nabavlja specijalne na Langovoj
trnici u Gosforthu. Moda bi ti mogao otii po njih danas poslije podne. To je lijepa etnja.
Svakako, tetka Polly. Samo nisam sasvim siguran gdje se to nalazi.
Netko e ti pokazati put. Polly sraunato izvadi svoje glavno iznenaenje. Netko, tko dolazi
danas kui iz kole da provede dugaki vikend sa nama.
Nora! on naglo uzviknu.
Da, ona. Ona klimnu glavom, uze po-sluavnik i ustade. Tvoj ujak je presretan to je dobila
odmor. Pouri i obuci se sada kao dobar deko. Idemo na stanicu da to majmune saekamo u jedanaest.
Kada je ona otila Francis produi da lei zbunjeno gledajui pred sebe. Ovo neoekivano najavljivanje
Norinog dolaska zbunilo ga je i udno uzbudilo. Ona mu se, prirodno, oduvijek dopadala. Ali sada u prilici
da je ponovo sretne, ostao je ispunjen nekim udnim osjeajem, boja-ljivosti i elje. Na svoje iznenaenje
on zbunjeno utvrdi da je odjednom pocrvenio sve do samog korijena nosa. On brzo skoi i poe da se
oblai.
Francis i Nora poli su u dva sata na ekskurziju, tramvajem kroz grad do predgraa Clermont a odande
pjeice poljem do Gosfortha. Nosili su veliku pletenu korpu i ljuljali je izmeu sebe.
etiri godine prolo je otkako je Francis vidio Noru i glupo vezana jezika za vrijeme ruka, kada je Ned
nadilazio samog sebe snanom ivahnou, on je jo uvijek bio bolno stidljiv. Sjeao je se kao djeteta. Sada
je imala skoro petnaest godina i u svojoj skromnoj dugoj plavoj suknji i prsluku izgledala je sasvim odrasla,

nedostina i nedokuiva vie no ikada ranije. Imala je male ruke i stopala, i malo, ivo, izazivajue lice,
koje
5 Kljuevi kraljevstva
I
65je moglo biti vrlo smjelo ili odjednom bojaljivo. Iako je bila visoka i jo nespretna zbog raenja, bila je
vitke grae i kostiju. Tamnoplave oi izgledale su vragoljasto na blijedoj koi. Iskrile su od hladnoe iznad
rumenog nosia.
Povremeno, preko ruke od korpe, njegovi prsti bi dodirnuli Norine. Ovaj osjeaj bio je izuzetan: prijatno i
toplo se zbunjivao. Njene ruke bile su neto najprijatnije to je ikada u ivotu dodirnuo. Nije mogao
govoriti, nije se usuivao da je gleda, iako je s vremena na vrijeme osjeao da ga ona promatra i da se
osmjehuje. Iako je zlatni sjaj jeseni proao, uma je jo uvijek blistala kao svijetlocrveno ugljevlje. Francisu
se boja drvea, polja i neba, nije uinila nikada ivljom. Boje su djelovale u njegovom uhu poput pjesme.
Ona se odjednom nasmija i zabacivi kosu poe da tri. Vezan za nju korpom trao je upo-redo kao vjetar
sve dok se ona nije zaustavila, teko diui, blistavih oiju poput mraza za ranog sunanog jutra.
Ne vodi o meni rauna. Francis. Nekada podivljam, ne mogu da se obuzdam. Mislim da je to zato to
sam izvan kole.
Zar ti se tamo ne dopada?
I da, i ne. Smijeno je i strogo. Da li moe povjerovati u to? Ona se nasmija uz poplavu smetene
naivnosti. Oni nas tjeraju da nosimo spavaice i kada se kupamo! Reci mi, da li si ikada pomislio na
mene kada si bio odsutan?
Da on se zbuni.
Drago mi je... ja sam mislila na tebe. Ona ga brzo pogleda, kao da htjede neto da kae, a zatim
zauti.
Stigoe do Gosforth trnice. Geordie Lang, Nedov dobar prijatelj i vlasnik nalazio se u vonjaku, meu
polu-ogoljelim drveem, i spaljivao lie. On im se prijateljski javi i pozva ih da mu priu. Grabuljali su
puckavo mrko i uto lie sve do velike tinjave piramide koju je on ve izgradio, dok im se miris izgorjelog
lia uvlaio u
66
' .

. ' **>* >*--:>i^ ;;

odjeu. To nije bio rad ve boanstvena zabava. Zaboravili su na raniju zbunjenost, takmiili su se tko e
vie nagrabuljati. Kada je on nagrabio veliku gomilu Nora je nestano pokvarila. Njihov smijeh je
odzvanjao u prozrano istom zraku. Geordie Lang se osmjehnu sa simpatijom. To su ti ene, mladiu.
Otmu tvoju gomilu i onda ti se smiju.
Najzad ih Lang pozva da pou u drvenu upu na dnu vonjaka, gdje su stajale jabuke.
Zaradili ste. Idite i posluite se! viknu za njima. I isporuite moje najbolje pozdrave g. Bannonu.
Recite mu da u doi po moju kapljicu negdje tokom ove nedjelje.
upa je djelovala meko od blagog sutona koji se sputao. Oni se uspee uz ljestve do tavana gdje su se,
rasprostrti po slami, izdvojeni, nalazili redovi i redovi Ribston Pippins jabuka zbog kojih je vonjak bio
uven. Dok je Francis punio korpu, sagnut ispod niskog krova, Nora je sjedila ukr-tenih nogu na slami.
Ona uze jednu jabuku, obrisa je o svoj skut i poe da jede.
Oh, ba je divna ree. Hoe li jednu, Francis?
On sjede preko puta nje, uze jabuku koju mu je pruila. Ukus je bio izvanredan. Promatrali su jedno drugo
dok su jeli. Kada je njen mali zub probio kroz ilibar ute kore do prstavog bijelog mesa, niz bradu joj
potekoe mali mlazevi soka. On se nije osjeao tako stidljiv na tamnom malom tavanu, ve toplo i sanjivo
proet ivotnom radou. Nikada mu se nije neto tako mnogo dopalo kao ovo ovdje, u vrtu, dok je jeo
jabuku koju mu je ona dala. Njihovi pogledi su se osmjehivali esto se ukrtavajui; ali ona se
osmjehivala polu--osmijehom, udnim i zatvorenim, kao za sebe samu.
Ajde, pokuaj da pojede i sjemenke ona ga odjednom dirnu; zatim dodade brzo: Ne, nemoj
Francise! Sestra Margaret Mary kae da se od njih dobijaju grevi. Osim toga iz svake
5*

'
-:

67od tih sjemenki moe da izraste

novo jabukovo drvo. Zar to nije smijeno? Sluaj Francis ... voli li Polly i Neda?
Vrlo mnogo on je pogleda. Zar ih ti ne voli?
Svakako... samo kada me Polly miluje uvijek mi se kalje... a kada me Ned mazi na svom koljenu to
mrzim.
Ona je oklijevala, i po prvi put spusti pogled.
Oh,^;o nije nita, ne bi trebalo, sestra Marga-ret Mary misli da sam bestidna, a ti?
On nespretno skrenu pogled, i njegovo strasno odbijanje optube sabra se samo u nespretno:

 Ne!
Ona se skoro stidljivo osmjehnu: Mi smo prijatelji, Francis, i zato u to rei i pored stare Margaret
Mary. Kada postane ovjek ta eli da bude?
Iznenaen, on je razrogaeno pogleda. Ne znam. Zato?
Ona poe da cupka sa iznenadnom nervozom materijal haljine. Oh, nita... samo, pa.. ti mi se dopada.
Uvijek si mi se dopadao. Tijekom svih ovih godina mnogo sam mislila na tebe i ne bi bilo lijepo kada bi...
opet nekako nestao.
Zato bi nestao? on se nasmija.
Iznenadit e se! Njene oi, jo uvijek djetinjaste bile su iroko otvorene i mudre. Ja poznajem
tetka Polly... i danas sam je ponovo ula. Ona bi dala sve na svijetu da postane sveenik. Onda bi morao
sve da napusti, pa i mene.
Prije no to je mogao ita odgovoriti ona ivahno skoi, da bi istresla haljinu. Hajdemo, ne budimo
glupi da prosjedimo ovdje itav dan. Glupo je dok sunce napolju sja, i zbog veeranje zabave. On
htjede da ustane. Ne, ekaj trenutak. Zatvori oi i moda e dobiti poklon.
Prije no to je ak i mogao pomisliti da je poslua ona ustro skoi do njega i brzo ga povrno poljubi u
obraz. Brzi topao dodir, osjeaj njena daha, blizina njenog malog lica sa malim smeim
68
madeom na jagodici, zbunie ga. Pocrvenjevi jako, ona neoekivano skliznu niz ljestve i istra iz upe.
On lagano poe za njom, tamnocrven, trljajui malo vlano mjesto na obrazu kao da je rana. Srce mu je
bilo kao ludo.
Te veeri je zabava za dan Svih Svetih poela u sedam sati. Ned, sa privilegijom sultana, zatvori restoran
pet minuta prije tog asa. Svi gosti, osim nekoliko privilegiranih patrona bili su utivo zamoljeni da izau.
Gosti su se skupljali gore, u salonu, sa vitrinama ispunjenim voem od voska, slikom Parnella* iznad
plavih staklenih svijenjaka, fotografijom Neda i Polly na Giant Cau-seway, uokvirenom u somotskom
okviru, stara irska lagana koija od fosilnog drveta poklon iz Killarneva , aspidistra**, lakirana
hrastova buda na zidu ovjeena o zelenu pantljiku, meki namjetaj koji je putao oblak praine kada bi se
netko na njega teko spustio. Sto od mahagonija bio je izvuen do kraja, sa nogama kao u ene bolesne od
vodene bolesti i postavljen za dvadeset osoba. Vatra rasplamsana do polovine dimnjaka oborila bi i nekog
afrikog istraivaa. Osjeao se miris bogato zalijevanog ivinskog mesa koje se peklo. Maggie Magoon,
sa kapicom na glavi i ke-celjom, jurila je kao luda. U prepunoj sobi nalazio se mladi pomonik upnika,
otac Clancy, Thad-deus Gilfovle, nekoliko susjeda-trgovaca, g. Aus-tin, direktor tramvaja, njegova ena i
troje djece i naravno, Ned, Polly, Nora i Francis.
Usred galame, sa blistavom dobrodunou i cigarom od est pensa, Ned je izlagao zakon svom prijatelju
Gilfovleu. Blijed, prozaian i mlad ovjek s katarom, tridesetih godina bio je Thaddeus Gilfovle, inovnik u
plinari koji je u svoje slobodno vrijeme skupljao stanarinu iz Nedovih kua u ulici Varrell, i zamjenik
crkvenog starjeine u St. Dominicu, ozbiljan momak na koga se
* Politiar Pamell.
** Biljka sa velikim liem donesena iz Kine u En-glasteu.
89uvijek moglo osloniti da e dovriti neki vanredan posao, da popuni rupu, da pristupi" kao to se to Ned
izraavao koji nikada nije imao dvije rijei koje bi mogao suprotstaviti jednu drugoj, niti ijednu ideju
koju bi mogao nazvati svojom vlastitom, i koji je nekako uspijevao da bude tu, vrtei se na mjestu kada je
potreban sumoran i siguran, klimajui glavom u znak saglasnosti, briui nos, pipajui svoju znaku
bratstva, izbulje-nih ribljih oiju, ravnih stopala, svean, siguran.
Da li ete veeras odrati govor? zapita sada Neda, tonom koji je sugerirao da e ukoliko Ned ne
bude govorio, doi do smaka svijeta.
Ah, ne znam sada skromno ali duboko Ned je promatrao vrh svoje cigare.
Ah, hoete, Nede!
Nee to oekivati.
Oprostite Nede, ako nisam istog miljenja.
Mislite da treba?
Sveano: Ned, i treba i hoete!
Mislite... da bi trebalo?
Morate Nede, i hoete.
Oaran, Ned prevue cigarom preko usta. U stvari, Thad on znaajno namignu ja imam jedno
saopenje... vano saopenje koje elim da iznesem. Rei u nekoliko rijei kasnije, kada me ve tjera.

Povedeni od Polly, kao u nekoj uvertiri pred glavnim dogaajem, djeca poee da se igraju igara koje se
izvode pred Svisvete prvo da hvataju suho groe, otimajui se o velike plave groice, zapaljene
rakijom u velikoj porcelanskoj zdjeli, zatim da potapaju zabuke sa viljuke koju bi drali u zubima i
isputali je preko stolice u kacu u kojoj su one ve plivale.
U sedam sati pojavie se budale": mladi radnici iz susjedstva, zagaravljenih lica i groteskno obueni,
probijajui se krajem uz pantomimu, pjevajui za est pensa, pa neobinoj tradiciji uvee prije Svih Svetih.
Oni su znali kako da zadovolje Neda. Pjevali su: Dear Little Shamrock", ,.Kathleen Mavourneen" i Maggie Murphv's Home". Dobijali bi dareljivo za to novac. Zatim zatoptae
izlazei. Hvala g. Bannon! Da ivi Unija! Laku no, Nede!
Dobri momci! Svi su dobri momci! Ned je trljao ruke, oi jo uvijek vlane od keltskih osjeaja.
Hej, Polly, eluci naih prijatelja e pomisliti da su im grla presjeena.
Drutvo sjede za sto, otac Clancy izgovori molitvu a Maggie Magoon je posrtala, ini se, sa najveom
guskom koja je postojala u Tynecastlu. Francis nije nikada ranije probao gusku prireenu na ovaj nain
ona se topila, bogata i ukusna, na jeziku. Tijelo mu je gorjelo od dugake etnje po svijeem zraku i od
unutranje udne radosti. Povremeno bi se preko stola susreo sa Norinim pogledom, stidljivo, sa
izvanrednim razumijevanjem. Iako je bio tako miran, njena veselost ga je uzbuivala. Sva uda koja su se
ovoga dana dogodila, tajna veza koja je postojala izmeu njih, sve je osjeao kao bol.
Kada se obrok zavrio Ned se lagano podie uz opi aplauz. On zauze oratorski stav, sa palcem ispod
pazuha. Bio je bezrazlono nervozan.
Vaa preasnosti, dame i gospodo, zahvaljujem vam svima. Ja sam ovjek od malo rijei
uzvik Ne, ne" od Thaddeus Gilfoyela, i kaem to mislim, a mislim ono to kaem! Kratka pauza
u kojoj je Ned vodio borbu za samopouzdanje. elio bih da su moji prijatelji uz mene sretni i zadovoljni
dobro drutvo i dobro pivo nijednom ovjeku jo ne naudie. Scanty Magoon prekinu ga ulazei na
vrata, i uvukavi se unutra zajedno sa momcima", uspio je da ostane.
Neka vas Bog blagoslovi g. Bannon! maui s batakom od guske. Vi ste dobar ovjek! Ned
osta miran svaki veliki ovjek ima svoje ulizice. Kao to sam ba govorio kada je mu gospoe
Magoon bacio ciglu na mene... smijeh
... ja volim ove drutvene prilike. Uvjeren sam da smo svi ponosni i sretni, svaki majin sin ovdje
71 i kerka, to moemo pozdraviti meu nama deka, brata moje jadne ene! Glasni aplauz i
Pollyin glas: Pokloni se Francis. Neu se uputati u nedavnu historiju. Neka prolost sahranjuje svoje
mrtve, velim. Ali sada kaem i govorit u jo: pogledajte ga sada, a sjetite se kakav je doao! Aplauz i
Scantvev glas u hodniku:
Maggie, za ime Gospoda, donesi mi jo guske!
Pa, ja nisam taj koji e da pue u vlastiti rog! Pokuavam da inim dobro i za Gospoda i ovjeka i
ivotinje. Pogledajte samo moje psie ako mi ne vjerujete! GiMovleov glas: Najbolji psi u
Tvnecastleu! Dua pauza za koje je Ned izgubio nit govora. Gdje sam stao? Francis! Polly ga
brzo podsjeti. Ah, da Ned podie glas. Kada je Francis doao, rekao sam sam sebi. Evo deka koji
moe dobro doi. Gurnuti ga iza bara, i pustiti ga da zarauje za svoje izdravanje? Ne, Gospoda mi
oprostite oe Clancu
nismo mi ti. Tako Polly i ja razgovaramo. Deko je mlad, sa dekom se loe postupalo, pred dekom
stoji budunost, deko je sin brata moje jadne pokojne ene. Hajde da ga poaljemo u koled, kaemo. To
moemo zajedniki podnijeti. Ned zastade Vaa preasnosti, dame i gospodo, drago mi je i ponosim
se to mogu objaviti da Francis idueg mjeseca polazi u Hollywell! Uinivi ovo ime trijumfalnim
stupom u zakljuku svog govora, Ned sjede, oznojen, usred opeg aplauza.
IV
Iako su se sjene brijestova dugako pruale preko podsjeenih travnjaka Hollywella, sjeverno junsko vee
bilo je jo uvijek svijetlo, kao u podne. Mrak e se kasno spustiti, tako blizu zori da e sjeverna svjetlost
zasijati samo za kratko preko visokog blijedog neba. Dok je Francis sjedio kraj otvorenog prozora visoke
male radne sobe koju je
72
dijelio, od kako su ga izabrali u krug filozofa" sa Laurence Hudsonom i Anselm Mealevem, primijeti kako
mu panja luta sa knjige, privuena, skoro s tugom i sa osjeajem prolaznosti ljepote, na divan prizor koji
se pruao pred njim.
Iz visokog ugla, sa mjesta gdje sjedi, mogao je vidjeti kolu, dostojanstvenu sivu, velianstvenu zgradu,
koja je 1609. sagraena za Sir Archibald Frazera da bi ovoga vjeka postala zakladom katolikog koleda.
Kapelica, sagraena isto tako strogo, leala je pod pravim uglovima, trijemom povezana sa bibliotekom,

zatvarajui kvadrat historijske tratine. Pozadi kapelice nalazilo se igralite za loptanje, rukomet i futbal
na kome se jo igralo, te panjaci kojima se probijala rijeka Sti-nachar, sa crnom zdepastom ostrienom
Angus stokom, bukovim i hrastovim umama, i oskoruama, koje su gotovo skrivale konak, i tamo daleko,
daleko, i blago zupaste plave Aberdeen--Grampijanske planine.
Francis nesvjesno uzdahnu. inilo mu se da se jue iskrcao u Douneu, toj sjevernoj vjetrovitoj raskrsnici,
novajlija, zaplaen do izbezumljenosti pred nepoznatim zbog onog prvog stranog intervjua sa direktorom
kole, ocem Hamish Mac Nab-bom. On se sjeao kako se stari Mac", krupni mali dentlemen iz sjevernog
dijela kotske, roak po krvi MacNabbu sa Isles, sagnuo za svojim stolom ispod arenog ogrtaa, i gledao
ispod svojih gustih riih obrva, uasno ogroman.
Pa, deko, ta umije da radi?
Molim, gospodine .. . nita.
Nita! Zar ne zna da igra Highland Fling?*
Ne, gospodine.
Sta? Sa tako visokim prezimenom kao to je Chisholm?
Zao mi je, gospodine.
liti- * ivahna igra iz Highlamda sjevernog dijela kotske,
n"' Hmm! Znai od tebe nema mnogo koristi, je li deko?
Ne, gospodine, osim gospodine... uz-drhtalo ... moda umijem da lovim ribu.
Moda, eh? Suv lagan osmijeh. Onda emo moda biti prijatelji. Osmijeh se produbi.
Plemena Chisholm i MacNabb lovili su zajedno ribu, i borili se zajedno, prije no to smo nas dvojica i
postojali. Hajde, gubi se sada, prije no to te udarim.
I sada, kroz jo jedno tromjeseje, on e napustiti Hollywell. Njegov pogled se ponovo spusti dolje na male
grupe koje su etale poljunanim terasama kraj fontane. Obiaj u Sjemenitu! Pa, ta s tim? Veina e ih
odavde otii u Sjemenite u San Morales u Spaniju. On primijeti svoje kolege kako zajedno etaju:
Anselma, kao obino, otvorenog u svojim osjeajima, kako njeno jednom rukom dri ruku svog pratioca,
dok je drugi gestikulirao, ali umjereno, kao to je to priliilo jednom dobitniku nagrade Frazer! Iza njih,
opkoljen svojom klikom, etao je otac Tarrant visok, crnomanjast, mrav ... estok a ipak podrugljiv ...
uobiajeno rezerviran.
Pri pogledu na mladog sveenika Francisov izraz udno se ukruti. On je gledao nad otvorenom biljenicom
ispred sebe sa ivice prozora s prezirom, a onda poslije jednog trenutka uze pero i poe da pie zadatak koji
je dobio za kaznu. Njegov namrten i odluan izraz nije sakrio isti, mrki oblik njegovih obraza ili ozbiljnu
jasnou keste-njastih oiju. Sada, u osamnaestoj godini, njegovo tijelo imalo je ilavu gracioznost.
Stidljivost je udno pojaavala njegovu fiziku privlanost, taj izgled, neiskvaren i dirljiv, koji ga je
neizbjeno
tako esto poniavao.
14. juni, 1887. Danas se dogodio jedan tako fenomenalan i uzbudljiv incident da se moram osvetiti ovom
odvratnom dnevniku i ocu Tarrantu
74
time to u ga zapisati. Zaista ne bi trebalo da uludo utroim ovaj sat prije veernjice poslije toga u biti
prisiljen da sa Anselmom igram rukomet! i trebalo bi samo da zapiem: Spasovo: Divan dan;
nezaboravna avantura sa starim Macom i da ostavim. Ali ak i na otri nastavnik je priznao vrlinu mog
porijekla savjesnost kada mi je rekao poslije predavanja: Chisholm! Predlaem da vodi dnevnik.
Ne za objavljivanje, svakako njegova prokleta satira je izbila ve kao neku vrstu ispovijesti. Ti pati,
Chishol-me, prekomjerno od neke spiritualne tvrdoglavosti. Ako bi pisao ono to ti lei najdublje u srcu...
ako moe... moda bi uspio da to smanji.
Ja sam, naravno, pocrvenio kao budala i moj prokleti temperament je planuo: Mislite da ja ne radim ono
to mi je naloeno, oe Tarrant?"
On me je jedva i pogledao, ruku ututkanih u rukave njegove mantije, mrav, crn, utinutih nozdrva i, oh,
tako neizrecivo pametan. Dok je on pokuavao da prikri je odvratnost prema meni, ja sam otro
primijeivao njegovu grubu koulju, gvozdenu disciplinu koju je sebi netedimice nametao. On samo ree
neodreeno: Postoji i duevna neposlunost..." i ode dalje.
Da li je sujetno misliti da se okomio na mene zato to se ne formiram prema njemu? Veina nas to ini.
Otkako je doao ovamo prije dvije godine on je stvorio pravi kult, iji je djakon bio Anselm. Moda ne
moe zaboraviti onu priliku kada sam, poslije njegove nastave o jednoj istinitoj i apostolskoj religiji"
neoekivano primijetio: Svakako gospodine da je sluajnost vjera u kojoj je tko roen, tako da Gospod

njoj ne moe pridavati neki izvanredni znaaj". U tiini uasa koja je uslijedila on je stajao stoiki, ledeno
hladan. Kakav bi ti samo bio divan heretik, dragi moj Chisholme."
Najzad, imamo bar neto zajedniko: saglas-nost da ja nikada neu osjetiti poziv.
Ja piem smijeno pompezno za utokljunog mladia od osamnaest godina, Moda je to ono to
75se zove afektacijom mog uzrasta. Ali ja se brinem ... o nekoliko stvari. Prvo, uasno sam, vjerojatno
apsurdno, zabrinut zbog Tvnecastlea. Pretpostavljam da je neizbjeno da netko izgubi vezu, pogotovu kada
su ljetnji praznici organieni sanio na etiri kratke ljetnje nedjelje. Ovaj kratak godinji raspust, jedina
prinudna mjera u Hollv-wellu, moda slui toj svrsi da zadri ovjeka odlunim za poziv, ali ona takoer i
napree matu. Ned nikada ne pie. Njegova korespondencija u toku ove* tri godine u Hollywellu
ispoljavala se samo preko neoekivanih i fantastinih poklona u hrani: one ogromne vree oraha na primjer
iz pristanita za prve moje zime ovdje, i prolog proljea sanduk banana, od kojih je tri etvrt bilo ve
prezrelo i izazvalo nedostojanstvenu epidemiju meu sveenstvom i svjetovnjacima".
Ali ima neega udnog ak i u Nedovoj utnji. I pisma tetka Polly me brinu sve vie. Njena draga
jedinstvena ogovaranja svih parohijskih dogaaja zamijenjena su samo mravim popisom uglavnom
metereolokih injenica. A ova promjena u tonu nastupila je tako naglo. Nora mi, prirodno, nije pomogla.
Ona je prava djevojka sa svojim dopisnicima, koje navrlja kao obavezu za pet minuta, jednom godinje, na
moru. Meutim, izgleda itava vjenost od njenog posljednjeg divnog zalaska sunca sa keja u
Scarboroughu" i moja dva pisma ak nisu uspjela ni da donesu jedan Mjesec iznad Whitley Bay". Draga
Nora! Nikada neu zaboraviti tvoj Evin gest na tavanu sa jabukama. Zbog tebe tate) eljno oekujem
naredni odmor. Da li emo opet etati do Gosfortha, pitam se? Promatrao sam te kako raste, zadravajui
dah upoznao tvoj karakter pod tim mislim na tvoje protivurjenosti, kako se razvija. Poznajem te
kao ovjeka i brzog, stidljivog, smjelog, osjetljivog i vedrog, malo razmaenog laskanjem, punim nevinosti
i zabave. ak i sada, vidim tvoje drsko, otro, malo lice, osvjetljeno iznutra, kada se preputa svom
izvanrednom daru mimike
78
i predstavlja" tetka Polly... ili mene tvoje mrave ruke o boku, izazivake plave oi, smjela,
zavravajui time to bi se preputala veseloj pakosnoj igri. Sve je kod tebe tako ljudski i ivo, i ak i
oni nastupi drskosti i udi koji protre-saju tvoje njeno tijelo i okonavaju se potresnim jecajima. I isto tako
znam, i pored tvojih mana, kako je topla i impulzivna tvoja priroda, koja te primorava da potri, da se
naglo i postieno zarumeni prema onome koga si uvrijedila... nesvjesno. Leim budan mislei o tebi,
pogledu tvojih oiju, o njenom zanosu tvoje kljune kosti iznad malih okruglih grudi...
Francis prekide ovdje i uz naglo rumenilo precrta posljednji red koji je napisao. Zatim, savjesno, nastavi:
Drugo, ja se sebino plaim za svoju budunost. Sada sam obrazovan i ovdje bi se otac Tarrant sloio
sa mnom iznad mog nivoa. Pre-ostaje mi samo jo jedno polugodite u Hollywel-lu. Da li treba da se
blagodarno vratim slavinama Pivovare? Ne mogu vie da budem na teretu Ne-du, ili pravednije Polly, jer
sam nedavno sasvim sluajno utvrdio da moju kolarinu plaa ta divna ena iz svojih skromnih prihoda!
Moje ambicije su tako zbrkane. Moja ljubav prema tetka Polly, velika zahvalnost ispunjava me enjom da
joj se oduim. A njena najdraa elja jeste da doivi da se zaredim. Ponovo, u ovakvom mjestu, gdje je tri
etvrtine studenata i veina prijatelja predodreena za sveenstvo, teko je izbjei neizbjenoj zarazi
osjeaja. ovjek eli nekako da se svrsta u red. Nezavisno od Tarranta, otac MacNabb misli da bih mogao
biti dobar sveenik to mogu osjetiti u njegovim pronicljivim, prijateljskim pod-sticajima, njegovom
skoro boanskom strpljivom ekanju. A kao direktor ovog koleda trebalo bi da ba on zna neto o
ljudskim pozivima.
Ja sam, prirodno, plah i nagao; i razliiti odgojni utjecaji ostavili su mi heretiki rep. Ne mogu se pretvarati
da pripadam onim posveenim
77mladiima naa biblioteka vrvi od njih koji apuu molitve tokom itavog djetinjstva, prave
djeake hramove u umicama i slatko odbijaju djevojke koje ih zadirkuju na seoskim sajmovima:
Sklonite se Therese i Annabelle, ja nisam za vas."
A ipak, tko moe opisati one trenutke koji se tako naglo javljaju: sam na sporednom putu za Doune, budei
se u mraku u tihoj sobi, zaosta-jui, sasvim usamljen, kada gomila vukui noge, kalj ui* i apui poe u
praznu ali ipak ivu crkvu. Trenuci neobine bojazni, intuicije. Ne ona sentimentalna ekstaza koja mi je i
sada odvratna kao i ranije. Pitanje: zato elim povraati kadgod ugledam zanos na licu Ravnatelja
novoobraenika umjesto da osjetim samo utjehu, nadu.
Zao mi je to ovako piem iako e to vidjeti samo moje oe. Intimne strasti na papiru izgledaju hladno.
A ipak moram da iznesem ovo sigurno osjeanje pripadanja Gospodu koje me obuzima u tami, duboko
uvjerenje, pod odmjerenim, ureenim, nedokuivim kretanjem univer-ze, da se ovjek ne pojavljuje iz

niega ili nestaje u nitavilo. A ovdje zar to nije udno? osjeam utjecaj Daniel Glenniea, dragog,
ludog Svetog Dana, osjeam njegov topao nezemaljski pogled na meni...
Prokleto bilo! I Tarrant! Ja bukvalno izlijevam svoje srce. Ako sam ba takav sveti Willie zato onda ne
uinim neto za Gospoda, napadnem ogromnu ravnodunost, podli materijalizam u dananjem svijetu...
ukratko, postanem sveenik? Pa... moram biti poten. Mislim da je to zbog Nore. Ljepota i njenost mog
osjeaja prema njoj ispunjavaju moje srce. Vizija njenog lica, blistavog i slatkog, stoji predamnom kada se
molim Bogorodici u crkvi. Draga, draga Nora. Ti si pravi razlog zato ne elim da uzmem kartu za nebeski
express za San Morales!"
On prestade da pie i upravi pogled u daljinu, sa blagom borom na elu, ali usana razvuenih u osmijeh.
Teko, a ipak, on se ponova pribra.
Moram, moram se vratiti na dananje jutro i starog Maca. Poto je dananji dan bez obaveza, imao sam
slobodno prijepodne. Na putu da bacim pismo na potu naiao sam na upravnika kako se vraa sa Stinchara
sa pecaljkom a bez ribe. On se zaustavi, oslanjajui svoju kratku zdepastu priliku o ostve, dosta umorna
crvena lica ispod rie kose. Ja ba volim starog Maca. Mislim da i on gaji neku naklonost prema meni i
moda je najjednostavnije objanjenje da smo oboje tako uporno koti i jo oboje volimo da pecamo ...
jedino nas dvoje u koli. Kada je Lady Frazer poklonila koledu neto od svog vlasnitva na Stincharu,
Rusty je tvrdio da je rijeka njegova. Refren u Holywell Monitor je poinjao sa
Neu dozvoliti da po mom jazu
Budale haraju i gaze ...
to je sasvim tano opisivalo njegov stav jer je on posve lud za pecanjem. Postoji i neka pria o njemu
da je usred mise u dvorcu Frazer, gde Holywell dri mise, kada je njegov dobar prijatelj, prezbiteri] anac
Gillie, provukao glavu kroz prozor na kapelici i proitao od priguenog uzbuenja: Preasni! Zagrizle
su kao lude u Loc-haber Pool! Misa nije nikada bre zavrena. Zaprepaeni vjernici, ukljuujui i samu
Lady vrtoglavom su brzinom blagoslovljeni; zatim tamna prilika, skoro slina mjesnoj predobi avola juri
iz sakristije: Jock! Jock! Na koju udicu?
No, pogledao me je ogoreno. Nijedne ribe na vidiku. I to ba onda kada sam htio jednu za ugledne
osobe! Biskup i direktor engleskog seminara u San Moralesu trebalo je da toga dana dou na ruak u
Holywell.
Ja sam na to rekao: Ima ribe u Glebe Po-olu, gospodine.
Nema ribe uope u rijeci, ak ni mladih lososa... Bio sam tamo jo prije est.
Ovako je velika.
Nemogue!
/;:
".....:' '
. ,<79 Jue sam je
tamo vidio, ispod brane, ali, prirodno, nisam se usudio da pokuam da je uhvatim.
On mi se sumorno osmjehnu ispod svojih gustih obrva. Ti si perverzni demon, Chisholme. Ako eli da
gubi vrijeme ima moje odobrenje. On mi prui svoj pecaki tap i ode.
Otiao sam u Glebe Pool, srce mi je poskakivalo, kao to to uvjek ini kada ujem um tekue vode* Udica
je bila Silver Doctor, savrena za veliinu i boju rijeke. Poeo sam da pecam na jazu. Lovio sam jedan sat.
Losos se u ovo vrijeme jedva nalazi. Jednom sam pomislio da sam vidio kretanje tamnih peraja u sjenama
na suprotnoj obali. Ali nita nisam ulovio. Odjednom, zauh diskretan kaalj. Okrenuh se. Stari Mac,
obuen u najbolje crno odijelo, sa rukavicama i svojim zvaninim eirom zaustavio se, na putu kojim je
iao da doeka goste na Doune stanici i da mi izrazi sauee.
Te velike ribe, Chisholme ree sa sumornim pogrebnim osmijehom one su uvijek najtee!
Dok je on jo govorio posljednji put pokuah bacivi udicu na nekih trideset jardi preko jaza. Udica je pala
tano u pjenu ispod udaljene ivice brane. Idueg trenutka sam osjetio ribu kako je zagrizla i brzo djelovao.
Ima je! uzviknu Rusty. Zatim losos skoi etiri stope u vazduh. Iako sam ja skoro pao, efekat na
Rustvja bio je ogroman. Mogao sam osjetiti kako se sav ukrutio kraj mene. Za ime Gospoda!
mrmljao je zaprepateno. To je bio najvei losos to sam ga vidio bilo ovdje na Stinc-haru, ili kod oca u
Tweedsideu. Dri mu glavu gore! Rusty iznenada povika. ovjee, ovjee poslui se debljim
krajem prutila!
Ja sam se trudio najbolje to mogu. Ali riba je sada bila pod kontrolom. Ona pojuri, niz rijeku, luaki. Ja
za njom. A Rusty za mnom.
80
Stinchar u Holywellu nije kao Tweed. On tee tamnom bujicom kroz borovinu i prijevoje, bez nezamislivih
skokova preko klizava ljunka i visokih grebena od kriljevca. Kroz desetak minuta stari Mac i ja bili smo
ve pola milje niz rijeku, u neto gorem stanju. Ali smo jo uvijek ostali uz ribu.

 Dri ga, dri ga! Mac je ve promukao od vikanja. Ti budalo, budalo nemoj ga pustiti u tu mrtvu
vodu! Betija je, naravno, ve bila u mrtvoj vodi, uvrijeena u dubokoj rupi, sa upravljaem zapletenim
u gomili korijenja.
Otpusti ga, otpusti! Mac je skakao od uzbuenja. Popusti ga malo dok ja uzmem kamen.
Poduzetno, bez daha, on poe da baca kamenje pokuavajui da krene ribu a da ne prekine udicu. Igra se
nastavi beskrajno dugo. Zatim p! i riba pojuri uz cviljenje kotura. I ponovno, i ja, i Rusty.
Jedan sat kasnije po prilici, na usporenoj, irokoj ravnici preko puta sela Doune, losos najzad pokaza
znakove poraza. Iscrpljen, zadihan, istrzan stotinama samrtnih i uzbudljivih rizika, Rusty iz-dade
posljednju komandu:
Sada, sada! Na ovome pijesku! krkljao je Nemamo ostvi. Ako te odvede jo dalje, onda je gotov
za uvijek.
Usta su mi bila suha, teko sam gutao. Nervozno sam privukao ribu. Ona je prila mirno, zatim uini
posljednji oajan pokuaj i trgnu se. Rusty uplje zajea. Lagano... lagano! Ako je sada izgubi nikada ti
neu oprostiti!
U plitkoj vodi riba je djelovala nevjerojatno. Mogao sam vidjeti izlizanu icu kraj udice. Ako ga izgubim!
osjetih ledenu knedlu" ispod koulje. Njeno povukoh icu na mali zaravnjen sprud pijeska. U
apsolutnoj napregnutoj tiini Mac se sae, abi ruku u krge i podie ribu, ogromno udo, na travu.
mp:
6 Kljuevi kraljevstva
81Na zelenoj livadi divno je izgledala, riba od etrdeset funti i vie, tako svi jee uhvaena da su se na
izvijenoj kimi jo uvijek vidjele morske ui.
Rekord, rekord! Mac je pjevao, ponesen kao i ja valom nebeske sree. Mi se rukovasmo i zaigrasmo
fandango. etrdeset dvije funte, u gram skoro... zapisat emo u knjigu. On me ustvari zagrli.
ovjee, ti si dobar, dobar ribar.
U tom trenutku, sa jedine eljeznike pruge preko rijeke zau se udaljen zviduk vlaka. Rusty zastade,
pogleda zbunjeno na dim koji se dizao, kao djeji crveno-bijeli signal koji se odjednom spustio preko
Doune eljeznike stanice. Preplavi ga sjeanje. On zaprepateno potrai svoj sat. Blagi Boe,
Chisholme! Ton je bio sada ton upravnika Holywella. To je biskupov voz.
Njegova dilema bila je oigledna: imao je pet minuta da se nae sa svojim istaknutim gostima i pet milja
zaobilazna puta da bi doao do stanice, vidljive, samo dva polja dalje, preko Stinchara.
Mogao sam primijetiti kako lagano donosi odluku. Odnesi ribu Chisholme i neka je cijelu obare za
ruak. Sada brzo poi. I sjeti se Lotove ene i stupa soli. Ma ta radio, nemoj se osvrtati natrag!
Nisam mogao da se uzdrim. Kada sam doao do prve krivine rijeke, iza jednog buna, izvrg-nuo sam se
slanom zavretku. Otac Mac se ve skinuo do koe i uvio odijelo u zaveljaj. Priteg-nuvi vrsto eir na
glavu sa zaveljajem podignutim u vidu biskupske palice, on zakorai go gol-cat u rijeku. Gacajui i
plivajui on pree na drugu stranu, upanu u svoje odijelo i dostojanstveno pouri ka vozu koji se
pribliavao.
Leao sam na travi, valjao se kao u nekom transu. Nije to bila slika koja e ostati u meni zauvijek
cilindar posaen neustraivo na dostojanstveno elo, ve moralna hrabrost koja se
82
skrivala iza itave eskapade. Pomislio sam: i on mora da mrzi nau pobonu prividnu ednost koja se stresa
i zgraa pred slikom ljudskog tijela i skriva enske oblike kao da su prokletstvo.
Na um koji je zauo izvana, Francis napravi pauzu i prestade da pie. Vrata se otvorie. Hud-son i Anselm
Mealey uoe u sobu. Hudson, crno-manjast tihi mladi sjede i poe da mijenja cipele. Anselm je drao
veernju potu u ruci.
Pismo za tebe, Francis ree toplo.
Mealey je izrastao u lijepog rumeno-bijelog mladia. Obrazi su mu odraavali glatkou savrenog zdravlja.
Oi su mu bile meke i jasne, osmijeh spreman. Uvijek marljiv, vrijedan, nasmijan on je nesumnjivo bio
najpopularniji student u koli. Iako njegov rad nije nikada bio briljantan, nastavnici su ga voljeli njegovo
ime se obino nalazilo u spisku nagraenih. Bio je dobar u igri loptom i svim manje grubim igrama. I imao
je smisla za proceduru. On je vodio nekih pola tuceta klubova poev od filatelista do filozofa. Znao je i
vjeto upotrebljavao takve rijei kao to su kvorum", zapisnik" i ,,g. predsjednik". Kadgod bi se
predlagalo neko novo drutvo obavezno bi se trailo i Anselmov savjet i automatski bi postajao njegov
predsjednik. U hva-lospjevima sveenikog ivota bio je lirski zanosan. Njegov jedini kri bio je ovaj
jedinstveni paradoks: upravniku i nekolicini udnih usamljenih dua bio je srdano odvratan. Za ostale on
je bio heroj i nosio je svoje uspjehe sa otvorenom, nasmijanom skromnou.

Sada, dok je Francisu pruao pismo, on mu se osmjehnu tim toplim, razoruavajuim osmijehom.
Nadam se da ima dobre vijesti, dragi drue.
Francis otvori pismo. Bez datuma, bilo je ispisano olovkom na nekom raunu sa zaglavljem:
Dr. za Edward Bannona, Union Tavern, Cor-ner Dyke and Canal Streetsm Tvnecastle
6*
83.. -
Dragi Francis,
'< >'
' '
"'}'
Nadam se da e te ovo zatei zdravog kao n' i ja to sam. Isto tako molim te izvini zbog olovke.
Mi smo svi uznemireni. ao mi je i-, Francis to ti moram rei da ovih praznika -] nee moi doi
kui. Nitko ne moe biti bo--' lesniji ili alosniji od mene poto te uope nisam vidjela od prolog ljeta.
Ali vjeruj mi nemogue je, i mi se svi moramo prikloniti volji Bojoj. Znam da nisi taj koji e ne" primiti
za odgovor ali ovoga puta mora i ? neka mi Blagoslovljena Bogorodica bude svjedok. Ne mogu prikriti
da imamo neke probleme kao to si to ve morao naslutiti ali to nije nita gdje ti moe pomoi ili oteati. t:
Nije u pitanju novac ni bolest zato se nemoj
brinuti. I sve e proi uz pomo Boju i biti zaboravljeno.
Ti moe lako urediti da osta-j ne preko praznika u koledu. Ned e platiti svu razliku. Ima knjige i
prijatnu sredinu i sve. Moda emo moi da uredimo da doe za Boi, zato se nemaj sekirati. Ned je prodao svoje ptiare, ali ne zbog novca. G. Gil-foyle je prava milost za sve. Nee mnogo izgubiti zbog
vremena, ovdje je bilo uasno vlano. Sada, Francis, nemoj zaboraviti, u kui imamo ljude i nema mjesta
zato nemoj (dva puta podvueno) dolaziti kui. Neka si blagoslovljen dragi moj deko i oprosti na urbi.
Voli te njeno
Polly Bannon
Francis kraj prozora proita pismo nekoliko puta: iako je njegov smisao bio sasvim jasan, znaenje je ostalo
uznemirujue i nedokuivo. Uz napet izraz lica on presavi list i stavi ga u dep.
Nadam se nije nita loe? Mealev je brino prouavao njegovo lice.
Francis, neprijatno miran, nije prosto znao ta da mu kae. i i
m ;,
84
Dragi moj drue, ao mi je Anselm prie korak blie, stavi ruku lako, njeno, Fran-cisu oko
ramena. Ako mogu bilo ta uiniti, za ime svega, samo mi reci. Moda on nastavi zabrinuto
moda ti se igra veeras rukomet?
Ne Francis proguna. Mislim da ne.
Sasvim je u redu, dragi moj Francise! Zvono za veernjicu zazvoni. Vidim da te neto brine.
Sjetit u te se veeras u mojim molitvama.
Za sve vrijeme mise Francis se brinuo zbog Polljrinog nerazumljivog pisma. Kada se misa zavrila on je
odjednom osjetio potrebu da svoju nevolju iznese starom Macu. Poe lagano uz iroke stepenice.
Kada je uao u radnu sobu on primijeti da upravnik nije sam, otac Tarrant je sjedio sa njim, iza gomile
papira; i na osnovu udne nagle tiine koju je izazvala njegova pojava Francis je imao neki udan osjeaj
da su njih dvojica razgovarali o njemu.
Oprostite, gospodine on baci uznemireni pogled ka starom Macu. Nisam znao da vSte zauzeti.
U redu je, Chisholme. Sjedi.
Brza toplina njegovog glasa primora Franci-sa, koji se ve okrenuo ka vratima, da sjedne u pletenu stolicu
kraj stola. Uz lagane pokrete tupastih prstiju Rusty nastavi da puni svoju ve izgrienu lulu od bijelog
vrijesa. Pa! Sta moemo uiniti za tebe, dobri ovjee?
Francis porumenje. Ja... ja sam mislio da ete biti sami.
Iz nekog udnog razloga upravnik je izbjegavao njegov preklinjui pogled. Ne smeta ti otac Tarrant? U
emu je stvar?
Nije bilo izlaza. Ne mogavi da bez lai izmisli neki dalji izgovor Francis promuca: Tie se pisma koje
sam dobio... od kue. On je imao namjeru da pokae Pollvino pismo starom Macu, ali sada u
Tarrantovom prisustvu, u tome ga je spreavao ponos. Iz nekih nerazumljivih raz85loga oni izgleda ne ele da idem kui za vrijeme raspusta.
Oh! Je li pogrijeio: da li su ova dvojica ponova brzo izmijenjali poglede? To mora da je veliko
razoaranje.
Jeste, gospodine. I ja se brinem. Pitao sam se... ustvari doao sam da vas pitam ta bi trebalo da
uinim.
Tiina. Otac MacNabb se uvukao samo jo dublje u svoj stari*ogrta, jo uvijek petljajui neto sa lulom.
On je poznavao mnoge mladie, poznavao ih dobro; a ipak ovaj mladi koji je sada sjedio kraj njega imao
je crte neke plemenitosti, ljepote i upornog potenja koje mu je zagrijavalo srce. Mi svi doivljavamo
poneko razoaranje, Francis Zamiljeni glas mu je zvuao tuno, i zaprepatujue blago. Otac
Tarrant i ja smo doivjeli jedno razoaranje danas. U naem Sjemenitu u paniji poela su penzioniranja.

 On zastade. Mi smo tamo sada postavljeni, ja kao rektor, direktor kole a otac Tarrant kao ef
nastavnog programa.
Francis promuca neto u odgovor. San Mo-rales je bio zaista traeno unapreenje, jedan korak prije
biskupske asti; ali ma kakva bila Tar-rantova reakcija Francis brzo pogleda ne bez-izrazni profil
MacNabb nee to tako primiti. Suhe aragonske ravnice e biti strane ovjeku koji voli zelene umarke i
brze vode Holywella svom svojom duom. Stari Mac se njeno osmjeh-nu. Srce mi je priraslo da
ostanem ovdje. Ti si se pripremio da poe. ta bi rekao? Da li da se obojica sloimo i primimo udarac
Svevinjeg?
Francis je pokuavao da izabere pravi izraz u svojoj smetenosti. Samo... poto se tako brinem ... pitao
sam se da nije moda bolje da vidim u emu je stvar i da pokuam da neto pomognem?
Ja pitam samo ako moram otac MacNabb brzo odgovori. ta bi vi rekli oe Tarrant?
U sjeni, mladi nastavnik se promekolji. Nevolje se najbolje rjeavaju, prema mom isku86
stvu, ako se ostave na miru bez mijeanja sa strane.
Izgledalo je da ne preostaje nita vie da se kae. Upravnik upali svjetiljku na stolu koja, iako je obasjala
mranu sobu, izgleda da je okonala razgovor. Francis ustade. Iako se obratio obojici, oklijevajui, iz srca,
on je ustvari govorio samo starom Macu:
Ne mogu rei koliko mi je ao to odlazite u paniju. kola... ja... meni ete nedostajati.
Moda emo te vidjeti tamo? U glasu se osjeti nada, tiha njenost.
Francis nije odgovorio. Dok je tu stajao, neodluan, ne znajui ta da kae, razdiran konfliktnim tekoama,
njegov oboreni pogled iznenada pade na pismo koje je stajalo otvoreno na stolu. Pismo mu nije toliko
neitljivo na toj udaljenosti privuklo panju ve svijetlo plavo zaglavlje na pismu. On brzo skrete
pogled. Ali ne prije no to je proitao: Prezbiterija St. Dominic, Tyne-castle.
On uzdrhta. Neto nije u redu kod kue. Sada je bio siguran. Na licu mu se nita nije vidjelo, ostalo je
nepomino. Nijedan od dva nastavnika nije primijetio njegovo otkrie. Ali kada je poao ka vratima on je
znao, i pored svih suprotnih nagovaranja, da mu preostaje samo jedan izlaz.
Vlak je stigao u dva sata tog sparnog junskog popodneva. Nosei svoju torbu Francis je brzo iao od
stanice, dok mu je srce sve bre udaralo to se vie pribliavao poznatom dijelu grada.
Ispred pivnice je vladao udan neki mir. Sa namjerom da iznenadi tetku Polly on lagano po-tra uz
sporedne stepenice i ue u kuu. I ovdje je takoe vladao mir i udan neki polumrak poslije usijanih
pranjavih plonika; nikoga nije bi87lo u hodniku, u kuhinji, niega osim bunog otku-cavanja sata. On ue u dnevnu sobu.
Ned je sjedio za stolom, sa oba lakta na crvenom grubom suknenom prekrivau, buljei neprestano u
suprotni prazni zid. Ne samo stav, ve i promjena na gore na samom ovjeku, izvue od Francisa prigueni
krik. Ned je izgubio bar dvadeset kilograma u teini, odjea je visjela na njemu, njegovo okruglo blistavo
lice postalo je turobno i sivo.
Ned! Francis isprui ruku.
Pauza i zatim"1 se Ned tromo okrenu, prepoznavanje se lagano probijalo kroz njegov natalo-eni jad.
To si ti Francis Osmijeh mu je bio opinjen, neodreen. Nemam pojma da te oekuju.
U stvari ne, Nede. Francis pokua da se osmjehne uza svu zabrinutost. Ali onog trenutka kada su
poeli kolski praznici jednostavno nisam vie mogao da saekam. Gdje je tetka Polly?
Otila je... da... Polly je otila na nekoliko dana u Whitley Bay.
Kada e se vratiti?
Vjerojatno ... sutra.
A gdje je Nora?
Nora! Nedov glas je bio tup. I ona je otila sa tetka Polly.
Tako. Francis osjeti olakanje. Zato nije odgovorila na moj telegram. Ali Nede... ti... ti si dobro,
nadam se?
Dobro sam, Francise. Neto malo utuen moda... ali ovakvima kao to sam ja to ne moe mnogo
nakoditi. Grudi mu se odjednom groteskno podigoe. Francis sa uasom primijeti da mu se suze
slijevaju niz duguljasto lice. Idi sada i uzmi neto da pojede. Ima svega u kuhinjskom ormaru. Thad e
ti inae dati sve to hoe. On je dolje za ankom. On nam je svima bio od velike pomoi. Thad, da.
Nedov pogled zadrhta i zatim se ponovno vrati na suprotni zid.
Kao u snu Francis se okrenu i ostavi torbu u svojoj maloj sobi. Kada je prolazio hodnikom vrata Norine
sobe su bila otvorena: uredna bijela prisnost ga natjera da naglo zbunjen skrene pogled. On pouri dolje.

Salon je bio prazan, ak i Scantya vie nije bilo, njegov prazni ugao je djelovao, nevjerojatno, kao otvor
napravljen u debelu zidu. Ali iza anka, zasukanih rukava koulje, vjeto briui ae, nalazio se Thaddeus
Gilfoyle.
Thad prekide tiho zvidanje kada se Francis pojavio. Malo iznenaen, tek za trenutak je mogao zaeljeti
dobrodolicu svojom mlitavom i vlanom rukom.
Gle, gle! uzviknu. Evo melema za bolne oi.
Gilfovleov vlasniki izraz bio je odvratan. Ali Francis, sada sasvim uznemiren, uspije da pokae prividnu
ravnodunost. On ree povrno: Iznenaen sam to vas vidim ovdje, Thad! Sta se dogodilo s plinarom?
Napustio sam posao odgovori Thad pribrano.
Zato?
Da bih bio ovdje. Stalno. On dohvati au i pogleda je profesionalno, dunu meko na niu i poe da je
svijetla. Kada su me zamolili da doem ... ja nisam mogao uiniti nita druso!
Francis osjeti kako mu se nervi nepodnoljivo zateu. Za ime neba, u emu je stvar, Gilfovle?
Gospodine Gilfoyle, ako dozvoljava, Francise! Thad uvi lukavo jezik preko ovog prijekora.
Nedovo srce je slomljeno to ne mogu da zauzmem svoje mjesto. On nije vie isti ovjek, "Francis. Ne
vjerujem da e ikada vie biti isti.
Sta mu se dogodilo? Govori kao da je on lud!
Bio je Francis, bio je... Gilfovle za-jea ali sada je doao sebi, jadnik. Motrei oprezno, on
zaustavi Francisove ljutite upadice, razvlaei: No, nemoj tako sa mnom. Ja sam
m
i itaj koji ini dobro. Pitaj oca Fitzgeralda ako meni ne vjeruje. Ja znam da ti se nikada nisam mnogo
dopadao. Primijetio sam za kolskih praznika kako si mi se sve vie rugao to si postajao stariji. Ja imam
prema tebi najbolje namjere, Francis. Mi treba zajedniki da povuemo ... naroito sada.
A zato naroito sada? Francis zakripa zubima.
Oh, da, da... ti to ne moe znati... svakako Thad se zasmijulji smjerno. Najava je tek po prvi put
istaknuta prole nedjelje. Vidi, Francis, ja i Nora emo se vjenati!
Tetka Polly i Nora vratile su se kasno idue veeri. Francis, bolestan od strepnje, ne ulijevajui da probije
kroz neprobojno uvanje tajne, oekivao je njihov dolazak u bolnom nestrpljenju. On je odmah pokuao da
sazna od Polly o emu sa zapravo radi.
Ali Polly poslije prvog iznenaenja, uzvika prepoznavanja - Francis, rekla sam ti da ne dolazi
pobjegla je gore sa Norom, uiju zatvorenih na sva njegova navaljivanja, ponavljajui stalno isto Nora
nije dobro.. . ona je bolesna, kaem ti... bjei mi sa puta... moram da se naem kraj nje.
Odbaen, on se razoarano pope u svoju sobu, sleen od sve vee slutnje ove nepoznate brige. Nora, poto
ga je jedva i pogledala, otila je pravo u postelju. I jo itav sat je uo Polly, kako se uri sa posluavnicima
i termoforima, prekli-njui Noru tiho, proganjajui je svojom uznemirenom panjom. Nora, mrava kao
prut i blijeda, imala je izgled bolesnika. Polly, iscrpljena i izmuena, jo nebriljivija u odijevanju, stekla je
neke nove pokrete brzo pritiskanje akom o elo. Kasno te noi, iz njene susjedne sobe, uo je kako
apue molitve. Iskidan zbog ove zagonetke, Francis se ugrize za usnu, nemirno se okreui u postelji.
Idue jutro osvanu isto. On ustade i, po navici, poe na ranu jutarnju misu. Kada se vratio
90
zatee Noru kako sjedi ispred stepenica u zadnjem dvoritu i grije se na ostrvcetu sunca, dok su joj kraj
nogu pilii pijukali i skakutali. Ona se ne pokrenu da ga propusti, ve kada je stajao tu neko vrijeme, ona
zamiljeno podie glavu.
A to je sveti ovjek... je si li ve izaao, da spase svoju duu?
On pocrvenje pri ovakvu tonu glasa, tako neoekivanom i tako tiho ogorenom.
Da li je njegova preasnost Fitzgerald sluio misu?
Ne. Pomonik upnika.
Glupi vo u tali! Ah, pa, on je bar bezopasan.
Ona spusti glavu, zagleda se u pilie i podboi tanku bradu jo tanjim zglavkom ruke. Iako je uvijek bila
sitna, bio je iznenaen kad je primijetio ovu gotovo djeju krhkost koja je tako loe pristajala sumornoj
zrelosti u oima i novoj sivoj haljini, enstvenoj i skupoj, koja ju je kruto ukraavala. Srce mu se zagrija,
grudi ispunie usijanim, nepodnoljivim bolom. Njen jad upao mu je duu. On je oklijevao, pogleda
skrenuta u stranu. Glas mu je bio tih.
Je li si dorukovala?
Ona potvrdi. Polly mi je sve gurnula niz grlo. Boe! Kada bi me samo ostavila na miru! Sta radi
danas?

 Nita.
On ponovo zastade, svi njegovi osjeaji prema njoj probijali su se kroz strah u pogledu, a zatim izbaci:
Zato ne bismo poli u etnju, Nora? Kao ranije. Tako je divan dan!
Ona se ne pokrenu. A ipak blijedi odjek ivosti izgleda da se probio kroz upale, zasjenene obraze.
Mrzi me ree teko. Umorna sam!
Oh, hajde, Nora... molim te. Sumorna pauza. U redu.
Srce mu ponovo bolno udari. On pouri u kuhinju i isjee, nervozno urei, nekoliko sendvia
91i kola, nespretno ih zavi u paket. Od Polly nije bilo ni traga i sada je, zaista, elio da je izbjegne. Kroz
deset minuta Nora i on ve su sjedili u crvenom tramvaju koji je tandrkao kroz grad. Kroz jedan sat ve su
ili jedno kraj drugog, utke, prema Gosforth bregovima.
On se zapita ta ga je nagnalo na ovaj poznati put. Propupala priroda je danas bila divna; ali ba ova ljepota
bila je treperavo nepodnoljiva. Kada su stigli do Langovog vonjaka, sada svog pjenastog od cvijeta, on
pokua da probije gvozdenu tiinu koja se isprijeila meu njima.
Sluaj, Nora! Hajde da proetamo ovako unaokolo. I da porazgovaramo sa Langom.
Ona pogleda jednom u vonjak, drvee koje je stajalo rasporeeno i kruto, kao ahovske figure oko upe.
Zatim ree ogoreno, grubo: Neu. Mrzim to mjesto!
On nije odgovorio. Neodreeno je znao da njena ogorenost nije upuena njemu.
U jedan sat stigli su do vrha breuljka Gosforth. Vidio je da je umorna i, ne konsultujui je, on zastade
ispod jedne visoke bukve, da bi ruali. Dan je bio neobino topao i ist. U daljini, ispod njih, presijavajui
se zlatasto, pruao se grad, sa kupolama i kulama, izdaleka, neizrecivo lijep.
Ona je jedva i taknula sendvie koje je ponio; sjetivi se Pollvine napadne tiranije on nije navaljivao. Hlad
je bio prijatan. Iznad njih mlado zeleno lelujavo lie tiho je pravilo are preko mahovine, prekrivene suhim
irovima na kojima su sjedili. Osjeao se miris drvnog soka; grleni poziv drozda zau se iznad njih sa
visoke grane.
Nekoliko trenutaka kasnije ona se osloni o deblo drveta, zabaci glavu i zatvori oi.
Njena relaksacija je izgledala nekako kao najvea nagrada koju mu je mogla dati. On ju je promatrao sa
dubljom navalom njenosti, probuene do nesluenog saosjeaja lukom njenog vrata, tako tankim i
nezatienim. Njenost koja je u njemu naglo narasla uini da osjeti neki udan zatit92

.
niki osjeaj. Kada joj je glava spala malo sa drveta on se jedva usuivao da je dodirne. A ipak, pomislivi
da ja zaspala, on instinktivno prui ruku da bi je pridrao. Ve idueg trenutka ona se oslobodi, udari ga
nekoliko puta po licu i grudima pesnicama, histerino i bez daha.
Ostavi me na miru! Svirepi! ivotinjo!
Nora, Nora! ta je?
Zadihana, ona se povue, drhtava, iskrivljena lica. Nemoj vie pokuati da me tako uhvati. Svi ste vi
isti. Svi od reda!
Nora! On je molio oajan. Za ime boje... daj da se objasnimo.
Sta?
Sve ... zato si ovakva ... zato se udaje za Gilfovelea.
A zato da se ne udam za njega? ona mu dobaci pitanje, u gorkoj odbrani.
Usne su mu bile suhe, jedva je mogao da govori. Ali Nora, on je tako jadno stvorenje... on nije za tebe.
On je isto toliko dobar kao i bilo tko drugi. Zar ti nisam rekla da ste vi svi jednaki? Bar u ga drati na
mjestu.
Zaprepaten, on je zurio u nju blijeda i uvrijeena lica. I neto u njegovim oima punim ne-vjerice tako je
surovo presjeklo, da ona odvrati jo surovije.
Moda misli da bi trebalo da se udam za tebe ... pomonik za oltarom svijetlih oiju ... nedopeeni
sveenik! Usne su joj podrhtavale od gorke poruge. Dozvoli da ti kaem ovo. Mislim da si prava
ala... licemjerno ruglo. Hajde, izvrni svoje svete oi. Ne zna kako si samo smijean ... ti sveti pater noster.
Pa, da si i posljednji ovjek na svijetu ne bih... ona se zagrcnu i strese snano, pokua bolno, bez
uspjeha, da potisne suze nadlanicom i onda jecajui baci glavu na njegove grudi. Oh, Francis, Francis,
dragi oprosti mi! Ti zna da sam te uvijek voljela. Ubi me ako eli ... svejedno mi je.
93Dok ju je on smirivao, nespretno, milujui joj elo, osjeti da treperi i drhti isto koliko i ona. Snani jecaji
se postupno smirie. Bila je kao ranjena ptica u njegovim rukama. Leala je, iscrpljena i oputena, lica
skrivenog u njegov kaput. Zatim se lagano uspravi. Skreui pogled izvadi maramicu, istrlja oputeno lice
umrljano suzama, popravi eir i onda ree, iscrpljenim neodreenim glasom: Bolje da poemo kui.
Pogledaj me, Nora?

Ali ona nije htjela i samo primijeti istim onim udnim jednolinim glasom. Reci ta ima.
Hou, Nora. Njegova mladalaka silina ga savlada. Neu vie ovo da trpim! Ja vidim da se iza
svega ovoga neto krije. Ali ja u doi do sutine. Ti se nee udati za onu budalu Gilfovlea. Ja te volim,
Nora. Ja u biti uz tebe.
Tuna tiina.
Dragi Francise ree ona uz udno upalj osmijeh. Ti ini da se osjeam kao da sam ivjela
milijun godina. I ustajui, ona se sae i poljubi ga, isto kao to ga je jednom ranije poljubila, u obraz.
Kada su se spustili niz brijeg, drozd je prestao sa svojim pjevanjem na visokom drvetu.
Te veeri, odluan, Francis se uputi ka naselju kraj doka, gdje su stanovali Magoonovi. On pronae
prognanog Scantva samog, poto je Mag-gie jo uvijek negdje radila, kako ui kraj male vatre u
jednosobnom stanu ,,u nizu", sumorno po-kreui unak za vunene krpare pri svijetlu lo-jane svijee. Kada
je prepoznao svog posjetioca u zamuenom oku prognanika ukaza se sigurna radost, iskra koja se pojaa
kada je Francis pokazao malu bocu sa piem koju je ranije kriom uzeo iz bara. Brzo, Scantv okrenu
okrnjenu alicu od fajansa i sveano nazdravi svom dobroinitelju.
Ah, to je ono pravo! promrmlja preko izlizanog rukava. avola sam okusio otkako je onaj krtac
Gilfoyle preuzeo ank..
94
Francis privue drvenu stolicu bez naslona. On je govorio s mranim arom, i tamnim podonjacima ispod
oiju.
Scantv! Sta se dogodilo u pivnici sa Norom, Polly, Nedom? Tamo sam ve tri dana i nisam nimalo
mudriji. Mora mi rei!
Panika preplavi Scantvevo lice. On je gledao od Francisa do boce od boce do Francisa.
Ah! Kako bih ja to mogao znati?
Ti zna! To mogu da ti vidim na licu.
Zar ti Ned nije nita rekao?
ls- Ned! On je kao gluhonijem ovih dana! ,4
Jadni stari Ned! Scantv zajea, prekrii se i nali jo viskija. Neka nas Bog spase! Tko bi ikad to i
slutio. Uvjeren sam da u svakome od nas ima ravoga. Uz naglo promuklo naglaavanje: Ne mogu ti
rei, Francis, sramota je sjeati se toga, ne vodi dobrom.
Bit e dobro, Scante Francis je navaljivao. Ako znam o emu se radi, neto mogu uiniti.
Misli, Gilfovle... Nakrivljene glave, Scantv razmisli o tome, zatim lagano klimnu glavu. On nali
jo malo da bi se potkrijepio, njegovo opustoeno lice odjednom posta trijezno, glas priguen: Rei u ti,
Francis, ako se zakune da nee govoriti ni rijei. Istina je ... Neka nam se Bog smiluje... da je Nora rodila
bebu.
Tiina: dovoljno duga da bi Scantv nalio jo pia. Francis zapita: Kada?
Prije est nedjelja. Otila je dolje u Whit-ley Bay. Ona ena tamo uva dijete ... kerku ... Nora ne
mo": da je smisli.
Sleen, krut, Francis se borio sa burom u grudima. On se savlada da zapita: Znai Gil-foyle je otac?
Ta bezvrijedna riba bez petlje! Mrnja savlada Scantyevu opreznost. Ne, ne, on je onaj koji je
priao, kako on to milostivo naziva, da bi malome dao ime, i da se ubaci u pivnicu i u posao, taj nitkov!
Otac Fitzgerald stoji iza njega, Fran95cis. Sve se lijepo uklapa kao slika, kako su to samo izveli. Ugovor o braku u ladici, nitko nije nita
mudriji i kerka koju e kasnije dovesti ovdje, poslije nekog dueg odmora. Neka me Gospod zgromi, ako
ovo nee prevrnuti ak i eludac svinje!
Obru, neizdrivo stezanje, opasa Francisovo srce. On se borio da sauva glas da mu se ne slomi:
Nikada nisam znao da Nora nekoga voli? Scantv ... je li zna tko je bio ... mislim ... otac njenog djeteta?
Gospoda mi ne znam! Krv jurnu u Scantvevo elo dok je lupao po daskama poda estoko odbijajui
ovo. Ne znam nita o tome. Kako bi i znao ovako jadan? A i Ned ne zna, to je boja istina! Ned je uvijek
sa mnom dobro postupao, dobar velikoduan ovjek, osim ponekad, kada bi Polly bila odsutna, i kada bi ga
uhvatilo pie. Ne, ne, Francis, primi to, nema uope nade da se pronae taj ovjek!
Ponovo tiina, ledena, produena. Od uzdr-anih suza zamaglie se Francisove oi. Bilo mu je uasno
muno. Najzad, uz veliki napor, on ustade.
Hvala ti, Scantv, to si mi rekao.
On napusti sobu, poe pijano niz gole stepenice. elo, dlanovi aka, sve je bilo obliveno hladnim znojem.
Jedna slika ga je proganjala, muila: uredna skladnost Norine spavae sobe, bijela, nepomuena. Nije
osjeao mrnju, samo saaljenje koje ga je razdiralo, uasno grenje due. Napolju, u prljavom dvoritu, on
se osloni, iznenada savladan, o jedini stup i povrati svu svoju duu u jarak.

Bilo mu je sada hladno, ali je bio odluniji u svojim namjerama. On se odluno uputi u pravcu St.
Dominica.
Domaica u St. Dominicu primi ga sa onom beumnom diskrecijom koja je bila tipina za Pre-zbiteriju. Za
trenutak ona ponovo uplovi u polu-osvijetljeni hol, gdje ga je ostavila, i po prvi put
96
se blago osmjehnu. Sretni ste, Francis. Njegova preasnost je slobodna da vas primi.
Otac Gerald Fitzgerald, sa burmuticom u ruci, ustade kada je Francis uao, njegov stav mjeavina
srdanosti i pitanja, njegova fina, lijepa prilika odgovarala je francuskom namjetaju, antikom klecalu za
molitvu, izabranim reprodukcijama italijanskih naivnih majstora na zidovima i vazi ljiljana na pisaem
stolu, koji su irili opojni miris ovom ukusnom sobom.
Pa, mladi ovjee, mislio sam da si na sjeveru? Sjedi! Kako su svi moji dobri prijatelji u Holywellu?
Kada je zastao da bi umrknuo burmut, njegov pogled pade na kravatu koleda koju je Francis nosio, uz
njeno odobravanje. I j>a sam sam bio tamov zna, prije no to sam otiao u Sveti grad . .. divno
prijatno mjesto. Dragi stari MacNabb. I otac Tarrant. On je bio moj drug iz razreda u engleskom koledu u
Rimu. To je odlian ovjek koji obeava! Pa, Francise, on zastade, a njegov otar pogled osta
prevuen ugla-enou dvorjanina. ta mogu da uinim za tebe?
Bolno rasijan, brzo diui, Francis je drao oboren pogled. Doao sam do vas zbog Nore.
Ova promucana primjedba poremeti vedrinu prostorije, manirirane lakoe.
A ta je sa Norom, molim?
Njena udaja za Gilfovlea... Ona ne eli da to uini... ona je nesretna ... izgleda to sve tako glupo i
nepravedno ... tako nepotrebna i uasna stvar.
A ta zna o toj uasnoj stvari?
Pa... sve... da ona nije kriva.
Nasta stanka. Na Fitzgeraldovom lijepom licu pokaza se dosada, ali je ipak gledao u rastresenog mladog
ovjeka sa nekom vrstom dostojanstvenog saaljenja.
Moj dragi mladi ovjee, ako se zaredi, kao to se nadam da hoe, i stekne polovinu iskustva koje
ja, na nesreu imam, razumijet e
7 Kljuevi kraljevstva
97da izvjesni drutveni poremeaji iziskuju podjednako specifine lijekove. Ti si skrhan ovom... on se
vrati na frazu naginjui glavu uasnom stvari. Ja nisam, ja sam to ak i oekivao. Ja poznajem i osjeam
odvratnost prema trgovini viskijem zbog djelovanja koje ima na surovi mentalitet budala od kojih se sastoji
ova crkvena opina. Ti i ja moemo sjesti i tiho uivati u naoj Lachrvma Christi, kao dentlmeni. Ali ne i
g. Edward Bannon. Dosta! Ja ne iznosim nikakve tvrdnje. Ja samo kaem, imamo problem, naalost ne
usamljen za nas koji provodimo sumorne asove u ispovjeda-onici. Fitzgerald zastade da bi ponovo
umrk-nuo, uz dostojanstven pokret. ta s tim da radimo? Pa rei u ti. Prvo, ozakoniti i krstiti porod.
Drugo, udati majku ako moemo za pristojnog ovjeka koji hoe da je uzme. Moramo zakonski sve urediti,
sve. Iz zbrke napraviti dobar katoliki dom. Utkati oputene krajeve u nau zdravu drutvenu potku. Vjeruj
mi, Nora Bannon je veoma sretna to je dobila Gilfovlea. On nije tako bistar, ali je pouzdan. Kroz nekoliko
godina vidjet e je na misi sa muem i porodicom ... savreno sretnu.
Ne, ne Prekid je uslijedio sa stisnutih Francisovih usana. Ona nikad nee biti sretna ona je
slomljena i nesretna.
Fitzgeraldova glava se podie neto vie. Je li srea krajnji cilj naeg zemaljskog ivota?
Ona e uiniti neto oajno. Ne moete vi obuzdati Noru. Poznajem je bolje od vas.
Ti izgleda da je intimno poznaje. Fitzgerald se osmjehnu uz suhu utivost. Nadam se da ti
nema nekog fizikog interesa za damu.
Tamno crveni peat se zapali na Francisovim blijedim obrazima. On promuca: Meni se Nora veoma
dopada. Ali iako je volim to nije nita to bi uinilo vae ispovijedi jo dosadnijim. Molim vas glas
mu je izraavao tihu, oajnu molbu. Nemojte je prisiljavati na ovaj brak. Ona nije stvorena od obine
gline ... ona je vedra slatka dua. Ne moete joj baciti dijete na grudi i
98
mua u naruje jer u svojoj nevinosti, ona je bila ...
Zacnut do ivca, Fitzgerald baci burmuticu na sto.
Ne drite mi propovijedi, gospodine!
Oprostite. Vidite da ne znam ta govorim. Pokuavam da vas zamolim da iskoristite va utjecaj
Francis prikupi svu svoju razbijenu snagu za poslednji napor: Dajte joj bar malo vie vremena.
Dosta, Francis!

Parohijski sveenik, isuvie gospodar sebe i drugih, da bi zadugo izgubio raspoloenje ili pribranost, naglo
usta sa stolice i pogleda na svoj pljosnati zlatni sat. Imam sastanak bratstva u osam. Mora me ispriati.
Kada je Francis ustao on ga prekorno potapa po ramenu. Dragi moj deko, ti si vrlo nezreo. Mogu li
rei ak i malo nesmotren? Ali hvala Gospodu to ima staru majku u Svetoj Crkvi. Nemoj lupati glavom o
zidove, Francis. Oni su izdrali generacije i generacije protiv mnogo jaih baterija no to su tvoje. Ali
eto ja znam da si ti dobar mladi. Doi da porazgovaramo o Holywellu poslije vjenanja. A u
meuvremenu radi malog pokajanja zbog tvoje nepristojnosti hoe li izgovoriti Salve Re~ gina za tu
svrhu?
Pauza. Bilo je besmisleno, sasvim besmisleno. Da, oe.
Noni zrak bio je otar i hladan. Poraen, skrhan bespomonou svoje mladosti, Francis se odvue iz
Prezbiteri je. Njegovi koraci su tupo odjekivali poploanom stazom. Kada je proao pored stepenica kapele,
crkvenjak je zatvarao sporedna vrata. Kada se izgubila i posljednja pukotina svijetla, Francis je stajao,
gologlav u mraku, pogleda uprta na najvii dio glavne lae koji je djelovao poput privienja. On izbaci u
krajnjem oajanju: Oh, Gospode! Uini ono to je najbolje za sve nas.
i*
99to se dan vjenanja vie pribliavao, iscrpljujui
Franisa opasnom, besanom groznicom, atmosfera u pivnici izgledalo je kao da se tupo sreuje, kao u
ustajaloj bari. Nora je bila mirna, Polly se neodreeno uzdala u neto; i iako je Ned jo uvijek amio u
samoi, smueni uas u njegovim oima se smanjio. Ceremonija e, svakako, biti sasvim privatna. Ali
nikakva ogranienja nisu potrebna za pripremu spreme mlade, miraz, do u detalje ureeni medeni mjesec u
Killarnevu. Kua je bila zatrpana haljinama i bogatim materijalima. Polly, preklinjui za jo jednu probu",
uz usta puna ioda, vrtjela se izmeu itavih bala tkanina i platna, u nekoj blagotvornoj magli.
Gilfoyle, lukavo primjeujui sve, puei najbolje cigare Pivnice povremeno bi odravao sastanke, po
financijskim pitanjima sa Nedom. Postojao je ve ugovor o ortakluku potpisan po propisu, i mnogo se
govorilo o zidanju i o tome kako da se smjesti novo domainstvo. Ve su se mnogobrojni Thadovi
siromani roaci vrtjeli po kui, udvorni ali ipak jasno stavljajui do znanja svoja prava. Njegova udata
sestra, gospoa Neily i njena kerka Charlotte bile su moda najgore.
Nora nije imala mnogo ta da kae. Jednom, susrevi Franisa u hodniku, ona zastade.
Ti zna ... je li?
Srce mu je pucalo, ali se nije usuivao da je pogleda u oi. Da, znam.
Nasta nepodnoljiva pauza. On nije mogao vie obuzdavati muenje u svojim grudima. Nevezano izbaci, a
djeake suze mu navrijee u oi: Nora... Ne moemo dozvoliti da se ovo dogodi. Kada bi samo znala
ta sam osjeao za tebe... mogao bih te uvati raditi za tebe. Nora... dozvoli da te odvedem.
Ona ga je promatrala sa onom udnom i sa-aljivom njenou. Kuda bi onda otili?
Bilo kuda govorio je ludo, obrazi su mu bili vlani i sjajni.
100
" Ona ne odgovori. Bez rijei stisnu njegovu ruku i zatim produi brzo dalje, da bi probala haljinu.
Na dan prije vjenanja, ona se malo uzbudi, i izgubi neto od svoje mermerne ledene smirenosti.
Odjednom, za vrijeme onih alica aja koje joj je ometala Polly, ona izjavi: eljela bih da danas poem
do Whitley Baya.
Zaprepaena Polly ponovi: Whitley Bay? i zatim dodade uznemireno: Ja u poi sa tobom.
Nema potrebe. Nora zastade, njeno mijeajui aj. Ali, svakako, ako eli ...
Zaista elim, draga moja.
Uvjerena bezbrinim Norinim ponaanjem kao da se akord one stare nestane veselosti ponovo javio,
kao udaljena muzika u njenom biu Polly primi ovaj izlet bez zabrinutosti. Ona je imala blagodarnu,
smuenu predstavu da se Nora vraa sebi". Kada je zavrila aj ona je jo govorila o lijepom jezeru
Killarney na kome je jednom bila kao djevojica. Veslai na amcima bili su izvanredno zabavni.
Dvije ene obuene za izlet, pooe poslije ruka na stanicu. Kada je zaokretala za ugao Nora pogleda ka
prozoru gdje je stajao Francis. Izgledalo je kao da oklijeva za sekund, osmjehnu se ozbiljno i mahnu
rukom. Zatim je nestala.
Vijest o nesretnom sluaju doprla je do ovoga kraja grada jo i prije no to su doveli kui tetka Polly, u
nesvjesti, kolima. Senzacija je upeatljivo djelovala na grad. Javno mnenje nije nikada moglo biti tako
uzbueno obinom glupou da se mlada ena saplela na platformi i pala pod voz u pokretu. Stvar je
dobijala u izvanrednom znaaju to se desila prije vjenanja. Kraj pristanita ene su istravale iz vrata,
skupljale se u grupama, ogrnute alovima, drei ruke na bokovima. Krivica za tragediju najzad je
pripisana rtvinim no-

101vim cipelama. Postojalo je ogromno saosjecanje prema Thaddeusu Gilfovleu, prema porodici i prema
svim mladim enama koje treba da se vjenaju i moraju da putuju vozom. Govorilo se o javnoj sahrani
sa muzikom bratstva za una-kaene ostatke.
Kasno te noi, ni on sam ne zna kako, Fran-cis se naao u crkvi St. Dominica. Bila je sasvim pusta.
Treperenje fitilja u zvonari privuklo je njegov izmueni pogled, slabo signalno svijetlo. Kleei, ukruen i
blijed, osjeao se u zagrljaju nemilosrdne najave njegove sudbine. Nikada ranije nije spoznao takav oaj,
naputenost. Nije mogao plakati. Usne, hladne i nemone, nisu mogle izgovarati molitvu. Ali u izmuenom
sjeanju vinu se prinudna bolna misao. Prvo njegovi roditelji; i sada Nora. Nije vie mogao da prelazi preko
takvih oporuka odozgo. Otii e ... mora otii... ocu Mac-Nabbu... u San Morales. Prepustit e se sasvim
Gospodu. Mora postati sveenik.
VI
Za vrijeme Uskrsa, 1892. godine, dogodio se jedan dogaaj u engleskom sjemenitu u San Mo-ralesu koji
je ispunio itavo mjesto zaprepaenim Zagorom. Jedan od studenata u subakonatu naprosto je sasvim
nestao za puna etiri dana.
Prirodno, sjemenite je doivjelo i druge pobune za pedeset godina od svog osnivanja u ovim visoravnima
Aragona. Studenti bi se bunili i to bi trajalo jedan sat ili slino, skrivali se u posada* izvan zidova, remetili
na brzinu savjesti i probavu dugakim cigarros i lokalnim aguardiente. Jednom ili dvaput bilo je potrebno
da se neki posrui nepokornik izvue iz prljavih gradskih soba u Via Amorosa. Ali ovo da student
izae kroz otvorene vratnice usred bijela dana, i da pola
* Krnaa, hotel
102
tjedna kasnije po jo svjetlijem danu kroz ista vrata doepesa ponova, prljav, neobrijan, raupan, sa svim
znacima uasne iscrpljenosti i zatim da se bez ikakva drugog izgovora osim Bio sam u etnji!" baci na
postelju i prespava dvadeset i etiri sata, bila je prava apostazija.
Svi su se sloili da e Chisholm nesumnjivo biti istjeran.
Odmah je formiran Komitet za ispitivanje. On se prema sluaju, u svim ozbiljnim disciplinskim
prekrajima, sastojao od direktora kole-rek-tora, administratora, direktora novoobraenika i efa
sjemenitaraca. Nakon prethodne diskusije, sud je otpoeo svojim radom, u teolokom atriju, dan poslije
povratka bjegunca.
Napolju je puhao solano. Zrele crne masline padale su sa drvea sa uskim liem i pucale pod suncem.
Miris naraninog cvijeta dopirao je iz luga iznad bolnice. Speena zemlja pucala je od toplote. Kada je
Francis uao u bijelu prostoriju sa visokim stupovima, uglaanim, praznim klupama, hladnim i tamnim,
izgledao je mirno. Crna mantija od alpaka isticala je njegovu mravost. Kosa, postriena tonzura, zatezala
je kosti lica, pojaavala tamne oi i njegovu mranu pribranu re-zervisanost. Neki udan mir vladao je
njegovim rukama.
Ispred njega, na platformi odreenoj za protagoniste u diskusijama, nalazila su se etiri stola koja su ve
zauzeli otac Tarrant, monsinjor Mac Nabb, otac Gomez i akon Mealeu. Osjeajui mjeavinu
nezadovoljstva i brige u udruenom pogledu koji je bio na nj uperen, Francis obori glavu, dok je Gomez,
direktor novoobraenika, brzo itao optubu.
Nasta tiina. Zatim otac Tarrant progovori.
Kakvo objanjenje ima?
I pored mira koji ga je okruivao, Francis odjednom poe da crveni. I dalje je zadrao pognutu glavu.
vu.
,_
103; Otiao sam u etnju! Rjei su zvuale glupo.
To je dovoljno oigledno. Mi svi koristimo nae noge bilo da su nae namjere dobre ili rdave. Pored
oiglednog grijeha to si napustio sjemenite bez dozvole, da li su tvoje namjere bile rave?
Ne.
Je li si se za vrijeme svog odsustva odavao alkoholnim piima?
Ne.
Je li si posjetio borbu bikova, sajam, ka-zino?
Ne.
Je li si opio sa enama loeg glasa?
Ne.
Pa ta si onda inio?
Ponovo tiina i onda promucani, nerazgovijetni odgovor. Rekao sam vam. Vi to neete razumjeti... Ja
sam... ja sam poao da se etam!

