Fridrih Hegel Osnovne Crte Filozofije Prava PDF

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
BIBLIOTEKA L O G O S
Ureduju
Jeka Berberovi, Aleksa Buha, Spasoje uzulan,
Muhamed Filipovi, Rasim Muminovi, Vladimir Premce,
Vanja Sutii i Abdulah arevi
OSNOVNE CRTE
FILOZOFIJE PRAVA
Odgovorni urednik
Abdulah arevi
S HEGELOVIM VLASTORUNIM MARGINAMA U

NJEGOVU PRIRUNOM PRIMJERKU FILOZOFIJE
PRAVA
VESELIN MASLESA - SVJETLOST

SARAJEVO
Naslov originala:
Georg Wilhelm Friedrich Hegel
GRUNDLINIEN DER PHILOSOPHIE DES RECHTS
Mit Hegels eigenhndigen Randbemerkungen in seinem Handexemplar der
Rechtsphilosophie
Herausgegeben von Johannes Hoffmeister
Vierte Auflage
Verlag von Felix Meiner
in Hamburg (1955)
Preveo:
Danko Grli
Prvo izdanje redigovao
Viktor D. Sonnenfeld
Prevod novog teksta (dodaci)
i redakcija
Sulejman Bosto
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Narodna i univerzitetska biblioteka I
Sarajevo
i i Hercegovine,
UDK 340.12
HEGEL, Georg Wilhelm Friedrich
Osnovne crte filozofije prava: s Hegelovim vlastorunim
marginama u njegovu prirunom primjerku filozofije prava/
Georg Wilhelm Friedrich Hegel;/preveo Danko Grli; prevod
novog teksta (dodaci) i redakcija Sulejman Bosto]. - 2. izd. Sarajevo: Veselin Masleia: Svjetlost, 1989. - 300 str.;
20 cm. - (Biblioteka Logos)
Prevod djela: Grundlinien der Philosophie der Rechts: mit
Hegels eigenhndigen Randbemerkungen in seinem Handexemplar
der Rechtsphilosophie/Georg Wilhelm Friedrich Hegel. Biljeka o piscu i djelu: str. 493 - 495
ISBN 86-21-00312-0
PREDGOVOR
Neposredni je povod za izdavanje ovog Nacrta potreba da

svojim sluaima pruim rukovo uz predavanja koja sam, u
skladu sa svojom slubom, drao filozofiji prava. Ovaj je ud
benik ire i, napose, sistematinije izvoenje istih temeljnih poj
mova koji su tom dijelu filozofije ve sadrani u Enciklopedi
ji filozofijskih znanosti (Heidelberg, 1817)', koju sam inae od
redio za svoja predavanja.
To, pak, to se ovaj Nacrt trebao da pojavi u tampi pa da
time do4e pred iru publiku, bio je povod da se primjedbe - ko
je su, ponajprije, ukratko trebale da oznae srodne ili razline
predstave, dalje zakljuke i slino to bi u predavanjima dobilo
svoje odgovarajue razjanjenje - ponekad ve ovdje dalje izve
du, kako bi se s vremena na vrijeme razjasnio apstraktni sadraj
teksta i opirnije razmotrile lako pojmljive uobiajene predstave
onog vremena. Tako je nastao izvjestan broj primjedbi, opseni
jih nego to inae donosi sa sobom svrha i stil jednog kompendija. Pravom kompendiju ipak je predmet onaj opseg znanosti
koji se smatra gotovim, a osebujno mu je, izuzev tu i tamo mo
da, neki mali dodatak, poglavito spajanje i sreivanje bitnih
momenata nekog sadraja, koji je odavna isto tako priznat i po
znat kao to onaj oblik ima svoja odavna gotova pravila i mani
re. Od jednog filozofijskog nacrta ne oekuje se ovaj kroj ve
zato to sebi predstavljaju da je ono to filozofija proizvodi
onakvo preko noi uraeno djelo kao Penelopino tkanje koje se
svaki dan nanovo zapoinje.
Ovaj se Nacrt, u svakom sluaju, razlikuje od obinog
kompendija prije svega po metodi, koja sainjava u njemu ono
vodee. Da se, pak, filozofijski nain kroenja od jedne materije
k drugoj i nain znanstvenog dokazivanja, taj spekulativni nain
1
Paragrafi koje navodi Hegel uvijek se odnose na ovo prvo izdanje. U
fusnotama e biti navoeni odgovarajui paragrafi 3. izd. (1830) (Bd 8, SS
1-244; Bd 9, 245-376; Bd 10, 377-577). Bilj. njem. izd.
spoznavanja uope, bitno razlikuje od drugog naina spoznava

nja, to se ovdje pretpostavlja. Samo uvid u nunost jedne takve
razlinosti omoguiti e filozofiji da se istrgne iz sramotne pro
pasti u koju je zagrezla u naa vremena. Dodue, spoznala se
nedostatnost oblika i pravila negdanje logike - definiranja, di
jeljenja i zakljuivanja - koji sadravaju pravila razumske spoz
naje, nedostatnost za spekulativnu znanost, ili se tek vie osjea
la nego spoznala, pa su tada ta pravila odbaena samo kao oko
vi da bi se proizvoljno govorilo po srcu, mati, sluajnu nazoru.
Budui da, meutim, ipak moraju nastupiti i refleksije i misaoni
odnosi, postupa se nesvjesno po prezrenoj metodi sasvim obi
nog zakljuivanja i rezoniranja. Prirodu spekulativnog znanja
opirno sam razvio, u svojoj Znanosti logike, stoga je u ovom
Nacrtu tek ovdje-ondje dodano neko razjanjenje toku i meto
di. Pri konkretnom i u sebi tako raznolikom sastavu predmeta
zanemarilo se, dodue, da se pokae i istakne logiko provoe
nje u svakoj i svim pojedinostima; djelomice se to pri pretpos
tavljenom poznavanju znanstvene metode moe smatrati suvi
nim, a djelomice e samo od sebe udariti u oi da se cjelina, kao
i obrazovanje njenih lanova, osniva na logikom duhu. Prven
stveno, bih htio da se s te strane shvati i prosudi ova rasprava.
Jer, ono emu je u njoj rije jest znanost, a u znanosti je sad
raj bitno vezan uz oblik.
Od onih koji su to, ini se, najtemeljitije shvatili moe se,
dodue, uti kako je oblik neto spoljanje i za stvar sporedno, a
da sve zavisi od stvari; nadalje se moe smatrati kako je posao
pisca, naroito onoga filozofskoga, u tome da otkriva istine, go
vori istine, iri istine i ispravne pojmove. Ako se sada razmotri
kako se takav posao zaista obiava vriti, vidi se dijelom k?ko se
uvijek iznova prepriavaju i na sve strane dijele iste stare prie posao koji je, zacijelo, takoer zasluan za obrazovanje i bue
nje dua, premda bi se vie mogao smatrati promeurnom suvinou - jer oni imaju Mojsija i proroke, neka ih sluaju. Na
roito je esta prilika da se udimo tonu i pretenziji, koja se pri
tome pokazuje, kao da su, naime, svijetu nedostajali samo jo ti
revni iritelji istine i kao da prepriane prie donose nove i ne
uvene istine, pa bi se napose uvijek u sadanje vrijeme ug
lavnom one trebale uvaiti. U drugu se ruku, meutim, vidi da
se takve istine, koje se daju s jedne strane, potiskuju i odnose
upravo isto takvim istinama podijeljenima s druge strane. to,
PREDGOVOR
pak, u toj zbrci istina nije ni staro ni novo, nego postojano, kako
da se to istakne iz tih razmatranja koja se bezoblino komeaju
- kako da to drukije razlikujemo i sauvamo nego s pomou
znanosti?
Ionako je istina pravu, obiajnosti*, dravi toliko stara
koliko je u javnim zakonima, javnom moralu i religiji javno izlo
ena i poznata. to je dalje potrebno toj istini ukoliko misaoni
duh nije zadovoljan to je ima na taj najblii nain - ako ne za
htjev da je i pojmi i da sadraju, koji je ve po sebi samom
uman, pribavi umni oblik da bi se na taj nain pokazao oprav-,
danim za slobodno miljenje, koje se ne zadrava na danome bilo da je ono potpomognuto spoljanjim pozitivnim autorite
tom drave ili suglasnou ljudi, bilo autoritetom unutarnjeg
uvstva i srca te uvjerenja duha, koje neposredno odobrava nego polazi od sebe i upravo time zahtijeva da u najdubljoj
unutranjosti bude sjedinjeno istinom?
Jednostavno vladanje prostodune due jest da se ona, s
uvjerenjem koje je puno povjerenja, dri javno priznatih istina
hotei da na tom vrstom temelju gradi svoj nain postupanja i
vrsti poloaj u ivotu. Protiv tog jednostavnog vladanja iskrsa
va ve tobonja tekoa kako se iz beskonano razliitih mnje
nja dade izluiti i pronai ono to je u njima openito priznato i
vaee; a ta se neprilika lako moe uzeti kao prava i istinska za
brinutost za stvar. No doista je s onima koji se ponose tom ne
prilikom taj sluaj da od drvea ne vide umu, pa opstoji samo
neprilika i tekoa koje su sami priredili; dakako da je njihova
neprilika i tekoa, tavie, dokaz da hoe neto drugo od onoga
to je openito priznato i vaee, od supstancije prava i obiajnosnoga. Jer, kad bi se istinski radilo tome, a ne tatini i po
sebnosti mnjenja i bitka, onda bi se oni drali supstancijalnog
prava, naime zapovijedi obiajnosti i drave pa bi prema tome
uredili svoj ivot. - No dalja tekoa dolazi s te strane to ov
jek misli i u miljenju trai svoju slobodu i temelj obiajnosti.
Ovo pravo, koliko god bilo visoko, koliko god boansko, okree
se u nepravo ako kao miljenje vai samo to i ako miljenje sebe
zna kao slobodno samo onda ako odstupa od onoga to je ope
nito priznato i vaee pa je sebi znalo pronai neto posebno.
* Njemaku rije Sittlichkeit prevodio sam, iz posebnih razloga, sa
obiajnost. Vidi Hegelovo objanjenje u 33. (konac kao i biljeke uz 151.
i 296, te Rije prevodioca. - Bilj. prev.
10
PREDGOVOR
11
Predstava - kao da sloboda miljenja i duha uope poka

zuje sebe samo s pomou odvajanja od javno priznatoga, ak s
pomou neprijateljstva prema njemu - u nae je vrijeme, ini se,
mogla biti ukorijenjena u pogledu drave i da, prema tome, po
sebno filozofija dravi, ima bitnu zadau da pronae i dade
takoer i teoriju njoj, i to upravo novu i posebnu. Ako ovjek
razmotri tu predstavu i njoj primjereni posao, onda mu se ini
kao da na svijetu jo nije bilo nijedne drave i dravnog uree
nja ni da sada opstoji, nego kao da sada - a to sada traje nepre
kidno dalje - treba da pone sasvim iz poetka, i da je obiajnosni svijet ekao samo takvo sadanje pronalaenje, pronicanje i utemeljivanje. Priznaje se da filozofija mora spoznati priro
du kakva ona jest, da kamen mudraca lei negdje, ali da je u sa
moj prirodi skriven, da je ona u sebi umna, i da znanje ima is
traiti i pojmovno shvatiti taj u njoj prisutni, zbiljski um, ne ob
lija i sluajnosti, koji se pojavljuju na povrini, nego njenu
vjenu harmoniju, ali kao njoj imanentan zakon i imanentnu
bit. Obiajnosni svijet, naprotiv, drava, taj svijet, um kako se
ozbiljuje u elementu samosvijesti, ne treba da uiva sreu da je
um ono to se zaista domoglo snage i vlasti u tom elementu, da
se u njemu afirmira i da u njemu stoluje.* tavie, trebalo bi da
je duhovni univerzum preputen sluaju i proizvoljnosti, od bo

ga naputen, tako da se po tom ateizmu obiajnosnog svijeta
ono istinito nalazi izvan njega, a istovremeno, budui da ipak i
um treba da bude u njemu, da je ono istinito samo problem. No
u tome bi lealo ovlatenje, upravo obaveza za svako miljenje,
da takoer uzme svoj zalet, ali ne zato da trai kamen mudraca,
jer je filozofiranjem naeg vremena priteeno traenje, pa e
svatko, onakav kakav jest, zacijelo imati taj kamen u svojoj vlas
ti. Sada se, dakako, zbiva da se oni koji ive u toj zbilji drave i
koji smatraju da je u njoj zadovoljeno njihovo znanje i htijenje
- a tih je mnogo, upravo vie nego to se misli i zna, jer zapravo
to su svi - da se, dakle, bar oni koji sa svijeu imaju svoje zado
voljstvo u dravi smiju onim zaletima i uvjeravanjima, smatraju
i ih as veselijom ili ozbiljnijom, as zabavnom ili opasnom,
praznom igrom. Onaj nemirni posao refleksije i tatine, kao i
prihvaanje i susretanje to ih on doivljava, bio bi samo stvar
za sebe, koja se na svoj nain u sebi razvija; ali upravo je filozo
fija uope ta koja je tim poslom sebe dovela do raznoliko2 pre
zira i ravog kredita. Najgori je od tih prezira taj to je, kao to
je reeno, svatko, onakav kakav jest, uvjeren kako se razumije u
filozofiju uope i kako je kadar da njoj sudi. Ni prema jednoj
* Dodatak2 postoje dvije vrste zakona, zakoni prirode i zakoni prava: Za

koni prirode su opi i vae onakvi kakvi jesu: oni ne podnose nikakvo iskrivlja
vanje premda se u pojedinim sluajevima njih moemo ogrijeiti. Da bismo
znali ta je zakon prirode mi ga moramo upoznati jer ovi zakoni su tani; po
grene mogu biti samo nae predstave njima. Mjerilo ovih zakona je izvan nas
i nae spoznavanje im nita ne pridodaje, ne podstie ih: proiriti se moe samo
nae saznanje njima. Poznavanje prava je s jedne strane isto, s druge strane ni
je. Mi takoer upoznajemo zakone onako kako oni postoje openito. Tako ih
manje ili vie ima graanin, a pozitivni pravnik ostaje ne manje kod onoga to je
dato. Ali razlika je u tome da se kod zakona prava duh uzdie posmatranju i ve
razliitost zakona upozorava na to da oni nisu apsolutni. Zakoni prava su ono
to je postavljeno, ono to potjee od ovjeka. Sa ovim u unutranju koliziju
nuno moe stupiti unutarnji glas ili mu se prikljuiti. ovjek ne ostaje kod po
stojeeg nego tvrdi da u sebi ima mjerilo onome to je pravo; on moe biti potinjen nunosti i vlasti vanjskog autoriteta, ali nikad kao nunosti prirode jer
mu njegov interes uvijek govori kako bi trebalo biti, i on u sebi samom nalazi
potvrdu ili opovrgavanje onoga to vai. U prirodi je najvia istina da neki za
kon uope jest; u zakonu prava stvar ne vai zato to ona jest, nego svako zahti
jeva da ona mora odgovarati njegovom vlastitom kriteriju. Ovdje je dakle mo
gu sukob onoga to jest i onoga to treba da bude po sebi i za sebe postojeeg
prava, koje ostaje nepromijenjeno, i samovoljnosti odreenja onoga to bi treba
lo da vai kao pravo. Ovakvo razdvajanje i ovakva borba nalazi se samo na tlu
duha, a posto se ini da se time nadmo duha vodi ka razdoru i kobi, onda se
esto iz samovolje ivota vraamo nazad promatranju prirode i u njoj treba da
se nae uzor. Ali ba u ovim suprotnostima prava koje postoji po sebi i za sebe i
onoga ta samovolju ini pravom, lei potreba da se temeljito ui spoznavati
ono pravedno. Njegov um mora ovjeku izii u susret u pravu; on, dakle, mora
promatrati umnost prava, a ovo je stvar nae znanosti u suprotnosti sa pozitiv
nom pravnom znanou, koja esto ima posla samo sa protivrjenostima. Suvre
meni svijet za to ima jo jednu prijeku potrebu, jer je u starim vremenima jo po
stojalo uvaavanje i strahopotovanje postojeeg zakona; ali sada je obrazova
nje doba dalo stvarima drugi obrt, a misao se postavila na vrh svega onoga to
treba da vai. Teorije se suprotstavljaju onom postojeem i ele da se pokau
kao tane po sebi i za sebe. Sada nastaje specijalna potreba da se spoznaju i po
jme misli prava. Budui da se misao uzdigla do bitne forme onda se mora nasto
jati da se i pravo shvati kao misao. ini se da ovo otvara vrata i kapiju sluaj
nim mnijenjima, ako misao treba da doe iznad prava; ali istinska misao nije ni
kakvo mnijenje stvari, nego pojam stvari same. Pojam stvari nam ne dolazi od
prirode. Svaki ovjek ima prste, moe imati kist i boje, ali zato jo nije slikar. Is
to tako je sa miljenjem. Misao prava nije moda ono ta svako ima iz prve ruke,
nego je pravo miljenje, znanje i saznavanje stvari, a naa spoznaja stoga mora
biti znanstvena.
2 Ovaj dodatak kojeg je ukljuio Gans, potjee iz predavanja Naturrec
ht und Staatswissenschaft, iz zimskog semestra 1822/23.
PREDGOVOR
12
13
drugoj umjetnosti i znanosti ne pokazuje se ovaj posljednji pre

zir da se misli kako se ona bez daljega zna.
Doista, ono to smo vidjeli da se iz filozofije novijeg vre
mena s najveom pretenzijom rairilo dravi zacijelo je svako
me tko je imao volje da i on govori davalo prava na uvjerenje da
bez daljega sam od sebe moe initi to isto i da time sebi moe
pruiti dokaz kako on zna filozofiju.
Ionako je filozofija, koja sebe naziva tako, izriito izrekla
da se smo ono istinito ne moe spoznati, nego da je istinito
ono za to svatko obiajnosnim predmetima, naroito dravi, upravljanju i ustavu, moe dati da se uzdigne iz njegova srca,
due i oduevljenja. to se sve nije govorilo tome, poglavito
omladini? Omladina je to, zacijelo, dobro i upamtila. On to daje
svojima dok spavaju - primijenjeno je na znanost i time je svat
ko tko spava ubrojio sebe u njegove; pojmovi to ih je on tako
dobio u snu bili su, dakako, i odgovarajua roba tome. - Jedan
od vojskovoa te plitkosti, koja sebe naziva filozofiranjem, gos
podin Fries*, nije se ustruavao a u jednoj sveanoj, javnoj pri
godi, koja je postala razvikanom, u govoru predmetu drave i
dravnog ureenja prui ovakvu predstavu: U narodu u kojem
bi vladao pravi zajedniki duh svakom bi radu oko javnih po
slova dolazio ivot odozdo iz naroda, iva bi se drutva, neraz
dvojno povezana svetim lancem prijateljstva, posvetila svakom
pojedinanom djelu narodnog obrazovanja i narodske slube
- i tome slino3 - To je glavni smisao plitkosti da se znanost,
umjesto na razvoj misli i pojma, postavlja, naprotiv, na nepos
redni opaaj i sluajno uobraavanje, a isto tako da se bogata
ralanjenost obiajnosnoga u sebi, ralanjenost kakva je dra
va, arhitektonika njene umnosti, koja odreenim razlikovanjem
krugova javnog ivota i njihovih ovlatenja te strogou mjere, u
kojoj se dri svaki stup, luk i tenja, ini da snaga cjeline proiz
lazi iz harmonije njenih lanova - da se dade da se ta oblikova
na zgrada slije u kau srca, prijateljstva i oduevljenja. Kao
* plitkosti njegove znanosti dao sam i inae potvrde; vidi Znanost logi
ke (Nrnberg, 1812), Uvod,str. XVII. (Bd 5, S.47)
3
Jakob Friedrich Fries, 1773-1843, kao profesor filozofije i matematike
Hegelov prethodnik u Heidelbergu, 1817. godine je na sveanosti grada Wartburga odrao govor a potom je privremeno suspendiran iz nastavnike slube;
Vidi Feierrede des Prof. Fries an die Teutschen Burschen..., Oppositionsblatt
oder Weimarische Zeitung, 1817, NR. 257.
to je, po Epikuru, svijet uope, tako bi prema takvoj predstavi

obiajnosni svijet trebalo predati subjektivnoj sluajnosti mnje
nja i proizvoljnosti, a tome, dakako, nije tako. Jednostavnim do
maim lijekom da se na osjeaj postavlja ono to je vietisuu:
godinji posao uma i njegova razuma utedjela se, naravno, sva
muka umskog uvida i spoznaje, koje vodi misaoni pojam. Mefisto kod Goethea - dobar autoritet - kae tome otprilike ono
to sam ja i inae naveo:
Verachte nur Verstand und Wissenschaft,
des Menschen allerhchste Gaben so hast dem Teufel dich ergeben
und musst zugrunde gehn.4
Sasvim je blizu da takav nazor prihvati i lik pobonosti;
jer ime se sve nije pokuala autorizirati ta rabota! Pobonou i
Biblijom mislila je ona sebi dati najvie ovlatenje da prezire
obiajnosni red i objektivitet zakona. Jer, zacijelo je i pobonost
ono to istinu, koja je u svijetu razbijena na organsko carstvo,
uvija u jednostavniji zor osjeaja. No ukoliko je od prave vrste,
ona naputa pojam te religije im iz unutranjosti stupi napolje,
na svjetlo razvoja i objavljenog bogatstva ideja, pa donosi sa so
bom iz svoje unutarnje slube boje potivanje zakona i jedne
istine koja po sebi i za sebe bitkuje i koja je uzviena iznad sub
jektivnog oblika osjeaja.
Ovdje se moe istai poseban oblik zle savjesti koji se po
kazuje u nainu rjeitosti, u koju se razapinje ona plitkost; i to
prije svega to on tamo gdje je najneduhovniji najvie pria
duhu, gdje govori najmrtvije i najdosadnije upotrebljava rijei
ivot i uvoditi u ivot, gdje se pak pokazuje najvea sebinost
prazne oholosti, tamo najvie upotrebljava rije narod. A ose
bujni znak, koji nosi na elu, jest mrnja spram zakona. to pra
vo i obiajnost, te zbiljski svijet prava i obiajnosnoga shvaa
4
Verachte nur Vernunft und WissenschafcDes Menschen allerhchste
Kraft,... Und htt er sich auch nicht dem Teufel bergeben, Er msste doch zugunde gehn! Goethe, Faust, I. Teil, Studeierzimmer, V. 1851-52, 1866-67.
Prevod: im nauku i razum prezre tko
- A najvea je ljudska snaga to - / /...
Pa da i nije avlu duu preo ve,
Svejedno morao bi propasti!
(prevod Tita Strozzija: Goethe, Faust, MH-Zora; Zgb. 1970, str. 85/86).
14
sebe s pomou misli, to s pomou misli daje sebi oblik umnosti, naime openitost i odreenost, to, taj je zakon ono to onaj
osjeaj koji sebi pridrava proizvoljnost, onu savjest koja ono
pravo stavlja u subjektivno uvjerenje, s razlogom smatra kao
ono to je sebi najneprijateljskije. Oblik prava kao dunosti i
kao zakona osjea kao mrtvo, hladno slovo, kao okov; jer osje
aj ne spoznaje u njemu sam sebe; on u njemu nije slobodan,
jer je zakon um stvari, a ovaj ne doputa osjeaju da se ogrije na
vlastitom partikularitetu. Zakon je stoga, kao to je tokom ovog
udbenika negdje zabiljeeno5, prije svega ibolet po kojemu se
odvajaju lana braa i prijatelji takozvanog naroda.
Poto se sada rabulisterija proizvoljnosti domogla imena
filozofije i iru publiku zavela na mnjenje da je takva djelatnost
filozofija, postalo je gotovo neasnim da se jo filozofski govori
prirodi drave; i ne treba zamjeriti ispravnim ljudima ako po
stanu nestrpljivi im uju da se govori filozofskoj znanosti
dravi.
Jo manje se valja uditi ako vlade na takvo filozofiranje
konano uprave panju, jer se kod nas ionako filozofija ne vje
ba, kao privatno umijee, npr. kao kod Grka, nego ima javnu
egzistenciju koja djeluje na publiku posebno ili samo u drav
noj slubi. Ako su vlade svojim uenjacima koji su se posvetili
toj struci poklonile povjerenje time to su se u pogledu izgrad
nje i sadraja filozofije potpuno pouzdali u njih - da ovdje-ondje, ako se ba hoe, nije bilo toliko povjerenja koliko ravno
dunosti prema samoj toj znanosti i da se njena nastavna sluba
nije samo tradicionalno zadrala (kao to je, koliko je meni po
znato, u Francuskoj katedre metafizike bar doputeno uvesti) onda im se to povjerenje mnogostruko loe uzvratilo, ili gdje se,
u drugom sluaju, vidi ravnodunost, onda bi bio posljedak da
se propadanje temeljitih spoznaja smatra ispatanjem za tu rav
nodunost. Prije svega, zacijelo se ini da je plitkost moda najpodnoljivija, u najmanju ruku za spoljanji red i mir, jer ona ne
dolazi do toga da se dotakne, pa ak ni da nasluti supstanciju
stvari; ona na taj nain prije svega, bar policijski, nita ne bi
imala protiv sebe, ukoliko drava jo ne osjea potrebu dubljeg
obrazovanja i uvida zahtijevajui od znanosti zadovoljenje te
potrebe. No plitkost sama od sebe vodi u pogledu obiajnosnoga, prava i dunosti uope do onih osnovnih naela koja u toj
' Str.
, fusnota uz 258, primjedba
PREDGOVOR
15
sferi sainjavaju plitkost, do principa sofista, koje tako izrazito

upoznajemo kod Platona - do principa koji ono to je pravo po
stavljaju na subjektivne svrhe i mnjenja, na subjektivni osjeaj i
partikularno uvjerenje - do principa iz kojih slijedi razaranje is
to tako unutarnje obiajnosti i estite savjesti, ljubavi i prava
medu privatnim osobama, kao i razaranje javnog reda i drav
nih zakona. Znaenje koje takve pojave moraju poprimiti za
vlade nee se moi odbaciti nekakvom titulom koja bi se osla
njala na samo poklonjeno povjerenje i na autoritet slube da se
od drave zahtijeva da ona zajami i dopusti da vlada ono to
kvari supstancijalni izvor djela, opa naela, pa ak i njezin
prkos, kao da bi tako trebalo da bude. Kome bog daje slubu,
tome daje i razum - stara je ala, koja se u nae vrijeme zacijelo
ne eli ak ozbiljno tvrditi.
U vanosti vrste i naina filozofiranja, koja je osvjeena
okolnostima u vladama, ne da se osporavati momenat zatite i
potpore, koji je studiju filozofije, ini se, potreban prema mno
gim drugim stranama. Jer, kad ovjek u tolikim proizvodima iz
struke pozitivnih znanosti, kao i u proizvodima religiozne nabonosti i u drugoj neodreenoj literaturi ita kako se u njima
pokazuje ne samo prije spomenuti prezir prema filozofiji da tak
vi koji ujedno posvjedouju da su potpuno zaostali u stvaranju
misli i da im je filozofija neto posve strano ipak postupaju s
njome kao s neim to je kod njih svrena stvar - nego kako se
ovdje ak izriito obaraju na filozofiju i kako se njezin sadraj,
pojmovna spoznaja boga te fizike i duhovne prirode, spoznaja
istine, proglaava ludom, tavie, grenom drskou, i kako se
um, i opet um, i u beskonanom ponavljanju um optuuje, poniava i proklinje - ili kako se, u najmanju ruku, daje do znanja
kako su u velikom dijelu djelatnosti, koja bi trebala da bude
znanstvena, neugodni zahtjevi pojma koji se ipak ne dadu odbi
ti - kad ovjek, velim, ima pred sobom takve pojave, mogao bi
gotovo pomisliti da s te strane tradicija nije vie ni dostojna to
vanja ili dostatna da filozofijskom studiju osigura toleranciju i
javnu egzistenciju.* - U nae vrijeme uobiajene deklamacije i
* Isto takvi nazori pali su mi na pamet pri jednom pismu od Joh. v. Miillera (Djela Tbingen 1810-19) dio VIII, str. 56), gdje se prilikama Rima godi
ne 1803, kad je taj grad bio pod francuskom vlau, medu ostalim, kae: Upi
tan kako stoji s javnim naunim ustanovama, neki je profesor odgovorio: 'On
les tolere comme les bordels . - Moe se, dodue, uti kako se takozvana nau-
16
drskosti prema filozofiji pruaju neobian prizor stoga to, s

jedne strane, zbog one plitkosti na koju je ta znanost degradira
na imaju pravo, a s druge se strane same korijene u tom elemen
tu, protiv kojega su nezahvalno upravljene. Jer, time to je ono
nazovifilozofiranje proglasilo spoznaju istine ludim pokuajem,
ono je, kao i despotizam Rimskog Carstva, izjednailo plemstvo
i ropstvo, vrlinu i porok, ast i neast, znanje i neznanje, niveli
ralo sve misli i svu gradu - tako da pojmovi istinitoga, zakoni
obiajnosnoga takoer nisu vie nita drugo nego mnjenja i sub
jektivna uvjerenja, a najzloinakija naela stavljena su kao uv
jerenja u isti poloaj s onim zakonima, a isto su tako svaki ma
kako prazan i partikularan objekt i ma kako bljutava materija
stavljeni u isti poloaj s onim to sainjava interes svih misaonih
ljudi i veze obiajnosnog svijeta.
Stoga valja smatrati sreom za znanost - doista je to, kao
to je spomenuto, nunost stvari - to se ono filozofiranje koje
se u sebi moglo raspredati kao kolska mudrost stavilo u blii
odnos prema zbilji, u kojoj nema ale s naelima prava i du
nosti i koja ivi u svjetlu svijesti tim naelima, te to je, na taj
nain, dolo do javnog raskida. Upravo se taj poloaj filozofije
prema zbiljnosti nije razumio, a time se vraam na ono to sam
prije spomenuo, da je filozofija, budui da je pronicanje umno
ga, upravo zato shvaanje prisutnoga i zbiljskoga, a ne postav
ljanje neega onostranoga, koje bi bogzna gdje trebalo biti - ili
emu se, u stvari, zacijelo moe kazati gdje je, naime da je u
zabludi jednostranog, praznog rezoniranja. U toku rasprave ko
ja slijedi primijetio sam da je ak platonska republika, koja po
slovino vai kao prazan ideal, u biti shvatila samo prirodu
grke obiajnosti, i da je Platon zatim u svijesti dubljem prin
cipu, koji prodire u nju i koji se mogao pojaviti kod nje samo
jo kao nezadovoljena enja, a, prema tome, samo kao zator,
morao upravo iz te enje traiti pomo protiv toga, ali nju, koja
je morala doi iz visine, mogao je prije svega traiti samo u ne
koj vanjskoj posebnoj formi one obiajnosti, s pomou koje je
smislio da svlada onu propast, a ime je upravo najdublje povrika umu, naime logika, ak jo preporuuje, moda u uvjerenju da se njome
kao suhom i neplodnom znanou ili ionako nitko vie ne bavi, ili ako se to ovdje-ondje dogodi, ovjek dobiva u njoj samo besadrajne formule, koje niti to
daju niti to kvare i da, prema tome, preporuivanje ni u kojem sluaju nee
koditi kao to nita nee ni koristiti.
PREDGOVOR
17
jedio njen dublji nagon, slobodnu beskonanu linost. On se,

meutim, pokazao kao veliki duh time to je upravo princip oko
kojega se okree ono po emu se razlikuje njegova ideja, onaj
stoer oko kojega se [tada]6 okretao predstojei preokret svijeta.
to je umno, to je zbiljsko;
a to je zbiljsko, to je umno
To je uvjerenje svake nepristrane svijesti, kao i filozofija,
pa odavle ova polazi isto tako u promatranje duhovnoga univer
zuma kao i prirodnog. Ako refleksija, ili osjeaj, ili kakav god
lik imala subjektivna svijest, smatra sadanjost neim ispraznim,
ako je iznad nje i ako ono isprazno bolje zna, onda se ona nala
zi u ispraznome, a kako ona zbilju ima samo u sadanjosti, to je
ona tako sama smo ispraznost. Ako, obratno, ideja vai kao
ono to je tek neka puka ideja, neka predstava u mnjenju, onda
filozofija, naprotiv, prua uvid da nije nita zbiljsko osim ideje.
Tada stoji do toga da se u prividu vremenskoga i prolaznoga
spozna supstancija, koja je imanentna, i ono vjeno, koje je sa
danje. Jer umno, to je sinonim ideje, time to u svojoj zbiljnos
ti ujedno stupa u spoljanju egzistenciju, javlja se u beskrajnom
bogatstvu oblika, pojava i likova, te obavija svoju jezgru are
nom korom, u kojoj svijest ponajprije prebiva, a koju probija
tek pojam kako bi naao unutarnje bilo i isto ga tako osjetio ka
ko u spoljanjim likovima jo kuca. No beskonano raznoliki
odnosi koji se u ovoj spoljanjosti, sjajem biti, stvaraju u njima*
- taj beskonani materijal i njegovo reguliranje nisu predmet fi
lozofije. Ona se time mijeala u stvari koje se nje ne tiu; ona se
bi moe utedjeti trud da tome dade dobar savjet; Platon je
mogao izostaviti preporuivanje dojiljama da s djecom nikad ne
smiju stajati mirno, nego da ih uvijek ljuljaju na rukama, kao
to je Fichte mogao izostaviti da se usavravanje pasoke polici
je konstruira, kako se to nazivalo dotle, da onima koji su sum
njivi treba staviti u paso ne samo znak nego da u njemu treba
naslikati i portret. U takvim se izvodima ne da vie vidjeti ni tra
ga filozofiji, i ona moe utoliko vie napustiti takvu ultramudrost ukoliko bi trebalo da se pokae upravo najliberalnijom pre
ma tom beskonanom mnotvu predmeta. Time e se znanost
6
Ovu je rije u Hegelovu prirunom primjerku on sam dodao.

* Tj. u oblicima, pojavama i likovima. - Bilj. red.
2 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
18
takoer pokazati najdaljom od mrnje, koju tatina, iz uobraenosti da stvar bolje zna od drugih, baca na mnotvo okolnosti i
institucija - mrnje u kojoj se sebi sitniavost najvie svia, jer
samo time dolazi tatina do nekog samoosjeaja.
Tako ova rasprava, ukoliko sadrava znanost dravi, ne
treba da bude nita drugo do pokuaj da dravu shvati i prikae
kao neto u sebi umno. Kao filozofijski spis ona mora biti naj
dalje od toga da treba konstruirati dravu kakva bi ona trebala
da bude; pouka koju bi ona mogla u sebi sadravati ne moe ii
za tim da poui dravu kakva treba da bude, nego, naprotiv, ka
ko nju, obiajnosni univerzum, treba spoznati.
, .
Hie Rhodus, hie saltus.

