4.

UTJECAJI GRADITELJSTVA
NA OKOLI

Graevina je umjetna tvorevina unutar ekosustava koja vie ili manje mijenja uvjete
stanita, odnosno utjee na promjenu ekolokih inilaca.

Ovisno o veliini zahvata,

nainu izgradnje kao i namjeni,
odnosno upotrebi graevine,
promjene unutar ekosustava
mogu
biti
podnoljive
ili
prekomjerne, tako da posljedice
neeljenih
promjena
pogoravaju ne samo stanje
prirodnog okolia, ve i zdravlje
i sigurnost ljudi te mogunosti
napretka i openito razvoja
ljudske zajednice.
ovjek je oduvijek utjecao na
prirodni okoli, a naroito u
industrijskom
razdoblju
u
kojemu su nastale najdalekosenije promjene.

Openito, svaka grupa graevinskih radova, odnosno graevina, karakterizirana je

specifinim emisijama u atmosferu, pedosferu i/ili hidrosferu.
U pojedinim sluajevima graditelji ne samo da pokuavaju zaustaviti neeljene
promjene, ve i poboljati sadanje stanje. Takvi graditeljski zahvati doprinose zatiti i
ouvanju prirodnog okolia.
S obzirom na poveano zanimanje javnosti za uvjete ivljenja (preivljavanja), bitno je
povean utjecaj javnog mnijenja na gotovo svaki znaajniji zahvat u okoli. U tom je,
dakle, smislu zatita okolia svakako i socioloko pitanje.

Obini ljudi, koji su nerijetko zabrinuti za zdravlje

svoje i njihove djece, esto nemaju dovoljno
znanja o tehnici i tehnologiji, a ponekad ni
relevantnih obavijesti o injenicama na kojima se
temelji neki graditeljski zahvat u okoli. Zato su u
pravilu protiv bilo kakvog graenja.
Zabrinuti za stanje atmosfere, tla i voda, odnosno
okolia openito, esto istiu kao rjeenje zatite
okolia ne graditi nita.
Meutim, rjeenje se nalazi u pristupu graditi ono
to je potrebno, ali razumno (racionalno).
Naime, graditeljstvo je sloena djelatnost koja
zapoinje jo od donoenja stratekih odluka o
razvoju cijelih podruja, odnosno drava, pa preko
njihovog unoenja u prostorne planove, te dalje
kroz pravne i upravne postupke do neposrednog
izvoenja graevina. Od same zamisli do konanog
ostvarenja i predaje na koritenje nuno je da
svaki graevinski projekt bude cjelovit i svrhovit,
ali i usmjeren na ouvanje i, svakako,
unaprjeenje okolia. Pogreke s neeljenim
posljedicama za ovjekov okoli nastaju ne samo
zato to je neto uinjeno, ve i vrlo esto jer
nije uinjeno.

Upravo u graditeljstvu ima mnogo primjera kad su promjene i oteenja okolia

nastali zato jer sve nije bilo uinjeno. Neovisno na to da li je takav propust bio
posljedica neznanja ili iz drugih razloga, uinak je uvijek bio isti.
Utjecaji graditeljstva na okoli najvie se mogu sagledati kroz utjecaje tokom
izgradnje odnosno koritenja:
(1) GRADOVA
(2) ODLAGALITA OTPADA
(3) PROMETNICA
(4) VODOGRADNJA

4.1. UTJECAJ GRADOVA

Gradovi ili stambena naselja su cjeloviti i svrhoviti sustavi kojima upravlja ovjek.
Upravljanje gradskim sustavima odvija se po naelima unaprijednog voenja.
Gradski se sustavi sastoje od odreenog broja podsustava (npr. prometnog,
energetskog, telekomunikacijskog, vodoopskrbnog, kanalizacijskog), koji za svoje
redovito funkcioniranje trebaju ulazne veliine, slika 4.1.