Otac Tarrant se lako osmjehnu. Je li eli da povjerujemo da si proveo itava etiri dana neprestano
hodajui poljima?
Da ... praktiki.
Dokle si stigao najzad?
Ja sam... doao do Cosse!
Cosse! Ali to je udaljeno pedeset milja!
Da, pretpostavljam.
Je li si iao nekim odreenim ciljem?
Ne.
Otac Tarrant ugrize svoju tanku usnu. Nije mogao da podnese otpor. Odjednom je naglo osjetio luaku
elju za muenjem, panjolskom izmom, tokom. Ne treba se uditi to se u srednjem vijeku pribjegavalo
ovakvim instrumentima! Okolnosti su ih nekad sasvim opravdavale.
Ja mislim da ti lae, Chisholme.
Zato bih... vas lagao.
Priguen uzvik se zau od akona Mealeu. Njegovo prisustvo ovdje bilo je isto formalno. Kao glavni
uenik zaduen za disciplinu on je sje104
dio tu samo kao simbol, kao nula moda, koja je predstavljala studente. A ipak, on nije mogao obuzdati
svoju iskrenu molbu.
Molim te, Francis! Radi svih studenata ... radi svih nas koji te volimo... ja... ja te pre-klinjem da prizna.
Kako je Francis utio i dalje, otac Gomez, mladi panjolski ef novoobraenika nae glavu i proapta
Tarrantu: Nisam imao nikakvih dokaza ... nikakvih uope iz grada. Ali moemo pisati sveeniku grada
Cosse.
Tarrant brzo pogleda na lijepo lice panjolca.
Da. To je svakako dobra ideja.
U meuvremenu upravnik se koristio prednou ovog zatija. Stariji, usporeniji no u Holy-wellu, on se
nagnu naprijed. Govorio je lagano i blago.
Ti Francis svakako mora shvatiti da je, u ovim okolnostima, takvo ope objanjenje jedva dovoljno.
Uostalom, vrlo je ozbiljna stvar igrati se pobunjenika ne samo zbog krenja pravila u sjemenitu i
neposlunosti, ve i zbog motiva koji te je na to naveo. Reci mi! Zar nisi ovdje sretan?
Jesam, sretan sam.
Dobro! I nema nekog drugog razloga da se koleba u svom pozivu?
Ne! elim vie no ikad da uinim neto dobro na ovom svijetu.
To me mnogo raduje. Ti ne eli da te udaljimo?
Ne!
Pa, onda nam reci svojim vlastitim rijeima kako si upao u ovu neobinu avanturu.
Na ovo tiho hrabrenje Francis podie glavu. On uini ogroman napor, udaljena pogleda, uznemirena izraza.
Ja... ja sam bio u kapeli. Ali nisam se mogao moliti, nisam se nekako mogao srediti. Bio sam
uznemiren. Solano je duvao topli vjetar me je nekako inio jo uznemirenijim, rutina u
105sjemenitu se nekako odjednom uinila beznaajnom i munom. Odjednom sam ugledao put ispred
vrata, bijeli i mekan od praine. Nisam se mogao svladati. Naao sam se na putu, hodajui. Hodao sam
itave noi, milje i milje. Hodao sam...
itavog idueg dana otac Tarrant upade sa ovim satirinim prekidom. I idueg.
Da, to sam uinio.
Nikada u svom ivotu nisam uo takve gluposti! To je uvrijeda za inteligenciju ovog komiteta.
Direktor se, uz namrtenu odlunost, odjednom uspravi u stolici.
Predlaem da privremeno prekinemo. Dok su druga dva sveenika iznenaeno gledala u njega, on
ree odluno Francisu: Moe za sada ii. Ako emo misliti da je to potrebno, ponovo emo te pozvati.
Francis napusti sobu u mrtvoj tiini. Tek tada se upravnik obrati ostalima. On objavi hladno:
Uvjeravam vas da zastraivanje nee nita uiniti. Moramo ii oprezno. U ovome ima neto vie, no to
se moe vjerovati.
Uvrijeen zbog mijeanja otac Tarrant se nemirno vrtio.
To je vrhunac nepokornosti jedne karijere.
Ne, nije uope rektor e premiljajui.
On je bio spreman i uporan otkako je ovamo doao. U izvjetajima o njemu nema nieg loeg, oe
Gomez?

Gomez je okretao stranice na stolu ispred sebe.

Ne govorio je lagano itajui iz izvjetaja. Nekoliko praktinih ala. Prole godine je zapalio
engleske novine kada ih je otac Despard itao u zajednikoj sobi. Kada su ga upitali zato... on se
nasmijeio i odgovorio: avo nalazi posla dokonim rukama!"
Nita za to rektor progovori otro. Mi svi znamo da otac Despard prigrabi svake novine koje dou
u ovo sjemenite. 4.
,
106
Zatim nastavi Gomez kada je bio delegiran da ita naglas u blagovaonici, on je kri-om unio i
zamijenio ivot sv. Petra iz Alcantare sa raspravom pod naslovom Kada je Eva ukrala eer", koji je
sve dok nije bio prekinut izazvao nedolinu ivost.
Bezopasni nestaluk.
Ponovo... Gomez okrete drugu stranu. U kominoj povorci koju su studenti organizirali a koja je
predstavljala sakramente kao to se moda sjeate, jedan je bio obuen kao beba predstavljajui krtenje,
a dva druga kao Brak i tako dalje sve je to bilo uraeno sa dozvolom, prirodno. Ali Gomez
sumnjiavao pogleda u Tarranta na leima ljea koji je noen na posljednje pomazanje Chisholm je
zakaio karticu:
Odve lei otac Tarrant,
Sa radou sam njegov jamac
Ako ikad ...
Dovoljno je to otac Tarrant upade otro. Imamo ozbiljnije stvari no te besmislene pamflete?
Rektor potvrdi klimajui glavom. Besmisleno, da. Ali nije maliciozno. Ja volim mladog ovjeka koji
moe izvui neku radost od ivota. Ne moemo ignorirati injenicu da je Chisholm neobian karakter
veoma neobian. On ima veliku dubinu i ar. On je osjetljiv, sklon nastupima melankolije. On to skriva iza
tih nastupa ivosti. Vidite, on je borac, on nikada nee popustiti. On je udna mjeavina djeje
jednostavnosti i logine neposrednosti. I iznad svega, on je savreni individualista!
Individualizam je prilino opasan kvalitet za teologa upade Tarrant otro i jetko. On nam je dao i
reformaciju.
A reformacija nam je dala katoliku crkvu koja se bolje ponaa rektor se osmjehnu blago na
tavanicu. Ali mi se udaljujemo od stvari. Ja ne poriem da je uinjen krupan prekraj discipline. On se
mora kazniti. Ali s kaznom se
107ne smije preuraniti. Ja ne mogu da istjeram studenta Chisholmovih kvaliteta a da prethodno vrsto
nisam uvjeren da on zasluuje iskljuenje. Stoga, saekajmo nekoliko dana. On ustade, neduno.
Uvjeren sam da se svi slaete.
Kada su tri sveenika naputala platformu, Gomez i Tarrant pooe zajedno.
Idua dva dana nad nesrenim Francisom nad-vijala se zlosutna presuda. On nije bio ogranien. Na njegove
studije nije stavljena nikakva oigledna zabrana. Ali gdjegod bi krenuo u biblioteku, blagovaonicu ili
opu sobu neprirodna tiina obuzela bi njegove drugove i brzo bi bila popraena pretjeranom
nemarnou koja nije mogla nikoga prevariti. Saznanje da je predmet svih razgovora davalo mu je neki
izraz krivca. Njegov drug iz Holywella, Hudson, u subakonatu, progonio ga je njenim panjama i
zabrinuta lica. Anselm Mealev vodio je drugu stranu koja se oigledno osjeala ogorenom. Za vrijeme
odmora oni su se dogovarali i zatim pribliili usamljenoj prilici. Mealev je bio govornik.
Ne elimo da te udarimo kada si ve na nogama, Francis. Ali ovo se tie svih nas. To je ljaga na svim
studentima. Mi smatramo da bi bilo mnogo plemenitije i ljudskije kada bi otvoreno i iskreno priznao.
Priznao ta?
Mealev slee ramenima. Zavlada utnja. ta bi vie mogao uiniti? Kada se okrenuo ostalima on ree:
Mi smo odluili da oitamo novenu za tebe. Ja se osjeam gore od ostalih. Nadao sam se da si moj
najbolji prijatelj.
Francisu je bilo teko da odrava prividno normalno ponaanje. Poao bi da seta vrtom sjemenita, zatim bi
zastao, otro, sjetivi se da je etnja bila njegova propast. Vrzmao bi se unaokolo, svijestan da je za
Tarranta i ostale profesore prestao da postoji. Na predavanjima utvrdi da ne
108
slua. Nadao se pozivu rektora, ali on nije uslijedio.
Njegovo osjeanje line napregnutosti pojaa se. Nije uspio da razumije sama sebe. Bio je besmislena
zagonetka. Razmiljao je sumorno o opravdanosti onih koji su predviali da on nije za poziv. Gajio je lude
ideje da poe kao svetovnjak u neku opasnu i udaljenu misiju. Poeo je da proganja crkvu ali potajno.
Iznad svega postojala je potreba da se sa nekim licem pojavi pred svojim malim svijetom.

Treeg dana izjutra, u srijedu, otac Gomez primio je pismo. Zaprepaten, ali duboko zahvalan, poto se
njegova dosjetljivost potvrdila, on otra s njim u kancelariju Administratora. ekao je dok je otac Tarrant
itao pismo, kao pametan pas koji eka svoju nagradu, neku ljubaznu rije ili kost.
Mi Amigo,
U odgovor na vae potovano pismo od Svete Trojice, duboko alim to vas moram izvijestiti da je
raspitivanje objelodanilo injenicu da je sjemenitarac, takvog stasa, visine i boje kao to vi to opisujete,
primijeen u Gossi na dan 14 aprila. On je primijeen kada je ulazio u kuu odreene Rose Oyarzabal
kasno uvee i kako je naputa rano idueg
! jutra. ena o kojoj je rije ivi sama, poznatog je karaktera, i nije se pojavljivala pred oltarom sedam
godina.
'
ast mi je ostati, dragi oe,
Va vjerni brat po Isusu Kristu,
:;
Salvador Bolas
.
Cossa
Gomez promuca: Zar ne mislite da je to bila;dobra strategija?
Da, da! Namrten kao pred oluju Tarrant odgurnu panjolca. Nosei pismo u ruci kao
109neto bludno i obsceno, on ue u rektorovu sobu na kraju hodnika. Ali rektor je sluio misu. On e biti
zauzet jo pola asa.
Otac Tarrant nije mogao ekati. Proe preko dvorita kao vihor i bez kucanja upade u Fran-cisovu sobu.
Bila je prazna.
On zastade, sjetivi se da je i Francis sigurno na misi, borei se sa svojim bijesom kao to se neukrotivi
konj bori sa djemom. Sjede dolje, naglo prisilivi sebe da eka, njegova mrana mrava prilika bila je
ispunjena munjama.
elija je bila vie ogoljena od drugih, sastojala se samo od postelje, sanduka, stola i stolice na kojoj je on
sjedio. Na sanduku je stajala po-utjela fotografija uglaste koate ene u uasnom eiru kako dri za ruku
djevojicu obuenu u bijelo: Vole te tetka Polly i Nora.
Tarrant savlada prezir. Ali mu se usne izvie kada primijeti jedinu sliku na okreenom bijelom zidu, mala
kopija Sikstinske Madone edne Bogorodice.
Odjednom na stolu on ugleda otvorenu bilje-nicu-dnevnik. Ponovo se uznemiri, kao nervozni konj,
nozdrve mu se rairie a u oima ukaza tamno crveni oganj. Za trenutak je sjedio, borei se sa svojim
skrupulama, onda ustade i lagano prie biljenici. On je bio dentlmen. Bilo je nespojivo preturati kao
vulgarna sobarica po linim stvarima. Ali to je bila njegova dunost. Tko moe pretpostaviti kakve druge
razvratnosti sadri ovaj zapis? Uz nemilosrdnu ozbiljnost na licu, on dohvati napisanu stranicu.
... da li je to sveti Anthonv govorio ,,o pogrijeno procjenjenom, tvrdoglavom i perverznom ponaanju?
Moram se tjeiti u svom najdubljem oaju koji sam doivjeo, samo sa tom jednom milju! Ako me udalje
odavde moj ivot e biti slomljen. Ja sam bijedan izopaen karakter, ja ne mogu da mislim pravo kao ostali,
ja ne mogu da se obuim da idem sa ostalima. Ali itavom svojom duom elim strasno da radim za
110
Gospoda. U domu naeg Oca postoje mnoge zgrade! Tu je bilo mjesta i za takve razliite karaktere kao to
je Jovana Orleanska i... pa, blagoslovljeni Benedict Labre koji je ak dozvolio da ui plaze njegovim
tijelom. Svakako da tu ima mjesta i za mene!
Pitaju me da im objasnim. Kako netko moe objasniti nita ili ono to je tako oigledno da je sramno?
Francis de Sales je govorio: Prije u dozvoliti da me pretvore u prah no da prekrim pravilo." Ali kada
sam izaao iz sjemenita ja ni-* sam mislio na pravila, ili na njihovo krenje. Neki nagoni su nesvjesni.
Pomae mi to to ovo stavljam na papir; to daje mojoj pogrijeci neki prividan smisao.
Nedjeljama sam ve loe spavao, preturao se tokom ovih toplih noi u groznici i nemiru. Moda je za mene
ovdje tee no za ostale sudei bar po obimnoj literaturi po ovom pitanju, gdje se koraci ka sveenstvu
predstavljaju kao slatke ne-uznemirene radosti, koje se gomilaju jedna preko druge. Kada bi samo nai
svjetovnjaci znali kako se ovjek samo mora boriti!
Moja najvea tekoa ovdje je bilo osjeanje zatvorenosti, fizike neaktivnosti kako u ja samo biti lo
mistik! uvijek prijemljiv za odjeke, zalutale akorde koji dopiru iz vanjskog svijeta. Tada bih shvatio da
imam dvadeset-tri godine, da jo nita nisam uinio da pomognem i jednoj ivoj dui, i obuzela bi me
nemirna groznica.
Pisma Willie Tullocha pruaju po rijeima oca Gomeza vrlo opasan stimulus. Sada kada je Willie
kvalificirani lijenik i njegova sestra Jean kvalificirana medicinska sestra, oboje rade u Tvnecastle u upravi

za siromane i doivljuju mnoge uzbudljive, mada i uljive avanture u siromanom kraju, osjeam da bih i
ja morao biti napolju, da se borim.
Svakako da u i ja, jednog dana... ali moram biti strpljiv. Meutim, moje sadanje uznemirenje izgleda da
je bilo pojaano vijestima od Neda i
111Pollv. Bio sam sretan kada sam uo da ele da se isele iz pivovare i da uzmu Judy, dijete, da ivi sa
njima u malom stanu koji je Polly iznajmila u Clermontu, na periferiji grada. Ali Ned je bio bolestan, Judy
nemirna, a Gilfoyle ostavljen da vodi narodnu pivnicu kao poslovni partner koji najmanje moe
zadovoljiti. Ned je, u stvari, sasvim razbijen, odbija da izlazi, nikoga ne via. Onaj jedan impuls slijepe
gluposti bez razmiljanja izgleda da ga je dokrajio. Podliji ovjek bi to preivio. ivotni put nekada
zahtijeva ogromnu vjeru. Draga Nora! Ona njena plitkoa skrivala je hiljadu putova misli i osjeanja.
Kada nam je otac Tarrant zadao onaj praktini razgovor agendo contra on je vrlo istinito rekao: Sa
nekim iskuenjima se ne moe boriti ovjek mora prestati da misli i mora pobjei od njih!" Moj izlet u
Cossu mora da je bio jedno od takvih bjekstava.
U poetku, iako sam brzo hodao, nisam imao namjeru da idem daleko proavi vrata sjemenita. Ali
olakanje, osjeanje bfekstva od samoga sebe koje je predstavljalo snaan napor, gonilo me sve dalje.
Boanstveno sam se znojio, kao seljak na polju onaj slani znoj to tee i to izgleda da isti od ljudske
neistoe. Misli mi se razvedrie, srce poe da mi pjeva. Poelio sam da idem i idem dok ne padnem!
Iao sam itavog dana bez hrane ili pia. Preao sam ogromnu razdaljinu, jer kada se vee pribliilo mogao
sam osjetiti miris mora. I kada su se zvijezde pojavile na blijedom nebu, preao sam preko brda i ugledao
Cossu pred sobom. Selo, sklonjeno u malom zaljevu koje je more jedva zapljuskivalo, sa akacijama u
cvijetu du jedine ulice, imalo je neku skoro nadprirodnu ljepotu. Bio sam mrtav umoran. Na peti mi se
pojavio ogroman mjehur. Ali kada sam se spustio sa brijega, selo me je doekalo svojim tihim ivotnim
bilom.
Na malom trgu mjetani su uivali u hladnom zraku, proetom mirisom cvijea akacije, su112
ton je bio jo gui od fenjera na maloj krmi gdje su se kraj otvorenih vrata nalazile dvije klupe od
borovine. Ispred klupi u mekoj praini neki stariji ljudi kuglali su se drvenim loptama. Iz zaljeva je dopirao
kreket aba. Djeca su se smijala i trala. Bilo je sve tako jednostavno i lijepo. Iako sam tek sada shvatio da
nemam ni pezeta u depu, sjeo sam na jednu od klupa ispred vrata. Kako je bilo prijatno odmoriti se. Bio
sam ve tup od umora. Odjednom, u mirnoj tami ispod drvea, probi se zvuk Katalonskih gajdi. Ne glasno
tiho, prilagoeno noi. Ako netko nije uo ove zvuke, ili prodirne, mile domae melodije, ne moe u
potpunosti shvatiti svu radost ovog trenutka. Bio sam oaran. Pretpostavljam, kao Skot, da mi u krvi struji
ritam gajdi. Sjedio sam kao opijen muzikom, tamom, ljepotom noi, i krajnjom iscrpljenou.
Odluio sam da prenoim na obali. Ali sada, kada sam pomislio tamo da krenem, sa mora dopre izmaglica.
Kao tajanstvena tama spustila se na selo. Kroz pet minuta trg je bio uguen kovit-ljajuom parom, sa drvea
je kapalo i svi su odlazili kui. Stoga sam zakljuio, bez oduevljenja, da u morati da odem do mjesnog
sveenika da se predam" i zatraim postelju, kad mi se neka ena koja je sjedila na drugoj klupi odjednom
obrati. Ve sam neko vrijeme osjeao kako me promatra sa onim izrazom pomijeanog saaljenja i prezira
koji i sam pogled na redovnike izgleda da izaziva u kranskim zemljama. Sada, kao da je proitala moje
misli, ona ree: Ljudi su ovdje krti. Nee vas primiti."
Imala je oko trideset godina, neupadljivo obuena u crno, blijeda lica, tamnih oiju i malo puni je figure.
Ona nastavi ravnoduno:
U mojoj kui ima postelja, ako elite da prespavate.
Nemam novaca da platim za prenoite. Ona se prezrivo nasmija. Moete mi platiti
vaim molitvama.
vi;
,3g'ioq ;c
8 Kljuevi kraljevstva
113Sada je ve poela da pada kia. Zatvorili su fondu. Oboje smo sjedili na vlanim klupama ispod drvea
akacije na naputenom trgu. Apsurdnost svega ovoga izgleda da joj je pala u oi. Ona ustade.
Ja idem kui. Ako niste ludi prihvatit ete moje gostoprimstvo.
Moja tanka mantija bila je skroz vlana. Poeo sam da se tresem. Pomislio sam da joj mogu poslati novac
koji sam imao u mojoj sobi, po povratku u sjemenite. Ustao sam i poao za njom niz uzanu ulicu.
Njena kua nalazila se na pola puta. Sili smo preko dvije stepenice u kuhinju. Kada je zapalila svjetiljku,
zbacila je crni al, pristavila lonac sa okoladom na vatru i izvadila svezi kruh iz tednjaka. Prostrla je
crveni kockasti stolnjak. Topla okolada i vru kruh dobro su zamirisali u maloj istoj sobi.

Kada je nalila okoladu u debele alice ona me pogleda preko stola. Bolje da sada oitate molitvu. To e
popraviti ukus! Iako se u glasu osjeala sigurnost ironije, ja sam ipak oitao molitvu. Zatim smo poeli
da jedemo i pijemo. Ukusu nije bilo potrebno nikakvo poboljanje.
Ona me je stalno promatrala. Nekada mora da je bila vrlo lijepa ena, ali ostaci njene ljepote inili su njeno
maslinasto lice sa crnim oima tvrda izgleda. Male ui bile su priljubljene uz glavu i probijene tekim
zlatnim krugovima. Ruke su joj bile pune kao ruke Rubensove Madone.
Pa, mali oe, sr tni ste to ste ovdje. Ne volim sveenike. U Barceloni kada prolazim kraj njih ja se
otvoreno smijem.
Nisam mogao a da se ne osmjehnem. Ne iznenauje me to. To je prva stvar koju nauimo da nam se
smiju. Najbolji ovjek koga sam ikada poznavao propovijedao je na otvorenom. itav grad mu se smijao.
Oni su mu nadjenuli i ime, iz poruge, sveti Daniel. Vidite, danas ljudi
114 ' .
" ""*';'
ri
tako malo sumnjaju da je svatko tko vjeruje u Boga hipokrita ili budala!
Ona lagano ispi gutljaj okolade, promatrajui me preko alice. Vi niste budala. Recite mi, je li vam se
dopadam?
. Mislim da ste armantni i ljubazni.
U prirodi mi je da budem ljubazna. Imala sam tuan ivot. Moj otac je bio plemi iz Ka-stilje koga je
razvlastila madridska vlada. Moj mu je komandirao velikim brodom u mornarici. Nastradao je na
moru. Ja sam sama glumica ivim sada ovdje mirno dok ne povrate imanje mog oca. Vi, svakako, znate
da ja laem.
Savreno.
Ona nije ovo primila kao alu, kao to sam se nadao. Pocrvenjela je malo. Isuvie ste pametni. Ali ja
znam zato ste vi ovdje, dragi moj mali sveeniki bjegunce: svi ste vi isti. Ona pree preko svog gnjeva
i poe da se ruga: Vi se odriete Majke Crkve radi Majke Eve.
Bio sam zbunjen, zatim mi sinu ta je mislila. Bilo je to tako apsurdno da sam poelio da se nasmijem. Ali
je bilo takoer i neprijatno pretpostavio sam da u morati da odem. Zavrio sam s jelom, kruhom i
okoladom. Ustao sam i uzeo eir. Mnogo vam hvala na veeri. Bila je odlina.
Njen izraz se promijeni, svu zlobu kao da zbrisa iznenaenje. Vi ste hipokrita, znai. Ona zagrize
durljivo donju usnu. Kada sam priao vratima ona odjednom ree: Nemojte ii!
Tiina. Zatim prkosno ree:
Nemojte me tako gledati. Ja imam prava da radim ta mi je volja. Trebalo bi da me vidite subotom
uvee, kako sjedim u Cavi u Barceloni vie zabave no to ete je vi ikada imati u svom jadnom malom
ivotu. Idite gore i spavajte.
Pauza. Njen stav je izgledao sada razumniji; a napolju sam mogao uti kiu. Oklijevao sam, zatim krenuo
ka uskim stepenicama. Stopala su mi bila otekla i pekla me. Mora da sam uasno
8<
115epao, jer ona odjednom
uzviknu, hladno: ta je sa vaom dragocjenom nogom?
Nita ... samo mjehuri.
Ona me je promatrala onim udnim nedokuivim oima.
Oprat u ih.
I pored svih mojih protesta ona me natjera da sjednem. Kada je napunila lavor sa toplom vodom, ona
kleknu i skide mi cipele. arapa mi je bila priljubljena uz golo meso. Ona je otkravi vodom i skide. Njena
neoekivana ljubaznost me ' zbunila. Ona mi opra noge i stavi na njih neku mast. Zatim ustade.
Sada bi trebalo da bude bolje. Vae arape e biti izjutra spremne.
Kako vam mogu zahvaliti?
Ona ree neoekivano i udnim tupim glasom: ta ovjek ini sa ivotom kao to je moj! prije no to
sam. mogao i odgovoriti ona dograbi krag desnom rukom. Nemojte mi drati predike ili u vam razbiti
ovo o glavu. Vaa postelja se nalazi na drugom odmoritu na stepenicama. Laku no.
;
Ona se okrete vatri. Pooh gore, naoh malu sobu ispod krova. Spavao sam kao omamljen.

Kada sam idueg jutra siao dolje ona je hodala po kuhinji i pripremala kavu. Dala mi je . doruak.
Kada sarn se opratao, pokuao sam da izrazim svoju zahvalnost. Ali ona me presjekla. Osmjehnula mi se
svojim tunim, sebi svojstve- . nim osmijehom. Suvie ste bezazleni da bi bili > sveenik. Doivjet ete
veliki neuspjeh.
Poao sam natrag za San Morales. epao sam i plaio se prijema. Bojao sam se. Iao sam po- j lako."

Otac Tarrant ostade dugo nepomian kraj prozora, zatim tiho vrati dnevnik na sto, sjetivi se izdaleka da je
on bio taj koji je prvi rekao Fran-cisu da ga pie. Metodino iscijepa pismo panjol.116
skog sveenika na komadie. Izraz na njegovu licu bio je izvanredan. Po prvi put nije bio hladan, bez one
gvozdene sumorne ozbiljnosti koja je svakoj crti davala peat nemilosrdnog samomuenja. Postalo je to
mlado lice, preplavljeno velikodunou i zamiljenou. Stisnutom pesnicom u kojoj je jo uvijek drao
komadie pisma, lagano, skoro nesvjesno, on udari u grudi tri puta. Zatim se okrenu i izae iz sobe.
Kada je silazio niz iroke stepenice solidna glava Anselma Melaeva pojavljivala se oko spiralne balustrade.
Primijetivi oca Tarranta, uzorni sjemenitarac usudi se da zastane. On se prekomjerno divio
Administratoru. Nebesku radost mu je priinjavalo kada bi ga ovaj primijetio. On se usudi skromno:
Oprostite, gospodine. Mi smo svi veoma zabrinuti. Pitam, da niste moda dobili neke vijesti ... u vezi
Chisholma?
Kakve vijesti?
Pa... o njegovom odlasku,
Tarrant je promatrao ovo stvorenje sa nekom dalekom odvratnou. Chisholm ne odlazi Zatim
dodade naglo i estoko: Ti budalo!
Te veeri je Francis sjedio u svojoj sobi, omamljen i u nevjerici zbog uda, neshvatljivog osloboenja kada
mu jedan od slugu nijemo pre-dade paketi. U njemu se nalazila divna figura Bogorodice iz Montserrata
isklesana u slonovoj kosti, malo remek-djelo panjolske umjetnosti petnaestog vijeka. Nikakva poruka nije
propratila ovu izvanrednu stvar. Nijedna rije objanjenja. Odjednom, uz nezadrivu divlju misao, Francis
se sjeti da ju je vidio iznad klecala za molitve u sobi oca Tarranta.
Rektor je bio taj koji je, susrevi Francisa krajem nedjelje, stavio prst na ove upadljive pro-tivurjenosti.
ini mi se, mladi gospodine, da ste se veoma lako izvukli, pomou zlokobnog tita svetosti. U mojim
mlaim danima igranje pobunjenika padanje" kako smo mi to zvali bio
117je kanjiv prestup. On upravi na Francisa svoj pronicljiv i iskriav pogled. Za kaznu moete mi
napisati esej dvije hiljade rijei o Vrlinama hodanja".
U malom svijetu kao to je sjemenite i sami zidovi imaju ui i kljuaonice demonsku vidljivost. Pria o
Francisovoj eskapadi postupno je izlazila na svijetlo, popunjavala se, dio po dio. Ona je rasla i prerastala u
prenoenju od usana do uha. Izbruena do kraja, kao gotov dragulj, izgledalo je da e se prenositi s koljena
na koljeno kao klasika u historiji sjemenita. Kada je otac Gomez dobio i posljednje detalje, on je u
potpunosti sve napisao sveeniku u Cossi. Otac Bolas je bio veoma impresioniran. On je odgovorio, na pet
stranica pisma od kojih moda samo posljednji paragraf zasluuje da bude citiran:
Prirodno kulminacija dogaaja bila bi konverzija te ene, Rose Ovarzabal. Kako bi to bilo divno da je
dola k meni, i plakala na koljenima, u istinitom kajanju! Ali avaj! Ona se udruila sa jo jednom madam i
otvorila bordel u Barceloni, koji, ao mi je da javim, izgleda da cvijeta."
i
&
-..* 118
DIO III:
KAPELAN BEZ USPJEHA
nf> i.;;j,'fi>1;\'-,.V.'T!'::1
.!-
I
Kia je neprestano lila rano uvee te januarske subote kada je Francis stigao u Shaleslev, sporednom
prugom, nekih etrdesetak milja od Ty-necastle. Ali nita nije moglo priguiti revnost i ar njegova duha.
Kada je vlak nestao u magli, on je stajao iekujui na vlanoj otvorenoj platformi, ivo kruei pogledom
sivom prazninom. Nitko nije doao da ga saeka. Neustraiv, on dohvati svoju torbu i poe glavnom ulicom
ovog rudarskog sela. Nee biti teko pronai crkvu Spasitelja.
Bilo je to njegovo prvo mjesto, njegova prva sluba u podupi. Jedva je mogao tome povjerovati. Srce mu
je pjevalo ... najzad, najzad, tek zareen, imao je prilike da se upusti u bitku i bori za ljudske due.
Iako je bio unaprijed opomenut, Francis nije nikada ranije vidio neto runije od ovoga to ga je sad
okruivalo. Shaleslev se sastojao od dugih sivih nizova kua i jeftinih jadnih trgovina, presjeenih pustim
komadima zemljita, gomilama ljake koja se puila na kii rupe sa smeem, nekoliko krmi i kapela,
a svime je dominirala visoka crna kula Renshaw ugljenokopa. Ali on samom sebi veselo ree da njega
interesu ju ljudi, a ne mjesto.

Katolika crkva nalazila se na istonoj strani sela, u susjedstvu rudnika, uklapajui se u opi prizor. Bilo je
to veliko zdanje od crvenih cigli
121sa gotskim prozorima od obojena stakla, tamno crvenima od re, eljeznim krovom i presjeenim
zaralim tornjem. kola se nalazila s jedne strane; ispred prezbiteri je proteglo se zemljite prepuno korova
koje je bilo s druge strane opasano oteenom ogradom.
Uz duboko, uzbueno disanje, Francis se priblii maloj, tronoj zgradi i povue za zvono. Po-slije dueg
ekanja, kada je ba htio da zazvoni ponovo, vrata otvori punija ena u kecelji na plave pruge. Promotrivi
ga, ona klimnu glavom.
A to ste vi, oe! Veleasni vas oekuje. Tamo! ona pokaza dobroudno na vrata salona. Kakvo je
ovo vrijeme. Idem da pristavim suhu ribu.
Francis sigurno ue u sobu. Za stolom prekrivenim bijelim stolnjakom i postavljenim za objed, ve je
sjedio zdepast sveenik pedesetih godina koji prestade nervozno da lupa noem da bi pozdravio svog novog
kapelana.
Najzad ste ovdje. Uite.
Francis prui ruku. Otac Kezer, pretpostavljam?
Tano. A koga ste oekivali? Kralja Wil-liama iz Orangea? Pa, doli ste tano na veeru. Nadam se!
Zavalivi se unazad on doviknu u susjednu kuhinju: Gospoice Caffertv! Da li ete ostati tamo itave
noi? Zatim Francisu: Sjedite i prestanite da izgledate kao izgubljeni akord. Nadam se da igrate
karte ... Volim da uve-e ponekad odigram pokoju partiju.
Francis sjede za sto i uskoro gospoica Caffertv pouri sa velikom prekrivenom zdjelom suenih riba i jaja.
Kada se otac Kezer posluio s dva jaja i dvije ribe ona postavi jo jedan tanjur za Francisa. Zatim otac
Kezer dodade zdjelu, punih usta.
Hajde sanu^. sluite se. Nemojte se ustezati. Morat ete 9fydje dosta raditi, zato bolje jedite. .
..!_o:- w jtr/
!.<,.. :. >>u
-v
122
On je sam brzo jeo, njegove snane vilice i spretne ruke prekrivene crnim dlaicama nisu mirovale. Bio je
jak, zdepast, okrugle podiane glave i stisnutih usana. Nos mu je bio pljosnat, s irokim nozdrvama iz
kojih su rasla dva tamna u-perka, obojena burmutom. On je davao utisak snage, autoriteta. Svaki pokret
bio je remek-djelo nesvjesnog isticanja. Kada je prepolovio jaje i skliznuo jednu polovinu u usta, njegove
male oi promatrale su, oblikovao je svoje miljenje o Francisu, kao mesar koji odmjerava vrijednost junca.
Ne izgledate mnogo snani. ta, ispod jedanaest stona?* Ja ne znam na ta mislite da se svedete vi
kapelani! Moj posljednji bio je klecajui napor! Trebalo bi da se zove buha** a ne Lee nije imao
hrabrosti. To je to kontinentalno la-la-la koje te upropatava. U moje vrijeme pa, svi koji su izali iz
Mavnootha sa mnom bili su ljudi.
Mislim da ete nai da sam zdrav duevno i tjelesno Francis se osmjehnu.
Uskoro emo vidjeti otac Kezer pro-guna. Poite unutra i kada zavrite sasluajte ispovijesti. Ja
u doi kasnije. Nee ih veeras biti mnogo . .. poto je vlano. Daj im neki izgovor! Oni su lijeni do sri
divno moje stado!
Gore, u svojoj sobi tankih zidova, masivno namjetenoj sa tekim krevetom i ogromnim ormarom iz doba
Viktorije, Francis opra ruke i lice na okrnjenom umivaoniku. Zatim pouri dolje, u crkvu. Utisak koji je
stekao o ou Kezeru nije bio povoljan, ali je sam sebi rekao da mora biti poten: prve ocjene su tako esto
nepravedne. Sjedio je dugo u hladnoj ispovjedaonici jo uvijek oznaenoj imenom njegovog
prethodnika Fr. LEE sluajui udaranje kie o metalni krov. Najzad izae i proeta praznom crkvom.
Bio je to deprimirajui prizor gola kao tala i ne ba naroito
i
1 Ston, mjera za teinu. Igra rijei flea-lee.
123ista. Neki nesretni pokuaj je uinjen da se iara glavni dio lae poput mermera tamno zelenom bojom.
Statua sv. Josipa izgubila je ruku i nespretno je popravljena. Stajalite kria bilo je tuno namackano. Na
oltaru neko uprljano cvijee od papira u vazama od mjedi koje su ve potam-njele i djelovale poput rugla.
Ali ovi mali nedostaci samo su omoguavali da prilika koja mu se prua bude vea. Tabernakul je bio
takoer tu. Francis kleknu ispred njega, uz uzbueno gorue udaranje bila, ponovo zavjetujui svoj ivot.
Naviknut na kulturnu atmosferu San Mora-lesa, te stanice koja je bila uenjacima i propovjednicima,
ljudima dobra odgoja i znaaja, na pola puta izmeu Londona, Madrida i Rima, Fran-cisu je nekoliko
slijedeih dana vrlo teko palo. Otac Kezer nije bio lak ovjek. Po prirodi pla-hovit i sklon mrzovolji,
godine, iskustvo i neuspjeh da zadobije osjeaje svojih vjernika uinili su da postane tvrd kao kamen.

Jednom je imao izvanrednu parohiju i Eastclif-fe, primorskom mjestu. Pokazao se tako neprijatnim da su
svi znaajniji ljudi u gradu podnijeli peticiju biskupu da ga premjesti. Incident, u poetku gorko prebacivan,
vremenom se pretvorio u in line rtve. On bi sa osjeajem primijetio: Od svoje dobre volje sam se
spustio sa prijestolja na stoliicu za noge. .. ali, ah!... to su bila vremena.
Gospoica Caffertv, njegova kuharica i ujedno domaica jedina je stajala uz njega. Ona je sa njim bila ve
godinama. Razumijevala ga je, bila je od njegove vrste, mogla je da primi njegove grdnje i isto tako
srdano da mu uzvrati. "Oboje su potovali jedno drugo. Kada bi odlazio na svoj godinji estonedjeljni
odmor u Harrogate, uvijek bi joj dozvoljavao da poe kui na odmor.
U linim navikama patio je od ture uglae-nosti. Toptao bi po svojoj sobi, otvarao i lupao jedinim vratima
od kupatila. Krhka kua odjekivala je od njegova vjetra. lk-il ''><**
124

'
.'" Nesvjesno, on je sveo svoju religiju na formulu bez ikakve koncepcije ili nekog unutranjeg
znaenja, bez sadrine, bez ikakve elastinosti u pogledima. Uini ovo ili neka si proklet" bilo je utisnuto
u njegovu srcu. Postojale su neke stvari koje je trebalo uiniti rijeima, vodom, uljem i solju. Bez njih
pakao je bio spreman, zaaren i razjapljen. On je bio duboko pun predrasuda, glasno je izraavao svoje
gnuanje prema ostalim uvjerenjima u selu stav koji nije mnogo do-prinjeo da zadobije prijatelje.
ak i u njegovim vezama sa svojom vlastitom pastvom nije bilo mira. Ovo je bila siromana parohija sa
velikim crkvenim dugom, pa je i pored ogromne tednje esto oajniki morao da navlai da bi sastavio
kraj s krajem. On je imao pravo da to iznese pred svoje ljude. Ali njegova prirodna jarost bila je loa
zamjena za taktinost. U svojim propovijedima, stojei vrsto na nogama, glave borbeno isturene naprijed,
on je ibao prorijeene redove svoje pastve zbog njihove nebrige.
- ta mislite kako da plaam stanarinu i takse i osiguranje? I da odravam crkveni krov nad vaim
glavama? Vi to ne dajete meni, sve to dajete Svemoguem Gospodu. Sad, sluajte me, svi vi, mukarci i
ene. Hou da vidim srebro u tanjuru, a ne vae bijedne bakrenjake. Najvei dio vas mukaraca radi ovdje,
zahvaljujui velikodunosti Sir George Renshawa. Nema izgovora! A to se tie ena u parohiji ako bi
stavile vie na tanjur za prinos no na svoja plea odgovaralo bi im bolje. On bi tako i dalje grmio i zatim
bi sam uzeo da skuplja prinos prekorno gledajui na svakoga od svojih parohijana kada bi mu pod nos
poturio tanjur.
Njegovi zahtjevi zavadili su ga sa parohija-nima to je dovelo do osvetoljubivosti. Sto ih je vie grdio tim
su oni manje davali. Bijesan, on je smiljao planove, poeo da dijeli male ute kuverte. Kada bi ostavili
prazne. kuverte za sobom,
125on bi obilazio crkvu poslije mise, skupljao ubre i bijesno gunao: Tako oni postupaju sa Svevinjim
Gospodom!
Na ovom sumornom finansijskom nebu sijalo je jedno svijetlo sunce.
Sir George Renshaw, vlasnik Shaleslev ugljenokopa, kao i jo petnaest ugljenokopa u pokrajini, bio je
jedini ovjek sa ogromnim prihodima i katolik, ali i okorjeli filantrop. Iako je njegovo sjedite, Renshaw
Hali, bilo udaljeno sedamdeset milja, na drugoj strani grofovije, Crkva Spasitelja je nekako imala svoje
mjesto na njegovoj listi. Svakog Boia, sa najveom tanou, ek od sto gine ja stizao bi do paroha.
Gineja! Pazite! Otac Kezer je podvlaio tu rije. Ne samo bijednih funti. Ah! To je gospodin za vas!
On je vidio Sir Georgea samo dvaput na nekim javnim skupovima u Tvnecastlu prije mnogo godina, ali je
govorio o njemu sa potovanjem i strahom. On se nekako prikriveno plaio da bi, i bez njegove neke
greke, magnat mogao da prestane sa svojim prilogom.
Krajem prvog mjeseca provedena u Shale-sleyu, blizina oca Kezera poe da se odraava na Francisu.
Stalno je bio na ivici. Njegov duevni ivot se zamraio, njegovo osjeanje vrijednosti se pomutilo. Hvatao
je sam sebe kako sa sve veim neprijateljstvom promatra oca Kezera. Zatim bi se pribrao uz unutranje
jecanje i nastojao divlje da slua, da bude ponizan.
Njegov parohijski posao bio je oajno teak, naroito za ovog zimskog vremena. Tri puta nedjeljno morao
je ii biciklom u Broughton i Glen-burn, dva udaljena jadna zaseoka da bi odsluio misu, sasluao
ispovijesti i odrao as iz katekizma u mjesnom opinskom domu. Neodazivanje vjernika uvealo je
njegove tekoe. I sama djeca bila su letargina, vukla su se. Bilo je mnogo bijede, bolne oskudice od koje
se para srce; itava parohija izgledala je potopljena u apatiju, bljutava i ustajala. Strasno je uvjeravao sama
sebe da se
126
nee prepustiti svakodnevnim poslovima. Svjestan svoje nespretnosti i neefikasnosti, imao je plamenu elju
da dopre do tih jadnih srdaca, da im pomogne i da ih oivi. On e zapaliti iskru, raspaliti ugaeni pepeo do
ivota, pa bilo to i posljednje to e uiniti.

Ono to je oteavalo bila je injenica da je paroh, prepreden i oprezan izgleda nasluivao, sa nekim
sumornim humorom, tekoe na koje nailazi njegov kapelan, i da oekuje prilagoavanje idealizma drugog
na njegove vlastite praktine razumne postavke. Jednom kada se Francis vratio, umoran i mokar, poto je
vozio bicikl nekih deset milja po vjetru i kii da bi obiao zabaenog bolesnika u Broughtonu, otac Kezer
same svoje miljenje u jednu jedinu porugu: Predavanje oreola nije ono to ste oekivali je li? I
zatim dodaje dobroudno: Ni tko vici.
Francis pocrvenje ljuti to: Krist je umro za nitkovie.
Duboko uzbuen Francis poe da mui sama sebe. Prilikom objeda jeo je malo, esto samo alicu aja i
malo prepeena kruha. esto, kada bi se nou probudio usred noi, muen zlim slutnjama, iskrao bi se dolje
u crkvu. Mrana i tiha, kupajui se u blijedoj mjeseini, gola zgrada gubila je svoju neprijatnu sirovost. On
bi se bacao na koljena, molio silovitom estinom za hrabrost, kojom bi prigrlio sve tekoe ovog poetka.
Najzad, dok je gledao u ranjenu figuru na kriu, strpljivu, njenu, paeniku, mir ispuni njegovu duu.
Jedne noi, neto poslije ponoi, poto je posjetio crkvu i lagano se na vrhovima prstiju vraao gore, on
zatee oca Kezera kako ga eka. U spavaici i kaputu, sa svijeom u ruci, upnik je postavio svoje debele
kosmate noge na gornje od-morite stepenica, i ljutito mu zaprijeio put,
Sta misli, ta to radi?
Idem u svoju sobu. Gdje si bio?
U crkvi.
,,
*-'
",~r..
.
127,,,, gta? U ovo doba noi!
"<'
< - A zato da ne? Francis se osmjehnu na silu Da ne mislite da bih moda mogao probuditi
Gospoda?
Ne, ali moe mene probuditi. Otac Kezer izgubi strpljenje. To neu da trpim. Nikada jo u
ivotu nisam uo takvu glupost. Ja vodim parohiju, a ne vjerski red. Moe se moliti koliko hoe preko
dana, ali dok si pod mojom komandom nou ima da spava.
Francis potisnu ljutiti odgovor sa jezika. On utke ue u svoju sobu. Mora se savladati, napraviti veliki
napor da se saglasi sa svojim starijim, ako hoe da uini bilo kakvo dobro u parohiji. On pokua da se
koncentrira na dobre strane oca Ke-zera: na njegovoj iskrenosti i hrabrosti, njegovu udnom humoru,
nepokolebljivoj ednosti.
Nekoliko dana kasnije, izabravi trenutak za koji je mislio da je pogodan, on se diplomatski obrati starijem
sveeniku.
Pitao sam se, oe.. . nalazimo se u tako razbacanom kraju, tako izvan puta, bez nekih pravih mjesta za
zabavu ... da li ne bismo mogli da osnujemo klub za mlade u parohiji.
Aha! Otac Kezer bio je u svom aljivom raspoloenju. Znai, mladiu, ide za popularnou!
Blagi Boe, ne! Francis preuze isti srdaan ton, toliko je odluno elio odbraniti svoj stav. Ne
elim da izvlaim nikakve pretpostavke. Ali klub bi mogao okupiti mlade sa ulica i starije iz krmi.
Razviti ih fiziki i drutveno. On se osmjehnu. Noda ak i natjerati ih da poele doi u crkvu.
Ho, ho! Otac Kezer prasnu u smijeh. Dobro je to si mlad. Vjerujem da si gori od Leea. Pa, poni
ako eli. Ali sve to e dobiti od ovih nitarija bit e korpa poput ove to ovdje visi.
Hvala vam, hvala. Samo sam elio vau dozvolu.
128
Uz dirljivu revnost Francis odmah poe da sprovodi svoj plan. Donald Kyle, direktor Renshaw rudnika bio
je Skot i siguran katolik koji je pokazivao znakove dobre volje. Druga dva funkcionera u jami, Morrison,
kontrolor mjerenja i Creeden, glavni miner, bili su takoe lanovi crkve. Preko direktora Francis je dobio
dozvolu da koristi salu za prvu pomo u rudniku tri puta nedjeljno. Uz pomo druge dvojice on krenu da
razvija zanimanje za predloeni klub. I uz svoj novac, imao je manje od dvije funte, i umro bi prije no to
bi zatraio pomo od parohije. Ali je pisao Willie Tullochu iji posao ga je dovodio u vezu sa
Tvnecastle centrima za odmor i zamolio da poalje neke stare i odbaene fiskulturne sprave.
Premiljajui kako bi najbolje mogao da krene sa ovim poduhvatom, odlui da nita bolje ne moe privui
mlade ljude no igranka. U sobi se nalazio klavir, a Creede je bio vjet violinista. On istaknu oglas na
vratima Crvenog Kria, i kada je doao etvrtak on utroi svoj kapital na bife kolae, voe i limunade.
Uspjeh veeri, poslije krutog poetka, nadilazio je i njegova najpretjeranija oekivanja; toliko ih je dolo da
su uspjeli da naprave osam kadrila. Najvei broj mladia je bio bez cipela, igrali su u svojim rudarskim
izmama. Izmeu igara sjedili bi na klupama sa strane prostorije, crvenih lica i sretni, dok bi djevojke
odlazile do bifea i donosile im osvjeenje. Kada su igrali valcer oni su svi pjevali rijei refrena. Mala grupa
kopaa koja se vraala sa svoje smjene skupila se na ulazu, a plinska svjetiljka obasjavala je njihove bijele

zube koji su se isticali naspram prljavih lica. Pri kraju oni se pridruie pjevanju i jedan ili dvojica meu
njima uvukoe se unutra i ukradoe po igru. Bilo je to veselo vee.
Dok je stajao kraj vrata i njihovi pozdravi mu odzvanjali u uima, Francis je mislio uz navalu drhtave
radosti: Oivjeli su, poeli su. Blagi Boe, poeo sam.
*
"'
Kljuevi kraljevstva
129Idueg jutra otac Kezer ue na doruak jarosno.
Sta ovo ujem? Odlina prevara. Pravi kraljevski primjer. Trebalo bi da se stidi.
Francis ga iznenaeno pogleda. ta za ime svijeta mislite?
Zna ta mislim! Ta paklena guva koju
si sino napravio.
Vi ste mi dali dozvolu prije nedjelju
< dana.
Otac Kezer riknu: Ja nisam dao dozvolu da se pone skupna igra u dvoje na samom pragu moje crkve.
Imao sam ve dovoljno muke da sauvam moje mlade djevojke i bez tog uvoenja tvojih neskromnih
pipkanja i poskakivanja!
itavo vee bilo je savreno nevino.
Nevino! Kao i Gospod iznad nas! Otac Kezer bio je tamno crven od ljutine. Zar ne zna emu
vodi takva vrsta razuzdanosti ti jadni glupane privijanje i stezanje tijela i nogu? To pobuuje rave
elje u mislima tog mladog svijeta. To dovodi do pohote, bluda i tjelesne
poude.
Francis je bio vrlo blijed, oi su mu gorjele
od ogorenosti.
Zar ne brkate poudu sa seksom?
Sveti Josipe! Kakva je razlika?
Isto tolika kao izmeu bolesti i zdravlja. Ruke oca Kezera uinie grevit pokret.
0 emu to, u ime neastivog sotone, govori?
Potisnuta gorina skupljana tokom posljednja dva mjeseca izbi iz Francisa poput burna talasa, Ne
moete obuzdavati prirodu. Ako to inite ona e se preokrenuti protiv vas i iskidati vas. Savreno je
prirodno i dobro da se mladi ljudi i ene mijeaju, da zajedno igraju. To je prirodni uvod u traenje,
udvaranje i brak. Ne moete drati seks pod prljavim prekrivaem kao truo smrdljivi le. To je ono to
izaziva lukavi smijeh, radoznalu porugu. Moramo nauiti da odgajamo
1 preobrazimo seks, a ne da ga priguimo kao da
130
ty
....,^. ..
ft
je guja. Ako pokuate to pretrpjet ete neuspjeh, pored toga to ete napraviti neto prljavo iz onoga to je
isto i lijepo!
Uasna tiina. Vene na vratu oca Kezera se napregoe, postadoe purpurne. Ti klevetniko tene! Ja
neu dozvoliti da se moj mladi svijet pari na tvojim igrankama!
Onda ete ih natjerati da se pare kako vi to nazivate po mranim vrtovima i poljima.
Lae otac Kezer promuca. Ja u sauvati djevojatvo ove parohije neoskvrnjeno. Znam ta
radim.
Besumnje odgovori gorko Francis. Ali ostaje injenica da statistike pokazuju da je stopa
vanbranosti u Shaleslev najvia u biskupiji.
Za trenutak je izgledalo kao da e paroh dobiti nastup padavice. Ruke su mu se grile, skupljale i
rastavljale, kao da trai neto to bi prida-vio. Ljuljajui se malo na nogama, on podie prst i uperi ga na
Francisa.
Statistike e pokazati i neto drugo. I to, da kluba nee biti u okviru od pet milja od ove take gdje ja
sada stojim. Tvoj divni plan je gotov, razbijen, zavrio! Ja to kaem! I u ovom sluaju moja rije je
posljednja! On se baci za sto i poe bijesno da dorukuje.
Francis brzo zavri i poe gore u svoju sobu, blijed i potresen. Kroz pranjava okna mogao je vidjeti sobu
za prvu pomo, sa sandukom bokser-skih rukavica i indijanskim palicama koje su jue stigle od Tullocha,
sada bez ikakve svrhe, zabranjene. Ne mogu vie da nastavim da se pokoravam, Gospod ne moe zahtjevati
takvu pokornost, moram se boriti, boriti, na nivou oca Kezera, boriti ne za mene, ve za ovu jadnu,
razbijenu parohiju. Bio je preplavljen ljubavlju, nejasnom enjom da pomogne ovim jadnim ljudima, kao
prvo svoje zaduenje od Gospoda.
U toku slijedeih nekoliko dana, dok je obavljao svakodnevne poslove u parohiji, grozniavo

*
. .
131je traio neki nain da skine zabranu sa svog kluba.
Nekako je klub postao simbol emancipacije parohije. Ali to je vie razmiljao o tome, tim je vie poloaj
oca Kezera izgledao nepokolebljiv.
Izvlaei svoje vlastite zakljuke iz Franci-sovog mira, stari sveenik pokaza neskriveno zadovoljstvo. On
je bio taj koji e ih pripitomiti, natjerati ovu mladu tenad da sluaju. Biskup mora da zna kako je dobar
kada mu alje toliko njih, jednog za drugim. Njegov sumorni osmijeh raz-vue se ire.
Odjednom Francis dobi ideju. Pala mu je napamet sa iznenaujuom silinom, moda su male anse, a ipak
moda e i uspjeti. Njegovo blijedo lice lako se zarumeni, skoro je uzviknuo na glas. Uz veliki napor, on se
smiri. Pomisli: Moram pokuati, moram pokuati... kada se zavri posjeta tetka Polly.
/
On je uredio da tetka Polly i Judy dou u Shalesley na odmor tokom posljednje nedjelje mjeseca juna.
Shaleslev, istini za ljubav, nije bio zdravo mjesto. Ali je bio na visini, zrak je bio dobar. Svjee zelenilo
proljea obuklo je sivilo prolaznom ljepotom. A Francis je naroito elio pruiti Polly odmor koji je toliko
zasluivala.
Zima je bila teka za nju, fiziki i finansijski. Thaddeus Gilfoyle je prema njenim vlastitim rijeima
upropaivao" pivnicu, pio vie no to je prodavao, proputao da pokae priznanice, pokuavao da
preuzme ostatke posla u svoje ruke. Ne-dova hronina bolest uzela je vrlo udan obrt, ve dvanaest mjeseci
ima otkako su mu se oduzele noge, i sasvim je izvan posla. Vezan samo za pokretnu stolicu, on je u
poslednje vrijeme postao neodgovoran i nerazuman. Imao je besmislene halucinacije, govorio je
sladunjavom ankoliscu Thaddeusu o svom parobrodu, privatnoj pivovari u Dublinu. Jednoga dana je
pobjegao od njega i uz pratnju Scantya groteskni prizor odgurao
132 .,

'
kolica do trgovina u Clermontu i poruio sebi dva tuceta eira. Dr. Tulloch, koji je doao na Fran-cisov
zahtjev, izjavio je da Nedovo stanje nije kap, ve tumor mozga. On je takoer sad naao bolniara koji e
zamijeniti Polly.
Francis bi mnogo vie volio da Judy i tetka Polly budu u gostinskoj sobi u prezbiteriji zaista, jedan od
njegovih snova bio je da ima svoju vlastitu parohiju gdje bi Polly bila domaica, a Judy posebna briga. Ali
stav oca Kezera bio je takav da bi molba za gostoprimstvo bila sasvim neumjesna. Francis je zato naao
udoban smjetaj za njih kod gospoe Morrison. Tako 21. juna stigoe tetka Polly i Judy.
Doekavi ih na stanici, odjednom osjeti snaan bol u srcu. Polly, kruta hrabra figura izala je iz vlaka
vodei za ruku, kao to je ranije vodila Noru, malo, crnopurasto dijete sjajne kose.
Polly, draga Polly govorio je kao za sebe. Izmijenila se neto, bila moda malo otrca-nija, mravi
obrazi jo upaliji. Imala je onaj isti kratki kaput, rukavice i eir. Ona nikada nije potroila ni pensa za sebe,
uvijek na druge. Prvo je vodila brigu o Nori i njemu, zatim o Nedu a sada o Judy. Bila je tako krajnje
nesebina. Grudi mu se ispunie. On prie i zagrli je.
Polly, tako sam sretan to te vidim... ti si... vjena.
Oh, dragi ona je preturala po torbici traei maramicu. Ovdje je tako vjetrovito. Neto mi je
upalo u oko.
On nju i Judy uze pod ruku i otprati ih do njihovih soba.
Uinio je najvie to je mogao da bi bile sretne. Uvee bi dugo etao sa Polly. Njen ponos koji je osjeala
prema njemu, prema onome to je postao, bio je dirljiv. Ona je lako govorila o svojim problemima.
Ali je priznala jedan strah Judy je bila problem.
133Dijete, sada staro deset godina, ilo je u dnevnu kolu u Clermontu i bilo udna mjeavina. Naizgled,
ona je davala utisak dirljive iskrenosti, ali ispod toga bila je sumnjiava i povuena. Sakupljala je svakojake
sitnice i uda u svojoj spavaoj sobi i tresla bi se od bijesa ako bi joj netko to poremetio. Patila je od ludih
oduevljenja koja bi se brzo gasila. U drugim raspoloenjima bila je stidljiva i nesigurna. Nije mogla
podnijeti da prizna grijeku, i okretno i govor-ljivo bi pobjegla od istine samo da je sakrije. Nagovjetaj da
lae izazivao bi pravu poplavu ogorenih suza.
Znajui za to Francis je nastojao da na svaki mogui nain zadobije njeno povjerenje. esto ju je vodio u
prezbiteriju gdje se ona, uz savrenu nehajnost mladih, odomaila, esto ulazei u sobu oca Kezera, penjui
se na njegovu sofu, prebirui njegove lule i utege za papir. To je bilo neprijatno, ali poto se paroh nije
alio, Francis nije ograniavao dijete.
Posljednjeg dana njihova kratkog odmora, kada je tetka Polly otila u posljednju etnju i Judy se najzad
skrasila sa slikovnicom u uglu Francisove sobe, netko zakuca na vrata. Bila je to gospoica Caffertv. Ona
se obrati Francisu.
Preasni eli odmah da vas vidi.

Francisove obrve se izvie na ovaj neoekivani zahtjev. U rijeima domaice bilo je neega zlokobnog. On
lagano ustade.
Otac Kezer ga je ekao u svojoj sobi. Po prvi put tokom nedjelje on pogleda direktno u Fran-cisa.
To dijete je lopov.
Francis nije nita rekao. Ali odjednom osjeti prazninu u elucu.
Imao sam povjerenja prema njoj. Dozvolio sam joj da se igra ovdje. Mislio sam da je slatka mala
iako ... Kezer prekide Ijutito.
Sta je uzela? Francis zapita. Usne su mu bile krute.
134
Sta lopovi obino uzimaju? Otac Kezer se okrete do police iznad kamina, gdje se nalazio red malih
stupova, svaki sastavljen od dvanaest pensa, umotanih u bijeli papir njegovim paljivim rukama. On
dohvati jedan: Ona je ukrala od priloga. To je gore od krae. To je simonija. Pogledajte ovo.
Francis pogleda paketi. Bio je otvoren i ponovo nespretno uvijen na vrhu. Nedostajalo je tri pensa.
Zato mislite da je to uinila Judy?
Nisam lud resko odvrati otac Kezer. Nedostajali su mi pensi itave nedjelje. Svaki bakrenjak u
ovim paketima je oznaen.
Bez rijei Francis poe ka svojoj sobi. Sveenik poe za njim.
Judy. Pokai mi tvoj novanik.
Judy je izgledala kao da ju je neko udario. Ali ona se brzo pribra. Osmjehnu se nevino.
Ostavila sam ga kod gospoe Morrison.
Ne, evo ga ovdje Francis se sae i dohvati novanik iz vanjskog depa njene haljine. To je bila nova
mala torbica na vezivanje koju joj je tetka Polly dala prije odmora. Francis je otvori teka srca. Unutra su se
nalazila tri pensa. Svaki od njih imao je na poleini krii.
Mrki pogled oca Kezera bio je i ljutit i trijumfalan. Sta sam vam rekao? Ah! Ti zlobno derite, krade od
Boga! On pogleda bijesno u Francisa. Trebalo bi je za ovo kazniti. Da je ona pod mojom
odgovornou, odveo bih je pravo dolje u policiju.
Ne, ne Judy brinu u pla. Zaista sam mislila da vratim, zaista.
Francis je bio vrlo blijed. Ova situacija mu je bila uasna. On prikupi hrabrost svom snagom.
Vrlo dobro ree tiho. Otii emo u policiju i optuiti je odmah kod narednika Hamiltona.
'^r1-j.i.V. :,"<i,;'r
!()': ' :';i' ,<V
' ..-.ttn*- ''.-.
135Judy, naalost, pretvori se u histeriju. Otac Kezer, iznenaen, samo procijedi: 2elio bih da
razgovaram s vama.
Francis dograbi eir i uze Judy za ruku.
Hajde Judy. Mora biti hrabra. Idemo kod narednika Hamiltona da mu kaemo da te otac Kezer
optuuje to si ukrala tri pensa.
Dok je Francis vodio dijete ka vratima, po~ metenost, zatim izrazit strah ukaza se u oima oca Kezera.
Pustio je da mu jezik istri. Narednik Ha-milton, iz Orange, nije bio njegov prijatelj; esto su se ranije
ogoreno svaali. A sada... ova sitna optuba... on zamisli kako e ga itavo selo ismjehavati. Zato
odjednom proguna:
Ne morate ii!
Francis je izgledao kao da nije uo.
Stojte! Otac Kezer povika. On suzbi svoj bijes i promuca: Pa... pa zaboraviemo to.
Razgovarajte sa njom sami.
On izae iz sobe kljuajui od bijesa.
Kada su se tetka Polly i Judy vratile u Ty-necastle, Francis je promijenio miljenje: elio je da objasni, da
izrazi svoju alost zbog Judy-ine sitne krae. Ali otac Kezer ga naprosto sledi. Osjeaj da je morao jednom
ustuknuti jo je vie ogorio starca. Pored toga on je uskoro morao poi na odmor. elio je prije toga da
kapelana dovede na mjesto.
Ignorirao je Francisa stisnutih usta i mrzovoljom. Uredio je sa gospoicom Cafferty da sam objeduje prije
no to bi mlai sveenik bio po-sluen. U nedjelju prije njegova odlaska odrao je snanu propovjed, u
kojoj je svaka rije bila upuena Francisu, o sedmoj zapovijedi: Ne ukradi".
Ova propovijed natjera Francisa da se odlui. Odmah poslije slube on ode direktno kui kod Donalda
Kyle, pozva upravnika u stranu i poe s njim razgovarati sa suzdranom estinom. Postepeno svjetlost
obasja Kyleovo lice, moda neto sumnjiavo, ali puno nade, zainteresirano.
136
On promuca najzad: Sumnjam da emo uspjeti! Ali sam uz vas. Dva ovjeka se rukovae.

U ponedjeljak izjutra otac Kezer poe za Harrogate gdje e, tokom narednih est nedjelja piti samo
ljekovitu vodu. Te veeri gospoica Cafferty poe do svog rodnog Rosslarea. A u utorak rano Francis se
nae sa Donald Kyle-om na zakazanom sastanku, na stanici. Kyle je nosio torbu sa papirima i sjajnu novu
brouru koju je nedavno izdao veliki suparniki kombinat uglja u Nottinghamu. Obukao je najbolje odijelo
i imao je neto manje odluan izraz od Francisa. Poli su vlakom u jedanaest iz Shalesley.
Dugaak dan lagano je prolazio i oni se nisu vratili sve do kasno uvee. Ili su zajedno ulicom, nijemo;
svaki je gledao pravo pred sebe. Francis je izgledao umoran, njegov izraz nije nita otkrivao. Bilo je moda
znaajno to se upravnik uglja osmjehnuo sumorno sveano kada mu je poelio laku no.
Idua etiri dana prola su normalno. Onda, bez ikakve opomene, otpoe period udne aktivnosti.
Aktivnost je izgleda bila skoncentrirana na rudnik, to nije neprirodno, poto je rudnik bio centar u ovome
kraju. Francis je tamo provodio dosta vremena izmeu parohijskih obaveza, konsultirajui se sa Donald
Kyleom, prouavajui planove arhitekata, nadzirui brigade ljudi na radu. Bilo je zauujue kako je nova
zgrada brzo rasla. Kroz dvije nedjelje ona se ve uzdigla iznad susjedne prostorije za prvu pomo, kroz
mje-ses dana graevina je zavrena. Zatim su doli stolari i gipseri. Udarci ekia su djelovali kao melem
na Francisove ui. On je mirisao strugotinu svjeeg drveta. Povremeno bi uradio neto zajedno sa
radnicima. Oni su ga voljeli. Naslijedio je od svog oca ljubav da uradi neto svojim rukama.
Sam u prezbiteriji, osim neprimjetnih dnevnih posjeta gospoe Morrison, njegove privremene
13?domaice, slobodan od gunanja svog pretpostavljenog, njegova revnost nije znala granice, isti bijeli
sjaj proeo ga je itava. Osjeao je da se pribliava ljudima, da razbija sumnjiavost, da postepeno ulazi u
njihov sumoran ivot, da donosi u skrivene oi nagli, zbunjeni sjaj. Bio je to prekrasan osjeaj, mijeanje
cilja i onog to je postignuto, kao da se, zagrlivi bijedu i jad oko sebe, pribliuje kroz tugu i njenost pragu
nevidljiva Gospoda.
Pet dana prije povratka oca Kezera Francis sjede i napisa pismo. Ono je glasilo:
Shalesley, 15 septembar 1897
Potovani Sir George,
;!
Novi rekreacioni centar koji ste vi tako
^ i velikoduno darovali Shalesley sada je prak-tin,o gotov. On bi trebalo da se pokae izvanrednim
uspjehom ne samo za vae radnike u rudniku i njihove porodice, ve i za svakoga drugog u ovom
razbijenom, industrijskom naselju, bez obzira na klase ili uvjerenja. Ve je formiran nepristrasan komitet i
napravljen nacrt nastavnog plana na osnovu onoga o emu smo govorili. Iz kopije koju prilazem vidjet ete
kako je na zimski program opsean: boks i asovi maevanja tapovima, fiskultura, nastava prve pomoi i
igranka jednom nedjeljno, svakog etvrtka. Kada razmiljam o vaoj dareljivosti koja nije znala za
dvoumljenje, sa kojom ste doekali plaljiv i moda neopravdan zahtjev , g. Kyle-a i mene, osjeam se
sasvim poraenim. Bilo koja rije zahvalnosti koju bih upo-trebio bila bi neznatno neadekvatna. Pravu
zahvalnost nai ete u srei koju ete donijeti radnom narodu Shalesleya i u dobru koje e nesumnjivo
uslijediti zbog poveane drutvene sloge. !!'r
' <;
?>!*
^; >?,..'
a.
138
* Predlaemo da organiziramo sveano otvaranje na dan 21 septembra. Ukoliko biste se sloili da
nam uinite ast vaim prisustvom, naa zahvalnost bila bi potpuna. Budite uvjereni,
Najiskrenije va
FRANCIS CHISHOLM kapelan crkve Spasitelja
On baci pismo uz udno zategnuti osmijeh. Rijei su mu ile od srca i bile iskrene. Ali su mu koljena
klecala.
U podne devetnaestog, jedan dan poslije povratka njegove domaice, otac Kezer se ponovo pojavi. Ojaan
slanim vodama, pucao je od energije po njegovim vlastitim rijeima: prosto su ga prsti svrbjeli da uzme
uzde u svoje ruke. Natapajui prezbiteri]u ponovo svojim glasnim, crnim, kosmatim prisustvom, uz glasne
pozdrave gospoici Caffertv, traenjem dobre hrane, on je pregledao potu. Zatim urno ue na ruak, trljajui ruke. Na tanjuru je leao kuverat. On ga urno otvori, izvue tampanu kartu.
Sta je ovo?
Francis ovlai suhe usne, prikupi svu hrabrost. Izgleda da je to neki poziv na sveano otvaranje novog
Shaleslev atletskog i rekreacio-nog kluba. I ja sam ga dobio.
Rekreacionog kluba. Sta se nas to tie!
Drei ga na udaljenosti ruke, on je sav crven gledao u karton, Sta je to?
Vrlo lijep novi centar. Moete ga vidjeti sa naeg prozora. Francis dodade uz laki drhtaj:
Poklon Sir George Renshawa.

 Sir George... Kezer prekide, zaprepa-en, zatim odjuri do prozora. Buljio je kroz prozor, dugo, na
znaajne srazmjere nove zgrade. Zatim se vrati, sjede i lagano poe ruati. Njegov apetit jedva da je bio
dorastao ovjeku koji je ba oistio svoja jetra. Bacao je stalno poglede na
139Francisa iz svojih malih, oborenih oiju. Njegova utnja zagadi itavu sobu.
Najzad Francis progovori nespretno, uz napregnutu jednostavnost. Morate se odluiti, oe. Vi ste
zabranili igranje i zajedniku zabavu. S druge strane, ako nai ljudi ne budu saraivali i budu izbjegavali
klub, i uzdravali se od igranki, Sir George e biti smrtno uvrijeen. Francis je gledao u tanjur. I on
dolazi lino, u etvrtak, na otvaranje.
Otac Kezer nije mogao vie da jede. Debeo i soan komad bifteka na njegovu tanjuru tano je mogao biti
sudopera. On naglo ustade, zguva pozivnicu u svojoj dlakavoj aki, snano, uasno silovito. Mi
neemo ii na sotonsko otvaranje! Neemo. uje li me? Jednom i za uvijek, rekao sam! On izlete iz
sobe.
U etvrtak uvee, svjee izbrijan, u istom rublju i najboljem crnom odijelu, sa uasnim kompromisom
vedrine i sumornosti na licu, otac Kezer kooperno poe na ceremoniju. Francis je iao za njim.
Novi centar bio je topao od svjetlosti i uzbuenja, pun do posljednjeg mjesta radnicima iz ove zajednice.
Na uzdignutoj platformi sjedio je jedan broj mjesnih istaknutih linosti, Donald Kyle i njegova ena,
lijenik rudnika, uitelj i dva druga sveenika. Kada su Francis i otac Kezer zauzeli svoja mjesta zau se
dugo klicanje, a onda nekoliko zvidaljki i glasan smijeh. Vilice oca Ke-zera samo se sumorno stisnue.
um kola koja su pristizala pojaa iekivanje i minut kasnije, uz ope ovacije, na platformi se pojavi Sir
George. On je bio ovjek srednjeg rasta ezdesetih godina sa sjajnom elom oivienom sje-dom kosom. I
brkovi su mu bili sjedi, a obrazi svijetle boje. Imao je onu upadljivu svjeu rui-asto-bijelu boju koju stiu
plavokose osobe u po-znijim godinama. Izgledalo je protuprirodno da netko tako umjeren u odjei i
ponaanju moe imati tako ogromnu mo.
140
On je prijatno sluao dok se odvijala ceremonija, izdrao dobrodolicu koju mu je uputio g. Kyle, zatim i
sam rekao nekoliko rijei. On zakljui prijateljski.
elio bih poteno da kaem da je prvi prijedlog za ovaj znaajan plan direktno potekao iz vizije i irine
oca Francisa Chisholma.
Aplauz je bio zagluujui i Francis pocrvenje, preklinjui oima sa kajanjem upuenim svome
pretpostavljenom.
Otac Kezer automatski podie ruke, beumno ih spoji dva puta uz osmijeh mune rtve. Kasnije, kada je
poela improvizirana igranka, promatrao je kako se Sir George vrti kroz salu sa mladom Nancy Kyle.
Zatim je nestao u noi. Muzika violinista ga isprati.
Kada se Francis kasno vratio, on zatee pa-roha kako sjedi u salonu, bez vatre, sa rukama na koljenima.
Otac Kezer je izgledao udno tup. Iz njega je nestala sva elja za borbom. On je za posled-njih deset godina
slomio vie kapelana nego to je to uinio Henry VIII sa enama. A sada ga je jedan kapelan izbacio. On
ree bezbojno:
Morat u da vas prijavim biskupu! Francis osjeti kako mu srce skoi. Ali nije
ni trepnuo. Bez obzira ta se njemu dogodilo, autoritet oca Kezera je poljuljan. Stariji sveenik, nastavi
tupo: Moda e vam promijena bolje odgovarati. Neka biskup odlui. Dekanu Fitzge-raldu je potreban
jo jedan kapelan u Tynecas-tleu... tvoj prijatelj Mealey je tamo, zar ne?
Francis je utio. On nije elio da ode iz ove sad tek probuene parohije. Ali, ako ak i bude primoran da to
uini, bit e lake njegovu nasljedniku. Klub e i dalje postojati. To je bio poetak. Doi e i do drugih
promijena. Nije osjeao nikakav lini trijumf, ve samo tihu, skoro vizionarsku nadu. I ree tihim glasom:
ao mi je, ako sam vas uzbudio, oe. Vjerujte mi, ja sam
141samo pokuavao da pomognem... naim nita-rijama.
Pogledi dvojice sveenika se ukrstie. Otac Kezer prvi obori oi.
II
Jednog petka pred kraj posta u blagovaonicu prezbiterije sv. Dominica Francis i otac Slukas ve su sjedili
za skromnim podnevnim objedom, koji se sastojao od kuhanog bakalara i druge suene ribe i prepeenog
kruha bez maslaca koji se sluio iz srebrnog Viktorijanskog posua i lijepih plavih porculanskih Worcester
zdjela, kada se otac Mea-ley vrati iz posjete nekom bolesniku. Sudei po njegovu uzdranom ponaanju,
ravnodunom posluivanju hranom, Francis je odmah osjetio da Anselm neto nosi u sebi. Dekan
Fitzgerald je u ovo doba objedovao na spratu i tri mlaa sveenika bila su sama. Ali otac Mealev, vaui
bez apetita, blijedo rumene koe, utio je sve do kraja objeda. Tek kada je Litvanac istresao mrvice iz
brade, ustao, poklonio se i otiao, napetost popusti. On odahnu od dugo potiskivanog uzdaha.

 Francis! eleo bih da poe sa mnom danas poslijepodne. Nema nikakvih drugih obaveza?
Ne.. . slobodan sam do etiri sata.
Onda mora poi. elio bih da kao moj prijatelj, moj kolega, bude prvi... On zastade, nije hteo nita
vie da kae i digne veo teke tajne sa svojih rijei.
Ve dvije godine Francis je bio drugi kapelan u sv. Dominicu gdje je Gerald Fitzgerald, sada dekan
Fitzgerald, jo uvijek ostao, sa Anselmom kao svojim starijim pomonikom i Slukasom, ocem iz Litvanije,
kao nunim teretom zbog mnogih doseljenika koji su stalno dolazili iz Poljske u Tyne-castle.
142
.:"! Promjena iz neotesanog Shalesleva i dolazak u ovu poznatu gradsku parohiju, gdje su se mise
odravale tano po satu i crkva se odravala elegantno savrenom, ostavila je udni peat na Fran-cisa. On
je bio sretan to moe biti blizu tetka Polly, voditi rauna o Nedu i Judy, sretati se sa Tullochovima,
Williem i njegovom sestrom jednom ili dvaput nedeljno. Naao je udnu utjehu i osjeaj neopisive podrke
u nedavnom unapreenju monsinjora MacNabba iz San Moralesa za biskupa ove biskupije. A ipak, ovaj
novi izraz zrelosti, nove bore oko njegovih sigurnih oiju, mravost, nijemo su ukazivali na to da promjena
nije bila laka.
Dekan Fitzgerald, prefinjen i istanan, pono-sei se time da je dentlmen, stajao je na suprotnom polu od
oca Kezera. A ipak, mada je pokuavao da bude nepristrasan, dekan nije bio lien nekih oholih predrasuda.
Iako je toplo podravao Anselma, sadanjeg svog glavnog miljenika i otvoreno ignorirao oca Slukasa
iji oskudni engleski jezik i maniri za stolom, servijeta zakaena ispod brade prilikom svakog objeda, uz
udnu sklonost da nosi tvrd pusten eir uz mantiju, ostavljao ga je daleko iza ograde prema svom
drugom kapelanu pokazivao je udnu opreznost. Francis je uskoro shvatio da njegovo skromno porijeklo,
veze sa Narodnom pivovarom, i zaista, itava nedopustiva tragedija Bannona mora biti hendikep preko
kojeg on ne moe lako prijei.
A i on je tako loe Doeo! Umoran od plitkih, jednolinih i suhoparnih propovijedi, papagajski izreenih
skoro napamet, u odreene nedjelje u godini, Francis je pokuao, uskoro poslije svog dolaska, da odri
jednostavnu propovijed, svjeu i originalnu, iz vlastite glave, na temu integracije linosti. Avaj, dekan
Fitzgerald je otro osudio ovu opasnu novinu. Idue nedjelje, na njegov zahtjev, Anselm se popeo na
propovjedaonici i dao odmah antidot: izvanredni primjer govornitva o Morskoj Zvijezdi u kojoj su jeleni
teko disali od
143ei i jedrenjaci sigurno prelazili preko pjeana
spruda; zavravajui dramatino rairenih ruku, lijepim gestom molei Ljubav, uz opomenu: Pri-ite"! Sve
ene iz parohije bile su u suzama a kasnije, kada je Anselm sa uivanjem dorukovao ovje karmenadle,
dekan mu namjerno estita. To! Otac Mealey je bio rjeit. Sluao sam naeg pokojnog biskupa kako
je odrao praktino istu takvu propovijed prije dvadeset godina.
Moda su ova dva protivurjena govora i utvrdila njihove putove: tokom nekoliko mjeseci Francis je
mogao snudeno da uporedi njegov nezapaen rezultat sa Anselmovim izvanrednim uspjehom. Otac
Mealev je postao linost u parohiji, uvijek vedar, ak veseo, sa spremnim osmijehom i utjenim tapanjem
za svakoga u nevolji. On je radio vrijedno i veoma revno, uvijek nosei malu knjiicu prepunu dogovorenih
sastanaka u depu od prsluka, nikada ne odbijajui pozive da govori na nekom sastanku ili da odri govor
poslije veere. On je ureivao i list St. Dominica: male novine sa mnogo vijesti i ak humorom. Izlazio je
mnogo i iako se nije moglo rei da je snob, iao je na aj u sve najbolje kue. Kadgod bi neki istaknuti
sveenik doao da odri propovijed u gradu, Anselm bi bio taj koji bi ga doekivao i sjedio kraj njega s
divljenjem. Kasnije bi poslao pismo, savreno sastavljeno, izraavajui duhovnu korist koju je imao od
ovog susreta. On je ovakvom iskrenou stekao mnoge utjecajne prijatelje.
Prirodno da su postojale i granice njegova radnog kapaciteta. Iako je sa oduevljenjem prihvatio mjesto
sekretara novog Biskupskog centra za strane misije u Tvnecastle projektu priraslom za srce biskupu i
nesebino radei da zadovolji Njegovu Milost, bio je prinuen da sa aljenjem odbije i prenese na Francisa
rukovoenje Klubom za mlade radnike u Shand ulici.
Okolina Shand ulice bila je najgora u gradu, fea visokim zgradama i kuama za iznajmljivanje,
144
mrea zaputenih sirotinjskih kua i ovaj kraj, sasvim isrpavno, poeli su da smatraju za Fran-cisov dio
grada. Ovdje, iako su rezultati koje je postizavao izgledali beznaajni i besmisleni, on je nalazio mnogo
posla. Morao je prvo da se obui da gleda jad i bijedu u oi, da promatra bez uzmicanja tugu i sramotu,
vjenu ironiju bijede. To nije bila zajednica svetaca ve zajednica grije-nika koji su u njemu budili takvu
tugu da se ponekad nalazio na ivici suza.
Nee valjda rei da ima obiaj da malo spava ree prekorno Anselm.