Pojmiti ono to jest zadaa je filozofije, jer ono to jest jest um. to se tie individua, to je ionako svaka individua edo
svog vremena; tako je i filozofija svoje vrijeme mislima obuhva
eno. Isto je tako ludo misliti da neka filozofija prelazi preko
svog sadanjeg svijeta, kao to je ludo misliti da individua pre
skae svoje vrijeme, da skae preko Roda. Ako njegova teorija
doista ide preko njegova vremena, ako on sebi gradi neki svijet
kakav ovaj treba da bude, onda on, dodue, egzistira, ali samo u
njegovu mnjenju - nekom elementu u koji se dade utisnuti to
god mu drago.
S malo izmjene ona bi izreka glasila:
Ovdje je rua, ovdje plei.
Ono to lei izmeu uma kao samosvjesnog duha i uma
kao opstojee zbilje, ono to onaj prvi um rastavlja od ovoga
drugoga i to mu ne da da u ovome potonjemu nade zadovolje
nje jest okov nekog apstraktuma koji nije osloboen u pojam.
Da se um spozna kao rua u kriu sadanjosti i da se ovjek na
taj nain njoj raduje, taj je umni uvid pomirenje sa zbiljom to
ga filozofija prua onima kojima se jednom javio unutarnji za
htjev da pojme i da u onome to je supstancijalno isto tako do
biju subjektivnu slobodu, kao i da sa subjektivnom slobodom
ne stoje u onome to je u posebnome i sluajnome, nego u ono
me to je po sebi i za sebe.
PREDGOVOR
19
To je takoer ono to sainjava konkretniji smisao onoga

to je gore apstraktnije bilo oznaeno kao jedinstvo oblika i sad
raja, jer je oblik u svom najkonkretnijem znaenju um kao po
jmovno spoznavanje, a sadraj - um kao supstancijalna bit obiajnosne i prirodne zbilje; svjesni identitet obojega jest filozof
ska ideja. Velika je svojeglavost, svojeglavost koja ovjeku ini
ast, ne htjeti nita priznati kao nazor to nije opravdano milju
- a ta je svojeglavost ono to karakterizira novije vrijeme, inae
osebujni princip protestantizma. Ono ime je Luther kao vjero
vanje otpoeo u uvstvu i u svjedoanstvu duha, jest isto to je
dalje sazreli duh teio da shvati u pojmu; pa da se tako u sada
njosti oslobodi i da na taj nain u njoj nae sebe. Kao to je po
stala glasovita izreka da polovina filozofija odvodi od Boga - a
to je ona ista polovinost koja spoznavanje ini pribliavanjem
istini - dok prava filozofija vodi k Bogu, isto je tako i s dra
vom. Kao to se um ne zadovoljava pribliavanjem koje nije ni
vrue ni hladno, pa je stoga bljutavo, isto se tako malo zadovo
ljava hladnim oajanjem koje priznaje da je u ovoj vremenitosti,
dodue, loe ili, u najboljem sluaju, osrednje, ali da se u njoj
upravo nita bolje ne moe dobiti, da stoga valja odravati mir
sa zbiljom. Mir s njome, koji pribavlja spoznaja, topliji je.
Da pouavanju kakav treba da bude svijet kaemo jo
jednu rije, filozofija ionako dolazi uvijek prekasno do toga.
Kao misao svijeta javlja se ona tek u vrijeme poto je zbiljnost
ispunila svoj proces razvoja i dovrila se. To to ui pojam, po
kazuje nuno isto tako i povijest - da se tek u zrelosti zbilje ono
idealno javlja nasuprot realnome i da ono idealno sebi u liku in
telektualnog carstva gradi isti svijet, shvaen u njegovoj sup
stanciji. Kad filozofija svojim sivilom slika na sivome, onda je
jedan lik ivota ostario, a sivilom na sivome ne moe se pomla
diti, nego samo spoznati; Minervina sova poinje svoj let tek u
suton.
No vrijeme je da se zavri ovaj predgovor; kao predgovor
on ionako moe govoriti samo povrno i subjektivno stajalitu
spisa kojemu on prethodi. Ako u jednom sadraju treba filozof
ski govoriti, onda on podnosi samo znanstvenu, objektivnu ob
radu, kao to i piscu svako prituvrjeenje druge vrste nego to je
rasprava samoj stvari, mora vaiti samo kao subjektivan prigovor, pa mu ono mora biti ravnoduno.
Berlin, 25. juna 1820.
2
UVOD
UVOD
1 1
Predmet je filozofijske pravne znanosti ideja prava, pojam
prava i njegovo ozbiljenje.
Filozofija ima posla s idejama, i s toga ne s onim to
se uobiajilo nazivati zgoljnim pojmovima; tavie, ona
pokazuje njihovu jednostranost i neistinitost, kao i to da je
pojam (ne ono to se esto tako naziva, a samo je apstrak
tno razumsko odreenje) jedino ono to ima zbiljnost, i to
tako da on sebi ovu sam daje. Sve to nije ta, samim po
jmom postavljena zbiljnost, jest prolazno opstojanje, spoljanja sluajnost, mnjenje, pojava bez biti, neistina, ob
mana itd. Oblikovanje koje pojam sebi daje u svojem ozbiljenju drugi je bitni moment ideje za spoznaju samog po
jma, a od oblika valja ga razlikovati samo kao pojam.
[uz 1] 30. X 1822
Priroda stvari. Ne: imamo ove i ove pojmove i sad
raj, pravo, slobodu, vlasnitvo, dravu itd., i sad ovom
pojmu takoer razgovijetno mislimo; - formalno obrazo
vanje nita ne pomae odluivanju stvari. - Ve: promat
rati upravo prirodu stvari same, to je pojam stvari - a ono
je neto samo dano, bogzna odakle shvaeno, predstavlje
no itd.
1
: U narednom tekstu (do paragrafa 180) paragrafima i (umetnutim) pri
mjedbama uz paragrafe prikljuene su rukopisne biljeke koje su pisane prorije
eno u Hegelovom prirunom primjerku (obiljeene znakom ) ; krae pri
mjedbe koje se odnose na pojedine izraze stoje u fusnotama. - Usmeni dodaci
iprema biljekama sa predavanja) slijede izdanje Filozofije prava u VIII tomu
Djela. - Vlastorune biljeke kao i usmeni dodaci su odvojeni od glavnog teksta
i oznaeni uglastom zagradom ili napomenom dodatak.
21
Ne takozvani zgoljni pojmovi; filozofija zna najbolje
da su takozvani zgoljni pojmovi neto nitetno - nego bit
no njihovo ozbiljenje - realiziranje. Zbiljnost je samo je
dinstvo unutarnjega i spoljanjega - da pojam nije neko
zgoljno unutarnje, nego takoer realno - a da spoljanje,
realno, nije neki bespojmovni realitet, opstanak - egzis
tencija, nego da je bitno odreen s pomou pojma. - Ovo
u opoj razlici pojma i ideje; - za nefilozofski smisao pret(hodno), historijski - ono poblie odlaem do pojma
prava - pojma ove ideje same - jer pravo je posve samo
kao ideja -
Dodatak. Pojam i njegova egzistencija su dvije strane raz

dvojene i sjedinjene kao dua i tijelo. Tijelo je isti ivot kao i du
a a ipak se oboje mogu nazvati kao da lee jedno izvan drugog.
Dua izvan tijela ne bi bila nita ivo a isto tako je i obrnuto.
Tako je postojanje pojma njegovo tijelo kao to se ono pokora
va dui koja ga je proizvela. Klice u sebi imaju stablo i sadre
cijelu njegovu snagu, premda one jo nisu ono samo. Stablo po
sve odgovara jednostavnoj slici klice. Ako tijelo ne odgovara
dui, onda je to neto upravo bijedno. Jedinstvo postojanja i po
jma, tijela i due, jest ideja. Ono nije samo harmonija nego po
tpuno proimanje. Ne ivi nita to nije na bilo koji nain ideja.
Ideja prava je sloboda i da bi bila istinski shvaena ona se mora
spoznati u njenom pojmu i njegovom postojanju.
2.
Pravna je znanost jedan dio filozofije. Stoga ona ideju, ko
ja je um nekog predmeta, mora razviti iz pojma ili, to je isto,
promatrati vlastiti imanentni razvoj same stvari. Kao dio ima
ona odreenu poetnu taku, koja je rezultat i istina onoga to
prethodi i to sainjava njen takozvani dokaz. Stoga pojam pra
va, po svom nastajanju pada izvan znanosti prava, njegova se
dedukcija ovdje pretpostavlja i kao danog valja ga prihvatiti.
Dodatak. Filozofija obrazuje krug. Ona ima neto prvo,
neposredno, budui da uope mora poeti, ima neto to nije
dokazano, neto to nije nikakav rezultat. Ali ono ime filozofi-
22
ja poinje jest neposredno relativno, budui da se to mora poja

viti na jednoj drugoj krajnjoj taki kao rezultat. Ona je jedan niz
koji ne visi u zraku, koji nije neto to neposredno poinje, nego
ona krui u sebi.
Po formalnoj, nefilozofskoj metodi znanosti trai se i
zahtijeva prvo definicija, u najmanju ruku poradi spoljanjeg znanstvenog oblika. Pozitivnoj pravnoj znanosti, uos
talom, i ne moe mnogo biti do toga, jer ona prije svega
eli oznaiti to je pravno, tj. koja su to posebna zakonska
odreenja zbog kojih se za opomenu reklo: omnis definitio injure civili periculosa. I doista, to su nepovezanija i
u sebi protivurjenija odreenja nekog prava, to su manje
u njemu mogue definicije, jer one treba da sadravaju up
ravo opa odreenja, a ova, pak, ine neposredno vidlji
vim ono protivurjeno, ovdje ono nepravo, u njegovoj go
lotinji. Tako npr. u rimskom pravu ne bi bila mogua ni
kakva definicija ovjeku, jer se rob ne bi mogao supsumirati pod nju; u njegovu je stanju onaj pojam, tavie,
povrijeen; isto tako inilo bi se kao opasna za mnoge od
nose definicija vlasnitvu i vlasnicima. - No dedukcija
definicije izvodi se uglavnom iz etimologije, prije svega iz
toga to se ona apstrahira iz posebnih sluajeva i to se pri
tome ini osnovom uvstvo i predstava ljudi. Ispravnost
definicije dovodi se onda u suglasnost s opstojeim pred
stavama. Pri toj se metodi odstranjuje ono to je jedino
znanstveno bitno, u pogledu sadraja nunost stvari po se
bi i za sebe samu (ovdje prava), a u pogledu oblika priroda
pojma. tavie, u filozofskoj je spoznaji glavna stvar nu
nost nekog pojma, a da kretanje postane rezultat, to je nje
gov dokaz i dedukcija. Dok je tako njegov sadraj za sebe
nudan, valja, kao drugo, potraiti ono to njemu odgova
ra u predstavama i jeziku. Kakav je, meutim, ovaj pojam
za sebe u svojoj istini i kakav je on u predstavi, to ne samo
da meusobno moe nego i mora biti razlino i u obliku i
liku. Ipak, ako predstava nije i po svom sadraju lana,
moe se pojam zacijelo pokazati kao sadran u njoj i, po
svojoj biti, kao opstojei u njoj, to znai: predstava moe
biti uzdignuta do oblika pojma. No ona je tako malo mje
rilo i kriterij pojma, koji je za sebe sam nudan i istinit, da
UVOD
23
ona, naprotiv, svoju istinu iz njega mora uzeti, sebe njime
ispraviti i spoznati. - Ako je, meutim, onaj nain spozna
je sa svojim formalnostima definicija, zakljuivanja, doka
zivanja i sl., s jedne strane, manje ili vie iezao, onda je
to, naprotiv, lo nadomjestak to ga je dobila s pomou
jedne druge manire, naime da treba neposredno prihvatiti
i tvrditi ideje uope, a tako i ideju prava i njegova dalja
odreenja kao injenice svijesti, i da prirodni ili neki uzvi
eni osjeaj, vlastite grudi i oduevljenje, valja uiniti izvo
rom prava. Ako je ova metoda od svih najudobnija, onda
je ujedno i najnefilozofskija - da ovdje ne spominjemo
druge strane takva nazora koji se ne odnosi samo na spoz
navanje, nego neposredno na djelovanje. Ako prva, dodu
e formalna, metoda ipak jo zahtijeva oblik pojma u defi
niciji, a u dokazu oblik nunosti spoznavanja, onda mani
ra neposredne svijesti i osjeaja ini principom subjektivitet, sluajnost i proizvoljnost znanja. U emu se sastoji
znanstveni postupak filozofije, valja ovdje pretpostaviti iz
filozofske logike.
[uz 2]
a/ Nain kako bismo ovdje morali postupati - u
odreenju pojma prava.
a/ Obian nain da se stvore odreenja iz pred
stave pozitivnim pravnim odreenjima.
/ Pojam prava po sebi i za sebe samoga - nu
nost; inae pak mogu leati u predstavi drugih odree
nja, koja se ele - Sin [ = ] stvar, neto to otac moe
prodati, ne slijedi iz pojma prava, - dakle ako definici
ja ne odgovara ovoj predstavi, to je utoliko gore za
predstavu, pozitivno pravno odreenje, - ne definicija,
/ Iz pojma razviti -konzekventno - prema pojmu
stvari.
Definicija. Do takvih formalnih opih stvari ne stoji
u praktinom pravu, nego do detalja - to je ueniji sub
jekt, to vie vlada detaljima. No neto je drugo stvar, koja
je utoliko gora ukoliko je proziran detalj, a ne ono openi
to.
Hvala Bogu, u naim se dravama moe definicija
ovjeka - kao pravno sposobnoga - staviti na elo zakoni-
24
ka - a da se ne upadne u opasnost da e se naii na odre

enja ovjekovu pravu i dunostima ovjeka koja protivurjee pojmu ovjeka.
Sprijeda se, dodue, dadu staviti takoer po pojmu
ispravne definicije ako se pri tome odriemo konzekvencije, toga da dalja odreenja ne protivurijee tom pojmu. Ako nekonzekventne definicije [nisu] ni za to - ta
koer samo neka uenost. U starom rimskom pravu to nije tako - rob, sin nije
pod to supsumiran.
Hein [eccius, Elementa Tuns, Civilis 1728] 75. Ho
mo cuicunque mens* ratione praedita in corpore humano
contigit. Persona est homo, cum quodam statu consideratus. 76. Status est qualitas, cuius ratione homines diverso
jure utuntur. 77. Servus itaque est homo, est etiam, per
sona, quatenus mm statu naturali consideratur, sed ratio
ne status civilis est .
89. Ingenuus est, qui statim, ut natus est, liber est a ipak ga je otac mogao prodati - ranije ubiti. 130. Filii familias erant quidem ingenui, sed non
patres familias /takoer ne kad je oenjen -/ et hine personae quidem censebantur, sed ratione aliorum civium et
ingeniorum, non ratione patris, cujus respectu res maneipi
aeque ac servi habebantur.2
3.
Pravo je pozitivno uope a) po obliku, to ono u nekoj
dravi vai, a taj zakonski autoritet princip je za njegovo pozna* ali tada je ratio prazna rije a njegov pojam nita ne oznaava
2 17. ovjek je onaj kome je uvijek bio dodijeljen razumom obdaren
duh u jednom ljudskom tijelu. Osoba je ovjek posmatran u jednom odreenom
statusu. 76. Status je svojstvo na osnovu kojeg ljudi uivaju razliita prava.
77. Rob je prema tome ovjek, a on je i osoba ukoliko se promatra u prirodnom
stanju, ali je on s obzirom na graansko stanje ,bez lica'.
89. Slobodno roden je onaj koji je u trenutku svog roenja slobodan...
130. Potinjeni (djeca) bili su dodue slobodno roeni ali ne nepotinjeni
(otac porodice) -, stoga su oni bili posmatrani dodue kao osobe, ali samo obzi
rom na druge graane i slobodno roene, ne s obzirom na oca u pogledu kojega
su se tretirali kao stvari (vlasnitvo).
UVOD
25
vanje, pozitivna pravna znanost, b) Po sadraju dobiva ovo pra

vo pozitivan element; a) po posebnom nacionalnom karakteru
nekog naroda, po stupnju njegova povijesnog razvoja i poveza
nosti svih odnosa koji pripadaju prirodnoj nunosti, ) po nu
nosti da jedan sistem zakonskog prava sadrava primjenu opeg
pojma na posebnu kakvou predmeta i sluajeva koja je dana
izvana - primjenu koja nije vie spekulativno miljenje i razvoj
pojma, nego supsumcija razuma; ) u posljednjim odreenjima
koja su potrebna za odluku u zbilji.
Ako se pozitivnom pravu i zakonima suprotstavi os
jeaj srca, nagnue i proizvoljnost, onda u najmanju ruku
filozofija ne moe priznavati takve autoritete. - Da sila i
tiranija mogu biti element pozitivnog prava, to je za nj slu
ajno i ne tie se njegove prirode. Kasnije e se, u
211-214, pokazati mjesto gdje pravo mora postati pozitiv
no. Ovdje su odreenja, koja e se pokazati, samo navede
na da bi se naznaile granice filozofskog prava i da bi se
odmah odstranila eventualna predstava ili ak zahtjev,
kao da bi se sistematskim razvijanjem tog prava trebao do
biti pozitivan zakonik, tj. takav kakav je potreban zbiljskoj
dravi. - Bio bi velik nesporazum ako bi se to to su pri
rodno pravo i filozofsko pravo razliita od pozitivnoga
preokrenulo u to da su ona meusobno suprotstavljena ili
protivna; ono je, prvo, naprotiv, prema ovome drugome u
odnosu Institucija prema Pandektama.*U pogledu povijes
nog elementa u pozitivnom pravu, koje se prvo spominje u
preanjem , dao je Montesquieu istinski historijski na
zor, pravo filozofsko stajalite da zakonodavstvo uope i
njegova posebna odreenja ne valja promatrati izolirano i
apstraktno, nego, naprotiv, kao ovisan momenat jednog
totaliteta, u povezanosti sa svim ostalim odreenjima koja
sainjavaju karakter jedne nacije i jednog vremena; u toj
povezanosti dobiva ono svoje istinsko znaenje, a time i
svoje opravdanje. - Da bi se razmatrali pojavljivanje i raz
vijanje pravnih odreenja koja su se pojavila u vremenu ovo isto povijesno nastojanje, kao i spoznaja njegove raz
umske konzekvencije, koja proizlazi iz njihova usporei* Institucije (Institutiones) udbenik prava, Pandekte - pravo (rimsko),
koje je vailo i u srednjem i novom vijeku (pandektarno pr.). - Bilj. prev.
26
vanja s pravnim odnosima koji ve opstoje, ima u svojoj

vlastitoj sferi svoju zaslugu i svoju valjanost pa stoji izvan
odnosa s filozofskim promatranjem, ukoliko se, naime,
sam razvoj iz historijskih osnova ne zamjenjuje s razvojem
iz pojma i ukoliko se povijesno objanjenje i opravdanje
ne proiruje do znaenja opravdanja koje vai po sebi i za
sebe. Ta razlika, koja je vrlo vana i koju valja zapamtiti,
istovremeno je vrlo jasna; jedno pravno odreenje dade se
na osnovu prilika i opstojeih pravnih institucija, pokazati
kao savreno obrazloeno i konzekventno, a po sebi i za
sebe ipak moe biti nepravedno i neumno, poput mnotva
odreenja rimskog privatnog prava, koja su sasvim kon
zekventno proisticala iz takvih institucija kao to su rim
ska oinska vlast, rimski brak. No ako pravna odreenja i
jesu pravedna i umna, ipak je neto sasvim drugo da se to
njima pokae, to se istinski moe dogoditi samo s po
mou pojma, a neto drugo da se prikae povjesnost njiho
va nastupanja, prilike, sluajeve, potrebe i dogaaje koji
su doveli do njihova ustanovljivanja. Takvo prikazivanje i
(pragmatiko) spoznavanje iz bliih i daljih povijesnih uz
roka nazivaju esto objanjenjem ili, jo radije, poima
njem, u mnjenju da se s pomou tog pokazivanja povjesnosti zbiva sve ili, tavie, ono bitno do ega jedino stoji
da bi se zakon ili pravna institucija pojmila; dok, naprotiv,
ono istinski bitno, pojam stvari, pri tome gotovo nije ni
dolo do rijei. - Tako se obiava govoriti i rimskim, ger
manskim pravnim pojmovima, pravnim pojmovima kako
su odreeni u ovom ili onom zakoniku, dok se pri tom ne
javlja nita od pojmova, nego samo opa pravna odree
nja, razumske postavke, naela, zakoni i si. - Zapostavlja
njem one razlike uspijeva da se poremeti stajalite i da se
pitanje istinskom opravdanju pretvori u opravdanje na
osnovu okolnosti, konzekvencije iz pretpostavki koje po
sebi uglavnom isto tako malo vrijede itd., i uope da se
ono relativno stavlja na mjesto apsolutnoga, spoljanja po
java na mjesto prirode stvari. Povijesnom opravdanju, ako
zamijeni spoljanje nastajanje s nastajanjem iz pojma, do
gaa se onda da nesvjesno ini protivno od onoga to na
mjerava. Ako se nastajanje jedne institucije pod njenim
odreenim okolnostima pokae potpuno svrsishodnim i
27
UVOD
nunim, i ako se time ispunilo ono to je zahtijevalo histo

rijsko stajalite, onda naprotiv, ako to treba da vai kao
ope opravdanje same stvari, slijedi protivno, naime da je
institucija, budui da takve okolnosti vie ne opstoje, time,
tavie, izgubila svoj smisao i svoje pravo.* - Tako, ako se
npr. za odravanje samostana smatra vanim njihova za
sluga za obraivanje i naseljavanje pustinja, za odravanje
uenosti poukom i prepisivanjem itd., i ako se ta zasluga
smatra razlogom i odreenjem za njihovo dalje opstojanje,
onda iz toga, tavie, slijedi da su oni u sasvim promijenje
nim prilikama, bar utoliko, postali suvini i nesvrsishodni.
- Budui da su, pak, povijesno znaenje, povijesno poka
zivanje i objanjavanje nastajanja i filozofski nazor, tako
er nastajanju i pojmu stvari, kod kue u razlinim sfe
rama, zato oni utoliko mogu zadrati meusobno ravno
duan stav. No kako oni ni u onom to je znanstveno ne
zadravaju uvijek taj ravnoduni stav, navodim jo neto
to se toga tie kako se javlja u Udbeniku povijesti rim
skog prava (1799) gospodina [Gustava] Hugoa, odakle
ujedno moe proizai dalje objanjenje one manire suprot
nosti. Gospodin Hugo navodi tu (5. izdanje [1818] 53)
da Ciceron hvali dvanaest ploa s prijekim pogledom na
filozofe, ali filozof Favorin obrauje ih potpuno isto
onako kao to je odonda ve mnogi veliki filozof obradio
pozitivno pravo. Jedanput zauvijek gotov odgovor na
takvu obradu izraava tu gospodin Hugo u razlogu to je
Favorin isto tako malo razumio dvanaest ploa kao ti filo
zofi pozitivno pravo. - to se tie prijekora pravnika
Seksta Cecilija filozofu Favorinu, kod Gelija, Noctes Atticae. XX, I [22] to taj prijekor izrie prije svega trajni i istin
ski pricip opravdanja onoga to je po svom sadraju pro
sto pozitivno. Non ignoras vrlo dobro kae Cecilij Fa
vorinu legum opportunitates et medelas pro temporum
moribus et pro rerum publicarum generibus, ac pro utilitatum praesentium rationibus, proque vitiorum, quibus medendum est, fervoribus, mutari ac flecti, neque uno statu
consistere, quin, ut facies coeli et maris, ita rerum atque
fortunae tempestatibus varientur. Quid salubrius visum est
* [rukopisno:] Engl[eska] - Mudrost predaka
28
rogatione illa Stolonis ..., quid utilius plebiscito Voconio

... quid tarn necessarium existimatum est..., quam lex Licinia ...? Omnia tarnen haec obliterata et operta sunt civita
tis opulentia3... - Ti su zakoni pozitivni utoliko ukoliko
imaju svoje znaenje i svrsishodnost u okolnostima, a, pre
ma tome, imaju uope samo historijsku vrijednost, stoga i
jesu prolazne prirode. Mudrost zakonodavaca i vlada u
onome to su uinili za opstojee okolnosti i odredili za ta
danje prilike, jest stvar za sebe i pripada ocjeni povijesti,
koja e onu mudrost utoliko dublje priznati ukoliko takvu
ocjenu vie podupiru filozofska gledita. Meutim, da
ljim opravdanjima dvanaest ploa protiv Favorina elim
navesti jedan primjer, jer Cecilij pri tome iznosi besmrtnu
prijevaru metode razuma i njegova rezoniranja, naime da
se za lou stvar navede dobar razlog pa da se misli da se
ona time opravdala. Za odvratni zakon koji vjerovniku na
kon proteklog roka daje pravo da ubije dunika ili da ga
proda kao roba, a ako je bilo vie vjerovnika, da od njega
odreu komadie i da ga na taj nain razdijele meusob
no, i to tako da ne bi kome, ako bi suvie ili premalo odre
zao, iz toga trebala da nastane pravna teta (klauzula koja
je Shakespeareovu Shylocku u Mletakom trgovcu do
bro dola i koju je on najzahvalnije akceptirao) - za sve to
Cecilij navodi dobar razlog da e se time vjernost i vjera
utoliko vie osigurati i da [bi] upravo zbog odvratnosti tog
zakona nikad nee trebati doi do njegove primjene. Nje
govoj nepromiljenosti pri tome ne izmie samo refleksija
da je upravo tim odreenjem unitena ona namjera, osigu
ravanje vjernosti i vjera nego i on sam neposredno zatim
navodi primjer djelovanja zakona lanim svjedoanstvi
ma koje je promaeno svojom neumjerenom kaznom. to, meutim, gospodin Hugo hoe time da Favorin nije
3
Ti vrlo dobro zna da se pomona sredstva i lijekovi zakona, ukoliko
trebaju biti djelotvorni, uvijek moraju preobraziti i promijeniti, bilo prema obi
ajima vremena i vrstama dravnog ustrojstva kao i prema zahtjevima i okolnos
tima savremenosti i prema nedostacima koji se moraju sprijeiti, i da oni ne smi
ju istrajavati u jednom stanju a da kroz obilje dogaaja i sluaja ne budu pod
vrgnuti mnijenju kao to je oblik i izgled neba i mora. Sto bi moglo biti zdravije
od onog Stolonijevog prijedloga zakona..., ta korisnije od Voconiusove zajed
nike odluke..., ta se smatra tako nunim kao to je Licinijev zakon...? A ipak
su svi pali u zaborav i baeni u sjenu izvanrednom imunou drave....
UVOD
29
razumio zakon, ne da se uvidjeti; svako je ae zacijelo

kadro da ga razumije, a najbolje bi spomenuti Shylock
razumio jo i navedenu, za njega tako povoljnu klauzulu;
- pod razumijevanjem mora da je gospodin Hugo mislio
samo tvorbu razuma, koja se s pomou dobrog razloga
umiruje kraj jednog takvog zakona. Jedno drugo nerazu
mijevanje, koje je Cecilij upravo ovdje predbacio Favorinu, filozof, uostalom, ve moe priznati a da ba ne po
crveni od stida, naime da je iumentum koji se, a ne arcera, samo bolesniku po zakonu treba da dade da bi se kao
svjedok doveo pred sud, znaio ne samo konja nego tako
er i koiju ili kola. Cecilij je iz tog zakonskog odreenja
mogao izvui dalji dokaz izvrsnosti i tanosti starih za
kona, naime da se oni uputaju ak u to da se za pozivanje
bolesna svjedoka pred sud bave odreivanjem ne samo
razlike izmeu konja i kola nego takoer i kola i kola po
krivenih i postavljenih, kako Cecilij objanjava, i takvih
koja nisu tako udobna. Time bismo imali izbor izmeu
krutosti onog zakona ili izmeu beznaajnosti takvih odre
enja, ali iskazati beznaajnost takvih stvari i njihovih
uenih objanjenja uz to, bila bi jedna od najveih pogre
aka prema ovaj i drugim uenostima.
Gospodin Hugo, meutim, govori u navedenom ud
beniku i umnosti, s obzirom na rimsko pravo; na to
sam naiao, jest ovo: Poto je on u raspravljanju razdob
lju nastajanja drave do dvanaest ploa, 38. i 39, rekao
da su (u Rimu) imali mnogo potreba i da je ovjek bio
prinuden da radi, pri emu je kao pomonika upotreblja
vao teglee i tovarne ivotinje, kao to ih kod nas ima, da
se tlo izmjenjivalo breuljcima i dolinama, a da je grad le
ao na breuljku itd. - navoenja kojima je moda tre
bao da bude ispunjen Montesquieov smisao, ali ime te
ko da bi se nalo da je pogoen njegov duh - on sada, do
due, navodi, 40, da je pravno stanje, bilo jo vrlo dale
ko od toga da zadovolji najvie zahtjeve uma (sasvim is
pravno; rimsko porodino pravo, ropstvo itd. ne zadovo
ljava ni vrlo male zahtjeve uma); ali u iduim razdobljima
gospodin Hugo zaboravlja da naznai u kojem je razdob
lju i da li je u bilo kojemu od njih rimsko pravo zadovolja
valo najvie zahtjeve uma. juristikim klasicima u raz-
dobiju najvie izgradnje rimskog prava kao znanosti ipak

se kae, u 289, da se ve dugo zapaa da su juristiki
klasici bili filozofski obrazovani, ali malo ih zna (iz
mnogih izdanja udbenika gospodina Hugoa zna to sad
ipak vie njih) da ne opstoji vrsta pisaca koji bi zbog konzekventnog zakljuivanja iz naela toliko zasluili da se
stave bok matematiarima, a u jednoj posve upadljivoj
osobitosti razvijanja pojmova novijem tvorcu metafizike,
kao to to zasluuju rimski pravni uenjaci; ovo posljed
nje potvruje znaajna okolnost da se nigdje ne javlja tako
mnogo trihotomija kao kod juristikih klasika i kod Kan
ta. - Ona konzekvencija koju je Leibniz toliko hvalio za
cijelo je bitno svojstvo pravne znanosti, kao i matematike i
svake druge razumske znanosti; ali sa zadovoljenjem za
htjeva uma i filozofskom znanou ta razumska konzek
vencija nema jo nikakve veze. Osim toga valja, dakako,
inkonzekvenciju rimskih pravnih uenjaka i pretora poti
vati kao jednu od njihovih najveih vrlina kad su njome
odstupali od nepravednih i odvratnih institucija, ali videi
se prinudenima da callide izmisle prazne razlike rijei (da
se ono to je takode bilo batina nazove bonorum possesio), i ak lude izgovore (a ludost je takoer inkonzekvencija) da bi se spasio slovo tablica, kao s pomou fikcije,
, da je filia filius (Heineccius Antiquitatum Ro
manorum .... liber I (Frankfurt 1771), tit II 24). - Smije
no je, meutim, da se juristiki klasici zbog nekoliko trihotomijskih razdioba - sasvim po primjerima navedenima
na tom mjestu u bilj. 5 - vide izjednaeni s Kantom i da se
takvo neto naziva razvojem pojmova.
[Uz 3]
Primjena opeg na posebnu prirodu predmeta -
Kraa; pretampavanje, zbirke, plagijat umetnut u djelo
[?] , muzike zbirke, - umjetnika djela, bakrorez, ovoj litografiran - kazalini komadi - prijepisi ili kopije - ako
su ve tampani, vlasnitvo izvodioevo.
/ Posljednje odreenje - ide dalje, do spoljanosti,
- tj. odreenja kvantiteta - takoer kvaliteta, da li batina
nje ili zatvor, ili novana kazna. Rok od est sedmica; po
ziv da se valja odazvati za 1 godinu i 1 dan.
UVOD
31
a/ Postavljeno - a/ Znanje - pravo drave da

kanjava.
/ Odreeno - ovjek svijest - prema uvstvu (dirljivo - pod starim hrastovima - na nain oeva, pra
vedni muevi u ovom smislu, tradicija - suprotstavljena
pojmu idealizma), prema sluajnosti mnjenja, takoer
samovolji, asovitom osjeaju.
Pozitivno ovdje ne suprotstavljeno onome nega
tivnome, nego pozitivno: ono je postavljeno, vai.
Kasnije, u svoje vrijeme - na razliitim takama,
gdje pravo stupa u ono pozitivno a/ mora biti pozitivno.
Moe se, moda, misliti da ima neki pravni sistem i
pravno stanje koje bi bilo isto umno - samo umno - ide
al, - zahtijeva se da bi to tako trebalo biti - najvii zahtjev.
On ima u sebi neto ispravno, ali i neto neispravno - Is
pravno: um treba da bude vladajui, i on je to u obrazova
noj dravi - u cjelini takoer - ima vie uma u tome nego
to se misli, tome je ve bilo govora; sadanjost se pojav
ljuje refleksiji, naroito ubraenosti kao kri, dodue s
nunou - a ruu, tj. um u tom kriu ui spoznavati filo
zofija. A ono neispravno iz takoer ve navedenoga. Um u
zbiljnosti stupa u spoljanjost opstanka - primjena, oblik
pozitivnog - dalja sfera, gdje samo razum ima svoju vlast,
koja je osloboena uma, svejedno tako ili ovako - vladaju
prirodne okolnosti itd. - Meu ovima takoer i vlastito
svojstvo duha - naime biti odreen s pomou slobode ali kao neposredna svijest spoljanjega, a takoer i unutar
njega, svijest pravu dunosti - da u sebi samom dade da
to vai, jer vai - drava, zakoni imaju sami ovu dvostru
ku stranu - da budu u sebi umni ili razumni i da tako od
govaraju vlastitom uvidu u pojam, tako da ih individua
moe sluati, jer ih ona sama spoznaje kao dobro - ali ta
koer i stranu da oni vae, vidi a). Oni moraju vaiti; sub
jektivni je uvid ujedno neto sluajno, i vaenje prava ne
moe se uiniti tome ovisnim da li je tko tako mislio i e
lio - ili ovako. Jer upravo oni [su] ono ne-sluajno, ono u
emu je, tavie, sluajnost ukinuta. - Ljudi se vladaju ta
ko prema zakonima iz straha - a svjesni je strah lukavost s
oprenim unutarnjim uvjerenjem, iz vjere, povjerenja - za-
32
tim takoer pri svemu umu i uvidu - velik dio zakonskih

odreenja iz zdravog ljudskog razuma, koji, meutim, ima
pravi smisao da opstoji jedna beskonana sfera u kojoj se
moe odluivati ovako ili onako; - ali gdje je glavna stvar
da je odlueno; to mora biti zapovjeeno u svijetu, isto
zapovjeeno; tj. u religiji i umu ne moe se prosto zapovi
jedati - no [moe] upravo na strani beskrajne sluajnosti.
[uz 3 primjedb.]
a/ historijski postupak - spoljanje okolnosti,
razlozi.
/ u nekada, - u istoj prolosti; ono umno pra
vo, jest [ono] sadanje, mora u sadanjosti biti umno, ne
iz neke okolnosti koja je jednom postojala - ne dobri
razlozi, tj. odreenja uzeta iz ovog, onog obzira. - Um
je sadanji - siromani carski slobodni grad - jaki kon
tingent.
/ u jednom drugom pozitivnom - brano pravo institucija.
Objasniti. To je vrlo esta pojava [pojava koja je sa
da uinjena znanou] kad se pita razlogu ove uredbe,
zakonske dispozicije - npr. zato su izborni kneevi Falake patroni kotlokrpa - pravo da se patenti izloe - vitez
zapovijeda konjicom - nad trubaem i bubnjarom - bu
banj od mjedi - oni koji su izraivali bubnjeve izraivali
su i kotlove - svuda smjeti raditi - dravni izraiva bub
njeva. - Ovo je vjena pria, koja stalno traje - zakonska
dispozicija - u rimskom ili njemakom pravu - Razlog,
dvoznanost - da li razuman razlog njegova spoljanjeg
nastajanja, postajanja vaeim - i unutarnji umni razlog,
razlog u misli stvari - pojam.
Oni koji posve nita ne razumiju pitanje - bit e na
to vrlo bijesni i nezadovoljni; jer to je sasvim drugo pod
ruje, na koje se stvar prenosi, - podruje pojma - Uobi
ajeno odgovaranje biva obino - ne razumije se stvar. Odatle
/ reeno u primjedbi - shvaeno - uvidjeti smisao
pozitivnih pravnih dispozicija posve je lako. - No pod raz
umijevanjem razumije se
33
UVOD
/ poznavanje svih beskonanih detalja - posve