Od ulaznih su veliina za gradske sustave bitni donos poljodjelskih proizvoda (hrane),

sirovina (ukljuivo vode), poluproizvoda, energenata i obavijesti. U sustavima se
odvijaju radni i ivotni procesi, a glavne izlazne veliine gradskih sustava jesu novi
proizvodi, (industrijski) otpadni plinovi, (kruti) otpad, otpadna voda, otpadna toplina i
obavijesti.

Slika 4.1. Glavne ulazne i izlazne veliine gradskih sustava

Danas gradovi dobivaju sve vie na vanosti, ne samo stoga to su sredita moi i
odluivanja ve i zato jer se u gradovima stvara oko 60 [%] ukupnog domaeg
proizvoda. Tome jo treba dodati da se procjenjuje kako poetkom ovog tisuljea
u gradovima ivi vie od polovice svjetskog stanovnitva.
Gradovi su istodobno i najsloeniji graevinski zahvati. Iako se naelno razvijaju i
izgrauju sukladno prostornim i urbanistikim planovima, ipak postoje opasnosti
irenja gradova na naine koji e imati nepoeljne posljedice na gradske
djelatnosti.

Tako npr. irenjem gradova na

prostore zatite vodonosnika, kao i
izgradnja
na
tlu
namijenjenom
poljoprivredi, smanjuju se mogunosti
opskrbe gradova sirovinama bitnim za
ivot (voda i hrana), te nastaje potreba
transporta tih sirovina s udaljenih
podruja uz, naravno, poveane
trokove dobave.

Ve pri planiranju izgradnje gradova treba

uzeti u obzir da graevine po svojoj naravi
ne proputaju oborine. Krovovi zgrada,
prometnice (ukljuivo i promet u
mirovanju), stvaraju nepropusne povrine
koje, ovisno o nainu izgradnje, mogu
zauzimati 40 do 60, a nerijetko i vie,
posto od ukupne gradske povrine.
Kad je rije o velikim gradovima, velike
koliine oborinskih voda s podruja grada
ne procjeuje se u podzemlje, ve se
prikupljaju (koncentriraju) i odvode izvan
grada kao kategorija otpadnih voda. Time
se znatno smanjuju dinamike rezerve
podzemne vode, odnosno osiromauju
vodonosnici nuni za vodoopskrbu grada.
Zato je u posljednje vrijeme sve prisutniji
trend prikupljanja kinica s krovova
pomou zasebnih podsustava odvodnje i
njihovog izravnog koritenja ili uputanja
u podzemlje (npr. u Japanu).

Nadalje, izgradnja visokih zgrada uzrokuje promjene u

strujanju zraka s neeljenim posljedicama na
prozraivanje gradskih prostora.
S
obzirom na nain izgradnje, ivota i rada u
gradovima, zrak je u njima topliji od okoline za nekoliko
stupnjeva, tako da grad u odnosu na okolinu ini
toplinski otok. Topliji zrak iz sredinjeg dijela grada die
se u atmosferu, a prema gradu struji u niim slojevima
hladniji zrak iz vanjskih dijelova.

Meutim, u sluaju meteoroloke pojave temperaturne inverzije, kad se iznad grada

pojavi topliji zrak od onoga u gradu, tada oneien (zagaen) i topao zrak (plinovi,
dimovi, smog) iz grada ostaje u donjim slojevima atmosfere stvarajui esto
nepodnoljive prilike u gradu, slika 4.2.

Slika 4.2. Shema zadimljenja pri pojavi temperaturne inverzije

Izborom naina graenja, graevinskih materijala koji

smanjuju disipaciju toplinske energije, zatim
promjenom naina grijanja, a naroito energenata,
mogu se smanjiti neeljene posljedice pojave
toplinskog otoka.
Gradski je prometni podsustav jedan od bitnih
pokretnih izvora oneienja/zagaenja zraka u
gradovima ako se prometna sredstva preteno
koriste fosilnim pogonskim gorivom. Automobili su u
gradovima najvei izvor oneienja/zagaenja zraka
ugljikovim monoksidom, duikovim oksidima i
ugljikovodicima.