Francis se tre iz svog sanjarenja i nae da ga otac Mealev eka sa eirom i tapom u ruci kraj stola. On se
osmjehnu i ustade pomirljivo.
Napolju svjee i lijepo poslijepodne, sa ivahnim vjetriem. Anselm je hodao svojim ivim koracima, ist,
poten i zdrav, pozdravljajui srdano svoje parohijane. Njegova popularnost u St. Do-minicu nije ga
pokvarila. Za mnoge koji su mu se divili njegova je najljepa osobina bila nain na koji je odbijao svoje
zasluge.
Uskoro Francis primijeti da idu ka novom predgrau koje je nedavno bilo dodato parohiji. Iza granice
gradile su se nove zgrade na padinama parka nekog starog imanja. Radnici su vrvjeli sa kolicima za buku.
Francis podsvjesno primijeti veliku bijelu tablu: Vlasnitvo Hollis, obratiti se Malcom Glennie, advokatu.
Ali je Anselm i dalje iao preko brijega, pored zelenih polja i zatim niz poumljenu stazu na lijevo. Ovo je
bio prijatan seoski kraj tako blizu gradskih dimnjaka. Otac Mealev se odjednom zaustavi uzbuen poput lovakog psa.
Je li zna gdje se nalazimo, Francis? Je li si uo za ovo mjesto?
Svakako.
Francis je esto prolazio ovuda: malo udub-ljenje u stijenama prekrivenim liajem, zaklonjeno utilovkom i
uokvireno bukovim ibij em bakarne boje. To je bilo nadaleko najljepe mjesto. esto
10 Kljuevi taailjevstva
145se pitao zato se zove Izvor", a ponekad zaista i Marijin izvor". Korito je bilo suho ve nekih pedeset
godina.
Pogledaj! Zgrabivi njegovu ruku otac Mealey ga povede naprijed. Iz suhih stijena isticala je
kristalno bistra voda. Nasta udna tiina i onda, sagnuvi se stisnutih ruku, Mealev uze gutljaj ovog gotovo
svetog pia.
Probaj, Francis. Trebalo bi da budemo zahvalni za privilegiju to smo meu prvima.
Francis se sae i proba. Voda je bila slatka i hladna. On se osmjehnu: Ukusna je.
Mealev ga je promatrao s mudrom blagou, s nekim pokroviteljskim izrazom. Dragi moj drue, mogao
bih nazvati boanskim ukusom.
Je li ve dugo tee?
Poelo je jue poslijepodne pri zalasku sunca.
Francis se nasmija. Zaista, Anselm, ti si danas kao delfijsko proroite pun nekih znakova i
znamenja. Hajde, ispriaj mi sve. Tko ti je ispriao za ovo?
Otac Mealev odmahnu glavom. Ne mogu .. . za sada.
Ali ti si probudio tako uasnu radoznalost.
Zadovoljan, Anselm se osmjehnu. Zatim njegov izraz ponovo poprimi neto sveano. Ne mogu jo
uvijek dii veo sa tajne, Francis. Moram se obratiti dekanu Fitzgeraldu. On je taj koji mora da se ovim
pozabavi. U meuvremenu, nadam se da ti... znam da e potovati moje povjerenje.
Francis je poznavao svoga druga sasvim dobro i prestade da navaljuje.
Po povratku u Tvnecastle Francis se rastade od svoga kolege i ode u ulicu Glanville da posjeti bolesnika.
Jedan od lanova njegova kluba, djeak Owen Warren dobio je udarac u nogu igrajui nogomet prije
nekoliko nedjelja. Mladi je bio siromaan i pothranjen i nije vodio rauna o povrijedi. Kada su pozvali
lijenika iz patronane
146
..^th...-v.--. slube za siromane ozlijeda se pretvorila u vrlo ruan ir na potkoljenici.
Ova stvar je veoma uzbudila Francisa tim prije to je Dr. Tulloch veoma sumnjao u prognozu. Te veeri,
pokuavajui da utjei Owena i njegovu zabrinutu majku, udna i nerazumljiva etnja tog poslijepodneva je
sasvim nestala iz njegova sjeanja.
Meutim, idueg jutra, glavni i prijetei glasovi koji su dopirali iz sobe dekana Geralda Fitz-geralda
ponovo mu je vratie u sjeanje.
Post je bio velika kazna za dekana. On je bio poten ovjek i postio je. Ali post nije odgovarao njegovu
punom elegantnom tijelu, dobro nauenom na stimulus bogatih i hranljivih sokova. Bolno izmuen u
zdravlju i raspoloenju, on se zatvarao u sama sebe, etao prezbiteri]om ne prepoznava-jui nikoga
zamraenim oima, svake veeri je upisivao po jo jedan krui u kalendar.
Iako je otac Mealev imao tako visoko mjesto u Fitzgeraldovim naklonostima, bila je potrebna znatna
sposobnost da mu se netko obrati u ovo vrijeme i Francis zau nagovarajui i preklinjui Anselmov glas
kako se prelijeva preko razdraljiva i otra dekanova glasa. Na kraju je meki glas trijumfovao kao
kapljice vode, pomisli Francis, koje izdube granit samo svojom upornou.

Sat kasnije, nimalo milostivo, dekan izae iz svoje sobe. Otac Mealev ga je ekao u hodniku. Oni zajedno
pooe kolima u pravcu centra grada. Bili su odsutni tri asa. Vratili su se u vrijeme ruka i po prviput
dekan prekri svoje pravilo. On sjede za sto kapelana. Iako nije htio nita da jede, on porui veliku alicu
francuske kave, njegov jedini luksuz u pustinji samoodricanja. Sjedei postrance, prekrtenih nogu, lijepa
elegantna figura, sipajui crnu i miriljavu tekuinu, on je irio toplinu, skoro drugarstvo, iako se oslobodio
sama sebe zbog nekog unutranjeg, uzbudljivog
oduevljenja. I ree zamiljeno Francisu i poljskom
10
147sveeniku bilo je znaajno to, je svojim prijateljskim pogledom obuhvatio i Slukasa:
Pa, moemo zahvaliti ocu Mealev za njegovu upornost... uprkos mojoj jakoj nevjerici. Prirodno,
moja je dunost da sauvam krajnju skeptinost prema izvjesnim... fenomenima. Ali nikada nisam vidio,
nikada nisam vjerovao da u vidjeti takvu manifestaciju u mojoj vlastitoj parohiji ... on zastade i,
uzimajui alicu sa kavom uini irok pokret odricanja upuen starijem kapelanu. Neka to bude vaa
privilegija, da im . ispriate.
Ona blijeda uzbuena boja i dalje je stajala na obrazima oca Mealev. On se nakalja i poe, spremno i sa
arom, kao da ovaj dogaaj iziskuje njegovu naj formalni ju rjeitost:
Jedna od naih upljanki, mlada ena, koja je ve due vremena bila boleljiva, pola je u etnju u
ponedjeljak. Datum, budui da iznad svega elimo u svemu biti precizni, bio je petnaesti mart, a vrijeme
pola etiri poslije podne. Razlog ove njene etnje nije bio samo dokolica ova djevojka je pobona i
vjerna dua koja voli skitati ili besmisleno tumarati. Ona je etala prema instrukcijama svog lijenika da
bi izala na svje zrak a lijenik je Dr. William Brine iz 42 Boyle Crescent, koga svi poznajemo kao
besprijekornog, ak najveeg potenja. Pa! Otac Mealev uze gutljaj vode i nastavi: Kad se vraala iz
etnje, apatom izgovarajui molitvu, ona je sluajno prola kraj mjesta koja znamo kao Marijin izvor. Bio
je sumrak, posljednji zraci sunca u poslednjem su istom sjaju obasjavali ovaj divan pejza. Mlada djevojka
je zastala da bi ga promatrala i divila mu se, kad odjednom na njeno uenje i iznenaenje ugleda pred
sobom enu u bijeloj odjei i plavom ogrtau sa dijademom od zvijezda na elu. Voena svetim instinktom
naa katolika djevojka odmah je pala na koljena. ena se osmjehnula i sa beskrajnom njenou rekla:
Dijete moje, iako si bolesna, ti si izabrana!" Zatim, okreui se, jo
148

uvijek obraajui se zapanjenoj djevojci koja ju je ipak razumi jela, ona ree: Zar nije alosno to je ovaj
izvor koji nosi moje ime presuio? Upamti! Za tebe i tebi sline neto e se sada dogoditi." Uz posljednji
divan osmijeh ona je nestala. U tom trenutku mlaz izvanredne vode potekao je iz gole stijene.
Kad je otac Mealev zavrio, zavlada tiina.
Onda dekan nastavi: Kao to sam rekao, na prilaz ovoj osjetljivoj stvari uinjen je u najiskrenijoj
nevjerici. Mi ne oekujemo da bi uda rasla na svakom bunu ogrozda. Poznato je da su mlade djevojke
sklone romantici. A izviranje vode moglo je biti samo ista koincidencija. Meutim njegov se ton oboji
veom zahvalnou ja sam sa ocem Mealey-em i dr. Brine ba sada zavrio ispitivanje djevojke. Kao to
moete i zamisliti ovo sveano iskustvo veoma ju je potreslo. Ona je odmah legla u postelju i tamo se
nalazi od tog trenutka. Njegov glas se uspori i nastavi znaajno: Iako je ona sretna, normalna i fiziki
dobro uhranjena, za ovih pet dana nije dodirnula ni hrane ni pia. On ovoj injenici dade odgovarajuu
pauzu utnje. Stavie... tavie, kaem, ona pokazuje jasno, nepogreivo i neopozivo blagoslovljene
rane! Zatim nastavi trijumfalno: Iako je suvie rano da se bilo to kae dok se ne prikupe svi dokazi,
snano predosjeam, gotovo sam uvjeren da nas je Svevinji udostojio privilegije da budemo svjedoci uda
u naoj parohiji koje se moe uporediti, ili moda biti i vee od onih koja su naoj religiji dali novootkriveni Groto u Dibyu i jo starija historijski potvrena svetinja u Lurdu.
Bilo je nemogue ostati miran pred ovim plemenitim govorom.
Tko je ta djevojka? zapita Francis.
To je Charlotte Neily!
Francis pogleda u dekana. Otvori usta i zatvori ih ponovo. utnja ostade znaajna.
149
VIduih nekoliko dana izazva sve vee uzbuenje u prezbiteriji. Nitko nije mogao biti bolje opremljen da
rukovodi ovakvom krizom no dekan Gerald Fitzgerald. ovjek iskrene vjere, bio je isto tako mudar i u

svjetskim poslovima. Dugo i teko steeno iskustvo u lokalnoj kolskoj upravi i urbanistikim savjetima
oborualo ga je sigurnim prilazom svjetovnim stvarima. Nije bilo dozvoljeno da bi promakla ikakva vijest
o ovom dogaaju, ni apat ak, pa i u prostorijama parohije. Dekan je sve drao u svojoj ruci. On e dii
ruku tek onda, kad bude bio za to spreman.
Ovaj incident, tako udotvorno neoekivan, bio je za njega dah novog ivota. Za mnogih godina nije
osjeao takvo unutranje zadovoljstvo: i duhovno i materijalno. On je bio udna mjeavina pobonosti i
ambicija. Njegove izvanredne kvalitete duha i tijela, ini se, automatski su ga predodredile za unapreenje
u crkvenom poloaju. On je strasno eznuo za tim unapreenjem, moda, isto toliko koliko je eznuo i za
unapreenjem same Svete Crkve. Kao paljiv student savremene historije on je volio esto da se u sebi
uporeuje sa Newmanom. Zasluio je podjednako znaenje. A ipak je ostao na miru u St. Dominicu. Jedino
unapreenje koje su mu dali, kao nagradu za dvadeset znaajnih godina, bilo je ovo bijedno unapreenje u
rang dekana, rijetka titula u katolikoj crkvi ali takva da ga je esto dovodila do neprijatnosti na putu izvan
grada, jer su ga zamjenjivali sa anglikanskim sveenicima, to ga je veoma duboko vrijealo.
Moda je shvaao da nije omiljen iako mu se dive. Svakim danom je postajao sve nezadovoljnijim
ovjekom. On je zapadao u rezignaciju. A ipak, kada bi spustio glavu i rekao: ,,Oh, Gospode, neka bude
volja tvoja!", duboko ispod ove poniznosti gorjela je misao: Sada bi ve bio red da mi dadu mozzettu".*
V
* Dostojanstveni sveeniki ogrta sa touikiuljicoino.
150
Sada se sve izmijenilo. Neka ga zadre samo u St. Dominicu. On e od St. Dominica napraviti svetinju
svjetla. Lourdes je bio njegov primjer i, blii u vremenu i prostoru, nedavni sluaj u Diby u Midlandsu,
gdje je pronalazak udotvorne pilje, sa mnogim provjerenim sluajevima izljeenja, pretvorio sumorno
naselje u napredan gradi i podigao, istovremeno, nepoznatog ali domiljatog sveenika parohije na nivo
linosti nacionalnog znaaja.
Dekan utonu u divnu viziju novog grada, sa ogromnom bazilikom, sveanim tridiuumom,* a sebe je vidio
ustoliena u krutoj odjei... zatim se naglo tre i pregleda nacrte ugovora. Njegov prvi korak bio je da
poalje kaluericu dominikanskog reda, sestru Terezu, pouzdanu i diskretnu u kuu Charlotte Neily.
Ohrabren njenim izvjetajima on se obratio vlastima.
Bilo je sretno to je Marywell i svo okolno zemljite lealo na imanju stare i bogate porodice Hollis. Iako
sam nije bio katolik, kapetan Hollis se oenio katolikinjom, sestrom Sir George Rens-hawa. On je bio
prijateljski i dobronamjerno raspoloen. On i njegov advokat, Malcom Glennie, zatvarali su se nekoliko
dana sa dekanom i dugo konferirali uz seri i biskvite. Pravian i prijateljski sporazum najzad je izraen.
Dekan nije imao linog interesa za novac. On ga je prezrivo smatrao tolikim i tolikim neistim talogom. Ali
stvari koje se mogu dobiti za novac bile su vane i trebalo je osigurati budunost svijetlog projekta. Jedino
budala ne bi shvatila da e se vrijednost zemljita popeti do neba.
Posljednjeg dana pregovora Francis naleti na Glenniea u hodniku na spratu. Iskreno reeno bio je
iznenaen to Malcom rukovodi HoUisovim poslovima. Ali advokat, kada je primljen u udruenje, lukavo
je kupio sebi mjesto u jednoj staroj
* Trodnevne pripremne molitve za praznike i sveanosti.
";
151dobroj firmi sa novcem svoje ene i tako tiho uspio da se dograbi prvoklasne prakse.
Pa, Malcome! Francis isprui ruku. Drago mi je to te ponovo vidim.
Glennie se rukova sa namjetenom srda-nou.
Ali sam iznenaen Francis se osmjehnu
to te nalazim u kui rimske crkve!
Advokat se na silu osmjehnu. On proguna:
Ja sam liberalan ovjek, Francise... a pored toga sam primoran da jurim za penijima.
utnja. Francis je esto mislio da uspostavi ponovo vezu sa Glennievima. Ali vijest o Danie-lovoj smrti
sprijeila ga je a isto tako i sluajan susret sa gospoom Glennie u Tvnecastleu kada ga je ona
primijetila iz ugla oka poto je preao ulicu da je pozdravi, i sklonila se kao da je ugledala samog satanu.
On ree: Bilo mi je vrlo ao kada sam uo vijest o smrti tvoga oca.
Da, da. Prirodno, nedostaje nam mnogo. Ali starac je bio takav neuspjeh.
Nije veliki neuspjeh otii u raj Francis se alio.
Pa, da, pretpostavljam da je tamo. Glennie je neodreeno vrtio znaku na lancu sata. On je ve zaao
u rane srednje godine, trome figure, ramena i trbuh su mu visjeli, razrijeena kosa bila je zaljepljena u
pramenovima preko elave lubanje. Ali pogled, iako blijedo neodreen i zaobilazei, bio je otar kao
svrdlo. Kada je poao ka stepenicama, on dobaci neodreen poziv.

 Svrati do nas kada bude imao vremena. Ja sam oenjen, zna dvoje u porodici ali majka jo
uvijek ivi sa nama.
Malcom Glennie je imao i svoj poseban interes u blaenoj viziji Charlotte Neily. Jo od svoje rane mladosti
on je strpljivo traio mogunosti da stekne bogatstvo. Naslijedio je od majke ogromnu pohlepnost i neto
od njene prepredenosti. On je namirisao novac u ovom smijenom rimokatolikom planu. Ba jedinstvenost sluaja uvjerila ga je u postojee mogunosti. Ovdje je leala njegova
prilika, ljuljajui se poput zrela voa. Nikada se nee ponovo ukazati, nikada u toku ivota.
Radei neiskreno za svog klijenta, Malcom se sjetio neega to bi svako drugi zaboravio. Potajno, i uz
prilino ulaganje, on je izvrio geoloki pregled zemljita. Tada je bio siguran u ono to je ve sumnjao.
Voda je dopirala na imanje iskljuivo preko gornjeg pojasa ledine, iznad, i dalje od imanja.
Malcom nije bio bogat. Jo ne. Ali skupivi
svu svoju uteevinu, uz pomo hipoteke na svoju
'*" kuu i posao, imao je dovoljno da kupi pravo op" ije na ovo zemljite u trajanju od tri mjeseca.
On je znao to arteka buotina moe uiniti. Ali
builica nee nikada poeti rad. Ali posao e se
izbuiti kasnije, uz prijetnju ove builice, koji e
od Malcom Glennie uiniti posjednika.
U meuvremenu voda je jo uvijek tekla bit.,,1
stra i ukusna. Charlotte Neily je jo uvijek odr'
zavala svoj zanos i stigmate, jo uvijek ivjela bez
hrane. A Francis se jo uvijek molio, sumorno, da
bude obdaren vjerom.
Samo kad bi mogao vjerovati kao Anselm koji , je bez borbe, slijepo, s osmijehom primao sve od Adamova
rebra do manje vjerojatnih detalja Jo-hanovog boravka u kitu! On je vjerovao, on vjeruje, da... ali ne u
plitke stvari, samo u dubinu... samo uz napornu ljubav, s tim to je nos drao zaboden do zemlje u
sirotinjskoj etvrti, kada bi istresao ui iz odijela u praznu kadu... nikad, nikada lako... osim kada bi sjedio
sa bolesnim, kljastim i onima sa ispaenim, pepeljasto-sivim izgledom. Surovost ovog iskuenja, nepravednost, razdirala je njegove ivce, guei u njemu radost molitve.
Uznemiravala ga je sama djevojka. Nesumnjivo da je on imao neke predrasude: ali on nije mogao prijei
preko injenice da je Charlottina majka sestra Thaddeusa Gilfovlea. A njen otac
152
153je bio neodreen i povran karakter, poboan ali lijen, koji se iskradao iz svoje male radionice sa
svijeama svakoga dana da bi palio svijee kraj malog oltara za uspjeh svog zaputenog posla. Charlotte je
razvijala svu naklonost svoga oca prema crkvi. Ali Francis je zabrinuto sumnjao da su je privlaile
sporedne stvari, miris tamjana i voska, da je tama ispovjedaonice djelovala kao predigra na njene nerve. On
nije poricao njenu neporonu dobrotu, redovnost sa kojom je obavljala svoje dunosti. Uz to, meutim, ona
se samo povrno prala a imala je i neki zadah iz usta.
Idue subote Francis je iao ulicom Glanville, osjeajui se izvanredno deprimiranim i ugleda dr. Tullocha
kako izlazi iz broja 143, kue Owen Warrena. On ga pozva, doktor se okrenu, zaustavi i zatim poe ukorak
sa svojim prijateljem.
Willie se kroz godine rairio, ali se inae malo izmijenio. Spor, uporan i mudar, lojalan prema svojim
prijateljima, a nepokolebljiv prema svojim neprijateljima, on se u zrelim godinama odlikovao potenjem
svog oca, ali nije imao njegov arm i izgled. Njegov pljosnat nos bio je crven i pun, ukraen pri vrhu
guvom neukrotivih dlaka. Imao je izgled mualjive pristojnosti. Njegova medicinska karijera nije bila
briljantna, ali je bio temeljan i uivao je u svom poslu. Sasvim je prezirao sve ortodoksne ambicije. Iako je
povremeno govorio o upoznavanju svijeta" i traenju avantura u udaljenim romantinim zemljama, ostao
je na svom mjestu lijenika za siromane koje nije iziskivalo mrske lai kraj postelje bolesnika ve mu
je uglavnom pruilo mogunosti da kae to misli usidren svakidanjom jednolinou, svojom
praktinom sposobnou da ivi od dana do dana. Pored toga nije nikada mogao utedjeti novac. Njegova
plaa nije bila velika; a mnogo od toga troilo se na viski.
Uvijek nepaljiv u odijevanju, jutros se nije ni obrijao. A njegove duboko usaene oi bile su sumorne,
izraz neobino potiten; kao da je danas
154
'W~'
.

fc

neto zamjerao itavom svijetu. On naglasi kratko da je deku Warrenu gore. Bio je da uzme komadi tkiva
radi patolokog ispitivanja.
Oni produie ulicom, vezani jednim od onih svojih udnih utnji. Odjednom, uz neobjanjiv nagon,
Francis mu ispria o Charlotte Neily.
Tullochovo lice se nije izmijenilo, on je vukao noge i dalje ruku stisnutih u pesnice u depu od kaputa,
podignutog okovratnika, oborene glave.
Da ree najzad. Rekla mi je jedna ptiica.
to misli o tome? Zato mene pita?
m
Ti si bar poten.
Tulloch udno pogleda u Francisa. Za nekoga tako skromnog, tako svi jesnog svojih duhovnih ogranienja,
doktorovo odbijanje bojeg mita bilo je udno uvjerljivo. Religija nije moja oblast, naslijedio sam
veoma zadovoljavajui ateizam... koji je potvrdila i anatomska sala. Ali ako hoe iskreno rijeima mog
oca, ja zadravam svoje sumnje. Vidi! Zato je ne bismo pogledali? Nisam daleko od te kue. Hajdemo
zajedno.
Zar te to nee dovesti u nezgodni! situaciju sa dr. Brineom?
Ne. Ja to mogu srediti sutra sa Saltvem. U kontaktima sa mojim kolegama uvijek se isplati da se prvo
stvar uini, a kasnije da uslijedi iz-vinjenje. On se znaajno osmjehnu Francisu. Ukoliko se ti ne
plai hijerarhije?
Francis pocrvenje, ali obuzda svoj odgovor. On ree trenutak kasnije: Da, bojim se, ali otii emo.
Pokazalo se vrlo lakim da se ue. Gospoa Neily, iscrpljena nonim deuranjem spavala je. Neily, po prvi
put, bio je na poslu. Sestra Tereza, oniska, mirna i prijatna, otvorila je vrata. Poto je dola iz udaljenog
kraja Tvnecastle, ona nije poznavala Tullocha, ali je poznavala i odmah prepoznala Francisa. Ona ih primi
u uglaanu, istu sobu gdje je Charlotte leala na besprijekorno i155stini jastucima, izmivena i obuena u bijelu spa-vaicu, dok je mesingano uzglavlje postelje blistalo.
Sestra Tereza se nae nad djevojku, nemalo ponosna nad svojim besprijekornim radom.
Charlotte, duo. Otac Chisholm je doao da te obie. I doveo doktora koji je veliki prijatelj dr. Brinea.
Charlotte Neily se osmjehnu. Osmijeh je bio svijestan, neodreeno trom, ali ipak ispunjen udnim
zanosom. On obasja blijedo, ve svijetlo nepomino lice na jastuku. Sve je bilo duboko uzbudljivo. Francis
osjeti treptaj iskrenog kajanja. Nesumjivo da je neto postojalo ovdje, u ovoj mirnoj bijeloj sobi, izvan
granica prirodnog iskustva.
Nema nita protiv da te pregledam, Charlotte? Tulloch se obrati blago.
Na njegov glas, osmijeh se zadra. Ona se nije pokretala. Ona je zauzeta poloaj nekoga koga promatraju,
tko zna da ga promatraju, a ipak je neuznemiren, prilino zanesen takvim promatranjem; svjesnost o
unutranjoj moi, ublaenju, sanjalaka i uzviena svijest o uslunosti i potovanju koje je izazivala kod
promatraa. Njeni blijedi kapci zatreptae. Glas joj je bio neuznemiren, udaljen.
A zato bih imala protiv, doktore? Samo sam sretna. Nisam vrijedna da budem izabrana za Bojeg
posrednika... ali poto sam izabrana samo se mogu pokoriti sa radou.
Ona dozvoli Tullochu da je pregleda.
Ne jedete nita, Chorlotte?
Ne, doktore.
<
Nema apetita?
Nikada ne mislim na hranu. Izgleda da me odrava samo unutranja Boja milost.
Sestra Tereza ree tiho: Mogu vas uvjeriti da nije stavila ni zalogaj u usta otkako sam ja dola u kuu.
Tiina u tihoj bijeloj sobi. Dr. Tulloch se uspravi, odgurnu nepokornu kosu sa ela. Ree jednostavno;
156
Hvala Charlotte. Hvala vani sestra Terezo. Veoma sam zahvalan na vaoj ljubaznosti. On poe ka
malim vratima.
Kada se Francis uputio za doktorom sjena prelete preko Charlottinog lica.
Zar neete i vi da pogledate, oe? Vidite ... moje ruke! Noge su mi isto takve.
Ona prui obadvije ruke, njeno, kao na rtvu. Na oba blijeda dlana nepogrijeivo vidjeli su se krvavi znaci
avala.
Ispred kue dr. Tulloch je i dalje zadrao svoj rezerviran stav. On je drao stisnute usne sve do kraja ulice.
Zatim na mjestu gdje su im se putevi razilazili, on brzo ree: Pretpostavljam da eli da uje moje
miljenje. Evo ga. Granini sluaj ili neto preko toga: manijako-depresivna psihoza u egzaltiranoj fazi.
Svakako histerino krvarenje. Ako se sauva od duevne bolnice sigurno e biti proglaena svetiteljkom!
Njegova pribranost, savreno ponaanje ga napustie. Rijei su ga guile. Doavola! Kada pomislim

na nju, dotjeranu, smijuljei se svetiteljski, kao anemini aneo u vrei od brana i malog Owen Warrena, u prljavoj tavanskoj sobi sa gorim bolom no vaa paklena vatra u njegovoj gangrenoznoj nozi i kome
prijeti zloudni sarkom, mogu samo da eksplodiram. Razmiljaj malo o tome kada bude itao svoje
molitve. Vjerojatno sad ide da ih izgovara. Pa, ja idem kui neto da popijem. On brzo ode prije no to
je Francis mogao ita da odgovori.
Iste te veeri kada se Francis vratio iz mraka oekivao ga je hitan poziv, ispisan na tablici koja je visjela u
holu prezbiterije. Uz predosjeaj nesree, on poe gore u radnu sobu. Dekan je cijepao svoju ljutinu i sag
kratkim izbezumljenim koracima.
Oe Chisholm! Ja sam iznenaen i ogoren. Zaista, oekivao sam od vas neto bolje od ovoga.
Pomisliti samo da ete sa ulice dovesti jednog ateistu doktora ogoren sam duboko!
157 ao mi je Francis teko odgovori. Pa, pa, on je eto moj prijatelj.
To je samo po sebi dostojno prijekora. Nalazim veoma neprilinim da se jedan od mojih kapelana
drui sa ovjekom kao to je dr. Tulloch.
Pa, mi smo zajedno odrasli.
To nije izgovor. Ozlojeen sam i razoaran. Potpuno sam i opravdano ljut. Od samog poetka va stav
prema ovom velikom dogaaju bio je hladan i bez naklonosti. Rekao bih da ste ljubomorni to je ast ovog
otkria pripala starijem kapelanu. Ili moda postoji neki dublji motiv u vaem izrazitom antagonizmu?
Osjeaj nesree obuze Francisa. On je osjeao da je dekan u pravu. Promuca:
Veoma mi je ao. Ja nisam nelojalan. To je posljednje na svijetu to bih elio. Ali priznajem da nisam
bio sasvim uvjeren. Zato sam bio uznemiren. I zato sam poveo danas Tullocha. Tako sam sumnjao ...
Sumnjali? Je li hoete da poreknete udo u Lourdes?
Ne, ne. Ono je izvan sumnje. Provjereno
od strane lijenika svih uvjerenja.
jj.,
Zato nam onda odriete mogunost da stvorimo jo jedan spomenik vjere ovdje meu nama?
Dekanovo lice se smrai. Ukoliko zapostavljate spiritualni znaaj, potujte bar fiziki. On se
iskezi: Je li zaista duboko vjerujete da mlada djevojka moe da ivi devet dana bez hrane i pia i
ostane dobro i savreno uhranjena ukoliko ne prima neka druga sredstva za ivot?
Kakva sredstva?
Duhovna. Dekan je bjesnio. Zar nije sveta Catherine iz Siene primala duhovno tajanstveno pie
koje je zamjenjivalo svu zemaljsku hranu? Takva nepodnoljiva sumnja! Zar se moete uditi to sam se
naljutio?
Nastade nagla teka pauza. Dekan preblijede,
pribra se. Nagnu se nad sto, preturi neke papire, 158
ne gledajui u Francisa. Zatim ree obuzdavajui se:
To nije prvi put da se vi protivite i smetate. Vi stiete vrlo lou reputaciju u biskupiji. Moete ii.
Francis izae iz sobe uz uasan osjeaj svojih nedostataka. Imao je elju koja ga je itavog obuzela da svoje
nevolje odmah iznese biskupu Mac-Nabbu. Ali ju je potisnuo. Stari Mac vie nije bio na dometu ruke. On
je bio suvie zauzet svojim novim visokim poslom da bi se mogao zauzeti brigama jednog nesretnog
kapelana.
Idueg dana, u nedjelju, na velikoj misi u jedanaest sati, dekan Fitzgerald otkri novost u najljepoj
propovijedi koju je ikad dosad odrao.
Senzacija je bila trenutna i ogromna. itava upa je stajala ispred crkve i razgovarala prigueno, ne elei
da se rasturi kuama. Formirala se i pola spontana povorka, pod vostvom oca Mealeya ka Marywellu.
Poslijepodne gomile su se skupljale ispred kue Neilyevih. Grupa mladih ena iz bratstva, kojima je
Gharlotte pripadala, kleala je na ulici i izgovarala molitve.
Uvee je dekan pristao na intervju sa veoma radoznalom tampom. On se drao dostojanstveno i uzdrano.
Ve potovan u gradu, cijenjen kao rodoljubiv sveenik, uinio je vrlo povoljan utisak. Slijedeeg jutra
novine su mu velikoduno posvetile dosta mjesta. Nalazio se na prvoj stranici Tribune, a objavljen je
hvalospijev na dva stupca i u Globe. Drugi Digby" tvrdio je Nort-humberland Herald. A Yorkshire Echo
udotvorno vrelo donosi nadu hiljadama". ,,Weekly High Anglican" se izvlaio: ekamo dalje dokaze".
Ali londonski Times" bio je divan sa naunim lankom svog teolokog dopisnika koji je iznio historiju
izvora sve od Aidana i Saint Ehtelwulfa. Dekan je bio zajapuren od zadovoljstva. Otac Mea-ley nije mogao
da doruku je, a Malcom Glennie je bio izvan sebe od radosti.
; ilv>>.
159Osam dana kasnije Francis je uvee posjetio Polly u njenom malom stanu u Clermontu, u sjevernom
dijelu grada. Bio je umoran i oajno deprimiran poslije dugog dana posjeta koje je uinio po prljavim
stanovima u svom okrugu. To poslijepodne dobio je pisamce od Dr. Tullocha koji je turo potpisivao

umrlicu mladog Warrena. Utvreno je da ima zloudni sarkom noge. Nije bilo nikakve nade za deka; on je
umirao i nee moda ivjeti due od mjesec dana.
U Clermontu, Polly je bila nepokolebljivo ista. Ned je moda bio neto dosadniji no inae. Sklup-an u
svojim pokretnim kolicima, gunj em obavi-jenih koljena, govorio je mnogo i dosta ludo. Neka vrsta
naknade je najzad izvuena iz Gilfovle na ime ostataka Nedovog interesa u Narodnoj Pivnici. Bijedna
suma. Ali Ned se hvalio kao da je to bogatstvo. Kao posljedica njegove bolesti jezik mu je izgleda bio
suvie veliki za usta, i on je bio nesretno nerazumljiv.
Judy je ve spavala kada je Francis stigao i, iako Polly nije nita rekla, u njenom ponaanju neto je
nagovjetavalo da dijete ponovo nije bilo dobro i da je ranije poslano u postelju. Ova misao ga oneraspoloi
jo vie.
Kada je izaao iz stana izbijalo je jedanaest sati. Posljednji tramvaj za Tynecastle je ve otiao. Tromo
pjeaei, oputenih ramena pred ovim posljednjim nevoljama, on ue u ulicu Glanville. Kada je prolazio
preko puta kue Neilyevih on primijeti da je dvostruki prozor Charlottine sobe u parteru jo uvijek
osvjetljen. Tamo je primijetio kretanje, neodreene sjene na utom zastoru.
Val kajanja ga obuze. Pod pritiskom osjeaja da je bio tvrdoglav imao je naglu elju da vidi Neilyeve i da
stvar popravi. Zelja za iskupljenjem bila je snana kada je preao ulicu i uspeo se uz tri stepenice. On
podie ruku da bi zakucao, predomisli se i okrenu starinsku kvaku na vratima. On je stekao ovu naviku,
obinu za sveenike i ljenike koji nenajavljeni posjeuju bolesnike.
160
Iz spavae sobe, u koju se ulazilo iz malog hodnika, padao je irok kosi snop svjetla. On zakuca njeno na
lintel od vrata i ue u sobu. Zatim zastade, skamenjen.
Charlotte, sjedei oslonjena u krevetu, sa ovalnim posluavnikom pred sobom natovarenim, pileim
grudima i pudingom, kljukala je sebe hranom. Gospoa Neily, ogrnuta izblijedjelom plavom domaom
haljinom, brino nagnuta, beumno je ispijala pivo.
Majka je bila ta koja je prva primijetila Fran-cisa. Ukoena, ona pusti njitei krik uasa. Rukom poe ka
grlu, ispusti au i prosu pivo po postelji.
Charlotte podie pogled sa posluavnika. Njene blijede oi se rairie. Ona je buljila u majku, otvorenih
usta, i onda poe da jeca. Ona se spusti u krevet, zaklanjajui lice. Posluavnik pade na pod. Nitko nije
nita govorio. Grlo gospoe Neily se grevito skupljalo. Ona pokua, glupo i nespretno da sakrije bocu u
haljinu. Najzad procijedi: Moram nekako da joj odravam snagu. . . sve to je uzela... je samo pivo za
bolesnike!
Njen izraz uplaene krivice otkri sve. Smuilo mu se. Osjetio se osramoenim i ponienim. Teko je
nalazio rijei.
Pretpostavljam da ste joj davali hranu svake veeri... poto bi sestra otila, mislei da spava?
Ne oe! Neka mi Gospod bude svjedok! Ona uini posljednji oajni pokuaj da porekne,
zatim se slomi i izgubi sasvim glavu. Pa to ako jesam? Nisam mogla dozvoliti da moje jadno dijete
gladuje, ni za koga. Ali dragi sveti Joseph... nikada joj ne bi dopustila da to uini da sam znala da e to
toliko da prestavlja. .. gomile ljudi... i novine ... sretna sam da se to zavri ... nemojte ... nemojte biti otri s
nama, oe.
On ree tiho: Ja vam neu suditi gospoo Neily.
Ona zaplaka.
,,i!
11 Kljuevi kraljevstva
161On je strpljivo ekao da se njeni jecaji smire, sjedei u stolici kraj vrata, gledajui u eir u rukama.
Ludost onoga to je uinila, ludost, u tom trenutku, itavog ljudskog ivota vga je preplaila. Kad su se
obadvije smirile on ree: Ispriajte mi ta je bilo.
I tako pria izae na vidjelo, uglavnom ju je ispriala Charlotte.
Ona je itala tako jednu lijepu knjigu, iz crkvene biblioteke o blagoslovljenoj Bernadette. Jednog dana kada
je prolazila pored Marywella, a to je njena omiljena etnja, primijetila je da voda tee. Smijeno, pomislila
je. Ovakav sticaj prilika pao joj je u oi izmeu vode, Bernadette i nje. Bio je to pravi ok. Ona je ve
nekako i sama povjerovala da je vidjela Blagoslovljenu Bogorodicu. Kada je dola kui, sve je bila
sigurnija to je vie mislila o tome. To ju je sasvim uzbudilo. Bila je blijeda i drhtala, i morala je lei i
poslala je po oca Mealev. A prije no to je i sama znala, ona mu je ispriala itavu priu.
itave te noi leala je kao u ekstazi, tijelo joj se inilo tako krutim, tvrdim poput daske. Idueg jutra, kada
se probudila tragovi rana bili su tamo. Ona se je uvijek lako ozlijeivala ali ovo je bilo drukije.
Pa, to ju je uvjerilo. itavog tog dana, kada bi joj prinosili hranu, ona ju je odbijala i odbacivala. Bila je
isuvie sretna, suvie uzbuena da bi jela. Pored toga mnogi svetitelji su ivjeli bez hrane. Ta ideja se

takoer srodila sa njom. Kada su otac Mealev i dekan uli da ivi samo od milosti Boje a moda i jeste
to je bio predivan osjeaj. Panja koju je imala, sve, kao da je nevjesta. Ali prirodno, malo poslije
osjetila je uasnu glad. Ona nije mogla da razoara oca Mealev i dekana; kako su je samo pazili, naroito
otac Mealev. Ona je ispriala sve samo majci. I stvari su otile tako daleko da joj je njena majka morala
pomoi. Ona je uvijek onda objedovala dobro, ili ak i dvaput, svake noi.
--:
162
' Ii;" " "' " "'
Ali onda, oh, stvari su otile jo i dalje. U poetku, kao to sam vam rekla, oe, sve je bilo divno.
Najljepe je bilo to to su mi se djevojke iz bratstva molile ispod prozora! Ali kada su poele novine
pisati, i sve to, ona se zaista uplaila. Tako bi eljela da to nikada nije uradila. Sestra Teresu bilo je mnogo
tee prevariti. Znaci na njenim rukama su bledjeli, i umjesto da bude raspoloena i uzbuena ona je gubila
raspoloenje, bila deprimirana ...
Novi talas jecanja zavri ovo alosno otkrie neukusno kao nepismeno krabanje po zidovima. A ipak
tragino obiljeeno nekako sa idioti-jom itavog ovjeanstva.
Majka upade:
Neete rei o nama dekanu Fitzgeraldu, Oe?
Francis se nije mogao vie ljutiti, bio je samo tuan i udno milosrdan. Da samo ta jadna stvar nije otila
tako daleko. On uzdahnu.
Ja mu neu rei, gospoo Neily. Neu rei ni rijei. Ali... on zastade bojim se da ete vi morati.
U njenim oima ukaza se uas. Ne, ne ... milosti... ne, oe.
On poe tiho da joj objanjava zato moraju priznati, kako se plan koji je dekan zamislio ne moe izgraditi
na lai, naroito tako providnoj. On ih utjei milju da e se udo od devet dana brzo smiriti i zaboraviti.
Ostavio ih je jedan sat kasnije, neto umirene, i sa vjernim obeanjem da e izvriti njegov savjet. Ali
koraajui u pravcu kue dok su pustim ulicama bolno odjekivali koraci, srce ga je boljelo zbog dekana
Geralda Fitzgeralda.
Proao je i idui dan. Najvei dio vremena bio je u posjetama i nije vidio dekana. Ali udna praznina, neka
vrsta pritajene ivosti izgledalo je da krui prezbiter i j om. On je bio vrlo osjetljiv na atmosferu. Ovo je
jasno osjetio.
"*
163U jedanaest sati idueg prijepodneva, Malcom Glennie
upade u njegovu sobu.
Francis! Mora mi pomoi. On nee dalje s nama. Za ime Gospoda, doi i razgovaraj s njim.
Glennie je bio bolno razoaran. Bio je blijed, usne su mu se pokretale, u oima izbezumijenost. Mucao je:
Ne znam ta ga je obuzelo. Mora da je izvan sebe. To je tako divan plan. Toliko e donijeti koristi...
Ja nemam nikakva utjicaja nad njim.
Ali ima on misli sve naljepe o tebi. A ti si sveenik. Duguje to tvojim upljanima. To e biti
dobro za katolike...
To te jedva moe interesirati Malcome.
Ali interesira me Glennie je blebetao. Ja sam sam liberalan ovjek. Ja se divim katolicima. To je
divna religija. Ja esto elim, oh, za ime Gospoda, Francis ui brzo, prije no to bude suvie kasno.
Zao mi je Malcome. To ja razoaranje za sve nas. On se okrenu ka prozoru.
Na ovo Gleninie izgubi svu vlast nad sobom. On dograbi Francisa za ruku. Cvilio je bijesno:
Nemoj me odbiti Francis. Ti sve duguje nama. Kupio sam komad zemljita, svu sam uteevinu stavio
na to, to e biti bezvrijedno ako ovaj plan propadne. Nemoj da moja jadna porodica propadne. Moja
jadna stara majka! Pomisli samo kako te je ona njegovala, Francis. Molim, molim te nagovori ga. Ja u
uiniti sve na svijetu. Ja u se ak pokrstiti u katolika!
Francis je i dalje gledao kroz prozor, rukom drei zastore pogleda uprtog u zabat crkve, na kome je stajao
kri od kamena. Sumorna misao proe mu mozgom. ta nee sve ljudi uiniti za novac? Sve. ak i prodati
svoju vjenu duu.
Glennie se najzad iscrpio. Uvjeren, najzad, da se nita ne moe izvui od Francisa, on se borio da povrati
ostatke svog dostojanstva. Njegovo ponaanje se izmijeni.

164
,
'-n
Znai, nee da mi pomogne. Pa, zapamtit u to. Poe ka vratima. Vratit u ti to. Pa neka to bude
i posljednje to u uiniti.
On zastade na izlazu, blijeda lica iskrivljena od zlobe. Trebalo je da znam da e ugristi ruku koja te
hranila. ta se moe drugo i oekivati od gomile prljavih papista!
On zalupi vrata za sobom.

Praznina se i dalje osjeala u prezbiteriji: onaj vakum u kome ljudi gube svoje iste obrise, postaju
nestvarni, prolazni. Sluge su se kretale na prstima, kao da je to kua smrti. Litvanski sveenik je imao izraz
istog straha. Otac Mealey je hodao oborena pogleda. On je bio duboko ozlijeen. Ali je utio, to je kod
nekoga koji je inae bio tako rijeit, bila posebna srea. Kada je govorio, govorio je o drugim stvarima. On
se strasno trudio da skrene panju na drugo pomou svog rada u kancelariji za strane misije.
Due od jedne nedjelje poslije Glennievog ispada Francis nije imao prilike sresti Fitzgeralda. Zatim, jednog
jutra, kada je uao u sakristiju on zatee dekana kako se svlai. Pomonici na oltaru su otili; njih dvoje bili
su sami.
Makakvo bilo njegovo lino ponienje, dekanova kontrola nad ovom nesreom bila je temeljna i do kraja.
Zaista, u njegovim rukama to je i prestala da bude nesrea. Kapetan Hollis je dobrovoljno iscijepao sve
ugovore. Za Neillva je pronaen posao u nekom udaljenom gradu; prvi korak bio je da se porodica
diskretno povue. Buno pisanje u tampi je taktino umirivano. I zatim u nedjelju, dekan se popeo ponovo
na propovjedaonicu. Obraajui se tihoj pasti, on je govorio o slijedeem: O, vi sa malo vjere!
Tiho, ali mirne snage, razvijao je svoju tezu: kakve je potrebe imala Crkva za naknadnim udima? Zar se
ona nije u potpunosti opravdala, udotvorno? Njeni temelji su sazdani duboko, e-tverobridno na udima
Kristovim. Bilo je prijatno, nesumnjivo uzbudljivo, doivjeti manifestaciju kao
165to je Marywell. Oni su svi, ukljuujui i njega, bili time zaneseni. Ali poslije treznijeg razmiljanja,
zato toliko galame samo zbog jednog cvijeta, kada se pravi cvijet nebeski rascvjetava ovde u crkvi, pred
njihovim oima? Zar su oni bili tako slabi, tako maloduni u svojoj vjeri, da su im bili potrebni i dalji
materijalni dokazi? Zar su zaboravili na sveane rijei: Neka su blagoslovljeni oni koji nisu vidjeli a
povjerovali su?" To je bilo izvanredno remek djelo govornitva. On je nadilazio ak i trijumf doivljen
prole nedjelje. Ge-rald Fitzgerald, jo uvijek dekan, jedini je znao koliko ga je stajao.
U poetku, u sakristiji, dekan je izgleda i dalje zadrao svoju nesavitljivu rezervu. Ali kada se spremio da
krene, sa crnim kaputom ogrnutim preko ramena, on se naglo okrenu. U jasnom svijetlu sakristije, Francis
je bio preneraen ugledavi duboke bore na lijepom licu, iscrpljenost u punim, sivim oima.
Nije samo jedna la, oe, ve gomila lai. Pa! Boja volja! On zastade. Ti si dobar ovjek,
Chisholme. teta je samo to ti i ja nikako ne pristajemo. On izae, uspravljeno iz sakristije.
Do kraja Uskrsa ovaj dogaaj je skoro sasvim bio zaboravljen. Uredna bijela ograda koja je postavljena oko
izvora u prvom dekanovom oduevljenju stajala je jo uvijek tu; ali su mala ulazna vrata ostala otvorena,
ljuljajui se, dosta patetino, na lakom proljetnom zraku. Nekoliko dobrih dua bi tu povremeno dolazilo i
molilo se, i krstili bi se ovom iskriavom, stalno izviruom vodom.
Francis, obuzet navalom posla, radovao se svom zaboravu. Tamna mrlja ovoga iskustva lagano je nestajala.
Ono to je ostalo bilo je samo blijeda odvratnost negdje duboko u svijesti, koju bi brzo potiskivao i koju e
uskoro sasvim sahraniti. Njegova ideja o novom igralitu za djeake i mlade ljude iz parohije dobila je ve
opipljiv
166
oblik. Ponueno mu je da upotrebi komad zemljita u parku kraj mjesne optine. Dekan Fitzgerald je dao
svoju saglasnost. On se sada utopio u gomilu katologa sportskih rekvizita.
Pred Spasovo dobio je hitan poziv da posjeti Owen Warrena. Lice mu se naoblai. On odmah ustade, a
katalog o kriketu pade mu sa koljena. Iako je ve tokom mnogih nedjelja oekivao ovaj poziv, plaio ga se.
On brzo poe ka crkvi, i sa posljednjom priesti kod sebe, pouri kroz gradsku guvu ka ulici Glanville.
Izraz na njegovu licu bio je odluan i tuan kada je ugledao dr. Tullocha kako nemirno seta ispred kue
Warrenovih. Tulloch je bio isto tako vezan za Owena. Izgledao je duboko uznemiren kada je ugledao
Francisa kako se pribliava.
Je li je najzad dolo? zapita Francis.
Jeste, dolo je! I zatim: Jue se glavna arterija zaepila. Nije bilo nikakve svrhe, ak ni
amputacija ne bi pomogla.
Da li sam zakasnio?
Ne. Tullochovo ponaanje odavalo je neku potisnutu ljutinu. On grubo odgurnu ramenom
Francisa i poe mimo njega. Ja sam bio triput kod deka dok si se ti tu etao. Hajde ui, doavola... ako
hoe uope da ue.
Francis poe za njim uz stepenice. Gospoa Warren otvori vrata. To je bila sitna ena pedesetih godina,
iscrpljena nedjeljama neizvjesnosti i jednostavno obuena u sivo. On primjeti da joj je lice vlano od suze.
Stisnu joj saoseajno ruku.
Tako mi je ao gospoo Warren. Ona se smijala, slabo, guei se.
Uite u sobu, oe!

Francis je bio zaprepaen. Mislio je da je bol trenutno poremetio njen um. Ue u sobu.
Owen je leao na krevetskom prekrivau. Njegovi donji udovi bili su neuvijeni, goli. Bili su dosta tanki, i
pokazivali pusto bolesti. Ali su obadvije noge bile zdrave, bez ijedne mrlje.
167Zaprepaen Francis je promatrao dr Tullocha kako podie desnu nogu i prelazi rukom vrsto preko
zdrave, prave koe koja je do jue bila samo trula zloudna masa. Ne naavi odgovor u izazivakim oima
doktora on se okrenu omamljeno gospoi Warren i primijeti da su njene suze, suze radosnice. Ona slijepo
potvrdi glavom, kroz suze.
Umotala sam ga toplo u stara kolica jutros prije no to je i iva dua ustala. Nismo htjeli da se predamo,
Owney i ja. On je uvijek vjerovao. . . samo kada bi mogao otii do izvora.. . Molili smo se i umoili nogu u
vodu ... Kada smo se vratili ... Owney je sam skinuo zavoj!
Mir u sobi bio je apsolutan. Owen je bio prvi koji ga je razbio.
Ne zaboravite da me upiete za novi kri-ket-tim, oe.
Na ulici, napolju, Willie Tulloch je tvrdoglavo gledao u svog prijatelja.
Mora da postoji neko nauno objanjenje izvan dometa naeg sadanjeg znanja. Ogromna elja za
ozdravljenjem psiholoka regeneracija elija. On zastade, dok mu je krupna ruka podrhtavala na
Francisovoj: Oh, Boe! Ako samo postoji Gospod! Daj da drimo naa glupava usta o ovome zatvorena!
Te noi Francis nije mogao da se odmara. Buljio je besanim oima u tminu iznad svoje glave. udo vjere.
Da, i vjera sama je udo. Vode Jordana, Lourdes, ili Marywell, nisu nita znaile. Svaka prljava bara bi
odgovarala, ako bi bila samo ogledalo Gospodova lika.
Za trenutak seizmograf u njegovu mozgu blijedo registrova ok: iskricu saznanja o nepojmlji-vosti
Gospoda. On... se grozniavo molio, Oh, dragi Gospode, mi ak i ne znamo ni poetak. Mi smo svi kao
maleni mravi u ponoru bez dna, prekriveni milijunima slojeva vatte, pokuavajui. .. pokuavajui da
sagledamo nebo. O, Gospode ... dragi Boe, daj mi poniznosti... i vjere!
168
I
III
Tri mjeseca kasnije stigao je poziv od Biskupa. Francis ga je ve neko vrijeme oekivao, ali ipak njegov
stvarni dolazak ga malo uznemiri. Teka kia poela je padati kad je poao uz brdo ka palai; pretravi
preostali dio puta, uspio je izbijei a da se nije promoio do koe. Bez daha, mokar i isprskan blatom, on
osjeti da je njegov dolazak nedostojanstven. Strepnje se tupo pojaae dok je sjedio, podrhtavajui u
prijemnom salonu, promatrajui prljave cipele, koje su tako odudarale od crvena tepiha.
Najzad se pojavi biskupov sekretar, povede ga niskim mermernim stepenicama i nijemo pokaza na tamna
vrata od mahagonija. Francis zakuca i ue.
Njegova Milost, biskup, sjedio je za svojim stolom i nije radio ve se odmarao, obraza oslonjena o ruku, a
lakta o naslon kone fotelje. Blijedo svijetlo, koje se probijalo ukoso kroz somot-ske draperije na visokom
prozoru pojaavalo je ljubiastu boju njegove etverouglaste kape ali mu je ostavljalo lice u sjeni.
Francis nesigurno zastade, zbunjen pasivnom figurom, pitajui se je li ovo zaista njegov stari prijatelj iz
Holywella i San Moralesa. Nikakav um nije se uo osim tihog izbijanja Buhi sata na kaminu. Zatim
ozbiljan glas ree:
Pa, oe, je li imate da prijavite neko udo veeras? I usput, prije no to zaboravim, kako sada napreduju
igranke?
Francis osjeti kako mu se stee u grlu, mogao je uzviknuti od olakanja. Njegova Milost nastavi da ispituje
priliku koja se ukoila na irokom, sagu. Moram priznati da je pravo olakanje za moje stare oi da
vidim sveenika koji tako oigledno ne napreduje. Obino dolaze ovdje i izgledaju kao uspjeli vlasnici
pogrebnih zavoda. Ima uasno odijelo... i strane cipele! On lagano ustade i prie Francisu. Dragi
moj deko, oa169ran sam to te vidim. Ali uasno si mrav. On mu stavi ruku na rame. I za ime svega, uasno
mokar, takoer!
Uhvatila me kia, Vaa Milosti.
Sta? Nema kiobrana! Hajde, prii vatri. Moramo nai neto toplo. Ostavivi Francisa on poe do
malog pisaeg stola i izvadi bocu i dvije ae za liker. Ja se jo uvijek nisam, sasvim navikao na moje
novo dostojanstvo. Trebalo bi da pozvonim i naredim da donesu neka od onih divnih plemenitih vina koje
piju biskupi, o kojima itamo. Ovo je obini Glenlivet, ali je dobro pie za dva kota. On prui
Francisu malu au lijepog pia, promatrajui kako je ispija i zatim ispi i svoju. Sjede sa druge strane
kamina. Govorei o dostojanstvu, nemoj izgledati tako zapla-en. Ja sam sada nakien, priznajem. Ali
ispod toga je ista ona nespretna anatomija koju si vidio kako ljapka preko Stinchara!

Francis pocrvenje. Da, Vaa Milosti. Pauza. A onda Njegova Milost ree, direktno i tiho: Mislim da
si dosta loe prolazio otkako si otiao iz San Moralesa.
Francis odgovori tiho: Mislim da je bio to sve veliki neuspjeh.
Odista?
Da, osjeao sam da e doi do ovoga... ovog disciplinskog intervjua. Ja znam da u posljednje vrijeme
nisam ba zadovoljavao dekana Fitzgeralda.
'
Samo Svevinjeg Gospoda, a?
Ne, ne. Zaista se stidim i nisam zadovoljan sobom. To je moja nepopraviva buntovnika priroda.
Stanka.
Tvoj vrhunski grijeh je to si propustio da prisustvuje banketu u ast gradskog vijenika Shanda.. . koji
je sada ba udijelio velianstven prilog od petstotina funti u fond za izgradnju novog oltara. Moe li tome
biti razlog to ti se ne dopada dobri vijenik koji je, kako mi je reeno, neto manje poboan u svojim
odnosima sa
170
stanarima u njegovim sirotinjskim kuicama u ulici Shand?
Pa... Francis zastade smeteno. Ne znam. Pogrijeio sam to nisam otiao. Dekan Fit-zgerald nam
je naroito skrenuo panju da moramo prisustvovati... on je pridavao tome veliki znaaj. Ali neto drugo je
iskrsnulo ...
Oh? Biskup je ekao.
Pozvali su me da obieni nekoga to poslijepodne. Francis je govorio oklijevajui. Moda se
sjeate .. . Edvard Bannon... iako se sada ne moe prepoznati u bolesti, paraliziran, trabunjajui, karikatura
ovjeka koga je Gospod stvorio. Kada je dolo vrijeme da poem, on me je dograbio za ruku, preklinjao me
da ga ne napustim. Nisam se mogao oduprijeti... ili obuzdati strano bolesno saaljenje za ovog ...
grotesknog, umirueg prognanika. Zaspao je mrmljajui John otac, John sin, John sveti duh dok
mu se pljuvaka slijevala niz sivu neobrijanu bradu, drei moju ruku... Ostao sam sa njim do izjutra.
Duga pauza. Nije udo da je dekan bio uvrijeen to si pretpostavio grenika svecu.
Francis obori glavu. Kivan sam na sebe. Pokuavam stalno da inim bolje. udno je, kada sam bio
djeak bio sam uvjeren da su sveenici svi bez razlike dobri...
A sada otkriva kako smo samo uasno ljudski. Da, nije sveto to me tvoja buntovnika priroda"
ispunjava radou, ali nalazim da je to divan antidot monotonoj pobonosti kojoj sam podvrgnut. Ti si
zalutala maka Francis, koja nailazi kooperei se prolazom kada svi umiru od zi-jevanja na dosadnoj
propovijedi. To nije loa metafora jer ti pripada crkvi ak iako se ne dri onoga to svi nalaze da je
utvreno pravilo. Ja ne laskam samom sebi, kada kaem da sam moda jedini sveenik u ovoj biskupiji koji
te zaista shvaa. Srea je to sam ti ja sada biskup.
To znam, Vaa Milosti. . ^} K ^t
171 Za mene, nastavi Njegova Milost ti nisi neuspijeh ve ogroman uspjeh. Trebalo bi da se malo
razvedri, zato u preuzeti rizik da ti malo napunim glavu. Ti si radoznao i njean. Ti ne pravi razliku
izmeu miljenja i sumnje. Ti nisi jedan od onih naih sveenikih kitniara koji moraju sve zaiti u uredno
male paketie koji su prikladni da se dijele. A najljepa stvar na tebi, moj dragi deko, je to to ti nema
onu drsku sigurnost koja dolazi iz dogme ve iz vjere.
Nasta utnja. Francis osjeti kako mu se srce topi prema starom ovjeku. Drao je oi oborene. Tihi glas
nastavi:
Svakako, ukoliko neto ne uinimo ozlije-dit e se. Ako nastavimo da se borimo bit e isu-vie krvavih
glava, ukljuujui i tvoju! Oh, znam ti se ne plai. Ali ja se bojim. Isuvie si dragocjen da bi te bacili za
hranu lavovima. Zato imam neto da ti predloim.
Francis brzo podie glavu, susrete se sa mudrim i njenim pogledom Njegove Preuzvienosti. Biskup se
osmjehnu.
Nemoj misliti da bih postupao s tobom kao sa drugom ako ne bih eleo da uini neto za mene!
Stagod to bilo ... Francis se spotae o rjei.
Nasta duga pauza. Biskupovo lice se ozbiljno ocrtavalo. To je krupna stvar koju traim.. . velika
promjena koju predlaem... ako je suvie mnogo... mora mi rei. Ali mislim da e to ba biti pravi ivot za
tebe. Ponovo pauza. Nae drutvo misija u inostranstvu je najzad dobilo obeanje da e se u Kini
osnovati vikarijat. Kada sve formalnosti budu gotove, i kada se bude pripremio, bi li poao tamo kao na
prvi neprincipijelni avanturista?
Francis osta nepomian, tup od iznenaenja. Izgledalo je kao da se zidovi rue oko njega. Zahtjev je bio
tako neoekivan, tako ogroman,

da mu je zastao dah. Otii od kue, od svojih pri172

'
jatelja, i poi u veliki nepoznati prostor... nije mogao zamisliti. Ali lagano, tajanstveno, udna ivost ispuni
njegovo bie. On odgovori sa oklijevanjem: Da ... otii u.
Stari Mac se nae i uze Francisovu ruku u svoju. Oi su mu bile vlane a pogled uprt u njega. Mislio
sam da hoe, dragi deko. I uvjeren sam da e mi sluiti na ast. Ali, pazi, tamo se ne mogu loviti
pastrve!
173f
oiq
Poetkom 1902, naherena dunka sporo se probijala beskrajnim utim tokom rijeke Ta-Hwang u provinciji
Chek-kow, na nekih hiljadu milja u unutranjosti od Tientsina, nosei na pramcu pomalo neobinu ukrasnu
figuru u obliku katolikog sveenika srednjeg rasta koji je imao suknene papue izraene od traka i
ostarjeli tropski eir. Raskoraenih nogu preko jarbola na pramcu broda i brevijarom na jednom koljenu,
Francis je za trenutak prekinuo verbalnu borbu s kineskim jezikom, u kome je svaki slog izgledao za
njegovo iscrpljeno grlo kao da ima isto toliko inflekcija koliko i hromatska skala, odmarajui pogled na
pejzau mrke i zlatoute boje kraj kojega su prolazili. Zamoren, poslije desete noi provedene u jami od tri
stopa u podpalublju koja je predstavljala njegovu kabinu, on se u potrazi za dakom zraka, progurao
naprijed do pramca kroz gomilu saputnika: radnika sa farmi, pletaa korpi i koara iz Sensianga, lopova i
ribara, vojnika i trgovaca koji su se svi uputili u Pai-tan, uei rame uz rame, puei, priajui i vodei
rauna
0 svojim posudama za kuhanje izmeu sanduka sa patkama i svinjama i mrea u kojima se nalazila
1 po neka usamljena ali jogunasta koza.
Iako se Francis zakleo da nee biti gadljiv ipak zvui, prizori i mirisi na ovom posljednjem, mada
beskonano dugom, dijelu puta, ozbiljno su ga zamorili. On je zahvaljivao Gospodu i svetom
12 Kljuevi kraljevstva
177Andrewu to e veeras, ukoliko ne doe do nekog daljeg zakanjenja, najzad stii u Pai-tan.
Jo i sada nije mogao vjerovati da je on dio ovog novog fantastinog svijeta, tako udaljenog i stranog, tako
nevjerojatno drugaijeg od svega to je dosad upoznao ili mislio da poznaje. Osjeao se kao da je njegov
ivot naglo polomljen, groteskno, daleko od svog prirodnog puta. Zadra uzdah. Drugi su ivjeli po
uhodanoj i normalnoj abloni. On je bio udak, izrod, mali iskrivljeni ovjek.
Bilo je teko oprostiti se od sviju kod kue. Ned je milosrdno umro prije tri mjeseca, blagoslovljen kraj tog
udnog i alosnog epiloga njegova ivota. Ali Polly... nadao se, molio se da bi mogao vidjeti Polly i u
budunosti. Utjehu je pruala injenica da je Judy primljena za stenodakti-lografkinju u opinu u
Tynecastlu slubu koja joj je pruala sigurnost i dobre anse za unapreenje.
Kao da eli da se ponovo okrijepi on izvue iz svog unutranjeg depa poslijednje pismo u vezi svog
naimenovanja. Ono je bilo od oca Mealeya, sada osloboenog dunosti u parohiji u svetom Do-minicu
kako bi se mogao posvetiti samo Upravi za misije u inostranstvu.
Upueno njemu na univerzitet u Liverpoolu gdje je poslednjih dvanaest mjeseci kovao znanje jezika, pismo
je glasilo: Moj dragi Francise,
Presretan sam to mogu biti prenosilac dobrih vijesti! Sada smo primili vijest da je Pai-tan, u vikarijatu u
Chek-kow, koju nam je, kao to zna, poklonila misija u decembru, sada ratifikovala Kongregacija za
propagandu. Veeras je odlueno na naem sastanku, odranom u Upravi za strane misije u Tynecastlu, da
nita vie ne bi trebalo stajati na putu tvom odlasku. Najzad, najzad sam u stanju da te poaljem na tvoju
divnu misiju na Orijent.
Koliko sam mogao utvrditi Pai-tan je izvanredno mjesto, u unutranjosti, ali na prijatnoj rijeci, napredan grad koji se specijalizira u proizvodnji koarica, sa obiljem povra, mesa, ivine i tropskog
voa. Ali ono to je izvanredno vano, blagoslovljena je injenica da je sama misija iako malo udaljena i za
posljednjih dvanaest mjeseci naalost bez sveenika, u izvanredno dobrom stanju. Zao mi je to nema
fotografija ali te mogu uvjeriti da je raspored vrlo zadovoljavajui i da se sastoji od kapele, sveenike kue
i ograenog prostora. (Kako izvanredno uzbudljivo zvui ta rije Ograeni prostor"! Sjea li se kada
samo se kao djeaci igrali Indijanaca? Oprosti mi na mom entuzijazmu!)
Ali la creme de la creme lei u naim potvrenim statistikama. U prilogu e nai godinji izvjetaj
posljednjeg vikara oca Lawlera koji se prije godinu dana vratio u San Francisco. Ne predlaem ti da ovo
analizira, budui da e ti svakako to pregledati i detaljno provakati u sitne asove. Ipak mogu podvui
slijedee cifre: iako je osnovana tek prije tri godine, misija u Pai-tanu moe se pohvaliti sa etiri stotine
priesnika i s oko hiljadu krtenja, od kojih je treina bila in articulo mortis. Zar to nije zahvalno, Francis?

Primjer kako draga stara boja milost moe imati snana upliva ak i na poganska srca meu zvonima
poganskih hramova.
Dragi moj drue, radujem se to je ova nagrada tvoja. I ne sumnjam da e tvojim radom na terenu znatno
poveati berbu. Oekujem tvoj prvi izvjetaj. Mislim da si najzad naao svoj me-tier, i da e male
ekscentrinosti jezika i udi koje su te muile u prolosti, prestati da budu dio tvog svakodnevnog ivota.
Poniznost Francise, to je ivotna struja Gospodovih Svetaca. Molim se za tebe svake veeri.
Pisat u ti kasnije. U meuvremenu nemoj zapostaviti svoju opremu. Nabavi dobre jake mantije. Kratke
gae su najbolje i ja ti savjetujem da uzme pojas oko tijela. Idi kod Hansona i Sina; to su poteni ljudi; i
roaci organista u katedrali.
12*
179Moda je vjerovatno da u te vidjeti ranije no to ti misli. Moje novo mjesto moda e od mene
napraviti pravog globtrotera. Zar ne bi bilo divno da se naemo u hladovitom ograenom prostoru u Paitantu?
Ponovo primi moja estitanja i puno dobrih elja.
Ostajem, tvoj vjerni brat u Isusu Kristu,
Anselm Mealev
':
;! Sekretar Uprave za misije
f!
''' u inostranstvu
"'
Biskupija u Tvnecastlu"
Pred zalazak sunca, poviena uzbuna u dun-ki najavi da predstoji cilj. Kada je brodi skrenuo iz krivine u
veliki zaljev prljave vode, okruen lakim kineskim barkicama, Francis je eljno promatrao nisko izgraeni
grad. Izgledao je kao velika niska konica, brujei od uma i utih svjetlosti, sa nizom stanova od trske i
blata na obali i njihovim okupljenim splavovima i unovima, oivien u daljini planinama, ruiasto i
biserno prozirnim.
Nadao se da e mu misija moda poslati barku, ali jedini privatni mali amac doao je po gospodina Chia,
trgovca i bogatog stanovnika Pai-tana koji se sada po prvi put pojavio iz dubine dunke, nijem i obuen u
saten.
Ova linost imala je oko trideset i pet godina, ali se tako drao da se inio starijim, sa mekom zlatastom
koom i kosom tako crnom da se inila vlanom. On je stajao sa lijenom ravnodunou dok se redar vrtio
oko njega. Iako njegove trepavice nisu zatreptale nijednog trenutka u pravcu sveenika, Francis je bio
udno uvjeren da ga on detaljno promatra.

Zbog zauzetosti blagajnika, prolo je neko vrijeme prije no to je novi misionar mogao obez-b jediti prolaz
za sebe i svoj lakirani metalni koveg. Kada je siao na mali amac, grevito je drao svoj veliki svileni
suncobran, divna stvar
180
prekrivena kockastim tartanom Chisholma koji mu je biskup MacNabb poklonio na rastanku.
Njegovo uzbuenje se pojaa kada, u blizini obale, ugleda veliku gomilu ljudi na stepenicama. Je li to bio
doek njegovih upljana? Kako bi to bila divna ideja za kraj njegova duga, duga puta! Srce poe skoro
bolno da mu udara od sretnog iekivanja. Ali avaj, kada se iskrcao on primjeti da se prevario. Nitko ga
nije pozdravio. On se morao sam probijati, kroz ravnodunu gomilu koja je zurila u njega.
Meutim, na kraju stepenica, zastade. Ispred njega, osmjehujui se sretno, obueni u uredno plavo i nosei
kao simbol svoga uvjerenja svijetlo obojenu sliku Svete Porodice, stajali su Kinez i ena. Kada je on
zastao, ove dvije male prilike mu prioe, sa sve veim osmjehom, presretni to ga vide, klanjajui se i
krstei se ustro.
Otpoee predstavljanja lake no to je on oekivao. On toplo zapita:
Tko ste vi?
Mi smo Hosannah i Philomena Wang vai omiljeni katekisti, oe.
Iz misije?
Da, da, otac Lawler je ovdje napravio izvanrednu misiju, oe.
Hoete li me odvesti do misije?
Svakako, hajdemo. Ali moda bi otac elio da nam uini ast i prvo svrati u nae skromno prebivalite?
Hvala. Jedva ekam da doem do misije.
Svakako. Idemo u misiju. Imamo ovdje nosae i nosiljku za oca.
Vi ste vrlo ljubazni, ali ja bih vie volio da hodam.

Jo uvijek se osmjehujui, iako manje pri-mijetno, Hosannah se okrenu i brzim, nerazumljivim recima koje
su donekle liile na objanjenje, otpusti nosiljku i niz nosaa. Ostadoe samo dva kulija: jedan uze koveg
na rame, a drugi suncobran i tako grupa poe pjeke.
181Francisu je bilo prijatno da protegne noge, zgrene od ogranienog prostora u dunki, ak i po munim
i prljavim ulicama. Topla struja zagrija mu krv. Usred ove tuine mogao je osjetiti bilo ovjeanstva. I
ovdje ima srca koje treba zadobiti, dua koje treba spasiti!
On primijeti da jedan od Wanga zastaje i obraa mu se.
Ovdje se nalazi izvanredan stan, u ulici Netmakers ... samo pet taela mjeseno... gdje bi otac moda
elio da provede no.
Francis ga iznenaeno pogleda. Ne, ne Ho-sannah. Prema misiji!
Stanka. Philomena se nakalja. Francis shvati da oni stoje u mjestu. Hosannah se utivo os-mjehnu.
Evo, oe, ovo je misija.
U poetku nije sasvim razumio.
Pred njim, na obali rijeke, nalazilo se jutro naputene zemlje, ispeene od sunca, sa vododerinama od kie,
okrueno ugaenim prostorom od glinene zemlje. Na jednom kraju nalazili su se ostaci kapele od blata, bez
krova, sa jednim sruenim zidom, dok su drugi bili ve srueni. Kraj toga leala je uvuena gomila kra
koja je nekada moda predstavljala kuu. Tamo je rastao visoki paperjasti korov. Ostala je samo bijedna
koljka, izmeu ruevina, sa nakrivljenim ali jo uvijek stojeim krovom od slame tala.
Francis je stajao itava tri minuta kao u stu-poru, zatim se lagano obrati Wangovima koji su stajali odmah
uz njega i promatrali ga, uredni, nedokuivi, slini sijamskim blizancima.
Zato se ovo desilo?
To je bila divna misija, oe. Mnogo je kotala. I mi smo pomogli i napravili mnoge finan-sijske
ugovore da se ona izgradi. Ali avaj, dobri otac Lawler ju je postavio blizu rijeke. A Sotona je poslao mnogo
zle kie.
182
Pa gdje su onda ljudi iz bratstva?
To su sve zli ljudi koji ne vjeruju u Gospoda sa Nebesa. Oboje su sada govorili bre, pomaui jedno
drugom, gestikulirajui. Otac mora znati koliko sve zavisi od njegovih katiketa. Avaj! Otkako je dobri
otac Lawler otiao, mi nismo dobij ali nau zakonsku stipendiju od petnaest taela svakog mjeseca. Bilo je
nemogue da se ovi ravi ljudi tad obuavaju pravilno.
Skren i pust, otac Chisholm skrenu pogled. Ovo je bila njegova misija, ovo dvoje njegovih jedinih
upljana. Sjeanje na pismo u njegovu depu izazva naglo uzbuenje. On stisnu ruke u pesnicu
razmiljajui ukoeno.
Wangovi su jo uvijek neto teno govorili, pokuavajui da ga nagovore da se vrati u grad. Uz napor on se
oslobodi njihovih salijetanja, njihova neiskrena prisustva. Najzad, olakanje, bar da bude sam.
Odluno, on unese svoj koveg u talu. Nekada je tala bila dobra ak i za Krista. Promatrajui unaokolo on
primijeti da je na zemljanom podu ostalo neto slame. Iako nije imao ni hrane ni vode, barem je imao
postelju. Otpakova svoje gunjeve i poe da dotjeruje mesto za stanovanje, kolikogod je to bilo mogue.
Odjednom zau gong. On istra napolje iz tale. Preko sruene ograde, ispred najblieg hrama koji je krasio
oblinji brijeg, stajao je stariji budistiki sveenik u debelim arapama i proivenoj utoj odori, udarajui u
metalnu plou za kratka nezapaena sumraka, i to s odmjerenom dosadom. Dva sveenika Bude i Krista
promotrie nijemo jedan drugoga; zatim se stariji ovjek okrenu, bezizraajno, pope stepenicama i
nestade.
No se spusti brzinom udarca. Francis klee u tami svog pustog ograenog zemljita i podie oi ka
blijedom sazvijeu. Molio se grozniavo, sa stranom snagom: Dragi Boe, eli da ponem ni od
ega. To je odgovor na moju sujetu, moju tvrdoglavu ljudsku aroganciju. I bolje je
183tako! Radit u, borit u se za tebe. Nikada te neu napustiti... nikada... nikada!
Nazad u tali, pokuavajui da se odmori^ok je prodirni zviduk u um insekata koji su letjeli razbijajui
zaparu koja je visjela u zraku, bio je prinuen da se osmjehne. Nije se osjeao junakom, ve uasnom
budalom. Sveta Teresa usporeivala je ivot sa jednom noi u hotelu. Ovaj u koji su njega poslali nije bio
Ritz!
Jutro najzad stie. On ustade. Uzevi kale iz kutije od kedrovine napravi oltar od kovega i odslui misu,
kleei na podu tale. Osjeao se osvjeenim, sretnim i snanim. Dolazak Hosannah Wang nije uspio da ga
smete.
Trebalo bi da otac meni prepusti sluenje mise. To je uraunato u nau plau. I... je li da pronaemo
sobu u ulici Netmakers?

Francis je razmiljao. Iako je tvrdoglavo odluio da ivi ovdje dok se situacija ne raisti, ipak je bilo tano
da mora pronai bolji centar za svoje slube. On ree: Hajdemo sada tamo.
Ulice su ve bile prepune. Psi su im se motali izmeu nogu, svinje rile traei ubre po jar-kovima. Djeca
su ih pratila, rugala se i dovikivala. Prosjaci su naricali dosadnih ispruenih aka. Neki starac je iznosio
svoju robu na ulici Fenjera, plju-nuvi mrzovoljno na noge stranog avola. Ispred sudnice stajao je putujui
brija i zveckao karama. Bilo je mnogo siromanih, sakatih a nekih slijepih od velikih boginja koji su se
probijali uz lupanje duga bambusova tapa i udne piskave zvidaljke.
Wang ga odavde do sobe na spratu, nespretno podijeljene papirom i bambusom, ali dovoljno velike za
slube koje e ovdje odravati. Od svoje male zalihe novca on isplati trgovcu, koji se zvao Hung,
jednomjesenu stanarinu i poe da vadi raspelo i tkaninu za oltar. Nedostatak sveenikih odijela i stvari za
oltar ga je uzbuivalo. Bilo mu je reeno da moe oekivati u cvjetajuoj" misiji potpunu opremu i zato je
samo malo donio sobom.
184
Ali njegov svjenjak i steg su sada bareni bili postavljeni.
Wang je poao prije njega dolje u trgovinu i kada se okrenuo da sie on primjeti Hunga kako mu daje dva
srebrna taela koja mu je pruao uz poklon. Iako je jo odmah naslutio vrijednost nasljedstva oca Lawlera,
Francis osjeti kako mu krv vri. Napolju, na ulici, Francis se tiho obrati Wangu.
ao mi je Hosannah, ali ja ne mogu plaati vau stipendiju od petnaest taela mjeseno.
Otac Lawler je mogao da je plaa. Zato otac ne moe?
Ja sam siromaan Hosannah. Isto kao i moj Gospodar.
Koliko bi otac platio?
Nita, Hosannah! ak i ja nemam nikakve plae. Dobri Gospod sa Nebesa e nas nagraditi!
Wangov osmijeh se nije pokolebao. Moda e Hosannah i Philomena biti prinueni da odu tamo gdje e
ih znati da cijene. U Sen-siangu metodisti plaaju esnaest talea za visoko cjenjene katekiste. Ali
nesumnjivo da e se dobri otac predomisliti. U Pai-tanu ima dosta neprijateljskih osjeanja. Narod smatra
da su Feng shua zakoni Vjetra i Reda uniteni ako se pojavi misionar.
ekao je na sveenikov odgovor. Ali Francis nije govorio. Nasta napregnuta pauza. Zatim se Wang utivo
pokloni i ode.
Francisa prome hladnoa dok je promatrao kako ovaj nestaje. Da li je dobro uinio to je odstranio
prijateljski raspoloene Wangove? Odgovor je bio da Wangovi nisu bili njegovi prijatelji, ve podle ulizice
koji su vjerovali u hrian-skog Boga zbog krianskog novca. A ipak... sada je otsjeen njegov jedini
kontakt sa zajednicom. On osjeti naglu, zastraujuu samou.
Tokom dana ova uasna samoa se pojaa, udvostruena sa kljenutom nemoi. Lawler, nje185gov prethodnik, gradio je na pijesku. Nespretan, naivan, i sa velikim sredstvima on je jurio, izdavao
novac i uzimao imena, krtavajui bez razlike, stiui niz riinih krana", piui dugake izvjetaje,
nesvjesna rtva stotinu prevara, vedar, bombastian, slavno trijumfalan. On ak nije taknuo povrinu. Od
njegova rada nije nita ostalo osim moda u slubenim krugovima grada zaostao prezir prema takvoj
alosnoj stranakoj ludosti. Pored male sume koju je odvojio za ivot i novanice od pet funti koju mu je
Polly tutnula u ruku prilikom odlaska, Francis nije imao nikakva drugog novca. Njega su takoer
opomenuli da je izlino traiti dotacije od novog drutva kod kue. Poto mu se smuio Lawlerov primjer,
uivao je u svom siromatvu. Zaklinjao se, uz grozniavu estinu, da nee kupovati svoje vjernike. Ono to
se ima uiniti uinit e uz Boju pomo i svojim vlastitim rukama.
A ipak, dosad nije nita uinio. Objesio je znak ispred svoje privremene kapele; nikakve razlike: nitko se
nije pojavio da bi uo njegovu misu. Wangovi su proirili glas da je bez sredstava i da nita nema da prui
osim gorkih rijei.
Pokuao je sa sastankom na otvorenom, ispred suda. Smijali su mu se i zatim ga ignorirali. Neuspjeh ga je
poniavao. Kineski pera rublja koji je propovijedao konfuijanizam na kinesko-engle-skom jeziku imao bi
vie uspjeha. Divlje se borio protiv tog podmuklog demona, unutranjeg apata o svojoj vlastitoj
nesposobnosti.
Molio se i molio oajno. arko je vjerovao u efikasnost molitve. Oh, Gospode, ti si mi pomagao u
prolosti. Pomozi mi i sada u tvoje ime, molim.
Patio je od bijesnih nastupa, koji su trajali satima. Zato su njega poslali, uz oita uvjeravanja o uspjehu u
ovu stranu rupagu? Zadatak je bio izvan moi svakog ovjeka, i samog Gospoda! Odvojen od svih
komunikacija, zakopan u unu186

tranjosti, gdje se najblii misionar, otac Thibo-deau u Sen-siangu, nalazio na etiri stotine milja udaljen,
ovo mjesto bilo je posve neodrivo.
Podsticano od Wangovih, neprijateljstvo naroda prema njemu se poveavalo. Ve je bio navikao na
ismjehavanja djece. Ali sada, kada bi prolazio gradom, gomila mladih kuli ja bi mu dobacivala uvrijede.
Kada bi se zaustavio jedan lan bandi bi mu se pribliio i obavio svoje fizioloke potrebe u blizini. Jedne
noi, kada se vraao u talu, kamen je poletio iz mraka i udario ga u elo.
Sva Francisova borbenost se uzburka. Kada je previo razbijenu glavu, njegova vlastita rana prui mu novu
divlju ideju, natjera ga da zastane, krut i odluan. Da... mora... mora se pri- bliiti ljudima... a ovo... bez
obzira kako je pri-mitivno. ... ovaj novi pokuaj bi mu mogao pomoi.
Idueg jutra, za jo dva talea mjeseno on iznajmi zadnju sobu na donjem spratu trgovine od Hunga, i
otvori ljekarnu. On nije bio strunjak Gospod je to znao. Ali je imao potvrdu o prvoj pomoi, a njegovo
dugo poznanstvo sa doktorom Tullochom dalo mu je zdrave osnove iz higijene.
U poetku se nitko nije usudio da mu prie; on se preznojavao od oajanja. Ali postupno, privueni
radoznalou, jedan ili dvoje su uli. U gradu je uvijek vladala bolest i naini lijeenja domaih lijenika
bili su surovi. On je imao malo uspjeha. Nita nije traio u novcu ili odanosti. Postepeno je njegova
klijentela rasla. Hitno je pisao dr Tullochu, priloio Polly-inih pet funti i traio da mu poalje zalihe zavoja,
masti i obinih lijekova. Iako mu je kapelica bila prazna ljekarna je esto bila prepuna.
Nou je luaki razmiljao u ruevinama misije. Nikada nee moi nita ponovo sazidati na toj podlokanoj
zemlji. I gledao je preko puta u ludoj elji, na prijatan brijeg Blistavog Zelenog Nefrita gde se iznad
rasturenih hramova pruala divna
187padina, skrivena kedrovima. Kako bi to bilo divno sklonite za spomenik Gospodu.
Vlasnik ovog zemljita, sudac po imenu Pao, lan one zatvorene, meusobnim branim vezama povezane
zajednice trgovaca i sudaca koji su drali u rukama poslove i vlast u gradu, rijetko se kad mogao vidjeti. Ali
skoro svako poslije podne, njegov roak, visoki dostojanstveni mandarin etrdesetih godina, koji je
upravljao imanjem za gospodina Paoa dolazio je da obie i isplati radnike koji su radili na vaenju gline u
kedrovom gaju.
Iscrpljen nedjeljama usamljenosti, oajan i proganjan Francis je nesumnjivo bio malo poludio. Nije nita
imao; nije bio nita. A ipak jednoga dana, napreac, on zaustavi visokog mandarina kada je prelazio ulicom
ka svojoj nosiljci. On nije razumijevao svu neprikladnost ovakva direktna obraanja. U stvari on je vrlo
malo znao ta ini; gladovao je i bio oamuen od groznice.
esto sam se divio onom lijepom imanju kojim tako mudro rukovodite.
Sasvim iznenaen roak gospodina Paoa je rezervirano promatrao ovu onisku priliku stranca goruih oiju
i sa prljavim zavojem na elu. Ledenom utivou je podnio i dalje uporno muenje sintakse od strane
sveenika, kratko pokudio sebe, svoju porodicu, svoje bijedno imanje, rekao neto o vremenu, etvi i
tekoama koje je grad imao prole godine u otkupljivanju od bandita Wai-Chua; zatim namjerno otvorio
vrata nosiljke. Kada je Francis, omamljeno ponovo pokuao da se vrati na razgovor o zemlji na Zelenom
Nefritu on se hladno nasmijao.
Imanje Zelenog Nefrita je biser bez cijene i iznosi vie od ezdeset mua. . . ume, vode, panjaci ...
pored bogatog i izvanrednog rudnika gline za pravljenje erpia, keramike i cigli. G. Pao ne eli da ga
proda. Pored toga njemu je za to imanje nueno .. . petnaest hiljada srebrnih dolara.
Na ovu cijenu, deset puta veu od njegovih najveih, najfantastinijih procjena Francisu za188
drhtae koljena. Uhvati ga groznica i on se odjednom osjeti slabim i nemonim, posramljenim zbog
apsurdnosti situacije u koju su ga doveli njegovi snovi. Glava mu je pucala i on zahvali roaku g. Pao,
promuca smeteno izvinjenje.
Primjetivi razoaranu tugu sveenika, mravi, sredovjeni kulturni Kinez dozvoli sebi da se za trenutak
spusti nie iz okvira svoje paljive povuenosti.
Zato je Shang-Foo doao ovdje? Zar nema loih ljudi koje treba popraviti u njegovoj zemlji? Mi nismo
zli ljudi. Mi imamo nau religiju. Nai bogovi su stariji od njegovih. Drugi Shang-Foo je napravio
mnoge krane time to je sipao vodu iz male boice na ljude koji su umirali i pjevao: Ja.. . ja". Isto tako
zato to je davao hranu i odjeu onima koji bi pjevali bilo ta samo da im je koa pokrivena i eluci da su
puni. Da li Shang--Foo eli to isto da uini?
Francis ga je utke promatrao. Njegovo mravo lice bilo je blijedo, duboki podonjaci ispod oka. On ree
tiho: Je li vi mislite da ja to elim?
Nasta udna pauza. Odjednom roak g. Pao obori oi.