bespotrebno za umni uvid; - uenjak, kae se, razumije
stvar - kao uenjak on je pritijenjen uz te historijske
detalje; i samo odatle moe vaiti da onaj razumije pra
vo koji je uglavnom, kao to takoer kae gospodin Hu
go, posjeivao kolegije tome, univerzitet. - Kao da
time svi graani koji nisu sluali nikakve juristike kole
gije ne bi nita razumjeli pravu - takvi juristi gledaju
ostale ljude kao svoje pravne robove. Pripada metieru oVo pravo na umno poimanje ne moe sebi uzeti nikakav narod - nikakvi laici - ovdje jo manje nego u religiji. Laici ne razumiju nita od religije - a dolo je vrijeme da se pita za um stvari.
/ ne spoznaje se vanost takvog poznavanja;
njemu njegovu podruju radi se - ne razumije se stvar,
ne zna se emu se rad;; tj. ne ostaje se pri tom emu
oni misle da je rije - naime upravo historijskom znanju
i dobrim razumskim razlozima; - ne razumjeti znai [:] oni
stoje na jednom drugom stanovitu - i ovo treba da bude
iskljuivo jedino - ne priznaju da postoji takoer i umno
stanovite.
/ Ovo nepoznavanje umnog stajalita - bezbrinost
-zbog toga, oholost da se misli kako se kod uenog pozna
vanja ve ima za sebe umna spoznaja - osveuje se zatim
takoer - ne moe se, opstoje mjesta gdje se radi misli
ma; - ne moe se odoljeti a da se ne doe i do onoga op
enitoga - tada izlazi na vidjelo itava golotinja - tako je
to naroito kod gospodina Hugoa, alosno je kako to tu iz
gleda Rotten boroughs* - objasniti, razum - mudrost
predaka - u emu se ova sastojala? - da se poziva na veli
ke gradove ili poznatija mjesta Tada ispravni razum - ali sada druge okolnosti - ne
vie veza s ovim [uz 3 primjed. str. 25, prvi redovi]
Uobiajene rijei [sa] Institu[cije] Pandekte zaobii
[kako] Heinecc [ins] Fav[orinus].
* Rotten boroughs, eng. - ne imati vie pravi ustav. - Bilj. prev.
34
Razumijevanje / smisao rijei; / [ius], razlog,

veza; / Nerazumijevanje: ne znati ovaj razlog, dakle
ne imati razum stvari; / ne dopustiti da vai takva
vrsta razloga, tj. takav razum koji je ovdje jedino upot
rijebljen.
p- [uz 3, primjed., str. 26, posljednji redovi]
Favof, govori na osnovu prirode stvari nasuprot to
me - Caecrl[ius] opravdava zakon na osnovu posljedice da valja zastraiti. - Na osnovu posljedice? - nema li je treba da je ipak ima - posljedica, tavie, da se kazna nee
izvriti, zloinstvo bi, ukoliko se moe zastraiti s pomou
kazne, utoliko bilo zazorno - utoliko odvanije.
Gell [ius], Noctes Atticae] XX, I Dissectum esse antiquitus neminem equidem neque legi neque audivi, quoniam saevitia poenae contemni non quitast.
(No, da je bez obzira na to uinjeno mnogo dugova
- a da nisu bili plaeni, proizlazi iz preanjega. - Vie
puta kazano. Tertiis nundinis capite poenas dabant /s
onim atrocitetom/ aut trans Tiberim peregre venum
ibant.) An putas, Favorine, si non ilia etiam ex XII tabulis
de tesdmoniis falsis poena abolevisset (?) et si nunc
quoque ut antea qui falsum testimonium dixisse convictus
esset, e saxo Tarpeio deiceretur, mentituros fuisse pro testimonio tarn multos quam videmus?"
Na krivokletstvo se u Engleskoj rijetko podnosila
tuba, jer je kazna otra smrtna kazna. [uz 3. primjedb. str. 26]
Favorin je ipak morao razumjeti latinski; objanje
nje jumentuma /leksika valja provjeriti/ za kola moglo je
lako biti tako objanjeno da bi, budui da bi zgoljno do4
Da u starim vremenima niko nije bio raskomadan, tome u svakom

sluaju nisam niti ta itao niti uo - pogotovo se to nita ne tie toga da se s nipodatavanjem izrazimo otrini kazne. (... Na trei pazarni dan plaali su svo
jim ivotom ili su bili prodani s one strane Tibra u tuinu). Ili vjeruje li, Favorinuse, ako i kazna za lanog svjedoka ne bi bila brisana iz Dvanaest tablica, i ako
bi jo i danas kao neko, jedan od lanih iskaza onih koji su dovedeni iz Tarpejskog kra bio oboren, da bi tada bilo mnogo onih koji su u statusu svjedoka
spremni lagati, kao to mi to doivljavamo?
35
UVOD
putenje tovarne ivotinje bilo neadekvatno za bolesnog

svjedoka, iz toga moglo ili moralo biti zakljueno da bi jumentum takoer morao znaiti i kola - nepokrivena.
4.
Tlo je prava uope ono duhovno, a njegovo poblie mjesto
i ishodite volja, koja je slobodna, tako da sloboda ini njegovu
supstanciju i odreenje, a pravni je sistem carstvo ozbiljene slo
bode, svijet duha proizveden iz njega samoga kao druga priro*
da.
Dodatak. Slobodu volje najbolje je objasniti upuivanjem
na fiziku prirodu. Sloboda je, naime, isto tako temeljno odre
enje volje kao to je teina temeljno odreenje tijela. Kada se
kae da je materija teka moglo bi se misliti da je ovaj predikat
samo sluajan; ali to nije tako jer na materiji nije nita bez tei
ne. Ona je tavie teina sama. Teina sainjava tijelo i jest tije
lo. Isto je tako sa slobodom i voljom. Jer ono slobodno je volja.
Volja bez slobode je prazna rije kao to je sloboda zbiljska sa
mo kao volja, kao subjekt. Ali ta je ono to pogaa povezanost
volje sa miljenjem, tome treba primijetiti slijedee. Duh je
miljenje uope i ovjek se od ivotinje razlikuje miljenjem. Ali
ne mora se predstaviti da je ovjek s jedne strane mislei, s dru
ge strane onaj koji ima htijenje i da u jednom dranju ima mi
ljenje a u drugom htijenje, jer ovo bi bila prazna predstava. Raz
lika izmeu miljenja i volje samo je razlika izmeu teorijskog i
praktikog dranja, ali to nisu dvije sposobnosti nego je volja
poseban nain miljenja: kao miljenje koje sebe prevodi u po
stojanje, kao poriv da sebi da postojanje. Ova razlika miljenja i
volje moe se izraziti ovako. Time to ja mislim neki predmet ja
ga pravim milju i uzimam mu ono osjetimo; ja od njega pravim
neto to je sutinski i neposredno Moje: jer tek u miljenju ja
sam kod sebe, tek je poimanje probijanje predmeta koji mi vie
ne stoji nasuprot i kojemu sam ja uzeo ono to mu je vlastito,
ono to je on imao za sebe prema meni. Kao to Adam kae Evi,
ti si meso moga mesa i kost moje kosti, tako kae duh, to je duh
moga duha, i stvarnost je iezla. Svaka predstava je jedno upu3
36
ivanje a ovo pripada miljenju. Uiniti neto opim znai to

misliti. Ja je miljenje a isto tako i ono ope. Kad kaem Ja, on
da doputam da u tome padne svaka posebnost, karakter, ono
prirodno, znanja, starost. Ja je posve prazno, punkualno, jed
nostavno, ali djelatno u ovoj jednostavnosti. arena slika svijeta
je ispred mene: ja mu stojim nasuprot i u ovom dranju ukidam
suprotnost, ovaj sadraj inim svojim. Ja je u svijetu kod kue
ako ga zna, jo vie, ako ga je pojmilo. Toliko teorijskom dra
nju. Praktino dranje, naprotiv, poinje miljenjem, kod samo
ga Ja, i najprije se pojavljuje kao suprotstavljeno, jer se naime
odmah postavlja jedno razdvajanje. Time to sam praktian,
djelatan, to znai djelujem, ja sebe odreujem, a sebe odrediti
znai upravo postaviti razliku. Ali ove razlike koje postavljam
tada su ponovo moje razlike, odreenja dolaze meni, a svrhe,
zbog ega sam ja pokrenut, pripadaju meni. Ako ja sada ispus
tim i ova odreenja i razlike, to znai stavim ih u takozvani van
jski svijet, one ipak ostaju moje: one su ono to sam uinio, ta
sam napravio, one nose tragove moga duha. Ako je ovo sada
razlika teorijskog i praktinog dranja, onda sada treba pokaza
ti njihov odnos. Ono teorijsko je bitno sadrano u onom prak
tinom : Ovo ide protiv predstave da su oboje razdvojeni, jer ne
moe se imati nikakva volja bez inteligencije. Naprotiv, volja
sadrava u sebi ono teorijsko: volja odreuje sebe; ovo odree
nje je najprije neki interes: ono to ja hou ja sebi predstavljam,
to je predmet za mene. ivotinja djeluje po instinktu, pokrenuta
je neim unutarnjim pa je i ona praktina ali ona nema volje, jer
sebi ne predstavlja ono emu udi. Ali isto tako malo se moe
teorijski drati ili misliti bez volje, jer time to mislimo mi smo
upravo djelatni. Sadraj miljenog svakako uva formu bivstvujueg, ali je ovo bivstvujue neto posredovano, ono to je po
stavljeno naom djelatnou. Ove razlike su dakle nerazdvojine:
one su jedno i isto, i u svakom injenju kao i u miljenju kao hti
jenju nalaze se oba momenta.
U pogledu slobode volje moe se podsjetiti na negdanji
postupak spoznavanja. Pretpostavljala se, naime, predstava vo
lje, i pokuavalo da se iz nje dobije i utvrdi defincija volje, zatim
se po nainu negdanje empirijske psihologije iz razliitih osjeta
i pojava obine svijesti, kao to su kajanje, krivica i si., za koje
je trebalo dati objanjenje samo na osnovu slobodne volje, na
veo takozvani dokaz da je volja slobodna. Ugodnije je, meu-
37
UVOD
tim, drati se prosto toga da je sloboda dana kao injenica svi

jesti i da se u nju mora vjerovati. Da je volja slobodna i to je
volja i sloboda - dedukcija tome moe se izvriti, kao to je
ve spomenuto ( 2), samo u povezanosti cjeline. Osnove te pre
mise - da je duh ponajprije inteligencija i da su odreenja kroz
koja ona u svom razvitku prolazi, od uvstva preko predstavlja
nja do miljenja, put da sebe proizvede kao volju, koja je, kao
praktini duh uope, najblia istina inteligencije - to sam prika
zao u svojoj Enciklopediji filozofskih znanosti (Heidelberg,
1817) 363-399 pa se nadam da u jednom moi da dadem nji
hovo dalje izvoenje. To je za mene utoliko vie potreba, ukoli
ko u time, kako se nadam, dati svoj prilog temeljitoj spoznaji
prirode duha, budui da se, kao to tamo, u 367, bilj.,5 napo
minjem, ne nalazi lako jedna filozofska znanost u tako zanema
renom i loem stanju kao to je nauka duhu, koja se obino
naziva psihologijom. - U pogledu momenata pojma volje, nave
denima u ovom i u iduim Uvoda, koji su rezultat one premi
se, moe se ovjek, uostalom, u svrhu predstavljanja pozvati na
samosvijest svakoga. Svatko e ponajprije nai u sebi da se od
svega, ma to to bilo, moe apstrahirati i isto tako sam sebe od
rediti, da svaki sadraj s pomou sebe moe postaviti u sebe i da
za dalja odreenja isto tako ima primjer u svojoj samosvijesti.
[uz 4. primjedba]
Inteligencija
Praktino
Teorijski
kao s pomou mene postavljeno, negativno odreenje

- praktino se nasuprot tome ponaati, to promijeniti
Bitkujui, pozitivno prisutno - Promatrati, to dopustiti i - spoznavati kako je to,

to znati kao openito
3. izd. 444
38
Teorijski i praktino
/uope ne 2 moi - Praktina predstava
/subjektivna svrha, to ja hou / da to jest
/u volji - svijet, priroda, nunost - vjeno graeni
hram - Vjeno opstojei - naen.
5.
Volja sadrava u sebi a) element iste neodreenosti ili is
te refleksije ja u kojoj je razrijeeno svako ogranienje, svaki
sadraj koji neposredno opstoji s pomou prirode, potreba, po
uda i nagona ili koji je, bilo ime, dan i odreen; bezgranina
beskonanost apsolutne apstrakcije ili openitosti, isto milje
nje sebe same.
Oni koji promatraju miljenje kao posebnu, osebuj
nu mo, odijeljenu od volje, kao takoer jedne osebujne
moi, i koji nadalje miljenje smatraju ak tetnim za vo
lju, osobito za dobru volju, pokazuju odmah unaprijed da
ne znaju gotovo nita prirodi volje; primjedba koju e
valjati jo ee uiniti istom predmetu. - Ako je jedna
ovdje odreena strana volje - ta apsolutna mogunost da
se moe apstrahirati od svakog odreenja u kojemu se ja
nalazim ili koje sam ja u sebe postavio, bijeg iz svakog
sadraja kao ograde - ono za to volja sebe odreuje ili
to predstava vrsto dri kao slobodu za sebe, - onda je to
negativna sloboda ili sloboda razuma. - To je sloboda
praznine, koja je ovdje uzdignuta do zbiljskog lika i do
strasti, i to - ostajui prosto teorijska, u religioznosti fana
tizam indijske iste kontemplacije, a obraajui se k zbi
ljnosti, u politici kao i u religioznosti - fanatizam razara
nja svakog opstojeeg drutvenog poretka, uklanjanje in
dividua koje su sumnjive za neki poredak, kao i unitenje
svake organizacije koja hoe ponovo da se pojavi. Samo
ukoliko to razara, ima ta negativna volja osjeaj svog opstojanja; ona, dakako, misli da hoe nekakvo pozitivno
stanje, npr. stanje ope jednakosti ili opeg religioznog i
vota, ali ona doista ne eli njegovu pozitivnu zbiljnost, jer
UVOD
39
ova odmah donosi sa sobom nekakav red, nekakvo oposebljavanje*, kako uredaba tako i individua, a oposebljavanje i objektivno odreenje jest ono iz ijeg unitenja
proizlazi za tu negativnu slobodu njena samosvijest. Tako
ono to ona misli da eli, moe ve za sebe biti apstraktna
predstava, a njeno ozbiljenje samo furija razaranja.
[uz 5]
1. Volja uope
postaviti sebe kao ope - Miljenje postavljanje opeg
uope, htijenje mene kao opega - Ja predmet miljenja. Ja kao bie - Tko sebe nije mislio, nije slobodan - Tko ni
je slobodan, nije sebe mislio, tj. ne tako da bi ovo milje
nje sebe, da je ono ope - bio upravo njegov bitak [uz 5 primjed.]
/ivotinja proputa ovo, ono iz straha, doputa da
neto drugo u njoj vlada. - ovjek odreenjem iz sebe sa
moga zbog svrhe koja je njegova - zbog neega pozitivno
ga, koje on hoe - ovjek moe sebe ubiti ivotinja [ima] negativan sadraj, - ostaje negativna
- njoj strano odreenje, na koje se ona samo navikava potitena je, nevjerna svojoj prirodi ovjek, budui da odrie - zbog jedne svrhe - ostav
lja ovo to je elio imati - ali on ostaje on sam, neslomljen Moe takoer biti bez volje, moe se dopustiti prisiliti,
tome kasnije, ukoliko prisilnost / formalno promatranje - ne zbog svrhe i zbog sad
raja - sadraju tek kasnije / Sloboda praznine, koja sebe fiksira, u ovoj ap
strakciji jedino postavlja svoj bitak - razumska sloboda jest sve odreeno - granica; ogranienje.
Formalno zanoenje nekom [?] odreenou. Drugo,
pojava - za sebe izolirana - u primj. napomenuto - Odre
enost, pojavu, muku [?] odrediti.
* Besonderung sam ovdje i prevodio kao oposebljavanje, u smislu spe

cifikacije. - Bilj. prev.
40
Dodatak. U ovom elementu volje lei to da se mogu oslo

boditi od svega, da mogu napustiti svrhe, da mogu apstrahirati
od svega. ovjek sam moe sve napustiti pa i svoj ivot: on mo
e poiniti samoubojstvo; to ivotinja ne moe, ona uvijek osta
je samo negativna; u jednom njoj stranom odreenju na koje se
ona samo navikla. ovjek je isto miljenje samoga sebe, i samo
kao mislei ovjek je ova mo da sam sebi da openitost, to zna
i da svaku posebnost, svaku odreenost ugasi. Ova negativna
sloboda ili ova sloboda razuma je jednostrana, ali ovo jednos
trano uvijek sadri jedno bitno odreenje u sebi: ona se stoga
ne smije odbaciti ali nedostatak razuma je da on jedno jednos
trano odreenje uzdie do jedinog i najvieg. Ova forma slobo
de se povijesno esto javlja. Kod Indijaca, na primjer, smatra se
najviim da se istraje u znanju svog jednostavnog identiteta sa
sobom, da se ostane u ovom praznom prostoru svoje unutar
njosti, kao bezbojno svjetlo u istom zoru, i da se napusti svaka
djelatnost ivota, svaka svrha, svaka predstava. Na ovaj nain
ovjek postaje brahmanom: to nije vie nikakva razlika kona
nog ovjeka i brahmana; svaka diferencijacija je, tavie, iezla
u ovoj openitosti. Ova forma se konkretnije pojavljuje u djelat
nom fanatizmu politikog kao i religioznog ivota. Tome, na
primjer, pripada teror francuske revolucije u kojoj su trebale bi
ti ukinute sve razlike talenta, autoriteta. Ovo vrijeme je bila
strepnja, potres, nepodnoljivost svega posebnog; jer fanatizam
hoe neto apstraktno i nikakvo ralanjivanje: tamo gdje se is
tiu razlike, on ih smatra suprotstavljenim svojoj neodreenosti
i ukida ih. Stoga je i narod u revoluciji ponovo razorio instituci
je koje je sam napravio, jer je svaka institucija protivna apstrak
tnoj samosvijesti jednakosti.
6.
) Isto tako je ja prelaenje iz nediferencirane neodree
nosti na diferenciranje, odreivanje i postavljanje neke odree
nosti kao sadraja i predmeta. - Taj bi sadraj, nadalje, bio kao
dan prirodom ili stvoren iz pojma duha. Tim postavljanjem sa
moga sebe kao odreenoga stupa ja u opstanak uope; - ap
solutni momenat konanosti ili oposebljavanja ja.
UVOD
41
Taj drugi momenat odreenja isto je tako negativitet,

ukidanje kao i prvi - on je, naime, ukidanje prvog apstrak
tnog negativiteta. Kao to je posebno sadrano uope u
opemu, tako je taj drugi momenat sadran ve u prvom i
stoga samo postavljanje onoga to prvi po sebi ve jest; prvi momenat, naime, kao prvi za sebe nije istinska besko
nanost ili konkretna openitost, pojam - nego samo ne
to odreeno, jednostrano. Budui da je on, naime, ap
strakcija svake odreenosti, zato on sam nije bez odree
nosti; a biti neto apstraktno, jednostrano, to sainjava
njegovu odreenost, nedostatnost i konanost. - Razliko
vanje i odreenje dvaju navedenih momenata nalazi se u
Fichteovoj filozofiji, isto tako u Kantovoj itd.; samo stoje,
da ostanemo kod Fichteova prikaza, ja kao ono bezgra
nino (u prvoj postavci Fichteove Nauke znanosti)
uzeto sasvim kao ono pozitivno (tako je ono openitost i
identitet razuma), tako da taj apstraktni ja treba da za
sebe bude ono istinito i da stoga, nadalje, (u drugoj po
stavci) pridolazi ograniavanje - ono negativno uope, bi
lo kao dana, spoljanja ograda, bilo kao vlastita djelatnost
ja. - Shvatiti imanentni negativitet u opemu ili identi
nome, kao u ja, bio je dalji korak koji je trebala da uini
spekulativna filozofija; - potreba kojoj ne slute oni koji
dualizam beskonanosti i konanosti ne shvaaju ak ni u
imanenciji i apstrakciji, kao Fichte.
[uz 6]
Neto - odreeno kao ono moje.
Ovdje jo ne: ja hou neto - nego upravljenost volje
na neto - oposebljavanje - refleksija - izbor - Kod bira
nja pred sobom imati ovo i ono // Ja ne samo hou
nego hou neto, tj. neto posebno - kao razliito od ope
nitosti - s obzirom na openitost - odrediti - ograniava
me - ovo zatim poblie promatrati u njegovoj suprotnosti
Ograniavanje - negacija - kao nedostatak bolje ono neogranieno - kao granica - naputa se svo
ja sloboda - sputa se iz svoje visine - im se uje
granicama, enja za izlaskom - apstrakcija - Pitanje je
u emu lee granice? - kao stvar nude, konanosti.
42
/ Neka se kae nekom ovjeku - on treba da

smatra sVoju volju bezgraninom, a ne da hoe neto
odreeno - novac, kuu, svoju dobrobit, sreu ljudi,
drave - uvijek neto posebno - ti se ograniava - mo
ra ostati pri pukom istom htijenju, a ne stupiti u konanost. .
Ponienje - Nezadovoljan - on ne treba nita
htjeti . . . .
/ on ima pravo - jer upravo ona apstrakcija je
granica
/ Neodreeno kao odreeno - beskonano kao.
konano - prelaenje amo-tamo od jedne granice (ali
samo) do druge - Oboje razum - Negacija ovog razu
ma sama beskonana.
Dodatak. Ovaj drugi momenat se pojavljuje kao suprot
stavljen; njega treba shvatiti na njegov opi nain; on pripada
slobodi ali ne sainjava cijelu slobodu. Ovo Ja ovdje prelazi iz
bezrazline neodreenosti ka razlikovanju, ka postavljanju jed
ne odreenosti kao nekog sadraja i predmeta. Ja neu nita na
prosto nego ja hou neto. Neka volja, onako kako je razmatra
na u prethodnim paragrafima, koja hoe samo ono apstraktno
openito, nee nita i stoga nije volja. Ono posebno ta volja ho
e, jedno je ogranienje, jer volja da bi bila volja mora se uope
ograniiti. To da volja hoe neto jeste ogranienje, negacija.
Uposebljenje je tako ono to se u pravilu naziva konanou.
Obino refleksija prvi momenat, naime ono odreeno, dri za
ono apsolutno i vie, a ono ogranieno, naprotiv, za puku nega
ciju ove neodreenosti. Ali ova neodreenost i sama je jedna
negacija prema onom odreenom, prema konanosti: Ja je ova
samost i apsolutna negacija. Utoliko je neodreena volja isto ta
ko jednostrana kao i ona koja puko stoji u odreenosti.
7.
) Volja je jedinstvo tih obaju momenata; - u sebe reflek
tirana i time openitosti vraena posebnost - pojedinanost; sa
moodreenje onog Ja da u jednome postavi sebe kao ono nega-
UVOD
43
tivno samoga sebe, naime, kao odreenoga, ogranienoga, i da

ostane kod sebe, tj. u svom identitetu sa sobom i openitosti, i
da se u odreenju spoji sa samim sobom. - Ja sebe odreuje
ukoliko je on odnos negativiteta prema sebi samome; kao taj
odnos prema sebi on je isto tako ravnoduan spram ove odree
nosti, zna je kao svoju idealnu, zna je kao zgoljnu mogunost,
kojom nije vezan, nego u kojoj je on samo zato to on sebe po
stavlja u njoj. To je sloboda volje, sloboda koja tako sainjava
njegov pojam ili supstancijalitet, njegovu teinu, kao to teina
sainjava supstancijalitet tijela.
Svaka samosvijest zna sebe kao neto openito - kao
mogunost da apstrahira od samog odreenja - kao po
sebnost s odreenim predmetom, sadrajem, svrhom. Ta
oba momenta ipak su samo apstrakcije; ono konkretno i
istinito (a sve istinito je konkretno) jest openitost, koja
ima kao suprotnost ono posebno, koje je, pak, svojom ref
leksijom u sebi izjednaeno s openitim. - To jedinstvo je
pojedinanost,* ali ne u svojoj neposrednosti kao Jedno,
kao to je pojedinanost u predstavi, nego prema svom po
jmu (Enciklopedija filozof, znanosti, 112-1146) - ili, ta
pojedinanost nije zapravo nita drugo nego pojam sam.
Ona oba prva momenta, da volja moe od svega apstrahi
rati i da je takoer odreena s pomou sebe ili neega dru
goga - lako e se priznati i shvatiti, jer su oni za sebe neis
tiniti i razumski momenti; ali ono tree neistinito i speku
lativno (a sve istinito, ukoliko se poima, moe se pomilja
ti samo spekulativno) jest ono u to odbija da se uputa
razum, koji uvijek upravo pojam naziva onim nepojmlji
vim. Dokaz i poblie tumaenje tome to je najunutarnjije spekulaciji, beskonanosti, kao negativitetu koji se od
nosi na sebe, tom posljednjem ishoditu svake djelatnosti,
ivota i svijesti, pripada logici kao isto spekulativnoj filo
zofiji. - Ovdje se moe samo jo primijetiti da se volja,
ako se govori ovako: volja je opa, volja odreuje sebe, iz
rie ve kao pretpostavljeni subjekt ili supstrat, ali ona ni
je neto gotovo i openito prije svog odreivanja i prije
ukidanja i idealiteta tog odreivanja, nego ona je volja tek
* [u rukopisu:] bolje subjektivitet
6
3. izdanje 163-165
44
kao ova djelatnost, koja sebe u sebi posreduje, i kao po

vratak u sebe.
[uz 7]
a/ Ono oboje a),b)znai slobodu - samo su njeni
momenti i momenti volje.
a/Ovo tree [] nije apstrakcija, nego konkretno,
zdrav ljudski razum, te spekulacija. Apsolutan oblik - u
svakom pogledu i svuda - boanski ritam svijeta i metoda
apsolutnog spoznavanja - jednom zauvijek zapaena - time se zadobilo zasad veliko znanje
/ to je spekulativno? - Ono konkretno, zor, zdravi
ljudski razum - izobliavanje refleksija - filozofija natrag
zdravom ljudskom razumu - Neposredna pojedinanost pojam, pojedinanost - kao spekulativni.
Razrjeenje - a/ Oposebljavanje - Razlikovanje /
Ukidanje tog razlikovanja - kod sebe, tj. identino
/ Negacija je po sebi neodreenost, - oposebljava
nje je po sebi negacija, - ova negacija sa sobom, samosvi
jest - U iduem promatranju - pojava - / neodreenost
/ Odreenje prva pojavna negacija Dra ivota - samosvijest - sadanjost.
a/ Sadraj, interesi - posao - ono posebno
/ Ja, meutim, samo iznad toga - oposebljavanje sa
mo kao negativno, kao granica esto pitanje kako se mogu ljudi zadovoljiti takvim po
slovima?
/ Sadraj pozitivan, supstancijalan, ali uvijek ograni
en.
/ Prezencija - samosvijest
To ne formalno, sadraj doista supstancijalan. - Stup
njevi, stepeni u ovom supstancijalitetu.
Openitost - jesam kod sebe - proimajui - sasvim
kroz subjekt i objekt - istinita openitost ide kroz sasvim
apstraktnu openitost i kroz posebnost. - Subjekt za mene
jest openitost, samo s postavljenim negativitetom.
Zakljuak - volja.
1. Odluiti se - sam sebe - pojedinanost - sebe u
spoljanjem - (stvoriti) posebno - ili zakljuivati - /
UVOD
45
jo neodreeno - mnogostruko, posebno; - ukinuti ovu
razluenost
2. Ovo tree / je tek ono istinito tako da oni momenti
imaju i samo to u sebi - ono openito - ukidanje oposebljavanja - jest isto tako povratak u sebe - no neod
reen - i ono posebno - odreenje - jest isto tako subjektivitet - Ukidanje apstraktnog - drugobitak* spram
odreenosti.
3) Taj povratak volje u sebe jest ono formalno - ponaj
prije uope - bitak koji treba da bude - osjea se od
mah da se dolazi do prirode posebnoga - da li je ja do
ista u tome kod sebe samoga; - Ono posebno je svrha dakako da je moja svrha formalna, ali moe imati sad
raj, koji mi je inae bilo otkuda dan, a koji je razliit
od ja.
Dodatak. To to mi zapravo zovemo voljom, u sebi sadri

oba prethodna momenta. Ja je prije svega kao takvo ista djelat
nost, ono ope koje je kod sebe; ali ovo ope se odreuje, i uto
liko vie nije kod sebe nego se sebi postavlja kao drugo i presta
je da bude ope. Ono tree je sada to da je ono kod samoga se
be u svom ogranienju, u ovom drugom, da, time to se odreu
je, ipak ostaje kod sebe i ne prestaje da se dri onog opeg: ovo
je tada konkretni pojam slobode, dok su oba prethodna momen
ta pronaeni posve apstraktno i jednostrano. Ali, ovu slobodu
mi imamo ve u formi osjeanja, na primjer, u prijateljstvu i lju
bavi. Ovdje nismo jednostrano u sebi nego se sada ograniava
mo u odnosu na nekog drugog, ali u ovom ogranienju sebe
znamo kao sami sebe. U odreenosti se ovjek ne treba osjeati
odreenim nego time da se drugo promatra kao drugo, tek se u
tome ima svoj samoosjeaj. Sloboda dakle ne lei niti u neodre
enosti niti u odreenosti, nego je oboje. Volju koja se samoograniava na jedno ovo, ima onaj svojeglavac koji zamilja da je
neslobodan ako nema ovu volju. Ali volja nije vezana za neto
ogranieno, nego mora ii dalje jer priroda volje nije svojeglavost i vezanost nego sloboda je to da se hoe neto odreeno, ali
da u ovoj odreenosti bude kod sebe i da se ponovo vrati u ono
ope.
46
8.
Ono to je dalje odreeno u oposebljavanju (. 6) sai
njava razliku oblika volje: a) ukoliko je odreenost formalna
suprotnost subjektivnoga i objektivnoga kao spoljanje nepos
redne egzistencije, utoliko je to formalna volja kao samosvijest
koja zatie spoljanji svijet, a kao pojedinanost koja se u odre
enosti vraa u sebe ona je proces prevoenja subjektivne svrhe
u objektivitet posredovanjem djelatnosti i nekog sredstva. U du
hu, kakav je on po sebi i za sebe, u kojemu je odreenost apso
lutno njegova i istinska (Enciklop. 3637) sainjava odnos svi
jesti samo onu stranu pojave volje koja za sebe ovdje ne dolazi
vie u obzir.
[uz 8]
1. Volja uope. Oblik svrhe - suvian za dalje ras

pravljanje.
Materijal - dani, zateeni predmet, promjena, sred
stvo - oblik neposrednosti - kao neposrednost spram ne
posrednosti .- osjetilni opstanak.
2. Odreenost volje - Odreenost, oposebljavanje
ponajprije uope - svaki neto posebno - bez razlike. Po
vratak iz subjektiviteta i spoljanjosti ovdje je izvravanje;
- Ukidanje suprotnosti.
a)Ono apstraktno openito djelatnosti volje. Djelatnost
samosvijesti ako suprotnost ima ovu odreenost. Osje
tilni nain izvravanja - U svim i svakom voljnom aktu
- Izvravanje prava isto - Posjedovanje - kazna - rad,
drava - i bez toga duh se obraa duhu - volja volji. Iz
vravanje - da druga volja dopusti da to vai.
Odnos svijesti dodaje ovu stranu - Ovdje se promatraju
odreenja volje - kao takva, dakako, valja tako realizi
rati - ali odreenja - po njihovu svojstvu i sadraju da li subjektivno ili objektivno - Ovdje vaenje a/ um
no po sebi i za sebe / u njegovoj osebujnoj grai, medijum, tj. u subjektivnoj volji - ukoliko je ova suprotno
ili jo nije primjerena onom umnom. - Suprotnost sa
mo openito umne i subjektivne volje. Suprotnost unu7
U 3. izdanju 440
UVOD
47
tar volje same - ne svijesti. Obje strane duhovne. - Ov

dje objektiviranje volje u sebi - pojam, misao.
Sva odreenja volje mogu se nazvati svrhama, odre
enjima koja treba da vae - ali nema interesa tako ih pro
matrati, jer su sadraj svrhe kao takve, koja jo nije izvre
na - i objektivna svrha jedan te isti sadraj.
to ovdje treba da bude izvedeno, jest pojam slobo
de - on svrha; njegovo izvrenje, objektiviranje jest njego
vo razvijanje, postavljanje momenata (kao odreenja slo
bode, koja su u njemu sadrana), - momenti koji pojam objektiviranje znai ovdje ovo razlikovanje - jedanput u
pojmu zatvoren, drugi puta razdvojen Lik svijesti - takoer, ast, slava, strah, nada, zavist
- svijest drugi[h] meni - Jelo - kako je predmet odreen,
nedostatak Dodatak: Promatranje odreenosti volje pripada razumu i
najprije nije spekulativno. Volja uope nije odreena samo u
smislu sadraja nego i u smislu forme. Odreenost po formi je
svrha i izvoenje svrhe: Svrha je najprije samo neto meni unu
tarnje, subjektivno, ali ona treba postati i objektivna, mora od
baciti nedostatak puke subjektivnosti. Ovdje se moemo pitati:
zato je ona ovaj nedostatak? Ako ono ta ima nedostatak ujed
no ne stoji iznad svog nedostatka, onda za njega nedostatak nije
nedostatak. Svrha, ukoliko je ona samo tek naa, za nas je jedan
nedostatak, jer sloboda i volja su nama jedinstvo subjektivnog i
objektivnog. Svrha se dakle treba postaviti objektivno i time ne
dospijeva u jedno novo jednostrano odreenje nego samo do
svoje realizacije.
9.
b) Ukoliko su odreenja volje vlastita odreenja volje, nje
no u sebe reflektirano oposebljavanje uope, utoliko su ta odre
enja sadraj. Taj sadraj, kao sadraj volje, jest njoj prema ob
liku navedenome pod a) svrha, dijelom unutarnja ili subjektivna
svrha u htijenju predstavljanja, dijelom ostvarena, izvedena
svrha posredovanjem djelatnosti, koja ono subjektivno prevodi
u objektivitet.
48
[UZ9]
b. Oposebljavanje kao u njoj postavljeno - njen sad

raj - sa strane svijesti pojedinane volje, dakle, svrha.
Sva su odreenja volje utoliko svrhe - ovdje samo kao od
reenja.
Stoji do tog posebnog sadraja.
Ponajprije formalno, ili uope postavljen voljom formalna sloboda - prirodni nagon - srdba - takoer ja
inim to, hou to ako sam pred strau izvan sebe, takoer
formalno moja volja - Upravo trpnja, pasivna volja, izvan
sebe Ovdje razluivanje zbiljske slobodne volje - tj.
a/ volja uope, ono unutarnje / volja u svojoj svrsi, svojem odreenju, ispoljavanju,
tj. odreenost - sobom i kod sebe - njen sadraj posve
njen.
10.
Taj sadraj ili razlueno odreenje volje jest ponajprije ne