Stoga pri planiranju novih gradova,

odnosno poboljanja postojeeg stanja,
graditelji imaju mogunosti smanjiti
zagaenje
zraka
primjenjujui
onaj
podsustav javnog prometa gdje za pogon
slue drugi energenti, koji ne zagauju
zrak (npr. elektrina energija). To je
posebno vano u sredinjim dijelovima
starih gradova, ije prometnice nisu ni bile
graene za promet motornim vozilima.
Uvoenje pjeakih zona u sreditima
gradova, meu ostalim, efikasna je i mjera
zatite zraka, dakako, uz uvjet dobro
organiziranog javnog prometa.

Od nepokretnih izvora oneienja/zagaenja zraka posebno se istiu

termoelektrane, tvornice i toplane koje se koriste krutim ili tekuim fosilnim
gorivom, zatim spalionice krutog otpada, kao i openito kuna loita kad se
koristi ugljen. Kad je posrijedi upotreba ugljena kao energenta, zrak se posebno
zagauje sumporovim dioksidom, a potom i sitnim esticama koje sadre plinove.

Kao to je ve istaknuto, primjena ureaja (filtra) za proiavanje dimova, uz

promjenu energenata, mogue su mjere zatite zraka. Izgradnjom visokih
dimnjaka, kod kojih se primjenjuju jedino postupci razrjeenja i rasprenja u viim
slojevima atmosfere, samo je djelomino rjeenje. Naime, time se masa zagaivala
udaljuje od izvora zagaenja, ali se ne smanjuje masa zagaivala koja ostaje i
dalje u atmosferi sa svim posljedicama, kao to su kisele kie, uinak staklenika i
slino.

ivot na Zemlji openito, pa tako i u

gradovima,
ovisi
o
raspoloivim
koliinama vode. Voda je oduvijek bila
temeljni uvjet opstanka ljudi u
pojedinim krajevima, pa su se i svi veliki
gradovi razvili u neposrednoj blizini
izvorita
dovoljne
koliine
vode
podobne za pie i ostale potrebe.
Glede vode, u gradskim sustavima
postoje dva vodna podsustava.
(1) Vodoopskrbnim podsustavom voda
se u grad dovodi i distribuira za ivotne
potrebe stanovnika, proizvodnih pogona, gaenje poara te komunalnu
namjenu.
(2) Podsustavom javne odvodnje ili
kanalizacijskim podsustavom prikupljaju
se i odvode izvan grada jednom
uporabljene (otpadne) vode kao i
oborinske vode koje ispiru gradske
povrine.

Tako se i vode gradskih

podsustava uklapaju u ope
kruenje vode na Zemlji. Pri
tome treba istaknuti da se
upravo u tom dijelu kruga
bitno mijenja kvaliteta vode.
Otpadne
(gradske)
vode,
ukljuivo industrijske i dio
oborinskih voda, sadre toliko
otpadnih, esto i tetnih tvari,
koje znatno prelaze prihvatne
sposobnosti
prijemnika
(najee rijeke, jezera i mora)
u koje se uputaju.
Poseban je problem oneienja/zagaenja voda izraen
razvitkom kemijske industrije
te pojavom postojanih, tetnih
pa i opasnih tvari, koje
dospijevaju u prirodne vode.
Time su mnoga izvorita
postala nepodobna za ljude,
ivotinje pa i biljke.

Upravo pri upravljanju ovim dvama vodnim

podsustavima
dogaaju
se
najvei
propusti graditelja. Bilo svjesno ili
nesvjesno, uzimajui u obzir i sve
nepristrane okolnosti, injenica je da su
graeni i jo se grade nepotpuni vodni
podsustavi, a nedostaju im upravo ureaji za
nadzor kvalitete vode, kako vode na ulazu u
gradski sustav (rjee), tako i na izlazu iz
gradskog sustava (ee).