 Oprostite ree najzad tiho. Nisam razumio. Vi ste dobar ovjek. Neodreeno prijateljstvo
oboji njegovo lice. 2ao mi je to zemlja mog roaka nije slobodna. Moda vam mogu pomoi na
neki drugi nain?
Roak g. Pao je ekao sa novom utivou, kao da bi elio da popravi stvari. Francis malo razmisli i zatim
teko upita: Recite mi, poto smo sada iskreni... zar ovdje nema pravih krana?
Roak g. Pao odgovori lagano. Moda. Ali ja ih ne bih traio u Pai-tanu. On zastade. uo sam,
meutim, za neko selo u planinama Kwang. On napravi neodreeni pokret ka udaljenim vrhovima.
Tamo postoji kransko selo
189ve mnogo godina... ali to je daleko, mnogo mnogo lija odavde.
Iskra svijetla se pojavi u sumorno istroenom Francisovom umu.
To me veoma interesira. Je li biste mogli da mi date dalje informacije?
Drugi odmahnu glavom sa aljenjem. To je malo mjesto gore na ravnicama, skoro nepoznato. Moj roak
je uo za to samo preko svoje trgovine ovjim koama.
Francisova elja mu dade smjelosti. Je li biste mogli da ga pitate? Je li biste mogli da dobijete pravac...
moda mapu?
Roak g. Pao je razmiljao, zatim ozbiljno klimnu glavom. Trebalo bi da to bude mogue. Zapitat u g.
Pao. Pored toga vodit u rauna da ga izvjestim da ste razgovarali sa mnom na naj-asniji mogui nain.
On se pokloni i ode.
Sumanuto obuzet ovom sasvim neoekivanom nadom, Francis se vrati na svoje razoreno zemljite gdje je
uz pomo nekoliko gunjeva, mjeine i posuda kupljenih u gradu uredio svoj primitivni logor. Dok je sebi
pripremao jednostavan obrok od rie, ruke su mu podrhtavale, kao od straha. Kransko selo! Mora ga
pronai po svaku cijenu. To je bio prvi osjeaj vostva, boanske inspiracije za ovih sumornih,
besplodnih mjeseci.
Razmiljajui napregnuto u sumraku uznemiri ga promuklo gakanje vrana, koje su se otimale i razdirale
neku strvinu kraj obale. On najzad poe tamo da ih otjera. I tamo, dok su velike rune ptice lupale krilima i
krijetale na njega, on primijeti da je njihov plijen tijelo novoroenog enskog djeteta.
Stresavi se on dohvati unakaeno djeje tijelo iz rijeke, primijeti da je ugueno, baeno i utopljeno. On
umota maleno tijelo u platno i zakopa ga u ugao svog ograenog zemljita. Dok se molio mislio je: da, i
pored svih mojih sumnji, ovde ima potrebe za mnom, u ovoj udnoj zemlji.
190
II
Dvije nedjelje kasnije, kada je rano proljee ve nabujalo on je bio spreman. Naslikavi objavu o
privremenom zatvaranju svojih prostorija u ulici Netmaker, on natovari nekoliko gunjeva i hranu na lea,
uze svoj suncobran i poe ustrim korakom.
Mapa koju mu je dao roak g. Pao bila je divno napravljena sa zmajevima koji su sukljali vjetar u uglovima
i mnotvom topografskih detalja sve do planina. Iza toga je bila povrina sa malim crteima ivotinja
umjesto imena mjesta. Ali na osnovu njihova razgovora i svog vlastitog smisla za orijentaciju Francis je
imao u glavi priblinu predstavu svog puta. On upravi lice ka Kwang Gapu.
Dva dana ga je put vodio prijatnim predjelima, zelenovlana riina polja ustupala su mjesto umama
omorike gdje su opale iglice stvarale meki sag za njegove noge. Odmah ispod Kwangsa preao je preko
sklonjene doline u plamenu od divljih rododendrona a zatim, tog istog bajnog popodneva preko proplanka
sa rascvjetalim kajsijama iji miris je djelovao na njegove nozdrve kao miris pjenuava vina. Zatim je
poeo da se penje uz strmine klanca.
Sa svakim korakom uz uzani kameni put postojalo je sve hladnije. Uvee bi se zgrio ispod zaklona stijena,
sluao zviduk vjetra i grmljavinu snjenih voda u klancu. Preko dana, hladna za-sljepljujua bjelina
vrhova mu je zasjenjivala oi. Prozraan leden vjetar bolno je osjeao u pluima.
Petoga dana preao je preko grebena, zaleenih divljih stijena i spustio se sa druge strane. Prolaz ga je
vodio do irokog platoa ispod linije snijega, zelena od rastinja, pretapajui se meko u okrugle breuljke. To
su bili panjaci o kojima je govorio roak gospodina Pao.
Dosada su same planine odreivale njegov krivudavi pravac. Sada se morao osloniti na Pro191vienje, kompas i zdrav kotski smisao za orijentaciju. On poe direktno ka zapadu. Zemlja je bila ista
kao visoravni kod njegove kue. Nailazio je na velika stada koza koja su mirno pasla i planinske ovce koje
bi se divlje razbjeale kada bi im se pribliio. On primijeti u prolazu gazelu koja odmah ieznu. Iz
pramenja trave na sivosmeoj movari hiljade patki iz gnijezda bi izlijetalo uz krik, zamraujui nebo.
Poto mu je ve ponesta-jalo hrane on sa zahvalnou napuni torbu toplim jajima.

Bila je to neutrta ravnica bez ijednog drveta; poe oajavati da nee naii na selo. Ali rano izjutra, devetog
dana, kada je ve mislio da e uskoro morati da se vrati, ugleda pastirsku kolibu, prvi znak stanovnika
otkako je napustio june padine. Pouri radosno k njoj. Vrata su bila zapeaena blatom, nikoga nije bilo
unutra. Ali kada se okrenuo, oiju prepunih razoarenja, ugleda djeaka kako se pribliava preko brijega
idui sa svojim stadom.
Mladi pastir je imao oko sedamnaest godina, mali rastom i ilav, kao i njegovo stado, sa vedrim i
inteligentnim licem prekriven sada izrazom uenja i osmijehom. Nosio je kratke hlae od koe i vuneni
ogrta. Oko vrata je nosio mali bron-zani Yuan kri, istanjen od starosti, i grubo nacrtan simbol golubice.
Otac Chisholm nijemo spusti pogled sa djeakova lica na prorez koulje gdje se nalazio antiki kri. Najzad
mu se glas vrati i on ga pozdravi i zapita da nije iz sela Liu.
Djeak se osmjehnu: Ja sam iz krianskog sela. Ja sam Liu-Ta. Moj otac je sveenik u selu
dodade on, da se ne bi pomislilo da se hvalie:
Jedan od seoskih sveenika!
Ponovo tiina. Otac Chisholm pomisli da je bolje da dalje ne ispituje djeaka. Samo ree: Ja sam doao
iz daleka i takoe sam sveenik. Bio bih veoma zahvalan ako bi me poveo tvojoj kui.
192
Selo je lealo u valovitoj dolini nekih pet lija prema zapadu, skupina nekih tridesetak kua, zbijenih u ovom
perivoju visoravni, opkoljeno malim poljima penice ograenim kamenim zidovima. Upadljivo, na
centralnom breuljku, iza udne konine humke od kamena zaklonjene ginko drvetom, stajala je mala
kamena crkva.
Kada je uao u selo svi stanovnici su se odmah okupili oko njega, mukarci, ene, djeca i psi, gurajui se
radoznalo i uzbueno ga doekujui, vukui za rukave, dodirujui njegove cipele, zagledajui suncobran uz
uzvike divljenja dok je Ta neto brzo objanjavao na dijalektu koji nije mogao razumjeti. U toj grupi
nalazilo se moda ezdeset osoba, primitivnih i zdravih sa naivnim, prijateljskim oima i crtama lica koja
su nosila tragove njihove zajednike porodice. Uskoro, uz posjedniki osmijeh, Ta dovede svog oca LiuChi, oniskog i zdepastog ovjeka pedesetih godina sa malom sivom bradom, jednostavna i dostojanstvena u
nastupu.
Govorei polako da bi ga mogao razumjeti Liu-Chi ree: Pozdravljamo vas s radou, oe. Doite u
moju kuu i odmorite se malo prije molitve.
On ga povede ka najveoj kui, izgraenoj na kamenom temelju do crkve i uvede oca Chisholma uz
gradsku utivost u nisku, hladnu sobu. Na kraju sobe stajao je klavir od mahagonija i portugalski starinski
sat. Iznenaen, izgubljen od uenja Francis pogleda na sat. Na bronzanom brojaniku bilo je utisnuto:
Lisabon 1632.
Nije imao vremena za due ispitivanje i Liu--Chi mu se ponovo obrati: Je li vi elite oe, da odrite
misu? Ili ja?
Kao u snu otac Chisholm klimnu glavom. Neto u njemu odgovori: Vi... molim vas! Polako i
oprezno je tapkao sav smeten. Znao je da ne smije grubo razbiti govorom ovu tajanstvenost. Mora
prodrijeti paljivo, strpljivo u nju, svojim oima.

13 Kljuevi kraljevstva
193Pola sata kasnije svi su se nali u crkvi. Iako je ona bila mala, sagraena sa ukusom u stilu koji je
pokazivao mavarski utjecaj u periodu Renesanse. Tri jednostavne izvanredno izrezane arkade. Vrata i
prozori bili su poduprti ravnim pilasteri-ma, Na zidovima, jo nedovreni, mozaik.
Sjedio je u prvom redu sa paljivim bratstvom. Svaki od njih je ceremonijalno oprao ruke prije ulaska.
Veina ljudi i nekoliko ena nosili su na glavama kape za molitvu. Odjednom, kada je udarilo nijemo
zvono Liu-Chi priblii se oltaru, nosei izblijedjelo utu albu i uz pomo dva mlaa ovjeka. Okrenuvi se,
on se zvanino pokloni ocu Chisholmu i vjernima. Zatim otpoe slubu.
Otac Chisholm je promatrao, kleei uspravno, oparan, kao ovjek koji prati lagano izvoenje sna. Sada je
primjetio da je ceremonija udno preivjela samo dirljivi trag mise. Liu-Chi svakako da nije znao latinski,
jer se molio na kineskom. Prvo je bio na redu Confiteor, zatim Credo. Kada se popeo uz oltar i otvorio
misnu knjigu od pergamenta na drvenom naslonu, Francis jasno zau dio evanelja sveano izgovorenog na
domaem jeziku. Izvorni prijevod... on brzo uzdahnu od strahopotovanja.

itavo bratstvo je prilazilo da primi priest. ak i djeca na grudima prinoena su oltaru. Liu--Chi sie,
nosei kale sa vinom od rie. Ovlaivi kaiprst on je svakome stavljao kapljicu na usne.
Prije no to bi napustili crkvu, vjernici su se skupljali oko statue Spasitelja, stavljajui zapaljene prutie za
kaenje na veliki svijenjak ispred nogu. Zatim bi svaka osoba triput kleknula i pobono se povukla.
Otac Chisholm je ostao iza njih, ovlaenih oiju, srce mu se lomilo od ove djeje jednostavne pobonosti
iste pobonosti, iste jednostavnosti koju je tako esto viao u seljakoj paniji. Svakako da ova
ceremonija nije vrijedela on se blago osmjehnu, zamiljajui uas oca Tarranta
194
pri ovom prizoru ali je bio uvjeren da se ona ipak dopada Svevinjem Gospodu.
Liu-Chi je ekao napolju da bi ga odveo do kue. Tamo ga je ekao objed. Pregladnjeli otac Chisholm u
punoj mjeri opravda jelo pripremljeno od planinske ovce male ukusne kuglice koje su plivale u upi od
kupusa i udnog jela sa riom i divljim medom. Nikada u svom ivotu nije jeo tako ukusno slatko jelo.
Kad su zavrili on oprezno poe da ispituje Liu-Chia. Prije bi pregrizao jezik no da ga uvrijedi. Prijatan
starac je odgovarao sa puno povjerenja. Njegova uvjerenja bila su kranska, sasvim djeja i udno
pomijeana sa tradicijama Taotea. Moda, pomisli otac Chisholm, sa unutranjim osmijehom, i na vrh noa
nestori] anizma ...
Chi objasni da je vjera prenoena od oca na sina tokom mnogih generacija. Selo nije bilo tako dramatino
izdvojeno od svijeta. Ali je bilo dovoljno udaljeno i tako malo, tako povezano svojim porodinim ivotom,
da su ga stranci rijetko uzne-miravali. Oni su svi bili jedna velika porodica. ivjeli su pastoralno i
samostalno. Imali su ita i ovaca u obilju ak i za najtea vremena: sira koji su uvali u koi ovjeg eluca,
i dvije vrste maslaca, crveni i crni, oba pravljena od graha koji su zvali chiang. Za odjeu su koristili
domau e-vljanu vunu, ovje koe radi toplote. Isto tako pravili su specijalni pergament od koe koji se
veoma cijenio u Pekingu. Na visoravnima bilo je mnogo divljih poni ja. Rijetko, neki lan porodice otiao
bi tamo sa tovarom pergamenta.
U malom plemenu nalazila su se tri oca sveenika, a svaki je bio izabran na ovo poasno mjesto jo u
djetinjstvu. Za izvjesne religiozne obrede plaa se nagrada u rii. Oni su imali specijalnu ljubav prema
Svetoj Trojici Trojstvu. Koliko se sjea nikad nisu vidjeli zareenog sveenika.
Otac Chisholm sluao je veoma paljivo i sada postavi pitanje koje mu je stalno bilo u glavi.
13"
195 Niste mi rekli kako je to sve prvo poelo!
Liu-Chi pogleda svog gosta odmjeravajui ga jo jednom. Zatim uz blagi osmjeh on ustade i poe u
oblinju sobu. Kad se vratio nosio je ispod ruke zaveljaj umotan u kou. On ga nijemo pre-dade,
promatrajui oca Chisholma dok ga je otvarao i zatim kada primijeti zanesenost sveenika on se tiho
povue.
Ovo je bio dnevnik oca Ribiero, napisan na portugalskom, potamnjeo, sa mrljala i iscijepan ali uglavnom
itljiv. Na osnovu svog znanja panjolskog Francis je mogao lagano da ga deifrira. Ogromno interesiranje
za dokument uini napor nitavnim. Ali ga je dralo prikovanim. On osta nepomian, osim laganih pokreta
rukom pri okretanju tekih stranica s vremena na vrijeme. Vrijeme se vrati unazad tri stotine godina: stari
zaustavljeni sat poe odmjereno da otkucava.
Manoel Ribiero bio je misionar u Lisabonu a doao je u Peking 1625. godine. Francis je jasno mogao sebi
zamisliti Portugalca: mladi ovjek od dvadeset devet godina, mrav, maslinaste puti, iv, tamne oi, sjajne
ali ponizne. Mladi misionar bio je sretan u Pekingu zbog prijateljstva sa ocem Adam Schallom, velikim
njemakim jezuitom, misionarom, dvorjaninom, astronomom, pouzdanim prijateljem i izvanrednim
osnivaem kanona kod cara Tchoun-Tchina. Tokom nekoliko godina otac Ribiero dijelio je malo od slave
ovog zaista izvanrednog ovjeka koji se kretao netaknuto mnogim intrigama nebeskog carstva, irei
kransku vjeru, ak i u carskom haremu, onemoguavajui mrnju svojim tanim predvianjima kometa i
eklipsa, pravei novi kalendar, stiui prijateljstvo i sjajne titule za sebe i sve svoje potomke.
Zatim je Portugalac traio da ga poalju u daleku misiju na kraljevski dvor u Tatarsku. Adem Schall je
udovoljio ovom njegovom zahtjevu. Opremljen je i dobro naoruan bogat karavan. Poao je iz Pekinga na
dan Uzaaa Blaene Djevice Marije 1629.
196
ti
Ali karavan nije uspio da stigne do tatarskog kraljevskog dvora. Presrela ga je najezda barbara na sjevernim
padinama planina Kwang, brojni branioci bacili su oruje i pobjegli. Dragocjeni karavan je opljakan. Otac
Ribiero je uspio pobjei, teko ranjen strijelama od kremena, samo sa svojim linim stvarima i minimumom
sveenike opreme. Mrak ga je zatekao na snijegu, pomislio je da je doao posljednji as i ponudio se,

krva-rei Gospodu. Ali hladnoa je smrzla njegove rane. Dovukao se idueg dana do pastirske kolibe, gdje
je leao est meseci ni iv ni mrtav. U meuvremenu autentian izvjetaj stigao je u Peking i govorio da je
otac Ribiero masakriran. Nikakva ekspedicija nije poslana da bi za njim tragala.
Kada je Portugalac odluio da moe ostati u ivotu, pravio je planove da se vrati Adamu Schallu. Ali
vrijeme je prolazilo i on je jo uvijek ostajao ovdje. Na ovim prostranim panjacima stekao je novo
osjeanje vrijednosti, novu naviku razmiljanja. Pored toga on se sada nalazio tri hiljade lija od Pekinga, na
ogromnoj razdaljini ak i za njegov smion duh. Lagano se odluio. Skupio je aku pastira u jedno malo
naselje. Tu je sagradio crkvu. Postao je prijatelj i pastor ne kralja Tatarske ve ovog skromnog malog
stada.
Uz udan uzdah Francis spusti dnevnik. Pri slabom svjetlu je sjedio i mislio, razmiljao, i razumio mnoge
stvari. Zatim ustade i ode do velike humke od kamena kraj crkve. Kleei, molio se kraj groba oca Ribiera.
Ostao je u selu Liu nedjelju dana. Lagano, na nain da nikoga ne uvrijedi, predloio je ratifikaciju svih
krtenja i brakova. On je sluio slubu. Lagano je rekao neto tu, neto tamo, predlagao ispravku nekih
navika. Dugo vremena e biti potrebno da se selo dovede u sklad sa usko-grudom ortodoksnou: mjeseci i
mjeseci ne, godine. Ali ta to znai? Bio je zadovoljan da to polako ide. Ova mala zajednica bila je ista
i zdrava kao dobra jabuka.
197II
Govorio im je o mnogim stvarima. Uvee bi raspalili vatru ispred kue Liu-Chia, i kada bi posjedali oko
nje, on bi sjeo na prag i razgovarao sa nijemim, vatrom osvijetljenim krugom. Iznad svega eljeli su da
sluaju o prisustvu njihove religije u velikom vanjskom svijetu. On nije opisivao nikakvih sitnih razlika.
Oduevljavalo ih je kada bi govorio o crkvama u Evropi, ogromnim katedralama, hiljadama vjernika koji se
skupljaju u crkvi sv. Petra, o velikim kraljevima i prinevima, dravnicima i plemiima, koji svi klee pred
nebeskim Gospodom, istim Gospodom koga i oni slave ovdje, i njihovim gospodarom, njihovim prijateljem. Ovo osjeanje jedinstva, o kojem su dosad samo neodreeno slutili, inilo ih je radosno ponosnim.
Kada bi napeta lica, treperava od svjetla i sjenka, gledala u njega u sretnom uenju, osjeao je oca Ribiera
kako se osmjehuje kraj njega, pomalo, sumorno, ali nije bio s njim nezadovoljan. U tim trenucima imao je
stranu elju da odbaci Pai-tan i da se sasvim posveti ovim jednostavnim ljudima. Kako bi mogao biti
sretan ovde! Kako bi samo sa ljubavlju pazio i dotjerivao ovaj dragulj koji je tako neoekivano naao u
divljini! Ali ne, selo je bilo suvie malo, suvie udaljeno. Nikada ga ne bi mogao uiniti centrom istinitog
misionarskog rada. On odluno odbaci takvo iskuenje od sebe.
Djeak Ta postao je njegov stalni pratilac. Sada ga vie nije zvao Ta ve Joseph, jer je to bilo ime koje je
mladi traio na svom uslovnom krtenju. Ohrabren novim imenom, on je zamolio za dozvolu da slui na
misi oca Chisholma; i iako, prirodno, nije znao ni trunke latinski, sveenik je pristao uz osmijeh. Uvee
pred svoj odlazak otac Chisholm je sjedio na kunom pragu kad se pojavio Joseph, sa ijeg je lica nestalo
uobiajene vedrine, oaloen, prije svih na ovo posljednje predavanje. Promatrajui deka osjeti alost, a
zatim mu pade napamet sretna misao:
198
Joseph! Je li bi ti bilo drago da poe sa mnom, ako to dozvoli tvoj otac? Ima mnogo stvari u
kojima bi mogao da mi pomogne.
Djeak poskoi uz uzvik radosti, baci se pred sveenika i poljubi mu ruku.
Gospodaru, ja sam samo ekao da me to upitate. Moj otac je voljan. Ja u vas sluiti svim svojim
srcem.
Bit e i tekih putova, Joseph.
Prei emo ih zajedno, gospodaru.
Otac Chisholm podie mladia. Bio je dirnut i sretan. Znao je da je uinio mudru stvar.
Idueg jutra zavrene su pripreme za njegov odlazak.
Izriban i sa osmijehom Joseph je stajao sa zaveljajima, pored dva upava planinska poni ja koje je u zoru
uhvatio. Mala grupa mlaih djeaka stajala je oko njega, on je ve zastraivao svoje drugove udima iz
svijeta. U crkvi je otac Chisholm zavravao molitvu zahvalnicu. Kada je ustao Lic-Chi ga pozva u svetilite
nalik na kriptu. Iz kedrovog sanduka izvue izvezenu sveeniku haljinu, izvanrednu stvar, krutu od zlata.
Na mjestima se saten ve izlizao ali je odjea bila netaknuta, upotrebiva i neocjenjive vrijednosti. Starac se
osmjehnu na izraz Francisova lica.
Je li vam se dopada ova bijedna stvar? Divna je.
Uzmite je. Vaa je!
Nikakvi protesti nisu mogli sprijeiti Liu-Chia da ne uini ovaj prekrasni poklon. Odora je savijena,
umotana u isto laleno platno, i stavljena na Josephov tovar.

Najzad se Francis morao oprostiti od sviju. On ih je blagoslovio, uvjerio ih ponovo da e se vratiti kroz est
mjeseci. Bit e lake idui put, na konjima, i sa Josephom koji e mu sluiti kao vodi. Zatim njih dvoje
odoe, zajedno, sa poni-jima jedan uz drugog, penjui se uz visoravan. Pogledi maloga sela pratili su ih
toplo.
199Sa Josephom kraj sebe, otac Chisholm poe dobrim tempom. Vjera mu se vratila, okrijepio se odlino.
U grudima mu je kucala nova nada.
III
Prolo je i ljeto poslije njihova povratka u Pai-tan. A sada se na zemlju spustilo hladno godinje doba. Uz
Josephovu pomo uredio je talu, popravio pukotine novim blatom i kaolinom. Dva drvena leaja
podupirala su sada najslabiji zid i gvozdeni ravni mangal od koga su napravili ognjite na zemljanom podu.
Joseph, iji je apetit bio zdrav ve je skupio interesantnu zbirku posua za kuhanje. Djeaka, sada manje
aneoska lika, vremenom je upoznavao sve bolje; volio je da ereta, da ga hvale i mogao je ponekad biti
svojeglav, sa nevinom osobinom da potajno digne zrele dinje sa pijace na putu.
Francis je jo uvijek bio odluan da ne naputa svoje bijedno sklonite dok ne bude sasvim siguran u dalji
svoj put. Postepeno se javilo nekoliko stidljivih dua u njegovu kapelu u ulici Net-maker, od kojih je prva
bila jedna stara ena, u ritama i posramljena, koja je skriveno povlaila krunicu ispod jutanog ogrtaa, sa
izgledom kao da e je jedna jedina rije otjerati. On se uzdravao, pretvarao da je ne vidi. Idueg jutra se
vratila sa kerkom.
Bijedna aka njegovih sljedbenika nije ga obeshrabrila. Njegova odlunost da se ne ulaguje ili kupuje svoje
vjernike bila je prekaljena, kao odlian elik.
Ljekarna mu je napredovala. Oigledno da su aljenjem primili njegovo odsustvo iz male ambulante. Po
povratku zatekao je gomilu neodreena izgleda koja ga je ekala ispred Hungove radnje. Uz praksu,
njegovo procjenjivanje bolesti i vjetina lijeenja se usavrie. Dolazili su mu ljudi
200
razna zdravstvena stanja: bilo je tu bolesti koe. greva i kaljeva, enterita, uasnih gnojenja oiju i uiju; a
najvei dio bolesti bio je rezultat prljav-tine i pretrpanosti. Zauujue je bilo to istoa i jednostavni
gorki tonikum mogu uiniti. Zrnce hipermangana vrijedilo je toliko da bi se moglo mjeriti teinom u zlatu.
Kada su njegove oskudne zalihe gotovo nestale, doao je odgovor na njegovu molbu upuenu dr Tullochu
velika kutija sa gazom, vatom, jodom i antisepticima, ricinus i klorodin, sa nakra-banim receptom,
izguvanim na dnu.
Vaa Milosti: mislio sam da sam ja taj koji treba da doktorie u tropima! A gde je vaa di- ploma? Nije
vano lijei to moe a ubi ono to ne moe. Ovdje ti aljem malu vreicu sa trikovima da ti se nae
pri ruci."
Unutra je bio lijepo zapakovan sandui za prvu pomo sa lancetom, makazama i forcepsom. Postskriptum:
radi tvoje informacije: prijavit u te lijenikom udruenju, Papi i Chung-lung-soo."
Francis se osmjehnu na ovu nepopravivu a-ljivost. Ali knedla" zahvalnosti stajala mu je u grlu. Uz ovu
stimulaciju i njegovim naporom i utjenim prisustvom Josepha, osjeao je novo i uzbudljivo oduevljenje.
Nikada nije vie radio, niti bolje spavao u svom ivotu.
Ali jedne noi u novembru san mu je bio lak i uznemiren i on se naglo probudi poslije ponoi. Bilo je
uasno hladno. U tihoj tami mogao je uti Josephovo duboko i mirno disanje. Leao je za trenutak,
pokuavajui da razmiljanjem ukloni ovu neodreenu tugu. Ali nije mogao. Ustade paljivo da ne bi
probudio usnulog djeaka i izae iz tale u ograeni prostor. Ledena no ga probode; zrak je bio otar od
hladnoe, svaki dah ga je bolno presijecao. Nije bilo zvijezdi, ali iz sleena snijega odbijala se udna i
svijetla bjelina. Tiina kao da se prostirala na stotine milja. Zastraujue.
Odjednom, kroz tu tiinu uini mu se da uje tihi i nesiguran pla. Znao je da se prevario,
201sluao je i vie nita nije uo. Ali kada se okrenuo da ponovo ue u talu, glas se ponovi, kao slabo
cvilenje ptice koja umire. Stajao je neodluno, zatim lagano poe preko snijene kore ka zvuku.
Izvan zemljita, nekih pedesetak koraka niz stazu, saplete se o krutu mranu sjenu: ispruenu enu, lica
zagnjurena u snijeg, sasvim sleenu. Bila je sasvim mrtva, ali ispod nje, u odjei oko grudi on ugleda slabe
pokrete djeteta.
Sae se i podie maleno stvorenje, hladno kao riba, ali meko. Srce mu je udaralo kao ludo. On otri nazad,
klizajui se, skoro padajui do tale i pozva glasno Josepha.
Kada su raspalili mangan sa svjeim drve-tom, bacajui i svjetlost i toplotu, sveenik i njegov pomonik
nagnue se nad dijete. Ono nije moglo biti starije od dvanaest mjeseci. Oi su mu bile tanine i divlje, u
nevjerici prema toplini vatre. S vremena na vrijeme ono bi jealo.
Gladno je ree Joseph mudrim glasom. Zagrijae malo mlijeka i nalie ga u boicu

sa oltara. Otac Chisholm zatim iscijepa komad istog platna i uvue ga kao fitilj u usko grlo boice. Dijete
je sisalo pohlepno. Kroz pet minuta mlijeka je nestalo i dijete zaspalo. Sveenik ga umota u gunj sa svoje
postelje.
Bio je duboko uzbuen. Neobinost njegova predosjeaja, jednostavnog dolaska ovog malog stvorenja u
talu, iz hladne praznine, bio je kao znak Gospodnji. Na tijelu majke nije bilo niega da bi se objasnilo ko
bi ona mogla biti, ali njene crte lica, iscrpljene tekoama i bijedom, imale su tanke, lijepe tatarske oblike.
Grupa nomada je ovuda prola dan ranije: moda ju je hladnoa savladala i zaostala je da umre. Traio je u
sebi ime za dijete. Danas je bio praznik svete Anne. Da, dat e joj ime Anna.
Sutra emo, Joseph, nai enu koja e voditi rauna o ovom daru s neba.
Joseph slijee ramenima. Gospodaru, ne moete dati nikome ensko dijete.
202
Ja neu otuiti dijete ree otac Chisholm strogo.
On je imao odreen i jasan cilj. Ova beba, poslana mu od Gospoda, bit e njegovo prvo na-hoe, da, temelj
njegovog djejeg doma... taj san koji je gajio jo od svog dolaska u Pai-tan. Bit e mu potrebna pomo,
svakako, sestre e morati da dou jednog dana sve je to ipak bilo daleko. Ali, sjedei na zemljanom
podu, kraj tamnocrvenog ara, gledajui u usnulo dijete, on je osjeao da je to znamen sa nebesa i da e on
na kraju, uspjeti.
Joseph je bio taj, glavni prenosilac vijesti, koji je prvi ispriao ocu Chisholmu da je sin gospodina Chia
bolestan. Hladno godinje doba poelo je kasno, planine Kwang su jo bile duboko prekrivene snijegom; a
vedri Joseph je puhao na svoje promrzle prste dok je brbljao poslije mise, pomaui sveeniku da odloi
svoju odoru. Tja! Moja ruka je isto toliko neupotrebiva sada kao i malog Chia-Yu.
Chia-Yu je ogrebao na neto palac, nitko nije znao na ta; ali kao posljedica toga, njegovih pet prstiju je
poremeeno, a tjelesni sokovi su poeli da se penju, tekui samo ka jednoj ruc^ naduva-jui je, tako da je
djeakovo tijelo gorjelo i iscrpljivalo se. Tri najbolja lijenika iz grada su ga lijeili i najskuplji lijekovi su
primijenjeni. Sada je poslan kurir u Sen-siang za elixir vitae neprocjenjiv ekstrakt iz oiju aba koji se
mogao dobiti samo u periodu Zmajeva mjeseca.
On e ozdraviti zakljui Joseph, pokazujui svoje bijele zube u vedrom osmijehu. Ovaj ,,hao
kao" uvijek uspjeva .. .to je vano za gospodina Chia, poto mu je Yu jedinac.
etiri dana kasnije, u isto doba, dvije zatvorene nosiljke, od kojih je jedna bila prazna, zau-stavie se ispred
vrata kapelice u ulici Netmakers, i trenutak kasnije visoka prilika roaka gospodina Pao, umotana u
postavljenu tuniku, ozbiljno se nae ispred oca Chisholma. On se izvini za njegov
203neprilini dolazak. Zamoli sveenika da poe sa njim do kue gospodina Chia.
Zaprepaen obuhvatnou ovoga poziva, Fran-cis je oklijevao. Uska veza, preko poslova i e-nidbenih
veza postojala je izmeu Paovih i porodice Chia, obadvije su bile veoma utjecajne porodice. Otkako se
vratio iz sela Liu dosta je esto sretao mravog, rezerviranog i prijatno cininog roaka g. Pao, koji je
takoer bio i prvi roak gospodina Chia. Imao je isto tako i nekih dokaza o tome da ga visoki mandarin
potuje. Ali ova iznenadna posjeta, ovo pokroviteljstvo je bilo drukije. Kada se utke okrenuo da uzme
svoj eir i kaput on osjeti nagli, prazan strah.
Kua Chiovih bila je tiha, verande ograene reetkama puste, a jezero s ribama prekriveno krhkim slojem
leda. Koraci su im tiho i ozbiljno odzvanjali poploanim, pustim dvoritima. Dva ja-sminova drveta,
zavijena jutom, ljuljala su se kao usnuli dinovi pored crvenozlatnog ulaza. Iz enskog dijela kue, preko
terasa, uo se prigueni pla.
U bolesnikoj sobi bilo je mrano. Chia-Yu leao je na zagrijanom kangu* i promatrala su ga tri lijenika
sa bradama i u dugim punim odorama sjedei na svjeim asurama od rogoza. S vremena na vrijeme jedan
od lijenika nagao bi se naprijed i stavljao komadi drvenog uglja ispod kanga u obliku kutije. U uglu sobe
taoistiki sveenik u crnoj odori mrmljao je, istjerujui duhove uz pratnju flauta iza pregrade od bambusa.
Yu je bio lijepo dijete od est godina, svijetlo ukaste boje i crnih gloginjastih oiju, odgojen u
najstriktni]im tradicijama potovanja roditelja, idoliziran, a ipak nerazmaen. Sada, izmuen okrutnom
groznicom i uasnim novim osjeajem bola, ispruio se na leima, kosti su mu probijale kroz kou, suhe
usne se uvijale, a pogled uprt
* Kang neka vrste platforme od cigli podignute u uglu sobe za spavanje. Zimi, zagrejava se vatrom ispod nje.
204
nepomino u tavanicu. Njegova desna ruka, olov-noplaviaste boje, naduvena i bezoblina, bila je obloena
oblogom od blata izmijeanog sa malim tampanim komadiima papira.

Kada je uao roak g. Pao sa ocem Chishol-mom, zavlada kamena tiina; zatim taoistiki sveenik nastavi
sa mrmljanjem, dok tri lijenika, jo stroi je nepomina, nastavie svoje bdenje kraj kanga.
Nagnut nad djetetom u nesvijesti, sa rukom na goruem elu otac Chisholm je znao to predstavlja to
prozirno i hladno povlaenje. Njegove sadanje muke nee biti nita u poreenju sa proganjanjem koje e
sigurno uslijediti zbog neuspjene intervencije. Ali teka bolest djeaka i ovo pogubno tretiranje uzburkae
mu krv. On poe, brzo ali njeno, da skida sa inficirane ruke hao kao, taj prljavi zavoj na koji je tako esto
nailazio u svojoj maloj ljekarni.
Najzad je ruka bila slobodna, oprana u mlakoj vodi. Ona je skoro plivala, pravi mjehur raspadanja, sa
sjajnom zelenkastom koom. Iako mu je srce luaki lupalo Francis sigurno nastavi, izvue iz svog depa
malu konu kutiju koju mu je Tulloch poslao, i iz kutije samo lancetu. Znao je da je neiskusan. Isto tako je
znao da ako ne napravi zarez u ruci djeteta, koje je ve moribundno, da e ono umrijeti. Osjeao je poglede
iz oiju koje ga nisu promatrale, osjeao uasnu strepnju, sve veu sumnju koja je obuzimala roaka g. Pao
dok je nepomino stajao iza njega. Usrdno se pomoli svetom Andreju. Pripremi se da zasjee, za-sjee
duboko i dugo.
Veliki mlaz gnojave tvari probi se kroz ranu, tekui i pjenei se u zemljanu posudu ispod nje. Miris je bio
uasan, gadan. U itavom svom ivotu Francis nije tako zahvalno uivao. Dok je pritiskao, objema rukama
sa obje strane rane, pomaui isticanje gnoja, i primijeujui da se ruka smanjuje na polovinu, obuze ga
veliko olakanje, do iscrpljenosti.
205Kada se, najzad, uspravio, poto je zatvorio ranu istim vlanim lanenim povezom, on zau samog sebe
kako mrmlja, glupo, na engleskom: Mislim da e sada proi, uz malo sree! To je bila uvena fraza
starog dr. Tullocha: ona je iskazivala napregnutost nerava. A ipak na izlasku on je pokuavao da odri vedri
ravnoduan stav, izjavivi savreno nijemom roaku g. Pao koji ga je otpratio do nosiljke: Dajte mu
hranljivu supu kada se probudi. I ne vie hao kao. Doi u sutra.
Idueg dana mali Yu je bio mnogo bolje. Groznice je ve skoro nestalo, prirodno je spavao i popio
nekoliko alica pilee supe. Bez uda sjajne lancete on bi skoro sigurno bio mrtav.
Nastavite da ga hranite otac Chisholm se iskreno osmjehnu kada je odlazio. Doi u sutra
ponovo.
Hvala vam. Roak g. Pao se nakalja. Nije potrebno. Nasta neprijatna pauza. Mi smo
duboko zahvalni. Gospodin Chia je bio bolestan od tuge. Sada kada je njegovom sinu bolje i on se
oporavlja. Uskoro e moi da se pojavi u javnosti! Mandarin se pokloni, s rukama diskretno zaturenim u
rukavima, i nestade.
Otac Chisholm poe niz ulicu ljutito je odbio nosiljku borei se sa mranim i sumornim ogorenjem.
Ovo je bila zahvalnost! Biti izbaen, bez rijei i to onda kada je spasao ivot djeteta, po cijeni, moda, svog
vlastitog . .. Od poetka do kraja nije mogao vidjeti tog bijednog g. Chia, koji se, ak i na dunki, onoga
dana kada je doao, nije .udostojio da ga pogleda. On zgri pesnice, borei' se sa svojim poznatim
demonom: O, Gospode, dozvoli da budem miran! Nemoj dozvoliti da me ponovo obuzme ovaj
prokleti grijeh ljutnje. Bit u mek i strpljiv u srcu. Daj mi poniznosti, dragi Gospode. Uostalom, bila je
Tvoja milosrdna volja, Tvoje boansko provienje, koje je spasio malog djeaka. Neka bude volja tvoja,
dra206
gi Gospode. Vidi, ja sam se pomorio. Ali, o Gospode! uz naglu estinu: Mora priznati da je bilo
prokleto nezahvalno, ipak!
U toku nekoliko iduih dana Francis je strogo izbjegavao etvrt grada gdje je stanovao trgovac. Pozlijeen
bio je ne samo ponos. Sluao je nijemo dok mu je Joseph brbljao o izvanrednom oporavku malog Yu, o
darovima koje dijeli g. Chia mudrim lijenicima, o prilogu za hram Lao-tze, zato to je istjerao demona koji
je uznemiravao njegovog voljenog sina. Zar to nije zaista udno, dragi oe, koliko se mnogo njih
koristilo plemenitom velikodunou mandarina?
Zaista udno ree suho otac Chisholm ne trepnuvi.
Nedjelju dana kasnije, u trenutku kada je htio da zatvori svoju ljekarnu, poslije mirnog i nekorisnog
popodneva, on iznenada primijeti, preko boce hipermangana koju je mijeao, diskretnu priliku g. Chia.
On se ljutito trgnu, ali ne ree nita. Trgovac je nosio svoje najljepe odijelo; crnu bogatu odoru od satena
sa utim kaputom, izvezenim kadifenim izmama a u jednoj je stajala ceremonijalna lepeza, sa ravnom
satenskom kapicom, i zvaninim i dostojanstvenim izrazom na licu. Njegovi suvie dugi nokti bili su
zatieni zlatnim uvlakama. Imao je kulturan i inteligentan izraz, njegovo ponaanje odavalo je savreni
odgoj. Na licu mu se vidjela diskretna melanholija.
Doao sam ree.

 Zaista! Francisov glas nije ohrabrivao. On nastavi da mijea sa staklenom ipkom plavi-asti rastvor.
Imao sam mnogo ta to je trebalo svriti, mnogo poslova koje sam sreivao. Ali sada uz rezignirani
poklon ovo me.
Zato? kratko ree Francis.
207Lice g. Chia pokaza blago iznenaenje. Prirodno ... da postanem kranin. '
Nas ta trenutak
mrtve tiine trenutak koji
', bi, tradicionalno, trebalo da oznai vrhunac ovih i tekih neplodnih mjeseci, uzbudljivi prvi plodovi
misionarskog uspjeha, evo, vrhovni poganin, koji ' priklanja glavu na pokrtenje. Ali na licu oca j
Chisholma bilo je malo oduevljenja. Grizao je , ljutito usnu a zatim lagano ree: Da li vje-; rujete? *
Ne! tuno odvrati.
V:
Je li ste spremni na instrukcije?
'''
Nemam vremena za instrukcije, blagi poklon. Ja samo udim da postanem kranin.
udite? Mislite, elite?
G. Chia se osmjehnu prisiljeno. Zar nije oigledna moja elja da ispovijedam vau vjeru?
Ne, nije oigledna. I vi nemate ni najmanju elju da ispovijedate moju vjeru. Zato to inite? Boja na
sveenikovom licu posta jaa.
Da vam platim g. Chia ree jednostavno. Vi ste uinili najvee dobro za mene. Ja moram uiniti
najvee dobro za vas.
Otac Chisholm se ljutito pokrenu. Poto je iskuenje bilo tako primamljivo, a poto je tako eleo da popusti
a nije mogao svome temperaI mentu, on planu: Ne, to nije dobro. Ravo je. Vi niti imate namjere niti vjerujete. Ako vas pri1 hvatim to bi bila prevara Gospoda. Nita mi ne
i dugujete. Idite sada molim vas!
U poetku g. Chia nije mogao povjerovati svojim uima. Mislite da me odbacujete?
; Da, utivo reeno proguna otac Chisholm.
Promjena u trgovca bila je aneoska. Oi mu zablistae, ovlaie se, njegova melanholija ga napusti kao
oblak. Morao je s mukom da se savlauje; ali, iako je izgledalo kao da eli da skoi u zrak, on se ipak
obuzdavao. Formalno, on na: 208
pravi kow-tow* tri puta. Uspije da ovlada svojim glasom.
Veoma alim to me ne moete prihvatiti. Ja sam, prirodno, sasvim bezvrijedan. Ipak, moda na neki
drugi nain ... on prekide, ponovo tri puta napravi poklon idui unazad i izae.
Te veeri, kada je otac Chisholm sjedio kraj ognjita i to tako ozbiljno da ga Joseph stidljivo pogleda
nekoliko puta, kuhajui ukusne rijene koljke na rii, napolju se odjednom zau pucanje abica. est sluga
g. Chia su ih palili, ceremonijalno, na ulici ispred kue. Zatim pristupi roak g. Paoa, pokloni se i prui ocu
Chisholmu zamo-tuljak umotan u skrletni papir.
G. Chia moli da mu uinite ast prihvata-njem ovog bezvrijednog poklona prava na imanje
Blistavog Zelenog Nefrita sa svom zemljom i pravima na vode i rudnike grimizne gline. Imanje je vae, bez
ogranienja, zauvijek. G. Chia vas dalje moli da prihvatite pomo dvadeset njegovih radnika dok bilo
kakva zgrada koju elite da sagradite ne bude gotova u potpunosti.
Francis je bio tako zaprepaen da nije mogao progovoriti ni rijei. Promatrao je figuru roaka g. Pao i g.
Chia kako se udaljuje, sa udno mirnom napetou. Zatim luaki pogleda u papire i uzviknu radosno:
Joseph! Joseph!
Joseph brzo prie, plaei se da mu se desila jo neka nesrea. Ali izraz njegova gospodara ga razuvjeri.
Zajedno pooe na brijeg Blistavog Zelenog Nefrita i tamo, stojei na mjeseini ispod visokih kedrova,
glasno zapjevae Magnificat.
Francis je ostao gologlav, sa vizijom onoga ta e stvoriti na ovoj plemenitoj zemlji. Molio se sa arom i
njegova molba je usliena.
Joseph, ogladnio od otra vjetra, ekao je ne tuei se, traei svoju vlastitu viziju na zanesenu licu
sveenika, sretan to je pokazao prisustvo duha da skine sa vatre posudu sa riom.
* Kowtow = duboki, ponizni kineski poklan.
14 Kljuevi kraljevstva
209I
-vj- <:&*::/?.. l<. %.
IV .,.. :$<
,
Osamnaest mjeseci kasnije, maja mjeseca, kada su se sve provincije u Chek-kow kupale u suncu u onom
kratkom periodu savrenstva izmeu zimskog snijega i ljetnje sparine, otac Chisholm pree preko
poploanog dvorita svoje nove misije sv. Andreje.

Nikada moda nije bio obuzet takvim osjeanjem tihog zadovoljstva. Kristalni zrak, kroz koji je letio oblak
bijelih golubova, bio je sladak i iskriav. Kada je stigao do zelenog banjan drve-ta koje je, po njegovom
crteu bacalo hlad u prednje dvorite misije, on pogleda preko ramena, pogledom punim ponosa i
djelimino iskrivljenim uenjem, kao da jo uvijek strepi da e ova fata morgana nestati preko noi.
Ali ona je stajala ovdje, sjajna i divna: vitka crkva sa kedrovima na strai kraj nje, njegova kua, sa ivim
oknima u dijagonalnim okvirima, sa malom uionicom kraj nje, prijatnom ljekarnom sa ulazom kroz
vanjski zid, i jo jedna zgrada zaklonjena listovima papaje i katalpe koji su sklanjali njegov novo posaeni
vrt. On uzdahnu, sa osmijehom, blagoslovi] avaj ui udo plodnog rudnika gline koji je pruio, putem
mnogih mijeanja i eksperimentalnog peenja, cigle divne meke ruiaste boje, tako da je njegova misija
bila prava simfonija utocrvene boje. On je blagoslovljao, zaista, i svako slijedee udo: nevienu
ljubaznost g. Chia; vjeto strpljenje njegovih radnika; nepodmitljivost skoro savrenu, njegovog snanog
predradnika, ak i vrijeme, nedavni briljantni period, koje je pridonijelo da njegova ceremonija otvaranja
odrana prole nedelje, i na kojoj su utivo prisustvovale porodice Chia i Pao, bude veoma uspjena.
Da bi mogao da pogleda u praznu uionicu, on poe dugim putem naokolo; gledajui, kao ak, kroz prozor
nove slike na bijelo okreenom zidu, na sjajne klupe koje je, kao i tablu, on sam na210
'
-!'" "'"-"T ''
pravio. Saznanje da je njegov runi rad u toj sobi, toplo mu je zagrijevalo srce. Ali sjeanje na zadatak koji
je imao na umu, odvede ga do kraja vrta gdje se, kraj donjih vrata, a pored njegove line radionice, nalazila
mala pe za peenje cigli.
Sretno, on zbaci svoju staru mantiju i u umazanim radnikim hlaama, sa kouljom kratkih rukava i
naramenicama, uze drvenu lopatu i poe da mijea glinu.
Sutra e stii tri sestre. Kua za njih bila je spremna hladovita, sa zastorima, ve je mirisala na vosak.
Ali njegova posljednja sujeta, povuena loa u kojoj se mogu odmarati i razmiljati, nije bila jo sasvim
gotova i trebalo je jo jedan naramak cigli iz njegove specijalne pei. Dok je oblikovao lapor u mislima je
oblikovao daljnju budunost.
Nita nije bilo sada znaajnije od dolaska ovih kaluerica. On je vidio to jo od samog poetka i radio je i
molio se za to, i slao pismo za pismom ocu Mealev i ak Biskupu, dok je misija lagano rasla pred njegovim
oima. Preobraanje odraslih Kineza oseao je, bio je posao za arkanele. Rasa, nepismenost, tenja starijoj
vjeri sve su to bile velike preprijeke koje bi se mogle poteno sruiti i uz saznanje da Svevinji mrzi da
se od njega stalno zahtijeva da za svaki pojedinani sluaj izvede po neki trik. Zaista, kada je dobio ,,u licu"
sa ovom lijepom, novom crkvom, sve vei broj pokajnikih dua dolazio je na mise. Imao je ve ez-0
desetak osoba u bratstvu. Kada su se njihove pobone kadence pele pevajui kirije eleison, glasovi su
zvuali kao da ih ima mnogo vie.
Ipak, njegova vizija se usmjerila, vedro, na djecu. Ovdje su djeca bukvalno davana dvoje za novi. Glad,
teko siromatvo i Konfuijanizam koji je ovjekoveavao maskulino, od enske djece je napravio barem,
robu bez proe. On e zaas imati kolu punu djece, koju e hraniti i njegovati Sestre, ovde u misiji, koja e
tjerati svoje obrueve, oivjeti smijehom ovo mjesto, nauiti
'"
;'
211da piu i nauiti ih katekizmu. Budunost je pripadala djeci:
i djeca ... njegova djeca ... pripadat e Gospodu!
On se osmjehnu samos vi jesno na ove misli dok je stavljao kalupe u pe. Nije se mogao nazvati, precizno
reeno, ovjekom koji voli ensko drutvo. A ipak je eznuo, tokom ovih dugih mjeseci, usred ove strane
rase, za prijatnim drutvom svoga kova. Majka Maria-Veronica, iako Bavarka po porijeklu provela je
posljednjih pet godina u Bon Secours u Londonu. A druge dvije sestre koje dovodi, Francuskinja sestra
Clotilda i sestra Martha, Belgijanka imale su isto takvo iskustvo u Liver-poolu. One e mu donijeti, poto
dolaze direktno iz Engleske, barem prijatni dah doma.
Sa strepnjom jer se veoma trudio on ponovo prelista sve pripreme za njihov dolazak slijedeeg dana:
nekoliko abica u najboljem kineskom stilu, ali ne mnogo da ne bi uplailo dame, na pristanitu gdje e ih
doekati tri najbolje nosiljke u Pai-tanu. Caj e se sluiti odmah po dolasku u misiju. Kratak odmor i poslije
molitva zahvalnica nadao se da e im se dopasti cvijee i onda, specijalna veera.
On se skoro nasmija kad je pomno u sebi ponovo nabrojao jelovnik te veeri. Pa... brzo e spasti na
dvopek, jadnice! Njegov vlastiti apetit bio je uasno slab. Za vrijeme graenja misije on se odravao
apstraktno samo na rii i graevini od graha stojei na skelama, ili pregledajui planove sa predradnikom g.
Chia. Ali sada je poslao Josepha da potrai u gradu mango, chow-chow i, najveu delikatesu, svjeu
droplju iz Shon-see sa Sjevera.

Odjednom, kroza razmiljanje, do njega do-prijee koraci. On podie glavu. Kada se okrenuo, vratnice se
otvorie. Na znak njihovog vodia, iscijepanog kulija sa obale, pojavie se tri sestre. Bile su prljave od
puta, sa neodreenim ustezanjem u nesigurnim pogledima. Oklijevale su, zatim umorno pole vrtnom
stazom. Prva, stara oko
212
etrdeset godina, bila je i lijepa i dostojanstvena. Osjealo se visoko porijeklo u lijepim crtama lica i
irokim tamno plavim oima. Blijeda od umora, pokretana nekom unutranjom vatrom, ona je ila snano
naprijed. Ne gledajui u Francisa, ona mu se obrati korektnim kineskim.
Molim vas odvedite nas odmah do Oca misije.
Uasno izbaen iz kolosjeka zbog njihove oigledne neprijatnosti, on odgovori na istom jeziku.
Oekivali su vas tek sutra.
Zar treba da se vratimo na onaj uasni brod? ona se strese od ogorenja. Molim vas odvedite nas
odmah kod vaeg gospodara.
On ree lagano, na engleskom: Ja sam otac Chisholm.
Njene oi koje su pretraivale zgrade misije, sa nevjericom se usmerie na njegovu priliku u koulju sa
kratkim rukavima. Ona je gledala sa sve veim iznenaenjem na njegovo radniko odijelo, prljave ruke i
uprljane izme, na blato preko obraza. On proguna sa neprijatnou: Veoma alim . . . uasno mi je
neprijatno to niste doekani.
Za trenutak njeno ogorenje ovlada njome. ovjek je mogao pretpostaviti da e nekako biti doekan
poslije est hiljada milja!
Ali vidite... u pismu se sasvim odre-ieno...
Ona ga prekide uz obuzdavajui pokret:
Moda nam moete pokazati nae sobe. Moje drugarice uz ponosito negiranje svog vlastitog
umora sasvim su iscrpljene.
On je elio da uini posljednji pokuaj objanjenja, ali ga sprijei pogled na druge dvije sestre, irokih i
zaplaenih oiju. On poe naprijed u bolnoj tiini ka njihovoj kui. Ovdje zastade:
Nadam se da e vam biti udobno. Poslat u sada po va prtljag. Moda... moda ete eljeti da sa mnom
danas veerate.
Hvala. Nemogue je ton glasa bio je hladan. Ponovo njene oi, suzbijajui ponosne su213ze, dotakoe se njegove nedoputene odjee. Ali ako bi nam mogli odvojiti malo mlijeka i voa...
sutra emo biti spremne za posao.
Potiten i ojaen, on se lagano vrati u svoju kuu, okupa i promijeni odijelo. Meu svojim papirima
pronae i paljivo pregleda pismo iz Tient-sina. Datum koji je dan bio je 19. mart, koji je, kao to je rekao,
padao sutra. On iscijepa pismo na sitne komadie. Pomisli na onu finu, ludu drop-Iju. Porumjene. Dolje ga
je ekao Joseph, vedar, ruku punih kopovina.
Joseph! Odnesi odmah voe koje si kupio sestrama u kuu. Sve ostalo podijeli siromanima.
Ali gospodaru ... zaprepaten na ovaj ton komande, na sveenikov izraz lica, Joseph se ukruti; zatim
sa splasnutim tonom promuca: Da, gospodaru.
Francis poe ka crkvi, stisnutih usana kao da su zapeaene nekim neoekivanim bolom.
Idueg jutra tri sestre su dole na misu. I on se urio, nesvjesno, kroz molitvu, nadajui se da e ga majka
Maria-Veronica ekati napolju. Ona nije bila tamo. Niti je dola po instrukcije u njegovu kuu. Jedan sat
kasnije zatee je kako pie u uionici. Ona tiho ustade.
Molim vas sjedite, asna Majko.
Hvala govorila je prijatno. A ipak je nastavila da stoji sa perom u ruci i papirom ispred sebe na stolu.
ekala sam na moje ake.
Danas poslijepodne imat ete ih dvadesetak. Ve sam ih izdvajao tokom mnogo nedjelja.
On je pokuavao da mu ton bude lak i prijatan.
Izgledaju prijatna, inteligentna mala bia.
Ona se ozbiljno osmjehnu. Uinit emo za njih sve to moemo.
Onda, imamo i ljekarnu. Nadam se da mi moete tu pomoi. Ja i sam vrlo malo znam, ali je zauujue
koliko se mnogo moe ovdje uiniti i sa malim.
Ako mi kaete raspored ja u biti tamo.
214
.
*
Kratka stanka. Kroz njenu tihu utivost on osjeti duboku rezervu. Njegov pogled, oboren, nespretno bludei
osvijetli se odjednom kada ugleda malu uramljenu fotografiju koju je ve stavila na sto.

 Kako je to divan prizor! govorio je na-sumice, pokuavajui da razbije bezlinu barijeru meu
njima.
Da, divan je. Njen teki pogled proprati njegov do lijepe stare kue, bijele i ukraene tor-njiima
naspram tamnog zida borova na planini, sa terasama i vrtovima koji su se sputali ka jezeru. To je
dvorac Anheim.
Cuo sam ranije to ime. Ono je historijsko, svakako. Da li je blizu vae kue?
Ona ga po prvi put pogleda pravo u lice. Izraz na njemu bio je sasvim bezbojan. Sasvim blizu
odgovori.
Ovaj njen ton sasvim okona temu. Izgledalo je kao da eka da on progovori i kada on to ne uini, ona ree
dosta brzo:
Sestre i ja... mi smo sasvim iskrene u naoj elji da radimo za uspjeh misije. Treba samo da pomenete
vae elje i one e biti izvrene. Istovremeno njen glas se lako ohladi, Nadam se da ete nam pruiti
izvjesnu slobodu akcije.
On ju je udno gledao. ta mislite?
Vi znate da je na red djelimino kontemplativan. eljele bismo da budemo to je moguno vie same.
Ona je gledala pravo ispred sebe. Da same objedujemo... da vodimo nae odvojeno domainstvo.
On pocrvenje. Nikada nisam ni mislio drukije. Vaa mala kua je va manastir.
Onda mi dozvoljavate da ja vodim sve nae poslove.
Znaenje ovoga mu je bilo sasvim jasno. Ono pade kao uteg na njegovo srce. On se osmjehnu,
neoekivano, dosta tuno.
Svakako. Samo budite paljivi sa novcem. Mi smo vrlo siromani,
215,-*-. Moj red je takoe odgovoran i za nae izdravanje.
On nije mogao a da ne postavi pitanje: Je li va red tei ka svetoj neimatini?
Da odgovori ona brzo ali ne i tvr-diluku.
Pauza. Ostali su stojei jedno kraj drugog. Ona je naglo prekinula, zadravajui dah, prsti su joj stezali
pero. Njegovo lice je gorjelo; osjeao je udan otpor da je pogleda.
Poslat u Josepha sa rasporedom asova u ljekarni... i misa. Dovienja, Sestro.
Kada je on otiao ona sjede lagano za sto, pogleda jo uvijek uprtog naprijed, nedokuiva ponosita izraza.
Zatim se jedna suza odvoji i tajno otkotrlja niz obraz. Njena najgora predvianja su se ostvarila. Strasno,
ona umoi pero u tintarnicu i nastavi svoje pismo.
... Dogodilo se ve, kao to sam se plaila moj dragi, dragi brate i ja sam ponovo zgreila u mome
stranom. . . mom neizbrisivom Hohen-lohe ponosu. A ipak tko me moe okriviti? On je sada bio ovdje,
opran od zemlje i donekle izbrijan mogla sam primijetiti tragove i posjekotine od brijanja na bradi i
naoruan tako glupim autoritetom. Odmah sam vidjela, jo jue, kako je sitan graanin. Jutros je prevaziao
sama sebe. Je li ste znali, dragi grofe, da je Anheim historijski? Skoro sam se nasrne jala kada je naiao
pogledom na fotografiju. Sjea li se one koju sam slikala iz kuice za amac onoga dana kada smo jedrili
sa majkom na jezeru ona je svuda sa mnom moje jedino privremeno blago. On je ustvari rekao:
Kojom ste turnejom ili sa Cookom da ga vidite?" eljela sam da odgovorim: Tamo sam roena." Moj
ponos me je obuzdao. A ipak da sam to uinila on bi vjerojatno i dalje gledao u svoje izme, jo uvijek
umazane blatom, tamo gde ih nije oistio i promucao: ,,Oh, zaista, Na blagoslovljeni Gospod je roen u
tali." Vidi, ima neega u njemu to odmah upada u oi. Da li se sje216
a gospodina Spinnera, naeg prvog tutora... bili smo tako okrutni prema njemu... i kako bi on naglo
pogledao sa onim uvrijeenim, ali poniznim obuzdavanjem? Njegove oi su iste. Vjerojatno mu je otac bio
drvosjea kao i otac gospodina Spinnera i vjerojatno se i on takoer borio, nesiguran, sa pasjom
poniznou. Ali, dragi Ernst, ja se plaim budunosti, zatvorena ovdje na ovoj udnoj i izoliranoj taci koja
u svakom pogledu pogorava situaciju. Opasnost da se spuste uroeni standardi, da se popusti nekoj
duevnoj intimnosti sa sobom koju ovjek instinktivno prezire. Ta odvratna familijarna vedrina! Moram naglasiti Marthi i Clotildi koja je bila toliko bolesna za sve vrijeme od Liverpoola. Odluila sam da budem
prijatna i da radim do iscrpljenosti. Ali samo uz savrenu odvojenost, i apsolutnu rezervu, ja u..."
Ona prekide ovdje, gledajui ponovo, udaljena i uznemirena, kroz prozor.
Otac Chisholm je uskoro primijetio da druge dvije sestre ine sve da bi ga izbjegle.
Clotilde nije imala jo trideset, ravnih grudi i njena, beskrvnih usnica i nervozna osmjeha. Bila je vrlo
pobona i kada se molila, glave nagnute na jednu stranu, suze bi joj tekle iz blijedo zelenih oiju. Martha je
bila drukija osoba: preko etrdeset, krupna i snana, seljaki tip, crnpu-rasta i sa mreom bora oko oiju.
iva i direktna, malo grublja u ponaanju, izgledala je kao da e se odmah snai u kuhinji ili na imanju.

Kada bi ih sluajno sreo u vrtu, sestra iz Belgije bi samo brzo napravila poklon dok bi Clotil-dino blijedo
lice nervozno porumenjelo, osmjehnula se i odleprala dalje. Znao je da je predmet njihovih aputanja.
esto je elio da ih zaustavi: Ne plaite se mene. Glupo smo poeli. Ali ja sam mnogo bolji ovjek no
to izgledam.
Savlaivao se. Nije imao uope razloga da se tui. Svoj posao obavljale su besprijekorno, sa preciznim
savrenstvom i ciljem. Novi prekriva na
217oltaru, izvanredno ukrobljen, pojavio se u sakristiji; i izvezena misna odjea koja je sigurno uzela dane
i dane strpljiva rada. Zavoji i gaze, uvijeni, isjeeni po veliini, ispunjavali su ormar u ambulanti.
Djeca su dola i bila udobno smjetena u velikoj spavaoj sobi u prizemlju kue za sestre. I sada je i
uionica oivjela od sitnih glasova, ili sa pjevajuim ritmom mnogo ponavljanih lekcija. On bi stajao
napolju, otvorena molitvenika, skriven zbunjeni i sluao. Toliko mu je predstavljala ova mala kola, sa
radou je oekivao njeno otvaranje. Sada je vrlo rijetko ulazio unutra; i nikada bez osjeaja da smeta.
Povlaio se u sebe, prihvativi situaciju uz sumornu logiku. Bilo je vrlo jednostavno. Majka MariaVeronica bila je dobra ena, tana, revnosna i portvovna na poslu. A ipak je od prve stekla prirodnu
averziju prema njemu. Takve stvari ne mogu se prebroditi. Ipak, on nije bio neki neodoljiv karakter, bio je
u pravu kada je procijenio da on nije ovjek za drutvo dama. To je ipak bilo tuno razoaranje.
Rad u ljekarni ih je ipak zaticao zajedno, tri puta nedeljno po etiri sata poslijepodne Maria-Veronica bi
radila kraj njega. Mogao je vidjeti da je zainteresirana ak tako duboko ponekad, da bi zaboravila na svoju
averziju. Iako su malo govorili, on je u takvim, prilikama imao udni osjeaj drugarstva sa njom.
Jednoga dana, mjesec dana po njenom dolasku, kada je zavrio sa previjanjem ozbiljnog pri-ta na prstu,
ona spontano uzviknu: Mogli biste biti kirurg.
On porumjene: Uvijek sam volio da neto radim rukama.
Zato to ste spretni sa njima.
Bio je glupo zadovoljan. Njeno ponaanje bilo je prijatelj skije no ikad ranije. Pri zavretku rada, kada je
sklanjao svoje jednostavne lijekove ona ga upitno pogleda: eljela sam da vas pitam.. . sestra Clotilda je
imala u posljednje vrijeme toli218
ko posla, pripremajui hranu za djecu sa Marthom u kuhinji. Ona nije snana i bojim se da je ovo isuvie za
nju. Ako nemate nita protiv ja bih eljela da naem neku pomo.
Svakako. On se odmah sloi, jo sretniji to je traila njegovu dozvolu. Hoete li da vam naem
slugu?
Ne, hvala. Ve imam u vidu jedan brani par.
Idueg jutra kada je prelazio preko dvorita on primijeti na balkonu manastira kako provje-trava i isti
asure, nesumnjive figure Hosannah i Philomene Wang. On zastade, lice mu se smrai i zatim odmah poe
ka kui Sestara.
Zatee Maria-Veronicu u sobi za rublje kako prebrojava posteljno rublje. On joj se urno obrati: alim
to vas uznemiravam. Ali, ove nove sluge bojim se da neete biti zadovoljni sa njima.
Ona se lagano okrete od ormara, sa naglim nezadovoljstvom na licu. Svakako da ja to mogu najbolje
procjeni ti?
Ne elim da mislite da se mijeam. Ali moram vas opomenuti da oni uope nisu pouzdani.
Usne joj se izvie: Je li je to vae kransko milosre?
On preblijede. Stavila ga je u uasan poloaj. Ali on nastavi odluno: Prinuen sa da budem praktian.
Mislim na misiju. I na vas.
Molim vas da se ne uznemirujete zbog mene osmijeh joj je bio leden. Sasvim sam u stanju da
o sebi vodim reuna.
Kaem vam da su ovi Wangovi zaista rav par.
Ona mu odgovori posebno naglaujui: Znam da su zaista loe proli. Ispriali su mi.
On planu. Savjetujem vam da ih se oslobodite.
Neu ih se osloboditi! Glas joj je bio hladan kao elik. Uvjek je sumnjala u njega, a sada je sigurna.
Zato to je jue popustila u svojoj
219opreznosti, za trenutak u ljekarni, odmah je dojurio da se mijea, da pokae svoj autoritet, pod ovim
bezvrednim izgovorom. Nikada, nikada vie nee sebi dopustiti slabost pred njim. Ve ste se sloili da
vam ja ne polaem raune za upravljanje ove kue. Moram vas zamoliti da odrite svoju rije.
utio je. Nita nije mogao rei. elio je da joj pomogne. Ali je strano pogrijeio. Kada se okrenuo znao je
da njihovi odnosi, za koje je mislio da se poboljavaju, sada stoje gore no ikad ranije.

Ova situacija poela je ozbiljno da ga pogaa. Bilo je teko da zadri isti izraz kada su Wangovi prolazili
kraj njega sa izrazom nijemog trijumfa, mnogo puta preko dana. Jednog jutra, krajem jula mjeseca, Joseph
mu je donio doruak voe i aj sa nateenim zglavkovima i snishodljivim izrazom djelimino
trijumfalnim, djelimino pokornim.
Oprostite gospodaru. Morao sam da izbi-jem onog nitkova Wanga.
Otac Chisholm se uspravi, ozbiljno ga pogleda: A zato, Joseph?
Joseph obori glavu. On govori mnoge nedostojne rijei o nama. Da je asna Majka velika dama a da
smo mi obina praina.
Mi smo svi praina, Joseph. Osmijeh sveenikov bio je blag.
On kae i tee rijei od toga.
Mi moemo izdrati teke rijei.
I vie no rijei, gospodaru. On se nadima izvan mjere. I sve vrijeme on izvlai i krade od domainstva
sestara.
To je bilo sasvim tano. Zbog njegova otpora, asna Majka bila je sasvim popustljiva prema Rangovima.
Hosannah je sada bio major-domus u kui Sestara dok bi Philomena odlazila svakoga dana sa kotaricom o
ruci u nabavku kao da je vlasnica. Krajem svakog mjeseca, kada bi Martha plaala raune sa smotuljkom
novanica koje bi joj davala asna Majka, slatki brani par otiao bi u grad,
220
u najboljim odijelima da bi pokupili zastraujue visoke provizije od trgovaca. To je bila gola pljaka,
prokletstvo za Francisovu kotsku krtost.
Gledajui u Josepha on samo ozbiljno ree: Nadam se da nisi mnogo ozlijedio Wanga.
Avaj! Bojim se da sam ga dosta ozlijedio, gospodaru.
Ljutim se na tebe Josephe. Za kaznu e sutra dobiti slobodno. I ono novo odijelo koje si traio od
mene.
To poslijepodne, u ljekarni, Maria-Veronica prekri svoje pravilo da uti. Prije no to su pacijenti poeli da
ulaze ona se obrati Francisu:
Odluili ste da ponovo muite jadnog Wanga?
On odgovori otro: Sasvim suprotno. On mui vas.
Ne shvaam vas.
On vas pljaka. Taj ovjek je roeni lopov a vi ga ohrabrujete.
Ona bijesno ugrize usnu. Ne vjerujem vam. Ja sam navikla da imam povjerenja u moju poslugu.
U redu onda, vidjet emo. On utke prijee preko stvari.
Iduih nekoliko nedjelja njegovo nijemo lice pokazivalo je dublje bore napora. Bilo je uasno ivjeti u
bliskoj zajednici sa osobom koja gaji odvratnost, prezir prema njemu i biti odgovoran za duhovno
blagostanje takve osobe. Ispo-vjesti Maria-Veronice, koje nisu nita sadravale bile su za njega pravo
muenje. I, kako je nasluivao, podjednako muenje za nju. Kada bi stavljao svetu vodicu na njene usne
dok bi ona njenim dugim prstima pridravala oltarski pokrov svakoga jutra u mirnu i blijedu zoru, njeno
podignuto blijedo lice, sa drhtavim kapcima iaranim venama, izgledalo je kao da ga isto prezire. On je
poeo loe da spava i da nou seta po vrtu. Dosad se njihovo neslaganje ograniavalo samo na
221njeno upravljanje. Usiljen, povueni]! no ikad ranije, ekao je samo na trenutak kada e morati da
sprovede svoju volju.
U jesen se takva prilika ukazala, sasvim jednostavno, zbog njenog neiskustva. A ipak, on nije mogao da
prijee preko toga. On sa uzdahom poe do kue Sestara.
asna Majko... uz neprijatnost on pri-mjeti da drhti. Stajao je pred njom, sa oima uprtim u svoje
slavne cipele. Vi ovih nekoliko posljednjih poslijepodneva odlazite u grad sa sestrom Clotildom?
Ona ga pogleda iznenaeno. Da, to je tano. Pauza.
Na oprezu, ona upita ironino: Je li ste radoznali da znate ta smo radile?
Znam ve govorio je to moe blae. Odlazili ste da posjetite bolesne siromahe u gradu. ak
kod Manchu mosta. To je za pohvalu. Ali, bojim se, da se sa tim mora prestati.
Mogu li zapitati zato? pokuavala je da odgovori njegovoj blagosti ali ne sasvim uspjeno.
Pa, ja ne bih elio da vam to kaem. Njene lijepe nozdrve se zategoe. Ako mi
zabranjujete moja djela milosra ... imam pravo ... insistiram da saznam.
Joseph mi je rekao da u gradu ima bandita. Wai-Chu je poeo ponovo da napada. Njegovi vojnici su
opasni.
Ona se odmah nasmija ponosito, prezrivo.
Ja se ne plaim. Mukarci iz moje porodice uvijek su bili vojnici.

 To je vrlo zanimljivo. Gledao je direktno u nju. Ali vi niste mukarac, niti sestra Clotilda. A
Wai-houvi vojnici nisu konjiki oficiri u glaze rukavicama na koje se nepogrijeivo moe naii u
najboljim bavarskim porodicama.
Nikada ranije nije upotrebio sa njom taj ton. Ona pocrvenje a zatim preblijedi. Njene crte lica,
222
itava figura kao da se zgrila. Va stav je prost i kukaviki. Zaboravljate da sam se ja predala Gospodu.
Dola sam ovdje spremna na sve bolest, nesree, propast, ako je potrebno smrt ali ne da sluam
jeftine prljave senzacije.
Njegov pogled se i dalje zadrao na njoj, tako da ju je pekao, kao upereni snop svjetla. On ree bezuslovno:
Onda emo prestati da budemo senzacionalni. Bit e, kao to tvrdite, beznaajno ako vas zarobe ili
odnesu. Ali postoji i jai razlog zato morate ograniiti vae milosrdne promenade. Poloaj ene u Kini je
sasvim drukiji od onoga na koji ste vi navikli. U Kini su ene strogo islju-ene iz drutva ve vjekovima.
Vi inite veliki prekraj time, to otvoreno etate ulicama. Sa vjerske take gledita to djeluje veoma tetno
na rad misije. Iz toga razloga vam zabranjujem, apsolutno da bez pratnje odlazite u Pai-tan bez moje
dozvole.
Ona pocrvenje, kao da ju je oamario. Nasta grobna tiina. Ona nije imala ta da kae.
U trenutku, kada je htio da poe zaue se urni koraci u hodniku i sestra Martha upade u sobu. Njeno
uzbuenje je bilo tako veliko da nije primijetila Francisa, poluskrivena sjenom od vrata. Niti je naslutila
svu napetost ove situacije. Njen pogled, uzbuen, ispod nabrane marame traio je MariaVeronicu. Krei
ruke ona je na-ricala:
Pobjegli su... sve su uzeli. . . devedeset dolara koje ste mi jue dali da platim raune... srebro... ak i
raspelo od slonove kosti sestre Glotilde ... nestali su, nestali...
Tko je nestao? rijei se pojavie uz ogroman napor sa krutih usnica MariaVeronice.
Wangovi, prirodno ... niski, prljavi lopovi. Uvijek sam znala da su nitaci i hipokrite.
Francis se nije usuivao da pogleda u asnu Majku. Stajala je nepomino. On osjeti udno saaljenje
prema njoj. Zatim nespretno izae iz sobe.
223V
Kada se otac Chisholm vratio u svoju kuu primijeti maglovito i zabrinuto obuzet svojim mislima
gospodina Chia i njegovog sina kako stoje kraj ribnjaka i promatraju arana, nenametljivo ekajui.
Obadvije prilike bile su toplo obuene zbog hladnoe danas je bila est-kaputna hladnoa"
djeakova ruka u oevoj ruci, i spori suton, prikradajui se iz sjena banjan drveta, kao da je oklijevao da ih
obgrli i izbrie ovu lijepu sliku.
Njih dvojica bili su esti gosti u misiji i savreno odomaeni; oni se osmjehnue kada otac Chisholm pouri
ka njima i pozdravie ga uz utivu formalnost. Ali g. Chia, odjednom, odbi sveenikov poziv da uu u
kuu.
Doli smo umjesto toga da vas zamolimo da doete u nau kuu. Da, veeras, odlazimo u nae
planinsko sklonite. Bio bih izvanredno sretan kada biste mogli poi s nama.
Francis je stajao iznenaeno. Ali sada ulazimo u zimu!
Tano je, prijatelju moj, da smo se ja i moja bijedna porodica dosad povlaili u nau usamljenu
vilu na Kwangu samo za vrijeme najveih ljetnjih vruina. G. Chia zastade. Sada uvodimo neto
novo to moe biti jo prijatnije. Pripremili smo mnogo metara drva i zalihe hrane. Zar ne mislite, oe, da
bi bilo korisno malo razmiljati izmeu onih vrhova prekrivenih snijegom?
Pokuavajui da shvati ove zaobilazne rijei uz namrteno elo, otac Chisholm brzo i upitno pogleda
trgovca.
Je li e Wai-Chu opljakati grad? Ramena gospodina Chia blago osudie ovo
direktno pitanje ali se izraz na njegovom licu ne promijeni. Naprotiv, ja sam platio Waiu prilian danak i
dobro ga opremio. Nadam se da e ostati dugo u Pai-tanu.
224
Tiina. Obrve oca Chisholma se skupie, savreno zbunjeno.
Meutim, dragi moj prijatelju, postoje druge stvari koje povremeno natjeraju mudre ljude da
potrae samou. Ja vas molim da poete.
Sveenik lagano odmahnu glavom. ao mi je gospodine Chia imam isuvie posla oko misije ... kako
bih mogao ostaviti ovo lijepo mjesto koje ste mi tako velikoduno poklonili?
Gospodin Chia se osmjehnu prijatno. Ovdje je trenutno vrlo zdravo. Ako se predomislite nemojte
propustiti da mi javite. Hajdemo Yu . .. kola e sada biti ve natovarena. Prui ruku svetom ocu na engleski
nain.

Otac Chisholm se rukova sa malim umotanim djeakom. Zatim ih obadvoje blagoslovi. Izraz uz-dranog
aljenja na licu gospodoina Chia ga uznemiri. Srce mu je bilo udno teko dok ih je promatrao kako odlaze.
Idua dva dana prola su u udnoj atmosferi napetosti. Sestre je malo viao. Vrijeme se pogoralo. Velika
jata ptica mogla su se vidjeti kako lete na jug. Nebo se naoblailo i pritiskivalo poput olova sva iva bia.
Meutim, osim iznenadnog povremenog vjetra, snijega nije bilo. Cak je i vedri Joseph poeo da
pokazuje neobine znake tuge, dolazei kod sveenika i izraavajui svoju elju da poe kui.
Ve je prolo dugo vremena otkako nisam vidio svoje roditelje. Red je da ih posjetim.
Na pitanja, on bi samo neodreeno odmahivao rukom, gunajui da se u Pai-tanu ire vijesti o zlima koja
stiu sa Sjevera, Istoka, Zapada.
Saekaj dok dou ti zli dusi, Josephe, prije no to pobjegne otac Chisholom je pokuavao da
podigne moral svoga sluge. I svoj vlastiti.
Idueg jutra, poslije rane mise, on poe u grad, odluivi da sam potrai vijesti. Ulice su bile prepune ljudi,
bilo ivota u gradu kucalo je naizgled neuznemireno, ali je neka tiina obavijala vee kue za stanovanje a i
mnoge radnje
15 Kljuevi kraljevstva
225bile su zatvorene. U ulici Netmakers, on pronae Hunga kako zakucava daskama svoje prozore uz
neprimjetnu urbu.
Ne vrijedi poricati, Shang-Foo! Stari trgovac zastade da bi pogledao oca zlosretno preko malih
kristalnih naoari. Bolest... teka bolest sa kaljem koju nazivaju Crna Smrt. Ve je est provincija
pogoeno. Ljudi bjee sa vet-rom. Prvi su stigli prole noi u Pai-tan. A jedna ena je umrla na Manchu
kapiji. Mudar ovjek zna ta to predskazuje. Aj, aj, kada nailazi glad mi odlazimo a kada je kuga, opet
odlazimo. ivot nije lak kada bogovi pokazuju svoj gnjev.
Otac Chisholm pope se na breuljak u misiju sa sjenom na licu. inilo se kao da ve osjea bolest u zraku.
Odjednom zastade. Ispred zida misije, a direktno na njegovu putu leala su tri mrtva takora. Sudei po
izrazu sveenika, ovo hladno trojstvo sadravalo je teak predznak. On se neoekivano strese, pomislivi na
svoju djecu. Poe sam po kerozin, poli uginule pacove, zapali ih promatrajui tiho sagorevanje. Zatim
urno uze ostatke karama i zakopa ih.
Stajao je razmiljajui duboko. Nalazio se pet stotina milja udaljen od najblie telegrafske stanice. Poslati
kurira u Sen-siang sa unom, ak i s najbrim ponijem, potrajalo bi bar est dana. A ipak mora po svaku
cijenu uspostaviti neki kontakt sa spoljnim svijetom.
Odjednom mu se ozari lice. On pronae Jo-sepha i povede ga za ruku u svoju sobu. Lice mu je bilo
ozbiljno kada se obratio djeaku.
Joseph! aljem te na misiju od prvorazrednog znaaja. Uzet e novu barku gospodina Chia. Reci
uvaru da ima moje odobrenje i odobrenje gosopodina Chia. ak ti nareujem da ukra-de barku ako je to
potrebno. Je li si shvatio?
Da, oe Josephove oi bljesnue. To nee biti grijeh. .:5>
o;
226
\
Kad uzme barku najveom brzinom poi u Sen-siang. Tamo e otii do oca Thibodeau u misiji. Ako
nije tamo, otii u kancelariju American Oil kompanije. Nai nekoga od vlasti. Reci mu da se kuga spustila
na nas, da su nam odmah potrebni lijekovi, zalihe i lijenici. Zatim otii u telegrafsku kompaniju i poalji
ove dvije poruke koje sam napisao. Vidi ... ponesi ove papire ... prvi u vikarijat u Pekingu, a drugi u Opu
bolnicu u Nankingu. Ovdje je novac. Nemoj me iznevjeriti Joseph. Sad odlazi... odlazi i neka dobri Gospod
bude s tobom!
On se osjeti neto bolje jedan as kasnije kada je mladi poao niz brijeg sa plavim zaveljajem koji mu je
udarao o plea, i sa inteligentnim crtama lica skupljenim u tvrdokornu odlunost. Da bi bolje mogao vidjeti
odlazak barke, sveenik pouri na zvonaru. Ali ovdje, dok se propinjao uz zabat, oi mu se smraie. Na
prostranoj ravnici pred sobom ugleda dva tanka pokretna stroja ivotinja i posruih ljudi, umanjenih
razdaljinom podjednako na veliinu mrava dvije pokretne struje, jedna koja se pribliavala a druga koja
je odlazila iz grada.
Nije mogao ekati; ali silazei on odmah poe u kolu. U hodniku sestra Martha kleala je ribajui drveni
pod. On zastade.
Gdje se nalazi asna Majka?
Ona podie vlanu ruku da bi ispravila maramu. U uionici dodade piskavim, saues-nikim
apatom: I u poslednje vrijeme veoma uznemirena.