posredno. Tako je volja samo po sebi slobodna, ili za nas, ili to
je uope volja u svom pojmu. Tek kad je volja samoj sebi pred
met*, ona je za sebe to je po sebi.
Konanost se po tom odreenju sastoji u ovome: to
je to po sebi ili po svom pojmu, jest razlina egzistencija
ili pojava od onoga to je ono za sebe; tako je npr. po sebi
prostor ono apstraktno jedno van-drugoga (Aussereinander) prirode, a za sebe vrijeme. tome valja primijetiti
ovu dvostrukost: prvo, ako neki predmet ili odreenje
shvatimo samo kakvo je po sebi u pojmu, onda ga jo ne
mamo u njegovoj istini, jer je ono istinito samo ideja; za
tim, da neto kakvo je kao pojam ili po sebi takoer egzis
tira i da je ta egzistencija vlastiti lik predmeta (kao malop
rije prostor); rastavljanje bitka po sebi i bitka za sebe, koje
opstoji u konanome, sainjava istovremeno njegovo zgoljno opstojanje ili pojavu (kako neposredno [zatim]) dolazi
* [u rukopisu:] tj. ima za sadraj i svrhu.
UVOD
49
kod prirodne volje i onda [kod] formalnog prava). Razum

ostaje i dalje pri zgoljnom bitku po sebi i tako on slobodu
po tom bitku po sebi naziva mo, dok je ona tako uistinu
samo mogunost.
No on promatra to odreenje kao apsolutno i trajno
pa usvaja njezin* odnos spram onoga to ona hoe, uope
spram njenog realiteta, samo kao primjenu na jednu danu
grau koja ne pripada biti same slobode; na taj se nain
bavi razum samo apstraktumom, a ne njezinom idejom i
istinom.
[uz 10]
Neposredna volja - volja po sebi - u svojem pojmu
samo je neposredna. Ovo (je) vrlo vana spekulativna
opaska - ono istinito samo kretanjem - njegova drugobitka - i vraenosti u sebe - i ova neposredna volja je sama
drugobitak volje.
** Jest subjektivitet pojma - (ova refleksija ini je
onim neposrednim) jest prva volja, zato neposredno - jo
nije dalje otila. No to je upravo samo u pojmu da je volja
- ono to reflektira, to ide iznad sebe, a ovo to ukida
njen drugobitak.
Kao prije: ono neogranieno je apstraktno, upravo
je ono samo ogranieno, jedno od ogranienja] - jer
ogranienju] pripada dvoje Neposredno
a/ ono to posreduje kao ukinuto suprotstavljeno puko onom to posreduje uope, tj. relativnom
- odnosnom - kontraktu - vlasnitvu - idealnom 10. to je istinska volja; slobodna volja, koja je sa
ma sebi predmet - njena sloboda - samo nju hoe - nju
kao svoj opstanak - npr. upravo u pravu Dodatak. Volja koja je volja tek po pojmu, po sebi je slo
bodna ali ujedno i neslobodna, jer istinski slobodna bi bila tek
kao istinito odreen sadraj; ona je tada slobodna za sebe, ima
slobodu za predmet, jest sloboda. Ono to je sada tek po svom
* Tj. slobode. - Bilj. prev.
** Ta neposredna volja jest... - Bilj. red.
50
pojmu, to je po sebi naprosto, jest samo neposredno, samo pri

rodno. Ovo nam je poznato i u predstavi. Dijete je po sebi ov
jek, ima um tek po sebi, tek je mogunost uma i slobode, i samo
tako je po pojmu slobodno. Ono to je sada tako tek po sebi nije
u svojoj zbiljnosti. ovjek koji je po sebi uman, mora se kroz
produkciju samoga sebe probiti izlaenjem iz sebe, ali isto tako
kroz obrazovanje u sebi, da bi to postao i za sebe.
11.
Samo tek po sebi slobodna volja jest neposredna ili pri
rodna volja. Odreenja razlike koju u volji postavlja pojam, koji
sam sebe odreuje, pojavljuju se u neposrednoj volji kao sad
raj koji neposredno opstoji - to su nagoni, elje, sklonosti s po
mou kojih je priroda odredila volju. Taj sadraj uz svoja razvi
jena odreenja dolazi, dodue, od umnosti volje pa je tako po
sebi uman; meutim, otputen u takav oblik neposrednosti, on
jo nije u obliku umnosti. Taj je sadraj, dodue, za mene Moj
uope; ali i ovaj oblik i ovaj sadraj jo su razliiti - volja je ta
ko u sebi konana volja.
Empirijska psihologija govori i opisuje ove nagone i
sklonosti te na njima osnovane potrebe, kako ih nalazi u
iskustvu ili kako misli da ih nalazi, i nastoji da na uobia
jeni nain klasificira tu danu gradu. to je oblikovalo ono
objektivno tih nagona i kako je oblikovano u svojoj istini
bez oblika neumnosti, u kojoj je to nagon, te kako je ono
ujedno oblikovano u svojoj egzistenciji, tome e dalje bi
ti govora.
[uz 11]
Sebe nalazim tako i tako odreenoga -imam ove na
gone - takoer fizike potrebe, jesti i piti - nudu, nu
nost kao ivotinjaDa li (su) osjetilni nagoni samo u osjetu - ili duhov
ne prirode - samilost - ast, slava Sadraj nagona i sklonosti pojavljuje se kasnije no
dunosti i prava - dunosti za subjekt, prava po sebi i za
sebe - Njihov sadraj pribavlja sebi vaenje.
UVOD
51
Nagoni, dakako, bitno spoljanji [?] oblik individ[ue

kao] svijtest].
Ja razliit od odreenosti tih nagona - oni prirodno
- odreeni, pojavljuje se svaki kao samostalan - takoer.
Dodatak. Nagone, poude, sklonosti ima i ivotinja, ali i
votinja nema volju i mora se podiniti nagonima, ako je nita
vanjsko ne spreava. Ali ovjek iznad nagona stoji kao onom
posve neodreenom i moe ih odrediti i postaviti kao svoje. Na
gon je u prirodi, ali da ga ja stavljam u ovo Ja, zavisi od moje
volje, koja se dakle ne moe pozvati na to da lei u prirodi.
12.
Sistem tog sadraja, kako se u volji neposredno nalazi, op
stoji samo kao mnotvo i raznolikost nagona, od kojih je svaki
Moj uope pored drugih, a istovremeno neto openito i neod
reeno, to ima razline predmete i naine zadovoljavanja. [Ti
me] to volja sebi u toj dvostrukoj neodreenosti daje oblik pojedinanosti ( 7), ona je ta koja zakljuuje i samo kao volja ko
ja uope zakljuuje ona je zbiljska volja.
Pored neto zakljuiti (beschliessen), tj. ukinuti ne
odreenost u kojoj je jedan, kao i drugi sadraj ponajprije
samo mogu, ima na jezik takoer izraz: odluiti se (sich
entschliessen), budui da neodreenost same volje sadra
va u sebi odreenja i svrhe, kao to ono neutralno, ali bes
konano oploeno, kao prazametak svakog opstanka, sad
rava u sebi odreenja i svrhe i proizvodi ih samo iz sebe.
[uz 12/13]
Volja je formalna - njen sadraj nije sloboda - vidi
13. mnogostrukost pojedinanog.
Ovdje ponovljeno - odozgo - ve opstojalo - zaklju
ivanje - jer ovdje (je) tek poblie odreeni sadraj - na
gon, sklonost je svrha mojom voljom; tome pripada odlu
ivanje, zakljuivanje.
Pojedinanost - iskljuujui neposredni subjektivitet.
4
52
13. neposredna volja. - Povratak u sebe, subjektivitet je neposredna pojedinanost ove individue, - apstrak
tni] negativitet - iskljuujui - ne idealno, u meni samome
UVOD
53
ona dri jedne ope mogunosti. Ali mogunost jo nije zbilj

nost. Volja koja je sigurna u sebe, zato se jo ne gubi u onom
odreenom.
13.
14.
Zakljuivanjem postavlja volja sebe kao volju jedne odre

ene individue i kao volju koja se izvan sebe razlikuje od drugo
ga. Izvan te konanosti kao svijesti ( 8) neposredna je volja,
meutim, zbog razlikovanja njenog oblika i njenog sadraja (
11), formalna, pripada joj samo apstraktno zakljuivanje kao
takvo, a sadraj jo nije sadraj i djelo njene slobode.
Konana volja kao beskonani ja, koji se reflektira u se

be samo po obliku i koji bitkuje kod sebe samoga ( 5), stoji iz
nad sadraja, razliitih nagona, kao i iznad razliitih vrsta njiho
va ozbiljenja i zadovoljenja, kao to je on istovremeno, kao sa
mo formalno beskonaan, vezan uz taj sadraj, kao uz odree
nja svoje prirode i svoje spoljanje zbiljnosti, ali kao neodreen
nije vezan uz ovaj ili onaj sadraj ( 6 i 11). Utoliko je volja za
refleksiju jastva u sebe samo Mogua da bude Moja ili pak ne, a
ja je mogunost da sebe odredim za ovo ili za drugo - da iza
berem izmeu tih, za nj s te strane, spoljanjih odreenja.
Inteligenciji kao misaonoj ostaje predmet i sadraj

neto ope, ona sama vlada se kao opa djelatnost. Ope
ima u volji istodobno bitno znaenje Mojega kao pojedinanosti, a u neposrednoj, tj. formalnoj volji, kao apstrak
tnoj, ima znaenje pojedinanosti koja jo nije ispunjena
slobodnom openitou volje. U volji stoga poinje vlasti
ta konanost inteligencije, i samo time to se volja ponovo
uzdie do miljenja i svojim svrhama daje imanentnu op
enitost, ukida ona razliku izmeu oblika i sadraja i po
staje objektivnom, beskonanom voljom. Zato malo razu
miju prirodu miljenja i htijenja oni koji misle da je ovjek
beskonaan u volji uope, a da je u miljenju on, ili ak
um, ogranien. Ukoliko su miljenje i htijenje jo razliiti,
istinito je, tavie, ono obratno, i misaoni um kao volja jest
to da se odlui za konanost.
Dodatak. Volja koja nita ne zakljuuje nije zbiljska volja;
ono to je bez karaktera nikad ne dolazi do odluke. Razlog okli
jevanja moe leati u njenosti udi, koja zna da se u odreiva
nju uputa u konanost, sebi postavlja granice i izdaje besko
nanost: ali ona nee da se odrekne totaliteta kojeg ima u vidu.
Jedna takva ud je neto mrtvo i kada hoe neto lijepo. Onaj
, ko hoe neto veliko, kae Goethe, mora se moi ograniiti. Sa
mo kroz odluku ovjek stupa u zbiljnost, kako god da mu je to
tegobno, jer lijenost nee izai iz mozganja sebi, u kojemu se
[uz 14]
Djelatnost i nain volje. Uvid, ne magnet ili nagon
divlje ivotinje.
Ne moe se drati u aps[olutnoj] neposrednosti obli
ka i sadraja - nego rastavljanjem.
Sadraj ovisan - samo je posredovanjem volje moj
sadraj.
Formalno posredovanje lei odmah u volji. Sadraj
je Moj, jer ga ja hou. - Poblie, to jest u tom htijenju Ne 2 posebna u tom rastavljanju, jedno je ono ope, ja drugo ono posebno 1/ Openitost, ja - 2/ Posebnost, odreenost
Put izlaenja - ponajprije samo odnos spram openi
tosti.
15.
Sloboda je volje po tom odreenju proizvoljnost u kojoj je
sadrano ovo oboje, slobodna refleksija, koja apstrahira od sve
ga, i zavisnost od unutarnje ili spoljanje danog sadraja i gra-
54
de. Budui da je taj, po sebi kao svrha nuni sadraj ujedno od

reen spram one refleksije kao mogu, proizvoljnost je sluaj
nost kakva je kao volja.
Najobinija predstava koju ovjek ima slobodi jest
predstava proizvoljnosti - sredina refleksije izmeu volje
koja je odreena prosto prirodnim nagonima i po sebi i za
sebe slobodne volje. Kad se uje da se govori kako je slo
boda uope to da se moe initi to se hoe, tada se moe
takva predstava uzeti samo kao potpuni nedostatak obra
zovanosti misli, u kojoj nema jo ni slutnje onome to je
po sebi i za sebe slobodna volja, pravo, obiajnost itd.
Refleksija, formalna openitost i jedinstvo samosvijesti,
jest apstraktna izvjesnost volje njenoj slobodi, ali ona jo
nije njena istina, jer jo nema samu sebe kao sadraj i
svrhu; subjektivna je strana, dakle, jo neto drugo nego
predmetna; sadraj tog samoodreenja ostaje stoga tako
er upravo neto konano. Proizvoljnost je, umjesto da je
volja u njenoj istini, naprotiv volja kao protivrjeje. - U
raspravi, koja se naroito vodila za vrijeme wolfovske me
tafizike, da li je volja uistinu slobodna ili je znaenje nje
noj slobodi samo obmana, imala se pred oima proizvolj
nost. Determinizam je izvjesnosti onog apstraktnog samo
odreenja s pravom suprotstavljao sadraj, koji kao zate
en nije sadran u onoj izvjesnosti i stoga joj dolazi izva
na, premda je to vanjski nagon, predstava i uope, na bilo
koji nain, tako ispunjena svijest da sadraj nije ono vlas
tito u djelatnosti kao takvoj, koja sebe odreuje. Budui
da je time samo formalni element slobodnog samoodree
nja imanentan proizvoljnosti, a drugi element, meutim,
njoj dan, to se, svakako, moe proizvoljnost, ako treba da
bude sloboda, nazvati obmanom. Sloboda u svim filozofi
jama refleksije, kako u Kantovoj filozofiji, tako i u Friesovoj potpunoj vulgarizaciji Kantove filozofije, nije nita
drugo nego ona formalna samodjelatnost.
uz 15]
Naklapanje samovolje - razmetati se dosjetkama Neto to jest, odreeno samo kao mogue, jest neto slu
ajno - moe biti i ne biti -
UVOD
55
Determinizam
Jedan dio zadrava formalna refleksija volje.
Dodatak. Budui da ja imam mogunost da se odredim
ovdje ili tamo, to znai, da mogu birati, tako posjedujem samo
volju, to se obino zove slobodom. Izbor koji imam lei u ope
nitosti volje da ovo ili ono mogu uiniti Mojim. Ovo Moje, kao
posebni sadraj meni nije primjereno, a razdvojeno je dakle od
mene, i samo u mogunosti da bude Moje kao to sam ja mo
gunost da sebe povezem s njim. Izbor stoga lei u neodree
nosti Ja i u odreenosti nekog sadraja. Volja, dakle, za volju
ovog sadraja nije slobodna, premda formalno na sebi ima stra
nu beskonanosti; njoj ne odgovara ni jedan od ovih sadraja:
ni u jednom ona istinski nema samu sebe. U samovolji je sad
rano to da sadraj nije odreen prirodom moje volje da bude
moj, nego sluajnou; ja sam dakle isto tako zavistan od ovog
sadraja a ovo je protivrjenost koja lei u samovolji. Obini
ovjek vjeruje da je slobodan kada mu je doputeno da djeluje
samovoljno, ali upravo u samovolji lei to da on nije slobodan.
Ako hou ono umno onda ne djelujem kao partikularni indivi
duum nego prema pojmovima obiajnosti uope: u nekom obi
ajnom djelovanju ja ne inim vaeim samoga sebe nego stvar.
Ali ovjek time to ini neto naopako najee doputa da se is
takne njegova partikularnost. Ono umno je drum kojim svako
ide, gdje se niko ne istie. Kad veliki umjetnici zavravaju neko
djelo moe se rei: Tako mora biti; to znai, umjetnikova parti
kularnost je posve iezla i u tome se ne pojavljuje nikakv manier. Fidija nije imao nikakav manier; samo oblije ivi i istupa.
Ali to je loiji umjetnik, to se vie vidi on sam, njegova partiku
larnost i samovolja. Ostanemo li kod shvatanja da u samovolji
ovjek moe htjeti ovo ili ono, onda je ovo svakako njegova slo
boda, ali ostanemo li pri miljenju da je sadraj dat, onda je
ovjek time odreen u upravo po ovoj strani vie nije slobodan.
16.
Ono to je izabrano u odluci ( 14) moe volja isto tako
opet napustiti ( 5). No s tom mogunou da se isto tako izie
iz svakog drugog sadraja, koji volja stavi na to mjesto, i da da-
56
lje izlazi u beskonanost, ona ipak ne izlazi iz konanosti, jer je

svaki takav sadraj neto razliito od forme, dakle neto kona
no, a ono opreno od odreenosti, neodreenost - neodlunost
ili apstrakcija - samo je drugi, takoer jednostrani moment.
17.
Protivrjeje, koje je proizvoljnost ( 15), ima kao dijalekti
ka nagona i sklonosti tu pojavu da ti nagoni i sklonosti smetaju
jedno drugome, da zadovoljavanje jednoga zahtijeva podreiva
nje ili rtvovanje zadovoljavanja drugoga itd. Kako je, pak, na
gon samo jednostran pravac svoje odreenosti, a na taj nain on
nema mjere u samome sebi, odreivanje je to koje podreuje ili
rtvuje, sluajno odluivanje proizvoljnosti, bilo da ona pri to
me postupa s proraunljivim razumom kraj kojega nagoni dobi
vaju vie zadovoljenja, ili prema kojem god drugom obziru.
[uz 17]
Nagon je sluajan, mora se postaviti takoer i njego
va negiranost.
Prepustiti se nekom nagonu - je razorno - to je nje
gova dijalektika - promatrati ga kao ono isto pozitivno nita negativno, nita to valja ograniiti, njegova je jed
nostranost.
Ograniavanje - ne ostaviti u njegovom bitku Dodatak. Nagoni i sklonosti su najprije sadraj volje, i sa
mo refleksija stoji iznad nje; ali ovi nagoni sami postaju nagon
ski, uzajamno se potiskuju, ometaju i hoe da svi budu zadovo
ljeni. Ako ja sada zapostavljanjem svih drugih sebe stavim u je
dan isti, onda se nalazim u jednoj razarajuoj ogranienosti, jer
ja sam izdao svoju openitost upravo time, koja je sistem svih
nagona. Ali isto tako malo pomae puko podreivanje nagona,
na ta razum esto dolazi, jer se ovdje ne moe dati nikakva
mjera sreivanja i zahtjev otuda obino zavrava u dosadi opih
izraza.
UVOD
57
18.
U pogledu prosuivanja nagona imamo kod dijalektike
pojavu da su kao imanentna, prema tome kao pozitivna, odre
enja neposredne volje dobra; ovjek se tako od prirode naziva
dobrim. Ukoliko su nagoni, pak, prirodna odreenja, dakle pro
tiv slobode i pojma duha uope, te ono negativno, valja ih isko
rijeniti; ovjek se tako od prirode naziva zlim. Ono to je odlu
no za jednu ili drugu tvrdnju, na tom je stajalitu takoer sub
jektivna proizvoljnost.
[uz 18]
Prosuivanje - supsumirati pod opa vrsta odree
nja
Dobro a/ dobro, to se slae s nekom svrhom, npr. mojim osje
ajem - uzorom / Dobro - slaganje volje sa samom sobom - Pozitiv
no]
Zlo - Prirodna odreenja - protiv slobode volje.
Dodatak. Kransko uenje da je ovjek zao po prirodi,
stoji vie nego drugo uenje koje ga smatra za dobrog; treba ga
se dakle shvatiti na osnovu njegovog filozofskog tumaenja.
Kao duh ovjek je slobodno bie koje je u poloaju da ne do
puta da se odredi kroz prirodne impulse. ovjek, kao u nepos
rednom i neobrazovanom stanju, stoga je u poloaju u kojemu
ne treba da bude i od kojeg se mora osloboditi. Uenje naslije
enom grijehu, bez kojeg kranstvo ne bi bilo religija slobode,
ima ovo znaenje.
19.
U zahtjevu ienja nagona lei opa predstava da e se
oni osloboditi od oblika njihove neposredne prirodne odree
nosti i od onoga subjektivnoga i sluajnoga u sadraju i da e
biti svedeni na njihovu supstancijalnu bit. Ono istinsko ovog ne-
58
odreenog zahtjeva jest da nagoni budu kao umni sistem vo

ljnih odreenja; shvatiti njih tako iz pojma, sadraj je znanosti
prava.
Sadraj te znanosti moe se po svim njenim pojedi
nanim momentima, npr. pravu, vlasnitvu, moralitetu,
porodici, dravi itd., izloiti u tom obliku da ovjek u pri
rodi ima nagon za pravom, takoer nagon za vlasnitvom,
za moralitetom, takoer nagon za spolnom ljubavi, nagon
za druevnou itd. Ako ovjek umjesto ovog oblika empi
rijske psihologije na otmjen nain eli imati filozofski lik,
onda on taj lik, prema onome to je u novije vrijeme, kako
je prije primijeeno, vailo i jo uvijek vai kao filozofija,
treba jeftino da dobije time da kae: ovjek nalazi u sebi
kao injenicu svoje svijesti da on hoe pravo, vlasnitvo,
dravu itd. Nadalje e nastupiti jedan drugi oblik istog
ovog sadraja, koji se ovdje javlja u liku nagona, naime
oblik dunosti.
[uz 19]
Oblik postaje takoer sadraj.
ienje - neodreena rije - ne prekomjernost, mo
dus - i t. si. - Ponajprije samo druge ne uznemiravati meusobno se podreivati
a/ no nije s istim stupnjem jedna svrha kao druga na isti nain zadovoljavati - prazna je rije, golo r[ezonirauje]. Nagon za slavom zahtijeva sasvim drugi napor, vrije
me, utroak duha - ali drugi nagoni / Podreivanje - pretpostavlja preimustvo - u se
bi bitno - po pojmu volje; jer po prirodi jest svaki - ne
poznaje [?] nikakvo [?] preimustvo - svrha po sebi i za se
be.
20.
Refleksija koja se odnosi na nagone, kao takva koja ih
predstavlja, procjenjuje, usporeujui ih meusobno, a zatim s
njihovim sredstvima, posljedicama itd., te s cjelinom zadovolje-
UVOD
59
nja - blaenstvom - donosi formalnu openitost toj grai pa je

na taj spoljanji nain isti od njene sirovosti i barbarstva. To iz
dizanje openitosti miljenja apsolutna je vrijednost obrazova
nja (uspor. 187).
[uz 20]
Cjelina zadovoljavanja.
Opa svrha - blaenstvo - ali besadrajno u sebi, ne
odreeno - jer doista je jedan pojedinani ugodni osjeaj,
zadovoljenje pojedinaan nagon, - ne onoga opega - op
e, koje u svojoj odreenosti ostaje openito.
a/ Spreavanje - / ope miljenje
pojam neposredno
Dodatak. U blaenstvu misao ve ima jednu mo nad pri
rodnom silom nagona. Time to nije zadovoljna onim to je tre
nutno, nego od sree iziskuje cjelinu. To zavisi od obrazovanja
utoliko to ono na isti nain ini vaeim neto openito. U ide
alu blaenstva, lee, meutim, dva momenta: najprije neto op
enito koje je vie nego sve posebnosti; ali budui da je sada
sadraj ovog openitog ponovo samo opi uitak, onda se ovdje
jo jednom raa ono pojedinano i posebno, dakle neto kona
no, pa se mora vratiti na nagon. Time to sadraj blaenstva lei
u subjektivnosti i osjeanju svakog pojedinca ova opa svrha sa
svoje strane je partikularna, i u njoj dakle ne postoji nikakvo is
tinsko jedinstvo sadraja i forme.
21.
No istina ove formalne, za sebe neodreene openitosti,
koja svoje odreenje nalazi u onoj grai, jest ona openitost ko
ja odreuje sebe samu, volja, sloboda. Budui da volja ima kao
svoj sadraj, predmet i svrhu openitost, samu sebe kao besko
nani oblik, zato ona nije samo po sebi, nego isto tako za sebe
slobodna volja - istinska ideja.
Samosvijest volje kao prohtjev, nagon, jest osjetilna,
kao to ono osjetilno uope oznauje spoljanjost i time
60
bitak-izvan-sebe (Aussersichsein) samosvijesti. Volja koja

reflektira ima dva elementa, ono osjetilno i misaonu ope
nitost; volji koja jest po sebi i za sebe predmet je volja sa
ma kao takva, dakle ona u svojoj istoj openitosti - ope
nitosti koja je upravo to da je u njoj ukinuta neposrednost
prirodnosti i partikularitet kojim je prirodnost isto tako
obuzeta kao to je refleksija i proizvodi. To ukidanje, me
utim, i uzdizanje u ono ope naziva se djelatnou milje
nja. Samosvijest koja svoj predmet, sadraj i svrhu isti i
uzdie do ove openitosti ini to kao miljenje koje u volji
postie svoj cilj. Ovdje je taka u kojoj postaje jasno da je
volja samo kao misaona inteligencija istinska, slobodna
volja. Rob ne zna svoju bit, svoju beskonanost, slobodu,
on sebe ne zna kao bit - a on sebe ne zna tako, to e rei
da on sebe ne misli. Ta samosvijest koja sebe miljenjem
shvaa kao bit pa se upravo time odvaja od sluajnoga i
neistinitoga sainjava princip prava, moraliteta i svake
obiajnosti. Oni koji filozofski govore pravu, moralitetu,
obiajnosti i pri tome hoe da iskljue miljenje, upuuju
na osjeaj, srce i grudi, na oduevljenje, izriu time naj
dublji prezir u koji je pala misao i znanost, budui da tako
ak sama znanost, utonuvi u oaj nad sobom i u najveu
iznemoglost, ini sebi principom barbarstvo i besmislicu
pa je ovjeku, koliko bi bilo do nje, otela svaku istinu, vri
jednost i dostojanstvo.
[uz 21]
Obrazovanje - oblik - openitost i time odreeno
razlikovanje.
Oblik openitosti - jednome drugome podreen [?]
Prijelaz od principa blaenstva u princip slobode oba momenta openitost i odreenost - misaono sje
dinjenje. U blaenstvu ostaje samo odreenost u opemu,
ne ovaj ili onaj nagon - po sebi i za sebe bitkujua odree
nost - Opa odreenost, koja je ipak odreenost - jest slo
boda - volja - idealna odreenost a/ Blaenstvo je svrha - predmet
i / zadovoljavanje - uitka - openitost prelazi u
openitost u sebi -
UVOD
61
Uitak je a/ kao osjeaj - samo je oblik, svakako je
u svemu - moment, dodatak, da ja jesam ono u toj svojoj
posebnosti
/ Stanje, trajni opstanak - ali treba da bude jedno
trajno, vrsto, tj. samo u sebi ope u svako vrijeme - neo
visno
/ tako ne jedan pojedinani neposredni nain sta
nja
/ bezbolno kao Krez - bez rada [?] bogat itd. - jest
protivno duhu; mogunost spoljanje promjene - naprotiv
djelatnosti pomou sebe - openitost kao zahvatanje subjektiviteta nad objektivitet.
/ Zadovoljavanje - koji sadraj, kako odreen, ti
me nestaje - samo oblik nagon[a].
[uz 21, primjed.]
Drati samo opi pojam - ne htjeti jo pri tome mis
liti - tj. to htjeti imati u njegovoj konkretnoj predstavi a/ Imati za predmet - htijenje neega - volju samu u
njenoj openitosti - Obrazovanje - jest uzdizanje do ope
nitosti.
Neposrednost prirodnosti i partikulariteta ukinuta,
tako da ostaje odreenost -
Dodatak. Istina u filozofiji znai to da pojam odgovara re

alitetu. Neko tijelo (Leib) je, na primjer, realitet, a dua pojam.
Ali dua i tijelo moraju biti primjereni sebi; mrtav ovjek stoga
je jo neka egzistencija, ali ne vie istinita, jedno bezpojmovno
postojanje; stoga mrtvo tijelo (Krper) trune. Tako je istinska
volja da ono ta ona hoe, njen sadraj, jest identino s njom,
da dakle sloboda hoe slobodu.
22.
Volja koja bitkuje po sebi i za sebe jest istinski beskona
na, jer je njen predmet ona sama; dakle, on za nju nije drugo ili
granica, nego se volja u njemu, naprotiv, samo vratila u sebe.
Ona, nadalje, nije puka mogunost, dispozicija, mo (potentia),
62
nego ono zbiljsko beskonano (infintum actu), jer opstanak po

jma, ili njegova predmetna spoljanjost, jest unutranjost sama.
Ako se stoga govori samo slobodnoj volji, kao tak
voj, bez odreenja da je ona po sebi i za sebe slobodna vo
lja, onda se govori samo sposobnosti za slobodu, ili
prirodnoj ili konanoj volji ( 11), a upravo time, bez obzi
ra na rijei i mnjenje, ne slobodnoj volji. - Budui da
razum shvaa ono beskonano samo kao negativno i time
kao neto onostrano, misli on da e onome beskonanome
utoliko vie iskazati ast ukoliko ga dalje gura od sebe i
odstranjuje kao neto tue. U slobodnoj volji ono istinski
beskonano ima zbilju i prisutnost - ona je sama ta u sebi
prisutna ideja.
[uz 22]
U ovu suprotnost pada ropstvo
Dodatak. Beskonanost se s pravom predstavila pomou
slike kruga jer prava linija izlazi i sve dalje izlazi i oznaava pu
ko negativnu lou beskonanost koja u sebi nema povratka u sa
mu sebe kao to to ima istinska. Slobodna volja je istinski bes
konana jer ona nije puka mogunost i nakana, nego njeno va
njsko postojanje je njena unutarnjost, ona sama.
23.
Samo u toj slobodi volja je upravo kod sebe, jer se ne od
nosi ni na to drugo doli na sebe samu, tako da time otpada sva
ki odnos ovisnosti neemu drugome. - Ona je istinita, ili, tavie, istina sama, jer se njeno odreivanje sastoji u tome da bu
de u svojem opstanku, tj. da bude kao ono to stoji naspram se
be (sich Gegenberstehendes), to je njen pojam, ili da isti po
jam zor samoga sebe imao kao svoju svrhu i realitet.
63
UVOD
24.
Ona je opa, jer je u njoj ukinuto svako ogranienje i po
sebna pojedinanost, koja lei samo u razliitosti pojma i njego
va predmeta ili sadraja, ili po drugom obliku, u razliitosti nje
gova subjektivnog bitka za sebe - i njegova bitka - po - sebi,
njegove iskljuivalake i zakljuivalake pojedinanosti - i nje
gove openitosti same.
Razliita odreenja openitosti pokazuju se u Logici
(vidi Enciklop. filozof, znanosti, 118-126)". Kod tog izra
za predstavljanju pada na pamet ponajprije apstraktna i
spoljanja openitost; ali kod openitosti koja bitkuje DO
sebi i za sebe, kao to je ona sebe ovdje odredila, ne treba
misliti ni na openitost refleksije, zajednitvo ili cjelokup
nost, ni na apstraktnu openitost, koja stoji izvan pojedi
nanoga, a na drugoj strani, na apstraktno razumski iden
titet ( 6, primj.). To je ona u sebi konkretna openitost ko
ja tako bitkuje za sebe i koja je supstancija, imanentni rod
ili imanentna ideja samosvijesti; - pojam slobodne volje,
kao ono ope, koje zahvaa preko svog predmeta i koje ga
potpuno proima svojim odreenjem, u kojemu je identi
no sa sobom. - Ope koje po sebi i za sebe bitkuje jest
uope ono to se naziva umnim i to se moe shvatiti samo
na ovaj spekulativni nain.
[uz 24]
Sadraj sam openit - dakle u sebi openit
25.
Ono subjektivno znai, s obzirom na volju uope,
stranu jedne samosvijesti, pojedinanosti ( 7), za razliku
od njenog* pojma to po sebi bitkuje, stoga znai njen
subjektivitet: a) isti oblik, apsolutno jedinstvo samosvi8
U 3. izdanju 169-178
* Tj. slobode. - Bilj. prev.
64
jesti sa sobom, u kojemu je ona kao ja - ja upravo iznutra

i apstraktno poivanje na sebi - ista izvjesnost sebe same,
razliita od istine; ) posebnost volje kao proizvoljnost i
sluajni sadraj kojih god svrha; ) uope jednostrani ob
lik ( 8) ukoliko je ono to se htjelo, kakvo je po svom sad
raju, tek sadraj koji pripada samosvijesti, te neizvedena
svrha.
[uz 25]
Jer objektivitet - totalitet po sebi - svi se momenti is
tog nazivaju [?] subjektivnim kao u slobodi vidi g. - sub
jektivitet - samo svijest pojedinca - i opi pojam - jedin
stvo - ja i umne volje.
a/ po sebi je identino s apsolutno objektivnom vo
ljom - jer bez moje subjektivne posebnosti: linost boga apsolutni idealitet - u moralitetima - uvid, uvjerenje, sub
jektivna sloboda - zloinac upuen - biti pri tome sa svo
jim razumom.
/ Subj. suprotnost posebnosti - ogranienost - ap
straktni oblik onoga mojega - samo subjektivno - posebni
interes, mnjenje / Suprotnost subjektiviteta spram spoljanjeg objektiviteta - Tako i pojam - dijete - nerazvijeno - ne
njegov objektivitet na njemu samome
26.
Volja a) ukoliko sebe samu ima kao svoje odreenje i uko
liko je na taj nain primjerena svom pojmu i istinita, jest apso
lutno objektivna volja; ) objektivna volja, meutim, kao ona
koja je bez beskonanog oblika samosvijesti jest volja koja je
utonula u svoj objekt ili stanje, kakve god bila kakvoe po svom
sadraju - djeja, obiajnosna, kao i ropska, praznovjerna itd.
-) Objektivitet je, konano, jednostrani oblik u suprotnosti sa
subjektivnim odreenjem volje, na taj nain neposrednost op
stanka, kao spoljanja egzistencija; volja postaje sebi u tom
smislu objektivna tek izvoenjem svojih svrha.
65
UVOD
Ta logika odreenja subjektiviteta i objektiviteta

ovdje su posebno izvedena s namjerom da bi se u pogledu
njih, budui da e se nadalje esto upotrebljavati, izriito
primijetilo da se njima, kao i drugim razlikama i suprotstavljenim odreenjima refleksije, dogaa to da, zbog svo
je konanosti i stoga svoje dijalektine prirode, prelaze u
svoju suprotnost. Drugim takvim odreenjima suprotnosti
ostaje ipak postojano njihovo znaenje za predstavu i raz
um, budui da je njihov identitet jo kao neto unutarnje.
U volji, naprotiv, takve suprotnosti - koje treba da su ap
straktne i istovremeno odreenja njoj, koja se moe zna
ti samo kao ono konkretno - vode same od sebe na taj nji
hov identitet i na zamjenu njihovih znaenja - zamjenu na
koju razum samo nesvjesno nailazi. Tako je volja kao slo
boda koja u sebi bitkuje sam subjektivitet: ovaj je time
njen pojam i tako njen aktivitet; konanost je, meutim,
njen subjektivitet, u suprotnosti prema objektivitetu; no
upravo u toj suprotnosti volja nije kod sebe, s objektom
spletena, a njena konanost sastoji se isto tako u tome to
nije subjektivna itd. Kakvo znaenje stoga u onome to sli
jedi treba da ima subjektivitet ili objektivitet volje, valja
svaki puta osvijetliti povezanou koja sadrava poloaj u
odnosu prema totalitetu.
[uz 26]
a/ Ideja jedinstvo subjektivne volje i njene biti, po
jam Ja hou svoju opu bit - umna volja - obiajnost / bez subjektivne slobode - Heteronomno - Kant ono samo reflektirano spoznati kao ogranienje - dopusti
ti sebe odrediti od objekta kao podraaja itd.
- Ovaj subjektivitet, apsolutni princip - kao moment
naih vremena
Dodatak. Obino se vjeruje da su ono subjektivno i ono
objektivno vrsto uzajamno suprotstavljeni. Ali to nije sluaj
budui da, tavie, jedno prelazi u drugo, jer oni nisu nikakva
apstraktna odreenja, kao pozitivno i negativno, nego ve imaju
jedno konkretno znaenje. Ako najprije promatramo izraz sub
jektivno, onda on moe da znai neku svrhu koja je samo svrha
66
jednog odreenog subjekta. U ovom smislu je neko vrlo loe