Dosadanji nain koritenja prirodne vode za vodoopskrbu polazi od prijanjih

iskustava da je voda openito ista, osobito podzemna, te da je dovoljno predvidjeti
zatitni pojas oko izvorita, kako se ne bi u neposrednoj blizini izvorita promijenila
kvaliteta vode. Tako su odreivana vodozatitna ili podruja zdravstvene zatite vode
za pie.
Veliina zatitnog podruja odreivala se na temelju vremena dotjecanja vode od
granica zatitnog podruja do vodocrpilita. U podzemnim je vodama to najee bilo
izraeno u vremenu dotjecanja, odnosno vremenu odumiranja mikroorganizama
(preteno bakterija) u podzemnoj vodi. Dakle, mjere zatite bile su odreivane prema
mikrobiolokim uvjetima zatite vode.

Meutim, razvojem kemijske industrije, odnosno uporabom sve brojnijih kemijskih

tvari i spojeva, podzemnim i povrinskim vodama mijenja se kvaliteta i prema
fizikalnim i kemijskim pokazateljima.

Stoga veliinu vodozatitnog podruja treba odrediti tako da nakon pojave oneienja ili
zagaenja na granici podruja postoji dovoljno vremena za obavljanje odgovarajuih mjera
zatite vodocrpilita i to prije dotjecanja oneiavala/zagaivala do podruja neposredne
zatite.

Jedna od moguih mjera upravljanja kakvoom vode za pie je i primjena procesa

poboljanja kakvoe (kondicioniranja) vode prije uporabe, slika 4.3.

Polazei od naela bolje sprijeiti, nego lijeiti, razumna je i primjena procesa

proiavanja otpadne vode prije isputanja u prirodni okoli, slika 4.4.

Graevine s pripadnom elektrostrojarskom opremom u kojima se primjenjuje jedan ili

vie postupaka proiavanja otpadnih voda nazivaju se ureaji za proiavanje

otpadnih voda.

Slika 4.3. Promjena kakvoe vode u gradskom sustavu

Slika 4.4. Naelna shema jednog od postupaka proiavanja otpadnih voda i obrade mulja

Ureaj za proiavanje (gradskih) otpadnih voda upravo je onaj dio kanalizacijskog

podsustava koji najee nedostaje, odnosno koji bi trebao biti izgraen u nekom
drugom razdoblju.

Posljedice su isputanja neproienih otpadnih voda u okoli oneieni ili

zagaeni vodotoci, dijelovi vodonosnika, kao i priobalnog mora, a naroito
poluzatvoreni sustavi mora (uvale, zaljevi).

Dakle, otpadne se vode u okoli mogu isputati tek nakon njihovog proiavanja.

Pri tome se u prirodne vodne sustave, odnosno vodna tijela, proiena otpadna voda
smije isputati samo na odreenim mjestima i na nain koji e omoguiti iskoritenje
postupaka samoproiavanja (autopurifikacije) u vodnom sustavu, bez nepoeljnih
utjecaja na promatrani ekosustav.

Kao konani prijemnik otpadnih voda

najee slue vodotoci i priobalno
more. Pod posebnim se uvjetima
proiena otpadna voda moe
isputati i u prirodna ili umjetna jezera
(akumulacije). Isputanje u tlo,
odnosno podzemne vode, takoer je
jedan od naina konanog isputanja
koji istodobno moe biti i dio postupka
ponovne uporabe voda.

Proiavanje otpadnih voda obavlja se primjenom (a) fizikalnih, (b) biolokih i (c) kemijskih
postupaka ili procesa, tako da je s obzirom na primijenjene postupke i procese na ureajima,
slika 4.5, a sukladno Pravilniku o graninim vrijednostima emisija otpadnih voda (NN 87/10),
uobiajeno razlikovati:
(A) prethodno proiavanje (preliminarno proiavanje),
(B) prvi stupanj (I) proiavanja (primarno proiavanje),
(C) drugi stupanj (II) proiavanja (sekundarno proiavanje),
(D) trei stupanj (III) proiavanja (tercijarno proiavanje).

Slika 4.5. Vrste proiavanja otpadnih voda

(A) Prethodno proiavanja (ili prethodni stupanj proiavanja) oznaava primjenu

postupaka proiavanja otpadnih voda u skladu sa zahtjevima za isputanje
tehnolokih otpadnih voda u sustav javne odvodnje. Podrazumijeva primjenu
postupaka kojima se iz otpadnih voda uklanjaju krupnije plivajue tvari, ljunak,
pijesak, ulja i masti. To je prethodna faza ostalih stupnjeva proiavanja.