On poe u uionicu, koja se na njegov ulazak, odmah uutka. Redovi svijetlih djejih lica bolno ga
pogodie. Brzo, brzo, on suzbi nepodnoljiv strah.
Maria-Veronica mu se okrete sa blijedim licem koje se nije moglo odgonetnuti. On joj se priblii i obrati joj
se poluglasno.
Postoje znaci epidemije u gradu. Bojim se da to moe biti kuga. Ako je tako, vrlo je vano
227da budemo spremni. On zastade dok je ona utjela i nastavi dalje: Pod svaku cijenu moramo
pokuati da sauvamo djecu od bolesti. To znai da emo izolirati kolu i kuu sestara. Odmah u urediti da
se podigne neka ograda. Djeca i tri sestre treba da ostanu unutra, dok bi jedna sestra bila stalno deurna na
ulazu. On ponovo zastade, primoravajui se da bude miran. Zar ne mislite da bi to bilo mudro?
Ona ga pogleda direktno, hladno i neuznemi-reno: Apsolutno mudro.
Je li postoje jo neki detalji o kojima bi mogli da razgovaramo?
Ona gorko odgovori: Ve ste me upoznali sa principom odvajanja.
On ne obrati panju na ovo. Znate li kako se zaraza prenosi?
Da.
utnja. On poe ka vratima, snuden zbog njena tvrdoglava odbijanja pomirenja. Ako Gospod poalje
ovu veliku nevolju moramo raditi zajedno i teko. Pokuajmo da zaboravimo na nae line odnose.
Njih je najbolje zaboraviti ona je govorila svojim najhladnijim tonom, povrno poputajui a ipak
nadmena ispod toga svojim visokim porijeklom, puna prezira.
On izae iz uionice. Mora se diviti njenoj hrabrosti. Novost koju joj je prenio uasnula bi svaku drugu
enu. On pomisli da e im biti potrebna sva njihova hrabrost prije no to proe mjesec.
Uvjeren da je potrebno pouriti, on ponovo pree preko dvorita i posla vrtlara da dovede predradnika g.
Chia i est ljudi koji su ranije radili na crkvi. Odmah poslije njihova dolaska, on ih postavi da grade debelu
ogradu od gline po liniji koju je oznaio. Osuene stabljike kukuruza sluile su kao odlina barikada. Dok
je ona rasla pod njegovim brinim pogledom, opasujui kolu i manastir, on je kopao uzani jarak pri
osnovi.
228
*?*
Ovo se moe napuniti dezifenktantom ako se ukae potreba.
Rad se nastavio preko itavog dana i zavren je tek kasno uvee. ak i kad su ljudi otili nije se mogao
smiriti, strepnja je sve vie rasla. On odnese najvei dio zaliha u ograeni dio, nosei vree krumpira i
brana na ramenima, buter, slaninu, kondenzirano mlijeko i sve konzerve iz misije. Isto tako prebaci svoje
male zalihe lijekova. Tek onda osjeti malo olakanje. Pogleda na sat: tri sata izjutra. Nije vrijedilo otii u
postelju. Poe u crkvu i tamo provede sate do zore u molitvi. Kada se razdanilo, pre no to je misija oivjela on poe da potrai glavnog sudskog inovnika. Na Manchu kapiji izbjeglice iz zaraenih pokrajina
neometano su kuljale u grad. Velike grupe smjestile su se pod vedrim nebom u zaklonu Velikog zida. Dok
je prolazio kraj nijemih prilika, sklupanih ispod pokrivaa, polusmrznutih od ledenog vjetra, sluao je
razdirui kaalj. Srce mu poe ka ovim jadnim iscrpljenim stvorenjima, od kojih su mnogi ve bolesni,
ponizno trpjeli, patili bez nade; i gorua, nagla elja da im pomogne preplavi mu duu. Jedan stariji ovjek
leao je mrtav i nag, bez odjee koja mu vie nije potrebna. Nabirao je svoje bezubo lice okrenuto put neba.
Gonjen saaljenjem, Francis stie do sudskog inovnika. Ali ovdje ga je oekivalo iznenaenje. Roak g.
Pao je bio otiao. itava porodica Pao je otila, sputeni zakloni doekae ga kao oi koje ne vide.
On kratko i bolno uzdahnu i poe ljutito dvoritima. Hodnici su bili naputeni, velike prostorije grobnice
koje su odjekivale od praznine. Nije mogao nikoga vidjeti osim nekoliko inovnika koji su se kriomice
motali tamo-amo. Od jednog meu njima saznao je da je glavni sudac pozvan na pogreb nekog udaljenog
roaka u Tchientin, osam stotina lija na jug. Izmuenom sveeniku bilo je jasno da su svi funkcioneri suda,
osim naj229niih bili pozvani" negdje iz Pai-tana. Civilna uprava grada prestala je da postoji.
Bore izmeu Francisovih oiju usekoe se jo dublje, nalik na teku ranu. Pred njim je preostao samo jo
jedan put. A znao je da e biti bes-koristan. Ipak, on se okrenu i brzo poe ka kantonmanu.
Uz bandita Wai-Chua koji je bio opsolutni gospodar proovincije okrutno izmamljujui dobrovoljne
poklone, poloaj redovnih vojnih snaga bio je isto akademski. One bi se rasturale ili naviknuto nestajale
pri periodinim upadima bandita u grad. Kada je Francis stigao do kasarni, bijedna aka vojnika se vrtjela,
upadljivo bez oruja u pr-ljavo-sivim pamunim tunikama.

Oni ga zaustavie na ulazu. Ali nita vie nije moglo da se suprostavi vatri koja ga je prodirala. On se
probi do neke prostorije, gdje se mladi porunik u istoj i elegantnoj uniformi odmarao kraj prozora
podijeljenog na kvadratie isjeenim papirom, i zamiljeno akao bijele zube prutiem
vrbe.
Porunik Shon i sveenik se pogledae, mladi dendi uz utivu opreznost a njegov posjetilac sa mranom i
beznadnom revnou svoje misije.
Gradu prijeti velika bolest Francis se borio da mu glas zvui namjerno odmjereno. Traim nekoga
tko ima hrabrosti i vlasti da se bori sa ovom ozbiljnom opasnou.
Shon nastavi da nezainteresirano promatra sveenika. General Wai-Chu ima monopol vlasti. A on sutra
odlazi za Tou-en-lai.
To e olakati stvari za one koji ostaju. Molim vas da mi pomognete.
Shon naivno slee ramenima. Nita mi ne bi pruilo vee zadovoljstvo no da radim sa Shang-Foo, bez
ikakve nagrade, za korist napaenog ovjeanstva. Ali ja imam jedva pedeset vojnika. I nikakvih zaliha.
Ja sam poslao u Sen-siang po zalihe. Francis je sada govorio bre. Uskoro e stii.
230
Ali u meuvremenu moramo uiniti sve to moemo da stavimo izbjeglice u karantinu i da sprijeimo da se
zaraza rairi po gradu.
Ve se je rairila Shon odgovori hladno. U ulici korpara ima vie od ezdeset sluajeva. Mnogi su
mrtvi. Ostali umiru.
Uasni osjeaj prijeke nude zatee sve nerve sveenika, izazva navalu protesta, vatreno odbijanje poraza.
On zakorai naprijed.
Ja u pomoi tim ljudima. Ako se vi ne pridruite, ja u poi sam. Ali sam sasvim uvjeren da ete se
pridruiti.
Po prvi put je poruniku bilo neprijatno. Bio je to smijeli mladi, pored svog leernog izgleda, sa idejama o
svom vlastitom unapreenju i s ose-ajem line nezavisnosti koja ga je navela da odbaci cijenu koju mu je
ponudio Wai-Chu zato to je bila neasno mala. Bez i najmanjeg interesiranja za sudbinu svojih sugraana,
on se lijenjo odluivao da li da se pridrui nekolicini svojih preostalih ljudi u Ulici Ukradenih asova. Sada
je bio neprijatno uznemiren i nevoljno impresioniran. Kao ovjek koji to radi bez svoje volje on ustade,
baci pruti i lagano zakopa revolver.
Ovo ne puca dobro. Ali kao simbol utvruje nepokolebivu poslunost mojih najodanijih sljedbenika.
Oni izaoe zajedno na hladnosivi dan.
Iz Ulice Ukradenih asova pokupie nekih tridesetak vojnika i odmarirae u prenaseljene kuninjake
korparske etvrti kraj rijeke. Ovdje je zaraza, ve uzela maha sa instinktom muhe sa ubrita. Naselje kraj
rijeke, nizovi rupa od lje-penke, prislonjene jedna uz drugu uz visoki nasip od blata, raspadale su se od
prljavtine, gamadi i bolesti. Francis odmah procijeni da e se, ukoliko se odmah ne preduzmu mjere,
zaraza proiriti prenapuenim krajem kao razbjenjeli poar.
On se obrati poruniku kada su izlazili, presavijena tijela iz posljednje rupe u nizu:
231 Moramo nai neko mjesto da smjestimo bolesne.
Shon razmisli. Zabavljao se vie no to je oekivao. Ovaj strani sveenik je pokazao mnogo vie lica"
prilazei sasvim blizu bolesnih osoba. On se veoma divio licu".
Rekvirirat emo kuu ,,yu shih-a" carskog biljenika. Ve mnogo mjeseci Shon je bio u estokoj
svai sa ovim funkcionerom zato to ga je liavao njegovog udijela u taksi na so. Uvjeren sam da e
dom mog odsutnog prijatelja biti prijatna bolnica.
Odmah su poli do stana biljenika. To je bila velika i bogato namjetena zgrada, smjetena u najboljem
dijelu grada. Shon je uao tako to je razbio vrata. Dok je Francis ostao sa dvanaestak ljudi da obavi
pripreme za prijem bolesnika, on je otiao sa preostalim dijelom. Uskoro su poeli da pristiu prvi sluajevi
na nosilima i da ih postavljaju u redovima na prostirke prostrte po podu.
Te noi, kada se Francis peo uz brijeg ka misiji, umoran od napora svog dugakog dana, on zau odozgo
daleku neprestanu muziku smrti, povike divlje razuzdanosti i usamljene pucnjeve. Iza njega, rasputene
trupe Wai-Chua pljakale su zatvorene trgovine. Ali grad ponovo utonu u tiinu. Po nepominoj mjeseini
mogao je vidjeti bandite kako kuljaju sa Istonih vratnica, obadajui ukradene ponije preko ravnica. Bio je
sretan to odlaze.
Na vrhu brijega mjesec se odjednom zamrai. Najzad je poeo da pada snijeg. Kad se je pribliio
vratnicama u ogradi od kaolina zrak je bio iv i ustreptao. Meke suhe pahuljice izvirale su iz tmine, padale
na oi i elo, upadale u usta kao malene hostije, kovitljajui se tako gusto da je za trenutak tlo bilo

prekriveno bijelim. On je stajao napolju, u bijeloj hladnoi, proet strepnjom, i tiha glasa dozivao. Istoga
trenutka Maria-Veronica prie vratima, podigavi fenjer koji baci snop spektralne svijetlosti na snijeg.
232
Jedva se usuivao da je zapita: Je li ste svi dobro?
Da.
Srce mu presta kucati od olakanja. ekao je odjednom svijestan umora i injenice da nije jeo itavog tog
dana. Zatim ree: Organizirali smo bolnicu u gradu... nije nita... ali najbolje to smo mogli. Opet je
ekao kao da ona treba da progovori, duboko osjeajui svu teinu svog poloaja i veliinu usluge koju
mora zatraiti. Ako se moe odvojiti jedna od sestara... ako bi dobrovoljno mogla doi... da nam
pomogne u njegovanju ... bio bih duboko zahvalan.
Pauza. Mogao je skoro vidjeti kako joj se uobliavaju usne u hladan odgovor: Naredili ste nam da
ostanemo ovdje. Zabranili ste nam da ulazimo u grad. Moda ju je pogled na njegovo lice, uvueno i
sputenih kapaka, kroz zastor pahuljica, zaustavio. Ona ree: Ja u doi.
Srce mu poskoi. I pored njenog utvrenog antagonizma prema njemu, ona je bila neupore-divo efikasnija
od Marthe ili Cio tilde. To bi znailo da se preselite u bolnicu. Utoplite se dobro. I ponesite sve to vam
je potrebno.
Deset minuta kasnije on ponese njenu torbu. Posli su utke ka bolnici. Tamni tragovi njihovih stopala u
svjeem snijegu ocrtavali su se daleko jedni od drugih.
Idueg jutra esnaest primljenih u bolnicu bili su mrtvi. Ali je doao jo tri puta vei broj. To je bila pluna
zaraza i njena virulentnost bila je jaa od najjaeg otrova. Ljudi su padali od nje kao posjeeni i umirali
prije zore. Izgledalo je kao da zgunjava krv, truje plua iz kojih su izbacivali providan bijeli takast
sputum, pun samrtnih klica. Cesto je samo jedan sat prolazio izmeu ovjekovog bezumnog smeha i
osmijeha koji je bio ujedno i njegova samrtna maska.
233Tri lijenika iz Pai-tana nisu uspjeli da sprijee epidemiju putem akupunkture. Drugoga dana su prestali
da bodu udove svojih pacijenata iglama i diskretno su se povukli u korisniju praksu.
Krajem te nedjelje grad je bio zahvaen s kraja na kraj. Val panike probijao je apatiju ljudi. Juni izlazi iz
grada bili su zakreni kolima, no-siljkama, pretovarenim mulama umornog i histe-rinog stanovnitva.
Posta jo hladnije. Velika zla kob izgleda da se spustila na ugroenu zemlju, ovdje i svuda. Oamuen od
rada i nespavanja, Francis je neodreeno osjeao da je nesrea u Pai-tanu samo dio ope velike tragedije.
Nije imao vijesti. Nije shvatio uasnu rasprostranjenost nesree; stotine hiljada milja pogoene teritorije i
pola miliona mrtvih ispod snijega. Niti je mogao znati da su oi civiliziranog svijeta suosjeajno uprte na
Kinu, da su se brzo organizirale ekspedicije u Americi i Britaniji koje su stigle da se bore sa boleu.
Muna neizvjesnost produbljivala se svakoga dana. Jo uvijek nije bilo nikakva traga da bi se Joseph
vraao. Je li pomo iz Sen-sianga nikada nee doprijeti do njih? Po dvanaest puta dnevno odlazio bi s
mukom do keja da bi pogledao ne pristie li koja barka.
Zatim, poetkom druge nedjelje, Joseph se odjednom pojavio brian i iscrpljen, ali sa blijedim zadovoljnim
osmijehom. Nailazio je na sve mogue preprijeke. Zemlja je kljuala. Sen-saing u nevolji, misija pokoena
boleu. Ali on je bio uporan. Poslao je telegrame i hrabro ekao, skrivajui se u baraci u zatonu rijeke.
Sada je imao pismo. On ga izvadi prljavom i drhtavom rukom. Jo vie: doktor koji poznaje oca, stari i
potovani prijatelj oca, stie brodom sa zalihama.
Sa sve veim uzbuenjem, udnim divljim predoseajem, otac Chisholm uze pismo od Josep-ha, otvori ga i
proita:
, 'o#',mjj ;
234
"
" ">. ''..:< Ekspedicija Lorda Leightona
:,
Chek-kow
1
Dragi Francise,

U Kini se nalazim ve pet nedjelja sa

i
ekspedicijom Leighton. Ovo ne treba da te i
iznenadi ako se sjeti mojih mladalakih tenji za
palubama prekooceanskih teretnjaka i egzotinim dunglama koje se tamo nalaze. Sasvim iskreno, mislio
sam da sam i sam zaboravio na sve te gluposti. Ali kod kue, kada su poeli da trae dobrovoljce za ovu
spasi-;
laku misiju, iznenadio sam samog sebe time ,! to sam im se pridruio. Svakako, nije to
bila 'j
elja da postanem nacionalnim herojem, koja f.
je probudila ovaj apsurdni impuls. Vjerojatno
reakcija, ve dugo potiskivana, na moj nesreeni ivot u Tynecastlu. A moda, ako bih r
mogao rei i
stvarna nada da u te sresti. Uo-|!
talom, otkako smo ovde stigli, radio sam stalno probijajui se i
pokuavajui da prodrem %
do tvog svetog prisustva. Tvoj telegram upuen u Nanking predan je naem
tabu i dobio c sam izvjetaj o tome u Hai-chagu idueg da-l
na. Odmah sam zamolio Leightona,

koji je vrlo pristojan ovjek i pored svoje titule, ako r

moe pogurati stvari da bi ti pomogao. On se i.
sloio i ak mi je dao jedan od naih preostalih motornih amaca. Stigao sam u Sen--siang i prikupljam
zalihe. Poi u punom parom i vjerojatno stii dvadeset i etiri asa poslije tvog sluge. Vodi samo rauna o
sebi do tada. Sve novosti kasnije. U urbi, tvoj
Willie Tulloch
Sveenik se osmjehnu, lagano, po prvi put poslije mnogo dana sa dubokom i skrivenom toplinom. Nije se
mnogo udio. Bilo je to tako tipino od Tullocha da pomogne u ovakvoj stvari. Okrijepio se, i osvjeio
ovom neoekivanom sreom koja najavljuje dolazak prijatelja.
235Bilo je vrlo teko obuzdavati svoju radost. Slijedeeg dana kada je primijeen brod, on pouri na kej.
ak i prije no to je barka prila. Tulloch iskoi na kopno, stariji, puniji, a ipak neizmjerno isti, sumorni tihi
kot, nehajan kao i uvijek u odijelu, stidljiv, snaan i pun predrasuda kao junci sa kotskih visoravni,
jednostavan i poten kao tvid-tkanina otkana kod kue.
Vidljivost oiju odjednom se zamagli kod sveenika.
ovjee, Francis, pa to si ti! Willie nije mogao rei nita vie. On mu je stalno tresao ruku, zbunjen
svojim oseajima, zaprijeen svojom sjevernjakom krvlju da to otvorenije iskae. Najzad promuca, kao da
je svjestan da treba neto rei:
Kada smo ili glavnom ulicom Darrowa nikada nismo ni sanjali da emo se sresti na ovakvom mjestu.
On pokua da se blijedo osmjehne ali bez mnogo uspjeha. Gde su ti kaput i izme? Ne moe ii za
vrijeme zaraze u takvim cipelama! Ve je krajnje vrijeme da povede rauna o sebi.
I o naoj bolnici Francis se osmjehnu.
ta! Doktorove guste obrve se izvie.
Imate neku bolnicu? Hajde da je pogledamo!
im bude spreman.
Poto je posadi barke izdao nareenja da pou za njim s materijalom, Tulloch krenu pored sveenika
ivahno i pored proirena struka, ivih oiju na crvenu ogrubjelu licu, dok mu se ispod prorijeene kose
vidjela gomila mrljica na crvenoj eli, kad je odobravao kratak izvjetaj svog prijatelja klimanjem glave.
Na kraju, kad su stigli do bolnice, on primijeti zaiskrivi oima: Mogao si i gore proi. Je li ovo va
centar? Preko ramena ree nosaima da unesu sanduke.
On brzo obie bolnicu, pogleda uprtog desno i lijevo i s udnom radoznaloeu ka majci Maria--Veronici
koja ih je sada pratila. Brzo odmjeri Shona kada se mladi dendi pojavio, zatim se s njim vrsto rukova.
Najzad, kada su zastali, svo etvoro
236
' '
na ulazu u dugaki niz soba koje su sainjavale glavno odjeljenje, on im se tiho obrati.
Mislim da ste napravili udo. I nadam se da ne oekujete melodramatina uda od mene. Zaboravite na
sve vae ranije ideje i pogledajte istini u oi. Ja nisam mrani lijepi doktor sa por-tabl laboratorij om. Ja
sam ovdje da radim s vama, kao i vi, jedan od vas, to znai... jednostavno... kao fiziki radnik. Nemam ni
kapi vakcine u mojoj torbi na prvom mjestu, zato to nije ni trunice dobra osim u romanima. A drugo, i
zato, to je svaka boica koju smo donijeli u Kinu potroena za nedjelju dana. Primjetit ete dodade on
blago da se nije zaustavila epidemija. Zapamtite! Ovo je praktino fatalna bolest kada vas jednom
dohvati. Pod ovakvim okolnostima, kao to je to moj otac govorio on se blijedo osmjehnu jedan gram
prevencije je bolji od tone lijeenja. Zato, ako nemate nita protiv, mi emo nau panju posvetiti ne
ivima, ve mrtvima.
Nasta tiina dok su oni lagano shvatali njegove rijei. Porunik Shon se osmjehnu.
Ljeevi se nagomilavaju u sporednim ulicama sve veom brzinom. Vrlo je neprijatno spo-tai se u
mraku i pasti u naruje ravnoduna ljea.
Francis brzo pogleda na bezizrazno lice Ma-ria-Veronice. Ponekad je mladi porunik bio malo indiskretan.
Doktor poe do najblieg sanduka i sa vje*> tom kompetencijom podie poklopac.
;
Prva stvar jeste da vas propisno opremimo. Oh! Znam da vas dvoje vjerujete u Boga. A porunik u
Konfuija. On se sae i izvadi gumene izme iz sanduka. Ali ja vjerujem u profilaksu.
On zavri raspakivanje zaliha, stavljajui bijele ogrtae i zatitne naoari, prekorjevajui njihovu nebrigu za
vlastitu zatitu. Njegove primjedbe ustvari su glasile ovako: Zar ne shvaate, vi prokleti naivci... jedan
kaalj u vae oko i vi ste gotovi... probija do ronjae. To su znali ak
237i u etrnaestom vijeku... nosili su protiv ovoga vizire od ribljeg ljepila... donosili su ga iz Sibira, neka
banda lovaca na male majmune. Pa, sad, ja u se vratiti ponovo, Sestro i stvarno pogledati sve vae
pacijente. Ali prije svega, Shon, Preasni i ja emo malo pogledati naokolo.
U svom stanju brige Francis je previdio munu potrebu brzog zakopavanja prije no to takori

* napadnu tijela inficirana klicama. Individualno sahranjivanje bilo je nemoguno na zaleenom

zemljitu a zalihe sanduka nestale su ve odavno. Ni sav petrolej u Kini ne bi mogao zapaliti sva tijela
jer kao to je Shon ponovo primijetio, nita tee ne gori no zaleeno ljudsko tijelo. Preostalo je samo jedno
praktino rjeenje. Iskopali su ogromnu jamu izvan zidina, prelili je ivim vapnom i rekvirirali sva kola.
Natovarena kola, koja su vozili Shonovi ljudi, truckala su ulicama i izbacivala teret u ovu zajedniku
grobnicu.
Tri dana kasnije, kada je grad bio raien i raznijeti ljeevi, poluizjedeni i razderani od pasa, prikupljeni
iz ledom skorenih polja, uvedene su
/ stroe mjere. Uplaeni da se duhovi njihovih predaka ne oskrnave neposveenom grobnicom, ljudi su
skrivali tijela svojih roaka, sklanjajui na tucete inficirane ljeeve pod podove svojih kua
; i po tavanima.
Na doktorov prijedlog porunik Shon izda proglas da e svi koji se zateknu na takvom poslu
\ biti streljani. Kada su kola sa umrlima klopotala ulicama grada, vojnici su vikali: Iznesite vae mrtve.
Ili ete sami umrijeti.
U meuvremenu, nemilosrdno su unitvali neke kue koje je Tulloch oznaio kao legla zaraze. Iskustvo i
suta potreba uinili su doktora osvetoljubivo efikasnim. Oni bi ulazili, raiavali
, sobe, demolirali bambusove pregrade sjekirama, posipali kerozinom i pravili lomau za takore.
Ulica korpara bila je meu prvima koju su sravnili. Vraajui se, oprljeni i prljavi, sa sjekirom jo u
rukama, Tulloch baci udan pogled na
238
sveenika koji je umorno hodao kraj njega naputenim ulicama. Onda ree u naglom suosjeaju:
To nije tvoj posao, Francise. A ti si toliko iscrpljen da e se sruiti. Zato ne ode na brijeg na nekoliko
dana, onoj djeci tamo zbog koje toliko brine?
To bi bilo lijepo. Boji ovjek koji se odmara dok grad gori.
Tko je tamo gore da te vidi u ovoj zabije-noj rupi?
Francis se udno osmjehnu. Netko nas ipak vidi.
Tulloch naglu prekinu. Ispred bolnice se okrenu, pogleda sumorno na crvenu svjetlost koja se jo uvijek
nazirala pod niskim, zamagljenim nebom. Poar u Londonu bio je logina potreba. Odjednom mu
popustie nervi: Doavola, Francis, ubi se ako hoe. Ali svoje molitve zadri za sebe.
Napor se na njima ve vidio. Francis se nije presvlaio deset dana, odijelo mu je bilo ukrueno od zaleena
znoja. Povremeno bi skidao svoje izme, posluao Tullochovo nareenje da istrlja noge uljem ak je i
tako palac na nozi bio zapaljen od promrzlina. Bio je mrtav umoran, ali uvijek je bilo jo neto... i jo da se
uradi.
Nisu imali vode, samo otopljeni snijeg, bunari su se bili zaledili. Kuhanje je bilo skoro nemogue. A ipak,
svakoga dana Tulloch je insistirao da se svi sastaju i da zajedno objeduju u podne, da bi suzbijao sve vei
uas njihova ivota. U ovo vrijeme, tvrdoglavo, on se trudio da bude vedar, povremeno bi im putao Edison
Bell izabrana djela na fonografu koji je donio sa sobom, Imao je itav fond anegdota sa sjevera, prie o
Georgies" iz Tvnecastla kojima se obilato koristio. Nekad bi doivio trijumf da izazove sjenu osmijeha na
usnama Maria-Veronice. Porunik Shon nikada nije mogao razumjeti takve ale, iako je utivo sluao dok
su mu ih objanjavali. Ponekad bi Shon malo zakasnio na objed. Iako su na, -:-,:>:? ,;..;*; ivv,-.*
'
'
239sluivali da je tjeio neku lijepu damu koja je jo uvijek, kao i oni, ostala iva, prazna stolica bi djelovala neoekivano muno na njihove nerve.
Poetkom tree nedjelje Maria-Veronica pokaza znake poputanja. Tulloch je alio to nema dovolojno
mjesta na podu bolnice, kada ona primijeti: Ako bismo uzeli mree za leanje iz ulice Netmaker mogli
bismo smjestiti dvostruko vei broj pacijenata... i udobnije, isto tako.
Doktor zastade, pogleda je sumorno odmjeravajui. Zato se samo toga nisam ranije sjetio? To je
izvanredan prijedlog.
Ona pocrvenje dublje na njegovu pohvalu, obori oi i pokua da nastavi jesti riu. Ali nije mogla. Ruka
poe da joj se trese. Tako se snano tresla da joj je hrana padala sa vilice. Nije mogla ak ni da podigne
zrno rie do usna. Crvenilo posta jae, proiri se na njen vrat. Nekoliko puta ona je pokuavala bez uspjeha.
Sjedila je pognute glave, uz apsurdno ponienje. Zatim usta bez rijei i napusti sto.
Kasnije toga dana, otac Chisholm zatee je na poslu u enskom odjeljenju. Nikad dosad nije vidio tako
mirnu i neumoljivu samoportvovanost. Ona je obavljala najneprijatnije dunosti za bole-sne, poslove koje
bi najnii kineski ista odbio s prezirom. Nije se usuivao da je pogleda, tako nepodnoljivi su postali
njihovi odnosi. Ve mnogo dana nije joj se uope direktno obraao.

 asna Majko dr Tulloch misli... mi svi mislimo da ste toliko mnogo radili... da bi sestra Martha trebala
da doe da vas odmjeni.
Ona povrati samo trag svoje hladne nadme-nosti. Ovaj prijedlog je ponovo uznemiri. Ona se uspravi:
Mislite da dovoljno ne radim?
Daleko od toga. Va rad je izvanredan.
Zato onda pokuavate da me odvojite od njega? Usne su joj podrhtavale.
On ree nespretno: Mislimo o vama. Njegov ton izgleda da je pogodio u ivac. Zadravajui suze, ona
strasno odgovori: Ne vo240
dite rauna o meni. Sto mi vie posla dajete. .f a manje suosjeanja... vie u ga voljeti.
Morao je da sve ostavi na tome. Podie oi da je pogleda ali ona je uporno skretala pogled. On se tuno
okrenu.
Snijeg koji je nedjelju dana bio prestao odjednom poe ponovo da pada. Padao je i padao beskonano.
Francis nije nikad ranije vidio takav snijeg, tako velike i meke pahuljice. Svaka nova pahuljica pridonosila
je sve veoj tiini. Kue su se ograivale nijemom bjelinom. Ulice su bile zakrene nanosima, ometajui
njihov rad, poveavajui patnje bolesnih. Srce mu se ponovo uvijalo... i ponovo. U ove beskonane dane
izgubio je osjeaj vremena, mjesta i straha. Kad bi se naginjao nad umirue, obavijajui ih dubokim suosjeanjem u oima, zalutale misli bi mu se probijale ... Krist nam je obeao patnju ... ovaj ivot je dobiven
samo kao priprema za naredni... kada e Gospod izbrisati svu tugu iz naih oiju, kad vie nee biti plaa i
alosti.
Sada su zadravali sve nomade izvan zidina, dezinficirali i ostavljali u karantin sve dok se ne bi uvjerili da
nisu zaraeni. Kad bi se vraali iz izolacionih koliba koje su podigli Tulloch bi ga pitao, umoran, iscrpljen u
goloj ljutnji:
Je li pakao gori od ovoga?
On bi odgovarao, kroz omaglicu umora, po-srui naprijed, ne vie herojski, a ipak neuzne-mireno:
Pakao je stanje kada ovjek izgubi svaku nadu.
Nitko od njih nije znao kada je epidemija popustila. Nije bilo nikakva vrhunca u radu, nikakva operacija
nije krunisala njihove napore. Vidljivi tragovi smrti nisu se vie viali na ulicama. Najgora sitrotinjska
naselja leala su kao gomila prljava pepela na snijegu. Masovno bjeanje iz sjevernih provincija
postepeno je prestalo. Bilo
16 Kljuevi kraljevstva
241je to kao da se veliki mrani oblak, nepomian iznad njih, najzad poeo kretati ka jugu.
Tulloch izrazi svoje osjeaje jednom jedinom zasljepljenom i iznurenom reenicom:
Tvoj e Gospod sam znati ako smo neto uinili Francise . .. mislim ... on prekide, iscrpljen,
slomljen i po prvi put kao da je malaksao. On opsova: Danas smo ih mnogo manje primili opet... hajde
da negdje odemo ili u poludjeti.
Te veeri njih dvojica po prvi put izaoe iz bolnice radi odmora i popee se do misije da bi prenoili u
sveenikovoj kui. Bilo je ve prolo deset i nekoliko zvijezdi se naziralo u tamnoj zdjeli neba.
Doktor zastade na vrhu snijegom oivienog brijega uz koji su se uspeli veoma naporno i poe da promatra
meke obrise misije, osvjetljene bjelinom sa zemlje. Govorio je neobino tiho: Lijepo mjesto si ovdje
stvorio, Francis. Nije udo, to si se tako teko borio da sauva tvoje maliane. Pa, ako sam ti uope
pomogao, bit u sretan do smrti. Usne mu zadrhtae: Mora da je prijatno da ovdje provodi dane sa
tako li-, jepom enom kao to je Maria-Veronica.
Sveenik je isuvie dobro poznavao svoga prijatelja da bi se uvrijedio. Ali odgovori napregnutim i
uvrijeenim osmijehom:
Bojim se da njoj to nije prijatno.
Ne?
Mora da si primijetio da me prezire. Pauza. Tulloch udno pogleda u sveenika.
Tvoja najdraa vrlina, moj sveti ovjee, uvijek je bila tvoj bolni nedostatak sujete. On produi put.
Hajdemo da popijemo malo puna. Ipak znai neto kad ovjek proe kroz ovu pokoru i nalazi joj kraj
na vidiku. Nekako to izdie ovjeka iznad nivoa ivotinje. Ali nemoj zloupotrebiti ovo kao argument da
bi dokazao postojanje moje due.
Sjedei u Francisovoj sobi doivjeli su trenutak iscrpljene egzaltacije i razgovarali o kui
242
-.v.->/.<i^ri t'.-^-->.w u
sve do kasno u no. Ukratko Tulloch je kritiki i sa satirom govorio o svojoj karijeri. Nita nije uradio,
nita postigao osim to je razvio elju za viskijem. Ali sada u ovim svojim sentimentalnim srednjim

godinama, svjestan svojih ogranienja poto je potvrdio i zabludu o svjetskim prostranstvima, eznuo je za
svojim domom u Darrowu i za jo veom avanturom braka. On se pravdao uz posramljeni osmijeh.
Moj tata eli da otvorimo praksu. eli takoer da me vidi kako odgajam pokoljenje malih Ingersolla.
Dragi moj stari drue, on nikada ne proputa da pomene tebe, Francis... svog rimskog Voltera.
Govorio je sa tako rijetkom njenou o svojoj sestri Jean, sada udatoj i sreenoj udobno u Tvnecastlu. On
ree udno, ne gledajui u Fran-cisa:
Trebalo joj je dugo vremena da se pomiri sa celibatom sveenika.
Njegova utnja u odnosu na Judy bila je udno sumnjiva. Ali nije mogao dovoljno da se na-pria o Polly.
Sreo ju je prije est mjeseci u Tvnecastlu, jo uvijek dobro dreu. Kakva je to ena! klimao je
glavom iznad ae. Pazi, ona moe jo da te iznenadi jednog dana. Polly je bila i uvijek e biti svetica.
Oni zaspae u stolicama.
Krajem te nedjelje epidemija je pokazala daljne znake smirivanja. Sada su mrtvaka kola rijee kloparala
ulicama, strvinari su prestali zamagljivati horizont i snijeg nije vie padao.
Idue subote otac Chisholm stajao je ponovo na balkonu misije, udiui ledeni zrak uz duboku i blaenu
zahvalnost. Sa ovog mjesta mogao je vidjeti djecu kako se igraju savreno nesvjesna snijega iza visoke
ograde od kaolina. Osjeao se kao ovjek koga prijatno dnevno svjetlo lagano obasjava poslije duga i
uasna sna.
Odjednom mu pogled uhvati prilika vojnika, koja se mrano ocrtavala na gomili snijega, kako
16*
243brzo ide putem ka misiji. U poetku je mislio da je to jedan
od porunikovih sljedbenika. Zatim uz iznenaenje primijeti da je to sam Shon.
To je bilo po prvi put da ga posjeuje mladi oficir. Zbunjeno svjetlo obasjavalo je Francisove oi kada se
okrenuo i siao mu niz stepenice u susret.
Na pragu, pogled na Shonovo lice zaustavi dobrodolicu na njegovim usnama. Bilo je blijedo kao limun,
uvueno i samrtno ozbiljno. Jedva primjetne grake znoja po elu govorile su o nje-govoj urbi kao i
nezakopana tunika, nevjerojatna nemarnost kod tako uredne osobe.
Porunik nije gubio vrijeme: Molim vas poite u bolnicu, odmah. Va prijatelj doktor se razbolio.
Francis osjeti ledenu struju, ok hladnoe, kao udarac ledene oluje. Strese se. Pogleda ponovo u Shona.
Poslije dueg vremena zau sebe kako kae: Radio je suvie. Sruio se.
Shonove tamne oi samo neprimjetno zatrep-tae. Da, sruio se.
Ponovo pauza. Zatim je Francis saznao naj-gore. Preblijede. Poe, takav, kakav se zatekao s porunikom.
Polovinu puta preli su ne prozborivi ni rijei. Zatim mu Shon, uz vojniku preciznost, koja je potiskivala
sva osjeanja, ispria ukratko ta se dogodilo. Dr. Tulloch je doao umoran i otiao neto da popije. Dok je
nalivao pie, on se odjednom eksplozivno nakaljao, uspravio se uz bambusov sto, lice mu je postalo
prljavosivo, uz tamno-ljubiastu pjenu na usnama. Kada mu je Maria--Veronica pritrala da mu pomogne,
on se prije no to se sruio i onesvjestio, samo znaajno osmjehnuo: Sada je vrijeme da se poalje po
sveenika.
Kada su stigli u bolnicu meka siva izmaglica se sputala kao umorni oblak preko snijegom prekrivenih
krovova. Uli su brzo. Tulloch je leao u maloj sobi na kraju, na svom uskom poljskom
244
krevetu, pokriven prekrivaem od purpurne svile. Bogata puna boja pokrivaa pojaavala je uasno
bljedilo, bacala olovnu sjenu na njegovo lice. Francis se uasnu videi kako ga je brzo savladala groznica.
Willie je postao sasvim drugi ovjek. Sav se skupio, nevjerojatno, kao poslije nedjelja i nedjelja bolovanja.
Jezik i usne bile su mu nadu-vene, oi ukoene i zakrvavljene.
Kraj postelje kleala je Maria-Veronica, mijenjajui oblog od snijega na elu bolesnika. Ona se drala
uspravno, napregnuto, sleena, samo-kontrolirana izraza. Ona ustade kada su Francis i porunik uli. Nije
govorila.
Francis prie postelji. Ogroman strah proze mu srce. Smrt je bila sa njim za ovih nekoliko proteklih
nedjelja, poznata isputna, uasno obina. Ali sada kada se sjena smrti nadvila nad njegova prijatelja, bol
koji ga obuze bio je udan i uasan.
Tulloch je jo uvjek bio svjestan, iskra prepoznavanja se zadra u njegovu sleenu pogledu. Poao sam u
avanturu pokuao je da se osmjehne. Izgleda da sam i upao u nju. Trenutak kasnije on dodade,
zatvarajui oi, kao da se prisjetio: ovjee, slab sam kao maka.
Francis sjede na malu stoliicu uz uzglavlje postelje. Shon i Maria-Veronica povukoe se u kraj sobe.
Tiina, bolno osjeanje ekanja bilo je neizdrljivo, rastui uporedo sa uasnim osjeajem ulaenja u
skrovitost nepoznatog.
Je li ti sasvim udobno?

 Moglo je biti i gore. Daj mi kapljicu onog japanskog viskija. Pomoi e mi. ovjee, uasno je
konvencionalno umrijeti ovako ... ja, kao u tim prokletim romanima.
Kad mu je Francis dodao gutljaj pia on zatvori oi i kao da se odmarao. Ali uskoro je preao u prigueni
delirij um.
Jo jedno pie, mome. Da si blagoslovljen, to je neto! Mnogo sam pio u ivotu, po nastreni245ama u Tvnecastlu. Ali sada idem u moj stari dobri Darrow. Na obale Allana gde je odbjeglo slatko
proljee. Svia li ti se to Francis... to je dobra pjesma. Pjevaj je Jean. Hajde, glasnije, glasnije ... ne mogu te
uti u mraku. Francis je krgutao zubima, borei se sa uzbuenjem koje je osjeao.
U redu je to, preasni, bit u miran i sauvat u snagu... sve je ovo udno ... sve ... mi svi moramo
najzad da doemo do kraja... Mrmljajui on se izgubi u besvijesti.
Sveenik klee kraj postelje u molitvi. Molio se za pomo, nadahnue. Ali je bio udno tup, obuzet
stuporom. Grad je napolju leao kao nijema utvara. Spusti se suton. Maria-Veronica ustade da zapali
lampu, zatim se vrati u udaljeni ugao sobe izvan snopa svjetla, nepominih usana, tiha, dok su joj prsti
samo prebrojavali krunice ispod mantije.
Tullochu je bilo gore; crna jezika, gue tako naduvene da je bilo muno promatrati kako povraa.
Ali odjednom kao da se pribrao. On zamagljeno otvori oi.
Koliko je sati? Glas mu je zvuao promuklo. Skoro pet. . . kod kue smo u to vrijeme .. . uinali.
Sjea li se ... Francis, one gomile oko velikog okruglog stola...? Dua pauza. Pisat e starom i reci
da mu je sin hrabro umro. Smeno... jo uvijek ne mogu verovati u Boga.
Je li to sada vano? Sta on to govori? Francis nije znao. Plakao je i u glupom ponienju svoje
slabosti, rijei su navirale, slijepo smetene.
On vjeruje u tebe.
Ne zanosi se ... ja nisam pokajnik.
Sva ljudska patnja je djelo pokajanja. Tiina. Sveenik nije rekao nita vie. Iznureno, Tulloch prui
ruku i spusti je na Francisovu.
ovjee, nikada te nisam vie volio no sada.. zato to ne pokuava da me utjera na
246
nebo. Vidi ... kapci mu se spustie umorno. Imam tako uasnu glavobolju.
Glas ga izdade. Leao je na leima, iscrpljen, kratka i plitka daha, pogleda uprtog kao da gleda daleko
preko tavanice. Grlo mu je bilo zatvoreno, nije mogao ak ni da kalje.
Kraj je bio blizu. Maria-Veronica je sada kleala kraj prozora, lea okrenutih njima, pogleda uprta u tamu.
Shon je stajao kraj nogu postelje. Lice mu je bilo skamenjeno mirno.
Odjednom Willie pokrenu oi, u kojima je jo uvijek treptala zaostala iskra. Francis vide da on pokuava,
uzalud da apue. On kleknu, obgrli rukom samrtnika i prinese obraz sasvim uz njegove usne. Prvo nije
mogao uti nita. Zatim slabo doprijee do njega rijei: ... naa tua ... Francis ... vie od est pensa da
mi se oproste grijesi.
Ono dno se ispuni sjenom. On se prepusti neizrecivoj slomljenosti. Sveenik je osjetio vie no to je
mogao uti posljednji blagi uzdah. Soba odjednom postade jo tia. Drei jo uvijek tijelo, kao to bi
majka drala dijete on poe slijepo, tihim i priguenim glasom, De Profundis.
. .. O Gospode, o Gospode . .. uj moj glas...
Najzad ustade, zatvori oi, sklopi mlitave ruke.
Kada je izaao iz sobe on primjeti sestru Ma-ria-Veronicu jo uvjek pognutu kraj prozora. Kao u snu on
pogleda u porunika. Primijeti, kao kroz zamagljeno iznenaenje, da se Shonova ramena grevito tresu.
VI
Kuga je prola, ali je velika apatija obavila snijegom prekrivenu zemlju. U unutranjosti su se riina polja
pretvorila u zaleena jezera. Nekoliko preostalih seljaka nisu mogli obraivati tako nemilosrdno pokrivenu
zemlju. Nije bilo znaka ivota. U gradovima su se preivjeli pojavljivali kao
247poslije bolnog zimskog sna i poeli sumorno da organiziraju svakodnevni ivot. Trgovci i inovnici jo
se nisu vratili. Govorilo se da su mnogi daleki putovi sasvim neprohodni. Nitko se nije mogao sjetiti
ovakva uasna vremena. Svi prolazi su, kako se govorilo, blokirani u odroni snijega su se sputali niz
udaljeni Kwang kao pramici bijela dima. Rijeka je u gornjem slivu bila sasvim sleena, veliki sivi prostor
preko kojega je vjetar razbacivao sitan snijeg, bio je zaslepljujue pust. Dolje nie nalazio se kanal.
Ogromne gromade leda su se sudarale i sjurivale noene strujom ispod mosta Manchu. Tekoe su se
osjeale u svakoj kui a glad je ekala u zasjedi, odmah, poslije svega preivljenog.

Jedna barka je uz opasnost ledenih santi pola uz rijeku od Sen-sianga i donijela hranu i lijekove od
ekspedicije Leighton i ve dugo zadrani paket pisama. Poslije kratkog prekida pola je dalje, preuzevi
preostale lanove grupe dr Tullocha za Nanking.
U poti koja je stigla jedno saopenje nadilazilo je po vanosti sva ostala. Kada se otac Chi-sholm lagano
penjao od kraja vrta gdje je mali drveni kri obiljeavao grob dr Tullocha, nosio je ovo pismo u ruci i misli
su mu bile zauzete samo posjetom koju je ono najavljivalo. On se nadao da je njegov rad bio
zadovoljavajui misija je svakako bila vrijedna ponosa. Samo kada bi se vrijeme poboljalo brzo
otopilo za idue dvije nedjelje!
Kada je stigao do crkve majka Maria-Vero-nica je silazila niz stepenice. Mora joj rei iako je poeo da
se pribojava ovih rijetkih prilika u kojima bi ga slubeni poslovi tjerali da prekine utnju koja je vladala
meu njima.
asna Majko ... provincijski administrator nae Uprave stranih misija, upnik Mealev, obilazi sve misije
u Kini. On je otputovao brodom prije pet nedjelja i stii e kroz mjesec dana... da nas posjeti. On
zastade. Mislio sam da
248
f
biste eljeli da znate... ukoliko imate neto da mu iznesete.
Umorna zbog hladnoe ona podie pogled, nedokuiv, iza pare koju je stvarao njen dah. Ipak se blago
iznenadila. Sada, kada ga je tako rijetko viala, promjene koje su uinile ovih nekoliko posljednjih sedmica
bile su upadljive. Bio je mrav, sasvim ispijen. Kosti na licu su se isticale, koa zategla, obrazi upali, tako
da su mu oi izgledale krupnije i udno osvjetljene. Nju obuze neki uasan poriv.
Samo jednu stvar elim da mu iznesem
govorila je instinktivno, jer joj je ova iznenadna vijest izvukla iz dubina njene due duboko skrivenu
misao. Zatrait u da budem premjetena u neku drugu misiju.
I
Duga pauza. Iako nije bio sasvim iznenaen, ovo ga je sledilo, porazilo. On uzdahnu: Ovdje ste
nesreni?
Srea nema sa tim nikakve veze. Kao to sam vam rekla, kada sam prila vjerskom ivotu, ja sam se
pripremala da izdrim sve.
Cak i prinudno drutvo nekoga koga pre- -**' zirete.
Ona porumjene od ponosita prkosa. Duboko udaranje u grudima natjera je da nastavi. Sasvim ste me
pogreno razumjeli. Oigledno je. Tu . je neto dublje ... duhovno.
Duhovno? Hoete li pokuati da mi objasnite?
Osjeam... ona brzo udahnu da me poremeujete... u mom unutranjem ivotu... mojim
duhovnim uvjerenjima.
To je vrlo ozbiljno. On je gledao u pi- * smo ne videi ga, vrtei ga u koatim rukama.
Mene to pogaa... isto toliko, uvjeren sam, koliko i vas, da to izgovorite. Ali, moda je po srijedi
nesporazum. Na to mislite?
Mislite da sam pripremila spisak? I pored sveg obuzdavanja ona osjeti kako se njeno uzbuenje
penje. U pitanju je va stav... na
249primjer... neke primjedbe koje ste uinili kada je dr Tulloch umirao... i kasnije, kada je umro.
Molim, nastavite.
On je bio ateist, a ipak, vi ste praktiki obeali da e on dobiti vjenu nagradu... on koji nije vjerovao ...
On brzo ree: Gospod nas ne sudi samo po onome u ta vjerujemo... ve po onome to inimo.
On nije bio katolik... ak ni kranin!
Kako vi definirate Kranina? Nekoga tko ide u crkvu jednog dana od sedam, a lae, pljaka, vara svoju
sabrau u ostalih est dana? On se blago osmjehnu. Dr Tulloch nije tako ivio. I umro je, pomaui
drugima... kao i sam Krist.
Ona tvrdoglavo ponovi: On je bio slobodni mislilac.
Dijete moje, suvremenici naeg Gospoda mislili su da je on uasan slobodni mislilac... zato su ga i
ubili.
Ona je sada bila blijeda, sasvim rastresena. Neoprostivo je praviti takvo poreenje neuveno!
Ne znam. . . Krist je bio vrlo tolerantan ovjek, i ponizan.
Talas boje ponovo preplavi njene obraze. On je izdao izvjesna prvila. Va dr Tulloch ih se nije
pridravao. Vi to znate. Pa, ak i kada je bio u nesvijesti, na kraju, vi niste ak mu dali ni sveto pomazanje.

 Ne, nisam! A moda je trebalo. On je stajao zabrinuto razmiljajui, prilino deprimiran. Onda, kao
da se razvedrio. Ali dobri Gospod e mu ipak oprostiti. On zastade i upita s jednostavnom
iskrenou: Zar ga niste i vi voljeli?
Ona zastade, obori pogled. Da... a tko ga ne bi mogao voljeti?
Onda nemojmo da nam sjeanje na njega bude izlika za svau. Postoji neto to mi svi zaboravljamo.
Krist je uio. Crkva to ui... iako tako ne biste mislili, kada bi uli mnoge od nas
250
danas. Nitko sa dobrom vjerom ne moe nikada biti izgubljen. Nitko. Budisti, Muhamedanci, Tao-isti...
najcrnji kanibali koji su nekad jeli i misionare ... ako su iskreni, prema svojoj vlastitoj vjeri, bit e spaeni.
To je boanstveno milosre Gospoda. A zato onda On ne bi uivao da se suoi sa pristojnim agnostikom
na Bojem sudu sa iskricom u oku: Ovdje sam, uprkos svemu to su te uili da vjeruje. Ui u carstvo
nebesko koje si poteno odricao." On htjede da se osmjehne, onda primijetivi izraz njena lica uzdahnu i
odmahnu glavom. Iskreno mi je ao to tako osjeate. Ja sam zaista teak i moda malo udan u mojim
uvjerenjima. Ali vi ste tako divno radili ovdje ... djeca vas vole ... a za vrijeme kuge ... on prekide.
Znam da se nismo dobro slagali, ali misija e uasno trpjeti ako biste vi otili.
On je gledao u nju s udnom upornou, nekom napregnutom poniznou. ekao je da progovori. Zatim,
kad nita nije rekla, on se lagano oprosti.
Ona produi put do blagovaonice gde je nadzirala djeju veeru. Kasnije, u svojoj sobi ona se etala gore
dolje u udnom, produenom uzbuenju. Odjednom, uz oajniki pokret, ona sjede da zavri jo jedan
paragraf u novom dugakom pismu u kojemu je iz dana u dan, kao u ventilu svojih osjeaja, kazni i
utjeha, iznosila sve to radi svome bratu.
Sa perom u ruci inila se mirnijom. Sam in pisanja ini se, da ju je smirivao.
Sada sam mu ba rekla da moram zatraiti da budem premjetena. Odjednom je to dolo, kao neka
kulminacija za sve to sam potiskivala, neto kao pretnja. Sama sam se sebi udila, iznenaena rijeima
koje su silazile sa mojih usana. A ipak, kada mi se pruila prilika, nisam joj se mogla oduprijeti, htjela sam
odmah da ga iznenadim, da ga ozlijedim. Ali, moj dragi, dragi Ernst, nisam nimalo'sretnija .. . poslije tog
drugog trijumfa ... kada sam ugledala, kako mu je strah naoblaio
251lice, ja sam jo nemirnija i oaloena. Promatrajui ogromnu pusto ovih sivih pustolina tako
razliitih od naeg prijatnog zimskog pejzaa sa zlatastim zrakom, sanjkama i zvoncima i zbijenim
krovovima dvorca elim da plaem... kao da e mi srce prepui. Njegova utnja me ustvari po-raava
taj stoiki kvalitet izdravanja i borbe, bez rijei. Priala sam ti o njegovu radu za vrijeme kuge, kada je
meu bolesnima i tim naglim odvratnim smrtima iao isto tako obino kao da se seta glavnom ulicom svog
odvratnog kotskog sela. Pa, nije to samo njegova hrabrost, ve nijema hrabrost, koja je tako nevjerojatno
herojska. Kada je njegov prijatelj, doktor, umirao, on ga je drao u rukama, ne vodei rauna o zarazi, o
onom posljednjem kalju koji je poprskao njegov obraz zgruenom krvlju. A izraz na njegovu licu ... u
svom suosjeanju i krajnjoj nesebinosti.. . probadao mi je srce. Jedino me je moj ponos sprijeio da se ne
ponizim i zaplaem pred njim! Tada sam se naljutila. Ono to me ljuti najvie, iznad svega, jeste da sam ti
jednom pisala da je vrijedan prezira. Ernst, prevarila sam se kakvo priznanje od tvoje tvrdoglave sestre!
ne mogu vie da ga prezirem. Umjesto toga prezirem sebe. Ali mi je odvratan. I neu, neu mu dozvoliti
da me slomi na svoj nivo zbunljive jednostavnosti. One dvije druge su obadvije pobijeene. One ga vole
to je jo jedno muenje koje moram izdrati. Martha, tupa seljanka, sa uljevima ali bez mozga spremna je
da oboava sve to je u mantiji. Ali Clotilde, stidljiva i povuena, koja crveni i na najmanju prvokaciju,
njeno prijatno i osjetljivo stvorenje postala je njegov savreni tovalac. Za vrijeme njene prisilne karantine
ona mu je izradila debeli pokriva za postelju, mek i topao, zaista divan. Odnijela ga je Josephu, njegovom
sluzi, sa instrukcijama da ga stavi na postelju Oca isuvie je skromna ak i da proapue rije postelja".
Joseph se osmijehnu: alim Sestro, nema postelje! Izgleda da on.spava na golom
252

podu, bez pokrivaa, samo sa svojim kaputom, nekim zelenkastim komadom odjee neizvjesne starosti,
koga voli i za koga, milujui izlizane i providne rukave, ponosito kae:
Zaista, imao sam ga jo kao student u Holywellu!

Martha i Clotilda su se raspitivale u kuhinji, nervozne i uznemirene, uvjerene da on ne vodi rauna o sebi.
Njihov izraz lica, kao u iznenaenih makica, skoro me je natjerao da se smijem kada su mi rekle, ono to
ve znam, da jede samo crni kruh, krumpire i gruu od graha.
Josephu je naloeno da skuha posudu krumpira i da ih stavi u korpu mijaukala je Clotilda. On pojede
samo po jedan kada je gladan, uma-ui ga u gruu. Cesto su krumpiri ve sasvim pljesnivi, kada se korpa
isprazni".
Zar to nije strano? odgovorila sam kratko. Ali neki eluci nisu nikada navikli na dobru
kuhinju, onda nije teko da budu bez toga.
Da, preasno majko promucala je Clotilda, pocrvenjevi i odstupila.
Ona bi izdrala pokajanje nedjelju dana samo da moe doi i da vidi da on jede dobar, topao objed. Oh,
Ernst, ti zna kako se uasavam ustra-jane i ve izbledjele kaluerice koja u prisustvu sveenika prevre
oima i pada u posluno ushienje. Nikada, nikada se neu spustiti na taj nivo. Zaklela sam se u Coblenzu,
kada sam se zamo-naila, i ponovo u Liverpoolu... i odrat u tu zakletvu ak i u Pai-tanu. Ali gruevina od
graha! Ti nee nikada naii na to. Providna ruiasta pasta koja ima ukus ustajale vode i prevakanog
drveta." Ona podie glavu na neoekivani um. Ernst, nevjerojatno ... pada kia ... Ona presta da pie, kao
da nije u stanju da nastavi i lagano spusti pero. Sa mranim pogledom punim nevje-rice sjedila je i
promatrala kiu poput neeg novoga, to se sputa niz okna poput tekih suza.
I dvije nedjelje kasnije, kia je jo uvijek padala. Nebo, sumorno kao loj, bilo je kao otvo253rena brana iz koje je tekao pravi potop. Kapljice su bile krupne, dubei ukasti gornji sloj snijega.
Izgledalo je da vjeito traje ... snijeg. Veliki sle-eni komadi jo uvijek su padali sa krova crkve, uz
neoekivanu brzinu raskvaeni ruili su se na bljuzgavi snijeg. Rijeice kie bi jurile preko tam-nosmeeg
gliba i stvarajui kanale, podrivajui stijene zemlje koja bi padala uz tiho prskanje u potok. Misija se
pretvorila u pravu glibovitu baru.
Zatim se pojavio prvi komad mrke zemlje, isto tako trenutno kao i vrh Ararata. Daljni komadi pojavljivali
su se i spajali se, sastavljajui pejza izbijeljene trave i neravne pustinje ispresijecane i izlokane od
poplave. A kia je i dalje lila. Krovovi misije najzad su poeli da poputaju. Voda se sputala sa streha u
vodopadima. Djeca su sjedila, poutjela i neraspoloena u uionici dok bi sestra Martha podmetala kablove
ispod veih slivova. Sestra Cio tilda imala je uasnu kihavicu i drala je asove za svojim stolom ispod
kiobrana asne Majke.
Lako zemljite u vrtu misije nije se moglo oduprijeti zakuktanoj mjeavini kie i otopljenog snijega. Ono se
sjurilo niz brijeg u utoj stihiji na kojoj su plivale iupane biljke sareta i bunje oleandera. arani iz
ribnjaka projurili su zapla-eno s poplavom. Drvee je bilo lagano podlokano. Jednog tekog dana stabla su
stajala uspravno na ogoljelom korjenju koje se prualo poput blijedih pipaka, a zatim bi se lagano
prevrnula. Mladi bijeli dudovi doli su takoer na red, zatim itav red ljiva u cvatu, koje su nestale onoga
dana kada je odnesen donji zid. Jedino su usred ove kaljave pustoi ostali prekaljeni kedrovi zajedno sa dinovskim banjan-drvetom.
Tog poslijepodneva prije dolaska kanonika Mealeva, otac Chisholm je s tugom promatrao alosnu pusto
idui da blagoslovi djecu. On se obrati Fu-u, vrtlaru, koji je stajao kraj njega.
elio sam da se otopi. Dobri Gospod me je kazno poslavi nam ovo.
254
Fu, kao i veina vrtlara nije bio vedar ovjek.
Veliki Shang-Foo koji stie preko mora mislit e loe o nama. Ah! Da je samo vidio moje ljiljane u
cvijetu prolog proljea!
Budimo dobri, Fu. teta nije nepopraviva.
Izgubljene su moje sadnice alio se Fu.
Morat emo da ponemo sve ispoetka.
To je ivot... poinjati ponovo, kada je sve izgubljeno!
I pored ove opomene Francis je bio duboko deprimiran kada je uao u crkvu. Kleei pred osvijetljenim
oltarom, dok je kia jo uvijek dobo vala po krovu, izgledalo je kao da uje, iznad djejih glasova u Tantum
Ergo, tano klokotanje ispod sebe. Ali um vode koja tee ve je dugo odjekivao u njegovim uima. Misli
su mu bile optereene brigom kako e misija idueg dana izgledati jadno njihovom posjetiocu. On otkloni
ovo kao neto to ga proganja.
Kada je sluba zavrena i Joseph ugasio svijee i napustio sakristiju, on se lagano spusti prolazom. Vlano
isparenje se zadralo u glavnom dijelu crkve. Sestra Martha je povela djecu dvoritem na veeru. Ali jo
uvijek su se molile na vlanim daskama asna majka i sestra Clotilda. On proe utke kraj njih; zatim se

naglo zaustavi. Clotildin katar napravio je od nje tuan prizor a usne Maria-Veronice bile su uvuene od
hladnoe. On je doista bio duboko uvjeren da se ne bi smjelo dozvoliti nijednoj da ostane due.
Vrati s k njima i ree: ao mi je, sad u zatvoriti crkvu.
Pauza. Ovakvo mijeanje nije bilo nalik na njegov nain. Izgledale su iznenaene. Ali su ustale posluno,
nijemo i pole ispred njega ka izlazu. On zakljua glavna vrata i poe za njima kroz pra-miasti sumrak.
Trenutak kasnije zaglui ih zvuk. Bila je to tiha tutnjava koja se pojaala do podzemne grmljavine. Kada je
sestra Clotilda vrisnula, Francis se okrenuo da vidi njenu konstrukciju crkve u V*v.> .,.,.>.,
255
pokretu. Blistava, vlano osvjetljena, njeno se ljuljala u svjetlu koje se gubilo; zatim, kao nevoljna ena,
popusti. Srce mu zastade u uasu. Uz straan tresak, podlokani temelji popustie. Jedna strana se ulubi,
tornji na krovu pue, a ostatak se pretvori u zasljepljujuu viziju polomljenih greda i razbijenog stakla.
Zatim njegova crkva, njegova divna crkva, pretvori se u nita, tu odmah kraj njegovih nogu.
Stajao je za trenutak kao prikovan, u omag-lici bola, i onda potra ka ruevini. Ali oltar je bio smrskan u
kr, tabernakul smrvljen ispod grede u komadie. Nije mogao ak ni da spase svete elemente. I njegova
odora, ta dragocjena Ribierova ttf relikvija, u komadima. Stojei tu, gologlav, pod ". jakom kiom, bio
je svijestan, usred zaplaena a-gora koji ga je sada okruivao, uz naricanje sestra Marthe.
Zato ... zato ... zato se spustilo ovo na nas? Naricala je, krila ruke. Blagi Boe! Sta si nam
gore mogao uiniti?
Mucao je, ne pomjerajui se, oajno podravajui svoju vjeru a ne njenu:
Deset minuta kasnije... i svi mi bili bismo izginuli.
Nita se nije moglo uiniti. Oni ostavie ruevinu i prepustie je tami i kii.
Idueg dana, tano u tri sata, stie otac Mea-ley. Zbog uznemirene preplavljene rijeke njegova dunka je
spustila sidro u mirnijoj vodi nekih pet lija ispod Pai-tana. Nije bilo nosiljki; samo neka kolica, sa
dugakom rudom poput plugova, sa vrstim drvenim tokovima koja su poslije epidemije kuge, koristili
neki preostali nosai za transport putnika. Situacija je bila vrlo teka za dostojanstvenog ovjeka. Ali nije
bilo druge alternative. Kanonik, uprskan blatom i s nogama koje su vis jele, postrance, stie do misije u
kolicima.
Skroman prijem koji je trebalo da pripremi sestra Clotilde pjesma dobrodolice, dok bi djeca mahala
zastavicama naputen je. Posmatrajui
256
sa balkona, otac Chisholm pouri ka kapiji da doeka svoga gosta.
Dragi moj oe! uzviknu Mealev, kruto se ispravljajui i toplo uhvativi Francisa za obje ruke.
Vidjeti te ponovo poslije mnogo mjeseci za mene je najsretniji trenutak. Rekao sam ti da u se jednoga
dana popeti uz ljestve Orijenta. Poto je interesiranje svijeta koncentrirano na Kinu koja pati, bilo je
neizbjeno da moja odluka konano preraste i u akciju! On prekinu, pogledom pregledavajui preko
ramena drugoga scenu pustoi. Pa... ne razumijem. Gdje je crkva?
Vidi sve ovo to je od nje ostalo.
Ali ovaj kr... ti si pisao o izvanrednoj graevini.
Naila su rava vremena, Francis je tiho govorio.
Ali, zaista, to je nerazumljivo... vrlo uznemirujue.
Francis ga prekinu uz domainski osmijeh. Kada se bude okupao i presvukao sve u ti ispriati.
Jedan sat kasnije, jo ruiast od kupanja, u novom svilenom odjelu, Anselm je sjedio i mijeao vruu supu
ozlijeena izraza. Moram priznati da je ovo za mene veliko razoarenje u ivotu ... doi ovdje, na samu
isturenu taku . .. On uze licu supe, primajui je punih, napuenih usana. On se ugojio za ovih
posljednjih godina. Sada je bio krupan, irokih ramena, dobro se drao, glatke koe i bistrih oiju, s
krupnim akama, srdaan ili pontifikalan po elji. U srcu mi je bila elja da odrim veliku misu u tvojoj
crkvi, Francise. Ti temelji mora da nisu bili dobro postavljeni.
udo je da su bili uope postavljeni.
Gluposti! Imao si dosta vremena da se sredi. ta u im za ime Boga rei kad se vratim kui?
On se nasmija kratko skreno. Cak sam obeao i predavanja u Londonskom glavnom
17 Kljuevi kraljevstva
257sjeditu za strane misije: Sveti Andrew ili Gospod u najmranijem kutu Kine." Ponio sam sa sobom
Zeiss da bih napravio slajdove. To me dovodi . .. sve nas ... u najneprijatniji poloaj. utnja.

 Svakako da znam da si imao tekoa Mealev nastavi podjednako neprijatno i saosje-ajno. Ali
tko nije? Uvjeravam te da smo i mi imali tekoa. Naroito u posljednje vrijeme kada smo spojili dva
odjeljenja... poslije smrti biskupa
MacNabba!
Otac Chisholm se ukruti, pogoen bolom.
On je umro?
Da, da, starac je najzad otiao. Pneumo-nija, marta mjeseca. On ve nije bio najbolje, vrlo smuen i
udan, pravo olakanje za nas kada je otiao, vrlo mirno. Koadjutor, biskup Tarrant ga je naslijedio. Veliki
uspjeh.
Ponovo zavlada utnja. Otac Chisholm podie ruku kao da bi sakrio oi. Stari Mac nestao.. . Navala
neizdrljivog sjeanja ga obuze. Onoga dana kraj Stinchara, onaj divan zubatac, one tople mudre oi i
toplina njihova kad se brinuo u Holy-wellu; tihi glas u radnoj sobi u Tvnecastlu prije no to je otiao: Bori
se Francise, za Gospoda i nau dobru staru kotsku".
Anselm je razmiljao uz prijateljsku velikodunost. Pa pa. Moramo se, pretpostavljam, ipak suoiti sa
injenicama. Sad, kad sam ovdje uinit u sve to mogu da stvari sredim. Ja imam mnogo iskustva u
organizaciji. Moda e te interesirati jednoga dana da uje kako sam postavio drutvo na svoje noge. U
mojim linim apelima, koje sam odrao u Londonu, Liverpoolu i Tvnecastlu, skupio sam vie od trideset
hiljada funti a to je samo poetak. On pokaza svoje zdrave zube u sigurnom osmjehu. Nemoj biti
tako alostan dragi moj drue. Ja nisam tako mnogo sklon kuenju . .. prvo to emo uiniti jeste da pozovemo asnu Majku na ruak ona izgleda spretna
258
ena, i da odrimo parohijsku konferenciju za okruglim stolom!
Uz napor Francis se tre iz dragih zaborav- ljenih dana. asna Majka ne voli da objeduje izvan kue
Sestara.
Nisi je pitao kako treba Mealev pogleda na mravu priliku Francisa sa srdanom, saalji-vom
blagou. Jadni Francis! Ne oekujem od tebe da razumije ene. Ona e doi... prepusti to samo meni.
Idueg dana Maria Veronica je, doista, dola na ruak. Anselm je bio odlino raspoloen poslije izvanredna
odmora i energine jutarnje inspekcije. Jo uvijek dobro raspoloen poslije svoje posjete uionici, on
pozdravi asnu Majku iako se od nje rastao samo prije pet minuta, s pretjeranim dostojanstvom.
Ovo je, asna Majko, zaista ast. au serija? Ne? Uvjeravam vas da je odlian, blijedi
Amontillado. Malo je moda putovao on se osmjehivao poto je sa mnom stigao od kue. Raznjeen
moda....ali ukus, steen u Spaniji, ne moe se porei.
Sjedoe za sto.
Pa, Francise, ta nam ti nudi? Nadam se nikakve kineske misterije, nikakve supe od gnijezda ili pire od
tapia. Ha! Ha! Mealev se srdano smijao dok se sluio kuhanim piletom. Iako sam, moram priznati,
ipak zavolio orijentalnu kuhinju. Dolazei brodom ovamo usput reeno vrlo burno putovanje, etiri dana
se nitko nije pojavljivao za stolom kapetana osim vaeg poniznog sluge sluili su nas sa posve ukusnim
kineskim jelom, chow-mein.
Majka Maria-Veronica podie pogled sa stol-njaka. Da li je chow mein kinesko jelo? Ili ameriko
izdanje kineskog obiaja da se skupljaju otpaci?
On je buljio u nju, otvorenih usta. Moja draga asna majko! Chow mein! Pa... on pogleda u Francisa
traei podrku, ne nae nita,
259i ponovo se nasmija. U svakom sluaju, uvjeravam vas, ja sam moj vakao*! Ha! Ha!
Okrenuvi se, da bi imao bolji pristup salati koju je Joseph nudio, on nastavi: Nezavisno od hrane, ari
Orijenta su izvanredno primamljive! Mi sa zapada suvie smo spremni da osudimo Kineze kao veoma
inferiornu rasu. Sada bih se ja prvi rukovao sa svakim Kinezom, uz uslov da vjeruje u Boga i...
nasmijeio se ... karbolni sapun!
Otac Chisholm brzo pogleda u Josephovo lice, koje iako bezizraajno, pokaza diskretno zatezanje oko
nozdrva.
A sada otac Mealev odjednom zastade i njegovo ponaanje se ponovo promijeni u pon-tifikalno
sveano: Imamo vane poslove na dnevnom redu. Kao djeak, asna majko, na dobri otac ove misije
uvijek me je uvaljivao u guve. Sada je moja dunost da ja njega izvuem iz ove!
Nita naroito nije proizalo iz ove konferencije. Osim moda, skromna pregleda Anselmovih uspjeha kod
kue.

Osloboen rada u parohiji, on se svim srcem posvetio radu misija, vodei rauna da je Sveti Otac specijalno
elio propagiranje vjere i bio rev-nostan u ohrabrivanju radnika koji bi se tako nesebino posvetili njegovoj
omiljenoj ideji.
Vrlo brzo je dobio i priznanje. Poeo je da putuje zemljom, drei propovijedi strasne i rjeite u velikim
engleskim gradovima. Pomou svoje sposobnosti da okuplja prijatelje, nijedan kontakt koji bi bio od
znaenja nije nikad odbaen. Po povratku iz Manchestera, ili Birminghama, on bi sjeo i napisao itave
gomile armantnih pisama, zahvaljujui jednoj osobi na prijatnom ruku, drugoj za irokogrud prilog fondu
za misije u inostranstvu. Uskoro je njegova korespondencija bila tako obim* Igra rjei engleskog i kineskog znaenja reci.
I
260
na da je morao uposliti sekretara s punim radnim vremenom.
London ga je sad primao kao istaknuta gosta. Njegov prvi nastup na propovjedaonici u West-minsteru bio
je spektakularan. ene su ga uvijek smatrale idolom. Sad ga je uzela pod svoje bogata kasta usidjelica iz
katedrale koje su skupljale make i sveenike po svojim bogatim kuama juno od parka. Njegovo
ponaanje uvjek je bilo ohrabrujue. Iste godine je postao i lan Athanaeuma, I naglo punjenje kasa Uprave
za vanjske misije pridobilo je i najmilostiviji znak panje direktno iz Rima.
Kad je postao najmlaim kanonikom u sjevernoj biskupiji, malo je bilo onih koji su mu poricali uspjeh.
ak i cinici koji su pripisivali njegov nagli uspon uveanoj aktivnosti tiroidne ljezde priznavali su njegovu
poslovnu pronicljivost. I pored svoje pretjerane ushienosti, on nije bio budala. Imao je istu glavu za
brojke i znao je da rukuje novcem. Za pet godina osnovao je dvije nove misije u Japanu i seminarij u
Nankingu. Nove kancelarije uprave u Tvnecastlu bile su impo-znantne, efikasne i sasvim bez duga.
Ukratko Anselm je sasvim lijepo uspio u ivotu. Uz biskupa Tarranta kraj sebe, on je imao sve anse da se
njegov rad dostojan divljenja i dalje iri.
Dva dana poslije njegova zvanina sastanka sa Francisom i asnom majkom, kia prestade i vodeno sunce
posla svoje blijede trake ka zaboravljenoj zemlji. Mealevevo raspoloenje se udvostrui. On se alio sa
Francisom.
Ja sam ti donio lijepo vrijeme. Neki ljudi prate sunce. Ali sunce prati mene.
On izvadi svoju kameru i poe beskrajno snimati. Njegova energija bila je izvanredna. On bi skoio iz
postelje izjutra viui: Deko! Deko! zovui Jesepha da mu pripremi kupatilo. Zatim bi odrao misu
u uionici. Poslije dobra doruka otiao bi sa svojim tropskim eirom, do261brim tapom u ruci, i kamerom koja mu se klatila
o boku.
Pravio je mnoge izlete, ak je diskretno obilazio i traio suvenire meu pepelom u rasadnicima kuge u Paitanu. Pri svakom prizoru ^>ve crne pustoi, on bi pobono mrmljao: Boja volja! Zatim bi odjednom
zastao kraj gradskih vratnica i zaustavio svog druga dramatinim pokretom: ekaj! Moram ovo uhvatiti.
Svjetlost je perfektna.
U nedelju je doao na ruak veoma uzbuen. Sada mi je ipak palo na pamet da mogu odrati ono
predavanje. Da ga tretiram s aspekta Opg^nosti i Tekoe u radu naih Misija. Rad za vrijeme kuge i
poplave. Jutros sam izvanredno uhvatio ruevine crkve. Kakva e samo to biti slika, pod naslovom:
Gospod kanjava i svoje!" Zar to nije divno?
Ali pred odlazak Anselmovo ponaanje se izmijenilo i njegov ton, dok je sjedio sa sveenikom misije na
balkonu poslije veere, bio je ozbiljan.
Moram ti zahvaliti na gostoprimstvu ukazanom putniku, Francise. Ali nisam mnogo sretan s tobom. Ne
znam uope kako e ponovo izgraditi crkvu. Udruenje ne moe da ti da novac.
Nisam ga ni traio. Napor od ove dvije protekle nedjelje ve se primeivao na Francisu, njegova
kruta samodisciplina je jenjavala.
Mealev otro pogleda svog druga. Da si samo imao vie uspjeha sa Kinezima iz viih klasa, bogatim
trgovcima. Kada bi tvoj prijatelj gospodin Chiao ugledao svjetlost.
Nije odgovarao je otac Chisholm neobino kratko. Ali on je davao velikoduno. Neu od njega
zatraiti vie ni taela.
Anselm slijee ramenima, skoro ljut. To je, svakako, tvoja stvar. Ali ti moram iskreno rei da sam tuno
razoaran tvojim upravljanjem ove misije. Uzmi samo stopu preobraaja. Ona se uope ne moe uporediti s
naim ostalim statistikama.
262
Mi ih vodimo kao grafikon u tabu, a tvoja je najnia u itavoj tabeli.