umjetniko djelo, koje ne dosee stvar, neto puko subjektivno.
Ali, nadalje, ovaj izraz moe ii i na sadraj volje i tada otprilike
jednako znai to i ono samovoljno: subjektivni sadraj je onaj
koji puko pripada subjektu. Tako su, na primjer, loe radnje pu
ko subjektivne. Ali tada se isto tako i ono isto prazno Ja moe
nazvati subjektivnim, koje sebe ima samo kao predmet i posje
duje snagu da apstrahira od sveg daljnjeg sadraja. Subjektivitet
dakle ima dijelom jedno posve partikularao, dijelom jedno viso
ko opravdano znaenje, time to sve to ja treba da prizna, tako
er ima za zadau da postane neto moje i da u meni postigne
vaenje. Ovo je beskrajna lakomost subjektiviteta da sve same
u ovaj jednostavni izvor istoga ja i da to prodere. Nita se ma
nje razliito ono objektivno ne moe shvatiti. Pod tim moemo
razumjeti sve to sebi pravimo predmetom, bilo to zbiljske egzis
tencije ili puke misli, koje sebi stavljamo nasuprot; ali isto tako
se pod time poima neposrednost postojanja, u kojem se treba
realizirati svrha: ako je svrha i sama posve partikularna i sub
jektivna, onda je mi ipak nazivamo objektivnom ako se ona po
javljuje. Ali objektivna volja je i ona u kojoj je istina. Tako je i
volja Boga, udoredna volja, objektivna. Konano, objektivnom
voljom moe se nazvati i ona koja je posve utonula u svoj ob
jekt, djeija volja koja stoji u povjerenju, bez subjektivne slobo
de, kao i robovska volja koja sebe jo ne zna kao slobodnu i za
to je bezvoljna volja. Objektivna je u onom smislu svaka volja
koja djeluje voena stranim autoritetom i jo nije ostvarila bes
konani povratak u sebe.
27.
Apsolutno je odreenje ili, ako se hoe, apsolutni nagon
slobodnog duha ( 21) da mu je predmet njegova sloboda - ob
jektivno, isto tako u smislu da je sloboda kao umni sistem njega
samoga, kao i u smislu da je to neposredna zbiljnost ( 26) - da
bi kao ideja bila za sebe, to je volja po sebi; - apstraktni pojam
ideje volje jest uope slobodna volja koja hoe slobodnu volju.
UVOD
67
[uz 27]
Umni sistem - razvijen pojam
neposredna zbiljnost - a/ u subjektu - / openito
vaenje u svim subjektima
28.
Djelatnost volje da ukine protivurjeja subjektiviteta i objektiviteta, pa da svoje svrhe prevede iz onog odreenja u ovo i
da u objektivitetu ujedno ostane kod sebe, jest izvan formalnog
naina svijesti ( 8), u kojemu je objektivitet samo kao nepos
redna zbilja, bitni razvoj supstancijalnog sadraja ideje ( 21),
razvoj u kojemu pojam ideju, koja je prije svega sama apstrak
tna, odreuje kao totalitet njenog sistema, koji je totalitet, kao
ono supstancijalno, nezavisan od protivurjeja prosto subjektiv
ne svrhe i njezina realiziranja, isti u obje te forme.
[uz 26-28]
Duh hoe da bude ideja - Pojam i opstanak.
U preanjem se [26] nakon razjanjenja - opih
logikih odreenja - vratilo na 21.
Objektivitet - je naivan [?] smisao ovoga - uz / u
preanjem - spoljanjost kao posebnost. Utoliko se mo
e rei samo [?] neobrazovano stanje. Ljudi, narodi jo su
subjektivni, to je u 17. i [ 26] / bilo.
U 28 istaknuto je jedno odreenje koje je u 27.
samo umetnuto, naime ovaj nain objektiviranja pojma koje je oposebljavanje, razvoj pojmovnih odreenja. 32
pripada ovamo.
[uz 28, Totalitet njenog sistema]
Naime, itava znanost - zgrada pravnog svijeta, zavi
si od postavljanja, naina opstanka - Kod apstraktnog po
jma volje, 6, 8, 9, oposebljavanje se sastoji u sadraju
uope, da li nagoni ili sklonosti prelaze u odreenja - ov
dje kao odreenja ideje, onoga umnoga Trei moment, zakljuivanje, zbiljnost - ovdje je sa
mosvjesni duh, 24 (vidi si. str.)
68
- potrebno je ovo jedinstvo subjektivne svrhe i njene

realizacije - ono umno neovisno je tome - ali kao sup
rotnost svijesti - ovdje formalno - u umnim odreenjima ponavlja
ju se sama suprotnost subjekta i pojma - samosvijesti sub
jektivne volje spram njenog pojma 29.
To da je opstanak uope opstanak slobodne volje, jest pra
vo. Ono je time uope sloboda, kao ideja.
Kantovsko (Kantova Nauka pravu, Uvod) a i op
enitije prihvaeno odreenje u kojemu je glavni moment9
ogranienje moje slobode, ili proizvoljnosti da bi po jed
nom opem zakonu mogla zajedno opstojati sa svaijom
proizvoljnou - sadrava dijelom samo negativno odre
enje, odreenje ogranienja, a dijelom se ono pozitivno,
opi ili takozvani umni zakon, suglasnost proizvoljnosti
jednoga s proizvoljnou drugoga, svodi na poznati for
malni identitet i naelo protivurjeja. Navedena definicija
prava sadrava nazor koji se nakon Rousseaua naroito
proirio, a po kojemu supstancijalni temelj i ono prvo ne
treba da bude volja kao ona to po sebi i za sebe bitkuje,
kao umna, duh ne kao istinski duh, nego kao posebna in
dividua, kao volja pojedinca u njenoj vlastitoj proizvo
ljnosti. Po tom jedanput prihvaenom principu moe, da
kako, ono umno proizai samo kao ono to ograniava tu
slobodu, isto kao to ne moe proizai kao ono to je ima
nentno umno, nego samo kao spoljanje, formalno ope.
Taj je nazor isto tako bez svake spekulativne misli, a od fi
lozofijskog pojma odbaen, kao to je u glavama i u zbi
ljnosti proizveo pojave ija se strahota usporeuje samo s
plitkoom misli na kojima su se te pojave osnivale.
* upor. Metaphysik der Sitten, I dio: Metafizike poetne osnove nauke pravu,
Uvod u uenje pravu, B.
uvod
69
[uz 2 9 ]
Veliki poloaj prava - duh uiniti sebi zbiljskim; Priroda je ono to ona jest; shvaa se - da je duh - kao
priroda - kao sistem jednog svijeta - obiaj, red [neke]
predstave, nuno ideja - za sebe. Da li je to to je u ideji
nuno odreenje, ono to ljudi nazivaju pravom Pravo se pojavljuje u iduoj predstavi kao mogu
nost da se ini ili ne. Ja ne inim nita nepravo ako ja svo
je pravo ne uinim vaeim - via, konkretna odreenja
nisu samo p[rava] ve takoer i dunosti Sluajnost da li to vai ili ne - samo ne povrijediti
pravo drugoga. Pravo treba da vai - a/ Ja hou, / valja
no, / Zato valjano? Openitost sloboda a/ Nepravo / od moje volje; a/ volja jedini razlog
vaenja - da joj se dopusti da vai Konkretno pravo apsolutna nunost duha a/ Opsta
nak - Ja mogu ovo ili ono pravo uiniti vaeim, pravo na
to ak napustiti - pokloniti - ali nuno je da sam ja prav
na osoba - da imam pravo - da to takoer egzistira - vo
lja, subjektivno, moe biti da to ne vai. No to treba da va
i, jer volja, to ja inim - to nije prosto neko ovlatenje ili
doputenje. Ne zato to je to pravo, nego jer (je) formalno.
To sainjava stranu njegove sluajnosti - Apsolutno (je)
pravo i po svom sadraju odreeno. - Obiajnost ima ne
ko pravo, - Opstanak*
a/ u spoljanjoj stvari, vlasnitvo
/ Ideja, supstancijalni odnos u meni; Subjekt, uvidu,
uvjerenju ovdje se ne daje prednost, navika, obiaj, moe biti bitni moment ideje - doputenje - da li treba
da bude ovaj ili onaj opstanak slobode, to je ovdje sa
mosvijest /To je nuni moment a/ sa strane obiajnosnoga - nje
gov opstanak / sa strane samosvijesti njena bit, njen
pojam da sebe uini idejom.
Da duh doe do svog prava, tj. da izloi svoja umna
odreenja, razvijena - da ne ostanu skrivena - to je sluaj
kod jednostavnog naroda - i to vai, tj. da je kao ova volja
* Opstanak je subjektivna volja - za nj dunost - ovaj realitet - subjek
tivna samosvijest je nuni bitni moment ideje.
70
i obiaj samosvijesti - duhovno carstvo u svojim zakoni

ma - Zakoni supstancije - samosvijest realitet.
to je pravo - definicija - ne mora se obraati juris
tima - pravo iz zakona
Ovdje: to je po sebi i za sebe pravo, tj. kako moe
biti zakon ?
Ogranienje - ogromna zabluda - ropstvo, svuda se
govori tome - Cortes u Lisabonu.
[uz 29, primjed.]
a/ Sloboda - njen opstanak - po sebi i za sebe je
nuna,
a/ Sloboda za sl[obodne], ali / kao neto predmet
no - tj. ono spoljanje takoer odreenje i razlika
/ Nain ovih razlika, ini podjelu
/ Da li je to ono to nazivamo pravom? - Osjeaj,
predstava u formalnom miljenju - Moja sloboda u tome
/ Ova definicija mogla bi se nai takoer na genet
ski nain.
No u predstavi prava - mnoga druga odreenja koja
su samo konzekvencije i na koja refleksija prvo pada da bi
ih uzela kao bitno odreenje - Uvid da posljedica
a/ Na to ja imam pravo, to ja smijem, ovlaten, dopu
teno je - ali to nije zapovjeeno - ali drugi ne - zato
ne? - jer moja volja - sloboda - apsolutno - No ve
drugi ne pripada ovamo - ljubav i uzvraena ljubav.
Djeljivost stvari kao spoljanje od moje volje - no u
onome viemu dravi - to je pravo, takoer je i du
nost,
/ Ogranienje slobode - konzekvencija sama ponovo
u odnosu prema drugima - i to sasvim jedino u obliku
slobode - koja jo ima proizvoljnost za svoju determi
naciju u pogledu posebnoga 30.
Pravo je neto sveto uope, samo zato to je opstojanje ap
solutnog pojma, samosvjesne slobode. - Formalizam prava (i
UVOD
71
nadalje, dunosti) nastaje meutim iz razlike razvoja pojma slo

bode. Spram formalnijeg, tj. apstraktnijeg i stoga ogranienijeg
prava imaju sfera i stupanj duha, u kojima je on dalje momente
sadrane u svojoj ideji doveo u sebi do odreivanja i zbiljnosti,
kao konkretniji, u sebi bogatiji i istinskije opi, upravo time ta
koer i vie pravo.
Svaki stupanj razvoja ideje slobode ima svoje vlasti
to pravo, jer je on opstojanje slobode u jednom njenom
vlastitom odreenju. Ako se govori suprotnosti moralite
ta, obiajnosti prema pravu, onda je pod pravom shvaeno
samo prvo formalno pravo apstraktne linosti. Moralitet,
obiajnost, interes drave, svako od njih je vlastito pravo,
jer je svaki od tih likova odreenje i opstojanje slobode.
Oni mogu doi u koliziju samo ukoliko stoje na istoj liniji
da budu prava; kad moralno stajalite duha ne bi takoer
bilo pravo, sloboda u jednom od svojih oblika, tada ona
uope ne bi mogla doi u koliziju s pravom linosti ili ne
kim drugim, jer jedno takvo pravo u sebi sadrava pojam
slobode, najvie odreenje duha, prema kojemu je drugo
nesupstancijalno. No kolizija sadrava istovremeno taj
drugi moment: da ograniava i da je time takoer jedno
drugome podreeno; samo je pravo svjetskog duha, neog
ranieno apsolutno pravo.
[uz 30]
Pravo - sloboda u njenim razliitim odreenjima
Ogranienje - uskogrudno, - u uskoi sebe - kako je
to ogranieno, i zatim se to opet mora ograniiti.
31.
Metoda kako se u znanosti pojam sam iz sebe razvija i ka
ko je on samo imanentno napredovanje i proizvoenje svojih
odreenja, napredovanje koje se ne zbiva s pomou uvjerenja
da opstoje razliiti odnosi, a zatim s pomou primjenjivanja op
ega na takvu, inae odnekud uzetu grau, ovdje se takoer pre
tpostavlja iz logike.
UVOD
72
Pokretaki princip pojma koji ne samo da razrjeava

nego i proizvodi osposobljavanja (die Besonderungen),
nazivam ja dijalektikom - dijalektikom, dakle, ne u smislu
da ona predmet, postavku itd., koja je dana osjeaju, ne
posrednoj svijesti uope, razrjeava, brka, natee ovamo i
onamo, imajui posla samo s izvoenjem njihove* suprot
nosti - to je negativni nain, kao to se on esto javlja i
kod Platona. Tako ona moe svojim posljednjim rezulta
tom smatrati suprotnost jedne predstave, ili izrazito, poput
starog skepticizma, njeno protivurjeje, ili i bljedunjavo
pribliavanje ka istini, modernu polovinost. Via je dija
lektika pojma da se odreenje ne proizvede i shvati prosto
kao granica i suprotnost nego da se iz njega proizvede i
shvati pozitivni sadraj i rezultat, po emu je ona jedino
razvoj i imanentno napredovanje. Ta dijalektika, onda, ni
je spoljanji in subjektivnog miljenja, nego vlastita dua
sadraja, koja organski tjera svoje grane i plodove. Milje
nje, kao subjektivno, samo je svjedok tog razvoja ideje kao
vlastite djelatnosti i njezina uma a da sa svoje strane nita
ne dodaje. Umno neto promatrati ne znai da treba um
unijeti u predmet izvana i na taj ga nain obraditi, nego je
predmet sam za sebe uman; ovdje je to duh u svojoj slobo
di, najvii vrhunac samosvjesnog uma, koji sebe ozbiljuje i
koji sebe proizvodi kao egzistentni svijet; posao je znanos
ti samo to da taj vlastiti rad uma stvari dovede do svijesti.
32.
Odreenja u razvoju pojma i sama su, s jedne strane, po
jmovi, a s druge strane, budui da pojam bitno jest kao ideja,
ona jesu u obliku opstanka, a niz pojmova koji proizlaze na taj
je nain ujedno niz oblija; tako ih treba promatrati u znanosti.
U spekulativnom su smislu nain opstanka nekog
pojma i njegova odreenost jedno te isto. Valja, meutim,
primijetiti da momenti iji je rezultat jedan dalje odreeni
oblik njemu prethode kao odreenja pojma u znanstve* Njihove se odnosi na rijei predmet, postavka itd. - Opaska red.
73
nom razvoju ideje, ali da mu ne prethode u vremenskom

razvoju kao oblija. Tako ideja kako je ona odreena kao
porodica ima kao pretpostavku odreenja pojma, a u idu
emu e se ona prikazati kao njihov rezultat. No to te
unutarnje pretpostavke takoer za sebe ve opstoje kao
oblija, kao pravo vlasnitva, ugovor, moralitet itd., to je
druga strana razvoja, koji je samo u viem savrenijem ob
razovanju doveo, do osebujno oblikovanog opstojanja
svojih momenata.
[uz 32]
Pravo je u svojoj neposrednosti vlasnitvo.
Duh ne neposredno - Posredovanje. - Dvije stvari,
dijeljenje,
a/ Ja u sebi / spram spoljanje egzistencije / Ja,
kao ono posebno spram pojma.
Neposrednost je ovdje pojmovno odreenje - vlas
nitvo duha apstraktno. Neposredno je a/ ova pojedina
na osoba; - Neposredno / neka spoljanja stvar.
Ova sloboda, koja je tako neposredna - jednostavni
pojam - da je od mene razliita i tako kao odreenje me
ne, koje je u sebe reflektirano, - razlika posebnog subjektiviteta spram ove openitosti - moral.
[uz 32, primjed.]
Ako se povijesno prijee na djelu - to nalazimo
prvo - moda porodice, rasute - kakvu dravu? Porodi
nu obiajnost - i vie [?] porodice na nain jedne porodice
- Patrijarhalni odnos - jo ne pravo - ni moralitet.
Dodatak. Ideja se mora sve vie odreivati u sebi, budui
da je na poetku samo tek apstraktni pojam. Ovaj poetni ap
straktni pojam nikad, meutim, nee biti naputen nego on u se
bi postaje sve bogatiji, a posljednje odreenje time je najbogati
je. Odreenja koja su ranije postojala samo po sebi, time dolaze
do svoje slobodne samostalnosti, ali tako da ostaje pojam due
koji sve dri na okupu i koji do svojih vlastitih razlika dospijeva
samo kroz jedno imanentno postupanje. Stoga se ne moe rei
da pojam dolazi do neeg novog, nego se posljednje odreenje
ponovo u jedinstvu slae sa prvim. Premda se ini da se tako po-
74
jam rastavio u svom postojanju, to je upravo samo privid koji se

u napredovanju pokazuje kao takav, time to se sve pojedinosti
konano opet vraaju u pojam onog openitog. U empirijskim
znanostima obino se analizira ono ta se nalazi u predstavi, a
ako se sada ono pojedinano svelo na ono zajedniko onda se
ovo zove pojam. Tako mi ne postupamo jer hoemo samo vidje
ti kako se pojam sam odreuje i prisiljava nas da nita ne doda
jemo od naeg nauma i mnijenja. Ali ono to dobijamo na ovaj
nain jest jedan niz misli i jedan drugi niz postojeih oblija,
kod kojih se moe dodati da je poredak vremena u zbiljskoj po
javi dijelom drugaiji od poretka pojma. Tako se, na primjer, ne
moe rei da je vlasnitvo postojalo prije porodice, a uprkos to
me ono je razmatrano prije nje. Ovdje bi se, dakle, moglo posta
viti pitanje zato mi ne poinjemo sa onim najviim, to znai sa
onim konkretno istinitim. Odgovor e biti: zato to ono istinito
hoemo vidjeti upravo u formi rezultata, a tome bitno pripada
to da se najprije pojmi sam apstraktni pojam. To to je zbiljsko,
oblik pojma, nama je time tek ono to slijedi i to je dalje, pre
mda bi to u samoj zbiljnosti bilo ono prvo. Na napredak se sas
toji u tome da se apstraktne forme pokazuju ne kao one koje po
stoje za sebe nego kao neistinite.
PODJELA
33.
Po stupnjevitosti razvoja ideje po sebi i za sebe slobodne vo
lje volja je A. neposredna; njen pojam otuda apstraktan - linost - a
njen opstanak neposredna spoljanja stvar; - sfera ap
straktnog ili formalnog prava;
B. volja iz spoljanjeg opstanka, u sebe reflektirana kao
subjektivna pojedinanost odreena spram onoga op
ega - a ovo, pak, dijelom kao ono unutranje, dobro,
dijelom kao spoljanje, jedan opstojei svijet, i obje te
strane ideje kao samo meusobno posredovane, ideja
u svojoj podvojenosti ili posebnoj egzistenciji, pravo
subjektivne volje u odnosu prema pravu svijeta i pravu
ideje, ali koja samo po sebi bitkuje; - sfera moraliteta;
C. jedinstvo i istina tih dvaju apstraktnih momenata - po
miljena ideja realizirana u volji, reflektiranoj u sebe, i
u spoljanjem svijetu* - tako da sloboda kao supstan
cija egzistira isto toliko kao ozbiljnost i nunost koliko
kao subjektivna volja; - ideja u svojoj po sebi i za sebe
opoj egzistenciji; obiajnost.
Obiajna supstancija meutim, takoer je
a. prirodni duh; porodica,
b. u svojoj podvojenosti i pojavi; - graansko drutvo,
c. drava, kao isto tako opa i objektivna sloboda u
slobodnoj samostalnosti posebne volje; - koji zbilj
ski i objektivni duh jednog naroda kroz odnos
posebnih narodnih duhova u svjetskoj povijesti
* Priruni primjerak: tj. drugi subjekti
76
postaje zbiljski i oituje se kao svjetski duh ije je

pravo najvie.
Da jedna stvar ili sadraj koji je postavljen tek prema
svom pojmu, ili kakav je po sebi, ima lik neposrednosti ili bitka,
pretpostavlja se iz spekulativne logike; drugo je pojam koji je u
obliku pojma za sebe; ovaj nije vie neto neposredno. Na isti
se nain pretpostavlja princip koji odreuje podjelu. Podjela se
takoer moe smatrati kao historijska prednajava dijelova, jer
se razliiti stupnjevi moraju kao razvojni momenti ideje sami
proizvesti iz prirode sadraja. Filozofska podjela uope nije
spoljanja klasifikacija neke opstojee grae, stvorena po bilo
kojem ili mnogim prihvaenim osnovima podjele, nego imanen
tno razlikovanje samog pojma. Moralitet i obiajnost, koji obi
no vae nekako kao istoznani, ovdje su uzeti u bitno razliitom
smislu. Meutim, ini se da ih i predstava razlikuje; Kantova je
zina upotreba slui se prvenstveno izrazom moralitet, kao to
se praktiki principi te filozofije posve ograniavaju na taj po
jam pa ak onemoguuju stajalite obiajnosti, tavie, ak ga
izriito ponitavaju i ustaju protiv njega. No kad bi moralitet i
obiajnost po svojoj etimologiji i bili istoznani, to tad ipak ne
bi smetalo da se te, najzad, razliite rijei upotrebljavaju za raz
liite pojmove.
[uz 33]
A. Sloboda uope obraa se ponajprije neposred
nom spoljanjem opstanku - u njemu, a/ Odreenost neposredna sloboda - / Opstanak - stvar
B. po sebi samoj - biti u sebi, za sebe - U mojoj
unutranjosti volje - misli - neto ope - sloboda kao sub
jekt volje s odreenjem subjektiviteta, isto je ona opstanak
- odreenje momenata prava.
Pravo se ne tie posebne unutranjosti - uvid, uvje
renje, nakana, savjest Volja - ja, subjektivna refleksija u meni, sloboda kao
ono ope, neposredni pojam, a/ Opstanak slobode uope. Ja i sloboda neposred
no identini - neposredno zahvaanje - nerazlueno - ja
hou, jer ja hou - ja sam poseban ja i opi - kao slobo
dan jo ne-razluen. Imam pravo - stoga to sam slobo
dan.
UVOD
77
/ Lina sloboda, tj. pojam ono ope i ja - razlueno

Dijeljenje u openitost i pojedinanost.
Bitnost obih strana.
Openitost i pojedinanost /subjektivna posebnost/
imaju razliita odreenja kao
a/ Znanje - uvid - uvjerenje, odnos prema dobru,
/ Posebne potrebe postaju predmet,
/ Objektiviranje dobra - dunost za mene. Pravo
dobrog na mene - ini meni dunost
/ Subjektivno pravo da ja to znam da je uvjereno,
da sam suglasan - pravo subjektiviteta - znanja, mojeg
htijenja, mojih potreba, dobrobiti
/ posebna dobrobit
/ Opa dobrobit - supsumirana pod
/dobro ovdje
samo apstraktno.
Jest - istina, - tj. jedinstvo obaju odreenja - koja
su odreena, razlueno postavljena.
Posebne osobe, a ipak u Jednome.
Obiajnost a/ Apstrakcija, misli
/ moja posebnost, moja
volia
/ Neposrednost - kao
pravo
a/ Dobro. b
s ovim opim identina
posebnost dobra volja - sluajna veza.
/ Supstancijalni odnos zbiljski - kao odnos, ve
za koja opstoji za sebe.
Naputanje - posebnog subjektiviteta pojedinca. Ne vie moja

proizvoljnost u osjeaju, nego objektivna veza - Da je za mene
ovo jedinstvo prisutno kao bitkujue, kao valjano, nezavisno od
mojeg subjektiviteta, ne samo misao u meni, u mojoj izvjesnosti
- u mojoj savjesti.
[C] Dobro, openito, u sebi bitno odreeno - Odreenost
prihvaena u ono ope - odreeno dobro.
Pojava kao supstancijalno jedinstvo vie njih [?] - Sopstvo
kao sebi zadano - kao u identitetu - duh - Inae nikakav drugi
sadraj.
78
Razvoj odreuje pojam dalje - mijenja stoga takoer prvi

lik - Hugo se udi da svjetska povijest pod dravom [biva
supsumirana]10 Pravo duha - Tek ovdje duh - naime, ne vie samo ja, um,
jedinstvo subjekta i realiteta, pojma i ja, - i ne samo po sebi, op
enito - ve samosvijest, koja zna.
a/ Tek u obitelji konkretni poetak - obiajnosno-zbiljski
duh - penati
b/ Meusobni odnos mnogih porodica; ne moe za sebe
opstojati - sistem potreba, tj. spoljanja, neduhovna poveza
nost, posredovani odnos - relativitet - identitet razlog - sebi
nost - veza - potrebe. esto se razumijeva pod dravom - nu
da kao sluajna nunost. Takoer odnos veza - potrebe, poseb
nosti
c/ Duh jednog naroda - njegov svijet - Sunani sistem.
Odnos prema duhu svijeta.
Pravo duha
a/ Zakoni
Pravo supstitucije
/ Pravo individua; njihovo najvie pravo supstancijalni
opstanak njihove slobode Dodatak. Kada ovdje govorimo pravu onda ne mislimo
na puko graansko pravo koje se obino pod tim razumije, nego
na moralnost, obiajnost i svjetsku povijest, koji ovdje isto tako
spadaju, jer pojam sastavlja misli po istini. Slobodna volja, da
ne bi ostala apstraktna, sebi najprije mora dati neko postojanje,
a prvi ulni materijal ovog postojanja su stvari, to znai vanjske
stvari (Dinge). Ovaj prvi nain slobode je onaj kojeg trebamo
poznavati kao vlasnitvo, sfera formalnog i apstraktnog prava,
emu ne manje pripada vlasnitvo u njegovom posredovanom
obliku kao ugovor, i pravo u njegovom povreivanju kao pre
stup i kazna. Sloboda koju ovdje imamo je ono to zovemo oso
bom, to znai subjekt koji je slobodan i to slobodan za sebe i se
bi daje postojanje u stvarima. Ova puka neposrednost postoja
nja, nije, meutim, primjerena slobodi, a negacija ovog odree" Upor. recenziju koju je Filozofiji prava napisao Gustav Hugo u Gottingenschen Gelehrten Anzeigen (br. 61,16. aprila 1821, S.601. i dalje) i Hegelov
odgovor (u Dodatku ovog sveska str. ).
UVOD
79
nja jeste sfera moraliteta. Ja vie nisam puko slobodan u ovoj

neposrednoj stvari nego sam to i u ukinutoj neposrednosti, to
znai ja sam to u samom sebi, u onom subjektivnom. Ovo je u
sferi u kojoj se to tie mog uvida i namjere i moje svrhe, time to
se spoljanjost postavlja kao ravnoduna. Ali, dobro koje je ov
dje opa svrha, ne treba da ostane samo u mojoj unutarnjosti
nego se treba realizirati. Subjektivna volja, naime, zahtijeva da
njen interes, to znai njena svrha, sadri vanjsko postojanje, da
dakle ono dobro treba da se ispuni u vanjskoj egzistenciji. Mo
ralitet kao i raniji formalni moment formalnog prava jesu ap
strakcije ija je istina tek obiajnost. Obiajnost je tako jedin
stvo volje u njenom pojmu i volje pojedinca, to znai subjekta.
Njeno prvo postojanje je ponovo neto prirodno, u formi ljuba
vi i osjeaja: porodica; individua je ovdje ukinula svoju krhku
personalnost i sa svojom svijeu se nalazi u nekoj cjelini. Ali
na slijedeem stupnju treba vidjeti gubitak osebujne obiajnosti
i supstancijalnog jedinstva: porodica se raspada a lanovi se po
naaju jedan prema drugom kao samostalni tako to ih obuhva
ta veza uzajamnih potreba. Ovaj stupanj graanskog drutva
esto se smatrao dravom. Ali drava je tek ono tree, obiaj
nost i duh, u kojemu se nalazi udovina udruenost samostal
nosti individualiteta i opeg supstancijaliteta. Pravo drave je
stoga vie nego drugi stupnjevi: ono je sloboda u njenom najkonkretnijem obliju, koje pada samo jo pod najviu apsolutnu
istinu svjetskog duha.
APSTRAKTNO PRAVO
81
34. Ovi su momenti u iduem 35. itd.

Jo bez odreenja, bez suprotnosti, u sebi samome Ovo apstraktno je odreenost ovog stajalita.
PRVI DIO
APSTRAKTNO PRAVO
34.
Po sebi i za sebe slobodna volja, kakva je u svojem ap
straktnom pojmu, jest u odreenosti neposrednosti. Po toj ne
posrednosti ona je spram realiteta svoja negativna zbiljnost, ko
ja se spram sebe odnosi samo apstraktno, - u sebi pojedinana
volja nekog subjekta. Po momentu posebnosti volje ona ima je
dan dalji sadraj odreenih svrha i kao iskljuna pojedinanost
ima ujedno ovaj sadraj pred sobom kao spoljanji, neposredno
zateeni svijet.
[uz 34]
Apstr. Pridravati se onoga emu je rije a/ Slo
bodna volja, koja sebe hoe, apstr. / Izvan nje B. Poseb
nost]
34. Apstr. jo ne u sebi odreena misao - Takvo
neto egzistira takoer - tako je to bitak koji jo nije u kre
tanju, koji se nije odnosio na ono drugo - tako neposred
no.
Slobodna volja, koja sebe hoe, beskonano se na se
be odnosi, negativitet - jedno, pojedinanost Njen realitet, predmetnost jo nema nikakvog vlasti
tog sadraja, koji bi bio sobom samim odreen - naprotiv
za sebe - realitet, dakle, sam neposredan a) djelomice subj. poticala, potrebe
) djelomice isklj[uivo] spoljanji svijet.
Predmetnost - ono to ja hou dalje odrediti - ovo
negativno uzeti u volju.
Dodatak. Kada se kae da je volja koja je slobodna po se

bi i za sebe, onako kako je ona u svom apstraktnom pojmu, u
odreenosti neposrednosti, onda se pod tim mora razumjeti sli
jedee. Dovrena ideja volje bilo bi stanje u kojemu bi se pojam
potpuno realizirao i u kojemu njegovo postojanje ne bi bilo ni
ta drugo nego razvitak njega samog. Ali na poetku je pojam
apstraktan, to znai da su sva odreenja sadrana u njemu, ali
takoer samo sadrana: ona su samo po sebi i jo nisu razvijena
do totaliteta u samom sebi. Kada kaem da sam slobodan, onda
je Ja jo ovaj bespredmetni bitak u sebi, a tome nasuprot u
onom moralnom ve postoji jedna suprotnost, jer sam tu kao
pojedinana volja a ono dobro je ono openito, premda je ono
u samom meni. Ovdje, dakle, volja u samoj sebi ve ima razliku
pojedinanosti i openitosti i time je odreena. Ali u poetku
jedna takva razlika ne postoji, jer u prvom apstraktnom jedin
stvu jo nema nikakvog napredovanja i nikakvog posredovanja:
volja je tako u formi neposrednosti, bitka. Bitni uvid kojeg bi
ovdje trebalo postii sada je, tada je ova prva neodreenost sa
ma jedna odreenost. Jer, neodreenost lei u tome da u izme
u volje i njenog sadraja jo nema nikakve razlike; ali ona sa
ma, suprotstavljena onom odreenom, pada u odreenje da bu
de neto odreeno; apstraktni identitet je ono to ovdje sainja
va odreenost; volja time postaje pojedinana volja - persona.
35.
Openitost je ove za sebe slobodne volje formalni, samos
vjesni, inae besadrajni jednostavni odnos spram sebe u svojoj
pojedinanosti - subjekt je utoliko lice. U personalnosti lei da
sam ja kao ovaj, potpuno sa svih strana (u unutranjoj proizvo
ljnosti, nagonu i poudi, kao i po neposrednom spoljanjem opstojanju) odreen i konaan, ali upravo ist odnos spram sebe,
pa tako u konanosti znam sebe kao ono beskonano, ope i
slobodno.
82
APSTRAKTNO PRAVO
odreenja pravna? Sva konkretna stanja zaboravlje

na
/ Dalje je odreenje moje volje /posebne
volje neodreeno, volje uope, koja je time, takoer
posebna/ da ona hoe sebe, svoju slobodu - svaka
ko, posebnu svrhu - ali s (te) strane da ona samo se
be hoe. Odreenost je moja openitost.
Personalnost poinje tek onda kad subjekt raspolae

ne samo samosvijeu uope sebi kao konkretnom, na
bilo koji nain odreenom ja, nego, naprotiv, samosvije
u sebi kao potpuno apstraktnom ja, u kojemu su sva
konkretna ogranienost i vaenje negirani i bezvrijedni. U
personalnosti je stoga poznavanje sebe kao predmeta, ali
kao predmeta uzdignutoga miljenjem u jednostavnu bes
konanost, a na taj nain sa sobom potpuno identinog
predmeta. Individue i narodi jo nemaju personalnost,
ukoliko jo nisu doli do tog istog miljenja i znanja se
bi. Duh koji po sebi i za sebe bitkuje, razlikuje se od po
javnog duha time to mu je u istom odreenju u kojemu je
ovaj samo samosvijest - svijest sebi, ali samo po prirod
noj volji i njenim jo spoljanjim suprotnostima (Feno
menologija duha, Bamberg i Wrzburg, 1807, str. 101. i
dalje, i Enciklop. filozof, znan., 344)1 - predmet i svrha
on sam kao apstraktan, i to slobodan ja, pa je tako lice.
[uz 35, primjed.]

Ja hou - a/ neodreeno - volja uope, odreenost .
je openitost, sloboda - / posebno, odreeno - neodre
eno, - openito slobodno - misaono - Moja openitost ovo apsolutno ovlatenje, kojem ovisi sve drugo - Ne ti
tule itd., da tek moja volja njima primjerena, oslonac na
njih kao ogranienja, volja koja bi se mogla ograniiti na
takve titule - ve one tek kao odreenja koja su posljedice
Odreenost volje, ime je ona pravo, da ovo poseb
no Ja hou ovo ili ono pridolazi slobodi, - a ja u tome, i
u mojoj slobodnoj volji ne elim biti ogranien.
Osoba - ono loe, ono puno prezrenja, jer apstrak
tna samosvijest - prohtjev - takoer ono moje - ali ne od
reenje onoga opega
Plodnost ovog pojma pravu.
[uz 35]
Sto znai osoba ?