(B) Prvi stupanj (I) proiavanja oznaava primjenu fizikalnih i/ili kemijskih postupaka
proiavanja komunalnih otpadnih voda koji obuhvaaju taloenje rasprenih
(suspendiranih) tvari ili druge postupke kojima se petodnevna biokemijska potronja
kisika, BPK5 (koliina kisika potroena za razgradnju bioloki razgradive organske tvari
u otpadnoj vodi posredstvom aerobnih mikroorganizama u roku od 5 dana), ulaznih
otpadnih voda smanjuje za najmanje 20 [%] prije isputanja, a ukupne suspendirane
tvari ulaznih otpadnih voda za najmanje 50 [%].

(C) Drugi stupanj (II) proiavanja openito oznaava primjenu biolokih postupaka
proiavanja komunalnih otpadnih voda sa sekundarnim taloenjem kojima se uklanja
70 do 90 [%] BPK5 ulaznih otpadnih voda i 75 [%] kemijske potronje kisika, KPK
(ukupna koliina kisika koja se potroi za razgradnju organske tvari, a ekvivalentna je
koncentraciji oksidansa kalijevog bikromata ili kalijevog permanganata), ulaznih
otpadnih voda.

(D) Trei stupanj (III) proiavanja oznaava primjenu postupaka proiavanja

komunalnih otpadnih voda kojima se uz drugi stupanj proiavanja jo dodatno
uklanja fosfor za 80 [%] i/ili duik za 70 - 80 [%].

Pri tome je propisano da se komunalne otpadne vode proiavaju na ureajima s

najmanje drugim (II) stupnjem proiavanja.

U sluaju kada uspostava sustava javne odvodnje s proiavanjem komunalnih

otpadnih voda nije ekonomski opravdana u odnosu na uinke zatite vodnog okolia,
koristit e se pojedinani sustavi ili drugo odgovarajue proiavanje kojim se postie
ista razina zatite vodnog okolia.

Osim ovih, uobiajenih (konvencionalnih) postupaka

proiavanja, meu kojima su, naroito, drugi i trei
stupanj razvijeni do visoke tehnologije, u razvijenim i
zemljama u razvoju istrauju se i primjenjuju drugaiji
(alternativni) postupci proiavanja otpadnih voda.

Ti su postupci blii postupcima samoproiavanja

voda pa se esto nazivaju i prirodni postupci
proiavanja.

Za razliku od konvencionalnih postupaka, ovi

alternativni postupci temelje se na nioj tehnologiji.
Meutim, to ne znai da je uinak drugaije
tehnologije nizak. Dapae, u odreenim okolnostima
uinak proiavanja drugim tehnologijama je vrlo
visok i u potpunosti zadovoljava granine uvjete za
isputanje u okoli.

esto su drugaiji postupci proiavanja otpadnih voda primjereni za ponovnu uporabu vode,
dakle u sluajevima kada je bitno da ukupni trokovi obnovljene vode budu to manji.

Ovo je naroito izraeno nakon energetske krize sedamdesetih godina prolog stoljea kada je
istaknut zahtjev za tednjom energije u postupcima proiavanja otpadnih voda. Postupci koji
troe manje energije istodobno doprinose i manjim ukupnim trokovima poslovanja ureaja.
Tako je posljednjeg desetljea razvoj tehnolokih postupaka proiavanja izraen zahtjevom
za najboljim postupcima proiavanja koji ne uzrokuju pretjerane trokove.

U Hrvatskoj je 2008. prikljuenost stanovnitva na sustave javne odvodnje dosegla oko 44 [%],
to je porast od 1 [%] u odnosu na 2003.

Na ureajima za proiavanje komunalnih otpadnih voda proiavalo se 62 [%] komunalnih

otpadnih voda prikupljenih sustavima javne odvodnje.