Otac Chisholm je gledao pravo naprijed, vrsto stisnutih usta. On odgovori s neobinom ironijom:
Pretpostavljam da se misionari razlikuju u svojim individualnim sposobnostima.
I u svome entuzijazmu Anselm, osjetljiv na satiru, bio je sada pravedno razdraen. Zato odbija
uporno da angaujem katihete? To je svuda obiaj. Kada bi samo imao tri aktivna ovjeka, po etrdeset
taela mjeseno, oko hiljadu pokrtenja, stajalo bi te samo stopedeset kineskih dolara!
Francis nije odgovorio. On se oajno molio da bude u stanju da obuzda svoju narav, da podnese ovo
ponienje kao neto to je zasluio.
Ti ne obavlja sav svoj posao ovdje Mealev nastavi. Ti lino ivi tako ravo. Trebalo bi da
impresionira domoroce, da ima nosiljku, sluge, da napravi vie parade.
Vara se, Francis je govorio staloeno. Kinezi ne vole razmetanje. Oni to zovu ti-mien. A
sveenici koji to prakticiraju smatraju se neasnima.
Anselm ljutito pocrvenje. Pretpostavljam da tu misli na njihove poganske sveenike.
Da li je to vano? Otac Chisholm se blago osmjehnu. Mnogi od ovih sveenika dobri su i
plemeniti ljudi.
Nasta muna tiina. Anselm bolje umota kaput oko sebe uz preneraenu odlunost.
Poslije toga, prirodno, nema vie to da se kae. Moram priznati da me tvoj stav veoma boli. ak je i
asna Majka time pogoena. Od samog mog dolaska bilo je oigledno koliko se ona ne slae s tobom.
On ustade i poe u svoju sobu.
Francis je ostao jo dugo u izmaglici koja se skupljala. Ova posljednja primjedba pogodila ga je najvie:
potvrda njegovog predosjeaja. Sada je
263bio siguran da je Maria-Veronica podnijela zahtjev za premjetaj.
Idueg jutra kanonik Mealev se oprosti. Vraao se u Nanking gde e provesti nedjelju dana u vikarijatu i
zatim odande krenuti za Nagasaki da bi obiao jo est misija u Japanu. Njegove torbe bile su spakovane,
nosiljka ga je ekala da ga odnese na dunku, on se ve oprostio od sestara i djece. Sada, obuen za put,
nosei naoari za sunce, sa tropskim eirom prekrivenim zelenom gazom, on je posljednji put razgovarao
u holu s ocem Chisholmom.
Pa, Francis! Mealev prui ruku opratajui mu s gunanjem. Moramo se rastati kao prijatelji. Dar
rjeitosti nije nam svima dan. Pretpostavljam da si dobronamjeran ovjek u srcu. On se isprsi.
udno! Jedva ekam da poem. Putovanje mi je u krvi. Zbogom. Au revoir. Auf Wiedersehen. I posljednji
put, mada ne manje Neka te Gospod blagoslovi!
Spustivi veo protiv komaraca on ue u nosiljku. Nosai su jeali povijenih ramena, pridr-ae ga, i s
naporom pojurie. Na izlaznim vratnicama on se nae kroz prozor nosiljke, mahnu bijelom maramicom u
znak pozdrava.
Pri zalasku sunca, kada je poao da se pro-eta, njegov omiljeni as u sutonu koji se prikradao u udaljenim
odjecima tiine, otac Chisholm se zatee kako razmilja meu ruevinama crkve. Sjedio je na gomili
ruevina, razmiljajui o svom starom upravniku nekako je uvijek zamiljao starog Maca sa oima aka
i o njegovu nagovaranju da bude hrabar. Sad mu nije ostalo mnogo hrabrosti. Ove dvije posljednje
nedjelje, stalni napor da izdri patronizirajui ton svoga gosta, sasvim su ga opustoili. A ipak, moda je
Anselm u pravu. Zar on nije neuspjeh, i za Gospoda i ovjeka? Tako malo je uinio. I to malo, tako muno
i neadekvatno, sada je skoro sasvim uniteno. Kako e nastaviti? Muna beznadnost ga obuze.
264
Odmarajui se ovdje, pognute glave, nije ni uo korake iza sebe. Majka Maria-Veronica bila je primorana
da mu najavi svoje prisustvo.
Da li vas uznemirujem?
On je pogleda, sasvim iznenaeno Ne ... ne. Kao to i sami vidite on nije mogao potisnuti sjenu
osmijeha ne radim nita.
Pauza. U nerazgovijetnom sutonu njeno lice bilo je lelujavo blijedo. Nije mogao primijetiti kako joj ivac
igra na obrazu a ipak je osjetio u njenoj pojavi udnu ukoenost.
Glas joj je bio bezbojan. Imam neto da vam kaem. Ja...
Da?
Ovo e nesumnjivo biti poniavajue za vas. Ali sam primorana da vam kaem. Ja... ja se izvinjavam.
Rijei, kao iskidane dobie u snazi, i zatim se izlie u nagloj provali. Veoma gorko i bolno alim
zbog svog ponaanja prema vama. Od prvog naeg sastanka ja sam se ponaala sramno, grijeno. Sotona
ponosa bio je u meni. Uvijek je bio u meni, jo otkako sam bila mala i bacala stvari na glavu svoje dadilje.
Sad znam da sam ve nedjeljama eljela da vam priem. . . da vam kaem... ali moj ponos, moja tvrdoglava
zloba sprijeavali su me. Za vrijeme ovih posled-njih deset dana u srcu sam plakala zbog vas ...

omalovaavanja i ponienja koja ste izdrali od tog debelog i svjetskog sveenika, koji nije vrijedan da vam
razvee uzice s cipela. Oe, mrzim sebe oprostite mi, oprostite... Glas joj se izgubio, ona se skupila,
savila jecajui pred njim.
Nebo je izgubilo svaku boju, osim zelenkastih odsjaja iza vrhova. Ovo je brzo nestalo i milostivi suton je
obavi. Stanka u kojoj je jedna jedina suza pala niz njen obraz ...
Znai, da sada neete otii iz misije?
Ne, ne... Srce joj se cijepalo. Ako ete mi dozvoliti da ostanem... Nikada nisam poznavala nikog
drugoga koga bih eljela da sluim
265toliko ... va je duh najbolji... najplemenitiji od sviju koje sam ikad upoznala.
uti, dijete moje. Ja sam bijedno i beznaajno stvorenje . .. bila si u pravu ... prost ovjek ...
Oe, saalite se njeni jecaji su se gasili u zemlji.
A ti si ena plemenita roda. Ali pred Gospodom mi smo oboje djeca. Ako bismo mogli zajedno da
radimo... da pomaemo jedno drugom...
Pomoi u svim svojim moima. Neto mogu uiniti. Tako je lako pisati mom bratu. On e ponovo
sagraditi crkvu.. . izgraditi misiju. On ima veliko imanje, on e to rado uiniti. Samo ako hoete da mi
pomognete. ,, pomognete da pobje-dim svoj ponos.
"**
Duga tiina. Ona je sada tie jecala. Ogromna toplina proje njegovo srce. On je uze za ruku da bi je
podigao ali ona nije eljela da ustane. Zato on klee kraj nje, i gledajui, bez molitve, u istu i mirnu no
tamo gde je, vjekovima ranije u sjeni vrta, jo jedan bijedan i obian ovjek kleao i oboje ih promatrao.
VII
Jednog sunanog podneva godine 1912. otac Chisholm je odvajao vosak od godinjeg prikupljenog meda.
Njegova radionica, sagraena u bavarskom stilu, pri dnu kuhinjskog vrta uredna, praktina, s nonim
strugom i alatkama uredno poredanim u pregrade, isto toliki izvor radosti za njega kao i na dan kada mu je
majka Maria-Ve-ronica pruila njen klju, mirisala je slatko od istopljena eera. Velika zdjela hladnog
utog meda stajala je izmeu svjeih strugotina na podu. Na klupi, nalazila se ravna bakrena posuda s voskom od kojega e, sutra, napraviti svijee. I to
266
kakve svijee koje lijepo gore i slatko miriu; ak i u St. Peteru ovakve se ne bi mogle nai!
Uz uzdah zadovoljstva on obrisa elo, prstima prekrivenim masnim voskom. Zatim, stavivi veliku
staklenku meda na rame zatvori vrata za sobom, i poe kroz vrt misije. Bio je sretan. Budei se izjutra dok
bi vorci eretali ispod strehe, i dok bi svjeina zore jo rosila travu, pomislio bi odmah da ne moe
postojati vea srea no rad mnogo vie rukama, neto manje glavom, ali uglavnom svim srcem i
ivjeti jednostavno, ovako, blisko zemlji koja se njemu nije inila nikad dalekom od neba.
Provincija je napredovala, i ljudi, zaboravivi poplavu, kuge i glad, bili su mirni. Za pet godina koje su
prole od obnove misije, zahvaljujui velikodunosti grofa Ernst von Hohenlohea, misija je mirno
napredovala. Crkva je bila vea, temeljitije sagraena od prve. On ju je solidno izgradio, uz sumornu
grinju savjesti, bez gipsa ili tu-katura, po samostanskom uzorku koji je kraljica Margareta unijela u
kotsku prije toliko vjekova. Klasina i stroga, sa jednostavnim zvonikom i pobonim laama i rebrastim
lukovima, njena jednostavnost mu se sve vie dopadala dok je konano nije vie zavolio od one prve. I bila
je sigurnija.
kola je proirena, dodana je nova zgrada za djecu. A kupovinom dvaju okolnih navodnjenih polja dobila
se uzorna farma sa svinjcem, stajom za krave i kokoinjcem kojim se kooperila Mart-ha, tankih nogu u
drvenim nanulama i potpasanoj suknji, bacajui kukuruz i sretno kvocajui na flamanskom.
Sada se njegovo bratstvo sastojalo od dvije stotine vjernih dua od kojih nijedna nije bila prisiljena da
klekne pred oltar. Sirotite se utrostruilo i poelo je da donosi prve plodove njegova strpljiva predvianja.
Starije djevojice su pomagale Sestrama u njezi mlaih, neke su ve bile zareene a druge su trebale uskoro
da krenu u svijet.
267Pa, prolog Boia je vjenao najstariju za mladog farmera iz sela Liu. On se pokajniki osmjehnu na
sve posledice svog lukavstva. Prilikom njegove nedavne pastoralne posjete selu Liu sretna i uspjena
ekspedicija sa koje se vratio tek prole nedjelje mlada ena je oborila glavu i rekla mu da se mora
ponovo vratiti da bi obavio jo jedno krtenje.
Premjetajui teak med na drugo rame, povij eni omaleni ovjek od etrdeset tri godine, ve malo
proelav, sa reumatizmom koji mu je zahva-tao zglobove, kretao se tako da ga grana jasmina udari po
obrazu. Vrt nije nikada bio tako divan kao sada; to je isto tako dugovao Maria-Veronici. Iako je mogao rei
za sebe da ima spretne ruke, ne bi mogao ni izdaleka tvrditi da ima prste za cvijee. Ali asna Majka je
otkrila u sebHileslu-enu vjetinu za uzgoj cvijea. Sjeme je stiglo iz njena doma u Njemakoj, veze

sadnica njeno uvijenih u jutu. Njena pisma kojima je molila za ovi ili onu sadnicu, pourila su u uvene
vrtove u Kanton i Peking s njegovim brzim bijelim golubicama, upornim i dresiranim koje su znale da
se vrate kui. Ova ljepota koja ga je sada okru-avala, ovo suncem obasjano svetilite, ivo, sa ustreptalim
Zagorom, sve je bilo njeno djelo.
Njihovo prijateljstvo bilo je nalik na ovaj dragocjeni vrt. Ovdje, zaista, kada bi uvee etao, zaticao bi je,
zanijetu, s grubim rukavicama, kako sijee pune bijele begonije koje su tako slobodno rasle, kako uvija
zalutalu bijelu lozu, zaliva zla-taste azaleje. Zatim, bi kratko razgovarali o svakodnevnim poslovima.
Ponekad nisu ni razgovarali. Kada bi se krijesnice pojavile u vrtu, razili bi se svatko svojim putem.
Kada se pribliio gornjim vratnicama ugleda djecu kako u redu po dvoje prelaze dvoritem. Veera. On se
osmjehnu i pouri. Oni su ve sjedili za dugim niskim stolom u novom dijelu zgrade, dva reda malih crnih
jezeraca i sjajnih utih lica sa Maria-Veronicom na jednom kraju i Clo268
tildom na drugom kraju. Martha je uz pomo jedne od novo zareenih Kineskinja vadila licom riinu kau
koja se puila u itav niz plavih zdjelica. Ana, njegovo nahoe u snijegu, sada lijepa djevojka, nosila je
zdjele uz svoj uobiajeni izraz mrane i namrtene uzdrljivosti.
Zagor se utia im bi on uao. Baci posramljen djeaki pogled na asnu majku, traei iz-vinjenje, i stavi
trijumfalno staklenku sa medom na sto.
Svje med, danas djeco! Velika teta! Uvjeren sam da ga nitko nee!
Piskavo, trenutno poricanje uzdie se kao brbljanje malih majmuna. Priguujui osmijeh on je bolno
odmahivao glavom na najmanje dijete, sveanog mandarina od tri godine, koji je sjedio i lizao licu,
maui mekim malim nogama na klupi.
Ne vjerujem da dobro dijete moe uivati u ovakvoj uasnoj poronosti. Reci mi, Svmpho-rien Bilo
je uasno kako su ovi novi pokrtenici uvijek odabirali najzvunija imena svetaca za svoju djecu Reci
mi, Svmphorien... je li bi vie volio da ui katekizam ili da jede med?
Med! odgovori Svmphorien sanjalaki. On pogleda u izborano mrko lice iznad sebe. Zatim
iznenaen vlastitom hrabrou, brinu u pla, i pade s klupe.
Smijui se, otac Chisholm podie dijete. Eto, eto, Ti si dobar djeak Svmphorien. Gospod te voli. I
poto si rekao istinu, dobit e dvostruko vie meda.
On osjeti na sebi prijekorni pogled Maria-Ve-ronice. Ona e sada poi za njim do vrata i pro-mrmljati:
Oe... morame voditi rauna o disciplini! Ali danas, izgledalo mu je tako davno, kada je stajao ispred
ove iste uionice u kojoj se zamorilo, uznemiren i nesretan, zaplaen od prodiranja u hladni neprijateljski
izraz sada meutim nita nije moglo obuzdati njegovo ponaanje sa djecom. Njegova naklonost prema
njima bila
269je uvijek apsurdna, to je bila njegova, kako je on nazivao, patrijarhalna privilegija.
Kao to je i oekivao Maria-Veronica poe za njim iz sobe ali, iako joj je elo izgledalo neobino
smraeno, nije ga ak ni blago prekorila. Umjesto toga, poslije kratkog oklijevanja ona primijeti: Joseph
je jutros ispriao neto udno,
Da. Taj mangup hoe da se oeni... prirodno. Ali on mi probi ui priom o ljepoti i pogodnosti jedne
loe... koja bi se izgradila kraj ulaza u misiju... ne, prirodno za Josepha ili Jo-sephovu enu... ve samo za
korist misije.
Ne, nije loa u pitanju. Ne osmjehujui se ona ugrize usnu. Gradnja se izvodi na drugom mjestu,
u ulici Fenjera znate ono divno centralno mjesto na mnogo veem terenu, mnogo veem no bilo to,
to smo mi ovdje podigli. Ton joj je bio udno gorak. Stigle su gomile radnika, barke sa bijelim
kamenom iz Sen-sianga. Sve. Uvjeravam vas da se novac tamo troi samo onako kako to mogu troiti
ameriki milijunari. Uskoro emo imati najlepu zgradu u Pai-tanu, sa kolama za djeake i djevojice, sa
igralitem, javnom kuhinjom, besplatnom ljekarnom i bolnicom sa stalnim doktorom! Ona prekide,
gledajui u njega sa suzama u uznemirenim oima.
Kakva zgrada? Govorio je automatski, oamuen njenim predskazivanjem.
Jo jedna misija, protestantska. Grade je ameriki metodisti.
Duga pauza. Siguran zbog udaljenosti, on nije nikad razmatrao mogunost takva njihova dolaska. asna
Majka, koju Clotilda pozva u blagovaonicu, ostavi ga u bolnoj tiini.
On lagano poe ka svojoj kui. Sva vedrina jutra se zamagli. Gdje je sad njegova srednjevje-kovna
tvrava? Vrativi se brzo u svoje djetinjstvo on doivi isti osjeaj nepravke kao kad bi se, kad su skupljali
borovnice, neki drugi deko prikrao skrivenom bunu koji je on sam otkrio i poeo bezobrazno skidati
plodove. Poznavao je mrnje
270

koje su se javljale izmeu suparnikih misija, rune ljubomore, i iznad svega preganjanja o dok-trinarnim
pitanjima, optube i protivoptube, podmukle denuncijacije koje su inile kransku vjeru pred tolerantnim
kineskim duhom, paklenom Babilonskom kulom gdje su svi vikali iz puna grla: Pazi, ovdje je! Ovdje!
Ovdje! Ali gdje? Avaj! Kad bi ovjek i pogledao nije bilo niega osim bijesa, i zvuka, i proklinjanja.
U svojoj kui on pronae Josepha s krpom za prainu u ruci, kako se dosauje u hodniku, pretvarajui se da
radi, ekajui da prenese vijest.
Je li je otac uo o mrskom dolasku onih Amerikanaca koji oboavaju lanog Boga?
uti, Josephe! Sveenik odgovori otro. Oni ne oboavaju lanog Gospoda, ve istog pravog
Gospoda kao i mi. Ako bude ponovo izgovor takve rijei, nikad nee dobiti svoju kuu kraj ulaznih vrata!
Joseph se izmae, gunajui u pola glasa.
To poslije podne otac Chisholm poe u Pai-tan, i u ulici Fenjera, uvjeri se i sam vlastitim oima. Da, poela
je gradnja nove misije ona se brzo dizala pod rukama mnogih brigada zidara, stolara i kulija. Promatrao
je itavu gomilu radnika kako nose daske, koarice sa najboljim Sooc-hin staklom. On primijeti da je obim
radova ogroman.
Dok je tu stajao, zabavljajui se svojim mislima, odjednom primijeti g. Chia kraj sebe. Pozdravi svog
starog prijatelja tiho.
Dok se razgovarali o lijepom vremenu i izvanrednom napretku trgovine, Francis je osjetio u ponaanju
trgovca neto vie od uobiajene naklonosti.
Odjednom, poto je udovoljio utivostima g. Chia primijeti bezazleno: Prijatno je primijetiti napredak u
dobrom, iako bi mnogi to smatrali suvinim. Sto se mene tie ja veoma uivam da etam vrtom druge misije. Stavie, kada je otac do*-. .
..,
'
271ao ovamo prije mnogo godina on je bio mnogo zlostavljan. Njena i sugestivna pauza. ini se
veoma vjerojatnim, ak i za ovako neutjecajnog graanina koji je na niskom poloaju, da bi novi misionari
mogli biti tako runo doekani na dan svog dolaska da e moda biti prinueni, naalost,
da odu.
Otac Chisholm strese se pri nevjerojatnom iskuenju koje ga je obuzelo. Dvosmislenost, namjerno
potcjenjivanje primjedbe trgovca bilo je mnogo znaajnije od najdirektnije prijetnje. G. Chia vrlo suptilno i
tajanstveno drao je najveu vlast u okrugu, Francis je znao da bi samo trebalo da odgovori, gledajui u
prostor ispred sebe: Svakako da bi bila velika nesrea ako bi takva nezgoda zadesila misionare koji
dolaze... Ali, tko je taj tko moe sprijeiti nebesku volju! I da unaprijed osudi invaziju koja je prijetila
njegovoj slubi. Ali on se pribra, prekorevajui sama sebe zbog ove pomisli. Svijestan hladnih graki znoja
na elu, on odgovori togod je mogao mirnije:
U carstvo nebesko vode mnoga vrata. Mi ulazimo na jedna, ovi novi ispovjednici na druga. Kako im
moemo uskratiti pravo da propovijedaju vrlinu na svoj nain? Ako to ele, onda moraju
doi.
On nije primijetio iskru onog posebnog potovanja koje odjednom obasja mirne oi gospodina Chia. Jo
uvijek duboko uzbuen, on se rastane od svog prijatelja i poe kui uz brijeg. Ue u crkvu i sjede, jer je bio
umoran, ispred raspela, kraj oltara sa strane. Gledajui u lice, sa oreolom od trnja, molio se u sebi, traei
strpljenja, mudrosti i popustljivosti.
Krajem juna, metodistika misija bila je gotovo dovrena. I pored sve svoje vrstine, otac Chisholm nije
mogao podnijeti da promatra postepene faze gradnje; on je sumorno izbjegavao ulicu Fenjera. Ali kada
Joseph, koji nije iznevje-ravao kao koban informator, donese vijesti da su stigla dva strana avola, mali
sveenik uzdahnu,
272
obue svoje jedino dobro odijelo, uze svoj kockasti kiobran i pripremi se za posjetu.
Kad je pozvonio zvono na ulazu, zvuk je prazno odjeknuo u novom mirisu boje i gipsa. Ali, poto je
neodreeno ekao po prilici minut ispod trijema sa zelenim staklom, zau urne korake iznutra i vrata
otvori sitna, izbledjela ena srednjih godina u suvoj suknji od satena i bluzi visoko podignutoj uz vrat.
Dobar dan. Ja sam otac Chisholm. Dozvolio sam sebi slobodu da vam poelim dobrodolicu u Pai-tanu.
Ona se tre nervozno i strepnja joj za trenutak preplavi blijedoplave oi.
Oh, da, molim vas uite. Ja sam gospoa Fiske. Wilbur . .. moj mu ... Dr Fiske ... je gore. Bojim se da
smo sasvim jo sami, i da se nismo sredili! Brzo, ona ugui njegov protest pun aljenja. Ne, ne...
morate ui unutra.
On poe za njom gore u hladnu, prostranu sobu, gdje je ovjek etrdesetih godina, obrijan, sa kratko
posjeenim brkovima i minijaturan kao i ona, stajao na ljestvama i metodino slagao knjige na policu.

Nosio je debele naoari preko svojih inteligentno izvinjavajuih, kratkovidnih oiju. Vreaste pamune
hlae davale su njegovim tankirJf malim listovima neopisivu patetiku. Silazei sa ljestva spotae se i skoro
pade.
Pazi, Wilbure! Njene ruke zatitniki zaleprae. Ona predstavi dva ovjeka. Sjedimo sada...
ako moemo Ona bez mnogo uspjeha pokua da se osmjehne. Ba je loe to nemamo na
namjetaj... ali ovjek se navikne u Kini na sve.
Oni sjedoe. Otac Chisholm ree prijatno:
Zgrada vam je izvanredna.
Da dr. Fiske smjerno odobri. Bili smo vrlo sretni. Gospodin Chandler, petrolejski magnat bio
je izvanredno velikoduan prema nama.
Napregnuta tiina. Oni su tako malo ispunili neprijatna sveenikova iekivanja, da se nije mo18 Kljuevi kraljevstva
273gao snai. On se nije mogao pohvaliti dinovskim rastom, a ipak Fiskovi, samom oskudnou svoje
tiziKe grae, uguivali su i najblai dah agresije. Mali doktor bio je blag, sa izrazom ovjeka koji voli
knjige, ak i stidljivim osmijehom, smjernim koji bi se zadrao na usnama, uplaen da bi se na njima
ustalio. Njegova ena, sada jasnije vidljiva pri dobrom svjetlu, bila je njeno, postojano stvorenje, s plavim
oima, osjetljivim na suze, i rukama koje su dodirivale tanki zlatni lani i kovr-davu, gustu, mreom
prekrivenu smeu kosu, za koju, uz malo iznenaenje, Francis primijeti da je perika.
Odjednom dr. Fiske se nakalja. On ree jednostavno: Kako vi morate mrziti na dolazak ovamo!
Oh, ne... ni najmanje. Sad je bio red na drugog sveenika da mu bude neprijatno.
Mi smo nekad imali isto iskustvo. Bili smo gore, u provinciji Lan-hi, divno mjesto. Prosto bih elio da
moete vidjeti nae kajsije. To je sve bilo nae za vrijeme devet godina. Onda je doao jo
: jedan misionar. Ne dodade on brzo, katolik. i Ali... nama se to nije dopalo, zar ne, Agnes?
Da, dragi. Ona snano potvrdi. Pa, ipak... preli smo preko toga. Mi smo ve veterani, oe.
Je li ste ve dugo u Kini?
Preko dvadeset godina! Doli smo ovamo kao ludi mladi brani par onoga dana kad smo se vjenali.
itav ivot smo dali za to. Vlanost u njenim oima povue se pred vedrim i svijetlim osmijehom.
Wilbur, moramo pokazati ocu Chis-holmu Johnovu fotografiju. Ona ustade, ponosno uze portret
uokviren srebrnim okvirom sa police iznad kamina. Ovo je na djeak, slika u Harvardu, prije no to je
otiao kao stipendista Rhodesa u Oxford. Da, on je jo uvijek u Engleskoj ... radi u naem dokovskom
naselju u Ty-necastlu.
274

Ime razbi svu napregnutu utivost. Ty-necastlu! On se osmjehnu. To je vrlo blizu moje kue.
Ona ga pogleda, oduevljeno, osmjehujui mu se, i prigrljujui njeno fotografiju uz grudi.
Zar to nije divno? Svijet je tako malen, ipak. Ona brzo vrati fotografiju na kamin. Sada idem da
donesem kavu i neke moje posve specijalne utipke... porodini recept. Ona ponovo uutka njegove
proteste. To nije nikakva tekoa. Ja uvijek nateram Wilbura da se malo osvjei u ovo doba. On se neto
mui s njegovim duodenumom. Ako ga ja ne pazim, a tko e?
Imao je namjeru da ostane pet minuta; ostao je vie od jednog sata.
Oni su bili iz Nove Engleske, iz Biddeforda u Maine, roeni, odgojeni i vjenani u doktrinama svoje
vlastite striktne vjere. Kad su govorili o svojoj mladosti on brzo i udno suoseajno zamisli hladan otar
pejza sa velikim slanim rijekama koje teku izmeu vitkih srebrnastih breza do zamagljena mora, pored
bijelih drvenih kua, javora i rujeva, kadifasto crvenih zimi, te vitak bijeli zvonik iznad sela sa zvonima i
tamnim nijemim prilikama po zaleenim ulicama, koje idu za svojom sudbinom.
Ali Fiskovi su izabrali drugi i mnogo tei put. Oni su patili. Oboje su gotovo umrli od kolere. Za vrijeme
pobune Boxera* <; ok su mnogi od njihovih kolega misionara masakrirani, proveli su est mjeseci u
prljavoj tamnici pod svakodnevnom prijetnjom smrtne kazne. Njihovo meusobno po-rtvovanje i ono,
prema njihovu sinu, bilo je dirljivo. Ona je, uprkos sve svoje plaljivosti, imala neiscrpnu materinsku brigu
prema njima obojici.
I pored svojih predaka, Agnes Fiske je bila ista romantina dua iji je ivot bio iskuan u mnotvu
njenih suvenira, koje je tako paljivo uvala. Uskoro je pokazivala Francisu pismo nje-

 Boxeri tajno kinesko udruenja protiv stranaca.

18
275ne drage majke, staro nekih etvrt vijeka, sa receptom za ove utipke, i kovru Donove kose koju je
nosila u medaljonu. Na spratu u svojoj ladici imala je jo mnogo vie takvih uspomena: svenjevi ve
poutjele prepiske, njen uveli nevjestin-ski buket, prvi zub njena sina, vrpca koju je nosila na svom prvom
crkvenom sastanku u Bidde-fordu...
Bila je krhka zdravlja i sada, kada se ovaj novi poduhvat ustali, trebalo je da poe na odmor od est mjeseci
koji bi provela sa sinom u Engleskoj. Ve je, uz revnost koja je pokazivala njenu dobru volju, nagovarala
oca Chisholma da joj povjeri kakav bilo posao, koji bi on elio da mu ga ona obavi kod kue.
Kad se najzad opratao, ona ga je ispratila ak iza trijema, gdje je dr. Fiske ostao, sve do vanjskih vrata. Oi
su joj se ispunile suzama. Ne mogu vam rei koliko nam je lake, koliko sam sretna zbog vae
ljubaznosti i prijateljstva to ste nas posjetili... naroito zbog Wilbura. U posljednjem mjestu gdje smo bili,
imali smo tako bolno iskustvo . .. uzburkane mrnje, uasno licemerje. U poslednje vrjeme bilo je tako
uasno da ga je jednom, kada je otiao da posjeti jednog bolesnika, neki mladi surov ... misionar ... udario
tako da je izgubio svijest... i optuio ga da je htio da ukrade besmrtnu duu ovjeka. Ona potisnu
uzbuenje. Dajte da se pomognemo. Wilbur je vrlo pametan doktor. Pozovite ga kadgod vam zatreba.
Ona mu brzo stisnu ruku i okrenu se. Otac Chisholm poe kui udno raspoloen. Slijedeih nekoliko
dana nije imao nikakvih vijesti od Fiskeovih. Ali u subotu u St. Andrevv pristie paket domaih kolaa.
Kada ih je odnio, jo uvijek tople i umotane u bijelu servijetu u djeju blagovaonicu, sestra Martha se
namrti.
Zar ona, ta nova ena, misli da mi ovdje ne znamo da mijesimo? ...
Ona pokuava da bude ljubazna, Martha. A i mi moramo pokuati.
276
sr
Nekoliko mjeseci ve je sestra Clotilda patila od bolnog nadraaja koe. Koristila je ve sve vrste obloga,
poev od kamilice do karbola, ali bez uspjeha. Bolest je bila tako neprijatna da je ona oitala specijalnu
molitvu za islijeenje. Idue nedjelje otac Chisholm je ugleda kako trlja svoje crvene izderane ruke u
nastupu svraba. On se namrti i suzbivi oklijevanje, posla pisamce Dr. Fiskeu.
Doktor je stigao kroz pola sata, tiho pregledao pacijenta u prisustvu asne Majke, nije upotrebio nikakvih
zvunih rijei, pohvalio je tretman kori-en dotad, i poto je napravio specijalnu mjeavinu koja se pije
svaka tri sata, neupadljivo je otiao. Kroz desetak dana runih ospi je nestalo i sestra Clotilda je bila nova
ena. Ali poslije prve sree ona iznese uznemirujuu skrupulu u svojoj ispovijesti.
Oe... ja sam se tako iskreno molila Gospodu ... i...
Protestantski misionar te je izlijeio?
Da, oe.
Dijete moje... nemoj dozvoliti da ti se vjera pokoleba. Gospod je usliao tvoju molitvu. Mi smo svi
njegovi instrumenti. .. svatko od nas. On se najednom osmjehnu. Nemoj zaboraviti ta je rekao stari
Lao-tzu: Religija ima mnogo, razum je jedan, mi smo svi BTaa."
Te ile veeri dok su etali u vrtu Maria-Ve-ronica mu ree skoro nevoljko:
Taj Amerikanac ... je dobar doktor.
On klimnu glavom. I dobar ovjek. Rad dvije misije je napredovao bez sukoba.
Bilo je mjesta za obadvije u Pai-tanu i svaka je vodila rauna da se ne zamjeri. Mudrost i odlunost oca
Chisholma da ne prima meu svoje vjernike krane zbog rie sada se potvrdila. Samo je jedan iz njegova
bratstva otiao u ulicu Fenjera i on je vraen sa kratkim pisamcetom: Dragi Chisholm, nosilac pisma lo je
katolik ali bi bio jo gori metodista. Zauvijek va prijatelj u univer277zalnom Gospodu, Dr. Wilbur Fiske. PS: Ukoliko je bilo kome od vaih potrebna hospitalizacija, poaljite ih ovamo. Nee im biti izreeni nikakvi mrani nagovjetaji o pogreivosti Bordija!"
Sveenikovo srce se zagrija. Dragi Gospode, mislio je, milosrdnost i tolerantnost sa ove dvije vrline,
kako bi samo Tvoja zemlja bila divna!
Fiske nije izruio sve osobine iz rukava; lagano se otkrilo da je on i arheolog i kineski nau-enjak prvog
ranga. On je pridonosio teko razumljive lanke asopisima mranih drutava u zemlji. Njegov hobi je bio
Chien-lung porculan i njegova zbirka famille noire" iz osamnaestog vijeka, izabrana suzdrljivom
vjetinom, bila je izvanredna. Kao i veina malih ljudi kojima vladaju ene, on je volio da diskutira i nije
prolo dugo, a on i Francis bili su ve dovoljno prijatelji da diskutiraju, do iscrpljenosti, i sa lukavou sa
obje strane, a ponekad i zagrijanou, o izvjesnim tokama koje su odvajale njihova uvjerenja. Povremeno,

poneseni estinom suprotnih miljenja, oni bi se i rastajali sa izvjesnom stisnutou usana jer je pedantni
mali doktor mogao biti isto toliko svadljiv kada bi se uzbudio. Ali bi sve to ubrzo i prolo.
Jednom, poslije takva neslaganja, Fiske susrete sveenika misije. On se naglo zaustavi: Dragi moj
Chisholme, razmiljao sam o propovijedi koju sam jednom uo sa usana Dr. Elder Cummingsa, naeg
eminentnog duhovnika, u kojoj je izjavio: Najvee zlo dananjice jeste irenje rimske crkve putem
pokvarenih i sotonskih intriga njenih sveenika." elio bih samo da znate, da otkako sam imao ast da vas
upoznam, vjerujem da je preasni Cummings govorio napamet.
Francis, osmjehujui se sumorno, konsultira svoje teoloke knjige i poslije deset dana formalno se pokloni.
Dragi moj Fiske, u katekizmu kardinala Guesta naao sam sasvim jasno natampano, ovu
278
pametnu frazu: Protestantizam je imoralna praksa koja huli Boga, degradira ovjeka i ugroava drutvo."
elio bih da znate, dragi moj Fiske, da sam, ak i prije no to sam imao ast da vas poznajem, smatrao ovo
neoprostivim. Podigavi eir on sveano ode dalje.
Okolni Kinezi mislili su da je ,,presavijeni-od-smijeha-mali-strani-avo Metodije" sasvim izgubio razum.
Jednog olujnog dana krajem oktobra otac Chisholm susrete dobru doktorovu enu na mostu Manchu.
Gospoa Fiske se vraala iz kupovine, jednom rukom je drala mreu a drugom eir na glavi.
Zaboga! uzviknula je veselo. Zar nije ovo prava oluja? Svu prainu mi satjera u kosu. Morat u
ponovo veeras da je operem!
Upoznat sada ve sa ovom ekcentrinou, ovom jedinom mrljom na besporonoj dui, Francis se nije
osmijehnuo. U svakoj moguoj prilici ona je besramno tvrdila da je njena uasna perika savrena griva od
kose. Srce bi mu uvijek zagrijala ova njena njena mala la.
Nadam se da ste dobro.
Ona se osmjehnu, iskrenute glave, vodei rauna o svom eiru. Ja sam zdrava. Ali Wilbur je snuden
zato to sutra putujem. Bit e tako usamljen, jadnik. Ali, vi ste uvijek usamljeni kako samo
usamljeno uvijek ivite! Ona zasta-de. Recite mi, poto sada idem u Englesku, je li ima neto to
mogu uiniti za vas. Ja u donijeti Wilburu novo zimsko rublje, nigdje se ne mogu nai bolje vunene stvari
no u Britaniji. Je li da to isto uinim i za vas?
On odmahnu glavom, osmjehujui se; onda mu pade na pamet neto. Ako jednoga dana ne budete imali
nita bolje da uinite ... svratite do moje drage stare tetke u Tvnecastlu. Ona se zove gospoica Polly
Bannon. ekajte, zapisat u vam njenu adresu. . ;#
279

On nakraba adresu paretom olovke na komadu papira, iscijepanom s jedne od kesa. Ona ga zakai u
rukavicu.
Je li da joj prenesem neku poruku?
Recite joj kako sam dobro i sretno... i kako je ovdje divno. Recite joj da sam, pored vaeg mua,
najznaajnija linost u Kini.
Oi su joj bile tople i vedre. Moda joj mogu rei vie no to vi mislite. ene imaju svoj vlastiti jezik
kad se nau. Zbogom. Povremeno se potrudite da obiete Wilbura. I vodite rauna o sebi.
Ona se rukova i ode, jadna slaba ena gvozdene volje.
Zarekao se sam sebi da e obii dr. Fiskea. Ali kako su nedjelje prolazile inilo se da nema uope ni
trenutka slobodnog. Prvo je trebalo srediti Josephovu kuu, a zatim, kad je mala loa bila lijepo zavrena,
sama brana ceremonija, itava nevjestinska misa sa estoro najmlae djece koja su pridravali veo. Kada
su se Joseph i njegova mlada pogodno instalirali, on se vratio u selo Liu sa Josephovim ocem i braom. Ve
je davno njegovao sanje o stanici, maloj misiji u Liu. Govorilo se o velikom trgovakom putu koji e se
izgraditi preko Kwanga. Kasnije bi mogao imati i mlaeg sveenika koji bi mu pomogao, koji bi radio u
ovom novom centru u planinama. Imao je udnu elju da pone sa svojim planovima time, to e poveati
seoska polja i urediti sa svojim prijateljima u Liu da raskre, pooru i zaseju jo novih ezde-set mua
obradive visoravni.
Ovi poslovi pruali su iskreni izgovor, a ipak je osjetio otru grizu savjesti kada je, nekih pet mjeseci
kasnije, neoekivano susreo Fiskea. Doktor je, meutim, bio dobro raspoloen, obasjan uzdranom, udno
veselom ivou koja je dozvoljavala samo jedan zakljuak.

 Da. On se nasmija, zatim ispravi i uozbilji. Sasvim ste u pravu. Gospoa Fiske mi se pridruuje
poetkom idueg mjeseca.
280
Sretan sam. Ovo je bio dug put za nju samu.
Ona je bila vrlo sretna to je nala prijatnog saputnika.
Vaa ena je vrlo prijatna osoba.
I vrlo talentirana Dr. Fiske kao da je potiskivao glupu elju da se kikoe, da ne gleda svoja posla.
Morate doi na veeru kada se vrati.
Otac Chisholm je rijetko izlazio, njegov nain ivota to nije dozvoljavao, ali ga sada griza sav-< jesti
natjera da to prihvati. Hvala, hou. !
Tri nedjelje kasnije podsjetili su ga na obeanje koje je dao
nevoljno, pisamcetom ispisanim izvanrednim rukopisom uz Ulice Fenjera: s Veeras, neizostavno, u
sedam i trideset.
Nije mu odgovaralo, jer je morao urediti veernju misu za sedam sati. Ali on pomaknu misu za pola sata,
posla Josepha da nae nosiljku i te veeri poe u formalnom stilu.
Metodistika misija bila je sveano rasvijet-, ljena, i odavala je neku udnu prazninu atmosfe-" ru. Kada je
izaao u dvorite, nadao se da to nee , biti neka velika ili dugotrajna obaveza. Nije bio nedrutven, ali
njegov nain ivota postao je sve ' zatvoreniji za posljednjih godina, i ona crta kot-4 ske povuenosti,
naslijeena od oca, samo se pro-j dubila u neobinu rezerviranost prema nepoznatima.
Bilo mu je lake kada je uao u sobu na gor-, njem spratu, sada veselo ukraenu cvijeem i vijencima od
arena papira, zatekavi samo svog domaina i domaicu kako zajedno stoje na pro-, stirci ispred
kamina, prilino zajapureni od tople sobe, kao djeca prije zabave. Dok su doktorove debele naoari
svjetlucale od dobrodolice, gospo-, a Fiske brzo prie naprijed i uze ga za ruku.
Toliko se radujem to vas ponovo vidim, '; moj dragi zaputeni i zavedeni ovjee.
Nije mogao a da ne zapazi toplinu njena pozdrava. Izgledalo je da je sasvim izvan sebe. I
281vi ste sretni u svakom sluaju to ste se vratili. Uvjeren sam da ste odlino putovali.
Da, da, odlino. Na dragi sin izvanredno radi. Koliko bih samo eljela da moe biti veeras s nama.
Ona je tako eretala, bezazleno kao djevojica, sjajnih oiju od uzbuenja. Imam toliko da vam priam.
Ali ut ete... zaista, ut ete... kada doe i na drugi gost.
On nije mogao da sprijei da upitno ne izvije obrve.
Da, veeras nas je etvero. Jedna dama... i pored naih razliitih miljenja ... sada moj posebno drag
prijatelj. Ona je dola ovdje u posjetu. Ona se zaplete, primijeujui njegovo uenje, zatim se smete
nervozno. Moj dragi dobri oe, nemojte se ljutiti na mene. Ona se okrenu vratima i zatapa rukama u
znak ve utvrenog dogovora.
Vrata se otvorie i tetka Polly ue u sobu.
VIII
U samostanskoj kuhinji tog septembarskog dana 1914. ni Polly ni sestra Martha nisu ni najmanje obraale
panju na udaljeno poznato puka-ranje u bregovima. Dok je Martha kuhala veeru, koristei se svojom
blistavom baterijom bakrenih posuda, Polly je stajala kraj prozora i glaala gomilu platnenih marama. Za
vrijeme ova tri mjeseca njih dvije postale su nerazdvojne kao dvije smee kokoi u nepoznatu dvoritu.
One su potovale obostrane kvalitete. Martha je hvalila Pol-lyino kukianje kao neto to dosad nikada nije
vidjela, dok je Polly, poto je prstima opipala Marthine krstie, priznala po prvi put u ivotu da su njeni
slabiji. I one su, prirodno, imale predmet razgovora koji ih nikada nije iznevjeravao.
Sada, dok je Polly vlaila rublje i struno podigla glaalo do obraza da bi provjerila toplotu,
282
alila se: On izgleda ponovo vrlo ravo. Jednom rukom je Martha dodavala drva u tednjak a drugom
je zamiljeno mijeala supu. Sta se moe i oekivati? Ne jede nita.
Kad je bio mlai imao je dobar apetit.
Belgijska sestra samo slijee oajno ramenima. On najgore jede od svih sveenika koje sam dosad
poznavala. Ah! Znala sam neke koji su dobro jeli. Na opat u Metiersu ... est jela od riba za vrijeme posta.
Prirodno, ja imam svoju teoriju. Kada ovjek jede malo, eludac se zgri. Poslije je nemogue.
Pollu odmahnu glavom u blagom neslaganju. Jue, kad sam mu odnijela nove kolae, on ih je pogledao i
rekao: Kako ovjek moe jesti kada je na hiljade gladnih, i to na dohvat ove sobe?
Bah! Uvijek ima gladnih. U ovoj zemlji je obiaj da se jede trava.
Ali sad on kae da e biti jo gore zbog ovih borbi koje se vode.
Sestra Martha okua supu, njenu uvenu pot-au-feu i na licu joj se pokaza kritino odobravanje. Ali kada se
okrenula Polly ona napravi grimasu: Uvijek je bilo borbi. Isto kao to je bilo i gladi. Mi stalno imamo u

Pai-tanu bandite. Oni opale nekoliko metaka, kao to sada ujete, zatim se grad otkupi, i oni odu kuama.
Recite mi, je li jeo moje kolae?
Uzeo je jedan. Da, i rekao da su izvanredni. Zatim mi je rekao da dam i asnoj Majci za sirotinju.
Taj dobri otac e me dovesti do smetenosti. Iako je sestra Martha bila. izvan kuhinje, blaga kao
majino mlijeko, uvijek bi mrko gledala kao da je stvorenje podlono bijesu. Daj, daj, daj! Sve dok
koa ne pukne od napora. Hoete li da vam kaem ta se dogodilo prole zime? Jednoga dana u gradu kada
je padao snijeg, on je skinuo svoj kaput, fini nov kaput koji smo mi sestre napravile za njega od najbolje
uvozne vunene tkanine, i dao ga nekim ve polu-smrznutim
283nitarijama. Uvjeravam vas da bi ga poslala na ibanje. Ali asna Majka se odluila da ga popravi. On
je pogledao onim iznenaenim oima koje vas nekako duboko iznutra prekore: Ali zato da ne? Kakve
koristi imamo od propovijedanja krianstva ako ne ivimo kao krani? Veliki Krist bi dao onom prosjaku
svoj kaput. Zato ne bih i ja? Kada je asna majka ljutito odgovorila da je taj kaput na poklon, on se
osmjehnuo, stojei tamo, tresui se od zime. Onda ste vi dobre Kranke a ne ja. Zar to nije
nevjerojatno? ' Neete vjerovati, ako ste kao i ja odgojeni u zem. lji gdje se krtost utuvljava u glavu. Dosta! Hajdemo da sjednemo i pojedemo supu. Ako budemo ekali
dok zavre ova pohlepna djeca, moemo se
j i onesvijestiti od slabosti.
Prolazei pored nezastrta prozora pri povratw ku iz grada, otac Chisholm primijeti njih dvije kako sjede i rano ruaju. Duboka sjena strepnje za
trenutak se podie sa njegova lica, a usne raz-vukoe u blag osmijeh.
I pored svojih prvih zlokobnih predosjeaja, sluajna posjeta Polly bila je izvanredan uspjeh; ona se divno
uklopila u misiju i uivala s istim onim mirom koji bi pokazala za vrijeme kratkog
w odmora preko nedjelje u Blackpoolu. Neuznemirena
"* klimom ili godinjim dobom ona bi se tiho ode-tala do svog sjedita u zadnjem vrtu i tu plela satima
pokraj kupusa, uspravnih ramena, oka-stih laktova, sa pletaim iglama koje su svjetlucale, usana lako
napuenih, oiju zadovoljnih, s udaljenim pogledom, dok bi uta maka iz misije prela kao luda sklupana
ispod njenih suknji. Ona je bila najbolji prijatelj starog Fua, i postala je sreditem oko koga se sumorni
vrtlar okretao, donosei joj da ocijeni izvanredno povre, prognozirajui vrijeme po znacima i kobnim
nagovjetajima.
U svome kontaktu sa sestrama ona se nije nikada mijeala, nikad preuzimala neku privilegiji. Njen takt bio
je instinktivan i lijep, poticao
284
od njenog starog dara za utnju, od prozaine jednostavnosti njena ivota. Nikad nije bila sretnija. Ona je
ostvarila enju da vidi Francisa na misionarskom djelu, Gospodova sveenika, kome je pomagao, moda,
u ovom zaslunom cilju iako ona nikad ne bi ni sanjala da ovako neto glasno izree i njen vlastiti
skromni napor. Duina njena boravka u prvo vrijeme utvrena je na dva mjeseca, a sada je produena do
januara.
Jedino je alila, to je bezazleno i izraavala, to ovaj put nije preduzela ranije u ivotu. Iako je ona sluila
Neda predano toliko dugo vremena, njegova smrt je nije oslobodila odgovornosti. Judy je ostala, stalna
briga sa svojim udima i lakomi-slenostima, njenom kapricioznom nedosljednou. Poslije svog prvog
zaposlenja u opini Tvnecastle ona je valjda prola kroz pola tuceta sekretarskih namjetenja za koje je
uvijek u poetku tvrdila da su savrena, a onda bi ih sa ogorenjem odbacivala. Poslovnu karijeru napustila
je postavi predavaem u uiteljskoj koli, ali je kurs postao toliko dosadan da je neodreeno poela
pomiljati kako da ode u samostan. U ovoj fazi, sa dvadeset sedam godina, odjednom je utvrdila da je njen
pravi poziv da postane bolniarkom i pridruila se staistima Northumerbland ope bolnice. Ovo je bila
prilika koja je omoguila Polly da sada bude ovdje prisutna sloboda koja je, avaj, izgledala samo
prolaznom. Ve i sada su, posle etiri kratka mjeseca, tekoe rada na stau obeshrabrivale Judy, njena
pisma stalno su pristizala mrzovoljna i ozlojeena, nagovjetavajui da bi tetka Polly trebala uskoro da se
vrati i povede rauna o svojoj jadnoj, zaputenoj neaci.
Kada je Francis sakupio sve komadie Pollyi-nog ivota kod kue postupno, jer Polly nikada nije bila
brbljava poeo je da je smatra sveticom. A ipak, njena postojanost nije bila postojanost otiska od gipsa.
Imala je i ona svoje slabe strane, i njen genijalni smisao za upadanje u nezgodan as, zadrao se jo uvijek.
Na primjer, sa
' ,
285primijetnom inicijativom, i lojalnom eljom da pomogne
Francisu u njegovu radu, ona je praktiki vratila vjeri dvije zalutale due, koje su se na jednoj od njenih

smirenih ekskurzija u Pai-tan uliziki priljubile uz njenu linost i kesu. Francis je imao muke da je oslobodi
od Hosannah i Phi-lomene Wang.
On je imao razloga da cijeni ovu zadivljujuu enu, ako zbog ega drugog a ono zbog utjehe koju je nalazio
s njom u svakodnevnim razgovorima. Sada, u tekoama s kojima se iznenada suoio, on se grevito drao
njena zdrava razuma.
Kad je stigao do kue, tamo su ga ekale na trijemu nalik na verandu, sestra Clotilda i Anna. On uzdahnu.
Zar nikad nee imati mira da razmisli o uznemirujuoj vijesti koju je dobio?
Clotildino blijedo ukasto lice oblijevalo je nervozno rumenilo. Ona je stajala uz djevojku, skoro kao
tamniar, pridravajui je sa svjee zavijenom rukom. Anine oi bile su mrane od prkosa. Mirisala je
takoer na parfem.
Pod njegovim upitnim pogledom Clotilda duboko uzdahnu: Morala sam da zamolim asnu Majku da mi
dozvoli da vam dovedem Annu. Uostalom, u korparskoj radionici ona je pod mojim specijalnim nadzorom.
Da, sestro? Otac Chisholm savlada se da govori strpljivo. Sestra Clotilda je podrhtavala od
histerinog ogorenja.
Ja sam ve suvie izdrala od nje. Bezob-razluk, neposlunost i lijenjost. Promatrajui je kako
uznemiruje druge djevoke. Da, i krade! Pa, ona sada ba sva odie kolonjskom vodom od gospoice
Bannon. Ali ove posljednje ...
Da, sestro?
Sestra Clotilda pocrvenje jo jae. Za nju je ovo bilo vee muenje no za ve okorjelu Annu.
Ona je poela da izlazi nou. Vi znate da je sada itav grad zakren vojnicima. Ona je pro286
le noi izala s nekim Wai-Chuovim ovjekom, U postelji uope nije spavala. I kad sam pokuala jutros da
je uvjerim, ona se otimala i ugrizla me.
Otac Chisholm skrenu pogled na Annu. Izgledalo je nevjerojatno da je ono malo dijete koje je drao u
rukama one zimske noi, koje mu je dolo kao dar s neba, sada neodgojena i neposluna mlada ena. Jo
poslije desete godine bila je sasvim zrela, razvijenih grudi, tekih kapaka i punih usana. Uvijek se
razlikovala od ostale djece, nemarna, smjela, nikad pokorna. Mislio je: eto, jednom i knjige nisu u pravu
Anna nije postala aneo.
Teka briga koja ga je obuzimala uini njegov glas blagim: Ima li ta da kae Anna?
Ne.
Ne, oe proita sestra Clotilda. Anna je samo mrko i s mrnjom pogleda.
Izgleda zaista alosno, poslije svega to smo pokuali da uinimo za tebe Anna, da nam to ovako
vraa. Zar nisi sretna ovdje?
Ne, nisam.
Zato?
Ja nisam traila da doem u manastir. Vi me ak niste ni kupili. Dola sam bez iega. I umorna sam od
molitvi.
Ali ti se ne moli sve vrijeme. Ti ima i svoj posao.
Ali ja ne elim da pravim korpe.
Onda emo pronai neto drugo da radi.
ta drugo? Sivenje? Zar u siti itavog svog ivota?
Otac Chisholm pokua da se osmjehne. Svakako da ne. Kada naui sve te korisne stvari, jedan od naih
mladih ljudi e poeljeti moda da se oeni s tobom.
Ona ga smrknuto i prezrivo pogleda, to je sasvim jasno znailo: Ja elim neto uzbudljivije od vaih
dobrih mladih ljudi."
On je utio; zatim sjede, malo gorko, jer ga je vrijeao nedostatak njene zahvalnosti. Niko
'
287ne eli da te zadri ovdje mimo tvoje volje. Ali sve dok se ovdje ne
smiri situacija mora ostati. Moda dolazi velika nevolja u grad. Zaista, velika nevolja ini se sputa se na
itav svijet. Dok si ovdje, ti si sigurna. Ali se mora pridravati pravila. Sad poi sa Sestrom i sluaj je. Ako
utvrdim da to ne ini, bit u veoma ljut.
On ih obadvije otpusti i zatim, kada mu se Clotilda okrenula on ree:
Sestro, zamolite asnu Majku da doe do mene. Promatrao ih je kako prelaze dvoritem i zatim
lagano poe u svoju sobu. Kao da nije imao ionako dovoljno briga koje su ga pritiskale!
Pet minuta kasnije, kada je Maria-Veronica ula u sobu, on je stajao kraj prozora i promatrao grad koji se
pruao pred njim. On dopusti da mu se ona tu priblii, ostavi utke i dalje. Najzad ree: Draga moja

prijateljice, imam dvije vrlo loe vijesti za vas: prva je, da emo vjerojatno avdje uskoro imati rat jo
prije no to istekne godina.
Ona ga je mirno promatrala, ekajui. On se okrenu i pogleda je:
Sad sam se vratio od g. Chia. To je neizbjeno. Ve godinama ovom provincijom vlada Wai-Chu.
Kao to znate, on je do krvi iscrpljivao seljake svojim taksama i nametima. Ako ne bi platili, sela bi im bila
unitena itave porodice pobijene. Ali, makako bio surov, trgovci iz Pai-tana su uspjevali uvijek da ga
potkupe. On zastade. Sada u ovaj kraj dolazi jo jedan gospodar, general Naian, iz donjeg sliva
Yangtze. Za njega se kae da nije tako rav kao Wai ustvari na stari priajtelj. Shon mu se pridruio. Ali
on eli Waiovu provinciju, to jest privilegiju da moe ovdje da izvlai od ljudi. On e umarirati u
Pai--tan. Nemogue je potkupljivati oba generala. Samo se pobjednik moe kupiti. Tako da mora doi do
njihova meusobna obrauna.
Ona se olako osmjehnu. Znala sam ve naj-glavniji dio ovoga. Zato ste tako zloslutni danas?
288
Moda zato to se rat osjea u zraku. On je udno napregnuto pogleda. Pored toga, to e biti
ogorena borba.
Njen osmijeh se proiri. Ni ja, ni vi ne plaimo se borbe.
utnja. On skrenu pogled. Svakako, mislim na nas, isturene ovdje izvan gradskih zidova ako Wai
napadne Pai-tan mi emo se nai u sredini. Ali mislim jo vie na narod tako siromaan, tako
bespomoan i tako gladan. Poeo sam da ih volim iz sveg srca. Oni samo trae da budu ostavljeni na miru,
da izvuku jednostavan ivot iz zemlje, da ive u svojim domovima tiho i mirno sa porodicama. Godinama
su bili pod izmom jednog tiranina. Sada, kad se jo jedan pojavio na pozornici, puke im se guraju u ruke,
da, i u ruke naih vjernika, mae se zastavama, uobiajeni povici se kliu: sloboda i osloboenje. Mrnje se
raspiruju. Zatim, budui da to ele dva diktatora, ova jadna stvorenja moraju da se bace jedni na druge. I
zbog ega? Poslije pokolja, kada se dim i pucnjava raiste, bit e novih taksa, novih ugnjetavanja, jo vei
jaram bit e nametnut no ranije. On uzdahnu. Zar ovjek ne moe da bude alostan zbog tog jadnog
ovjeanstva?
Ona se malo nemirno pokrenula. Vi ne mislite bogzna kako o ratu. Svakako da neki ratovi mogu biti
pravedni i pobjedniki. Istorija to dokazuje. Moja porodica se borila u mnogim takvim ratovima.
On joj dugo nije odgovorio. Kad se najzad okrenuo prema njoj, bore oko oiju bile su dublje. Govorio je
lagano, teko: udno je da to kaete u ovom trenutku. On zastade, sklanjajui pogled. Nae male
nevolje ovdje su samo jeka jednog veeg nemira, bilo mu je teko, vrlo teko da nastavi. Ali se primora.
Gospodin Chia je dobio vijest od svog poslovnog prijatelja u Sen-siangu, donio ju je specijalni kurir, da
je
19 Kljuevi kraljevstva
289Njemaka okupirala Belgiju i sada je u ratu s Francuskom i Engleskom.
Kratka pauza. Njeno lice se izmijeni, ona nije nita govorila, samo je utjela, nepomine glave, neprirodno
ukoena.
On najzad ree: Ostali e uskoro saznati. Ali ne smemo dozvoliti da to stvori bilo kakve izmijene kod
nas u misiji.
Ne, ne smijemo ona odgovori mehaniki, kao da joj je pogled uprt negdje hiljadama milja daleko.
Prvi znak se pojavio nekoliko dana kasnije: mala belgijska zastavica, ivena na brzinu koncem u boji, na
komadu svile i stavljena na upadljivo mjesto na prozor spavae sobe sestre Marthe. Tog istog dana, Martha
je zaista, pourila vrlo rano u kuu Sestara iz apoteke i sa novom rev-nou, coknula od nervoznog
zadovoljstva. Stigle su ono to je oekivala svom svojom duom: novine. Stigao je Intelligence,
amerike dnevne novine koje su izlazile u Sangaju, i stizale u sve-njevima, kaotino, jednom mjeseno.
urno, drhtavih prstiju od oekivanja i straha, ona otvori paket kraj prozora.
Za trenutak je brzo listala stranice. Zatim ogoreno uzviknu:
udovita! Oh, Gospode, to je neizdrivo! Ona brzo, ne podiui glavu, dade znak Clo-tildi koja je
ula u sobu, privuena istom magnetskom silom. Pogledaj sestro! Sada su u Lou-vainu katedrala je u
ruevinama, sruena. A Metrieux deset kilometara od moje kue sravnjen sa zemljom. Oh, blagi
Boe! Tako divno i napredno mjesto!
Sjedinjene zajednikom nevoljom dvije sestre se nadvise nad novine, obiljeavajui svoje itanje uzvicima
uasa.
Sam oltar raznijet u komade! Martha je krila ruke. Metrieux! Tamo sam odlazila
290
.*'.'(,-. f?/({*Mi !*''

s ocem u visokim kolima kao devojica od sedam godina. Kakva je samo velika trnica! Kupili smo toga
dana dvanaest sivih gusaka... tako ugojenih i lijepih... i sada... Proirenih zjenica itala je o bitci kod
Marne. Oni masakriraju nae hrabre ljude. To je takav pokolj, takvo zlo!
Iako je asna majka ula i tiho sjela za sto, Clotilda nije bila svjesna njena prisustva. Ali je Martha ugledala
krajikom oka i bila je izvan sebe.
Proeta ogorenjem, drhtava glasa, ona pokaza prstom na izvjetaj: Gledaj ovo sestro Clotilda. Iz
pouzdanih izvora se tvrdi da je samostan u Louvain obeaen od strane njemakih napadaa. Neosporivi
izvori potvruju injenicu da je mnogo nevine djece bez milosti ubijeno."
Clotilda je bila blijeda kao slonovaa. U Francusko-pruskom ratu bilo je isto. Oni su neovjeni. Nije ni
udo to ih ovaj dobri ameriki list ve naziva hunskim vaburinama. Ona pro-ita rije.
Ne mogu dozvoliti da takvim izrazima govorite o mom narodu.
Clotilda se brzo okrete, pridravajui se o dasku prozora, iznenaena. Ali je Martha bila spremna.
Vaem narodu, asna Majko? Ja ih ne bih tako ponosito priznavala da sam na vaem mjestu.
Surovi barbari. Ubice ena i male djece.
Njemaka armija sastoji se od dentlmena. Ja ne vjerujem tim vulgarnim novinama. To nije tano.
Martha stavi ruke na bokove; njen grub seljaki glas je hrapavo odjekivao od ogorenja. Je li tano kada
taj vulgarni list izvjetava o nemilosrdnoj invaziji na malu miroljubivu zemlju koju je poduzela vaa
dentlmenska vojska?
asna Majka je sada bila blijeda od Clotilde.
Nemaka mora imati svoje mjesto pod suncem.
19
291 Zato to trai sunce i mjesto ona ubija i pljaka, die u zrak katedrale i trnice kamo sam odlazila
kao djevojica? Pohlepne svinje ...
Sestro! Dostojanstvena ak i u svom uzbuenju, asna majka ustade. Postoji neto to se zove
pravda na ovom svijetu. Njemaka i Austrija nisu nikad doivjele pravdu. I ne zaboravite da se moj brat
sada ak bori da iskuje novu sudbinu Teutonaca. Stoga vam zabranjujem objema, kao pretpostavljena, da
govorite takve uvrijede kao one koje su maloas oskrvrnavile vae
usne.
Nasta nepodnoljiva pauza, zatim se okrenu da izae iz sobe. Kada je stigla do vrata, Martha viknu:
Vaa uvena sudbina nije jo iskovana. Saveznici e pobjediti u ratu.
Maria-Veronica se hladno i saaljivo osmjeh-nu. Izae napolje.
Neprijateljstvo se pojaalo, raspirivano zalu-talim vijestima, one su dopirale do udaljene misije koja se i
sama nalazila pod prijetnjom rata. Iako se francuska i belgijska sestra nisu nikad mnogo voljele, sad su bile
vezane krvnim prijateljstvom. Martha se ponaala zatitniki prema slabijoj Clotildi, vodila rauna o
njenom zdravlju, njegovala njen muni kaalj, davala joj probrane komade svakog jela. One su zajedno,
otvoreno, plele rukavice i arape koje se imaju poslati hrabrim blesses. One bi govorile o svojim voljenim
zemljama, u blizini asne Majke, uz mnoge uzdahe i aluzije paljive, oh vrlo paljive, da ne uvrijede.
Zatim bi Martha udno znaajno primijetila: Hajdemo za trenutak da se pomolimo za nas.
Maria-Veronica je izdraavala sve ovo uz ponositu utnju. I ona se takoer molila za pobjedu. Otac
Chisholm je mogao primjetiti tri lica u nizu, blaeno podignutih navie, molei se za suprotne pobjede, dok
je on, izmuen i iscrpljen, promatrao armiju Waia kako marira i prolazi bregovima, sluajui o Naianovoj
mobilizaciji, molei se za
292
mir ... bezbjednost ovog njegovog svijeta ... i za dovoljno hrane za djecu.
Sada je sestra Cio tilda poela da ui svoj razred Marseljezi. Ona je to inila potajno, i kada je asna majka
bila zauzeta poslom u korparskoj radionici na drugom kraju misije. Razred, poto su djeca imitatori, brzo je
nauio. Zatim, jedno prije podne kada je Maria-Veronica lagano prelazila dvoritem, umorna izraza i primij
etno napregnuta, kroz otvorene prozore dopre iz Clotildine uionice, a uz pratnju snanog lupanja po
pianinu, francuska nacionalna himna, punim glasom: Allons, enfants de la patrie..." Za trenutak korak
Maria-Veronice se splete; zatim se njena prilika, koja je pokazivala znake oputanja, odjednom ukruti. Ona
prikupi svu snagu da se savlada. Hodala je visoko uzdignute glave.
Jedno poslijepodne krajem mjeseca, Clotilda se ponovo nalazila u uionici. Poto je ve izveo za taj dan
Marseljezu, razred je sada zavravao as katekizma. A sestra Clotilda, prema nedavno uvedenoj praksi,
primijeti:

 Kleknite, draga djeco, i mi emo se malo pomoliti za hrabre francuske vojnike.

Djeca kleknue posluno i ponovie za njom tri Svete Marije.
Clotilda je htjela da im da znak da ustanu, kada uz malo iznenaenje, primijeti asnu Majku kako stoji iza
nje. Maria-Veronica bila je mirna i prijatna. Gledajui preko ramena sestra Clotilde ona se obrati razredu:
A sada djeco, pravo je, samo da istu molitvu ponovite za hrabre njemake vojnike.
Clotildino lice posta prljavozeleno. Gubila je dah.
Ovo je moja uionica, asna Majko. Maria Veronica pree preko toga. Hajdete,
draga djeco, za hrabre Njemce: Sveta Marijo ..."
.
293Clotildine grudi su se dizale, blijede usne povukle sa uskih zubi.
Grevito ona povue ruku i oamari svoju pretpostavljenu preko lica.
Nasta uasna tiina. Zatim Clotilda brinu u pla i istra jecajui iz sobe.
Maria-Veronica nije ni trepnula. Sa istim prijatnim osmijehom ona se obrati djeci:
Sestra Clotilda se ne osjea dobro. Vidite kako je naletjela na mene. Ja u zavriti as. Ali prvo djeco,
recite tri Svete Marije za dobre njemake vojnike.
Kada se molitva zavrila ona sjede, neuzne-mireno za visoku katedru, i otvori knjigu.
Te veeri, kada je neoekivano uao u ljekarnu, otac Chisholm zatee sestru Clotildu kako sebi odmjerava
koliinu klorodina. Ona se brzo okrenu na njegove korake i gotovo ispusti napunjenu aicu do polovine,
obraza obojenih bolnim crvenilom. Epizoda u uionici ju je pogodila skoro do sloma.
Ona promuca: Uzimam ovo zbog eluca. Toliko sam imala briga ovih dana. On je znao, na osnovu
mjere i ponaanja, da je koristila drogu kao sedativ.
Ja to ne bih uzimao suvie esto, sestro. On sadri dosta morfina.
Kad je ona otila, on zakljua boicu u ormar sa otrovima. Dok je stajao u praznoj ljekarni, iskidan strahom
zbog opasnosti koja im je ovdje prijetila, i pritisnut tim beskorisnim udaljenim uasnim ratom, on osjeti
laganu navalu ljutnje prema bezosjeajnom gnjevu ovih ena. Nadao se da e se ovo smiriti. Ali se nije
smirilo. On stisnu usne u nagloj odluci.
Poslije kole toga dana, on pozva sve tri sestre. Natjerao ih je da stoje ispred njegova stola, i ree im
neobino ozbiljna lica, birajui rijei, skoro gorko.
Vae ponaanje u ovakvo vrijeme veoma me oneraspoloava. S tim se mora prestati. Nemate nikakva
opravdanja za to.
294
Kratka pauza. Clotilda se tresla od zadovoljstva. Ali mi imamo opravdanja. Ona je pre-turala po
depu svoje mantije i uzbueno mu tut-nu u ruku ve savijen, izguvan isjeak iz novina. Proitajte ovo,
molim vas. Od vladara Crkve.
On pogleda isjeak, lagano proita naglas. To je bio izvjetaj o proglasu koji je dao kardinal Amette, sa
propovjedaonice katedrale Notre Dame u Parizu: Drago bratstvo, drugovi po oruju i pobjedonosni
saveznici, Svemoni Gospod je na naoj strani. Gospod nam je pomagao u naoj velikoj pobjedi u prolosti.
On e nam pomoi ponovo u asu potrebe. Gospod stoji uz hrabre voljnike na bojnom polju, uva njihovo
oruje, i titi ih od neprijatelja. Gospod titi svoje. Gospod e nam dati pobjedu ...
On prekide, nije elio dalje nastaviti.
Uslijedi kruta tiina. Clotildina glava je podrhtavala od nervozna trijumfa a Marthino lice je pokazivalo
zagrienu osvetu. Ali Maria-Veronica osta neporaena. Kruto, iz crne kese od tkanine koju je nosila na
pojasu, ona otvori uredno presavijen isjeak.
Nisam znala nita o prejudiciranom miljenju bilo kakvog francuskog kardinala. Ali ovdje je zajednika
izjava njemakom narodu koju su dali arhiepiskopi Kollna, Munchena i Essena. Hladnim i oholim
glasom proita: Voljeni narode otadbine, Gospod je s nama u ovoj najpravednijoj borbi koja nam je
nametnuta. Stoga vam nala-emo, u ime Gospoda, da se borite do posljednje kapi krvi za ast i sjaj vae
zemlje. Gospod zna u svojoj mudrosti i pravdi da smo u pravu i Gospod e ...
Dovoljno.
Francis je prekinu, borei se za samokon-trolu, a duu su mu zapljuskivali talasi ljutnje i oajanja. Ovdje,
pred njim nalazila se sr ljudske zlobe i hipokrizije. Izgledalo je kao da e ga odjednom savladati
besmislenost ivota. Slomi ga sva njegova beznadnost.
295On osta glave oslonjene o ruke, zatim ree tiho: Sam Bog zna da e se i Gospodu smuiti svo ovo
pozivanje na Gospoda!
Savladan svojim uzbuenjem on naglo usta i poe da seta: Ja se ne mogu suprotstavljati kontradikcijama
kardinala i arhiepiskopa daljim kontradikcijama. To ne bih preuzeo na sebe. Ja sam nitko beznaajan
kotski sveenik zakopan u divljinama Kine na ivici banditskog rata. Ali, zar ne vidite svu ludost i niskost

itavog ovog posla? Mi, sveta katolika crkva da, sve velike kranske crkve opratamo ovaj svjetski
rat. Idemo ak i dalje mi ga posveujemo. aljemo milijune naih vjernih sinova da budu osakaeni i
poklani, da im raskomadaju tijelo i due, da ubijaju i unitavaju jedni druge, uz hipokritini osmijeh, i
apostolski blagoslov. Umri te za vau zemlju i sve e vam oprostiti. Patriotizam! Kralj i car! Sa desetine
hiljada ulizikih propovjedaonica: Dajte caru carevo. .. on prekide, ruku zgrenih u pesnice, usplamtjelih
oiju. Nema danas careva, samo financijera i dravnika koji ele rudnike dijamanta u Africi i gumu u
porobljenom Kongu. Krist je propovijedao opu ljubav. On je propovijedao bratstvo ljudi. On se nije
uspinjao na planinu i vikao: Ubijte! Ubijte se! Poi u mrnji i zajuri bajonet u eludac brata tvojega!
Njegov glas danas ne odzvanja u crkvama i visokim kranskim katedralama, to je glas slugu ovog
vremena i kukavica. Usne mu zadrhtae. Kako u ime Gospoda, kome sluimo, moemo doi u ove
strane zemlje, zemlje koje nazivamo poganskim, i pokuavati da preobratimo ljude doktrinom koje se sami
ne drimo nijednim svojim djelom? Nije udo to nam se ismejavaju. Kranstvo-religija lai! Religija
klasa i novca i nacionalnih mrnji! Odvratnih ratova! On zastade, grake znoja uokviravale su mu elo,
oiju mranih od ljutnje. Zato crkva ne iskoristi ovu priliku? Kakva je to samo prilika da se opravda
kao iva Kristova Nevjesta! Umjesto da propovijeda mrnju i pod296
badanje, trebalo bi da uzvikne u svim zemljama, jezikom svojih velikih biskupa i svih njenih sveenika:
Zbacite oruje. Ne ubijajte. Nareujemo vam da se ne borite!" Da, bilo bi proganjanja i mnogih kazni. Ali
ovo bi bile rtve ne ubijstva. Mrtvi bi ukraavali, a ne oskrnavljavali nae oltare. Glas mu se spusti,
umiri se i nastavi vidovito: Crkva e trpjeti zbog kukaviluka. Guja koja se hrani u grudima jednoga e
dana ugristi te grudi. Sankcioniranje snage oruja, znai poziv na propast. Doi e dan kada e se raspustiti
velike vojne snage i okrenuti protiv crkve, korumpirajui milijune njene djece, aljui je ponova
straljivu sjenu u katakombe.
Muna tiina je vladala kada je zavrio. Mar-tha i Clotilda su oborile glave, kao da su i protiv svoje volje
uzbuene. Ali Maria-Veronica, sa onom arogancijom koja je obiljeavala rane dane njihova konflikta,
suprostavi mu se hladnim, prozirnim pogledom, tvrdim od sjene prezira:
To je bilo veoma upeatljivo, oe... vrijedno tih katedrala koje vi vrijeate... Nisu li, ali, vae rijei
prilino prazne kad ne ivite prema njima ... ovdje u Pai-tanu?
Krv mu jurnu u obraze, zatim brzo nestade. On odgovori bez ljutnje.
Ja sam sveano zabranio svakom ovjeku iz mog bratstva da uzme uea u ovom nemilom sukobu koji
nam prijeti. Ja sam ih natjerao da se zakunu da e doi sa svojim porodicama u misiju, kad ponu nemiri.
Makakve bile posljedice ja u biti odgovoran.
Sve tri sestre ga pogledae. Preko hladnog, mirnog lica Maria-Veronice prijee laki drhtaj. Zatim, kad su
jedna za drugom izlazile iz sobe, mogao je primijetiti da se nisu pomirile. Odjednom osjeti drhtaj
bezimenog straha. Imao je udan osjeaj da vrijeme stoji, u kobnom iekivanju onoga to moe doi.
297ti:
IX
U nedelju izjutra, probudio ga je zvuk koga se plaio ve mnogo dana tupo odzvanjanje artiljerije. On
skoi i pouri ka prozoru. Na zapadnim bregovima, udaljenim nekoliko milja, est lakih artiljerijskih orua
poelo je gaati grad. On se brzo obue i sie iz kue. U istom trenutku Jo-seph je trao s ulaza.
Poelo je, gospodaru. Prole noi je general Naian umarirao u Pai-tan i Waiova vojska ga napada. Nai
ljudi ve dolaze pred vrata.
On brzo pogleda preko Josephova ramena. Odmah ih pusti unutra.
Dok je njegov sluga pourio da otvori vrata, on pojuri ka kui. Djeca su bila sakupljena na doruku, i
zaudo neuznemirena. Jedna ili dvije manje djevojice plakale su zbog udaljene paljbe. On poe oko
stolova, primoravajui se da se smijei: To su samo prskalice, djeco. Kroz nekoliko dana imat emo i
vee.
Tri sestre stajale su odvojeno u elu blagovaonice. Maria-Veronica je bila mirna kao mermer ali je
odjednom primijetio da je Clotilda uznemirena. Izgledalo je da se uzdrava, i ruke su joj bile zgrene u
dugim rukavima. Svakiput, kad bi se zauli topovi, ona bi prebledjela. Klimajui glavom prema djeci on se
alio samo zbog nje: Samo kada bismo mogli da ih zadrimo ovako da stalno jedu.
Sestra Martha brzo se pridrui. Da, da, onda bi bilo lako. Kada zgreno lice Clotilde pokua da se
osmjehne, udaljeni topovi zaue se ponova.
Malo kasnije on izae iz blagovaonice i poe ka loi gdje su Joseph i Fu stajali kraj irom otvorenih
vratnica. Njegovi ljudi ulazili su unutra sa svim svojim stvarima, mladi i stari, jadna ponizna nepismena

stvorenja, uplaena, eljna sigurnosti, sama sr paenikog umiranja. Srce mu se prepuni na pomisao
utoita koje im prua. vrsti zidovi od cigle mogli bi dobro da ih zatite. On je bla298
*.
gosiljao sujetu koja ga je natjerala da ih izgradi tako visoko. Uz udnu njenost, promatrao je stariju enu u
ritama, ije je suho lice govorilo o strpljivoj rezignaciji i dugom ivotu u bijedi, kako posre sa svojim
zaveljajem i mirno se smjeta u ugao pretrpana dvorita, i paljivo poinje da kuha aku graha u staroj
konzervi od kondenziranog mlijeka.
Fu je stajao, miran, kraj njega, ali Joseph, smioni Joseph, pokaza neto drukiju boju. Brak ga je izmijenio,
on nije vie bio bezbrini mladi, ve mu i otac, sa svim odgovornostima ovjeka od posjeda.
Trebalo bi da poure nemirno je mrmljao. Moramo zakljuati i napraviti barikade na vratima.
Otac Chisholm stavi ruku na rame svog sluge: Tek kada svi budu unutra, Joseph.
Imat emo tekoa Joseph odgovori sli-jeui ramenima. Neki nai ljudi koji su doli, zapisani su
kod Waia. On nee biti zadovoljan kad utvrdi da oni vie vole biti ovdje no da se bore.
Ipak, nee se boriti. Sveenik odgovori vrsto: Hajde, sada, nemoj biti maloduan. Podigni
nau zastavu, a ja u paziti na vrata.
Joseph ode, gunajui i za koji tren, zastava misije, od blijedoplave svile s tamno modrim kriem St.
Andrewa pojavi se i zalepra na jarbolu. Srce oca Chisholma ustrepta od ponosa, grudi mu se ispunie
naglo zanosom. Ta zastava oznaavala je mir i dobru volju meu svim ljudima, bila je to neutralna zastava,
zastava sveope ljubavi.
Kad je i posljednji zalutali vjernik uao, oni zakljuae privremeno vrata. U tom trenutku Fu skrenu panju
sveenika na gaj kedrova, udaljen nekih tri stotine jardi u lijevo, s njihove strane. U umici drvea pojavio
se neoekivano veliki top. Nejasno, izmeu grana, moglo se nazrijeti brzo kretanje vojnika, u zelenim
Waiovim tunikama, kako kopaju rovove i uvruju poloaj. Iako je malo znao o ovakvim stvarima, top je
izgledao
299mnogo jai i snaniji no obino artiljerijsko oruje. I tek to se zagledao u top, primijeti brzu munju
propraenu uasnim asovitim zvukom i divljim fijukom zrna iznad njih.
Procjena je bila tana. Kad je novo teko oruje zagluujue zatrpavalo grad, otuda je odgovarala Naianova
baterija nedovoljnog dometa. Male mine, koje su padale ispred gaja padale su oko misije. Jedna se zarila u
kuhinjski vrt, izdu-bivi i dignuvi itavu zavjesu zemlje. Najednom se krik uasa zaori iz zakrena
dvorita i Francis potra da bi odveo svoje vjerne sa otvorenog prostora u sigurnije sklonite crkve.
Larma i zbrka se pojaae. U uionici djeca su se gurala u panici. asna Majka bila je ta koja je smirila
paniku. Mirna i sa osmijehom, ali nadvikujui granate, ona privue djecu sebi, natjera ih da zapue ui
prstima i zapjevaju iz svega glasa. Kad su se smirili, ona ih brzo prevede dvoritem u podrum samostana.
Josephova ena i dvoje djece ve su bili tamo. Bilo je udno vidjeti sva ta mala uta lica u polumraku,
izmeu zaliha ulja i svijea i indijskog krumpira, ispod dugih polica na kojima je bila smjetena zimnica
sestra Marthe. Dole se manje ulo fijukanje granata. Ali s vremena na vrijeme zgrada bi se zatresla do
temelja.
Polly je ostala dolje s djecom, a Martha i Clotilda pourie da im donesu ruak. Clotilda, oduvijek nervozna
sad je bila izvan sebe. Dok je prelazila dvoritem, jedan mali komad metala lako je dodirnu po obrazu.
Oh, Gospode! uzviknu ona, padajui. Ubie me! Blijeda kao smrt ona poe pokajniki da se
moli za oprotaj grijehova.
Ne budi luda Martha je snano pro-trese za rame. Hajde, daj da donesemo onoj jadnoj djeici
porid.
Joseph pozva oca Chisholma u ljekarnu. Jedna od ena bila je lako ranjena u ruku. Kada je krvarenje
zaustavljeno i rana uvezana, sveenik posla i Josepha i pacijenta u crkvu, pouri ka pro300

zoru, odmjeravajui sa strepnjom djelovanje granata, zemlju koja se dizala od granata koje su eksplodirale
iz Waitanova topa u Pai-tanu. Iako zakleti neutralac, nije mogao potisnuti uasnu elju, ogromnu i snanu,
da bi strani Wai bio poraen.

Odjednom, dok je tamo stajao, primijeti jednu jedinicu Naianovih vojnika kako izbija iz Man-chu vratnica.
Oni su miljeli kao kolona sivih mravi, moda dvije stotine njih, i poee se u iskidanoj liniji penjati uz
brijeg.
Promatrao ih je nevjerojatno paljivo. Oni su u poetku brzo pristizali u naglim juriima. Mogao ih je jasno
vidjeti kako se ocrtavaju u istom zelenilu padine brijega. Presavijen, svaki ovjek bi istravao naprijed,
nosei puku, nekih dvanaest metara i zatim bi se oajno bacao na zemlju.
Waiov top i dalje je pucao na grad. Sive prilike bile su ve blie. Sada su puzale, priljubljene trbuhom,
zavravajui svoje muno penjanje po uarenom suncu. Na nekih stotinjak koraka od kedrova proplanka
oni zastae, pune tri minute, priljubljeni uz padinu. Zatim njihov voa dade znak. Uz krikove, oni se
uspravie i pojurie na utvrenje.
Brzo su preli polovinu razdaljine. Nekoliko sekundi jo, i oni bi stigli do svog cilja. Zatim otro vibriranje
mitraljeza zaglui prozirni zrak.
Trojica su bili tamo s posadom u zasjedi, u gaju kedrova. Na njihovo potresno djelovanje, ju-riajue sive
prilike kao da se zaustavie i povu-koe u golom strahu. Neki su padali naprijed, drugi na lea, neki za
trenutak na koljena, kao u molitvi. Na razne naine su padali, smijeno, zatim leali mirno na suncu. Na
ovo, klokotanje Maxima prestade. Sve se pretvori u tiinu, toplu i tihu, teki potresi velikog topa ponovo
poee da odjekuju, probudivi u ivot sve sve, osim onih mirnih malih prilika na zelenoj padini brijega.
Otac Chisholm stajao je kruto, izgarajui od oluje u svojoj dui. Ovo je bio rat. Ova pantomima
301unitavanja kao deja igra, uveliana milijun puta, to je ono to se sada odigravalo na plodnim ravnicama Francuske. On se strese i poe strasno da se moli: Oh, Gospode, dozvoli mi da ivim i umrem
za mir.
Odjednom njegov umorni pogled otkri znake kretanja na brijegu. Jedan od Naianovih vojnika nije bio
mrtav. Lagano i bolno, on se vukao niz padinu u pravcu misije. Bilo je mogue pratiti kako postepeno gubi
snagu, usporavajui primicanje. Najzad se zaustavi da bi se odmorio, sasvim iscrpljen, leei postrance,
nekih ezdesetak jardi od gornjih vratnica.
Francis pomisli: Mrtav je... ovo nije vrijeme za igranje herojstvom, ako odem tamo dobit u metak u
glavu... Ne smijem. Ali poe iz ljekarne i uputi se ka gornjoj kapiji. Osjeao je stid dok je otvarao vrata;
sreom nitko nije promatrao iz misije. On izae na sunce na brijegu.
Njegova oniska crna prilika i duga crna sjena bili su iznenaujue vidljivi. Ako su prozori misije bili slijepi,
osjeao je poglede mnogih oiju iz kedrova gaja. Nije se usuivao pouriti.
Ranjeni vojnik isprekidano je disao. Obadvije ruke bile su slabo pritisnute uz raskomadan trbuh. Njegove
ljudske oi gledale su u Francisa upitno i sa strahom.
Francis ga podie na lea i unese u misiju. On ga prisloni dok je ponovo zatvarao vrata. Zatim ga njeno
povue u zaklon. Kada mu je dao gutljaj vode, zatee Maria-Veronicu i ree joj da treba pripremiti postelju
u ambulanti.
Tog poslijepodneva organiziran je jo jedan neuspio juri na uporite s topom. I kada je pala no otac
Chisholm i Joseph unese jo petoricu ranjenika. Ambulanta dobi izgled bolnice.
Idueg jutra paljba se nastavi bez prekida. Zvuk je neprekidno odzvanjao. Grad je bio ozbiljno pogoen i
izgledalo je kao da je napravljen prodor u zapadnom zidu. Odjednom, pod uglom kraj zapadnik vratnica, na
jednu milju odatle Francis
302
ugleda glavne snage Waia kako ulaze preko razbijenog grudobrana. Pomisli tuno: u gradu su. Ali jo nije
mogao procijeniti.
Preostali dio dana proao je u bolesnoj neizvjesnosti. Kasno poslijepodne on pusti djecu iz podruma i svoje
bratstvo iz crkve na dah svjeeg zraka. Oni su barem bili itavi. Dok je iao sa njima, hrabrei ih, i sam je
crpio hrabrost ovim jednostavnim postupkom.
Zatim, kad je zavrio etnju nae Josepha kraj sebe, i po prvi put s izrazom sigurna straha na licu.
Gospodaru, doao je ovamo kurir od posade Wai-topa u gaju.
Na glavnoj kapiji tri Wai vojnika gledali su kroz ogradu, dok je jedan oficir, za koga je otac Chisholm
povjerovao da je kapetan posade topa, stajao kraj njih. Ne oklijevajui Francis otkljua vrata i izae
napolje.
Sta elite od mene?
Oficir je bio zdepast, onizak i srednjih godina, debela lica i punih udljivih usana. Disao je na usta,
oputena i otvorena, pokazujui prljave gornje zube. Nosio je obinu visoku kapu i zelenu uniformu s
konim pojasom i zelenom kiankom. Povij ai su mu zavravali u poderanim platnenim cipelama.