Uzvienost osobe, one najuzvienije personalnosti boje personalnosti - Moe se vjerovati u Boga - odrediti
kako se eli, nedostaje li personalnost, tada nedostatno.
Osoba i subjekt razliiti su - subjekt je takoer indi
vidua. Samostalna pojedinanost uope po sebi, idealitet
odreenja Osoba, ovlatenje u slobodnoj volji
a/ Ja hou ovo ili ono, potrebe, raspoloenje, pomi
sao. Nitko nema pred tim respekta, posebna volja.
/ Da moja posebna volja vai, respektira se - biti
ovlaten, - posebna volja takoer (je) ovlatena
/ Ako je sadraj pravan, ako sam ja ovaj ili
onaj naslov itd. tako i tako stekao, kupio - Okolnos
ti, odreenja koja ve opstoje kao pravna - uope s
pomou konkretnog daljeg odreenja - tako i tako
osvojena, kupljena - pri tome nam padaju na pamet
takva odreenja - ali pitanje: otkuda su sama ova
1
Fenomenologija - Bd 3. S. 137 ff.; Enciklopedija, 3. Aufl. 424
83
Dodatak. Volja koja postoji za sebe ili apstraktna volja

jest osoba. Ono to je najvie ovjekovo jeste da bude osoba, ali
uprkos tome je gola apstarkcija osoba ve u izrazu neto prezri
vo. Osoba je bitno razliita od subjekta, jer je subjekt samo mo
gunost personalnosti, budui da je svako ivo bie uope sub
jekt. Osoba je dakle subjekt za kojeg je ona subjektivitet, jer u
osobi sam ja uope za mene: ona je pojedinanost slobode u
istom bitku za sebe. Kao ova osoba ja sebe znam kao slobod
nog u meni samom i mogu apstrahirati od svega, budui da is
pred mene ne stoji nita nego ista personalnost, a ipak sam ja
kao ovaj, neto posve odreeno: toliko star, toliko visok, u
ovom prostoru, i sve ta jo mogu biti partikulatnosti. Osoba je
dakle u neemu ujedno i ono visoko i posve nisko; u njoj lei
ovo jedinstvo beskonanoga i uope konanoga, odreenih gra
nica i onog posve bezgraninog. Uzvienost osobe je ono ta
6*
84
moe izdrati ovu protivrjenost, koju2 u sebi nema niti bi moglo

izdrati nita prirodno.
36.
1. Personalnost (Persnlichkeit) sadrava uope pravnu
sposobnost pa predstavlja pojam i sam apstraktni temelj ap
straktnog i stoga formalnog prava. Stoga je pravna zapovijed:
budi osoba (Person) i potuj druge kao osobe.
APSTRAKTNO PRAVO
85
Dodatak. Poto posebnost u osobi jo ne postoji, kao slo

boda, onda je sve to se tie posebnosti ovdje neto ravnoduno.
Ako neko nema interesa kao svoje formalno pravo, onda ovo
moe biti ista svojeglavost, kao to to esto pripada nekom og
ranienom srcu ili udi; jer se sirov ovjek najee upinje u
svom pravu tako to velianstven smisao vidi u onome to inae
predstavlja nalije stvari. Apstraktno pravo je, dakle, samo tek
gola mogunost i utoliko prema cijelom bogatstvu odnosa neto
formalno. Stoga pravno odreenje daje jedno ovlaenje, ali ni
je apsolutno nuno da ja slijedim svoje pravo jer je to samo jed
na strana cijelog odnosa. Mogunost je, naime, bitak koji ima
znaenje i da ne bude.
37.
2. Posebnost je volje, dakako, moment cijele svijesti volje
( 34), ali jo nije sadrana u apstraktnoj personalnosti kao tak
voj. Stoga ona, dodue, opstoji, ali od personalnosti, odreenja
slobode, jo razliita, pouda, potreba, nagoni, sluajno naho
enje itd. Zato se u formalnom pravu ne radi jo posebnom
interesu, mojoj koristi ili mojoj dobroti - isto tako ne poseb
nom temelju odreivanja moje volje, uvidu (Einsicht) i namje
ri (Absicht).
[uz 37]
Totalitet nazoan, jo neprihvaen - upravo osoba
neposredno - neposredna refleksija, ali apstraktno posre
dovana - tako sama u obliku neposrednosti.
Ovo - moje, kao onoga koji uiva, koji treba - kuu,
plodove itd. za svoju egzistenciju - svoju dobrobit, korist,
zadovoljstvo, duhovnu potrebu; ne sainjava pravo - Pri
svakom pravu neki interes - no samo pri istome. - Spram
te strane pokazuje se zatim formalizam prava - da bi se ut
vrdilo moje pravo, premda nikakav interes na stvari - parnienje, - on* povreduje lako druge time to se usredoto
uje rta ovu apstraktnu stranu - apstraktnu volju - praznu,
besadrajnu.
2
W: koja
* Tj. formalizam prava. - Bilj. red.
38.
U pogledu konkretnog djelovanja i moralnih i obiajnosnih odnosa apstraktno je pravo, spram njihova daljeg sadraja,
samo mogunost, a pravno odreenje otuda samo odobrenje ili
ovlatenje. Nunost se tog prava iz istog razloga njegove ap
strakcije ograniava na ono negativno, da se ne povrijedi perso
nalnost i ono to iz nje slijedi. Stoga opstoje samo pravne zabra
ne, a u osnovu pozitivnog oblika pravnih zapovijedi, po njegovu
posljednjem sadraju, lei zabrana.
[uz 38]
Ne suglasnost volje: samo za sebe, negativno.
Odobrenje, jer je odreenost samo za mene spoljanja
stvar, ne identina s pravom samim; za drugog sam ja ov
dje u stvari; dakle nikakva samo puka mogunost za nj a/ Konkretnije jo neto sasvim drugo - ovdje od
mah njegova mogunost - refleksije viim odnosima moe tako, a takoer i ovako - moe se ovo ili ono pravo
napustiti; ali ne pravna sposobnost, tj. sama ova mogu
nost. U pojedinanom pravu takoer ono ope.
Pozitivno injenje je proizvoenje predmetnosti sad
raja.
/ Pravna zapovijed - u odnosu prema drugima prelaenje od onoga mojega na nj
86
Izvravanje - ini se pozitivno - injenje - iz ugovo

ra - Ugovor svakako zaplet s drugima - identitet s njima ne naprosto ostaviti ih To je uope tako - samo je ono prvo posve primjere
no pojmu.
U posredovanju sam, radim bitno u odnosu prema
nekome drugome, tj. ja postavljam neto - iz razloga za
jednitva.
Ja radim za nj, - neko treba da, koje mu ja koris
tim.
a/ ja mogu ugovor usvojiti ili ne
pV Izvravanje je stavljati u posjed drugoga u njego
vo vlasnitvo [?].
/ Tie se odnosa, obzira spram drugih - to strogo
jo ovamo ne pripada - ali taj odnos spram drugih pripa
da uope /kao kasnije ugovor i nepravo/ realitetu, koji je
dalje odreen - U 37. u mojem interesu - Odnos spram
drugih jest u njihovu (interesu), biti djelatan za njihov in
teres, to uvati i si.
39.
3. Zakljuivalaka i neposredna pojedinanost osobe od
nosi se prema nekoj zateenoj prirodi kojoj na taj nain stoji na
suprot personalnost volje kao neto subjektivno, ali ogranienje
da bude samo subjektivna njoj je, kao u sebi beskonanoj i op
oj, protivurjeno i nitavno. Ona je ono djelatno da to ograni
enje ukine i da sebi dade realitet, ili, to je isto, da onaj opsta
nak postavi kao svoj.
[uz 39]
3) ovjek gospodar nad svim u prirodi - samo s po
mou njega opstanak kao sloboda - Ne opstoji nikakva
dua za sebe, nije samo - svrha - ak ne iva priroda - sa
mo ovjek kao slobodan - ne kao iv.
ivot svakako samosvrha - ne za sebe -
APSTRAKTNO
PRAVO
87
40.
Pravo je ponajprije neposredno opstojanje koje sebi daje
sloboda na neposredan nain:
a) Posjed, koji je vlasnitvo; - sloboda je ovdje sloboda
apstraktne volje uope, ili upravo time sloboda jednog pojedi
nanog lica koje se odnosi samo prema sebi.
b) Osoba razlikujui se od sebe, odnosi se prema jednoj
drugoj osobi, tj. oba samo kao vlasnici opstoje, jedno za drugo.
Njihov identitet, koji po sebi bitkuje, dobiva egzistenciju prela
enjem vlasnitva jednoga u vlasnitvo drugoga zajednikom
voljom i odravanjem njihova prava - u ugovoru.
c/ Volja kao /a/ u svom odnosu spram sebe, ne razliita
od neke druge osobe /b/, nego u sebi samoj, ona je kao poseb
na volja, od sebe razliita i sebi suprotstavljena kao takva koja
po sebi i za sebe bitkuje - nepravo i zloinstvo.
Podjela prava u osobno stvarno pravo i pravo na ak
cije ima, kao i mnoge druge takve podjele, prije svega tu
svrhu da mnotvo neorganske grae, koja predlei, dovede
u neki spoljanji red. U tom dijeljenju poglavito lei zabu
na da se aroliko mijeaju prava koja imaju za svoju pre
tpostavku supstancijalne odnose, kao to su porodica i
drava, i prava koja se odnose na golu apstraktnu perso
nalnost. Toj zbrci pripada Kantova podjela koja je i inae
postala omiljena, podjela u stvarna, personalna i stvarnopersonalna prava. Predaleko bi odvelo da se razvije ono
to je krivo i bez pojma u podjeli na osobno i stvarno pra
vo, a to lei u osnovu rimskog prava (pravo na akcije tie
se pravosua i ne pripada u taj red). Ve je ovdje jasno to
liko da samo personalnost daje pravo na stvari i da je sto
ga lino pravo u biti pravo stvari - stvar u opem smislu,
kao ono to je uope spoljanje slobodi, u to pripada i
moje tijelo, moj ivot. To stvarno pravo jest pravo perso
nalnosti kao takve. to se tie, meutim, u rimskom pravu
takozvanog osobnog prava, ovjek promatran s jednog od
reenog statusa, tek treba da bude osoba (Heineccius Ele
menta, Juris, Civilis), [1728], 75, u rimskom je pravu na
taj nain ak sama linost, nasuprot ropstvu, samo stale,
stanje. Sadraj rimskog takozvanog osobnog prava tie se
zatim osim prava na robove, u to u neku ruku pripadaju i

djeca, i osim stanja bespravlja (capitis diminutio) porodi
nih odnosa. Kod Kanta su porodini odnosi na stvaran
nain osobna prava. - Rimsko osobno pravo stoga nije
pravo osobe kao takve, nego u najmanju ruku posebne
osobe - kasnije e se pokazati da porodini odnos, napro
tiv, ima kao svoj supstancijalni temelj naputanje perso
nalnosti. Obraivanje prava posebno odreenog lica prije
opeg prava presonalnosti ne moe se pojaviti drukije ne
go kao pogreno. - Osobna su prava kod Kanta ona prava
koja nastaju iz ugovora da ja neto dajem, uinim - jus ad
rem u rimskom pravu, koje izvire iz obligacije. Na svaki je
nain samo jedna osoba koja treba da to izvri na osnovu
ugovora, kao to takoer samo jedna osoba stie pravo na
takvo izvrenje, ali takvo se pravo zato ne moe nazvati
osobnim; svaka vrsta prava pripada samo jednoj osobi, a
pravo na osnovu ugovora objektivno nije pravo na osobu
nego samo na neto njemu spoljanje, ili na neto to ono
treba da pospolji*, uvijek na neku stvar.
[uz 40]
Ovo osnovna odreenja - apstraktno - plodnost
ovog pojma u iduemu - rezultati samo s pomou njih bez njih nita odreivati u iduemu - ak ono konkretno njihova posljedica.
a/ Kako postaje neto moje? Kako ja stjeem vlas
nitvo uope? b/ Kako vlasnitvo nekoga drugoga, kako
vlasnitvo nekoga drugoga postaje mojim? c/ Kako posta
je moje vlasnitvo ponovo mojim, kako ja zadobivam po
novno svoje povrijeeno pravo - ili, tavie, kako se ob
navlja povrijeeno pravo? Ponovno stjecanje vlasnitva,
ali takoer prava kao pravo.
ili a/ Sloboda daje sebi na prirodni, neposredni na
in opstanak - b/ Posredovanjem, i to volje nekoga
drugoga, c/ Posredovanjem neprava - protiv poseb
ne volje; - ovdje rastavljanje posebne volje i njenog
* Verassem sam prevodio sa pospoljavati, a ne otuivati (kako
sam morao, radi jasnoe, prevesti entussern) da bih u toj rijei zadrao ausser spoljanji. Vidi bilj. uz 43, 53, i 65. - Bilj. prevod.
APSTRAKTNO PRAVO
89
pojma - Slobodno [:] ono ope istupa tako za sebe.

Stoga je rije tome da se pojmu dade realitet i da
se ujedno oisti od neposrednosti i pojedinanosti - Ope,
ovo zbiljski - ili zbiljnost koja je sama opa a/ ope b/
sredstvo c/ ukinuto. Ovo je znaenje onih pitanja a/ b/
c/, pri ijem se daljem smislu misli na neto sasvim drugo,
a/ Pojed[inanost] - i spram pojed[inanosti] samo nega
tivno. Postati iri - diferencija upravo time njihovo je
dinstvo,
b/ Meusobna veza pojed[inaca]*, utoliko pozitivni od
nos, identitet - Ja inim s obzirom na druge;
a/ po sebi identino
/ postavljeni identitet v[olje] nad posebnim vlasni
tvom svakoga - samo postavljeni, a ipak svaki za sebe
povezan, u slobodi drugoga u jedinstvu c/ Identitet prava sa sobom - ostvaren posredovanjem
negacije prava.
a/ Odnos ne vie prema spoljanjosti kao apstraktnim
stvarima, ve kao vlasnitvu nekoga drugoga.
/ Identitet u ovome - i izoliranje [?] onoga osobnoga.
Ope, slobodno za sebe, u razlici sebe postavljajui
[ne apstraktna misao] zbiljski - u razlici od njegove nepos
redne zbiljnosti - jest namjera, predloak - dobro - u mo
ralitetu.
Nepravo, zloinstvo sadrava bitak-u sebi, tj. u sebi
samom razluenu unutranjost - isto tako kazna - osveta
[,], zloina - Pravo sebe ini vaeim kao ope, daje sebi
realitet u jednoj posebnoj volji i spram nje
Ovdje pravo postaje kao ope - jer (je) suprostav
ljeno] posebnoj volji a/ Vlasnitvo je ono to se provlai kroz a, b, c.
/ Neposrednost se mora oistiti, nestati; - negirati
- i rezultat da je to pravo kao takvo, kojemu se daje opsta
nak [Kriminalno pravo - ne spoljanje vlasnitvo].
/ a/ Predmetno je moja neposredna pojedinana
volja, u stvari, b/ moja volja kao potvrena voljom neko
ga drugoga; jedinstvo dviju volja, refleksija], openitost.
c/ Opstanak slobodne volje kao takve; pravo kao pravo,
a/ jest pravo; u c/ to pravo postaje predmet i ja, oso* [napisano izmeu:] V[olja])
90
c/ Otuenje - udaljivanje stvari.
ba kao opstanak zajednike volje, ne kao s posebnim

interesom, ve s interesom prava; ili subjektivna stra
na je sama ope odreena kao pravo.
Isto tako u b. Ja, subjektivno, neu samo svoju volju
nego i volju drugoga.
[uz 40, primjed. str. 56, red. 12]
Prethodno je napomenuto u rimskom pravu /moe
se rei/: tko je sposoban za vlasnitvo? Graanin. Ne ro
bovi, ne djeca uope. - I kod nas ne djeca, takoer ni ene
- a ipak vie njih nema posjeda - i dispoziciju nad njim
To odreenje i ogranienje prava vlasnitva ovisno je
jednom viem odnosu - to tek kasnije - i takoer nije
osobno pravo - ve, tavie, dijete - jo ne osoba.
U djeci je moment bezlinosti, pravne nesposobnos
ti, za apstraktnog prava vlasnitva; neto vie to disponira
mojim vlasnitvom.
Prvi odsjek
VLASNITVO
41.
91
APSTRAKTNO PRAVO
Osoba mora sebi dati neku spoljanju sferu svoje slobode

da bi bilo kao ideja. Budui da osoba po sebi i za sebe bitkuje
kao beskonana volja u tom prvom, jo sasvim apstraktnom od
reenju, zato je od nje odvojeno ono to moe sainjavati sferu
njene slobode, a ujedno je odreeno kao ono to je od nje ne
posredno razliito i odjeljivo.
[uz 41]
Vlasnitvo uope - osoba i stvar, meusobni odnos
obiju.
a/ Posjedovanje - Moje; stalni, opi predikat uope.
b/ Upotreba stvari - proces stvari, time to je ona
moja.
Dodatak. Ono umno vlasnitva ne lei u zadovoljenju po

treba nego u tome da se ukine puka subjektivnost personalnosti.
iTek u vlasnitvu osoba postoji kao um. Ako je i ovaj prvi reali
tet moje slobode u nekoj vanjskoj stvari, i time jedan loi reali
tet, onda apstraktna personalnost, upravo u njenoj neposred
nosti ne moe imati nikakvo drugo postojanje nego odreenje u
neposrednosti.
42.
Ono to je neposredno razliito od slobodnog duha jest za
njega i po sebi ono spoljanje uope - neka stvar, neto neslo
bodno, nelino i bespravno.
Stvar [Sache] ima, poput onoga objektivnoga, opre
na znaenja; jednom, ako se kae: to je stvar, radi se
stvari a ne osobi - znaenje supstancijalnoga; drugi put
spram osobe /naime, ne posebnog subjekta/ stvar je sup
rotnost supstancijalnoga, po svojem odreenju samo ono
spoljanje. - to je za slobodni duh, koji zacijelo moramo
razlikovati od zgoljne svijesti, ono spoljanje, jest to po se
bi i za sebe, stoga je pojmovno odreenje prirode ovo: biti
ono spoljanje po sebi samoj.
[uz 42]
Spoljanjost - priroda - njihov mnogostruki nain ovdje posebna graa - Ve primjena. Pozitivna znanost
ima da proe ovu posebnu vrstu - s koje strane.
[uz 42 primjed.]
Stvar, vlasnitvo - a/ koje kao spoljanje moje osobe - jest / duha - kao ne spoljanja - ve upravo uki
nuta spoljanjost i meni unutranje prisvojena Stvar koja je to neposredno; - u ovom prvom odno
su zapravo trojaka stvar - vrste spoljanjega
a/ takva neposredno samo spoljanje apstraktna,
spoljanje spram mene bitkujua;
92
/ prirodnoj egzistenciji spoljanje i ujedno meni

bez suprotnosti pripadna;
/ Duhovno, - a pomou mene snieno do spoljanjosti. Ovo posljednje inim ja samo spoljanje, da bih ga
pospoljio.*
Ovdje odnos. Stjecanje vlasnitva - ono spoljanje
ini to onim mojim.
Dodatak. Budui da se od stvari odvaja subjektivitet, ona
nije ono vanjsko samo subjektu nego i samoj sebi. Prostor i vri
jeme su na ovaj nain vanjski. Ja, kao ulan, sam jesam vanjski,
prostoran i vremenski. Ja, time to imam ulne opaaje, imam ih
neemu to je samo sebi vanjsko. ivotinja moe opaati ali
dua ivotinje nema duu, nema samu sebe za predmet nego ne
to vanjsko.
43.
Osoba ima kao neposredni pojam, a time i [kao] ono bitno
pojedinano, prirodnu egzistenciju dijelom samo po sebi, dije
lom kao takvu, prema kojoj se ona odnosi kao prema spoljanjem svijetu. - Samo tim stvarima koje su to neposredno, a ne
odreenjima koja to mogu postati posredovanjem volje, rije
je ovdje kod osobe koje je samo jo u svojoj prvoj neposrednosti.
Duhovne vjetine, znanosti, umjetnosti, ak ono reli
giozno (propovijedi, mise, molitve, blagoslovi u posvee
nim stvarima), pronalasci itd. postaju predmeti ugovora,
izjednaeni s opepriznatim stvarima u nainu kupovanja,
prodavanja itd. Moe se pitati; da li je umjetnik, uenjak,
itd. u juristikom posjedu svoje umjetnosti, znanosti, svoje
sposobnosti da dri propovijed, ita misu itd., tj. da li su
takvi predmeti stvari? ovjek e se ustruavati da takve
vjetine, znanja, sposobnosti itd. naziva stvarima: budui
da se takvom posjedu, s jedne strane, pregovara i kontrahira kao stvarima, a s druge strane on je neto unutra* Odnosno: otuio (verussern). - Bilj. prev.
APSTRAKTNO PRAVO
93
nje i duhovno, zato razum u pogledu njegove juristike

kvalifikacije moe biti u neprilici, jer mu lebdi pred oima
samo protivustav: da je neto ili stvar ili ne-stvar (kao ili
beskonano, ili konano). Znanja, znanosti, talenti itd.
svojstveni su, dakako, slobodnom duhu, pa su ono njego
vo unutranje, a ne spoljanje, ali isto tako moe im on ispoljavanjem dati spoljanji opstanak i tako ih pospoljiti*
(vidi dolje), ime su i oni stavljeni pod odreenje stvari.
Oni, dakle, nisu ponajprije neto neposredno, nego posta
ju to tek posredovanjem duha, koji svoju unutranjost sni
ava na neposrednost i spoljanjost. - Po nepravnom i neobiajnosnom odreenju rimskog prava djeca su bila stva
ri za oca pa je on time bio u juristikom posjedu svoje dje
ce, a ipak je, dakako, stajao prema njima i u obiajnosnom
odnosu ljubavi (koji je, naravno, onim nepravom morao
biti vrlo oslabljen). U tome se, dakle, dogodilo sjedinjenje
obaju odreenja stvari i nestvari, ali sjedinjenje koje je po
sve nepravno. - Duhovne vjetine, znanosti itd. jedino po
svom juristikom posjedu dolaze u obzir u apstraktnom
pravu, koje ima kao predmet samo osobu kao takvu, a ti
me i ono posebno to pripada opstanku i sferi njegove slo
bode tek utoliko ukoliko je to neto od njega odjeljivo i
neposredno razliito, ukoliko sainjava njegovo bitno od
reenje, ili ukoliko to moe zadobiti samo tek posredova
njem subjektivne volje; ovdje ne treba raspraviti posjed ti
jela i duha, koji se stjee obrazovanjem, studijem, navika
vanjem itd. i koji je unutarnje vlasnitvo duha. No prije
lazu takvog duhovnog vlasnitva u spoljanjost, u kojoj
ono pada pod odreenje juristiko-pravnog vlasnitva,
moe se govoriti tek kod pospoljavanja. **
* U originalu ... nicht ein usserliches, aber ebensosehr kann er ihnen

durch die usserung ein userliches Dasein geben und sie verussern. U ovom
kontekstu postaje jasna vanost korijena ovih rijei kod Hegela, pa smo zato
verussern i preveli sa pospoljiti, a ne otuiti. Vidi biljeku uz 40. i uz
65. - Bilj. prev.
** [u rukopisu:] bilo bi bolje da se ovdje izvede kao vrsta spoljanjega
- pospoljavanje je naputanje neega ve spoljanjega koje je moje vlasnitvo ne tek ispoljavanje. Bilj. njem. izd.
94
[UZ 43]
njim
RadZnanstvena djelatnost - tek se ini neim spolja-
Sto je neka stvar? - trai se neka zaokruena itava

stvar da li je znanost, vjetina neka stvar? Stvar moe biti
neka strana, mogunost neega Vjetina itd. postaju stvari tek mojim otuenjem, tj.
spoljanjost koju im ja dajem u ispoljavanju, koju one za
dravaju u ispoljavanju /vrijeme/ - u vezi da ih ja prepu
tam za upotrebu nekome drugome, ili ih inim za njegovu
korist (npr. molim, - misu - itam), - isto tako tjelesni ra
dovi - /u vremenu/ - pripadaju stoga otuenju vlasni
tva, jer oni samo u tom otuenju postaju spoljanjost,
stvari.
44.
Osoba ima pravo da svoju volju stavi u svaku stvar, koja je
time moja, dobiva moju volju kao svoju supstancijalnu svrhu
budui da ona takve nema u sebi samoj kao svoje odreenje i
duu - apsolutno pravo ljudi na prisvajanje svih stvari.
Ona takozvana filozofija koja neposrednim pojedi
nanim stvarima, onome neosobnome pripisuje realitet u
smislu samostalnosti i istinskog bitka za sebe i bitka u se
bi, isto kao i ona koja uvjerava da duh ne moe spoznati
istinu i znati to je stvar po sebi, neposredno se opovrgava
vladanjem slobodne volje spram tih stvari. Ako takozvane
spoljanje stvari za svijest, za zrenje i predstavljanje imaju
privid samostalnosti onda je, nasuprot tome, slobodna vo
lja idealizam, istina takve zbiljnosti.
[uz 44]
Nita nije samosvrha - ivo nije
Ne krv, idovi - ne ivotinje, Indijci, Egipat (?)Neto je drugo da li i to ja mogu uzeti u posjed -
APSTRAKTNO PRAVO
95
naime samo pojedinane, a ne ope stvari - ne elementar

ne Ja se sam odnosim samo prema pojedincima - u
zbiljskom, fizikom posjedu - u tom sam ogranien, s ob
zirom na to to je takoer kao opi odnos - Ono ope kao takvo - uzimam misaono u posjed.
Dodatak. Sve stvari mogu postati vlasnitvo ovjeka jer je
on slobodne volje i kao takav je po sebi i za sebe ali ono to sto
ji nasuprot nema ovo svojstvo. Svako, dakle, ima pravo da svoju
volju uini stvarju ili stvari svojom voljom, to drugim rijeima
znai, da ukine stvari i da ih pretvori u svoje; jer stvar kao spo
ljanjost nema samosvrhu, nije beskrajan odnos nje same prema
samoj sebi, nego je samoj sebi neto spoljanje. Jedna takva
spoljanjost takoer je ono ivo (ivotinja) i utoliko i sama jed
na stvar. Samo je volja ono beskonano, prema svemu drugom
ono apsolutno, dok je ono drugo sa svoje strane samo relativno.
Pripisivati to sebi, u osnovi znai manifestirati i pokazati uzvienost moje volje prema stvari da ona nije po sebi i za sebe, da
nije samosvrha. Ova manifestacija dogaa se time da je u stvar
postavljam drugaiju svrhu nego to ju je ona neposredno ima
la; onom ivom kao mom vlasnitvu ja dajem jednu drugu duu
nego to ju je imalo; dajem mu moju duu. Slobodna volja je ti
me idealizam koji stvari, onakve kakve jesu, ne dri za stvari po
sebi i za sebe, dok ih realizam objanjava kao apsolutne, pre
mda se one nalaze samo u formi konanosti. Ve ivotinja vie
nema ovu realistiku filozofiju jer ona stvari dere i time doka
zuje da one nisu apsolutno samostalne.
45.
Da ja imam neto u svojoj ak spoljanjoj vlasti, u tome se
sastoji posjed, kao to je posebna strana da ja neto inim svo
jim iz prirodnih potreba, nagona i proizvoljnosti, poseban inte
res posjeda. No ta strana da sam ja sebi kao slobodna volja u
posjedu predmetan, a time takoer tek zbiljska volja, sainjava
ono istinsko i pravno u tome, odreenje vlasnitva.
Imati vlasnitvo, pojavljuje se kao sredstvo s obzi
rom na potrebu, budui da je ova uinjena onim prvim; is-
96
tinsko je stanje, meutim, da je sa stajalita slobode vlas

nitvo, kao njen prvi opstanak, bitna svrha za sebe.
[uz 45]
Dvije strane vidi gore.
Interes zakoni sredstvo.
46.
Kako mi u vlasnitvu moja volja kao osobna, dakle kao
volja pojedinca, postaje objektivna, ona dobiva karakter privat
nog vlasnitva, a zajedniko vlasnitvo, koje se po svojoj prirodi
moe posjedovati pojedinano, postaje odreenjem jedne po se
bi razrjeive zajednice, pa je za sebe stvar proizvoljnosti da u
njoj ostavim svoj udio.
Nije podobno da se iskoriivanje upotreba elemen
tarnih predmeta, po svojoj prirodi partikularizira na pri
vatni posjed. - Agrarni zakoni u Rimu sadravaju borbu
izmeu zajednitva i privatne vlastitosti zemljinog posje
da. Ova potonja morala je zadrati nadmo kao umniji
moment, premda na tetu drugog prava. - Porodino fideikomisarno vlasnitvo* sadrava jedan moment kojemu
stoji nasuprot pravo linosti i time privatnog vlasnitva.
No odreenja koja se tiu privatnog vlasnitva moraju se
moi podvrgnuti vioj sferi prava, zajednici, dravi, kao
to je, s obzirom na privatnu vlastitost, sluaj kod vlasni
tva takozvane moralne osobe, vlasnitva u mrtvoj ruci*.
No takvi izuzeci ne mogu biti zasnovani na sluajnosti, na
privatnoj proizvoljnosti, privatnoj koristi, nego samo na
umnom organizmu drave. - Ideja platonske drave sad
rava kao opi princip nepravo spram osobe da je nepo* Fideikomis - imovina koja po volji osnivaa mora neotuivo ostati ne
koj porodici. Uivanje ove imovine (posjeda, gotovine i si.) pripada lanovima
porodice po utvrenom redu (uglavnom prvorodstvu, senioratu i si.) - Bilj.
prev.
* Mrtva ruka - naziv (iz kan. prav.) za juristike osobe kao posjednike,
posebno samostanske i crkvene posjednike - ne prelazi u nasljedstvo. - Bilj.
prev.
APSTRAKTNO PRAVO
97
dobna za privatno vlasnitvo. Predstava pobonog ili pri

jateljskog, ili ak iznuenog bratstva ljudi sa zajednicom
dobara i iskljuenjem principa privatnog vlasnitva moe
se lako pruiti uvjerenju koje ne poznaje prirodu slobode
duha i prava ne shvaajui je u njenim odreenim momen
tima. to se tie moralnog ili religioznog obzira, to je Epikur svoje prijatelje koji su namjeravali da osnuju takav sa
vez zajednice dobara sprijeio u tome upravo stoga to to
dokazuje nepovjerenje, a oni koji su meusobno nepovjer
ljivi nisu prijatelji (Diog[enes] Laert[ios] I, X. [TJ. VI).
[uz 46]
Poblie odreenje.
Ja kao pojedinac; - zajednica samo proizvoljnost Tako svaki stupa u dravu - kao slobodan - kao po sebi
ideja - apsolutna pretpostavka svake drave - Pojedina
no drutvo slobodnih - moja je zbiljnost privatno vlasni
tvo - drava ne treba da se brine za namjeru - inae - po
rodini fideikomisi, tutorstvo - u ono vjeno - slobodna
volja individua - W. [?] - tako su proizvoljnou jedne in
dividue raskinuti - Mrtva ruka, opina, Crkva ima privat
no vlasnitvo, jest priznata.
Ja privatni vlasnik - pravo mene kao osobe
Naputanje osobe - ne ne imati nikakvo privatno
vlasnitvo - ve vie a/ Privatno vlasnitvo, jer osoba treba da bude poje
dinano i ja kao takav treba da budem tu*
/ Porodino vlasnitvo ukoliko i dok je realna pat
rijarhalna porodica, ne ako se ona raspala
/ Opina - crkve, samostani - bitno priznati od
drave. - Opina je zajednica - vrelo, panjaci - ne neotu
ivo - ovisnost svrhama, odreenju - isto tako onom
moralnom osobe. Engleska Crkva - naroito u Irskoj odmjeravanje posjeda po svrsi, ne po apstraktnoj linosti
- Ova svrha podlijee viem prosuivanju i odreenju.
a/ Svrha podlijee kontroli / Izvoenje ove svrhe
Engleska [Crkva] nema privatnog vlasnitva - Vlas
nitva zato? jer joj (je) dao kralj William
* U originalu: ... und Ich als solches sein, dasein soll pa sam stoga na
ovom mjestu dasein preveo sa budem tu, umjesto opstojim. - Bilj. prev.
98
Tako sama ne postupa.