Ukupno su (2008.) u funkciji bila 101 ureaja za proiavanje komunalnih otpadnih voda,
razliitih prema stupnju proiavanja i kapacitetu. Od toga je 26 ureaja s prethodnim
stupnjem proiavanja, 20 s prvim, 54 s drugim i 1 ureaj s treim stupnjem proiavanja
otpadnih voda, slika 4.6.

Ukupni instalirani kapacitet svih ureaja za proiavanje otpadnih voda iznosio je 3.48 milijuna
ekvivalent stanovnika, ES. Ekvivalent stanovnik pokazuje jedinicu optereenja kod izraavanja
kapaciteta ureaja za proiavanje. Dobije se dijeljenjem ukupnog BPK5 s vrijednou od 60
[g] kisika na dan, koliko iznosi za jednog stanovnika.

Navedeni podatak o ukupnome kapacitetu ureaja za proiavanje prua informaciju o

megalomanskoj izgraenosti kapaciteta vodnih graevina za proiavanje otpadnih voda, ali
istodobno, naalost, ne i o prijeko potrebnoj razini proiavanja otpadnih voda.

Slika 4.6. Prostorni raspored ureaja za proiavanje komunalnih otpadnih voda u Republici Hrvatskoj (2008.)

Dakle, procesima proiavanja otpadnih voda uklanjaju se nepoeljni sastojci vode

rasprene i otopljene otpadne tvari koje kao koncentrirani otpad nazivamo mulj.
Preteno sadri (i) vodu (ak i preko 90 [%]) te (ii) organsku i (iii) anorgansku tvar.

Sirovi mulj je neugodnog izgleda i mirisa, a zbog sadraja tetnih i opasnih tvari te
patogenih organizama, predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje i okoli, te se ne smije
isputati iz ureaja, odnosno odlagati, prije dodatne obrade.

Zbrinjavanje mulja jesu postupci (a) obrade i (b) konanog odlaganja mulja, to je u naelu
sloenije od procesa proiavanja otpadnih voda i esto iziskuje vee trokove.

(a) Obrada mulja. Obraeni mulj je otpadni mulj koji je podvrgnut (i) biolokim, (ii) fizikalnokemijskim i (iii) toplinskim postupcima, te dugotrajnom skladitenju (najmanje est mjeseci), ili
bilo kojim drugim postupcima kojima se znatno smanjuje fermentabilnost i opasnost po
zdravlje koje bi proizale iz njegovog koritenja.

Postupci obrade mulja najee su u ovisnosti o nainu njegovog koritenja, odnosno mjestu i
nainu konanog odlaganja, kao i o veliini ureaja tj. koliini sirovog mulja, te stupnju
proiavanja otpadnih voda.

Smanjenje sadraja vode u mulju jedan je od temeljnih ciljeva obrade mulja.

Glavni postupci obrade mulja jesu:

zgunjavanje postupak poveanja koncentracije krutina u mulju, odnosno smanjenja vode,
a time i smanjenje ukupnog volumena;
stabilizacija postupak kojim se smanjuje, ometa ili sprjeava (stabilizira) mogunost daljnje
bioloke razgradnje (truljenja, gnjiljenja) organskog dijela mulja. Kod veih ureaja za
proiavanje uobiajena je stabilizacija mulja primjenom anaerobne digestije, kada se
proizvodi bioplin metan (vidi sliku 4.4);
uklanjanje vode (dehidracija) postupak kojim se iz stabiliziranog mulja uklanja slobodna
voda.