 General Wai eli da vam uini ast s nekoliko zahtjeva. Na prvom mjestu trai da prestanete sklanjati
neprijateljske ranjenike.
Francis otro pocrvenje, nervozno. Ranjeni ne smetaju. Oni se ne mogu boriti.
Drugi nije obraao panju na sveenika. Drugo, general Wai vam, prua privilegiju da pridonesete neto
njegovoj intendanturi. Va prvi prilog bit e osam stotina funti rie i sve amerike konzerve u vaim
magazinima.
Mi ve nemamo dovoljno hrane. I pored svoje odluke Francis oseti kako se uzbuuje; govorio je
ustro: Ne moete nas tako plja-kati.
303Kao i ranije kapetan posade ne obrati panju na ovakve argumente. On je nekako stajao postrance,
rairenih nogu, izgovarajui svaku rije preko ramena, kao uvri jedu.
Tree, vrlo je vano da oistite vae dvorite od svih onih koje ovdje sklanjate. General Wai vjeruje da
vi sklanjate dezertere iz njegove vojske. Ako je to tako, oni e biti strijeljani. Svi sposobni ljudi moraju se
odmah pridruiti Wai-ovoj vojsci.
Ovoga puta otac Chisholm se nije bunio. Stajao je uzbuen i blijed, stisnutih aka, ogorenih usplamtjelih
oiju. Zrak pred njim poigravao je u crvenoj izmaglici. A ako, recimo odbijem da postupim po ovim
izvanredno umjerenim zahtjevima?
Tvrdoglavo lice pred njim skoro se osmjehnu. To e, uvjeravam vas, biti greka. Tada u i protiv volje
morati da upravim na top na vas i kroz pet minuta emo svesti vau misiju i sve koji se u njoj nalaze na
neznatnu koliinu praha.
Tiina. Tri vojnika pravila su razne grimase, davali znake mlaim enama u dvoritu. Francis sagleda
hladno i jasno svoj poloaj kao sliku iscrtanu na eliku. Mora popustiti pred ovom prijetnjom unitenja,
pred ovim neljudskim zahtjevima. A to poputanje e biti samo uvod u sve vee i vee zahtjeve. Uasan
napad ljutine ga savlada. Usta mu se osuie, on upravi gorue oi ka zemlji.
General Wai mora shvatiti da e biti potrebno nekoliko asova da se sve ove stvari za nj pripreme... i da
se pripreme moji ljudi... za njihov odlazak. Koliko vremena mi on daje?
Do sutra. Oficir odgovori spremno. Uz uslov da mi prije ponoi isporuite na mom poloaju line
ponude u obliku konzervi, zajedno sa dovoljno dragocjenosti, koje bi mogle predstavljati prikladan poklon.
Ponovo tiina. Francis osjeti kako ga srce gui. On laga, tihim glasom: Slaem se. Ne304
mani druge alternative. Donijet u vam veera va poklon.
elim da pohvalim vau mudrost. Oekivat u vas. I preporuujem vam da ne iznevjerite.
Kapetanov ton je bio vrlo ironian. On se pokloni sveeniku, doviknu komandu svojim ljudima, i zdepasto
odmarira ka kedrovima.
Francis se vrati u misiju sav uzdrhtao od bijesa. Zvuk tekih eljeznih vratnica iza njega izazva grozniave
misli. Kakva je budala samo bio u svom sudbonosnom zanosu, mislei da e umai ovome. On... golubiji
pacifista. Zakripa zubima dok ga je obuhvaao val za valom nemilosrdne ljutnje i prijekora samom sebi.
Odjednom, on se oslobodi Josepha i nijemog skupa koji je stidljivo pretraivao njegovo lice da bi dobio odgovor na svoje strepnje.
On bi obino sve svoje probleme odnosio u crkvu ali sada nije mogao oboriti glavu i pitomo mrmljati:
Gospode, patit u i priklonit u se. Poe u svoju sobu i baci se ljut u pletenu stolicu. Misli su mu jurile
glavom bez reda, nezauzdane blago-u i strpljenjem. Zajea pri pomisli na svoje lijepo propovijedanje
mira. Sto e se dogoditi s njegovim lijepim rijeima sada? ta e se dogoditi njima svima?
_
Jo jedna stvar pade mu napamet naprosto, glupa ludost to Polly boravi bez potrebe u misiji u ovakvo
vrijeme. U pola glasa je psovao gospou Fiske za namjetljivu uslunost zbog koje je njegova jadna stara
tetka podvrgnuta ovakvim patnjama. Gospode! inilo se, kao da su sve brige ovoga svijeta na njegovim
nejakim pleima. On ustade. Nije mogao, nee se predati, ovoj ludoj prijetnji Waia i jo smrtnijoj prijetnji
tog topa koji je uvelian njegovom matom, dobivao jo vee dinovske razmjere, dok nije postao
simbolom svih ratova i sveg okrutnog oruja koje je ovjek napravio za pokolj ovjeanstva.
Dok je etao po sobi, napet i oznojen, zau tiho kucanje na vratima. Polly ue u sobu.
20 Kljuevi kraljevstva
305 Ne volim da te uznemiravam, Francis... ali ako ima samo minut vremena... Ona se osmjehnu
daleko, koristei se privilegijom svojih naklonosti, da bi ga uznemirila.
Sta je, tetka Polly? On se pribra uz veliki napor. Moda je ona imala jo neke druge vijesti, neku
poruku od Waia.

 Bila bih vrlo srena ako bi htio da proba ovu kapuljau. Ne bih eljela da bude suvie velika. Trebalo
bi da ti bude prijatna i topla za vrijeme zime. Pred njegovim zakrvavljenim oima, ona izvadi vunenu
kapu koju mu je splela.
Nije gotovo znao da li da za jeca ili da se smije. To je bilo tako nalik na Polly. Kada se spusti sudnji dan,
ona e mu nesumnjivo ponuditi alicu aja. Nita drugo nije preostalo no da je poslua. Stajao je i pustio da
mu preko glave isproba nedovrenu kapuljau.
ini se da je dobra mrmljala je kritiki. Moda malo suvie iroka oko vrata. Glave nakrenute
na jednu stranu s dugom nabranom gornjom usnom, ona je prebrojavala petlje na ple-taoj igli.
ezdeset osam. Uzet u po etiri. Hvala ti Francise. Nadam se da te nisam uznemi! rila.
Suze mi naioe na oi. Imao je skoro neodoljivu elju da stavi glavu na njeno tvrdo rame i da se isplae:
Tetka Polly! U takvoj sam guvi. Sta da uinim za ime Gospoda?
Ovako, on ju je samo dugo promatrao. Promrmljao je: Ne brini Polly, zbog opasnosti u kojoj se
nalazimo.
Ona se blago osmjehnu. Od brige make crkavaju. A pored toga... zar ti ne vodi rauna o nama svima?
Njena nepokolebljiva vjera u njega, bila je kao dah istog svjeeg zraka. Promatrao ju je kako uvija rad,
pribada igle, i poto mu znaajno klim-nu glavom, tiho se povue. Nekako, ispod njene nemarnosti, njena
obina izgleda, krilo se ipak dublje saznanje. Sada vie nije sumnjao u ono ta
306
avniaVmA iv./MH.Oi <3
mora uiniti. Uze eir i kaput, i polako se privue do donjih vratnica.
Ispred misije ga zaslijepi duboka tama. Ali on se spusti Blistavim Zelenim Nefritom, putem ka gradu, brzo,
ne hajui ni za kakve preprijeke.
Na Manchu kapiji otro ga zaustavie, i po-turie fenjer uz samo lice, a straari ga odmje-rie. On je
raunao s tim da e ga prepoznati uostalom, bio je, poznata figura u gradu ali ipak njegova srea bila
je jo vea. Jedan od ova tri vojnika bio je Shonov sljedbenik koji je radio s njim za sve vrijeme epidemije.
ovjek je garantirao za njega odmah, i poslije kratka razgovora sa svojim drugovima, sloio se da ga
odmah odvedu kod porunika.
Ulice su bile puste, zakrene mjestimino kr-om, i zlokobno tihe. Iz udaljenog istonog kraja dopiralo je
povremeno pukaranje. Dok je sveenik slijedio brze korake svoga vodia, imao je vedri osjeaj krivice.
Shon se nalazio u svojim starim prostorijama u kantonu, odmarajui se na kratko, potpuno obuen, na istom
poljskom krevetu koji je nekad pripadao dr Tullochu. Bio je neobrijan, povijai su mu bili blatnjavi, a
tamni umorni podonjaci okruivali su mu oi. Kad Francis ue on se podboi na lakat.
Gle! ree lagano. Sanjao sam o vama, dragi moj prijatelju, i o vaoj divnoj kui gore na brijegu.
On se izvue iz postelje, upali svjetiljku, i sjede za sto. elite li moda aj? Ni ja, neu. Ali sam veoma
sretan to vas vidim. alim to vas ne mogu upoznati sa generalom Naianom. On sada ba rukovodi jednim
napadom na istonom kraju ... ili moda strijelja pijune. On je veoma prosvijeen ovjek.
Francis sjede za sto, jo uvijek utke. Dovoljno je poznavao Shona i pusti ga da se ispria. A veeras je ovaj
imao da kae manje no obino. On rezervirano pogleda u sveenika. Zato niM*
307ta ne pitate, moj prijatelju? Doli ste ovamo po pomo
koju vam ne mogu dati. Trebalo je da stignemo u vau misiju prije dva dana, ali u tom sluaju bi nas veselo
raznijela u komade ona prokleta Sorana.
Mislite na top?
Da, top odgovori Shon uz utivu ironiju. Poznajem ga suvie dobro ve godinama ... prvobitno je
dospio s jedne francuske top-njae. General Hsiah ga je prvi imao. Dvaput sam ga oduzeo od njega, uz
veliku muku, ali svaki put bi ga otkupio od mog komandanta. Onda je Wai imao konkubinu iz Pekinga koja
ga je kotala dvadeset hiljada srebrnih dolara. To je bila dama iz Jermenije, vrlo lijepa i zvala se Sorana.
Kada je prestao da prema njoj gaji naklonost on ju je zamijenio sa Hsiahom za ovaj top. Vidjeli ste
juer, kad smo pokuali da ga zarobimo. Nije mogue ... uvren je ... preko otvorena prostora ... a mi smo
sa naim paf-paf baterijama koje nas tite. Moda emo zbog njega da izgubimo rat... i to ba onda kada ja
lino napredujem kod generala Naina.
Pauza. Sveenik ree kruto: A ako, pretpostavimo, postoji mogunost da se zarobi top?
Ne. Nemojte me nagovarati Shon od- \ mahnu glavom uz prikrivenu ogorenost. Ali, ako ikada
doprem do tog nedostojnika unitit u
ga za uvijek.
Mi moemo da priemo sasvim blizu topa. Shon namjerno podie glavu, odmjeravajui
Francisa pogledom. Iskra uzbuenja ga oivi. Ce kao je.

Otac Chisholm se nae naprijed, stisnuvi usne. Ove veeri pod prijetnjom da e pucati u misiju, Waiov
oficir koji komandu je posadom topa, naredio mi je da mu donesem hrane i novac prije ponoi.
On nastavi, gledajui u Shona, i zatim naglo prekide, svjestan da vie ne treba nita rei. itavu minutu
nitko nije nita rekao. Shon je raz308
'*
miljao, iza svoje maske bezbrinosti. Najzad on se osmjehnu bar mu preko miia lica proe neto
poput osmjeha, ali nikakva humora nije bilo u njegovim oima.
Moj prijatelju, moram i dalje da vas smatram kao manu s neba.
Oblak prijee preko snudena sveenikova lica. Ja sam veeras zaboravio na nebo.
Shon klimnu glavom ne razmiljajui o ovoj primjedbi. Sada me sluajte, i rei u vam ta emo uiniti.
Jedan sat kasnije Francis i Shon poli su iz kantona i kroz Manchu vratnice ka misiji. Shon je promijenio
uniformu i navukao plavu iznoenu bluzu i kuli hlae, zadignute do koljena. Ravan eir pokrivao je glavu.
Na leima je nosio veliku vreu, gusto uivenu. Iza njega, na razdaljini od nekih tri stotine koraka, ilo je
nijemo dvadesetak njegovih ljudi.
Na pola puta, uz Blistavi Zeleni Nefrit, Francis dodirnu svog druga po ruci. Sad je red na mene.
Nije teko. Shon podie zaveljaj njeno na drugo rame. A ja sam moda vie navikao na ovo no
vi.
Stigli su do zaklona zidova misije. Nikakva svjetlost nije se vidjela, obrisi koji su opasavali sve to je volio
leali su u sjeni i nezatieni. Tiina je bila apsolutna. Odjednom, iz svoje loe, on zau melodino
izbijanje amerikog sata koji je poklonio Josephu za vjenanje. On izbroja automatski. Jedanaest sati.
Shon izdade svojim ljudima posljednje instrukcije. Jedan od njih, uei uza zid, potisnu kaalj koji se razli
jee poput jeke preko brijega. Shon ga izgrdi estokim apatom. Ljudi nisu bili vani. Vano je bilo da
Shon i on moraju sami uraditi ono to je bilo bitno. On osjeti da njegov prijatelj gleda u njega kroz nijemu
tamu.
Je li tano znate ta e se desiti?
. Da.
"-
^
''
309 Kada ja ispalim u kantu sa benzinom, ona e se odmah zapaliti i eksplodirati bezdimni barut. Ali
prije toga, ak prije no to podignem pitolj morate poeti uzmicati. Morate se dobro udaljiti. Potres e biti
straan. On zastade. Hajdemo, ako ste spremni. I za ime vaeg Gospoda s neba drite daleko vau
baklju od vree.
Pribirajui se, Francis izvadi ibice iz depa i pusti da se presjeena trska zapali. Zatim, diui je visoko, on
izae iz zaklona zida misije i poe otvoreno ka kedrovu gaju. Shon je iao za njim, kao sluga, nosei vreu
na leima, i stenjui pod njenom teinom, vodei rauna da pravi galamu.
Razdaljina nije bila velika. Na ivici gaja on se zaustavi i doviknu u opreznu tiinu nevidljiva drvea:
Doao sam na zahtjev. Odvedite me vaem voi.
utnja. Zatim odmah kraj njih, nagli pokret. Francis se okrenu i ugleda dva Waiova ovjeka kako stoje u
jezeru dimijiva svjetla.
Oekuju te, arobnjae. Produi bez straha. Straa ih sprovede kroz labirint plitkih jarkova i otrih bambusovih pritki do centra gaja. Ovdje sveeniku srce za trenutak zastade. Iza grudobrana od
zemlje, i grana drvea, posade lijeno rasturene, stajao je dugaki top.
Je li ste donijeli sve to se od vas trailo? Francis prepoznade glas svog ranijeg posjetioca. On
spremnije laga ovoga puta.
Donio sam dosta konzervi... koje e vam se svakako dopasti.
Shon pokaza na vreu, pribliavajui se, jo blie do topa.
s To nije bio tako veliki teret. Kapetan* posade izae na svjetlo.
jf Je li ste donijeli i novac? ,
3
Da.
t
Gdje je? Kapetan opipa Vrh vree.
310
Nije tamo. Francis je brzo govorio, naglo. Novac je u mom novaniku.
Kapetan je gledao u njega, ometan u ispitivanju vree, lica obasjana oitom pohlepom. Grupa vojnika se
skupila, lica uprtih u sveenika.
Sluajte, svi vi Francis zadra njihovu panju uz oajniki napor. Mogao je primjetiti kako se
Shon neprimjetno privlai ivici sjene, blie, jo blie topu. Molim vas preklinjem vas, nemojte
dirati nas u misiji.

Prezir se ukaza na kapetanovu licu. On se osmjehnu pogrdno. Nee vas nitko dirati... do sutra. Netko
se nasmija u pozadini. Onda emo prvo zatiti vae ene.
Francisa stee srce. Shon, kao da je iscrpljen, spusti vreu na leite topa. Pretvarajui se da brie znoj sa
ela, on se malo vrati ka sveeniku. Grupa vojnika poveala se i ve postajala nestrpljiva. Francis se trudio
da dobije jo minut vremena za Shona.
Ja ne sumnjam u vau rije ali bih veoma cijenio da dobijem i neko osiguranje od generala Wai.
General Wai je u gradu. Vidjet ete ga kasnije.
Kapetan je govorio otsjeno i prie naprijed da uzme novac. Iskosa Francis ugleda Shonovu ruku kako se
zavlai ispod bluze. Dolazi sad, pomisli. Istoga trenutka on zau pucanj iz revolvera i udarac metka o kantu
u vrei. Pripremljen za potres nije mogao shvatiti. Eksplozije nije bilo. Shon brzo, jedno za drugim, opali
jo tri puta u kantu. Francis ugleda kako se benzin prosipa preko vree. Pomisli, sa bolesnim razoaranjem
a ipak bre od pucnjeva: Shon se prevario, metci nee zapaliti benzin ili moda su mu stavili u kantu samo
kerozin. Sada ugleda Shona kako puca u gomilu, kako pokuava da oslobodi svoj pitolj, kako beznadno
dovikuje svojim ljudima da se ubace. Ugleda kapetana i jo nekih dvanaestak vojnika kako mu se
pribliuju. Sve se odigralo
311brzo kao to je i mislio. Osjeti poslednji, pustoei val ljutnje i oaja. Namjerno, kao da baca udicu, on
povue ruku unazad i baci svoju baklju.
Tanost njegova pogotka bila je divna. Plamen se uzdie kao kometa kroz no i udari o natopljenu vreu
tano u centar. U istom trenutku zapahnu ga talas zvuka i svjetla. Vie je osjetio blistavi prasak kad je
zemlja eksplodirala i izmeu uasne detonacije nalet zraka koji pali odbaci ga unazad u mrak. Nikad ranije
nije gubio svijest. Sad mu se inilo da pada, pada u prostor i tminu, da grevito trai uporite i ne nalazei
ga, propada uniten, u zaborav.
Kad mu se vratila svijest vide da lei opru-en na otvorenom, slab ali neozlijeen, i da ga Shon vue za ui
da bi ga vratio svijesti. On kao kroz maglu ugleda crveno nebo nad sobom. itav kedrov gaj bio je u
plamenu, pucao i besnio kao lomaa.
Je li je top uniten?
Shon presta da ga vue i ustade, sa olakanjem.
Da, gotov je. I nekih tridesetak Waiovih vojnika raznijeti s njim. Zubi su mu se bijelili na oprljenu,
aavu licu. Prijatelju moj, estitam. Nikad nisam vidio tako divno ubijanje u ivotu. Jo jedno takvo i
moete me pridobiti za kranina.
Slijedeih nekoliko dana unese uasnu smetenost uma i duha u oca Chisholma. Fizika reakcija ove
avanture gotovo ga je slomila. On nije bio ilavi heroj iz romantinih pria ve zdepast mali ovjek kratka
daha, ve preko etrdesete. Bio je sav omamljen i potresen. Glava ga je tako uporno boljela da je morao da
se po nekoliko puta na dan odvue u svoju sobu i zaroni elo u mlaku vodu u vru. A preko ove tjelesne
patnje muio ga je jo vei strah u dui, kaotino mijeanje trijumfa i kajanja, teko i bezduno uenje, da
on, sveenik Gospoda, moe dii ruku da bi pobio svoju
312
subrau. Nije gotovo uope mogao nai samo-opravdanja zbog sigurnosti svojih ljudi. Najudnija bura je
bjesnila pri sjeanju na vlastitu nesvjesticu od udara eksplozije. Zar je smrt takva? Totalni zaborav...
Nitko osim Polly nije sumnjao da je on uope naputao te noi misiju. On je mogao samo osjetiti njen
miran pogled kako ga prati poev od njegove nijeme i smanjene prilike do nagorjelih panj eva kedrova koji
su sada oznaavali ostatke utvrenja. Beskrajno razumijevanje osjealo se u banalnoj frazi kojom mu se
obratila:
Netko nam je uinio veliku uslugu, to je uklonio onu dosadu.
Borbe su se nastavile na periferiji grada i bregovima na istonoj strani. etvrtog dana izvjetaji koji su
pristizali u misiju ve su pokazivali da se borba okree na tetu Waia.
Kraj te nedjelje bio je siv i oblaan, s tekim oblacima. U subotu se pukaranje u Pai-tanu svelo samo na
nekoliko povremenih arkanja. Promatrajui sa svoga balkona, otac Chisholm ugleda redove prilika u
zelenim Wai uniformama kako odstupaju od Sjevernih vrata. Mnogi od njih odbacili su svoje oruje u
strahu da e biti zarobljeni i strijeljani kao pobunjenici. Francis je znao da je ovo znak da Wai gubi i da
nee biti u stanju da napravi kompromis sa generalom Naianom.
Ispred misije, iza gornjeg zida gdje su ih bambusove trske sklanjale od pogleda iz grada, skupio se izvjestan
broj ovih razbijenih vojnika. Njihovi glasovi, neodreeni, i jasno uplaeni mogli su se uti i u misiji.
Oko tri sata poslijepodne sestra Clotilda pojavi se pred ocem Chisholmom s novim uzbuenjem, dok je on
etao dvoritem, suvie uznemiren da bi se odmarao.

 Anna baca hranu preko gornjeg zida. Ona je optuujui rastezala. Uvjerena sam da je njen vojnik
tamo... oni su razgovarali.
313Njegovi nervi ve su bili na ivici. Nema nikakve tete ako se hrana daje onima kojima je potrebna.
Ali on je jedan od onih uasnih koljaa. Oh, mi emo svi biti poklani u naim posteljama!
Nemojte toliko mnogo misliti o vaem grlu
on planu uznemiren. Muenitvo je lak put u carstvo nebesko.
Kad se spustio sumrak, gomile poraenih Wai-ovih vojnika pokuljae kroz gradske kapije. One stigoe do
mosta Manchu, gurajui se putem uz Blistavi Zeleni Nefrit pored misije u velikom neredu. Na prljavim
licima ljudi ogledala se panika bjekstva.
Idue noi bile su ispunjene tamom i neredom, uzvicima i pucnjevima, konjima koji su galopirali i
plamenovima baklji s udaljenih ravnica. Sveenik je promatrao s udnom tugom to sve s donjih vratnica
misije. Odjednom, dok je tamo stajao, on zau iza sebe paljive korake. Okrenu se. Kao to je to gotovo i
oekivao, bila je to Anna, zakopana kaputa do ispod brade, sa zaveljajem u rukama.
Kuda odlazi, Anna?
Ona se povue uz prigueni krik, ali odmah ponovo ovlada svojom namrgoenom smjelou.
To je moja stvar.
Nee da mi kae?
Ne.
Njegovo raspoloenje se smirilo, poloaj izmijenio. Kakve e koristi imati od primoravanja?
Ti si odluila da nas napusti, Anna. To je oigledno. I nita, to bih ja rekao ili uinio, to ne moe
izmijeniti.
Ona ree gorko: Sada ste me uhvatili. Ali idui put neete.
Nema potrebe da eka idui put, Anna.
On izvadi klju iz svog depa i otkljua kapiju.
Slobodna si da ode.
Mogao je vidjeti kako se trgla od uenja i osjetiti pogled tih punih, arkih oiju. Zatim, bez
314
rijei zahvalnosti ili oprotaja, ona dohvati svoj zaveljaj i polete kroz otvor. Njena prilika u trku se izgubi
na zakrenom putu.
Stajao je, gologlav, dok je ova rulja prolazila kraj njega. Sada se povlaenje pretvorilo u divlji bijeg glavom
bez obzira. Odjednom se zaue snani povici, i on ugleda u nemirnom svjetlu podignutih baklji grupu ljudi
na konjima. Oni su se brzo pribliavali, probijajui se kroz sporu, pjeaku rulju, koja ih je ometala. Kada
su stigli do vratnica jedan od jahaa trgnu svog oznojenog ponija da stane. Po svjetlu baklje sveenik
ugleda nevjerojatno zlo, lice kao u mrtvake glave s uskim prorezima oiju i niskim, zabaenim elom.
Konjanik mu doviknu uvrijedu prepunu mrnje, zatim podie ruku uz trenutnu, smrtnu prijetnju. Francis se
ne pokrenu. Njegova savrena nepo-minost, ravnodunost i rezignacija ini se da je omela drugoga. Dok je
za trenutak oklijevao, izdaleka se ue povici: Naprijed, naprijed Wai... u Tou-en-lai... oni dolaze!
Wai spusti ruku, drei oruje, uz udni fata-lizam. Obadajui konja dalje, on se sagnu u sedlu i jetko
pijunu u lice sveenika. No ga proguta.
Slijedeeg jutra, koje je osvanulo vedro i sunano, zvona misije veselo su brujala. Fu se popeo na zvonik,
po vlastitom nahoenju. On je vukao dugako ue, prorijeena brada mu se leprala od oduevljenja.
Veina izbjeglica bili su spremni da pou kuama, vesela lica, ekajui samo rije Oca misije prije no to
krenu. Sva djeca su se nalazila u dvoritu, smijala i igrala, pod nadzorom Marthe i Maria-Veronice koje su
toliko ve prele preko svojih razmimoilaenja da su mogle stajati jedna od druge na udaljenosti od est
stopa.
Cak se i Clotilda igrala, najveselija od svih, skaui za loptom, trei s malianima i smijui se. Polly,
uspravno sjedei na svom omiljenom mjestu u povrtnjaku, motala je novi ovitak vune, kao da se ivot
odvija sasvim normalno.
315Kada je otac Chisholm lagano siao niz stepenice svoje kue, Joseph ga radosno doeka, nosei dijete
punih obraza na ruci. Prolo je, gospodaru. Pobjeda za Nainove. Novi general je zaista velik. Nema vie
rata u Pai-tanu. On to obeava. Mir za sve nas. On je njeno ljuljao bebu, trijumfalno. Nema vie
borbi, dragi mali Jos-hua, nema vie suza i krvi. Mir! Mir!
Neobjanjivo, krajnja tuga obuhvati sveenikovo srce. On njeno dohvati bebu za obraz, mek i zlatan,
palcem i kaiprstom. Prigui svoj uzdah i osmjehnu se. Svi su trali sada k njemu, njegova djeca, ljudi koje
je volio koje je, po cijenu svog najdraeg principa, spasio.
X

Kraj januara donio je prve slavne plodove pobjede u Pai-tan. I Francis osjeti olakanje to je tetka Polly
poteena tog prizora. Ona je otila za Englesku nedjelju dana ranije, i, iako je rastanak bio teak, u srcu je
znao da je mudrije to odlazi.
Tog jutra na putu od ambulante razmiljao je o dugakom redu za riu. Jue se je pruao du itavog zida
misije. Wai, bijesan zbog poraza, spalio je svaku stabljiku ita, itave milje unaokolo. Berba indijskog
krumpira bila je siromana. Ri-ina polja, to su ih obraivale samo ene, dok je mukarce i volove
rekvirirala vojska, dali su manje od polovine uobiajena prinosa. Svega je bilo malo, i sve je bilo skupo. U
gradu su se cijene konzervi poveale za pet puta. Cijene su svakog dana rasle.
On pouri u prepunu zgradu. Sve tri sestre bile su tamo, svaka s drvenom mjericom i crnom lakiranom
kutijom rie zauzete beskonanim odmjeravanjem tri unce rie, stavljajui ih u prine-sene zdjele.
(fJ!
..,
316
Promatrao ih je. Njegovi ljudi bili su strpljivi, sasvim nijemi. Ali pokreti suhih zrnaca stalno su utali u
prostoriji. On ree tiho Maria-Ve-ronici: Ne moemo ovako da izdrimo. Sutra emo morati da
prepolovimo slijedovanje.
Vrlo dobro. Ona napravi pokret da se slae. Na njoj se ogledao napor ovih posljednjih nedjelja, uini
mu se da izgleda neobino blijedo. Drala je pogled na kutiji.
On poe vanjskim vratima, jednom ili dvaput, prebrojavajui. Najzad, na njegovo olakanje, red poe da se
prorijeuje. Ponovo prijee dvoritem i spusti se u podrum, pregledavajui iznova njihove zalihe. Sreom
ih je poruio kod gospodina Chia jo prije dva mjeseca i ta je isporuka stigla. Ali zalihe rie i krumpira,
namirnice koje su upotrebljavali u velikoj koliini, bile su opasno male.
Razmiljao je. Iako su cijene bile ogromne, hrana se jo uvijek mogla kupiti u Pai-tanu. On se odjednom
odlui da po prvi put u historiji misije, telegrafie drutvu za pomo.
Nedjelju dana kasnije dobio je telegrafski odgovor:
Sasvim neizvodljivo da se doznai novac. Molimo da imate na umu da smo u ratu. Vi niste, i stoga ste
veoma sretni. Sasvim zauzet poslovima Crvenog Kria. Najbolji pozdrav. Anselm Mealev."
Francis zguva zeleni papiri, ne mijenjajui nita u izrazu lica. To poslijepodne prikupio je sva mogua
financijska sredstva misije i otiao u grad. Ali sad je ve bilo kasno nije mogao nita kupiti. Trnica
itom bila je zatvorena. Glavne trgovine iznosile su samo minimum kvarljivih proizvoda lubenice,
rotkive, i sitnu ribu.
Uznemiren, on zastade kod misije u ulici Fenjera, gdje je dugo razgovarao sa dr Fiskeom. Zatim, na putu
kui, on posjeti i gospodina Chia.
Gospodin Chia doeka Francisa. Zajedno su ispili aj u maloj zastakljenoj kancelariji koja je mirisala na
zaine, mous i kedrovinu.
/
317 Da sloi se ozbiljno g. Chia, kad su sasvim prodiskutirali nestaicu. To
pitanje izaziva malu zabrinutost. G. Pao je otiao u Chek-kow da pokua nabaviti izvjesna uvjeravanja od
nove vlade.
S nekim izgledima na uspjeh?
Sa svim izgledima dodade mandarin pribliavajui se cinizmu najveem to ga je otac Chisholm
ikada uo: Ali uvjeravanja nisu isto to i zalihe.
Kau da itnica ima mnogo tona rezervnog ita.
General Naian je uzeo svaku mjericu za sebe. On je opljakao svu hranu iz grada.
Ali on, svakako otac misije je govorio zabrinuto ne moe ostaviti narod da gladuje. Obeao im je
velike nagrade ako se budu borili za njega.
Sada je blago izrazio uvjerenje da bi mala depopulacija mogla koristiti zajednici.
utnja. Otac Chisholm primjeti: Pravi je spas to e dr Fiske imati velike zalihe. Njemu su obeali tri
barke iz taba u Pekingu.
Ah!
; Ponovo tiina.
Vi sumnjate?
Gospodin Chia odgovori svojim njenim osmijehom. Od Pekinga do Pai-tana ima dvije hiljade lija. I
mnogo gladnih na putu. Po mom skromnom miljenju, moj dragi, potovani prijatelju, moramo se
pripremiti za est mjeseci najveih tekoa. Ovo se dogaa u Kini. Ali to s tim? Mi emo otii. Kina
ostaje.
Idueg jutra otac Chisholm bio je primoran da vrati ljude iz reda za riu. Srce mu se cijepalo da to uini, ali
je ipak morao zatvoriti vrata. On dade instrukcije Josephu da napie objavu da sluajevi krajnje bijede
mogu ostaviti svoja imena u loi. On e onda lino ispitati stvari.

U kui poe praviti plan za racioniranje namirnica u misiji. Slijedee nedjelje poeo ga je
318
<
provoditi. Kada je poela da se primjenjuje ova shema, djeca su se prvo udila, zatim negodovala a onda se
prepustila nekoj zbunjenoj tuposti. Bili su letargini, i stalno su traili jo prilikom objeda. Nedostatak
eera i kroba ini se da im je nanosio najvie neprijatnosti. Gubili su u teini.
Iz metodistike misije nisu dobili nikakvih vijesti o novim zalihama. Dunke su ve kasnile preko tri
nedjelje i strah dr Fiskea bio je suvie velik da ga se ne bi zapazilo. Njegova kuhinja bila je zatvorena ve
vie od mjesec dana. U Pai-tanu ljudi su imali trom izgled, teko apatini. Na licima nije bilo vedrine, ni
ivosti u pokretima.
Zatim je poelo postupno a zatim sve snanije: vjena transmigracija, stara isto koliko i Kina, nijemi
odlazak ljudi i ena s djecom iz grada ka jugu. Kada je otac Chisholm ugledao ovaj znak srce mu se sledi.
Strana vizija njegove male zajednice, iscrpljene u posljednjem stadijumu gladovanja. On odmah izvue
pouku, brzo, iz spore povorke koja se sada formirala pred njegovim oima.
Kao i u danima kuge, on pozva Josepha, po-razgovori s njim i posla ga po hitnom poslu. Sutradan poslije
Josephova odlaska, on ode u blagovaonicu i naredi da se djeci da jo jedna porcija rie. U ostavi je
preostala jo posljednja kutija smokava. On poe uz dugi sto i svakom djetetu dade ljepljiv slatki zalogaj.
Ovaj znak bolje ishrane razvedri zajednicu. Ali Martha promatrajui skoro praznu ostavu u podrumu i oca
Chisholma, mucala je zbunjeno:
Sta se dogaa, oe? Ima neto... nisam sigurna.
Znat e u subotu, Martha. U meuvremenu, molim, reci asnoj Majci da emo produiti s ovom
poveanom porcijom rie sve do kraja nedjelje.
Martha ode da izvri ovu poruku, ali nije mogla nigdje da pronae asnu majku. To je bilo udno.
319itavo to poslijepodne Maria-Veronica nije se pojavljivala. Ona se nije pojavila ni na svom asu tkanja,
koji je uvijek odravala srijedom u kor-parnici. U tri sata nitko je nigdje nije mogao pronai. Moda je to
bila grijeka. Neto poslije pet, ona se pojavi u blagovaonici na svojoj dunosti kao i obino, blijeda i
sabrana, ne pruajui nikakva objanjenja za svoje otsustvo. Ali te noi u samostanu, i Clotilda i Martha
bile su probuene udnim zvukom koji je dopirao, sasvim sigurno iz sobe Maria-Veronice.
Iznenaene, one su o ovome razgovarale apatom sutra izjutra u uglu praonice rublja, promatrajui asnu
Majku kroz prozor kako prelazi dvoritem, dostojanstvena i uspravna, a ipak sporije no inae.
Najzad se slomila Marthine rijei su nekako bile ukljetene. Blagoslovljena Bogorodice, jesi li je
ula kako jeca prole noi?
Clotilda je cijedila rublje. Moda je imala vijesti o velikom nemakom porazu o kome mi jo nismo
ule.
Da, da... mora da je neto strano Marthino lice se odjednom napui. Zaista, samo da nije
tako prokleta Nijemica, gotovo bih je mogla poaliti.
Nikada je ranije nisam ula da plae Clotilda je razmiljala, neodluno uvijajui prste. Ona je
ponosita ena. To mora da joj pada dvostruko tee.
Ponos ide ispred pada. Zar bi ona imala suosjeaj a prema nama, da smo mi prve popustile? Ipak
moram priznati bah! Nastavimo da glaamo.
Rano u nedjelju izjutra, misiji se pribliavala mala povorka jahaa, krivudavo se sputajui s planina.
Primivi od Josepha izvjetaj o njihovu dolasku, otac Chisholm pouri ka loi da doeka Liu-Chia i
njegova tri druga iz sela Liu. On zgrabi ruke starog pastira kao da ih nikada nee pustiti.
;,,..-.,..
n/5
320
" Ovo je pravo milosre. Dobri Gospod e vas za ovo blagosloviti.
Liu-Chi se osmjehnu, naivno sretan zbog toplog prijema. Doli bismo i ranije. Ali nam je trebalo mnogo
vremena da prikupimo poni je.
Tu se nalazilo moda trideset niskih upavih planinskih poni ja, zauzdanih ali bez sedla s korpama
postavljenim preko lea. Oni su zadovoljno vakali otkose suhe trave koja je bila za njih prostrta. Sveenik
se raspoloi. On je nutkao etvoricu ljudi s osvjeenjem koje je Josephova ena ve pripremila u loi,
govorio im da se moraju odmoriti poslije jela.
On zatee asnu Majku u sobi za rublje kako nijemo vadi svjee bijelo rublje za ovu nedjelju: stolnjake,
posteljno rublje i runike, i dodaje ih Marthi, Clotildi i jednoj djevojici starijem aku. On vie nije
pokuavao da prikrije svoje zadovoljstvo.
Moram vas pripremiti za promjenu. Zbog prijetnje gladi selimo u selo Liu. Tamo ete imati svega,
uvjeravam vas. On se osmjehnu. Sestra Martha, isto tako ete tamo nauiti mnogo naina za

pripravljanje planinske ovetine. Znam da ete uivati u tome. A to se tie djece ... to e biti divan
odmor.
Za trenutak zavlada ope iznenaenje. Zatim se i Martha i Clotilda osmjehnue, svi jesne da im predstoji
promena u monotoniji ovog ivota i ve obuhvaene uzbuenjem ove predstojee avanture.
Nesumnjivo da oekujete da budemo organizirani za pet minuta prijateljski je gunala Martha,
bacivi pogled, po prvi put poslije toliko nedjelja, na asnu majku, kao da oekuje njeno odobrenje.
To je bio prvi blagi znak pomirenja. Ali Maria-Veronica stojei tu, bezbojna lica, nije na to odgovorila
nikakvim znakom.
Da, morate biti brze. Otac Chisholm je govorio gotovo veselo. Mali se mogu smjestiti u korpe.
Ostali se moraju naizmjenino mijenjati
21 Kljuevi kraljevstva
321 hodati i jahati. Noi su tople i lijepe. Liu-Chi e voditi rauna o vama. Ako danas poete trebalo bi
da stignete u selo kroz nedjelju dana.
Clotilda se zakikota. Bit emo kao jedno od plemena u Egiptu.
Sveenik potvrdi. Josephu u dati korpu s mojim golubovima. Svake veeri mora pustiti jednog da mi
donese poruku o vaem putu.
gto? I Martha i Clotilda uzviknue u glas. Zar ne idete i vi sa nama?
Ja u moda doi kasnije. Francis je bio sretan to one ele da bude s njima. Vidite, netko mora
ostati u misiji. asna Majka i vas dvije biete pioniri.
Maria-Veronica ree tiho: Ja ne mogu da idem.
Zavlada tiina.
Prvo je pomislio da je to nastavak njene udi, da ne eli da poe s druge dvije, ali jedan pogled na njeno
lice bio mu je dovoljan da vidi da se radi o drugom neem.
On ree nagovarajui: To e biti prijatan put. Promjena e vam koristiti.
Ona lagano odmahnu glavom. Bit u prinuen da poem na mnogo dui put... ubrzo.
Jo dua pauza. Zatim, stojei vrlo mirno, ona ree bezbojnim glasom, lienim osjeaja: Moram se
vratiti u Njemaku ... da uredim pre-nos mog imanja... na na red... Gledala je u daljinu. Moj brat je
poginuo u ratu.
Ranija putnja bila je duboka, ali sada zavlada smrtna tiina. Clotilda je bila prva koja je briz-nula u pla.
Zatim Martha, kao uhvaena ivotinja u zamci, obori nevoljno glavu suosjeajui. Otac Chisholm je gledao
s jedne na drugu u dubokoj tuzi, i zatim se tiho udalji.
Dvije nedjelje poslije odlaska grupe u selo Liu, postavi se dan odlaska Maria-Veronica pred njega s
nevjericom. Posljednje informacije iz sela, primljene putem goluba-pismonoe pokazivale su da su djeca
primitivno ali udobno smijetena i u
322

,.....,:.,..,..,.:.>;..-. :,.
odlinom zdravlju zbog planinskog zraka. Otac Chisholm je imao razloga da sam sebi estita na svojoj
ideji. A ipak, dok je iao pored Maria-Ve-ronice niz pristanine stepenice, s dva nosaa ispred njih, s
dugakim tapovima kojima su pridravali njen prtljag na ramenima, on osjeti oajnu beznadnost.
Stajali su na molu dok su ljudi smjetali zaveljaje u barku. Iza njih se pruao grad, amo-rei mirno,
ostavljen. Ispred njih na sredini rijeke, nalazila se dunka. Sivosmea voda, zapljuskujui trup broda,
pruala se sve do sivog horizonta.
Nije mogao nai rijei da bi iskazao to misli. Ona mu je uvijek toliko mnogo znaila, ova plemenita i mila
ena, sa svojom pomoi, ohrabre-njem i drugarstvom. Budunost se pruala pred njima, neodreeno,
budunost ispunjena njihovim zajednikim radom. Mada je neoekivano odlazila, izgledalo je gotovo
kradom, u sumaglici, i neizvjesnosti.
On uzdahnu najzad, osmjehnuvi joj se, uznemiren. Cak i ako moja zemlja ostane u ratu s vaom... ne
zaboravite... ja nisam va neprijatelj.
Ovaj umjereni iskaz bio je tako nalik na njega i sve ono emu se divila kod njega, i poljuljao je njenu
odlunost da bude snana. Dok je gledala na njegovu mravu priliku, uvueno lice i prorijeenu kosu, suze
joj zamraie lijepe oi.
Moj dragi... dragi prijatelju ... nikada vas nee zaboraviti.
Ona mu jo jednom toplo stee ruku, i brzo ue u mali amac, koji je trebalo da je odnese na dunku.
Stajao je tamo, oslanjajui se na svoj stari areni kiobran, oiju stisnutih zbog bljeska vode, sve dok se
brod ne pretvori u taku, ploveu taku koja se gubila iza obrisa neba.
Da ona i ne zna, stavio je meu njen prtljag malu antiku figuru panjolske Bogorodice koju
n*
*
\
323T\.

mu je dao otac Tarrant. To je bilo jedino to je imao od vrijednosti. Ona joj se esto divila.
On se okrenu i lagano i mukotrpno krenu kui. U vrtu koji je ona stvorila i toliko voljela, on zastade,
zahvalan za tiinu i mir. U zraku se osjeao miris ljiljana. Stari Fu, vrtlar, njegov jedini drug u naputenoj
misiji, potkresivao je bunje azaleje njenim, umornim rukama. On se osjeti iscrpljenim od svega to je
nedavno proivio. Jedno poglavlje u njegovu ivotu se zavrilo; po prvi put on neodreeno osjeti da stari.
Sjede na klupu ispod banjan drveta, spusti laktove na sto od borovine, koji je ona tu postavila. Stari Fu,
potkre-savajui azaleje pretvarao se da ga ne primjeuje, kada je trenutak kasnije, spustio glavu na ruke.
XI
k
iroko lie banjan drveta jo uvijek ga je zaklanjalo dok je sjedio za vrtnim stolom i prevrui stranice
svog dnevnika rukama koje su, udnom opsjenom, bile iarane venama i neodreeno podrhtavale. Prirodno,
stari Fu ga vie nije promatrao, moda samo kroz neku pukotinu na nebu. Umjesto njega, dva mlada vrtlara
nadvijala su se na gredicu azaleja, dok je otac Chou, kineski sveenik, malen, njean i smjeran, etao sa
svojim brevijarom na nunoj razdaljini, i bacao na njega tople smee sinovljeve poglede.
Po avgustovskom suncu dvorite misije je svjetlucalo od suhe svjetlosti poput iskra u zla-tastu vinu. S
igralita sretni uzvici djece za vrijeme odmora sluili su mu za odreivanje vremena: jedanaest asova.
Njegova djeca, ili bolje rei on se suho ispravi, djeca njegove djece. .. Kako je nepravedno vrijeme
samo proletjelo kraj njega, bacajui godine u njegovo krilo, jednu za drugom, suvie brzo, da bi ih sve
mogao svrstati.
324
Vedro.crveno lice, puno i s osmijehom, uplovi u njegov odsutan pogled, iznad ae mlijeka. On se silom
namrti, kada se majka Mercy Mary pribliila, nestrpljiv to ga podsjea na godine jo jednom svojom
panjom. On je imao tek ezdeset sedam, pa, ezdeset osam idueg mjeseca... skoro nita... a bolje se
osjeao od svakog mladia.
Zar vam nisam rekao da mi to ne donosite? Ona se nasmija blago snana, vrijedna i
puna. Danas vam je potrebno, oe, ako ve insistirate da poete na taj dugaki nepotrebni put. Ona
zastade. Ne razumijem zato otac Chou i dr. Fiske ne bi mogli poi sami? Ne znate?
Ne zaista.
Draga Sestro, to je vrlo ravo. Mora da vam se mozak razdvaja. Ona se nasmija neduno i pokua da
ga nagovori.
Je li da kaem Joshui da ste odluili da ne idete?
Recite mu da osedla ponije kroz jedan sat. On je otprati pogledom, odmahujui prijekorno
glavom. Ponovo se osmjehnu, uz suhi trijumf ovjeka koji je istjerao svoje. Zatim, uzimajui gutljaj po
gutljaj mlijeka, bez ikakvih grimasa poto je ona sad otila, on nastavi sa svojim leernim pregledom
dnevnika pred sobom. To je bila navika kojoj se nedavno prepustio, neka vrsta voljne retrospekcije, koju je
evocirao okretanjem izlizanih i iskrzanih stranica, nasumce.
Ovog jutra su se stranice otvorile, zaudo, prvo na datumu Oktobra 1917:
,,I pored sve boljih prilika u Pai-tanu, dobrog prinosa rie i sigurnog povratka mojih malih iz sela Liu, u
posljednje vrijeme bio sam neraspo-loen; a ipak, danas mi je jedan jednostavan incident pruio veliku
sreu.
Bio sam odsutan etiri dana zbog godinje konferencije koju je papinski prefekt smatrao po325f
trebnim sazvati u Sen-siangu. Zbog toga to smo najudaljenija stanica u vikarijatu, mislio sam da sam imun
od ovakvih piknika. I zaista, mi smo misionari tako razbacani i tako nas je malo samo otac Surette,
nasljednik jadnog Thibodeau, tri Chek-kow sveenika Kineza i otac Van Dwyn, Holananin iz Rakai-a,
tako da je ova prilika izgledala jedva vrijednom duga putovanja rijekom. Ali postojala je i razmjena
miljenja." I prirodno, ja sam govorio indiskretno protiv agresivnih metoda pokrtavanja", jo se naljutio i
citirao roaka g. Pao: Vi misionari doete sa Vaom Biblijom a odlazite s komadom nae zemlje." Time
sam se zamjerio ocu Surette, ivahnom ocu koji uiva u svojim miiima, koristei ih da bi unitio sve
prijatne male budistike rtvenike u krugu od dvadeset lija od Sen-sianga, i pored toga tvrdi da dri
zadivljujui rekord od 50.000 usrdnih molitvi u jednom danu.
Na povratku sam bio obuzet kajanjem. Koliko sam esto samo morao upisati u ovaj dnevnik: Ponovo
neuspjeh. Dragi Gospode, pomozi mi da zadrim svoj jezik! A oni su mislili u Sen-siangu da sam tako
udna riba!
Da bih muio samoga sebe nisam htio da uzmem kabinu na brodu. Do mene na palubi nalazio se ovjek sa
kavezom prvoklasnih takora, koje je jeo za ruak, pred mojim oima potamnje-lim od munine. Pored
toga padala je teka kia, u potocima, i ja sam, kao to sam i zasluio, strano povraao.

Zatim, kad sam izaao iz broda u Pai-tanu, vie mrtav no iv, zatekoh jednu staru enu kako me eka na
vlanom, pustom molu. Kad se pribliila primijetih da je to moja stara prijateljica, stara majka Hsu, koja je
kuhala grah u konzervi od mlijeka u dvoritu. Ona je bila najsiromanija, najnia osoba u mojoj parohiji.
Na moje iznenaenje, lice joj se ozari kada me je ugledala. Brzo mi ree da sam joj toliko nedostajao tako
da je stajala tu po kii posljednja
326

tri popodneva, ekajui da se vratim. Ona izvadi est malih prazninih kolaia od rie i eera, ne one koje
se jedu, ve stavljaju ispred slike Buddhe istih onih slika koje otac Surette unitava. Komian gest... Ali
radost zbog saznanja da sam bar jednoj osobi drag... i neophodan..."
Maj 1918: Ovog divnog jutra moja prva grupa, dvadeset i etvoro mladih naseljenika otila je za Liu.
Mogao bih diskretno dodati, po dvanaest od svake vrste, uz veliko oduevljenje i mnoga znaajna klimanja
glavom, i praktine savjete nae dobre asne majke Mercy Mary. Iako sam bio veoma protivan njenom
dolasku odmjeravajui je snudeno sa sjeanjem na Maria-Veronicu ona je divna, sposobna vedra
osoba i za svetu kaluericu ima izvanredan uvid u potrebe brane postelje.
Stara Mex Paxton, ribarka iz Cannelgate, uvjeravala me je da nisam takva budala kao to izgledam; i ja
se sasvim ponosim mojom inspiracijom da koloniziram Liu najboljim proizvodima misije St. Andrewa.
Ovdje jednostavno nema dovoljno posla za moje mlade ljude koji rastu. Izgledala bi najvea glupost, kada
bi ih, poto ih ovjek izvue iz jarka, bacio nazad ponovo, dobrovoljno, sad kad su prosvijeeni. A Liu e
takoe imati koristi ubacivanjem svjee krvi. Tamo ima dovoljno zemlje, klima je povoljna. Kad broj bude
dovoljan, poslat u i mladog sveenika. Anselm mi mora poslati jednog, ja u ga salijetati, sve dok ne
zagluim ...
Umoran sam veeras od uzbuenja i ceremonija ova brojna vjenanja nisu ala i kineski ceremonijalni
govori glasnice pretvaraju u ruevine. Moda je moja depresija reaktivna, a moda i fizika. Nuno mi je
potreban odmor, malo sam posustao. Fiskovi su otili na svojih uobiajenih est mjeseci odmora, da bi
posjetili sina koji se sad nalazi u Virdiniji. Veoma mi nedostaju. Njihova zamjena, otac Ezra Salkins, ini
da shvatim kako imam njene i prijatne susjede. Shang-Foo
327Ezra nije ni jedno ni drugo krupan ovjek sa vrstom vedrinom, rotarijanskim stiskom ruke, i
osmijehom koji se topi poput masti. On se nadvio na mene, dok mi je lomio kosti prstiju: -*- Sve to mogu
da vam pomognem, brate, sve.
Fiskovi e biti moji poasni gosti u Liu. Ali sam tup prema Ezri. Kroz ezdeset sekundi on bi ve oblijepio
grob oca Ribiera s plakatima: Brate, je li si spaen? Oh! Mrzovoljan sam i kiseo, to je sve zbog te pite od
ljiva, Mercy Mary naterala me je da pojedem za vrijeme svadbenog doruka . ..
Bio sam zaista sretan kada sam primio dugako pismo datirano 10. juna 1922. od majke Maria-Veronice.
Poslije mnogih promjena, ratnih tegoba i ponienja primirja, ona je najzad nagraena naimenovanjem za
nadstojnicu Sikstinskog samostana u Rimu. To je kua njenog reda, divna stara zgrada na visokim
padinama izmeu Cor-soa i Quirinala koja gleda u Saporelli i izvanredno lijepu crkvu Santi Apostoli. To je
naimenova-nje od prvenstvenog znaaja, ali ne i vie no to zasluuje. Izgleda da je zadovoljna... na miru.
Njeno pismo mi donosi miris Svetog Grada to bi mogla biti jedna od Anselmovih fraza! uvijek
predmet mojih njenih enji, i zato sam se usudio da napravim plan. Kad dobijem bolovanje, koje je ve
dvaput odloeno, ta me sprijeava da posjetim Rim, da oderem cipele po mozaiku St. Petera i da pored
toga obiem i majku Maria-Veronicu. Kad sam u aprilu pisao Anselmu, estitajui mu na njegovom
naimenovanju za dekana katedrale u Tvnecastlu, on me je uvjerio u svome odgovoru, da u kroz est
mjeseci dobiti pomonika i svoj ve dugo potreban odmor" prije to proe godina.

Besmisleno uzbuenje obuzima ove moje kosti izbijeljene od sunca, pri pomisli kakva me srea moda
oekuje. Dovoljno! Moram poeti da te-dim da bih kupio jedno odijelo. Sto bi samo dobra nadstojnica
samostana Santi Apostoli pomislila,
328
ako bi se mali zidar koji tvrdi da je njen poznanik, pojavio sa zakrpom na turu.
17. septembra 1923: Uzbuenje od kojega dah zastaje. Danas stie moj novi sveenik, najzad imam
kolegu a to izgleda moda suvie dobro da bi bilo tano.
Iako su mi u poetku Anselmove opirne nade obeavale sigurnog mlaeg Skota, moda sa pjegama i
riom kosom, posljednji izvjetaji su me pripremili na Oca iz Koleda u Pekingu. Bilo je nalik mojem
izopaenom humoru, da nita ne kaem sestrama o ovakvom ishodu. Nedeljama su se spremale da razmaze
mladog misionara iz domovine Clotilde i Martha su eljele da to bude galski s bradom, jadna majka
Mercy Mary je itala specijalnu molitvu da bude Irac. Izraz na njenu potenu irskom licu, kada je upala u
moju sobu, purpurna od tragedije! Novi otac je Kinez!"
Ali otac Chou izgleda divan ovjei, ne samo to je tih i prijatan, ve takoer sa dubokim unutranjim
ivotom koji je jedna od onih divnih karakteristika Kineza. Sreo sam nekoliko domaih sveenika na
mojim rijetkim putovanjima za Sen-siang i uvijek sam bio impresioniran. Ako bih elio da budem
pompezan, mogao bih rei da postoje dobri izgledi da se kombiniraju mudrost Konfuija i vrline Krista.
,,I sad odlazim za Rim, idueg mjeseca. .. moj prvi odmor poslije devetnaest godina. Osjeam se kao
ak iz Holywella, na kraju tromesje-ja, koji lupa o klupu i pjeva:
Jo dvije nedjelje i bijedi u
Izmai izvan kapije."
Pitam se samo nije li majka Maria-Veronica zaboravila na ukus prvoklasnog umbira. Ponet u joj
staklenku, izloit u se tome ak da mi kae, da je prela na makarone. Hej-ho! Ovaj ivot je veoma veseo.
Kroz prozor mogu vidjeti mlade ke-drove kako se ljuljaju na vjetru u divljoj radosti. Moram sad pisati u
Sangaj po karte. Hura!
329Oktobar 1923. Juer je stigao telegram kojim se ponitava moj put za Rim i ja sam se sad vratio iz
moje veernje etnje kraj rijeke gdje sam dugo stajao u blagoj izmaglici i promatrao kor-morane
ribolovce. To je tuan nain lovljenja ribe, ili moda ja to tako promatram. Velike ptice nose oko vratnik
koji ih sprijeava da progutaju ribu. One ue ravnoduno na rubu amca kao da im je sve to uasno
dosadno. Odjednom, zauje se pljusak vode i prskanje, i pojavljuje se veliki kljun naduven od ribe, iji se
rep uvija na kraju. Zatim nailazi neprijatno gibanje vrata. Kada se oslobode svog olova ptice odmahuju
glavom, neutjene, kao da ih ovo iskustvo nije niemu nauilo. Zatim ponovo ue, crno razmiljajui,
pribirajui se za nov podvig.
Moje vlastito raspoloenje bilo je mrano i poraeno, sam Gospod zna. Dok sam stajao kraj vode boje
kriljca, sa koje je noni vjetar nabirao valove i bacao ih na korov skupljen poput kose na obali, misli su mi,
zaudo bile, ne u Rimu, ve u strujama Tweedside, sa mnom, bosim, po namrekanoj kristalnoj vodi,
bacajui udicu od vrbova pruta.
Sve ee i ee zatiem sebe u posljednje vrijeme kako ivim u sjeanjima iz djetinjstva, kojih se sjeam
tako ivo kao da su jue bila siguran znak bliske starosti!. .. Cak i sanjam, njeno, s enjom zar nije
to nevjerovatno? o mojoj djeakoj ljubavi: mojoj dragoj Nori.
Vidite, dospio sam u sentimentalni stadij razoaranja, koji prethodi stadiju u kojem se preko svega prelazi,
ali kad je telegram stigao, po rijeima stare Meg bilo je teko podnijeti to."
Sad sam se gotovo sasvim pomirio sa definitivnim izgnanstvom. Princip je vjerovatno ispravan da povratak
u Evropu uznemiruje misionare. Uostalom, mi se sasvim predajemo, nema povlaenja. Ja sam ovdje za
itav ivot. I na kraju bit u i poloen na onom malom komadiu tla kotske, gdje se odmara i Willie
Tulloch.
330
tovie, svakako je logino da je Anselmov put za Rim mnogo potrebniji no moj. Fondovi drutva ne mogu
izdrati dva takva puta. A on e moi mnogo bolje da ispria Svetom Ocu o napretku njegovih snaga"
kako nas on naziva. Tamo, gde bi moj jezik bio krut i nespretan, njegov e oparati i doprinijeti
fondovima i podrci svih stranih misija. On je obeao da e mi opirno pisati o tome ta je postigao. Moram
znai uivati u Rimu posredstvom drugog, zamisliti audijenciju, susresti samo u mislima Maria-Veronicu.
Nisam se mogao pomiriti i prihvatiti Anselmov prijedlog da odem na kratak odmor u Manilu. Njena
veselost bi me uznemirila, oni bi se smijali usamljenom malom ovjeku koji zvjera oko pristanita i zamilja da je na brijegu Pontine ...

Mjesec dana kasnije ... Otac Chou se lijepo uveo u selo Liu i nai golubovi mimoilaze se nebeskom
brzinom. Kolika radost to se moj plan tako lijepo odvija. Pitam se, je li e Anselm to pomenuti moda kad
vidi Svetog Oca, makar jednu rije o tom malenom dragulju, postavljenom u velikoj divljini
zaboravljenoj ... od svih osim od Gospoda ...
22. novembar 1928: Kako moe netko izraziti najvie iskustvo obinim rijeima jednom golom i suhom
frazom? Prole noi umrla je sestra Clotilda. Smrt je predmet o kome nisam esto razmiljao u ovom
izvjetaju o mom vlastitom nesavrenom ivotu.
Tako, prije dvanaest mjeseci, kada je tetka Polly zauvijek usnula u Tvnecastlu, obino, i od iste dobrote i
starosti, i kada je vijest doprla do mene u Judvinom pismu umrljanom od suza, nisam napisao nikakav
komentar osim jednostavnog zapisa: ,,Polly umrla 17. oktobra 1927." Postoji neka neizbjenost u smrti
onih za koje znamo da su dobri. Ali postoje i drugi... nekad smo mi okorjeli stari sveenici iznenaeni, kao
nekim otkriem ...
S31Clotilda je pobolijevala, pomalo, inilo se, ve nekoliko dana. Kada su me pozvali neto poslije ponoi,
bio sam iznenaen promjenom na njoj. Odmah sam poslao po Joshu-u, Josephova najstarijeg sina da
pozove dr. Fiskea. Ali Clotilda, udna izraza, sprijei me. Ona naznai, uz neobian osmijeh, da Joshua
moe sebi da utedi taj put. Ona je rekla vrlo malo, ali dovoljno.
Kada se prisjetim kako sam je, prije mnogo godina, ukorio zbog onog neobjanjivog pribjegavanja
Klorodinu, sada bih mogao plakati zbog svoje gluposti. Nikad nisam dovoljno razmiljao o Clotildi:
napregnutosti u njenom ponaanju, to nije mogla sprijeiti, njenom bolesnom strahu od crvenjenja, od
ljudi, svojih vlastitih prenapreg-nutih nerava, to je sve inilo povrno neprivlanom, ak i smijenom.
ovjek mora razmiljati o ovakvim borbama koje sam savlauje, i o nevidljivim pobjedama. Umjesto toga,
ovjek misli samo o vidljivim porazima.
Ona je ve osamnaest mjeseci patila od neke izrasline u elucu koja je nastala zbog kronine grizlice. Kad
je saznala od Dr. Fiskea da se tu nita ne moe uiniti, ona ga je zaklela da uva tajnu, i poela sama da
vodi nijemu bitku. Prije no to su me pozvali, iscrpio ju je prvo jako kr-vavljenje. U est sati idueg jutra,
imala je jo jedno, i predala se sasvim tiho. U meuvremenu smo razgovarali... ali se ne usuujem
zabeljeiti taj razgovor. Razbijen i iskidan, izgledao bi besmislen ... plen za laku porugu ... i avaj ... svijet se
ne moe izmijeniti porugom...
Svi smo bili vrlo uzbueni, Martha naroito. Ona je kao i ja, snana kao mula i trajat e za uvijek. Jadna
Clotilda! Mislim o njoj kao o njenom biu, tako privrenom rtvi, da je ponekad vibri-rala moda suvie
snano. Vidjeti lice u miru, tiho prihvaanje smrti bez straha ... oplemenjuje srce svakog ovjeka. 30.
novembra 1929.: Danas je roeno Josephovo peto dijete. Kako ivot leti! Tko bi ak i sanjao da e moj
stidljivi, hrabri, brbljivi,
332
uvrijedljivi mladi imati u sebi potke za patrijarha? Moda me je njegova sklonost ka eeru trebala
opomenuti! Zaista, on je sad prava linost sluben, pokoran svojoj eni, malo pompezan, vrlo kratak
prema posjetiocima za koje smatra da ih ne moram primiti i ja sam malo zazirem od njega ...
Nedjelju dana kasnije: Jo neke vijesti... Sveane izme g. Chia su objeene o Manchu kapiju. To je velika
poast ovdje... i ja se radujem zbog mog starog prijatelja, ija je asketska, misaona, irokogruda priroda
uvek bila privrena razumnom i lijepom, svemu onome to je vjeno.
Jue je stigla pota. Cak i bez pisanja o njegovom ogromnom uspjehu u Rimu, odavno sam shvatio da e
Anselm dobiti velike poasti u Crkvi. I najzad mu je njegov rad za strane misije donio odgovarajuu
nagradu iz Vatikana. On je novi Biskup u Tvnecastlu. Moda su najvei napor za nau moralnu viziju,
prizori uspjeha drugih. Sva ta ast nas vrijea. Ali sada u mojoj bliskoj starosti, ja sam kratkovid. Meni ne
smeta Anselm ov sjaj, ja sam prilino sretan, jer znam da e on sada biti izvanredno sretan. Ljubomora je
tako runa osobina. ovjek bi trebalo da se sjeti da poraeni imaju jo uvijek sve, ukoliko zadre svog
Gospoda.
Mislim da bih se mogao pohvaliti svojom velikodunou. Ali to nije samo velikodunost, ve samo svijest
o razlici izmeu Anselma i mene... o smijenoj pretpostavci da bih ja uope mogao imati elja za
biskupskom palicom. Iako smo poeli od istoga, Anselm me je daleko nadmaio. On je u potpunosti razvio
svoj talenat, i sada je, kako vidim iz Tvnecastle Chronicle" odlian lingvista, priznat muziar, patron
umjetnosti i nauke u biskupiji, sa irokim krugom utjecajnih prijatelja. Kakva srea! Ja nisam imao vie
od est prijatelja u mome ivotu bez dogaaja, i svi su, osim jednog, obian svijet. Moram pisati Anselmu
da mu estitam i da sasvim jasno

333kaem, meutim, da ne raunam s naim prijateljstvom, i da nemam nikakvih namjera da traim

prioritet. Viva Anselmo! Tuan sam, kad pomislim koliko si ti uinio od svog ivota a koliko malo sam ja
postigao. Ja sam tako esto lupao glavu... i tako teko, slijedei Gospoda.
30. decembra 1929. Nisam pisao ovaj dnevnik ve vie od mjesec dana... sve od onog trenutka kad su
stigle vijesti o Judy. Jo uvijek mi je teko da stavim na papir i najiri opis onoga to se dogodilo kod
kue... i ovdje, u meni.
Laskao sam sebi da sam postigao boansku rezignaciju prema mom vjeitom izgnanstvu. Prije dvije
nedjelje, bio sam izuzetno zadovoljan. Poto sam pregledao svoje nedavne dopune misiji, etiri riina polja
kraj rijeke koje sam kupio prole godine, proirene obore iza gaja s malinama i novu farmu sa ponij ima,
doao sam u crkvu da bih djeci pomogao da naprave Kolijevku za Boi. Ovo je posao u kome naroito
uivam, djelimino zbog one bijedne opsesije koja me je proganjala itava ivota, vjerujem da bi smjeli to
nazvati potisnutim oinskim nagonom: ljubav prema djeci poev od dragog Krista djeteta do najnieg
malog utog patuljka koji je ikad puzao po misiji Sv. Andrewa.
Napravili smo savrene jasle sa snijenim krovom od pravog pamuka i ureivali volove i magarca u staji
iza njih. Isto tako sam imao razne stvari u rukavu, svjetlost u boji, divnu kristalnu zvijezdu koja e
visjeti s okienog neba. Kada sam ugledao blistava lica oko sebe i sluao uzbueni agor ovo je jedna od
prilika kad je u crkvi dozvoljena zabava imao sam divni osjeaj lakoe, viziju boinih jasli u svim
krian-skim crkvama u svijetu, koje veliaju ovaj slatki praznik Roenja, koji je, ak i za one koji ne mogu
da vjeruju, bar lijep kao praznik materinstva.
U tom trenutku jedan od veih djeaka koga je poslala majka Mercy urno ue unutra s tele334
gramom. Svakako da sve rave vijesti stiu dovoljno brzo, i da nije potrebno da se alju kao munja oko
svijeta. Dok sam itao, mora da se moj izraz izmijenio. Jedna od najmanjih djevojica poe da plae.
Vedrina i radost u mojim grudima bila je ugaena.
Moda bi me mogli osuditi to ovo primam toliko srcu. Izgubio sam Judy u njenim desetim godinama, kada
sam poao u Pai-tan. Ali sam ivio ivot s njom u mislima. Njena rijetka pisma stajala su kao krunice na
lancu.
Ruka naslijea gurala je Judu bez ikakva milosra. Ona nikad nije znala sasvim dobro to eli ili kamo ide.
Ali sve dotle dok je Polly stajala uz nju, ona nije mogla postati rtvom svoje vlastite udi. Kroz itavo
vrijeme rata dobro je prolazila, kao i mnoge druge mlade ene, jer je do-bijala visoku plau u fabrici
municije. Kupila je krzneni kaput i klavir kako se samo dobro sjeam pisma u kome je stigla radosna
vijest i bila spremna da svoj napor izdrava u vanrednom stanju. To je bio njen vrhunac. Kad se rat
zavrio, imala je preko trideset godina, prilike su bile rijetke, ona je postupno naputala ideju o karijeri, i
prepustila se mirnom ivotu s Polly, dijelei mali stan u Tynecastlu, i dobijajui, kako se ovjek nadao, sa
zrelou i ravnoteu.
Judy, inilo se, kao da ima udnu sumnju u suprotni pol, i nikad je nije mogla privui misao na brak. Imala
je preko etrdeset godina kad je Polly umrla i ovjek nikad ne bi ni slutio da moe izmijeniti svoj status.
Ipak, kroz osam mjeseci poslije sahrane, Judy se udala... i kasnije pobjegla.
ovjek ne prelazi preko brutalne injenice da ene ine udne stvari prije klimakterijuma. Ali to nije
objanjenje ove alosne komedije. Pollyno nasledstvo ostavljeno Judy iznosilo je neke dvije hiljade funti,
dovoljno da joj omogui skroman godinji prihod. Sve dok nije stiglo Judyno pismo nisam pretpostavljao
da je ona bila prisiljena da realizira ovaj kapital, da ga prebaci na svog trez335venog, ispravnog i dentlmenskog mua, kojega je izgleda srela po prvi put, u jednom hotelu u
Scarboroughu.
Nesumnjivo, da bi se itavi tomovi mogli napisati o ovoj osnovnoj zemaljskoj temi... dramatino ...
analitiki... u velikom viktorijan-skom stilu... moda s onim lukavim smijulje-njem koje nalazi bogat,
duboki humor u ljudskoj lakovjernosti. Ali epilog je bio ukratko ispisan u deset rijei na formularu
telegrama koji sam drao u ruci pred boinim jaslama. Judy je rodila dijete u ovoj poznoj, prolaznoj vezi. I
umrla je donosei ga na svijet.
Sada, kada razmiljam o tome, uvijek je postojala neka tamna nit koja se provlaila kroz laku tkaninu
Judvinog nedosljednog ivota. Ona je bila vidljivi dokaz, ne grijeha kako mrzim i ne vjerujem toj rijei!
ve ljudske slabosti i gluposti. Ona je bila razlog, objanjenje naeg prisustva ovdje na zemlji, tragian
dokaz nae obine smrtnosti. I sada, na drugi nain, a ipak uz istu tugu, ta smrtna tragedija se ponavlja.
Ne mogu da razmiljam o sudbini tog nesretnog djeteta, bez ikoga tko bi o njemu vodio rauna osim ene
koja je njegovala Judy ona mi sada i alje vijesti. Lako je uklopiti je u ovu e-mu dogaaja: jedna od
onih spretnih ena koje primaju trudnice, pod neto sumnjivim okolnostima. Moram joj odmah odgovoriti...

poslati joj neto novaca, ono malo to imam. Kada se veemo sa svetom sirotinjom onda smo udno
sebini, zaboravljamo na uasne obaveze koje ivot moe da nam nametne. Jadna Nora... jadna Judy... jadno malo bezimeno dijete...
19. juni 1930: Divan dan za rano jutarnje sunce i srce mi je lake zbog pisma koje sam primio danas
poslijepodne. Dijete je na krtenju dobilo ime Andrew, po ovoj istoj neslavnoj misiji, i vijest me tjera da se
smijem od senilne sujete, kao da sam ja sam djeda tog malog jadnika. Moda, htio ili ne, ova veza e mi
biti nametnuta.
336
Otac je nestao i neemo ni pokuavati da ga pronaemo. Ali, ako budem slao svakog mjeseca izvjesnu
sumu toj eni, gospoi Stevens, koja izgleda da je pristojno stvorenje ona e voditi rauna
0 Andrew-u. Ponovo ne mogu a da se ne smijeim ... moja sveenika karijera je prava zbrka udnih
stvari... odgajati dijete na udaljenosti od osam hiljada milja zaista e biti vrhunsko udo!
Trenutak! Ja sam se prebacio sa tom frazom: moja sveenika karijera". Prije neki dan, prilikom onih
naih prijateljskih objanjenja, mislim da je to bilo o istilitu, Fiske je izjavio zagrijano, jer sam
uspijevao da ga pobijem: Vi diskutirate kao da ste pomijeana konvencija svetih Rollersa i visokih
anglikanaca!
Ovo me je zaustavilo. Moram rei da me je moj odgoj, i onaj rani neodreeni utjecaj dragog starog Daniela
Glenniea, moda oformio malo liberalnije. Ja volim religiju u kojoj sam roen, koju sam uio to sam bolje
umio ve preko trideset godina, i koja me je vodila uvijek tano do izvora svih radosti, i vjene prijatnosti.
A ipak, u mojoj izolaciji ovdje, moja gledita su se simplificirala, razjasnila pod pritiskom godina. Ja sam
uvezao i sklonio uredno sva sloena, sitna, mala, sporna pitanja doktrine. Iskreno reeno, ne mogu vjerovati
da e se bilo koje Boje stvorenje pei itave vjenosti stoga to je pojelo ovji kotlet u petak. Ako imamo
osnove ljubav prema Gospodu i naoj sabrai svakako da je to u redu!
1 zar nije vrijeme da crkve u svijetu prestanu s mrnjom jednih prema drugima... i da se ujedine? Svijet je
jedno ivo tijelo koje die, i njegovo zdravlje zavisi od bilijuna elija od kojih se sastoji... a svaka malena
stanica je ovjekovo srce...
15. decembra 1932: Danas je novi patron ove misije imao tri godine. Nadam se da je proveo ? prijatan
roendan i da se nije prejeo slatkia koje sam poruio pismenom od Burleya u Tweedsideu.
22 Kljuevi kraljevstva
3371. septembra 1935: Oh, Gospode, ne dozvoli da postanem glupi starac... ovaj dnevnik postaje sve vie i
vie kobni izvjetaj o dijetetu koje nisam vidio i koje neu nikad vidjeti. Ne mogu se vratiti, a ono ne moe
doi ovamo. ak i moja tvrdoglavost slama se o ovu apsudnost... iako sam u stvari pitao dr. Fiskea i on mi
je rekao da bi klima bila smrtonosna za englesko dijete u tim osjetljivim godinama.
A ipak moram priznati da sam uznemiren. itajui njena pisma izgleda kao da je gospaa Ste-vens u
posljednje vrijeme izgubila neto od svoje sree. Preselila se u Kirkbridge koji je, kako se sjeam, grad
pamuka, ne ba privlaan, u blizini Man-chestera. Njen ton se takoe izmjenio i poinjem da se pitam da
ona nije moda vie zainteresovana za novac koji prima, no za Andrewa. a ipak parohijski sveenik dao je
o njoj odlinu karakteristiku. I dosad je bila divna.
Prirodno, sve je to moja greka. Trebalo je da obezbjedim budunost Andrewa, to bi ga predao jednoj od
izvanrednih katolikih institucija. Ali nekako ... on je moj krvni stodnik" ivo sjeajne na moju dragu
izgubljenu Noru... ne mogu i neu da budem tako bezlian ... to je moja uroena ludost, pretpostavljam,
koja me tjera da se borim protiv sve birokrati je. Pa.. ako je to tako.. ja.. i An-drew.. moramo podnijeti
posljedice... mi smo u Bojim rukama, a on e .."
Ovdje otac Chisholm okrenu jo jednu stranu, njegovu zadubi jenost je prekinuo topot poni ja u dvoritu.
On zasta, oslukujui, ne elei sasvim da napusti svoje raspoloenje i dragocjeno sjeanje. Ali um se
pojaa, izmijea sa ivim glasovima. On skupi usne. Okrete poslednji zapis u dnevniku i uzimajui pero,
dodade:
30. aprila 1936: Sada treba da krenem u naselje Liu s ocem Chou i Fiskovima. Juer je doao otac Chou,
traei zabrinuto savjet o mladom obaninu koga je izolirao u naselju, plaei se, moda, da ima velike
boginje. Odluio sam da
338
.v*,-;(i;-,.>J C^.,,;; K
poem i sam sa njim sa naim dobrim poni-jima i novim putem, put traje samo dva dana. Onda sam
proirio ideju. Poto sam stalno obeavao da pokaem doktoru i gospoi Fiske nae uzorno selo, odluio
sam da bismo moda mogli svi etvoro krenuti na put. To e biti moja posljednja mogunost da ispunim
ve odavno dato obeanje doktoru i njegovoj eni. Oni se krajem mjeseca vraaju kui u Ameriku. ujem

kako me sad zovu. Oni se raduju izletu... malo u Fiskea usput da dokaim zbog drskosti... Sveti Roller,
zaista... !"
XII
Sunce se ve sputalo ka golom obrisu bregova koji su opasavali uzanu dolinu. Jaui naprijed, ispred
grupe, zauzet razmiljanjem o selu Liu, gdje su ostavili oca Chou sa lijekovima za bolesna obanina, otac
Chisholm se ve pomirio s jo jednim nonim logorovanjem prije no to stignu u misiju, kada na zavoju
puta, susrete tri ovjeka u prljavim pamunim uniformama kako mlitavo prolaze oborenih glava, s pukama
o boku.
To je bio ve poznati prizor: provincija je bila prepuna neregularnih trupa, rasputenih vojnika koji su
prokrijumarili oruje i sada se formirali u lutajue grupe. On proe kraj njih i promuca: Mir s vama" i
uspori da bi ga pristigli ostali. Ali, kad se okrenuo, bio je iznenaen uasom na licima dvojice nosaa iz
metodistike misije, i nagli strah u oima svoga sluge.
Ovi ini se da su Waiovi sljedbenici Joshua napravi pokret rukom ka putu ispred njih. A ima ih
jo.
Sveenik se okrenu kruto. Oko dvadeset sivo zelenih prilika pribliavalo se niz stazu, diui oblak spore
bijele praine. Na brijegu u sjeni, zavijajui preko brijega, nalazila se bar jo jedna grupa. On pogleda
Fiskea.
339 Nastavimo put.
Dvije grupe se susretoe trenutak kasnije. Otac Chisholm sa osmijehom i svojim uobiajenim pozdravom,
istim tempom je obadao svoga konja sredinom staze. Vojnici, buljei glupo, auto- , matski su ga proputali.
Jedan jedini ovjek na konju, mlai sa iscijepanom iljastom kapom i izgledom autoriteta, pojaanim
kaplarskom oznakom pogreno stavljenom na rukavu, zaustavi svog iscrpljenog poni ja neodluno.
Tko ste vi? I kuda idete?
Mi smo misionari i vraamo se u Pai-tan. * Otac Chisholm odgovori mirno preko ramena, jo uvijek
predvodei ostale. Sada su ve skoro sasvim proli kroz prljavu, zbunjenu, izbuljenu \ gomilu: Gospoa
Fiske i doktor za njima, praeni Joshuom, i dva nosaa.
Kaplar nije bio siguran ali je bio djelimino zadovoljan. Susret nije sadrao nikakvu opasnost, sveden je na
obian, kada odjednom stariji od dvojice nosaa izgubi glavu. Poto ga je neko pukom dodirnuo u prolazu
izmeu ljudi, on ispusti svoj tovar i iz krik panike pojuri u zaklon bunja na i brijegu.
i
Otac Chisholm potisnu gorki uzvik. U su- mraku, za trenutak nastade sumnjivi mir. Zatim se zau
pucanj, jedan, pa jo jedan. Odjeci se rasprostrijee preko bregova. Kada se plava pri- < lika nosaa,
presavijena, izgubi u bunju dugo potiskivani uzvik izbi iz vojnika. Sada se vie nisu tupo udili, oni se
okupie oko misionara, u bije- * snom, ivom ogorenju.
Morate poi s nama. Kao to je otac Chisholm predvidio kaplarova reakcija je bila trenutna.

Mi smo misionari dr. Fiske se bunio ustro. Nemamo nikakvih dragocjenosti. Mi ' smo
poteni ljudi.
Poteni ljudi ne bjee. Morate poi s nama do naeg voe, Waia.
Uvjeravam vas...
340
-:,:
Wilbure! tiho se ubaci gospoa Fiske. Samo e pogorati stvari. uvaj dah.
Skupljeni, okrueni vojnicima, grubo ih gur-nue stazom kojom su nedavno proli. Oko pet milja unazad
mladi oficir poe na zapad suhim koritom kojim je put muno i preko kamenja vodio u bregove. Na vrhu
vododerine grupa se zaustavi.
Ovdje, moda nekih stotinu zaputenih vojnika rasturilo se u odmoru puei, vaui bitel, istei ui
ispod pazuha i blato izmeu bosih nonih prstiju. Na ravnom kamenu, prekrtenih nogu, veerajui ispred
male vatre od balege, leima okrenut zidu tjesnaca, nalazio se Wai-Chu.
Wai je sada imao oko pedeset i pet godina, krupan i ugojen, sa jo veom i zlokobni]om ne-pominou.
Kosa namazana maslacem od bivo-ljeg mlijeka, dugaka i sa razdijeljkom u sredini, padala je preko ela
tako uvuenog od stalne bore, da je suzila kose oi na same proreze. Prije tri godine, metak mu je odnio
prednje zube i gornju usnu. Oiljak je bio uasan. I pored toga, Francis je prepoznao konjanika koji mu je
pljunuo u lice na vratnicama misije one noi kada su se povlaili. Dosada je njihovo zadravanje primao
pribrano. Ali sada, primijetivi da je prepoznat ispod tog skrivenog, neljudskog pogleda, i pored prividne
ravnodunosti, sveenik osjeti kako mu se srce otro stee.