Robovi, kmetovi - dobro su zbrinuti - Nekad javni
magazini - vidi Gagliani.
Za razvoj - istinski realitet, zbiljnost slobode - da bi
njena ideja bila pojam i realitet - da bi sama postala slo
bodna.
pojmu za sebe (ovdje jo ne) - Realitet je perso
nalnost.
ovjek, to je on s pomou svoje subjektivne volje subjektivna volja jest volja osobe - personalnost je samo
zbiljska volja - subjektivna volja je samo zbiljska volja
kao vlasnik.
Vlasnitvo: kolizija, zavist, neprijateljstvo, spor, rato
vi.
Bijeda (osim drugih strasti) - otpasti - ljudi u miru i
ljubavi - i svi braa [?] potrebuju vlasnitvo. Mir - samo
duha - proizvodei sebe iz beskonane suprotnosti.
Dodatak. U vlasnitvu je moja volja osobna, ali osoba je
jedno Ovo; dakle, vlasnitvo postaje ono osobno ove volje. Bu
dui da ja svojoj volji dajem postojanje kroz vlasnitvo, onda
vlasnitvo mora imati i odreenje da bude Ovo, ono Moje. Ovo
je najvanije uenje nunosti privatnog vlasnitva. Ako se izu
zeci mogu praviti posredstvom drave, onda je ipak ona sama
ona koja ih moe praviti: ali, ona je esto, naime u naem dobu,
ponovo proizvela privatno vlasnitvo. Tako su, na primjer, mno
ge drave s pravom ukinule samostane, jer neka zajednica napo
kon nema nikakvog takvog prava na vlasnitvo kao osoba.
APSTRAKTNO PRAVO
99
da imam organsko tijelo, poiva na pojmu ivota i pojmu

duha kao due - na momentima koji su prihvaeni iz filo
zofije prirode (Enciklop, filozof, znan., 259 i dalje, uspo
redi 161, 164 i 298) i antropologije (isto to 318)3.
Ja imam ove udove, ivot, samo ukoliko ja hou; i
votinja se ne moe sama osakatiti ili ubiti, ali ovjek moe.
[uz 47)
Privatni vlasnik kao ovaj - a upravo kao ovaj ja sam
u prirodnom ivotu.
a/ moje tijelo
a/ u odnosu prema meni - ja sebe nalazim u posje
du. Tako takoer po potrebama pribavljam ja sebi spoljanje stvari ivotinje nemaju prava na svoje tijelo
Dodatak. ivotinje, dodue, imaju sebe u posjedu: njihova
dua je u posjedu njihovog tijela; ali one nemaju prava na svoj
ivot jer one to pravo nee.
48.
Tijelo, ukoliko je ono neposredan opstanak, nije primjere
no duhu; da bi bilo njegov voljni organ i nadahnuto sredstvo,
mora ga on tek posjedovati ( 57).
- No za druge ja sam bitno neto slobodno u svom tijelu
kako ga neposredno imam.
Samo zato to sam ja kao ono slobodno iv u tijelu,
ne smije se taj ivi opstanak zloupotrijebiti poput tovarne
ivotinje. Ukoliko ja ivim, moja dua (pojam, a vie ono
slobodno) i tijelo nisu rastavljeni, tijelo je opstanak slobo
de i ja osjea u njemu. Stoga samo bezidejan, sofistiki
razum moe da pravi razliku da stvar po sebi, dua, nee
biti taknuta ili okrnjena ako se tijelo zlostavlja i egzistenci
ja lica podvrgava nasilju nekoga drugoga. Ja sebe mogu iz
svoje egzistencije u sebe povui i uiniti je spoljanjom -
47.
Kao osoba ja sam sam neposredno pojedinac - to u svom
daljem odreenju ponajprije znai: Ja sam iv u ovom organ
skom tijelu, koje je moj, po sadraju opi nepodijeljeni spoljanji opstanak, realna mogunost svakog dalje odreenog opstojanja. No kao osoba imam ja ujedno svoj ivot i tijelo, kao i dru
ge stvari, samo ukoliko je to moja volja.
Da sam ja, sa strane po kojoj ja ne egzistiram kao
onaj to po sebi bitkuje, nego kao neposredni pojam, iv i
3. izd. 366 i dalje., 213, 216, 376; 388
100
posebni osjeaj upraviti izvan sebe i u okovima biti slobo

dan. No to je moja volja, za drugoga sam ja u svojem tije
lu; identina je postavka: slobodan sam za druge samo
kao slobodan u opstanku (vidi moju Znanost logike, I sv.,
str. 49 i dalje"). Nasilje koje je drugi uinio mojem tijelu
jest nasilje uinjeno meni.
To to ja osjeam da diranje i nasilje spram mog
tijela diraju mene neposredno kao zbiljskoga i prisutnoga
sainjava razliku izmeu line uvrede i izmeu povrede
mog spoljanjeg vlasnitva u kojemu moja volja nije u toj
neposrednoj prisutnosti i zbiljnosti.
[uz 48]
U 48. Konkretan posjed; - ali ovdje lini posjed
uope.
/ U odnosu prema drugima Posebna vrsta vlasnitva. Opstanak moje personal
nosti.
ast vlasnitvo predstave - takoer spoljanjost mnjenje, predstava drugih /pripada predstavi/. Ovo ./a ho
u da budem u predstavi drugih - ne ispuniti svoju proiz
voljnost.
To kao kakvoga ja sebe drugima prikazujem, kakav
hou da budem za njih - premda posve moj hir
Ovi drugi, krug meni jednakih, kojima je to neto to
ja hou da budem - pa makar to bilo samo ovo da ja hou
da budem neto, neto takvo to ima ast Pri tome se ne mogu uputati u objektivni sadraj,
jer on nije isto ono lino.
Ovo pripada u njegov sud, (to) je slobodna, istinska
ast -
APSTRAKTNO PRAVO
101
itd. ( 45); tome ovisi posjed prosto kao takav, ali ta posebna
strana u toj sferi apstraktne personalnost jo nije identino po
stavljena sa slobodom. to i koliko ja posjedujem, otuda je
pravna sluajnost.
U personalnosti (Persnlichkeit) vie je osoba (Per
sonen) jednako, ako se ovdje gdje jo ne opstoji takva raz
lika eli govoriti vie. No to je prazna tautologijska po
stavka; jer osoba kao ono apstraktno upravo jo nije ono
to je oposebljeno i to je postavljeno s odreenom razli
kom. Jednakost je apstraktni identitet razuma na koji po
najprije pomilja miljenje to reflektira, a time i osrednjost duha uope, kad mu se odnos jedinstva pojavi u ne
koj razlici. Ovdje bi bila jednakost samo apstraktnih oso
ba kao takvih, jednakost izvan koje pada upravo time sve
to se tie posjeda, to tlo nejednakosti. - Zahtjev za jedna
kost u podjeli zemljita ili ak u ire opstojeoj imovini ko
ji se katkada postavlja utoliko je praznije i povrnije razu
mijevanje ukoliko u tu posebnost pada ne samo spoljanja
prirodna sluajnost nego i cijeli opseg duhovne prirode u
njenoj beskonanoj posebnosti i razlinosti kao i u njenom
do organizma razvijenom umu. - Ne moe se govoriti
nepravednosti prirode u pogledu nejednake razdiobe po
sjeda i imovine, jer priroda nije slobodna, a stoga ni pra
vedna ni nepravedna. Da svi ljudi treba da imaju ono ime
bi podmirivali svoje potrebe, to je dijelom moralna i, izre
ena u toj neodreenosti, dodue, dobronamjerna elja, ali
ta elja, kao uope ono to je dobronamjerno, nije nita
objektivno, a dijelom je ta dostatnost za opstanak neto
drugo nego posjed i pripada jednoj drugoj sferi, graan
skom drutvu.
U odnosu prema spoljanjim stvarima umno je da ja po

sjedujem vlasnitvo; strana posebnoga, meutim, obuhvaa sub
jektivne svrhe, potrebe, proizvoljnost, talente, spoljanje prilike
[uz 49]
Jednakost /identitet/ ljudi po svojoj personalnosti
b/ Spoljanje stvari
Legitimitet - Jednakost u beskonanome, ne u ko
nanome - ogromna razlika -
* I. izd., 1812. U drugom izdanju (1832/33) ovo je mjesto preraeno; Bd

5, str. 125 i dalje
korist -
49.
Pobjeda pravnog - graanskog drutva - prednost,
102
Dodatak. Jednakost koja se.moda eli dovesti u odnos

prema podjeli dobara bila bi, budui da imovina zavisi od mar
ljivosti, za kratko vrijeme ponovo razorena. Ali ono ta se ne da
izvesti to ni ne treba izvoditi. Jer, ljudi su svakako jednaki, ali
samo kao osobe, to znai, s obzirom na izvor njihovog posjeda.
Sljedstveno tome svaki ovjek bi morao imati vlasnitvo. Ako se
odatle hoe govoriti jednakosti onda je to ova jednakost koja
se mora razmotriti. Ali izvan nje pada odreenje posebnosti, to
jest, pitanje koliko ja posjedujem. Ovdje je pogrena tvrdnja da
pravednost zahtijeva da vlasnitvo svakog pojedinca treba da
bude jednako; jer ovo zahtijeva samo to da svako treba da ima
vlasnitvo. Posebnost je mnogo vie ono gdje upravo nejedna
kost ima svoje mjesto, a jednakost bi ovdje bila nepravo. Posve
je tano da ljudi esto dobivaju elju za dobrima drugih; ali up
ravo je to nepravo, jer pravo je ono ta ostaje ravnoduno pre
ma posebnosti.
50.
Samo je po sebi razumljivo, i suvino je odreenje da stvar
pripada onome po vremenu sluajno prvome koji je zaposjeda,
jer drugi ne moe zaposjesti ono to je ve neije vlasnitvo.
[uz 50]
Razlika vremena - Ne zbog toga to je on prvi, nego
to je on to uzeo u posjed - Doe li sad neki, to je on, da
kako, drugi, a onaj prvi - spoljanja odreenja - onaj je
vlasnik.
Dodatak. Dosadanja odreenja poglavito su se ticala sta
va da personalnost mora imati postojanje u vlasnitvu. Iz onoga
to je reeno proizilazi da sada onaj ko prvi zaposjeda jest i
vlasnik. Prvi time nije i vlasnik koji je vie u pravu jer je prvi,
nego jer on ima slobodnu volju, jer tek time da neko drugi dola
zi poslije njega on postaje prvi.
APSTRAKTNO PRAVO
103
51.
Za vlasnitvo kao opstanak personalnosti nije dovoljna
moja unutarnja predstava, kao ni volja da neto treba da bude
moje, nego se za to zahtijeva zaposjedanje. Opstanak to ga ti
me dobiva ono htijenje sadri u sebi spoznatljivost za druge. Da stvar koju ja mogu zaposjesti treba da bude bez vlasnik,
jest ( 50) po sebi razumljivi negativni uvjet, ili se, tavie, odno
si na anticipirani odnos prema drugima.
[uz 51]
Nuno - zaposjedanje - na nekoj stvari moju volju prikazati. To ovdje stjecanje uope. Moje tijelo neposred
no moje - stvari ne - nain da se one uine mojima.
Nain opstanka.
Dodatak. To da osoba svoju volju stavlja u stvar tek jest
pojam vlasnitva, a ono to slijedi je upravo njegova realizacija.
Moj unutarnji akt volje koji kae da je neto moje, mora biti
shvatljiv i za drugog. Ako neku stvar inim mojom onda joj da
jem ovaj predikat koji se na njoj mora pojaviti u vanjskoj formi
a ne samo ostati u mojoj unutarnjoj volji. Djeca se odgajaju ta
ko da se protiv zaposjedanja drugog istie ranije htijenje; ali za
odrasle ljude ovo nije dovoljno, jer se forma subjektiviteta mora
odstraniti i izgraditi prema objektivitetu.
52.
Zaposjedanje ini materiju stvari mojim vlasnitvom, bu
dui da materija za sebe njoj nije svojstvena.
Materija mi prua otpor (i ona je samo to: da mi pru
a otpor), tj. ona svoj apstraktni bitak za sebe pokazuje
meni samo kao apstraktnom duhu, naime kao osjetilnome
(pogrenim nainom dri osjetilno predstavljanje osjetilni
bitak duha onim konkretnim, a umno onim apstraktnim),
ali u odnosu prema volji i vlasnitvu, nema taj materijalni
bitak za sebe nikakve istine. Zaposjedanje kao spoljanji
in kojim se ostvaruje ope pravo prisvajanja prirodnih

stvari nastupa pod uvjetima fizike snage, lukavstva, spret
nosti, uope posredovanja, kojim se na tjelesni nain dola
zi do neega. Po kvalitativnoj razlinosti prirodnih stvari
ima prisvajanje i posjedovanje tih stvari beskonano raz
nolik smisao i isto tako beskonano ogranienje i sluaj
nost. Rod i ono elementarno, kao takvi, ionako nisu pred
met osobne pojedinanosti, da bi to postali i da bi mogli
biti prisvojeni, moraju tek postati pojedinani (udisaj zra
ka, gutljaj vode). U nemogunosti da se posjeduje spoljanji rad kao takav i ono elementarno, ne treba smatrati spoljanju fiziku nemogunost kao posljednju, nego da oso
ba kao volja sebe odreuje kao pojedinanost i da je kao
osoba istovremeno neposredna pojedinanost, pa da se ti
me takoer kao takva odnosi prema spoljanjem kao pre
ma pojedinanostima ( 13, bilj., 43). - Prisvajanje i spoljanje posjedovanje postaje stoga takoer na beskonaan
nain vie ili manje neodreeno i nepotpuno. No materija
nije uvijek bez bitnog oblika i samo s pomou njega ona je
neto. Sto ja vie sebi prisvajam taj oblik, to vie dolazim i
u zbiljski posjed stvari. Troenje prehrambenih sredstava
je proimanje i promjena njihove kvalitativne prirode, po
kojoj su prije troenja ono to jesu. Obrazovanje mog or
ganskog tijela u spretnosti, kao i obrazovanje mog duha,
takoer je vie ili manje potpuno posjedovanje i proima
nje; duh je ono to sebi mogu najpotpunije prisvojiti. No
ta zbiljnost prisvajanja razliita je od vlasnitva kao takvo
ga koje je izvreno slobodnom voljom. Spram njega nije
stvar zadrala za sebe neto svoje, sve ako u posjedu, kao
spoljanjem odnosu, jo i preostane neka spoljanjost. Mi
sao mora ovladati praznom apstraktnou materije bez
svojstava, koja treba da ostane vlastita u vlasnitvu izvan
mene i stvari.
[uz 52]
Oblik i materija mogu biti rastavljeni - Materija
srebro - oblik moj rad - Ako je materija ve vlasnitvo,
ostaje vlasnitvo - s pomou oblika uzimati u posjed, dru
gi ve na drugi nain posjednik.
105
APSTRAKTNO PRAVO
Oblik uope nain kako je on za mene - on moe biti

na vie naina, po jednome pripada ovaj, drugome drugi
nain.
[uz 52 primjed.]
a/ Materija nije nita protiv volje
/ U tome to ja uzimam u posjed preostaje neto
to nisam uzeo u posjed - ali ne kao materija - jer zapos
jedanje je spoljanji in Dodatak. Fichte je postavio pitanje da li je materija, kad
je ja formiram, takoer moja5. Po njemu, ako sam od zlata na
pravio au neko drugi mora biti slobodan da uzme zlato samo
ako time ne oteuje moj rad. Koliko se ovo moe razdvojiti u
pretstavi, toliko je ova razlika faktiki jedno prazno cjepidlae
nje; jer ako ja u posjed uzmem jedno polje i obraujem ga, on
da moje vlasnitvo nije samo brazda nego ono ire, zemlja koja
tu spada. Ja, naime, hou da u posjed uzmem ovu materiju, cje
linu: ona stoga ne ostaje bez gospodara, ne svoja vlastita. Jer
ako materija ostaje izvan forme koju sam dao predmetu, onda je
forma upravo znak da stvar treba biti moja; ona stoga ne ostaje
izvan moje volje, ne izvan onoga to sam ja htio. Stoga ne posto
ji nita to bi neko drugi trebao uzeti u posjed.
53.
Blia su odreenja vlasnitva u odnosu volje prema stvari;
taj je odnos a) neposredno zaposjedanje ukoliko volja opstoji u
stvari, kao neemu pozitivnome, ) ukoliko je stvar neto nega
tivno spram nje, volja opstoji u njoj kao u neemu to valja ne
girati - upotreba, ) reflektiranje volje u sebe iz stvari - pospoIjavanje (otuivanje)*; - pozitivni, negativni i beskonani sud
volje stvari.
5
Temelji prirodnog prava, 1796 ( 19 A)

* Verusserung - vidi biljeke uz 40, 43. i 65. - Bilj. prev.
106
uz53]
A. Vlasnitvo u posjedovanju neke pojedinane stva
ri.
B. Vlasnitvo - time to se stvar dijeli u pojedinano
i ope - Dijeljenje, diferencija
Interes posjed nekog opeg i na opi nain, time u
elementu ope volje. Ovaj interes valja slijediti.
Uzimanje u posjed pojedinanoga i opega, cjeline
Stjecanje cjeline.
u/ Uzimanje u posjed pojedinanoga znak je uzima
nja u posjed cjeline - upotrijebljene] kao cjeline.
Puka razluenost pojedinanoga ili posebnoga - i
opega.
/ Ukoliko je oboje, vlasnitvo upotrebe i vlasnitvo
cjeline, razlueno.
Stjecanje pojedinanoga s pomou cjeline, polazei
od opega, koje ja - kao ja - imam.
/ No ja samo takoer ono ope - uzimanje u po
sjed, njegova upotreba.
Vlasnitvo na nekog opeg, s ravnodunou njegova
specifinog svojstva. Vrijednost - i moja unutranjost. Ti
me mogunost pospoljavanja specifine pojedinane stva
ri - budui da ja ostajem vlasnik.
Izdvajanje, raspadanje posjeda pojedinanoga] i op
ega.
- Ope se pri tome samo dijeli u dvostruko ope a/
ope spoljanje stvari i / ope moje, moje vjetine, talenti
itd.
Tako pojedinanost u B., upotreba, djelatnost, jest
a./ potronja / ona koja proizvodi. Pojedinanost je pro
lazna strana, te C. djelatnost realiziranja razlike - jest po
spoljavanje, kao negativni moment - afirmativni je ugo
vor.
Nain ujednaavanja ja i stvari a/ moja volja i moja fizika snaga - spoljanji sinte
tini nain i oblik - Apstrakcija da je neto moje / Ujednaenje - je nuno da propadne samostal
nost stvari - upotreba tek ovo pravo svladavanje
a/ i / je apstraktno.
APSTRAKTNO PRAVO
1 0 7
/ Pospoljavanje, ponovno rastavljanje, negiranje,

naputanje njegove specifine osebujnosti, te ostajanje u
posjedu opega, vrijednosti**
- Proizvodnje iz neposrednog posjeda
Pospoljavanje po / njegovoj specifinoj osebujnos
ti, a njenom odravanju po a/.
Odvajanje posebnoga i opega - Ja mogu ponajprije
zadrati samo ope. Ostaje da a/ jest neto moje - ostaje
uope, tj. kao ope - i / ja prestajem posjedovati poseb
no. /Ve se u upotrebi pokazuje ova razlika/
A. Zaposjedanje
54.
Zaposjedanje je dijelom neposredno tjelesno uzimanje, di
jelom formiranje, dijelom puko oznaivanje.
Dodatak. Ovi naini zaposjedanja sadre napredovanje od
odreenja pojedinanosti prema odreenju openitosti. Tjeles
no zahvatanje moe se dogaati samo na pojedinanim stvari
ma, a tome nasuprot, oznaavanje je zaposjedanje pomou
predstave. Ja se pri tom ponaam pretstavljajui i mislim da je
stvar u njenoj cjelosti moja, ne samo dio kojeg mogu tjelesno
uzeti u posjed.
55.
a) Tjelesno je uzimanje po osjetilnoj strani, budui da sam
ja u tom posjedu neposredno prisutan i da je time moja volja is
to tako spoznatljiva, najpotpuniji nain; ali uope samo subjek
tivan, privremen i po opsegu, kao i po kvalitativnoj prirodi
predmeta, nadasve ogranien. - Opseg se tog zaposjedanja ne
to proiruje vezom u koju ja mogu dovesti neto sa stvarima,
** [dodano olovkom:) u [?] upotrebi [iznad toga: snaga], koja je neposi edno neko zaposijedanje
108
ve na drugi nain mojima, ili u koju inae neto sluajno dolazi

drugim posredovanjima.
Mehanike sile, oruje, instrumenti proiruju pod
ruje moje vlasti. - Veze kao mora, rijeke, koje plau moje
zemljite, zemljite koje je podobno za lov, pau i drugu
namjeru, a koje granii s mojim vrstim vlasnitvom, ka
menje i drugo leite minerala pod mojom njivom, bogat
stva u mom zemljitu ili pod mojim zemljitem itd. - ili ve
ze koje tek dolaze s vremenom i sluajno (kao jedan dio
takozvanih prirodnih akcesija, aluvija i tome slino, tako
er nasukavanje) -, foetura je, akcesija mojoj imovini, ali
kao organski odnos nije nikakvo spoljanje pridodavanje
drugoj stvari koju posjedujem, pa je stoga sasvim druge
vrste nego ostale akcesije - te su veze dijelom lake, dije
lom iskljuive mogunosti da se neto uzme u posjed ili da
se upotrijebi za jednog posjednika spram drugoga, a djelo
mice se ono pridolo moe smatrati nesamostalnom akcidencijom stvari kojoj je pridola. Uope, to su spoljanje
sveze koje nemaju pojam i ivotnost za svoje karike. One
stoga pripadaju 'aurnu za iznoenje i odmjeravanje razlo
ga i proturazloga, te pozitivnom zakonodavstvu - za dono
enje odluke veoj ili manjoj bitnosti ili nebitnosti odno
sa.
[uz 55]
Spoljanje je uzimanje u posjed nesavreno, nepot
puno uope. - ovjek uzima u posjed, ima vlasnitvo kao misaon ovjek. - to on kao misaoni hoe, jest cjelina,
ope - takoer ne za sada - kao ovo na ovom mjestu (mo
joj ruci), kao to tap imam u ruci samo na jednom mjestu.
Sto ja kao opu stvar imam u posjedu, mogu samo s po
mou ope volje - Ja bivam subjektivno odreen kao opa
volja - Prijelaz - u ugovor Sve pojedinano odmah dalje dosie - spoljanja ve
za - ili organska - Foetura - voe - mladunad ivotinja.
Nadalje ja posjedujem stvar - s itavim opsegom uv
jeta njene upotrebe - servitus luminum - oranica usred
drugih - mora imati put - spoljanju vezu u kojoj je ona
jedino upotrebljiva, jer je upotreba glavna stvar - vidi za
tim - prava posljedica nunosti upotrebe.
APSTRAKTNO PRAVO
109
Dodatak. Zaposjedanje je posve pojedinane vrste: ja u

posjed ne uzimam vie nego to dotiem svojim tijelom ali ono
Drugo je odmah u tome da vanjske stvari imaju iru rasprostrtost nego to je ja mogu zahvatiti. S time to ja neto takvo
imam u posjedu u vezi je i neto drugo. Zaposjedanje izvravam
pomou ruke ali se njegova oblast moe proiriti. Ruka je onaj
veliki organ kojeg nema ivotinja a ono to njom obuhvatim
moe i samo postati sredstvom kojim zahvatam dalje. Ako neto
posjedujem onda razum odmah prelazi na to da je mogue ne
samo ono to je neposredno zaposjednuto nego i ono to je s
njim povezano. Ovdje pozitivno pravo mora postaviti svoja od
reenja jer se iz pojma ne moe izvesti nita vie.
56.
Odreenje da je neto moje dobiva formiranjem spoljanjost koja za sebe opstoji, te prestaje biti ogranieno na moju
prisutnost u ovom prostoru i ovom vremenu i na prisutnost mog
znanja i htijenja.
Formiranje je utoliko posjedovanje najprimjernije
ideji, jer u sebi ujedinjuje ono subjektivno i objektivno,
inae beskonano razliito po kvalitativnoj prirodi pred
meta i razliitosti prirodnih svrha. - Ovamo pripada i for
miranje organskoga, kod kojega ono to ja na njemu inim
ne ostaje kao neto spoljanje, nego se asimilira; obraiva
nje zemlje, kultura bilja, pripitomljavanje, krmljenje i ga
jenje ivotinja; - nadalje, posredne pripreme za iskoriavanje elementarnih tvari ili sila, pripremljeno djelovanje
jedne tvari na drugu itd.
[uz 56]
/ Moja je volja prikazujui se objektivno - predstavljaju
i objektivno - u znakovima subjektivno predstavlja.
Formiranje ini a/ moju volju objektivnom, spoljanjom, postojanom i / puta stvar objektivnom - puta da
stvar ostane.
110
APSTRAKTNO PRAVO
savanjem i odravanjem ivota, ishranjivanjem, odgaja

njem, dobroinstvom, vlastitim pristajanjem itd.), kao i op
ravdavanje jedne vladavine kao pukog gospodstva uope i
sav historijski nazor pravu ropstva i gospodstva, osniva
na stajalitu da ovjeka valja uzeti kao prirodno bie uop
e po nekoj egzistenciji (emu takoer pripada proizvolj
nost) koja nije primjerena njegovu pojmu. Tvrdnja apso
lutnom nepravu ropstva, nasuprot tome, dri se vrsto po
jma ovjeka kao duha, kao po sebi slobodnoga, pa je jed
nostrana u tome to uzima ovjeka kao slobodnoga od pri
rode, ili, to je isto, pojam kao takav u svojoj neposrednos
ti, a ne ideju kao ono istinito. Ta antinomija, kao i svaka
antinomija, poiva na formalnom miljenju, koje fiksira i
tvrdi oba momenta jedne ideje odijeljeno, svaki za sebe, a
time neprimjereno ideji i u njihovoj neistini. Slobodan je
duh upravo ovo ( 21): ne biti puki pojam ili po sebi, nego
ukinuti taj formalizam samoga sebe i time neposrednu pri
rodnu egzistenciju, pa dati sebi egzistenciju samo kao svo
ju, kao slobodnu egzistenciju. Ona strana antinomije, koja
tvrdi pojam slobode, ima otuda prednost to moe sadra
vati apsolutno polazite za istinu, ali samo polazite, dok
druga strana, koja ostaje pri bespojmovnoj egzistenciji, ni
kako ne sadrava gledite umnosti i prava. Stajalite slo
bodne volje, kojim poinje pravo i pravna znanost, ve je
iznad neistinitog stajalita na kojemu je ovjek kao prirod
no bie i samo kao pojam koji po sebi bitkuje, a stoga
podoban za ropstvo. Ta ranija neistinita pojava tie se du
ha koji je samo tek na stajalitu svoje svijesti, dijalektika
pojma i samo tek neposredne svijesti slobodi prouzroku
je ba ovdje borbu priznanja i odnos gospodstva i ropstva
(vidi Fenomenologiju duha, str. 115 i dalje, i Enciklop. fi
lozof, znan. 352)6. Da se, pak, objektivni duh, sadraj
prava, i sam opet ne shvaa samo u njegovu subjektivnom
pojmu, a na taj se nain to da ovjek po sebi i za sebe nije
odreen za ropstvo, ne shvaa opet samo kao puko treba
da (Sollen, imperativ, obaveznost), to se zbiva samo u
spoznaji da ideja slobode istinski opstoji samo kao drava.
[uz 56. primjed.]

Uzimanje u posjed dovreno samo potronjom prohtjeva - u / brigu - za buduu upotrebu.
Gajenje, krmljenje ivotinja - to* prerauje oblik ne ostaje spoljanji oblik ovdje uope, da ja neto na njoj
inim - na njoj ukoliko je to ivo, samostalno. - Gajenje,
tj. ribe, divlja ne strijeljati, za istrebljenje - ne loviti mla
dunad riba. - Pripitomljavanje - u njima proizvesti navikuMlinovi; - vjetrenjae
Dodatak. Ovo formiranje moe empirijski poprimiti najrazliitije oblike. Njiva koju obraujem se time formira. U od
nosu na ono anorgansko formiranje nije uvijek direktno. Kada,
na primjer, gradim vjetrenjau onda nisam formirao vazduh ali
pravim jednu formu za iskoritavanje vazduha koji mi ne smije
biti oduzet zato to ga ja sm nisam formirao. I to da poteujem divlja moe se smatrati jednom vrstom formiranja, jer je to
ponaanje s obzirom na odranje predmeta. Svakako je samo
dresura ivotinja jedno direktnije formiranje koje vie polazi od
mene.
57.
ovjek je neposrednom egzistencijom po samome sebi ne
to prirodno, spoljanje svom pojmu: tek obrazovanjem svog
vlastitog tijela i duha, uglavnom time to njegova samosvijest
sebe shvaa kao slobodnu, poinje on sebe da posjeduje i posta
je vlasnitvo sebe samoga i spram drugih. To je uzimanje u po
sjed, obrnuto, isto tako ozbiljavanje onoga to je on po svom
pojmu (kao mogunost, mo, sposobnost), ime je to isto tako
tek postalo njegovim kao i predmetom te postaje razliitim od
jednostavne samosvijesti, a na taj nain sposobno da dobije ob
lik stvari (usporedi primj. uz 43).
Utvreno ovlatenje ropstva (u svim njegovim bliim
zasnivanjima fizikom silom, ratnim zarobljenitvom, spa* [iznad toga:] to jest. ta ja na njoj inim
1]1
lje.
* Fenomenologija, Bd 3. str. 145 i dalje; Enciklopedija, 3. izd. 430 i da
12
[UZ 57]
no.
U 57. spomenuto je - pri formiranju - je heteroge
ovjek se mora sam formirati. Povijestan je, tj. pri

pada vremenu, povijesti prije slobode - tu je povijest.
Spomenuto je u pogledu ropstva, da bi se naznailo
kamo ono pripada, kako se mora prosuivati - ropstvo je
neto povijesno - to znai ono pada, pripada u stanje prije
prava - relativno je - itavo stanje ne treba da bude, jest
stanje apsolutnog prava - ali unutar takvog stanja nuno
(je) pravno. To znai, ona samosvijest slobode koja je na
takvom stupnju opstoji. - Ako se kae, ropstvo je po sebi i
za sebe nepravo - posve je ispravno. Nunost drave. No objektivno je pravo bitno isto tako subjektivno za se
be, tj. nije kamen, neto spoljanje, samo vrsto, nego to je
volja duha - opeg duha, opeg obrazovanja. - Nepravo
je, dakle, po sebi i za sebe, tj. ono je vlastita opa samosvi
jest - ne htjeti biti rob - niti gospodar: nitko gospodar, ni
tko rob - ali isto tako nitko rob, nitko gospodar - To ne
moe biti krivica ove ili one individue - ne moe biti rije
ovome ili onome da su robovi - ali svih, cjeline. - U za
padnoj Indiji esto su se bunili crnci, na otocima jo sada
itamo svake godine i ee u toku godine pobunama ali oni postaju rtve opeg stanja. - Ipak oni mogu umrije
ti kao slobodni; stanje pojedinca uvjetovano onim opim.
- Pobune same dokaz pukog parcijalnog raspoloenja. Isto tako ne moe biti rijei krivici ovoga ili onoga to su
gospodari. - emu ovisi promjena opeg stanja -
APSTRAKTNO PRAVO
113
rodno; - dakle ne identino sa subjektivitetom, tj. sa

mnom koji znam, hou, sa istim subjektivitetom, ne u mo
joj vlasti, prezenciji duha - Ja kao subjekt ono to vlada,
upotrebljava; - dakle prisvojiti spoljanje, to ukrotiti. Ta
ko ovdje tome utoliko valja takoer govoriti - i jer (su)
ove vjetine - kao razluene od mene, postavljene su tako
da se mogu razlikovati, tako da se mogu uiniti spoljanje
da se mogu takoer od mene otuiti kao stvari - / Pred
stava - sjeati se neega spoljanjega, usvojiti ga; isto ta
ko, obrnuto, predstava - unutarnje uiniti spoljanjim. Jer
to je po sebi ono moje, dakle unutranje; Obrazovanje ona
postavlja kao neto od mene razlueno - kao podvrgnuto
mojoj prirodnoj volji ovjek je sam slobodan, uope u posjedu samoga se
be, samo s pomou obrazovanja (vidi u primjed.). No slo
boda ne moe postati neim to je pospoljivo, pa ovdje to
ne treba spominjati. - Formiranje za slobodu samu (njeno
realiziranje) i za njeno odranje jest drava.
Dodatak. Ako se brani stanovite da je ovjek po sebi i za
sebe slobodan, onda se time proklinje ropstvo. Ali to da je neko
rob lei u njegovoj vlastitoj volji, kao to to u volji nekog naro
da lei, ako je podjarmljen. To nije samo nepravo onih koji pra
ve robove ili koji podjarmljuju nego nepravo robova i podjar
mljenih samih. Ropstvo pada u prijelaz od prirodnosti ovjeka
ka istinski obiajnom stanju; ono pada u jedan svijet gdje ne
pravo jo jest pravo. Ovdje vai nepravo i isto tako nuno se na
lazi na svom mjestu.
Uope prazno, protivurjeno pitanje to je pravo u

prirodnom stanju - pod uvjetom jednog nepravnog stanja.
- Dokle god se pita samo za pojam po sebi, ne moe se re
i da je ropstvo nepravedno - jer pojam po sebi nije ideja,
ne sadrava samosvijest po sebi i za sebe.
Formiranje je izlaganje neega unutarnjega - Ovdje
ve razdvajanje - u spoljanju openitost i u unutarnju.
) Zaposjedanje, koje nije za sebe zbiljsko, nego koje sa

mo predstavlja moju volju, jest neki znak stvari, ije znaenje
treba da bude da sam ja u nju stavio svoju volju. To je zaposje
danje po predmetnom opsegu i znaenju vrlo neodreeno.
57. a) Kod uzimanja u posjed uvijek dvovrsni pred

meti - spoljanjost i ja: - Ja - prema mojoj konkretnoj
strani, razlika od mene kao apstraktuma. / Ono konkret
no je neposredno udnja sposobnosti, imovina - samo pri-
[uz 58]
Formiranje dijelom a/ neposredno posjedovanje za
mene, moja volja kao takva objektivna - / dijelom za
druge - tj. u ovaj objektivitet stupa jedan za druge -
58.
- OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
114
Formiranje - openito bez moje line prisutnosti, tj.

za druge (takoer za mene) - (Pripitomljene ivotinje osta
ju sigurnije u mojoj zatiti)
Posjed ima fizikalnu stranu i stranu predstave za
druge.
58. Znakovi. - Oba naina uzimanja u posjed za
pravo [a i ] ih samo predstavljaju, - Formiranje nije, ili je
malo neposredno - na svaki su nain nepotpuno - prvi neposr. uvijek [uzima] samo jedan dio stvari zbiljski u posjed
- drugi ne neposredno u povezanosti - isto tako formira
nje. - Nije nuno - da se vie ini, za mene - ili protiv
stvari - ali tu-bitak* je bitak za drugo - ovdje (je) glavna
stvar ono drugo moje personalnosti - kao moje - druge
personalnosti te spoznatljivost. - Za ove druge potreban
je samo jedan znak - jer znak je opstanak - ne kao mojeg
zbiljskog posjeda, ve onog to sam predstavio, onoga to
se htjelo - a to predstavljeno, to to se htjelo jest neto op
e. No znak, kri na nekoj obali, da je itava zemlja moja,
(jest) dvoznaan, neodreen. S jedne strane, dakle, jer znak predstavlja predstavu
- [on je] dalekoseniji - vredniji, upravljen na predstavu,
- s druge strane, dakako, neodreeniji -**
Neposredno uzimanje u posjed rijetko se zbiva a/ iz
faktinog spoljanjeg razloga, jer je sve u posjedu, vlasni
tvu, dakle jer su drugi ve vlasnici / treba s voljom dru
goga, s opom voljom i u njoj da bude vlasnitvo, / moe
biti potpuniji nego ovdje, naime, a) itava stvar kao a/ i
b/ stalna.
Oznaka - pobosti znak u zemlju
Oblik sveden na znak, jer oblik- [ovdje] samo parci
jalno uzimanje u posjed.
Znak /tome pripada takoer upotreba/ je predstava
uope - i za predstavu. Smisao drukije nego neposred
nost - uzimanje u posjed cjeline moe biti samo s pomou
predstave, a moja volja treba da je ona koja predstavlja,
izvor.
* Dasein sam ovdje preveo kao tu-bitak, a ne opstanak. - Bilj. prev.