Dodatni postupci obrade mulja, kojima mogu biti nadopunjeni glavni postupci, jesu npr:
Poboljanje kakvoe (kondicioniranje) - postupak kojim se poveava uinak
uklanjanja vode te smanjuje broj organizama i neugodni mirisi;
Toplinska (termika) obrada ukljuuje postupke:
suenja postupak uklanjanje vlage iz mulja,
spaljivanja postupak potpunog izgaranja (oksidacije) organske tvari u mulju pri temperaturama od 750 do 1 000 [C], a ostatak je pepeo,
pirolize - postupak izgaranja organske tvari u mulju bez prisutnosti zraka (kisika) pri
temperaturama uglavnom od 300 do 900 [C], a produkt su plinovi (metan, vodik i
ugljikov monoksid), katran, pougljena kruta tvar i pepeo.
Mulj moe biti podvrgnut postupcima spaljivanja i pirolize zajedno s komunalnim
(krutim) otpadom;
Kompostiranje postupak kad preteni dio organske tvari iz mulja nastavlja s
aerobnom ili anaerobnom razgradnjom do anorganske tvari. Konani je proizvod slian
humusu (koliina vode 40 do 50 [%]), koji se moe upotrijebiti u poljoprivredi i srodnim
djelatnostima (npr. umarstvu, cvjearstvu, za ureenje krajolika, poveanje
proizvodnje panjaka). S obzirom na koliinu hranjivih soli, naroito duika, fosfora i
kalija, kompost nema svojstvo gnojiva ve poboljivaa tla.

Volumen sirovog mulja moe biti znaajan zbog velike koliine vode koju sadri mulj,
tablica 4.I.

POKAZATELJ

SIROVI
MULJ

ZGUSNUTI
MULJ

PROCIJEENI
MULJ

SUENI
MULJ

SPALJENI
MULJ

KONCENTRACIJA SUHE
TVARI, [%]

25

90

100

VOLUMEN MULJA,
[m3]

600

120

24

6.7

1.8 (PEPEO)

RAZMJERNO SMANJENJE
VOLUMENA, [1]

25

90

333

Tablica 4.I. Smanjenje volumena mulja za razliite postupke obrade mulja

Ovisnost koliine proizvedenog mulja na ureaju od stupnja proiavanja otpadnih

voda najbolje se moe uoiti kod nekih europskih zemalja. Primjerice, u zemljama
june Europe otpadne vode se jo uvijek preteno proiavaju prethodnim i prvim
stupnjem proiavanja, pa je dnevna proizvodnja mulja 35 do 45 [g] suhe tvari po
ekvivalent stanovniku, ES. U zemljama sjeverne Europe, gdje se primjenjuju drugi te
preteno trei stupanj proiavanja, dnevna proizvodnja mulja po ekvivalent
stanovniku, ES, iznosi 100 do 120 [g] suhe tvari.

U razvijenim zemljama, gdje se proiava 90 i vie posto ukupnih otpadnih voda,

zbog osobina i koliina mulja koji se dnevno proizvodi na ureajima, pitanje obrade i
konanog odlaganja mulja (zbrinjavanja mulja) vrlo je znaajno u ekolokom i
sanitarnom smislu.

(b) Konano odlaganje mulja. Obraeni mulj se u konanosti moe odlagati:

(i) na nadziranim odlagalitima,
(ii) na poljoprivrednim i tlima srodnih djelatnosti.

(i) Na nadziranim odlagalitima, tj. sanitarnim deponijama danas se najee odlae

mulj. Meutim, u zemljama Europske unije nije doputeno odlaganje mulja s veim
sadrajem organske tvari. Zato je takav mulj potrebno podvri dodatnim postupcima
obrade (npr. termikim) kako bi se smanjila koliina organske tvari u mulju.

(ii) Na poljoprivrednim i tlima srodnih djelatnosti mogunost uporabe mulja ovisi o

njegovom sastavu, tj. o moebitnom sadraju tetnih i opasnih tvari, te naroito o
udaljenosti od ureaja.
Prema naem Pravilniku o gospodarenju muljem iz ureaja za proiavanje otpadnih
voda kada se mulj koristi u poljoprivredi (NN 38/08), takav mulj se, izmeu ostaloga,
mora prethodno stabilizirati, kako bi se u njemu unitili patogeni organizmi,
potencijalni uzronici oboljenja.
Ovim nainom konanog odlaganja mulja doprinosi se njegovom koritenju.
* * *

Istaknimo da je jedan od moguih (i vrlo jednostavnih) naina konanog odlaganja

mulja i njegovo isputanje u vodne sustave, naroito more. Meutim, isputanje mulja
u more u zemljama Europske unije nije doputeno.