Dok je kaplar opirno iznosio okolnosti zarobljavanja, Wai je nastavio i dalje nedokuivo da jede. dva
tapia su ubacivali potok tene rie i komadie svinjetine u drijelo iz zdele, koja mu je bilo pritisnuta
skoro uz bradu. Odjednom se dva vojnika pojavie u klancu, vukui odbjeglog nosaa sa sobom. Uz
posljednji napor, oni ga uba-cie u krug vatre. Nesretni ovjek pade na koljena blizu Waia, ruku vezanih iza
lea, guei se, i krkljajui u ekstazi straha.
Wai nastavi da jede. Zatim, ravnoduno, izvadi revolver iza pojasa i opali ga. Uhvaen u inu
341niske barutine. Pored toga, i pretpostavke, sudei / po Zvijezdi Sjevernjaci, da idu na zapad, otac '
Chisholm uope nije poznavao teren kojim su prolazili. U svojim godinama, naviknut na lagano i mirno
trupkanje svog konja, brzo trzanje mu je potresalo sve kosti. Ali je razmiljao, sa aljenjem da i Fiskovi isto
tako trpe od ovog treskanja, samo zarad dobrog Gospoda. A Joshua, jadni momak, iako je dovoljno
elastian, tako je mlad da mora da je uasno zaplaen. Sveenik sam sebi ree da e po povratku u misiju
dati deku rieg ponija koga je prieljkivao ve est mjeseci. Zatvarajui oi, on izgovori kratku molitvu,
molei se za bez-bjednost njihove male grupe.
Zora ih zatee u divljini stijena i vjetrom rasturenog pijeska, sasvim nenastanjenoj, bez vegetacije, osim
razbacanih uperaka ukaste trave. Ali kroz jedan sat do njih dopre um vode, i tu iza jedne strmine
naioe na srueno utvrenje Tou-en-lai, grozd starih kua od blata na padini litice, opasanih zidom sa
pukarnicama, izrova-enim i opaljenim od mnogih opsada, sa starim uglaanim stubovima budistikog
hrama bez krova kraj rijeke.
Unutra, iza zida, grupa sjaha, a Wai, bez ijedne rijei ue u svoju kuu, jedinu zgradu u kojoj se moglo
stanovati. Jutarnji zrak bio je leden. Dok su misionari stajali drhtei od zime na vrstom blatnom dvoritu,
jo uvijek vezani, ene i stariji ljudi prioe u grupama iz malih peina koje su kao sae okruivale liticu, i
pridruie se vojnicima, zagledajui zarobljenike i avrljajui.
Bili bismo zahvalni ako bismo dobili hrane i mjesta za odmor Otac Chisholm se obrati itavoj grupi.
Hrane i odmora ove rijei kao zabavno udo potekoe od usta do usta meu gomilom.
Sveenik nastavi strpljivo. Moete vidjeti kako je umorna ena misionara Gospoa Fiske se zaista
skoro onesvijestila na nogama.
344
Moda bi joj neka dobronametna osoba mogla ponuditi topao aj.
Caj... topao aj ponavljala je gomila, prilazei blie.
Sad su se nalazili na dohvat ruke misionara, i odjednom, uz najmunsku radoznalost, jedan stariji ovjek u
prvom redu dograbi doktorov lanac od sata. To je bio signal za opu pljaku novac, molitvenik, Biblija,
burma, stara srebrna sveenikova olovka kroz tri minuta mala grupa je bila osloboena svega osim
cipela i odjee.
Kada su zavrili s otimanjem, pogled jedne ene privue svetlucanje kope na eiru gospoe Fiske. Ona je
odmah dograbi. Oajniki svijesna ove strane opasnosti, gospoa Fiske se otimala, uz prirodni, odbranbeni
krik. Ali uzalud. Kopa, eir i perika sve zajedno spade u grevitom stisku njenog napadaa. U
munjevitom trenutku njena elava glava zasja, kao masni mjehur, sa grotesknom i uasnom nagou, u
nemilosrdnom svjetlu.
Zavlada utnja. Zatim podrugljivo blebetanje, napad vriskavog ismjehavanja. Gospoa Fiske po-kri lice
rukama i brinu u gorki pla. Doktor, pokuavajui drhtavo da prekrije glavu svoje ene svojom
maramicom, primijeti samo kako netko dograbi areni komadi svile. Jadna ena, mislio je otac Chisholm,
suoseajno skreui pogled.
Nagli kaplarov dolazak okona ovu zabavu, isto tako brzo kao to je i poela. Gomila se rasturi i misionare
uvedoe u jednu od peina, s tom razlikom to je ova imala i vrata. Ova teka vrata zalupie i zakljuae.
Ostavljeni su sami.
Pa ree otac Chisholm posle pauze najzad, ovo je samo za nas.
Duga utnja. Mali doktor, sjedei na zemljanom podu rukom oogrlivi enu koja je plakala, ree tupo:
To je bilo od arlaha. Dobila ga je prve godine kada smo doli u Kinu. Ona je tako osjetljiva zbog toga.
Toliko smo se muili da nikada netko za to ne sazna.
": 345"'"' I nitko nee ni znati sveenik brzo laga. Joshua i ja smo nijemi kao grob... Kad se
vratimo u Pai-tan teta se moe popraviti.
uje li Agnes, duo? Molim te prestani da plae, najdraa moja ljubavi.
Umirivanje, a zatim prigueni jecaji prestadoe. Gospoa Fiske lagano podie svoje od suza crvene oi,
oiviene onim nojevim krugom.
Vi ste vrlo ljubazni guila se.

 U meuvremenu, izgleda da su nam ostavili ovo. Ako vam to moe posluiti otac Chisholm izvadi
veliki kestenjasti rupi iz unutranjeg depa.
Ona ga uze ponizno, zahvalno; uveza ga, kao maramu, sa vorom iza uva.
Eto vidi, duo Fiske je potapa po leima. Pa, izgleda ponovo privlana.
Je li, duo? Ona se osmjehnu sujetno, koketno. Popravi joj se raspoloenje. Sada da vidimo ta se
moe uiniti od ove bijedne yao-fang da bi se dovela u red.
Malo ta su mogli uiniti: peina, ne vie od devet stopa dugaka, nije imala niega osim slomljenih
tragova posuda i vlano hladnog mraka. Jedino svjetlo i zrak dopirali su kroz prozore u zabarikadirani ulaz.
Bilo je sumorno kao u grobnici. Ali su bili iscrpljeni. Oni se pruie na pod. I zaspae.
Bilo je ve poslijepodne, kada ih je probudila kripa brave. Snop fantastinog sunca probi se u yao-fang, i
ena srednjih godina pojavi se sa vrem tople vode i dva crna kruha. Stajala je i promatrala kako otac
Chisholm prua jedan kruh dr. Fiskeu a zatim nijemo lomi drugi i dijeli izmeu Joshue i sebe. Neto u
njenom stavu, u njenom mranom i prilino sumornom licu, natjera sveenika da je paljivije pogleda.
Gle! On se tre i prepozna je. Ti si to Anna! Ona ne odgovori. Poto je izdrala njegov pogled,
smjelo, ona izae napolje.
346
Je li poznajete tu enu? Fiske zapita brzo.
Nisam siguran. Ali da, siguran sam. Ona je bila djevojica u misiji koja... koja je pobjegla.
To nije veliko priznanje za vae uspjehe po prvi put Fiske je govorio otro.
Vidjet emo.
Te noi su spavali vrlo loe. Neudobnost njihova zatvora postojala je iz asa u as sve neprijatnijom. Oni su
se smenjivali leei kraj prozora, radi privilegije da se udie vlaan zrak. Mali doktor je jeao: Taj
uasan kruh! Blaga nebesa, uvezao mi je duodenum u vor!
U podne, idueg dana, Anna je ponovo dola s toplom vodom i zdjelom prosa. Otac Chisholm je sad bio
pametniji i vie je nije oslovljavao imenom.
Koliko emo dugo ostati ovdje?
U poetku je izgledalo kao da ona nee odgovoriti, zatim ree ravnoduno:
Dva ovjeka pola su u Pai-tan. Kad se vrate, vi ete biti slobodni.
Dr. Fiske se ubaci uznemireno: Zar ne moete da nam nabavite bolju hranu i gunjeve? Platit emo.
Ona odmahnu glavom, i istra. Ali kad je izlazila i sputala otvor, ona ree kroz ipke: Platite mi, ako
hoete. Nemate dugo da ekate. To nije nita.
Nita Fiske ponovo zajea kada je otila. 2eleo bih da ona ima moj eludac.
Nemoj poputati Wilbure iz mraka iza njega gospoa Fiske ga je smirivala. Sjeti se, kroz sve ovo
smo proli i ranije.
Bili smo mladi onda. A ne stari ljudi koji treba da pou kui. I ovaj Wai... on ima specijalan pik prema
misionarima... zato to su izmijenili njegov dobri stari red kad se plaao zloin.
Ona je bila uporna: Moramo svi ostati vedri. Pazi, moramo se nekako zabaviti. Ne raz34?govorom inae ete vas dvojica poeti da se svaate zbog religije. Nego nekom igrom. Neto
najgluplje ega se moemo sjetiti. Igrat emo se ivotinja, povra ili minerala". Joshua, je li si budan?
Dobro. Sad sluaj i ja u objasniti kako se to igra.
Igrali su se igre pogaanja uz herojsko oduevljenje. Joshua je pokazao iznenaujuu vjetinu. Zatim se
vedri smijeh gospoe Fiske odjednom slomi. Svi se utiae. Muna apatija ih sve obuhvati, nemirni nastupi
sna, neprijatno, uznemireno kretanje.
Blagi Boe, mora da su se ve vratili. itavog idueg dana Fiske je ponavljao ovu frazu. Njegove
ruke i lice bili su na dodir vreli. Nedostatak sna i zraka izazvao je groznicu. Ali tek kada se vee spustilo
glasni povici i lajanje pasa obeljeie kasni dolazak. Tiina koja je zatim uslijedila bila je kobna.
Najzad koraci se pribliie, i otvor se podie. Na komandu, oni se izvukoe na rukama i koljenima.
Svjeina zraka, osjeaj prostora i slobode, izazva pored omame gotovo olakanje.
Hvala nebu! Fiske uzviknu. Sada smo kako treba.
Pratnja vojnika odvede ih do Wai-Chua.
On je sjedio u svojoj kui, na prostirci od kokosova vlakna, sa svjetiljkom i dugom lulom kraj sebe, velika
zaputena prostorija impregnirana blagim gorkim mirisom opijuma. Kraj njega je stajao vojnik s krpom
vezanom oko podlaktice prljavom od krvi. Petorica drugih iz njegove ete, ukljuujui i kaplara, stajali su
kraj zidova sa panjolskim trskama u ruci.
Prodirna tiina proprati ulaenje zatvorenika. Wai ih je prouavao s dubokom i zamiljenom surovou. To
je bila skrivena brutalnost, vie nasluena no viena, koja se krila iza maske njegova lica.

Dobrovoljni dar nije plaen glas mu je bio ravan, bez uzbuenja. Kada su moji ljudi
348
prili gradu da to preuzmu, jedan je ubijen a drugi ranjen.
Jeza proe tijelom oca Chisholma. Desilo se ono ega se plaio. On ree:
Moda poruka nije isporuena. Nosa se uplaio i otiao svojoj kui u Shansee a da nije ni svraao u
Pai-tan.
Ti si isu vie brbljiv. Deset po nogama.
Sveenik je ovo oekivao. Kazna je bila stroga, ivica dugog etvrtastog pruta kojim je rukovao jedan od
njegovih vojnika razranjala mu je bedra i .koljenice.
Kurir je bio na sluga gospoa Fiske je govorila sa potisnutim ogorenjem, dok joj se crveni peat
razlivao po blijedom obrazu. Nije greka Shang-Fooa ako je on pobegao.
I ti si brbljiva. Dvadeset amara po licu. Iamarali su je nadlanicom i dlanom po oba
obraza, dok se doktor kraj nje tresao i uvijao.
Recite mi, poto ste tako mudri. Ako je va sluga pobjegao, zato bi onda netko ekao na moje
poslanike i napao ih iz zasjede?
Otac Chisholm je elio da kae da je u ovo vrijeme, garnizon u Pai-tanu stalno bio na oprezu, i da bi pucao
na svakog Waiovog ovjeka koga primijeti. Znao je da je ovo objanjenje. Ali je verovatno da je mudrije
zadrati jezik.
Sad niste tako brbljivi. Deset udaraca po ramenima zato to neprirodno uti.
Ponovo su ga izudarali.
Dozvolite da se vratimo u nae misije Fiske izbaci ruke, gestikulirajui kao uzbuena ena.
Uvjeravam vas, uz moju sveanu zakletvu, da ete biti isplaeni bez ikakva oklijevanja.
Ja nisam lud!
Onda poaljite jo jednog od vaih vojnika u ulicu Fenjera s porukom koju u ja napisati. Poaljite ga
sada, odmah.
I da ga isto tako izmasakriraju? Petnaest udaraca zato to misli da sam budala.
349Pod udarcima doktor brinu u pla. Vas treba aliti mrmljao je. Opratam vam, ali vas alim,
alim.
utnja. Sada je bilo skoro moguno primijetiti tamno treperenje u Waiovim suenim zjenicama. On se
obrati Joshui. Momak je bio zdrav i snaan. Njemu su oajniki bile potrebne nove snage.
Reci mi. Je li si spreman da se iskupi time to e se upisati pod moju zastavu?
Ja sam vrlo osjetljiv na ovu ast Jo-shua je sigurno govorio. Ali je nemogue.
Odreci se tvog stranog avolskog boga i bit e poteen.
Otac Chisholm izdra jedan trenutak surove napetosti, pripremajui se za bol i ponienje dje-akove
predaje.
Sretno u umrijeti za istinitog Gospoda s neba.
Trideset udaraca zato to je tvrdokoran bijednik.
Joshua nije pustio ni zvuka. On je podnio kaznu pogleda uprtog dolje. Nijedan jecaj. Ali svaki udarac je
tjerao oca Chisholma da se strese.
Sada, hoete li preporuiti vaem sluzi da se pokaje?
Nikada Sveenik odgovori vrsto, due obasjane djeakovom hrabrou.
Dvadeset udaraca po nogama zbog prijekorne upornosti.
Na dvanaestom udarcu, na prednjem dijelu koljenice, zau se otar zvuk. Uasni bol mu proleti kroz
razbijeni ud. Oh, Gospode, pomisli Fran-cis, to je najgore za stare kosti.
Wai ih je promatrao odluno. Ne mogu nastaviti vie da vas titim. Ukoliko novac ne stigne sutra,
predosjeam da e vam se dogoditi neko zlo.
On ih otpusti bezizrazno. Otac Chisholm je jedva mogao da othrama preko dvorita, nazad u yao-fang.
Gospoa Fiske ga natjera da sjedne,
350
klee kraj njega, skide mu izmu i arapu. Doktor, koji se neto povratio, namjesti zatim slomljenu kost.
Nemam nikakve udlage ... niega osim ovih krpa glas mu je bio visok i drhtav. To je uasan
prijelom. Ako se ne odmarate, bit e zla. Vidite kako mi ruke drhte. Pomozi nam, dragi Gospode! Trebalo
je da poemo kui idueg mjeseca. Nismo tako ...
Molim te, Wilbur ona ga umiri mirnim dodirom. On zavri zavijanje povrede bez rijei. Zatim doda:
Moramo pokuati da odrimo moral. Ako se sada pustimo ta e nam se dogoditi sutra?
Moda je bilo dobro to ih je pripremila.

Izjutra su svo etvoro odveli u dvorite koje je bilo ve zakreno stanovnitvom Tou-en-laia i ispunjeno
Zagorom iekivanja. Ruke su im bile vezane na leima a bambusov tap provuen izmeu ruku. Dva
vojnika dohvatila bi zatim krajeve svake takve motke, i podiui zatvorenike, proveli ih u povorci pet puta
preko arene, u sve uim krugovima, prilazei sve blie fasadi kue gde je sjedio Wai.
Bolestan od bolova u nozi, otac Chisholm je osjeao, kroz glupu sramotu, da je uasno odbaen, pretvaralo
se to u oajanje, jer kako da stvorenja iz Gospodove ruke mogu praviti ovakav praznik od krvi i suza
drugih. Morao je priguiti uasan apat da Gospod nikad nije mogao napraviti ovakve ljude... da Gospod ne
postoji.
Primijetio je da nekoliko vojnika nose puke i nadao se da je doao milosrdan kraj. Ali poslije pauze, na
Waiov znak njih okrenue i ponesoe ih potrbuke niz strmu stazu, pored nasukanih amaca, do rijeke.
Ovdje, pred gomilom koja se ponovo skupila, vukli su ih kroz plitku vodu, a zatim vezali za kolac sidrita.
Prelaz od prijetnje na naglo izvrenje kazne bio je tako neoekivan, kontrast prema prljavoj bijedi peine
tako dubok, da je bilo nemoguene osjetiti olakanje. Sok od vode ih povrati. Bila je hladna od planinskih
potoka i ista kao kristal. Sveenika presta boljet noga. Gospoa Fiske se blago osmjehnu. Njena hrabrost
je zaista bila dirljiva.
Usnama uoblii rijei: Bar emo se oprati.
Ali poslije pola sata nastupi promjena. Otac Chisholm se nije usuivao gledati u svoje saput-nike. Rijeka, u
prvom trenutku djelujui tako osvjeavajue postajala je sve hladnijom, hladnijom, gubei svoju njenu
tupost i stiskajui njihova tijela i donje udove u studeni zagrljaj. Svaki udarac srca, napreui se da protisne
krv kroz smrznute arterije, pretvarao se u udarac pulsira-jue arterije. Glava, zaepljena, plovila je odvojeno, u crvenoj izmaglici. I pored svojih poremeenih osjeta, sveenik je pokuavao da nae razlog ovog
muenja, kog se sada neodreeno sjeao kao muenje vodom", uasan sadizam, ovjenan tradicijom, koji
je prvo izmislio tiranin Tchang. To je bila kazna koja je najbolje odgovarala Wai-ovom cilju, poto je
vjerojatno jo uvijek izraavala njegovu preostalu nadu da e moda otkup biti plaen. Francis ugui
jecanje. Ako je ovo bilo tano, onda njihove patnje nisu zavrene.
Ovo je sasvim udno dok su mu zubi cvokotali od hladnoe, doktor je pokuavao da progovori.
Ovaj bol... savrena demonstracija angine pectoris ... isprekidan dovod krvi kroz zgreni sudovni sistem.
Oh, blagosloveni Kriste! On poe da jeca. O Gospode Boe zato si nas ostavio? Moja jadna
ena... hvala Gospodu to se onesvijestila. Gdje sam ja? ... Agnes ... Agnes... Onesvijestio se.
Sveenik sa tekoom okrenu pogled ka Jo-shui. Deakova glava jedva se videla kroz njegov zakrvavljeni
pogled, izgledalo je kao da je odrubljena, kao glava mladog svetog Jovana Krstitelja na zdjeli. Jadni Joshua
i jadni Joseph! Kako e mu samo nedostajati njegov prvoroeni sin. Francis ree nijemo:
352
Sine moj, tvoja hrabrost i vjera veoma su me obradovali.
To nije nita, gospodaru.
Pauza. Sveenik duboko uzbuen uini veliki napor da prigui obamrlost koja mu se prikradala.
Mislio sam da ti kaem Joshua. Moe uzeti rieg ponija kada se vratimo u misiju.
Da li Gospodar misli da emo se uope vratiti u misiju?
Ako se ne vratimo Joshua, dobri Gospod e ti dati jo boljeg ponija na kome e jahati u raju.
Jo jedna pauza. Joshua ree tiho:
Mislim oe da bih vie volio malog ponija u misiji.
Ogromna navala zapljusnu Francisove ui, i okona njihov razgovor u talasu mraka. Kad se sveenik
pribrao ponovo ve su se svi nalazili u peini, baeni na vlanu gomilu. Leei tu za trenutak, pribirajui
se, on zau Fiskea kako razgovara sa enom, onim svaalakim naricanjem, na-to se svodio njegov govor.
Bar smo izvan... one uasne rijeke.
Da, dragi Wilbure, napolju smo. Ali, ako se nisam prevarila u onom tiraninu, sutra emo ponovo tamo.
Glas joj je bio sasvim praktian kao da razgovara o jelovniku za veeru. Nemoj da se zavaravamo,
najdrai. Ako nas ostavlja u ivotu, to je samo zato to ima namjeru da nas ubije na najgori mogui nain.
Zar se ne plai . . . Agnes?
Ni najmanje, a i ti ne smije. Mora pokazati tim bijednim poganima... i ocu . .. kako umiru dobri
krani iz Nove Engleske.
Agnes draga... ti si hrabra ena. Sveenik je mogao osjetiti kako je rukom
obgrlila mua. Bio je veoma uzbuen, potresen strasnom brigom za svoje saputnike, za ovo troje ljudi, tako
drukijih a njemu ipak tako dragih. Zar nema nikakva naina da se pobjegne? Raz23 Kljuevi kraljevstva
353miljao je duboko, stisnuvi zube, pritisnuvi elo o zemlju.

Jedan sat kasnije, kada je ena ula sa zdjelom rie on se postavi izmeu nje i vrata.
Anna! Nemoj poricati da si ti Anna! Zar ne osjea nikakvu zahvalnost za ono to je za tebe uinjeno u
misiji?
Ne mogu nita uiniti u mraku peine bilo je nemogue vidjeti njeno lice. Ali njen glas, iako osoran, bio
je priguen.
Moe mnogo uiniti. Ostavi otkljuana vrata. Nitko se nee sjetiti da tebe okrivi.
A zato? Sve ponije uvaju.
Nama nisu potrebni konji, Anna.
U oborenom pogledu zaiskri pitanje. Ako poete iz Tou-en-laia pijeske idueg dana e vas uhvatiti.
Otii emo amcem... i spustiti se niz rijeku.
Nemogue Ona odmahnu snano glavom. Struje su suvie jake.
Bolje je utopiti se u virovima no ostati ovdje.
To nije moja stvar gdje ete se utopiti ona odgovori odjednom snano Niti da vam pomognem na
bilo koji nain.
Odjednom, dr. Fiske prui ruku iz mraka i zgrabi njenu ruku. Pogledaj Anna, uzmi moje prste i sluaj.
Mora uiniti da to bude tvoja briga. Da li me razumije? Ostavi otvorena vrata veeras.
Pauza.
Ne ona je oklijevala i lagano povukla ruku. Ne mogu veeras.
Mora.
Sutra u uiniti... sutra ... sutra uz udnu promjenu u ponaanju, naglu divljinu, ona obori glavu i
pobjee iz peine. Vrata se zatvorie za njom uz snaan trijesak.
Jo tea tiina spusti se u peinu. Nitko nije vjerovao da e ena odrati rije. ak, iako
354
1
je to i mislila, njeno obeanje je bilo slabo prema svemu onome to ih je sutra ekalo.
Ja sam bolestan Fiske je mrmljao zlovoljno, stavljajui glavu na rame svoje ene. U mraku su mogli
uti kako oslukuje svoje grudi. Odijelo mu je vlano. uje li ovo... sasvim tup zvuk... lobarna
konsolidacija. Oh, Gospode, mislio sam da su muenja inkvizicije bez premca.
Nekako je no prola. Jutro je bilo hladno i sivo. Dok se svjetlo probijalo, mogli su se uti i zvui u
dvoritu, gospoa Fiske se uspravi sa izrazom nagle odlunosti na svom upalom i blijedom licu, jo uvijek
uvezanom mokrom povezaom.
Oe hisholm, vi ste najstariji sveenik ovdje. Molim vas da se pomolite prije no to poemo na put
naeg muenitva.
On klee kraj nje. Svi spojie ruke. Molio se, najbolje to umije, bolje no to se ikad molio u itavom svom
ivotu. Zatim se pojavie po njih vojnici.
Iscrpljenima rijeka je izgledala jo hladnijom no ranije. Fiske je histerino vikao dok su ga uvodili. Ocu
Chisholmu sve posta mutno.
Imerzija, misli su mu kaotino promicale, ienje vodom, jedna kapljica, i ti si spaen. Koliko ovdje ima
kapljica? Milijuni i milijuni... etiri stotine milijuna Kineza i svi ekaju da budu spaeni, svaki s kapljicom
vode...
Oe! Dragi dobri oe hisholm! Gospoa Fiske ga je dozivala staklastih oiju i grozniavo veselo:
Oni nas svi promatraju s obale. Dajte da im pokaemo. Primjer. Zapjevajmo. Koju zajedniku himnu
imamo? Naravno, boinu. Slatki refren. Hajde Joshua ... Wilbur... svi zajedno.
Ona poe visokim drhtavim glasom:
Oh, priite vjerni,
Radosni i pobjedonosni...
On joj se pridrui s ostalima:
,,0h, priite, priite svi u Betlehem...
23*
355Kasno poslijepodne. Ponovo su u peini. Doktor lei postrance. Die krkljajui. Govori trijumfalno.
Lobarna pneumonija. Znao sam to jo ju-e. Tmulost na vrhu i krepitacije. Zao mi je Ag-nes, ali... ja
sam dosta radostan.
Nitko nita ne ree. Ona poe smeuranim prstima milovati njegovo vrelo izbledjelo elo. Jo uvijek ga je
milovala kad Anna ue u peinu. Ovog puta, meutim, ena nije donijela sa sobom hranu.
Ona je samo stala na ulaz i gledala ih nekakvom snudenom zlovoljom. Najzad ree:
Dala sam ljudima vau veeru. Mislim da e to biti velika ala. Brzo poite prije no to otkriju greku.

Apsolutna tiina. Otac Chisholm osjeti kako mu srce skae u iznurenom, iscrpljenom tijelu. inilo se
nemoguim da mogu napustiti ovu peinu od svoje dobre volje. On ree: Neka te Gospod blagoslovi,
Anna. Ti ga nisi zaboravila, i on tebe nee zaboraviti.
Ona ne ree nita. Gledala ga je svojim tamnim neprozirnim oima u koje nikada nije mogao prodrijeti, ak
ni one prve noi na snijegu. A ipak, osjeao je gorue zadovoljstvo to je ona opravdala njegovo
ispovjedanje, otvoreno, pred dr. Fis-keom. Stajala je za trenutak i zatim beumno nestala.
Ispred peine je bilo mrano. Mogao je uti smijeh i tihe glasove iz ostalih susjednih yao-fang. Preko
dvorita se vidjelo svjetlo u Waiovoj kui. Susjedne staje i vojnike zgrade bile su slabo osvijetljene. Naglo
lajanje psa kao munja straha pro-lijete njegovim namuenim nervima. Ova bijedna nada bila je kao novi
bol, i uguivala ga je svojom snagom.
Oprezno pokua da stane na nogu. Bilo je nemogue, pade teko, na elu mu izbie grake znoja. Njegova
noga, naduvena, tri puta deblja od druge, bila je sasvim neupotrebljiva.
356
''

apatom on ree Joshui da ponese polu-svi-jesnog doktora na leima, i da ga sasvim tiho odnese do amca.
On ih isprati, pogledom, u pratnji gospoe Fiske, Joshua povijen pod svojim vre-astim teretom, drei se
mudro gustih sjena stijena. Udaljeni zvuk odronjenog kamena dopre do njega, tako snano da mu se inilo
da e probuditi i mrtve. Ponovo poe da die; nitko ga nije uo osim sama sebe. Joshua se vrati kroz pet
minuta. Oslonivi se na djeakovo rame, on se lagano i bolno vukao stazom.
Fise je ve bio ispruen na dnu amca a njegova ena je uala kraj njega. Sveenik sjede na krmu.
Podignuvi neupotrebljivu nogu obadvije-ma rukama on je skloni izvan puta, kao komad drveta, zatim se
osloni laktom o trup amca. Joshua se pope gore i poe da odvezuje konopac, on dohvati jedino veslo na
krmi spreman da se otisne.
Odjednom se zau uzvik s vrha litice, propra-en drugim uzvicima, i tranjem. Glasna guva, psi koji
poee luaki da laju. Zatim dvije baklje zaplamsae u mrklom mraku gore i brzo se spustie, meu
piskavim glasovima i uzbuenim, umnim koracima niz stazu ka rijeci.
Sveenikove usne su se pokretale, u plaljivo-nepominom tijelu. Ali je utio. Joshua, petljajui i kidajui
konopac, znao je za opasnost, i ne bi je trebalo jo dodavati.
Najzad, uz divlji uzdah, deko odvoji ue, i pade unazad poprijeko. Odjednom, otac Chisholm osjeti kako
se amac odvaja i svom preostalom snagom on ga gurnu u struju. Izvan mirne vode, oni su se besciljno
vrtjeli, a zatim poee da plove niz rijeku. Preko i iznad njih svjetiljke su sada pokazivale prilike koje su
trale obalom. Zau se i pucanj iz puke zatim neprecizan rafal. Meci su uz fijuk poskakivali po vodi. Sada
su plovili bre, mnogo bre; skoro su bili sasvim van dometa. Otac Chisholm je gledao u tamni zid ispred
njih sa skoro grozniavim olakanjem, kad odjednom, usred razbijenog pukaranja, njega neka velika
teina
35?udari iz noi. Glava mu se zaljulja pod udarcem, kako mu se inilo, baenog kamena. Osim tog snanog
udarca nije osjeao bol. Podie ruku ka vlanom licu. Metak mu je razbio gornju vilicu, i izletio kroz desni
obraz. Nije nita rekao. Pucnjava presta. Nitko drugi nije bio pogoen.
Rijeka ih je sada vodila sve veom brzinom. Bio je sasvim siguran da moraju na kraju dospjeti do Hwanga
u koji se ulijeva nikakav drugi izlaz nije bio mogu. On se nae naprijed Fiskeu i poto primijeti da je
pri svijesti, on pokua da ga razvedri.
Kako se osjeate?
Dosta udobno, imajui u vidu da umirem. On savlada kratak kaalj. Zao mi je to sam bio takva
ena, Agnes.
Molim te ne govori, dragi.
Sveenik se tuno uspravi. Fiskeov ivot se gubio. Njegov vlastiti otpor bio je skoro ugaen, Morao se
boriti sa skoro nezadrivim impulsom da zaplae.
Sada jai um rijeke najavi da se pribliuju nemirnim vodama. um, kao da je izbrisao svaku mogunost
daljeg gledanja. Nije mogao nita vidjeti. Jednim veslom povlaio je laki amac upo-redo sa strujom. Kada
su pojurili dolje, on pre-dade njihove due Gospodu.
Vie mu nije bilo stalo ni do ega, nije mogao ni shvatiti kako je amac izdrao tu nevienu tutnjavu.
Grmljavina ga sledi. On se priljubi uz e nepotrebno veslo, dok su se u tami naginjali i padali. Ponekad im
se inilo da lete slobodnim prostorom, kao da je dno sa una otpalo. Kad je tre-sak od koga je sve pucalo
zaustavio silinu pada, on pomisli tupo da su se nasukali i razbili. Ali ponovo utonue, uskovitlana voda ih je
zapljuskivala dok su se kovitlali, dolje, dolje, dolje. Kadgod bi pomislio da mora da su ve slobodni, nova
tutnjava bi se isprijeila pred njima, zgrabila i progutala. Na uskoj krivini udarie o stjenovitu
358

obalu svom silinom, cijepajui niske grane s drvea, zatim odskoie, zavrtjee se, i lupnue po-nova.
Mozak mu se vrtio, lupao i tresao, dolje, dolje, dolje.
Mir tihe vode, daleko dolje, lagano i slabo ga vrati svijesti. Ispred njih snop zore koji se jedva nazirao,
ocrtavajui iroki prostor njenih slikovitih voda. Nije mogao procjeniti koliku su razdaljinu prevalili, a
ipak je kao kroz maglu pretpostavljao da mora biti mnogo lija. Sve to je znao bilo je ovo: stigli su do
Hwanga i sada su mirno plovili njegovim grudima ka Pai-tanu.
Pokuao je da se pokrene, ali nije mogao, slabost ga je drala kao prikovana. Njegova ozlijeen ja noga bila
je tea od olova, bol na razmrskanu licu kao razbijesnela zubobolja. Ali uz nevjerojatan napor on se okrenu
i lagano povue niz un na rukama. Svjetlost posta jaa. Joshua se skupio na pramcu, putena tijela, ali
diui. Spavao je. Na dnu una Fiske i njegova ena zajedno su leali, rukom mu je pridravala glavu, a
tijelo titila od nakupljene vode. Ona je bila budna i razumno mirna. Sveenik je osjeao najvee divljenje,
gledajui je tako. Ona je pokazala najveu izdrljivost od sviju. Njen pogled je znaio odricanje
neizgovorenog pitanja. Mogao je vidjeti da je njen mu skoro pri kraju.
Fiske je disao u kratkim prekidima, povremeno uope nije disao. Stalno je mrmljao ali njegove oi, iako
ukoene, bile su otvorene. I odjednom u njima se pojavi neodreena, nesigurna svjetlost prepoznavanja.
Sjena pokreta prijee preko usana bezglasno, u tom nitavilu ogledala se sjena osmijeha. Njegovo
mrmljanje se uoblii. Nemojte se ponositi.. . dragi prijatelju . . . zbog Anne. Ponovo teko disanje.
Nije vae uenje... Jo jedan gr ja sam je podmitio Slabo, uz lepravi osmijeh: Sa pedeset dolara koje uvijek nosim u cipeli. Blijeda pobjedonosna pauza. Ali neka vas Gospod blagoslovi, dragi
drue, svejedno.
<**" v>>
359Izgledao je sretniji sada, kada je dobio ovu poslednju rundu. Zatvori oi. Kada se sunce diglo u poplavi
naglog svijetla primijetie da je umro.
Straga, na krmi, otac Chisholm je promatrao gospou Fiske kako ukrtava ruke mrtva ovjeka. Promatrao
je smueno svoje ruke. lanci su bili prekriveni udnim crvenim peatima. Kada bi ih dodirnuo oni su se
kotrljali kao krupna sama ispod koe. Mora da me je ugrizao neki insekt dok sam spavao, pomisli.
Kasnije, kroz jutarnje pare koje su se dizale on ugleda niz rijeku, u daljini, ravne amce ribara s
kormoranima. Zatvori bolne oi. un je nosila voda ... nosila u zlatastoj magli, ka njima.
XIII
Jednog poslijepodneva, est mjeseci kasnije, dva nova sveenika iz misije otac Stephen Mun-sey, doktor
medicine i otac Jerome Craig, revnosno su diskutirali o svim planovima, ispijajui kavu uz cigarete.
Sve mora biti savreno. Hvala Gospodu vrijeme pokazuje da e se proljepati.
I ustaliti, otac Jerome potvrdi. Pravi je blagoslov to imamo muziku.
Oni su bili mladi, zdravi, puni vitalnosti, s ogromnom vjerom u sebe i Gospoda. Otac Munsev, ameriki
sveenik, sa diplomom medicine sa koleda iz Baltimora, neto vii od ove dvojice, dobrih est stopa visok,
ali ramena oca Graiga su mu obezbjedila mjesto u bokserskoj ekipi Holywella. Iako je Craig bio Britanac,
on je imao prijatnu ameriku ivahnost, poto je proveo dvije godine na pripremnom kursu za misionare u
koledu St Michael u San Franciscu. Da, tu se i sreo sa ocem Munsevom. Obadvojica su odmah osjetila
uzajamnu privlanost, i uskoro su postali Steve" i ,,Jerry" jedan za drugog osim u onim prilikama kada
360
bi ih iznenadna navala samosvjesnog dostojanstva navela na formalniji ton. Hej Jerry, stari drue, je li
ide danas poslije podne na rukomet? I, oh, oe, u koliko je sati vaa misa sutra? Premetaj za Paitan, zajedno, stavio je peat na njihovo prijateljstvo.
Zamolio sam majku Mercy Mary da svrati. Otac Steve nali sebi jo kave. On je imao iste crte, snaan i
bio je dvije godine stariji od Craiga, priznati voa u ovom ortakluku. Samo da bi prodiskutirali
posljednje detalje. Ona je tako vedra i spremna da pomogne. Ona e nam biti od velike pomoi.
Da, ona je divna osoba. Poteno reeno, Jerry, oivjet emo ovde sve, kada ostanemo sami.
! Ne govori tako glasno! Otac Steve ga opomenu. Stari momak nije ba tako gluh kao to ti
misli.
On je poseban sluaj. Tupe crte oca Jerrvja se istopie u osmijeh. Svakako da si ga ti izvukao. Ali
u njegovim godinama oporaviti se od prijeloma noge, razbijene vilice i velikih boginja povrh toga pa!
to govori neto u prilog njegove sranosti.
On je meutim vrlo slab, Munsey je govorio ozbiljno. To ga je sasvim dokrajilo. Nadam se da e
mu koristiti dugo putovanje kui.
On je udni stari avo ... oprostite, Oe. Mislim staromodan. Sjea se, kada je bio onako bolestan i
kada je gospoa Fiske poslala onaj veliki krevet prije no to je pola kui? I uasne muke koje smo imali da

ga natjeramo da legne u njega? Sjea li se, kako je stalno govorio: Kako mogu da se odmaram, ako mi je
udobno?" Jerry se nasmijao.
A onoga puta kada je bacio supu Majci Mercy Mary na glavu, otac Steve potisnu osmijeh. Ne, ne,
oe, ne smijemo dozvoliti da nai jezici ovladaju nama. Uostalom, on nije tako rav, ako ga pravilno
shvatite. Svatko bi morao postati malo udan u glavi kada bi sam proveo ovdje tri361deset godina. Hvala Gospodu, da je nas dvoje... Slobodno!
Majka Mercy Mary ue sa osmijehom, rumena, prijateljskih oiju i vesela. Ona je bila vrlo sretna sa svoja
dva nova sveenika koje je smatrala, instiktivno, za dva dobra djeaka. Ona e ih materinski maziti. Bilo je
dobro to e misija dobiti osvjeenje mlade krvi. Bit e mnogo prirodnije za nju da ima pravu perionicu
rublja za sveenike koju e nadgledati, i da krpi potene, dobre, tople potkoulje.
Dobar dan, asna Majko. Da li vas moemo iskuati sa alicom koja razvedrava ali ne opija? Dobro.
Dvije kocke? Moramo malo pripaziti na tu vau sklonost za sklatkie za vrijeme Velikog Tjedna. Pa sad, da
se dogovorimo o sutranjim ceremonijama prilikom ispraaja oca Chisholma.
Zajedno su razgovarali, prijateljski, iskreno, nekih pola sata. Zatim Majka Mercy Mary kao da napregnu
ui. Oslukujui ona jezikom izrazi svoju zabrinutost,
Je li ga ujete? Ja ga ne ujem. Neka Go-spog blagoslovi moju duu ali sam sigurna da je opet izaao a
da nam nije rekao. Ona ustade. Oprostite, oci. Ali moram da vidim ta je naumio. Ako ode, i ukvasi
noge, to e opet sve upropastiti.
Oslanjajui se na svoj stari kiobran, otac Chisholm je po poslednji put poao u obilazak svoje misije St
Andrewa. Ovaj mali napor ga je veoma zamarao; on shvati, uzdahnuvi u sebi, kako ga je njegovo dugo
bolovanje ostavilo iscrpljenim. Pomisao je bila sasvim zastraujua osjeao se tako malo razliitim od
ranije, u srcu sasvim neizmijenjen. A sutra, mora otii iz Pai-tana. Nevjerojatno! Kada se je ve odluio da
svoje kosti ostavi pri dnu vrta misije pored Willie Tullocha. U sjeanje mu se vratie rijei iz biskupova
pisma: ... nedorasli, brinemo za vae zdravlje, veoma cijenimo, zavriti va rad u stranim misijama." Pa,
neka bude volja Gospodnja!
'**
362
Sada je stajao, u malom dvoritu crkve, ponesen valom njenosti, sjeanja, gledajui na drvene krieve
Williev, sestre Clotilde, vrtlara Fua i jo nekih dvanaestak, svaki kraj jednog poetka, miljokazi njihova
zajednikog hodoaa.
On odmahnu glavom kao stari konj usred roja insekata na suncem obasjanu polju, znajui da se ne smije
preputati sjeanjima. Upravi pogled preko niskog zida na novi panjak. Joshua je obuavao riastog poni
ja, dok su ga etiri njegova mlaa brata promatrala s divljenjem. I sam Joseph nije bio daleko. Zadovoljan,
debeo, sa svojih etrdeset pet godina, on je vodio preostalo devetoro djece sa poslijepodnevne etnje i
lagano gurao kolica od prua ka loi. Gdje se moe nai bolji primjer, pomisli sveenik uz blagi osmijeh, o
pokornosti plemenitog mujaka?
On napravi veliki krug, neprimijetnije to moe, jer je pretpostavljao ta mu se sprema sutra. kola,
internat, blagovaonica, radionice za pletenje ipki i prostirki, mala zgrada koju je otvorio prole godine za
pletenje korpi za slijepu djecu. Pa. . . zato nastaviti sa ovim prebrojavanjem? U prolosti je smatrao da je
malo postigao. Sada, u sadanjem raspoloenju raznjeene sjete, on je to procjenjivao kao nitetno. Kruto
se okrenu. Iz novog hola zau zlokobno krkotanje nekog instrumenta. Ponovo potisnu iskrivljeni osmijeh,
ili moda samo boru usled mrtenja? Ovi mladi pomonici s njihovim eksplozivnim idejama. Pa, prole
veeri kada je pokuavao, prirodno uzalud, da im objasni topografiju parohije, onaj doktor je proaputao:
Avijon. Na ta se sve dolazi! Dva sata avijonom do sela Liu. A za njegovo prvo putovanje trebalo mu je
dvije nedjelje pjeice!
Ne bi trebalo da ide dalje, jer je postajalo hladno. Ali, iako je znao da e zbog neposlunosti dobiti
zaslueni prijekor, on se jae osloni o svoj kiobran i lagano poe niz brijeg Blistavog Zelenog Nefrita ka
naputenom gradilitu prve zaboravljene misije. Iako je sada ovaj prostor bio za363guen bambusima, donja ivica se pretvorila u movaru, tala od blata stajala je jo uvijek.
On obori glavu i ue pod klimavi krov, obuzet odmah novim naletom sjeanja, gledajui u mladog
sveenika, crnomanjastog, revnosnog i punog elje, kako ui kraj mangala, u drutvu jednog kineskog
djeaka. Ona prva misa koju je ov-dije, na svom lakiranom sanduku, bez zvonca ili pomonika, sasvim sam
kako otro povue strune njegovog sjeanja. Nespretno, kruta neprikladna pojava, on se spusti na
koljena i zamoli Gospoda da ga cijeni manje po njegovim djelima a vie po namjerama.
U misiji on sam ue kroz sporedno dvorite i poe lagano gore. Bio je sretan: nitko ga nije vidio kad je
uao. On nije elio veliku guvu" kako je to poeo da zove, ukanje koraka i vrata, termofore i brino
nutkanje supom. Ali kada je otvorio vrata svoje sobe, bio je iznenaen to za-tie unutra g. Chia. Njegovo

unakaeno lice, sada sivo od hladnoe, obasja nagli val topline. Ne vodei rauna o formalnosti, on uze
ruku svog starog prijatelja i srdano je stee.
Mislio sam da ete doi.
Kako bih se mogao uzdrati da ne doem? G. Chia je govorio tunim i udno uznemirenim glasom.
Dragi moj oe, ne treba da vam kaem koliko duboko alim to odlazite. Nae dugo prijateljstvo meni je
pretstavljalo toliko mnogo.
Sveenik odgovori tiho: I vi ete meni ta-koe mnogo nedostajati. Vaa ljubaznost i dobroinstvo su me
savladali.
To nije nita, g. Chia je odbacivao zahvalnost, u poreenju sa neprocjenjivim uslugama koje ste
meni uinili. Bez vas vrt bi bio vrlo tuan. Njegov glas se oboji nadom. Ali onda... moda, kada se
oporavite... moda ete se vratiti u Pai-tan?
Nikada. Sveenik zastade uz sjenu osmijeha. Moramo se pripremiti za na nebeski sastanak
poslije toga.
., ,*(jjc;f /,%:
364
Spusti se udna tiina. G. Chia je s naporom prekide. Poto je nae vrijeme ogranieno moda bi sada
bio pogodan trenutak da govorimo o onom trenutku koji dolazi poslije.
Svo moje vrijeme je posveeno takvom razgovoru.
G. Chia zastade, obuzet neuobiajenom ne-spretnou. Ja sam duboko razmiljao o onome to se nalazi
iza ovoga ivota. Ali ukoliko tako neto postoji, bit e mi vrlo prijatno da uivam i tamo u vaem
prijateljstvu.
I pored dugog iskustva, otac Chisholm nije odmah shvatio sav znaaj ove primjedbe. On se osmjehnu ali ne
odgovori. A g. Chia je bio prinuen, uz veliko osjeanje neprijatnosti, da bude direktan.
Moj prijatelju, esto sam govorio: postoje mnoge religije i sve imaju svoje vratnice koje vode u
nebesko carstvo. Blijeda boja se pojavi ispod tamne koe. Sada mi se ini da imam izvanrednu elju
da uem kroz vae vratnice.
Mrtva tiina. Povijena figura oca Chisholma se ukoi, sasvim.
Ne vjerujem da ozbiljno mislite.
Jednom, pre mnogo godina, kada ste izlijeili moga sina, nisam ozbiljno mislio. Ali onda nisam bio
sasvim svijestan vaeg ivota... strpljivosti, mira i hrabrosti. Dobrota religije najbolje se cijeni po dobroti
njenih sljedbenika. Moj prijatelju ... vi ste me osvojili vaim primjerom.
Otac Chisholm podie ruku do ela, taj poznati znak prikrivenog uzbuenja. Njegova savjest ga je esto
prekoravala zbog prvobitnog odbijanja da prihvati g. Chia, ak i bez prave namjere. On ree lagano:
itavog dana su mi usta bila gorka od pepela neuspjeha. Vae rijei su ponovo potpalile vatre u mom srcu.
Zbog ovog jedinog trenutka osjeam da moj posao ovdje nije bio bezvrijedan. Uprkos toga kaem ...
nemojte initi ovo zbog prijateljstva... samo ukoliko vjerujete.
365G. Chia odgovori odluno: Ja sam odluio. inim to zbog prijateljstva i vjere. Mi smo braa, vi i ja.
Va Gospod mora biti i moj. I onda, iako morate sutra otii, ja u biti zadovoljan, znajui da e se nae due
sresti jednog dana u vrtu naeg Gospoda.
Sveenik u poetku nije bio u stanju da progovori. Borio se da sakrije dubinu svog uzbuenja. On isprui
ruku ka g. Chiu. Tihim, nesigurnim glasom ree:
Hajdemo u crkvu...
Idueg jutra bilo je toplo i vedro. Otac Chis-holm, probuen pjesmom izvue se ispod pokrivaa s kreveta
gospoe Fiske i polete ka otvorenom prozoru. Ispod balkona dvadesetak djevojica iz mlaih razreda,
nijedna starija od devet godina, s bijelim i plavim earpama pjevale su mu sere-nadu: Hej, vedro ..."
On napravi grimasu. Pri kraju desetog stiha on doviknu:
Dovoljno. Idite na doruak.
One prestadoe i osmjehnue mu se, pridravajui note. Da li vam se dopada, oe?
Ne ... da... Ali ve je vrijeme doruku. One poee opet od poetka i ispevae sve s
jo dodatnim stihovima, dok se on brija. Na rijei: Na tvom svjeem obrazu" on se posijee. Gledajui u
maleno ogledalo, na vlastitu sliku, roavu i sa oiljcima, sada jo i krvavu, on pomisli tuno: Blagi Boe,
kako uasno izgledam, moram danas zaista da se ponaam pristojno.
Zau se gong za doruak. Otac Munsev i otac Craig su ga ekali, spremni, s puno potovanja, nasmejani...
jedan jurei da mu prinese stolicu, drugi da podigne poklopac sa kedgeree-a. Obojica su tako eljeli da mu
sve uine, da prosto nisu mogli da sjede na miru. On se isceri.
Hoete li vi mladi idioti da budete ljubazni i da prestanete da postupate sa mnom kao s vaom praprababom na njen stoti roendan?

Moramo razvedriti staroga, pomisli otac Jerry. On se njeno osmjehnu: Pa, oe, mi s vama
366
postupamo kao da ste isto to i mi. Prirodno ne moete izbjei poastima koje pripadaju pioniru koji je utro
prve staze. Vi to i ne elite. To je vaa prirodna nagrada i u to nemojte uopte sumnjati.
Ja sumnjam u mnogo tota.
Otac Steve dodade srdano: Nemojte se brinuti, oe. Znam kako se osjeate, ali mi vas neemo
iznevjeriti. Pa, Jerry, mislim otac Craig, i ja imamo takve planove kojima emo udvostruiti veliinu i
efikasnost St. Andrewa. Imat emo dvadeset katekista, plaat emo ih takoer dobro ... osnovati javnu
kuhinju u ulici Fenjera, odmah preko puta vaih metodistikih drugova. To e ih ba malo pogoditi u srce.
On se na-smeja dobroudno, razuvjeravajui. Bit u poten, isti katolicizam. ekajte samo dok
dobijemo na avion! Samo da vidite kad ponemo da vam aljemo nae grafikone o pokrtavanjima.
ekajte samo dok...
Krave su se vratile, ree sanjalaki otac Chisholm.
Dva mlada sveenika izmijenjae suosjeajne poglede. Onda otac Steve ree blago:
Neete zaboraviti da redovno uzimate va lijek na putu, oe? Jedna lica ex aqua, tri put dnevno. U
vaoj torbi je velika boca.
Nije. Izbacio sam je prije no to sam siao. Najednom otac Chisholm poe da se smije. Smijao se do
suza. Dragi moji mladii, ne vodite rauna o meni. Ja sam dangrizavi starkelja. Vi ete ovdje
izvanredno napredovati ako ne budete suvie samouvjereni... ako budete ljubazni i trpeljivi, a naroito u
odnosu na Kineze nemojte zaboraviti da pile ne moe uiti koko.
Pa ... da ... prirodno, oe.
Pazite! Ja nemam avione za poklanjanje, ali bih vam ostavio mali koristan suvenir. Dao mi ga je jedan
stari sveenik. On je preao sa mnom najvei dio puta. On ustade od stola i prui im iz ugla sobe stari
kiobran koji mu je dao stari
' ......-i '>>'. 367Mac. On uiva izvjestan status ovdje meu dravnim kiobranima u Pai-tanu. Moe vam donijeti
sreu.
Otac Jerry ga uze paljivo poput neke relikvije.
Hvala, hvala vam oe. Kako su to lijepe boje. Je li su kineske?.
Mnogo gore, bojim se. Stari sveenik se osmjehnu i odmahnu glavom. Nije htio vie nita rei.
Otac Munsev odloi servijetu uz skriveni znak svome kolegi. U njegovim oima ogledao se sjaj priprema.
On ustade.
Pa, oe, ako biste htjeli da za as izvinete oca Craiga i mene. Vrijeme prolazi a mi svakog trenutka
oekujemo oca Choua.
Oni brzo odoe.
Trebalo je da krene u jedanaest asova. On se vrati u svoju sobu. Kada je zavrio sa skromnim pakovanjem,
ostao mu je jo jedan sat da bi se proetao. On sie dolje i instinktivno poe ka crkvi. Tamo, ispred svoje
kue zastade, iskreno dirnut. Oekivala ga je itava njegova pastva, skoro pet stotina ljudi, u redu i mirno u
dvoritu. Onaj dio iz sela Liua, sa ocem Chouom stajao je s jedne strane, starije djevojke i radnici s druge,
sa njegovom omiljenom djecom predvoenom od Majke Mercy Mary, Marthe i jo etiri sestre. Bilo je
neega u zajednikom pogledu uprtom s njenou na njegovu neupadljivu priliku, to ga pogodi kao nagli
bol.
Jo dublja tiina. Sudei po njegovoj uznemirenosti, ini se da je Josephu povjerena ast da odri govor.
Dvije stolice se stvorie kao u maio-niarskoj sceni. Kad se stari otac posadi na jednu. Joseph se nesigurno
pope na drugu, skoro se pre-turi i odvi crveni zamotuljak.
Preasni i najvrijedniji uenice Gospoda, s najveim bolom te gledamo, mi, tvoja deca, kako odlazi
preko irokog oceana .., t^
368
Ovaj govor nije se razlikovao od stotine drugih oratorskih vjetina koje je u prolosti izdrao, osim to je
bio obliven suzama. I pored mnogih tajnih proba pred svojom enom Josepha pobjedi otvoreno dvorite.
On poe da se znoji a eludac mu je podrhtavao poput hladetine. Jadni dragi Joseph, pomisli sveenik,
gledajui u svoje cipele i mislei o vitkom mladom deku koji je trao, uz njegove uzde prije tridesetak
godina.
Kad se to zavrilo sve vjernici otpevae Glo-ria laus, sasvim lijepo. Jo uvijek gledajui u cipele, dok su se
jasni glasovi peli sve vie, sveenik osjeti kako mu se stare kosti razmekavaju. Dragi Boe", molio se,
nemoj dozvoliti da napravim od sebe budalu".

Za predaju poklona izabrali su najmlau djevojicu iz centra za pletenje korpi za slijepe. Ona pristupi
naprijed, u crnoj suknji i bijeloj bluzi, kolebljivo ali sigurno, voena svojim instinktom i instrukcijama koje
je aputala Majka Marcy Ma-ry. Kad je klekla pred njega, pruajui mu ukraeni pozlaeni pehar s
izvanrednim ukrasom, koji je kupljen potanskom porukom iz Nankinga, njegove oi bile su isto toliko
slijepe kao i njene. Blagoslovena da si, blagoslovena dijete moje", mucao je. Vie nita nije mogao da
kae.
Nosiljka broj jedan g. Chia sada uplovi u magloviti krug njegova pogleda. Ispruene ruke pomogoe mu da
ue. Formirala se povorka koja poe uz pucanje prskalica i nagli Sousa mar koji je svirala nova kolska
muzika.
Dok se lagano njihao niz brijega, na ramenima ljudi, on pokua da se skoncentrira na nakin-urenu
komediju s muzikom: dvadeset aka u nebesko plavim uniformama je duhalo, ispred njih je iao kineski
dirigent od punih osam godina s perjanicom i visokim bijelim izmama, epurei se, vrtei tap, udarajui
koljenom o koljeno. Ali nekako je njegov smisao za smijeno prestao da funkcionira. U gradu vrata kua
bila su puna prijateljskih lica. Nove prskalice doekivale su ga na svakoj
Kljuevi kraljevstva
369raskrsnici. Kad su prili blizu pristanita pred njim su bacali cvijee.
Barka g. Chia ekala je kraj stepenica, motori su tiho brujali. Paljivo spustie nosiljku, on , izae. Najzad
je doao trenutak. Sada su se svi skupili oko njega, opratajui se: dva mlada sve-., enika, otac Chou,
asna Majka, Martha, g. Chia, ' Joseph, Joshua... svi oni, neke ene iz redova vjernih plakale su, kleale da
mu poljube ruku. Nije mogao da promuca nijednu razumljivu rije. Grudi su mu se nadimale.
Slijepo, on ue u barku. Kad se okrenuo ponovo da ih pogleda, zavlada tiina. Na ve unaprijed dogovoreni
znak, djeji kor poe da pjeva njegovu omiljenu himnu: Veni Creator. Oni su to uvali sve do posljednjeg
trenutka.
Doi, Due Presveti,
Sa neba nas posjeti
Zrakom svoje milosti".
On je uvijek volio ove plemenite rijei koje je napisao veliki Charlemagne u devetom vijeku, 1 najljepa
himna Crkve. Svi su je sada pjevali na pristanitu:
Daj nam krepost zaslunu
I smrt lijepu, blaenu,
Daj vjekovit svima raj."
Oh, Boe, mislio je, poputajui najzad, to je lijepo, to je divno od njih... ali, oh, kako je samo nepravedno!
Gr mu prijee preko lica.
Kada je barka krenula iz pristanita i on podigao ruku da ih blagoslovi, suze su mu se slijevale niz
izmueno lice.
370
f, *
DIO V:
POVRATAK
ii
.t
! t
JU,

i,-.'

;'*-J':-'

w:A

;/'/**'' ..ui^n tt i:

>
1 rt 5' ' ' ',,
'VI' {<),
24li
:' i
1 aH\"\
i
A '.i

ju
'KH
I
Njegova Milost biskup Mealev je mnogo zakasnio. Dvaput je mladi sveenik iz kue provirio kroz vrata
salona do objasni da su Njegova Milost i sekretar Njegove Milosti zauzeti, neodlono, na saboru. Otac
Chisholm samo zatrepta razgledajui Tablet."
Tanost je utivost kod crkvenih dostojanstvenika.
Njegova Svetost je veoma zauzeta uz nesiguran osmjeh, mladi sveenik se povue, ne sasvim
siguran u ovog starog momka iz Kine, pitajui se skoro je li moe imati u njega povjerenja zbog srebra.
Sastanak je zakazan u jedanaest. Sada je sat izbijao ve pola jedan.
To je bila ista ona prostorija u kojoj je ekao na sastanak sa starim Macom. Koliko ranije? Pa, blagi Boe...
trideset est godina! On bolno odmahnu glavom. Zabavljalo ga je da plai mladog momka, ali uope nije
bio oran za borbu. Jutros se osjeao prilino slabo i vrlo nervozno. elio je neto od biskupa. A mrzio je da
trai usluge, a ipak mora zamoliti za ovu, i srce mu je zaigralo kad je stigao poziv na sastanak u skroman
hotel gdje je odsjeo od trenutka kad ga je brod istovario u Liverpoolu.
Hrabro, on ispravi svoj izguvani kaput, ispravi umorni vrat. Nije bio star. U njemu ima jo dosta ivota.
Sada, kada je ve prolo podne, An-selm e ga nesumnjivo pozvati da ostane na ru373ku. Bit e iv, saviti svoj uasan jezik, sluati An-selmove prie, smijati se njegovim alama, nee
zazirati od malo, ili moda vie, laskanja. On se uzdao u Gospoda da na ozlijeenu obrazu nee poeti da
poigrava ivac. S tim je izgledao kao savreni luak!
Sada je ve bilo deset do jedan. Najzad se zaue znaajni zvui u hodniku, i biskup Mealy odluno ue u
sobu. Moda je i urio; iao je ivo, pogleda uprtog u Francisa, svijestan vremena.
Dragi moj Francise. Divno je vidjeti te ponovo. Mora mi oprostiti na ovom malom zakanjenju.
Ne, nemoj ustajati, molim te. Ovdje emo razgovarati... In ... intimnije je no u mojoj sobi.
Brzo on privue stolicu i lako sjede pored oca Chisholma za sto. Kada je spustio svoju mesnatu, njegovanu
ruku njeno na rukav drugog, on pomisli: Gospode, kako je postao star i slab.
I kako je u milom Pai-tanu? Nije da ne napreduje, kae mi monsinjor Sleeth. Jasno se sjeam kad sam
stajao u onom razruenom gradu, izmeu smrtne kuge i haranja. Zaista, tu je bila umjeana Boja ruka. Ah,
to su bili moji pionirski dani, Francise. Sada ponekad eznem za njima. A osmjehnu se sada sam
samo biskup. Da li primijeuje neku veu promjenu na meni otkako smo se rastali na onom orijentalnom
pristanitu?
Francis je prouavao svog starog prijatelja s udnim divljenjem. Nesumnjivo godine su bile milostive
prema Anselmu Mealevu. Zrelost je stigla kasnije. Njegov poloaj mu je dao dostojanstvo, ublaio njegovu
ranu rjeitost do uglae-nosti. Imao je lijepu pojavu i drao glavu visoko. Puno, meko sveeniko lice bilo
je osvijetljeno istim kadifastim oima. Dobro je bio ouvan, jo uvijek je imao sve svoje zube i izvanrednu
meku, svjeu kou.
Francis ree jednostavno: Nikad te nisam vidio da bolje izgleda,
''
374
Biskup nagnu glavu, zadovoljan. O tem-pora! O mores! Ni ti ni ja nismo vie tako mladi kao nekad. Ali
se ne drim loe. Iskreno reeno, smatram da je savreno zdravlje nuno za efikasnost. Kada bi samo znao
ta sve imam da radim! Stavili su me na dijetu. Imam i masera, nekog snanog veanina, koji bukvalno
akama utucava strah Boji u mene. . .. bojim se s naglom iskrenom brigom da ti uope o sebi nisi
vodio rauna.
Osjeam se kao stari sakuplja krpa kraj tebe Anselme, i to je Boja istina... ali ja sam mlad u srcu... ili
pokuavam da to budem. A jo uvijek mogu da radim. Ja... nadam se da nisi sasvim nezadovoljan mojim
radom u Pai-tanu.
Moj dragi oe, vai napori su bili herojski. Prirodno, da smo malo razoarani s ciframa. Monsinjor
Sleeth mi ih je jue pokazivao... njegov glas posta sasvim dobronamjeran ... za svih trideset est
godina ti si napravio manje po-krtenja no otac Lawler tokom pet godina. Molim te nemoj misliti da te
prekorevam to bi bilo suvie nemilosrdno. Jednoga dana kad bude imao vremena moemo to detaljno
diskutirati. U meuvremenu njegov pogled se zaustavi na satu da li mogu neto uiniti za tebe?
Pauza. I zatim, tiho, Francis odgovori:
Da ... ima, Vaa Milosti... ja elim parohiju.
Biskup se skoro tre iz svog dobroudnog, njenog stava. On lagano izvi obrve kada otac Chisholm nastavi,
s onim istim mirnim intenzitetom: Dajte mi Tweedside, Anselme. Ima upranjeno mjesto u Rentonu . . .

bolja, vea parohija. Unaprijedite sveenika iz Tvveedside u Ren-ton. I pusti mene... pustite me da odem
kui.
Biskupov osmijeh se uvrstio, manje prijatno, na njegovom lijepom licu. Dragi moj Francise, izgleda da
eli da upravlja mojom biskupijom.
Ja imam i specijalni razlog to to traim. Bio bih veoma zahvalan ... na svoj uas otac
375Chisholm primjeti da mu je glas izvan kontrole. On prekinu i zatim dodade promuklo: Biskup
MacNabb mi je obeao parohiju ako se ikad budem vratio kui. On poe da pretura po svom
unutranjem depu. Imam ovdje njegovo pismo...
Anselm podie ruku. Ne moe se oekivati od mene da ispunim posmrtno pismo mog prethodnika.
Tiina, zatim uz ljubaznu utivost, Njegova Milost nastavi: Prirodno, imat u u vidu tvoj zahtjev. Ali ne
mogu obeati nita. Twe~ edside je uvijek bio vrlo drag meni lino. Kad se sa mojih ramena skine briga o
sabornoj crkvi mislio sam tamo da sagradim malo utoite, mali dvorac Gondolfo. On zastade,
njegove ui, jo uvijek otre, zaue um kola koja dolaze, pro-praen glasovima u hodniku. On
diplomatski pogledom potrai sat. Njegovo prijatno ponaanje se uurba. Pa... sve je u Bojim rukama.
Vidjet emo, vidjet emo.
Ako bi dozvolio da ti objasnim Francis se ponizno bunio, ja sam. . . prilino elim da stvorim
dom... za nekoga.
Mora mi to sve ispriati drugom prilikom. Jo jedna kola napolju, i jo vie glasova. Biskup
prikupi svoju ljubiastu haljinu, glas medeno alostan: To je prava propast, Francise, moram se izvui, i
to ba onda kada sam toliko oekivao da dugo i interesantno razgovaramo. Imam jedan zvanian ruak
u jedan sat. Predsjednik opine i gradskog savjeta su moji gositi. Politika, opet, avaj... kolska uprava,
vodovod, financije ... quid pro quo... moram da budem pravi burzijanac ovih dana... ali to mi se dopada
Francise, dopada mi se!
Neu biti dui od jednog minuta... Francis zastade, i spusti pogled na pod.
Biskup naglo ustade. S rukom lako na ramenu oca Chisholma on mu pomoe njeno do vrata, - Ne mogu
ti rei koliko sam se radovao to te mogu pozdraviti kod kue. Bit emo u vezi, ne
376
brini se. A sada, moram te napustiti. Zbogom Francise ... i da si blagoslovljen.
Napolju se itava rijeka velikih tamnih limuzina kretala ka prilazu i visokom trijemu palae. Stari sveenik
primjeti purpurno lice ispod u-bare od dabrovine, druga lica, tvrda i zamagljena, hermelin, zlatne lance.
Vlani vjetar duhao je i probijao do sri starih kostiju, naviklih na sunce i prekrivenih samo toplim tankim
tropskim odijelom. Kad je polazio, toak jednih kola naglo upade kraj ivice trotoara i teno blato poleti i
upade mu u oko. On ga obrisa rukom, gledajui ponovo niz godine, razmiljajui, uz sumorni blijedi
osmjeh: Anselmovo kupanje u blatu je osve-eno.
U grudima mu je bilo hladno, a ipak kroz svo
, razoarenje slabosti, neutoljivo je plamsao bijeli plamen. Mora odmah pronai crkvu. Preko ulice su se
vidjeli obrisi velike nove katedrale, od mi' lijuna funti sterlinga, pretvorenih u masivni ka1 men i mermer. On hitno poe k njoj.
Stie do irokih stepenica, pope se i odjednom
' zaustavi. Pred njim, na vlanom kamenu na naj'' vioj stepenici, zgrio se od vjetra, kljasti ovjek u krpama, s karticom zakaenom na grudima: Stari
' veteran, molim udijelite.
Francis je promatrao razbijenu priliku. On
, izvue usamljeni iling iz depa i stavi ga u limenu au. Dva neeljena vojnika se pogledae ni. jemo i onda svaki od njih skrenu pogled.
Ue u novu sabornu crkvu, prostranstvo ljepote i tiine koja je odzvanjala, sa stupovima od mermera
bogato ukraenima hrastom i bronzom,
.. hram ogromnih i sloenih ukrasa u kome bi njegova kapela iz misije stajala neprimijeeno, zaboravljena
u uglu poprene lae. Nezaplaen, on poe ka visokom oltaru. Tamo klee i plameno, s nepomuenom
smjelou se pomoli:
Oh, Gospode jednom neka bude, ne tvoja
.;. volja, ve moja. pa^'f, *
av--377II
Pet nedjelja kasnije otac Chisholm poe na svoju ekspediciju, odlaganu ve dugo, u Kirk-brigde. Kad je
poao od eljeznike stanice, fabrike tekstila tog velikog industrijskog centra izbacivale su radnike,

kuljajui na ruak. Stotine ena umotanih u alove preko glave urile su kroz kiu koja je natapala, i
ustupale jedino ponekom tramvaju koji je kloparao po masnoj kaldrmi.
Na kraju glavne ulice on zapita za put, zatim skrenu udesno, pored ogromne statue podignute u ast
lokalnog magnata i ue u siromaniji kraj: prljavi trg ograen visokim zgradama. Prijee trgom i ue u
usku aleju, okruenu smradom, tako mranu da i na najsvetliji dan, ni traak sunca ne bi mogao probiti. I
pored radosti, velikog uzbuenja, srce mu se stee. On je oekivao sirotinju, ali ne ovo. . . Pomisli: Sto sam
ja uradio samo u mojoj gluposti i nebrizi! Ovdje, to je isto kao i biti na dnu bunara.
Zagledao je u brojeve na ulazima u stanove, pronae pravi, i poe se penjati stepenicama koje su bile bez
svjetla i zraka, zagaenih prozora, zapu-enih svijenjaka. Napukla cijev izlijevala se na jedno odmaralite.
Jo tri reda stepenica i on se spotae i skoro pade. Jedno dijete je sjedilo na stepenicama, djeak. Sveenik
pogleda kroz maglu i mrak na malu rahitinu priliku, kako pridrava teku glavu jednom rukom, a drugom
pridrava otri lakat o ko-ato koljeno. Koa mu je bila boje voska za svijee. Bilo je skoro providno.
Izgledalo je kao umorni starac. Moglo je imati sedam godina.
Odjednom djeak podie glavu tako da svijetlo koje je dopiralo kroz razbijeni svjetlarnik pade na njega. Po
prvi put Francis ugleda lice djeteta. On prigueno uzviknu i ogroman val uzbuenja ga preli, i on se osjeti
kao brod u naletu tekog vala. To blijedo lice okrenuto navie, nosilo je ne-pogrijeivu slinost sa Norinim
licem. Oi, naro378
ito, ogromne na skupljenoj koi, nikad se ne bi mogao prevariti.
Kako se zove?
Pauza. Djeak odgovori: Andrew.
Iza vrata na stepenicama nalazila se jedna jedina soba, gdje je, na prljavom leaj u prostrtom na podu,
ukrtenih nogu sjedela ena i brzo ila, dok joj je igla letjela sumanuto, automatskom brzinom. Kraj nje, na
kutiji od jaja, boca. Nije bilo nikakva namjetaja, samo ajnik, neke krpe i raz-lupani vr. Preko kutije su se
nalazile polu-gotove grube hlae.
Iskidan tugom, Francis je jedva mogao da govori. Je li ste vi gospoa Stevens? Ona potvrdi.
Doao sam. . . zbog deka.
Ona pusti da joj rad nervozno padne u krilo; jadno stvorenje, ne staro, niti zlo, ve samo iscrpljeno jadom,
sasvim natopljeno. Da, dobila sam vae pismo. Ona poe da jeca i objanjava svoje prilike, da se
pravda, da iznosi dokaze kako ju je nesrea dovela do ovoga.
On je tiho prekide; pria je bila ispisana na njenu licu. Samo ree: Povest u ga danas sa sobom.
Na ovaj mir, ona spusti pogled na svoje nateene ruke, prste, ve poplavljele od bezbrojnih uboda iglom.
Iako je uinila napor da to prikrije, njegov stav ju je uzbudio vie od svakog prijekora. Ona poe da plae.
Nemojte misliti da ga ne volim. On mi pomae na mnogo naina. Ja sam s njim dosta dobro postupala. Ali
to je bila muna borba. Ona pogleda odjednom, s naglim prkosom, nijema.
Deset minuta kasnije on izae iz kue. Kraj njega, pridravajui papirnu kesu na svojim pileim grudima,
iao je Andrew. Sveenikovi osjeaji bili su duboki i sloeni. On je osjeao tupo uzbuenje djeteta zbog
ovog izleta bez presedana, a ipak je osjeao da e ga najbolje umiriti utnjom. Pomisli uz tihu, duboku
radost: Gospod mi je dao ivot, doveo me iz Kine . . . za ovo!
379Ili su bez rijei do eljeznike stanice. U vozu Andrew je sjedio i gledao kroz prozor, ne pokreui se,
maui nogama preko ivice sjedita. Bio je vrlo prljav, prljavtina se uvukla u njegov tanak, blijedi vrat.
Jednom ili dvaput je krado-mice pogledao u Francisa, zatim odmah skrenuo pogled. Bilo je nemogue
pogoditi to misli, ali u dubini njegovih oiju krila se tamna iskra straha i sumnje.
Ne plai se.
Ja se ne plaim donja usna djeakova
zadrhta.
Kad je voz jednom napustio dim iz Kirkbrid-gea, pourio je preko polja i pored rijeke. Izraz uenja se
lagano ustali na licu djeaka. Nikad nije ni slutio da boje mogu biti tako svijetle, tako drukije od olovne
bijede siromatva. Otvorena polja i obraena zemlja ustupie mjesto jo div-ljijim prizorima, gdje su se
pojavljivale ume, bogate od zelene paprati i loze, gde se primijeivalo svjetlucanje vode u malim
udolinama.
Je li ovdje idemo?
Da, tu smo blizu.
Oni stigoe u Tweedside oko tri poslije podne. Stari grad, skupljen kraj rijeke, nije se nita izmijenio, kao
da ga je jue napustio, kupao se u blistavom suncu. Dok su poznati pejzai plivali pred Francisovim oima,
njegovo srce se stee od bolne radosti. Oni zajedno pooe od stanice ka prezbiteri j i St. Columba.

j * ;-,
\n'ft\ feS
t! T'f* <Vl
380
"!, J 1
DIO VI:
KRAJ POETKA
I
1 '
'i

') -vi "-< ;.,;->

S prozora svoje sobe, monsinjor Sleeth se na-mrti gledajui dolje u vrt gdje je gospoica Mof-fat, s
korpom u ruci, stojala s Andrew-om i ocem Chisholmom i promatrala Dougala kako vadi povre za ruak.
Nijemo prijateljstvo koje je okupljalo malu grupu, jo vie pojaa neprijatan osjeaj odvojenosti, i uvrsti
njegovu odluku. Na stolu pred njim, otkucan na njegovoj maloj pisaoj maini, stajao je gotov izvjetaj
jezgrovit i lucidan dokument, nabijen dokazima. On e biti za jedan sat u Tvnecastlu. Veeras e ga biskup
imati u rukama.
I pored otrog, prodornog osjeaja da je ispunio zadatak, nije se moglo porei da je protekla nedjelja
provedena u St. Columbu bila naporna. Naiao je na mnogo ta to mu je smetalo, ili ga ak zbunjivalo.
Osim grupe koja se okupila oko pobone ali debele gospoe Glendenning, ljudi u parohiji potovali su, ak,
mogao bi rei, gajili njenost, prema svom ekscentrinom pastoru. Jue je bio primoran da otro postupi s
delegacijom koja ga je ekala da bi protestirala i izrazila lojalnost prema parohijskom sveeniku. Kao da on
nije znao da svaki sin odavde mora imati svoju kliku! Vrhunac oajanja bio je kad je, te iste veeri, naiao
prezbiterijanski sveenik, i poto se, poslije zaobilaenja i raznih pitanja, usudio izraziti nadu da ih otac
Chisholme ne ostavlja", jer je raspoloenje" u gradu u posljednje vrijeme bilo tako prijatno ... prijatno
zaista!
Dok je tako razmiljao, grupa u krugu njegova pogleda se rasturi i Andrew potra u upu da
383bi uzeo zmaja. Starac je imao pravu maniju da pravi zmajeve, grdosije od papira koje su, s lelu-javim
repovima, letjele Sleeth je morao s gunanjem priznati, kao udovine ptice. U utorak, kad je naiao na
ovu dvojicu vezanih za oblake s uadima, on se usudi rei prekorno:
Oe, zar doista, mislite da je ova zabava dostoj anstvena?
Starac se osmjehnu proklet, nikad se nije bunio, uvijek taj mirni, blag osmijeh koji dovodi
do ludila.
Kinezi to ine. A oni su dostojanstveni
ljudi.
Pretpostavljam da je to jedan od njihovih
poganskih obiaja.
Ah, da! Svakako vrlo naivan!
On osta uspravno, nos mu je poplavio od otra vjetra, promatrajui ih. ini se da je stari sveenik spajao
zabavu s uenjem. S vremena na vrijeme dok bi on pridravao konopac, djeak bi sjeo u upu i pisao po
diktatu na komadima papira. Kad bi to zavrio, ove teko ispisane krabotine navukli bi na konopac i
poslali k nebu, uz obostrano zadovoljstvo.
Savlada ga nalet radoznalosti. On uze posljednji zamotuljak iz uzbuenih djeakovih ruku. Bilo je jasno i
sasvim tano napisano. On proita: Obeavam da u se hrabro suprostavljati svemu to je glupo, i
licemjerno, i surovo. Potpis: Andrew PS: Tolerancija je najvia vrlina. Zatim poniznost."
Gledao je tupo u to, dugo, prije no to mu je predao. Cak je ekao, smrznuta lica, dok se pripremao idui.
Nae kosti se mogu omekati i pretvoriti u prah na poljima, ali Duh se probija i ivi visoko u stanju
blistave jasnoe. Gospod je zajedniki Otac itavog ovjeanstva."
Ublaen, Sleeth pogleda u oca Chisholma. Odlino. Je li to rekao sveti Pavle?
Ne starac odmahnu glavom izvinjava-jui se. Konfuije.
Sleeth je bio zaprepaen. On ode bez rijei.
384
,'. , Te noi je poeo diskusiju, koju je starac izbjegavao s uznemirujuom lakoom. Na kraju on izbaci,
provociran:
Vaa predoba o Gospodu je veoma udna.

 Tko od nas uope ima predobu o Gospodu? Otac Chisholm se osmjehnu. Rije Gospod" je
ljudskog porijekla... izraava samo potovanje prema naem Stvaraocu. Ako osjeamo to potovanje, mi
emo i ugledati Gospoda... ne brinite se.
Na svoje iznenaenje, Sleeth osjeti da crveni. Vi ini se vrlo malo potujete Svetu Crkvu.
Naprotiv... itavog svog ivota sam se radovao to osjeam njene ruke oko sebe. Crkva je naa
velika majka, koja nas vodi napred... grupu hodoasnika, kroz no. Ali moda postoje i druge majke. A
moda ak i neki jadni usamljeni hodoasnici i sami naiu na pravi dom.
Ovo, iji je samo fragment, ovaj dio, ozbiljno poremeti Sleetha i kad se vratio te noi on je usnio uasno
izopaen san. Sanjao je da su, dok je kua poivala u snu, njegov aneo uvar i aneo oca Chisholma
prekinuli rad i poli u dnevnu sobu da bi popili neto. Chisholmov aneo bio je njean, kerubinsko
stvorenje ali njegov je bio stariji s nezadovoljnim oima i grubim ljutim perjem. Dok su pijuckali pie, krila
okaenih o naslon stolice, razgovarali su o svojim tienicima. Chisholm, iako obiljeen kao
sentimentalista lako je proao. Ali on... njega su iskidali na komadie. Znojio se u snu kad je uo kako ga
njegov aneo otputa s posljednjim prokletstvom: Jedan od najgorih koje sam ikad imao ... pun predrasuda, pedant, suvie ambiciozan i to je najgore od svega, dosada.
Sleeth se probudi, trgnuvi se u tami svoje sobe. Kakav mrzak, uasan san. On se strese. Glava ga je
boljela. Znao je bolje no da vjeruje takvim stranim snovima, da su to same odvratne izopa-enosti misli u
budnom stanju, iako su se razlikovale od dobrih, autentinih biblijskih snova, kao
25 Kljuevi kraljevstva
385onaj Faraonove ene na primjer. On brzo i
snano odgurnu san, kao prljavu pomisao. Ali sad ga je muio dok je stajao kraj prozora: pun predrasuda,
pedant, suvie ambiciozan i to je najgore od svega, dosadan.
ini se da se prevario u Andrew-u, jer se djete pojavi iz upe nosei ne svoj zmaj, ve veliku pletenu
koaricu u koju poe, uz Dougalovu pomo, da stavlja svjee nabrane ljive i kruke. Kada je to zavrio
deko poe ka kui, nosei koaricu preko ruke.
Sleeth je imao neobjanjivu elju da se povue. Naslutio je da je poklon za njega. Bio je kivan i
neodreeno, apsurdno, smeten. Kucanje na vratima natjera ga da prikupi razbijene misli.
Slobodno!
Andrew ue u sobu i stavi voe na komodu. Uz posramljenu samosvijest ovjeka koji zna da se u njega
sumnja, on isporui poruku koju je vjebao svo vrijeme uz stepenice: Otac Chisholm se nada da ete
ovo ponijeti sa sobom ljive su vrlo slatke a kruke su posljednje koje emo imati.
Monsinjor Sleeth otro pogleda u deka, razmiljajui da je dvostruko znaenje moda sadrano u toj
posljednjoj jednostavnoj reenici.
Gde je otac Chisholm?
Dolje. eka na vas.
A moja kola?
Dougal ih je sad doveo ispred glavnih
vrata.
Pauza. Andrew poe, oklijevajui da se povlai.
ekaj! Sleeth zastade. Zar ne misli da bi bilo zgodnije... i uope utivije. . . ako bi odnio voe
dolje i stavio ga u moja kola?
Djeak nervozno pocrvenje i poe da poslua. Kad je podigao korpu sa komode, jedna ljiva pade i
otkotrlja se ispod postelje. Sasvim crven, on se sae i nespretno je dohvati, tako da glatka 386
-:,....
koica prsnu i sok iscuri na prste. Sleeth ga je promatrao s hladnim osmjehom.
\
Ta nee biti dobra... je li?
5 Bez odgovora.
lit
cfi Rekao sam, je li? ,5 Ne, gospodine.
Sleethov udan blijedi osmijeh se produbi. Ti si izvanredno tvrdoglavo dijete. Promatrao sam te itave
nedjelje. Tvrdoglav i neodgojen. Zato me ne gleda u oi?
Uz ogroman napor deko odvoji oi s poda. Drhtao je, kao nervozno drijebe kad je pogledao u Sleetha.
To je znak neiste savjesti ako se ovjek ne gleda u oi. Pored toga, to je neodgojeno. Nauit e te bolje
u Ralstonu.
Ponovo tiina. Djeakovo lice je bilo sada blijedo. Monsinjor Sleeth se jo uvijek osmijehivao. On ovlai
usne.
Zato ne odgovara? Je li to zato to ne eli da ide u Dom?
Djeak promuca: Ne elim da idem.
Ah! Ali ti eli da uini ono to je dobro, je li?

 Da, gospodine.
Onda e poi. Ustvari, mogu ti rei da e poi i to vrlo brzo. Sad moe ostaviti voe u kola. Samo
ako moe tako da sve ne prevrne.
Kad je djeak otiao, Monsinjor Sleeth ostade nepomian, konture njegovih usana bijahu sleene u krut,
prav kalup. Ruke je ispruio niz tijelo. ake skupljene u pesnice.
S istim tim zgrenim izrazom lica on prie stolu. Ne bi vjerovao da je sposoban za takav sadizam. Ali ba
ta surovost odagnala mu je tamu iz due. Ne oklijevajui, neodlono, on dohvati pripremljeni izvjetaj i
izscijepa ga na komadie. Prstima je cijepao listove metodinom estinom. Odbaci iskidane i izguvane
komade od sebe, rasu ih neopozivo po podu. Zatim zajea i spusti se na koljena.

387'" Oh, Gospode! Glas mu je bio jednostavan i

moleiv. Dozvoli da neto nauim od ovog starca. I dragi Gospode ... ne dozvoli da postanem dosadan.
To isto poslijepodne kad je monsinjor Sleeth otiao, otac Chisholm i Andrew oprezno se iskrae sporednim
vratima, iako su djeakove oi jo uvijek bile naduvene, ali vedre od iekivanja, a lice, najzad, smireno.
Pazi na potoarke, mome Francis je urio djeaka uz zavjereniki apat. Sama nebesa znaju da
smo imali ve dovoljno muke i da nam nije potrebno da i Dougala natovarimo na vrat.
Dok je Andrew vadio gliste iz cvijetnih gredica a starac poao u upu za alatke, odakle je izvadio pribor za
pecanje pastrmki, zastavi da ga saeka kraj vrata. Kad je dijete stiglo bez daha, sa konzervicom punom
gmizajuih crvi, on se nasmija.
Zar nisi sretan djeak to ide da lovi pastrmke sa najboljim pecaem u itavom Tweed-sideu?
Dobri Gospod je napravio male ribe, An-drew ... i poslao nas ovamo da ih lovimo.
Njihove dvije prilike, drei se za ruke, iezavale su lagano i nestale na stazi, prema rijeci.
U

SADRAJ
.
.
Dio I:
Poetak kraja
__
9
Dio II:
Neobian poziv __
21
Dio III:
Kapelan bez uspeha . 119
Dio IV:
Kina
_ ___ 175
Dio V:
Pavratak
__ 371
Dio VI:
Kraj poetka
M __ 38II Zl-