** [iznad toga:] predstavljanje - apsolutni osim iz [7] unutranjega vjeni
APSTRAKTNO PRAVO
H5
da se ponaa kao ona koja predstavlja - ujedno s odree

njem da stvar ostane objektivna. Potronja je potpuno uzi
manje u posjed.
a/ Oblik stvari / vrijednost potpunog uzimanja u
posjed.
Moj je posjed neto predstavljeno znakom; - ja ga
inim samo neim predstavljenim u upotrebi.
Spoljanje stvari, koje treba da kao takve i dalje op
stoje, mogu se samo po cjelini onoga to su one, s pomou
predstave uzeti u posjed.
Znakovi - dvije vrste a) neto to ima moj oblik
(stvar, da je to ovdje utvreno) potpuno je spoljanja pojedinanost: / opa, itava stvar koja je moje vlasnitvo
onim parcijalnim posjedom. U znaku se priznaje da je ne
posredno posjedovanje neto parcijalno, ili da /je/ otuda
stvar posve moja; - moja volja u vlasnitvu cjelina.
Ovo pojedinano kao takvo, razlueno od onoga op
ega stvari, tako egzistira; pojedinano kao akcidencija
koja nestaje. Realno oznaivanje.
Dodatak. Zaposjedanje oznaavanjem je najsavrenije od
svih jer i ostali naini imaju, vie ili manje, dejstvo znaka po se
bi. Kada zahvatam neku stvar ili je formiram, onda je posljed
nje znaenje isto tako jedan znak i to za druge, da bi se ovo is
kljuilo ili da bi se pokazalo da sam ja svoju volju stavio u stvar.
Pojam znaka je, naime, u tome da stvar ne vai kao to ta ona
jeste, nego kao ono ta treba da znai. Znaka, na primjer, znai
biti graanin u nekoj dravi, premda boja nema nikakve veze sa
nacijom i ne prikazuje sebe nego naciju. Time da ovjek moe
dati neki znak i da preko njega moe sticati, on pokazuje upra
vo svoju vlast nad stvarima.
B. Upotreba stvari
59.
Zaposjedanjem dobiva stvar predikat, da je moja, a volja
ima pozitivan odnos spram nje. U tom je identitetu stvar isto ta-
116
ko postavljena kao neto negativno, a moja je volja u tom odre

enju posebna, potreba, nahoenje itd. No moja potreba kao
posebnost jedne volje jest ono pozitivno to sebe zadovoljava, a
stvar, kao ono po sebi negativno, samo je za tu potrebu i slui
toj potrebi. - Upotreba je to realiziranje moje potrebe s pomou
promjene, unitavanja, troenja stvari, ija se nesamosvojna pri
roda time oituje i koja tako ispunjava svoje odreenje.
Da je upotreba realna strana i zbiljnost vlasnitva, to
predstava ima u vidu kad vlasnitvo koje se ne upotreblja
va smatra mrtvim i bez vlasnika, a za njegovo nezakonito
prisvajanje navodi kao razlog da ga vlasnik nije upotreb
ljavao. - No vlasnikova volja, prema kojoj je neka stvar
njegova, prvi je supstancijalni osnov, ije je dalje odree
nje - upotreba - samo pojava i posebni nain koji dolazi
poslije onog opeg osnova.
[uz 59]
Odreenje je stvari da se upotrebljava - izvravanje
mog vlasnitva na nju - ozbiljenje toga da je ona moja.
Servitus (Hein [eccius] 391, i d.,) pripada prijeko k
res incorporates Takoer usufructus je servitus, Upotreba stvari ima realno znaenje u pravnom
smislu (osim treega, zadovoljavanje mojih potreba) - nai
me a/ fiziki neposredno zahvaanje i potronja i / da
bude zahvaanje opega - znak 59. Odnos se razlikuje kao afirmativni - stvar cjeli
ne, openitost - i negativni, - prazna pojedinanost, kao
moj posjed a/ cjeline / s pomou znaka na pojedinano
me.
Upotreba - suprotnost pojedinanosti stvari - i nje
kao supstancije, trajne. Iskoriavanje izraava poblie od
ravanje stvari.
Dodatak. Kada u znaku stvari uope na openit nain uzi
mam u posjed, onda u upotrebi lei jo jedan opi odnos, time
to stvar nije priznata u njenoj posebnosti nego je negiram.
Stvar je uniena na sredstvo zadovoljenja moje potrebe. Kada ja
i stvar idemo zajedno, onda se, time to postajemo identini, je-
APSTRAKTNO
PRAVO
117
dan od njenih kvaliteta mora izgubiti. Ali ja sam iv, ja sam onaj
koji hoe i koji je istinski afirmativan; stvar je, naprotiv, ono
prirodno. Ona, dakle, mora propasti a ja se odravam, to je
uope prednost i um organskog.
60.
Iskoriavanje neke stvari u neposrednom prisvajanju jest
za sebe pojedinano zaposjedanje. Ukoliko se meutim, iskori
avanje temelji na trajnoj potrebi i ukoliko je to ponovljeno is
koriavanje jedne tvorevine koja se obnavlja, pa se otprilike
ograniava radi odravanja tog obnavljanja, onda ove i druge
okolnosti ono neposredno pojedinano prisvajanje ine znakom
da ono treba da ima znaenje opeg zaposjedanja, a time zapos
jedanja elementarnog ili organskog osnova ili inih uvjeta takvih
tvorevina.
[uz 60]
a/ 60. - Iskoriavanje kao znak zahvaanja itave stva
ri, - naime pojedinano iskoriuje -. Razlika stvari od iskoriavanja - Jedinstvo jest u znaku vlasnika
/ sva pojedinana iskoriavanja sainjavaju stvar
zbiljski - 61.
Do sada pretpostavljeno neposredno pojedinano u
posjedu - sada openito 60 sadrava ope odreenje ove sfere.
a/ Neposredna upotreba - upotreba u opemu - jest
zapravo fizika - spoljanja - odnosi se na posebno - i
ima ujedno vii smisao C - ili razlikovanje moje neposred
nosti i openitosti Uzimanje u posjed ispunjava svoje* odreenje u ne
posrednoj upotrebi
/ Troenje - Uzimanje pojedinanosti samo stvar ali utoliko za predstavu - takoer openite stvari - Moja
potreba kao takva samo u ovom trenutku - ali ovjek kao
misaon mora htjeti posjedovati neto ope - Briga
* [Iznad toga]: dobiva to. - Bili. njem. izd.
118
ili troenje je znak - znak i neposredno posjedovanje

u jednome.
61.
Kako je supstancija stvari za sebe koja je moje vlasnitvo
njena spoljanjost, tj. njen nesupstancijalitet - ona spram mene
nije konana svrha u sebi samoj ( 42) i kako je ta realizirana
spoljanjost upotreba ili iskoriavanje to ga ia ostvarujem, ci
jela upotreba ili iskoriavanje je stvar u svom cijelom opsegu,
tako da sam ja, ako mi pripada upotreba, vlasnik stvari, od koje
izvan cijelog opsega upotrebe ne preostaje nita to bi moglo bi
ti vlasnitvo nekoga drugoga.
[uz 61]
U upotrebi - kao unitavanju pojedinanosti - poka
zuje se objektivna priroda stvari.
Troenje - Ja mogu ono ope uzeti u posjed samo u
predstavi, ako to treba da bude moje - onda stoji posjedo
vanje samo za druge Ponajprije neposredni naini povlae se - k odree
nosti pojedinanosti neposrednog opstanka - spram ope
ga - k znaku uope.
a/ Fiziki odnos upotrebe prema vlasnitvu cjeline;
- Upotreba jest
a/ Potronja cjeline kod pojedinanih stvari, / kod
elementarnih i organskih stvari, zrak, bujica - nadomjeta
se - ivotinja - pera ptica - konjska snaga nadomjeta se
mirom - Rasploivanje divljai, domaih ivotinja - troi
se individua, odrava rod - / Upotreba je talenata - ta
lenti, vjetine su po svojoj prirodi cjelina - / Obrazova
nje, njihovo proizvoenje / Proizvodnja - rad - ne puki
rast - kao ivotinje, treba za to da deru.
/ Pravni odnos, razlika i veza, meusobni odnos
pojedinanosti i openitosti. - Upotreba, potronja poje
dinanosti, ali a/ Pojedinanost je / openitost, snaga,
imovina, supstancija, ono postojano. Posjed obojega, iskoriavanja i cjeline, onoga postojanoga - vlasnitvo moe
biti razliito - ukoliko oboje djeljivo - (kao cjelina i dio) -
APSTRAKTNO PRAVO
1 19
Dodatak. Odnos upotrebe prema vlasnitvu isti je kao i

odnos supstancije prema onom akcidentalnom, unutarnjeg pre
ma spoljanjem, sile prema njenom ispoljavanju. Sila jest samo
onda ukoliko se ispoljava; njiva je njiva samo ukoliko ima pri
nos. Dakle, onaj ko upotrebljava neku njivu vlasnik je cjeline, a
prazna je apstrakcija da se na predmetu prizna jo neko drugo
vlasnitvo.
62.
Otuda je razliita od vlasnitva same stvari samo djelimina ili privremena upotreba, kao i djelomian i privremen posjed
koji meni pripada (kao sama djelomina ili privremena mogu
nost upotrebljavanja stvari). Kad bi itav opseg upotrebe bio
moj, dok bi apstraktno vlasnitvo trebalo da bude nekoga dru
goga, tada bi stvar, kao moja, bila potpuno proeta mojom vo
ljom (preanji i 52), a istovremeno bi u njoj bilo za mene
neto neproimljivo, volja, i to prazna volja nekoga drugoga ja bih sebi u stvari kao pozitivna volja bio objektivan i ujedno
neobjektivan - odnos apsolutnog protivurjeja. - Stoga je vlas
nitvo u bitnosti slobodno, puno vlasnitvo.
Razlikovanje izmeu prava na cijeli opseg upotrebe i
izmeu apstraktnog vlasnitva7 pripada praznom razumu,
kojemu ono istinito nije ideja, ovdje kao jedinstvo vlasni
tva ili osobne volje uope i njenog realiteta, nego kojemu
vae kao neto istinito oba ova momenta u njihovu meu
sobnom rastavljanju. Otuda, kao zbiljski odnos, to razliko
vanje jest odnos praznog gospodstva koji bi se mogao na
zvati ludilom personalnosti (kad se ludilo ne bi izricalo sa
moj pukoj predstavi, subjekta i njegove zbiljnosti, koje su
zajedno u neposrednom protivurjeju), jer bi ono moje
u nekom objektu trebalo da bude neposredno moja poje
dinana iskljuiva volja i jedna druga pojedinana isklju
iva volja. - U Institutiones, libr., II, tit. IV, reeno je:
ususfructus est jus alienis rebus uteni, fruendi salva rerum substantia. Dalje se kae na istom mjestu: ne ta
rnen in Universum inutiles essent proprietates, semper ab' A: "Razlikovanje izmeu prava... i apstraktnog vlasnitva"
118
ili troenje je znak - znak i neposredno posjedovanje

u jednome.
61.
Kako je supstancija stvari za sebe koja je moje vlasnitvo
njena spoljanjost, tj. njen nesupstancijalitet - ona spram mene
nije konana svrha u sebi samoj ( 42) i kako je ta realizirana
spoljanjost upotreba ili iskoriavanje to ga ia ostvarujem, ci
jela upotreba ili iskoriavanje je stvar u svom cijelom opsegu,
tako da sam ja, ako mi pripada upotreba, vlasnik stvari, od koje
izvan cijelog opsega upotrebe ne preostaje nita to bi moglo bi
ti vlasnitvo nekoga drugoga.
[uz 61]
U upotrebi - kao unitavanju pojedinanosti - poka
zuje se objektivna priroda stvari.
Troenje - Ja mogu ono ope uzeti u posjed samo u
predstavi, ako to treba da bude moje - onda stoji posjedo
vanje samo za druge Ponajprije neposredni naini povlae se - k odree
nosti pojedinanosti neposrednog opstanka - spram ope
ga - k znaku uope.
a/ Fiziki odnos upotrebe prema vlasnitvu cjeline;
- Upotreba jest
a/ Potronja cjeline kod pojedinanih stvari, / kod
elementarnih i organskih stvari, zrak, bujica - nadomjeta
se - ivotinja - pera ptica - konjska snaga nadomjeta se
mirom - Rasploivanje divljai, domaih ivotinja - troi
se individua, odrava rod - / Upotreba je talenata - ta
lenti, vjetine su po svojoj prirodi cjelina - / Obrazova
nje, njihovo proizvoenje / Proizvodnja - rad - ne puki
rast - kao ivotinje, treba za to da deru.
/ Pravni odnos, razlika i veza, meusobni odnos
pojedinanosti i openitosti. - Upotreba, potronja poje
dinanosti, ali a/ Pojedinanost je / openitost, snaga,
imovina, supstancija, ono postojano. Posjed obojega, iskoriavanja i cjeline, onoga postojanoga - vlasnitvo moe
biti razliito - ukoliko oboje djeljivo - (kao cjelina i dio) -
APSTRAKTNO PRAVO
119
Dodatak. Odnos upotrebe prema vlasnitvu isti je kao i

odnos supstancije prema onom akcidentalnom, unutarnjeg pre
ma spoljanjem, sile prema njenom ispoljavanju. Sila jest samo
onda ukoliko se ispoljava; njiva je njiva samo ukoliko ima pri
nos. Dakle, onaj ko upotrebljava neku njivu vlasnik je cjeline, a
prazna je apstrakcija da se na predmetu prizna jo neko drugo
vlasnitvo.
62.
Otuda je razliita od vlasnitva same stvari samo djelimina ili privremena upotreba, kao i djelomian i privremen posjed
koji meni pripada (kao sama djelomina ili privremena mogu
nost upotrebljavanja stvari). Kad bi itav opseg upotrebe bio
moj, dok bi apstraktno vlasnitvo trebalo da bude nekoga dru
goga, tada bi stvar, kao moja, bila potpuno proeta mojom vo
ljom (preanji i 52), a istovremeno bi u njoj bilo za mene
neto neproimljivo, volja, i to prazna volja nekoga drugoga ja bih sebi u stvari kao pozitivna volja bio objektivan i ujedno
neobjektivan - odnos apsolutnog protivurjeja. - Stoga je vlas
nitvo u bitnosti slobodno, puno vlasnitvo.
Razlikovanje izmeu prava na cijeli opseg upotrebe i
izmeu apstraktnog vlasnitva7 pripada praznom razumu,
kojemu ono istinito nije ideja, ovdje kao jedinstvo vlasni
tva ili osobne volje uope i njenog realiteta, nego kojemu
vae kao neto istinito oba ova momenta u njihovu meu
sobnom rastavljanju. Otuda, kao zbiljski odnos, to razliko
vanje jest odnos praznog gospodstva koji bi se mogao na
zvati ludilom personalnosti (kad se ludilo ne bi izricalo sa
moj pukoj predstavi, subjekta i njegove zbiljnosti, koje su
zajedno u neposrednom protivurjeju), jer bi ono moje
u nekom objektu trebalo da bude neposredno moja poje
dinana iskljuiva volja i jedna druga pojedinana isklju
iva volja. - U Institutiones, libr., II, tit. IV, reeno je:
ususfructus est jus alienis rebus utendi, fruendi salva rerum substantia. Dalje se kae na istom mjestu: ne ta
rnen in Universum inutiles essent proprietates, semper ab7
A: "Razlikovanje izmeu prava... i apstraktnog vlasnitva"
120
scedente usufructu ,placuit, certis modis extingui usumfructum et ad proprietatem reverti.8 - Placuit - kao da bi
bio tek hir ili odluka da se onom praznom razlikovanju
ovim odreenjem dade smisao. Proprietas semper abscedente usufructu bila bi ne samo inutilis, nego ne bi bila vi
e ni proprietas. - Druga razlikovanja samog vlasnitva,
kao u res mancipi i nec mancipi, pretresanje dominium a
Quiritarium i Bonitarium i tome slino, ne pripadaju ova
mo, jer se ne odnose ni na kakvo pojmovno odreenje
vlasnitva, pa su samo historijske delikatese tog prava. No odnosi dominu directi i dominu utilis, emfiteutski*
ugovor i ostali odnosi feudalnih dobara prema svojim na
sljednim i drugim nametima, primicima, nadnicama, itd. u
njihovim razliitim odreenjima, kad su takvi nameti neotkupljivi, sadravaju, s jedne strane, gornje razlikovanje, a,
s druge strane, i ne, upravo ukoliko su nameti povezani s
dominio utili, ime dominium directum ujedno postaje do
minium utile. Kad takvi odnosi ne bi sadravali nita nego
samo ono razlikovanje u njegovoj strogoj apstrakciji, tada
u tome ne bi bila zapravo dva gospodara (domini), nego
jedan vlasnik i prazni gospodar jedan iznad drugoga. No,
zbog nameta to su dva vlasnika koji su u odnosu. Pa ipak,
oni nisu u odnosu zajednikog vlasnitva. Takvom odnosu
najblii je prijelaz s onoga; - prijelaz koji je tada u tome
ve poeo kad je na dominium directum obraunan pri
nos, pa se smatrao kao ono bitno, tako da se ono neproraunljivo gospodstva nad vlasnitvom, to se otprilike smat
ralo plemenitou, dometnulo onome utile, to je ovdje
ono umno.
Ve je dobrih tisuu i po godina da je s kranstvom
otpoela cvjetati sloboda osobe, pa je postala, unutar ina
e malog dijela ljudskog roda, opim principom. Sloboda
vlasnitva, meutim, od juer je, moe se rei, priznata ov8
Uivanje je pravo da se upotrebljava tuda stvar i da se iz nje izvlae
plodovi pri emu se odrava supstancija stvari - Time da bi posjednici kroz
trajno razdvajanje od uivanja bili nepotrebni, bilo je utvreno da se uivanje
pod odreenim okolnostima gasi i vraa se posjedu.
* bmfiteuza, stvarno pravo to ga ima nasljedni zakupac (emfiteut) na tu
oj zemlji. To je pravo nasljedno i emfiteut ga moe prodati, a vlasniku zemlje
plaa odreenu svotu, te zato moe iskoriavati posjed potpuno za sebe. Taj
oblik prava javlja se od cara Hadrijana (117-135). - Bilj. prev.
APSTRAKTNO PRAVO
1 21
dje-ondje kao princip. Primjer iz svjetske povijesti duini vremena to ga treba duh za napredovanje u svojoj samosvijesti - i protiv nestrpljivosti mnjenja.
[uz 62. primjed.]
Gospodstvo ovdje nije nita nego ovisnost nekome
drugome u upotrebi mojeg vlasnitva. - Pristanak da se
ono proda a da drugi ne bi imao koristi Ogranienje s dvije strane a/ Suvlasnitvo - s obzi
rom na utile / puka prazna dosjetka
Ogranienje s obzirom na...
R. [es] Mane. [ipi] Hein [eccius, Antiquarum Roma
norum liber I (1772),] p. 439. 1) praedia in Italico solo, 2)
jura praediorum rusticorum, velut actus, via, aquaeductus,
3) servi mancipio dati, 4) quadrupedes qui dorso collove
domantur, asini, equi, non bestiae ut elephanti, cameli, 5)
hereditas, v. familia - Posebni nain prodaje s pomou
mancipacije, que more solenni tradebantur res quinque
testes' meu njima jedan lipripens, koji je morao drati
mjedenu vagu - sinovi isto tako emancipirani. Otac je
mancipirao sina nekome drugome, ovaj ga je remancipirao ocu - tek tada nakon trostruke mancipacije - otac ga
je manumitirao
Domini Quiritarii re usucapta vacui erant a litibus;
quod secus se habebat in dominis bonitariis, Hein str. 452.
(usucapio - res immobiles biennio, mobiles anno usucapiebantur p. 475). Samo u Italiji, rec mancipi; u provincija
ma fundorum provincialium proprietatem nunquam
adquirebat privatus,
sed populus, adeoque in iis non procedebat usucapio.10
* Zemljoposjedi, samoi i Italiji, 2. Prava zemljoradnikih dobara kao
pravo ispae, prava na put i pravo na navodnjavanje, 3. Robovi koji su steeni
kupovinom, 4. etvoronone ivotinje, koje se na leima ili vratu vode hamovi
ma, magarci, konji ali ne divlje ivotinje kao slonovi, kamile, 5. Nasljedstvo (vi
di?) porodica. - Mancipacija, pri emu se stvari predaju sveanom ceremoni
jom, pet svjedoka...
10
Vlasnik jednog dominiuma quartirium (res mancipi) bio je, ako je
stvari stekao zastarjevanjem, lien svakog pravnog spora; drugaije kod vlasni
ka jednog dominiuma bonitiarum (res nec mancipi). - Sticanje zastarjevanjem;
kod pokretnih stvari nakon dvije godine, kod nepokretnih nakon jedne godine.
- U provincijama vlasnitvo nikad nije bilo steeno na tlu i zemljitu od nekog
privatnika nego od zajednice, i stoga ovdje nije bilo nikakvog sticanja zastarije
vanjem.
j 22
a/ Ukidanje praznog gospodstva

/ Dijeljenje gospodstva to je prelo u udio.
Neodvojivo - neotuivo - u proizvoljnosti drugoga
- on mi moe to oprostiti - protivno je privatnom vlasni
tvu, vidi gore - kao a/ protivno slobodnom punom vlas
nitvu; - ipak takoer neodoljivost, nesposobnost da se
vlasnitvo uini privatnim vlasnitvom je nesloboda vlas
nitva - po onom odreenju - Pri dijeljenju teko je odre
diti udio ako je prinos zasnovan kazualno, kao u zgoljnom
gospodstvu, eod, hvala, laudemium, nadnica Emphyteusis Hein. Antt. Vol. II p. 140. - a g r i permissi municipiis, ut ex eorum reditu onera municipiorum
sustinerentur, aedesque publicae factae tectoque conservarentur. - Pensio, vectigal.
Et inculti agri hac lege fruendi, redeuntia inde vectigalia emphyteuseos et canonis nominibus insigniebantur:"
- Spor tko je od obaju vlasnik Nasljedno leno, zakupnina na nasljedno imanje nasljeivanje, otuivanje
Sad dolazi 64.
i 63 uz C, vrijednost Po 64 zastarijevanje - da se govori opemu kao
unutarnjemu - vidi margine pored 62. [vidi str. 72 iz 63]
Ovdje cjelina, moja vjetina, okretnost; 63.
Stvar je u upotrebi pojedinana, odreena po kvalitetu i
kvantitetu, i u vezi s jednom specifinom potrebom. No njena
specifina upotrebljivost ujedno je kao kvantitativno odreena
usporediva s drugim stvarima iste upotrebljivosti, kao to je spe
cifina potreba kojoj slui ujedno potreba uope, pa je u tome
11
Emfiteuza (= pravo uivanja neke nepokretne stvari, pod uslovom me

lioracije i jednog godinjeg plaanja dadbine) - njiva koju je prepustila opi
na, da bi time od njenih prihoda mogle biti ispunjene obaveze opine i da bi se
mogle odravati javne zgrade. Plaanja; dadbine.
Neobraene njive, koje su se koristile na osnovu ovog prava, a iz toga te
kui prihodi bili su oznaeni imenima emfiteuza i kanon.
APSTRAKTNO PRAVO
123
po svojoj posebnosti isto tako usporediva s drugim potrebama,

a po tome je i stvar usporediva sa stvarima koje su upotrebljive
za druge potrebe. Ta njena openitost, ija jednostavna odree
nost proizlazi iz partikulariteta stvari tako da se ujedno apstra
hira od tog specifinog kvaliteta, jest vrijednost stvari, u emu je
odreen njen istinski supstancijalitet i predmet je svijesti. Kao
potpuni vlasnik stvari, ja sam vlasnik isto tako njene vrijednosti
kao i njene upotrebe.
Nosilac lena razlikuje se u svom vlasnitvu po tome
to on treba da bude samo vlasnik upotrebe, a ne vrijed
nosti stvari.
[uz 63]
Razvoj misli - Isticanje opega neposredna posjedovanja - u znaku razlikovanje ne
posredne pojedinanosti i supstancije.
to je za mene, - u upotrebi, jest specifini nepos
redni kvalitet stvari - ono ope - mogunost upotrebe a/ Upotreba razlikuje prolaznu pojedinanost i supstanci
ju, ono ope stvari.
/ Drugo razlikovanje. Upotreba je odnos spram od
reene, specifine potrebe - ovaj odnos sam predstavljen
na opi nain - kao upotrebljivost i specifina kvalitativna
odreenost pretvorena u kvantitativnu - (krug, elipsa, pa
rabola - algebarski izraz, tako da specifina razlika pada u
puku kvantitativnu razliku koeficijenta). - Specifina je
stvar takoer ovdje znak, predstavlja vrijednost - bogat
stvo u novcu ili oranicama.
- Zgoljna razlika izmeu onoga to je vie ili onoga
manje - to je novac, moe se razumjeti samo ako se zna
to je vrijednost Mnogo toga postaje jasno - ako se ima vrsto odre
enje onoga to je vrijednost.
Vrijednost, mogunost koja se odrava da se zadovo
lji jedna potreba.
Vrijednost - izraena u novcu - za sebe predstavlje
na. Novac ne moe biti neposredno za sebe upotrijebljen,
nego se mora pretvoriti - u specifine stvari.
Od ega je sastavljena odreena vrijednost - neto je
drugo.
124
a/ nuna potreba - ali to najjeftinije - jer tako esto

[?] sredstvo zadovoljavanja - samo u vrijeme nude.
Mnotvo, rijetkost, - vrijeme, talent koji se zahtijeva
da bi se proizvela neka stvar - tj. mnotvo, kvantum sred
stava koja to predstavlja Pretium affectionis - posebna potreba, nazor koji ja
tome imam - ne ono apstraktno, potreba uope
63. primjed. Posjed porodice za vjenost, ali ne
prodati - ne na to kredit - ivot dandanas uinjen alodijem, ve Friedrich Wilhelm I. - Ogranienje vlasnitva da
nije bio slobodan pojam realan, nije bio primjeren umu, tj.
neslobodan - Ogranienje nije umno, jo neumno
Dodatak. Ono kvalitativno ovdje iezava u formi kvanti
tativnog. Time to, naime, govorim potrebi, ona je naziv pod
koji se mogu podvesti najrazliitije stvari a njihovo zajednitvo
ini da ih ja onda mogu mjeriti. Napredovanje misli tako ide od
specifinog kvaliteta stvari do ravnodunosti ove odreenosti,
dakle ka kvantitetu. Slino se dogaa u matematici. Ako, na pri
mjer, definiram ta je krug, ta je elipsa i parabola, onda vidimo
da se oni nalaze kao specifino razliiti. Uprkos tome se razlika
ovih razliitih krivulja odreuje puko kvantitativno, naime tako
da se to tie samo jedne kvantitativne razlike koja se odnosi na
same koeficijente, na puko empirijske veliine. U vlasnitvu je
kvantitativna odreenost, koja istupa iz kvalitativnog, vrijed
nost. Ono kvalitativno ovdje daje kvantum za kvantitet i kao
takvo je isto tako ouvano kao i ukinuto. Posmatramo li pojam
vrijednosti, onda e se sama stvar vidjeti samo kao znak i ona
ne vai kao ona sama nego kao ono koliko je vrijedna. Mjenica,
na primjer, ne pretpostavlja svoju papirnu prirodu nego je samo
znak neeg drugog openitog, vrijednosti. Vrijednost neke stvari
moe biti veoma raznovrsna u odnosu na potrebu; ali ako se ne
eli izraziti ono specifino nego ono apstraktno vrijednosti, on
da je to novac. Novac reprezentira sve stvari, ali on time ne pri
kazuje samo potrebu nego je samo znak za nju, sam je ponovo
odreen specifinom vrijednou koju izraava samo kao ono
apstraktno. Uope se moe biti vlasnikom neke stvari a da se
ujedno ne bude vlasnikom njene vrijednosti. Neka porodicaskoja svoja dobra ne moe prodati ili zaloiti nije gospodar vrijed
nosti. Ali, budui da je ova forma vlasnitva neprimjerena nje-
APSTRAKTNO PRAVO
125
govom pojmu, onda takva ogranienja (leno, fideikomisse) naj

ee iezavaju.
64.
Oblik to je dan posjedu i znak sami su spoljanje okol
nosti, bez subjektivne prisutnosti volje, koja* jedino sainjava
njihovo zuaenje i vrijednost. Ta prisutnost, koja je upotreba, iskoriavanje ili drugo ispoljavanje volje, pada u vrijeme s obzi
rom na koje je objektivitet trajanje tog ispoljavanja. Bez tog tra
janja, stvar, kao naputena od zbiljnosti volje i posjeda, ostaje
bez gospodara; ja stoga gubim ili stjeem vlasnitvo zastarjevanjem.
Stoga zastarjevanje nije uvedeno u pravo prosto iz
nekog spoljanjeg obzira koji je u protivnosti sa strogim
pravom, iz obzira da se prekinu sporovi i zapletanja koji
bi zbog starih zahtjeva nastali oko sigurnosti vlasnitva
itd. Nego, zastarjevanje se temelji na odreenju realiteta
vlasnitva, nunosti, da se ispolji volja da se neto ima. Javni su spomenici nacionalno vlasnitvo ili, zapravo, kao
uope umjetnika djela s obzirom na iskoriavanje, oni s
pomou due, koja u njima stoluje, vae kao sjeanja i as
ti, kao ive i samostalne svrhe; ali naputeni od te due,
ostaju oni s te strane, za neku naciju, bez gospodara i po
staju sluajan privatni posjed, kao npr. grka, egipatska
umjetnika djela u Turskoj. - Pravo privatnog vlasnitva
porodice nekog pisca na njegove proizvode zastarijeva iz
slinih razloga; oni ostaju bez gospodara u tom smislu to
(suprotno onim spomenicima) prelaze u ope vlasnitvo i
nakon njihova posebnog iskoriavanja tih stvari - sluaj
ni privatni posjed. - Gola zemlja, posveena grobovima ili
neupotrebi za sebe na vjena vremena, sadri praznu ne
prisutnu proizvoljnost, ijim se povreivanjem nita zbilj
sko ne povreuje, ali ije se potivanje stoga takoer ne
moe garantirati.
Subjektivna prisutnost volje. - Bilj. prev.
[UZ 6 4 ]
Trajno izjanjavanje volje - Inae uvidjeti da je stvar

derelinkvirana.
64. Otuivanje neupotrebom - 65/ izriito.
Ako je on samo za to smatrao da je bez gospodara no ako to, meutim, nije zbiljski? - upravo zbiljnosti vlas
nitva pripada spoljanjost i vidljivost.
[uz 64 primjed.]
Pripada vrijednosti
- zastarijevanje gubitkom vrijednosti - isto tako pi
evo privatno vlasnitvo - pokretna vrijednost - uope
promjena vrijednosti.
a/ fizikalno. Mramorne statue za peenje krea, me
tal, staro gvode, zlatno i srebrno posude,
/ duhovna vrijednost - oblik.
Zastarijevanje - umjetnikih spomenika - nemaju
vie svoje izvorne vrijednosti pretium affectionis, koja lei
u specifinoj potrebi koju ja time zadovoljavam - Boii li
kovi - Palladium, s neba pala stijena [koja
nije napravljena rukom] - beskonane vrijednosti - uz ovo
specifino je povezana dobrobit jednog naroda - Nacija ije su duhovno vlasnitvo oni bili napusti
la ih je. Ako su ove prestale - npr. takoer znanstvene, s
obzirom na fine instrumente, [-] nemaju vie nikakve vri
jednosti - ne vie mogunost - Drukije Gajus
Crkvena dobra - misne zadubine - vjeno svjetlo povlae se u znaenje obinih dobara, stvari - nisu nikak
vo odreeno privatno vlasnitvo, ve opine, za upotrebu
za njeno dobro.
tampanu knjigu svatko ponovo takoer moe na
praviti - to je neka vrijednost [?], imovina, 69, primjed.,
koju pisac nee da otui pojedinanim primjerkom - moj
je manuskript mene sasvim drukije stajao - vremena, na
pora, itd. nego onog koji kupuje jedan primjerak; - ja pro
dajem - i ja hou da vrijednost - u drugom liku, naime
novcu - primim - To je pak neodredivo - ionako duhovna
- vrijednost se meni pretampavanjem - otima -
APSTRAKTNO PRAVO
127
Najloiji roman moe utoliko imati vie vrijednosti

nego najtemeljitija knjiga - vrijednost ovisi tek prodaji,
ukusu publike Moje poblie (kvantitativno) vlasnitvo - ono moje u
tome jest moj duh, talent, Ja ostajem utoliko gospodar nad tim da to pobolja
vam, mijenjam - ukoliko to ostaje jo u vezi s mojom najvlastitijom duhovnou - pa je moja stvar da ga tako pomnogostruavam, ili preraujem - Sve dotle dok sam ja u
ivotu, mogu ja to - Zatim za pobonu svrhu Ako publika vie voli staro izdanje a pisac je tvrdog
lav pa daje samo svoje novo, onda moe publika takvim
sredstvom podmiriti svoju potrebu. Ovo bitno - da je ov
dje potreba publike koja ima pravo da zahtijeva svoje za
dovoljenje. - Ako sada samo roba, sredstvo da se zadovo
lji potreba - bez daljeg sudjelovanja ili mogunosti duhov
nog dodavanja, duhovne osebujnosti - to je ovo postala
puka stvar - ako izlazi iznova, dokazuje da ja to sada jo
odobravam, da je [to] moj sadanji stupanj duhovne iz
gradnje ja sebe sada tako dajem. To je prikaz moje um
jetnosti i vjetine*.
Dodatak. Zastarijevanje poiva na pretpostavci da sam
stvari prestao posmatrati kao moje. Jer, tome da neto ostaje
mojim, pripada trajanje moje volje a ovo se pokazuje kroz upot
rebu ili odravanje. - Gubitak vrijednosti javnih spomenika u
reformaciji se esto pokazivalo prilikom misnih zadubina. Duh
starih konfesija, to znai misne zadubine, bijae iezao i one
su se stoga mogle uzeti u posjed kao vlasnitvo.
* Ispod toga: m[oj] pristanak da se tako pojavi. - Bilj. njem. izd.
128
GEORG
WILHELM
FRIEDRICH
HEGEL
C. Otuivanje* vlasnitva
65.
Ja se svog vlasnitva mogu odrei, jer ono je moje samo
ukoliko u nj stavljam svoju volju - tako da ja svoju stvar uope
putam (derelinquere) od sebe kao stvar bez gospodara, ili je
preputam volji nekoga drugoga za posjedovanjem - ali samo
ukoliko je stvar po svojoj prirodi neto spoijanje (usserliches).
[uz 65]
65. Ne ukidanje potronjom, v[e] dijeljenje uope.
Interes zbog iduih odreenja. Pri otuivanju nastupa
vlasnitvo koje nastaje takvo kakvo postaje tek u ispoljavanju i s obzirom na otuivanje. Zaposjedanje koje je
upotreba.
Stvar mogu uzeti u posjed, uiniti je vlasnitvom, jer
je ona - po svojoj istini, po svojemu pojmu - stvar - Ja i
onaj drugi uinili smo neto protiv prirode stvari. Tek uko
liko sam ja sebe uzeo u posjed - nisam rob, mogu imati
privatno pravo spram nekog drugog i on spram mene. - Ja
nisam stvar bez sopstva - nego vlastita volja, koja ponaj
prije moe sobom raspolagati - da je ovo apsolutno nuni
uvjet Ukoliko ja sam sebe izdajem za roba, inim neto
suprotno samome sebi - biti slobodna volja koja nije ni
tko - ne biti nikakva slobodna volja, to je moja slobodna
volja. Slobodna volja je samo ona koja sebe ima za sad
raj.
* Rije Entusserung preveo sam, kako je uobiajeno, kao otuiva
nje samo zato da itaoca, naviknutog na kolokvijalnu upotrebu te rijei, ne do
vedem u zabunu u pogledu njenog smisla. Mislim da bi inae, moda, bilo bolje
tu rije prevesti sa pospoljavanje, jer bismo tako i u naem jeziku sauvali njen
prvotni korijen, pa bismo je mogli smisleno povezati sa ausser spoljanji,
usserung ispoljavanje, ussern = ispoljavati, verussern = pospoljavati.
Doista je za puno razumijevanje filozofove misli izvanredno znaajno upuiva
nje na izvorno jezino porijeklo rijei, ali mi smo, poradi razumljivosti, ipak mo
rali, ostati pri otuivanju'} tako donekle onemoguiti njeno filozofsko i lingvis
tiko izvoenje iz ausser, usserung itd. Vidi takoer bilj. uz 43. - Bilj. prev.
APSTRAKTNO PRAVO
129
Obiajnost, religija - slobodna samosvijest mojeg

identiteta s onim to je u meni aposolutno, supstancijalno,
bit - misaono, intelektualno, samo ukoliko sam ja ono mi
saono - ovjek - ne moe me uiniti nekim drugim nego
to ja jesam.
Dodatak. Ako je zastarijevanje jedno otuenje sa ne
direktno izraenom voljom, onda je istinsko otuenje izja
va volje da ja stvar vie neu smatrati mojom. Sve to moe
biti shvaeno i tako da je otuenje jedno istinsko zaposje
danje. Neposredno zaposjedanje je prvi momenat vlasni
tva; isto tako se tako vlasnitvo stie upotrebom, a trei
momenat je onda jedinstvo obojega, zauzimanje kroz otu
enje.
66.
Neotuiva (unverusserlich) su stoga ona dobra, ili, tavie supstancijalna odreenja - kao i nezastarljivo pravo na njih
- to sainjavaju moju najvlastitiju osobu i opu bit moje sa
mosvijesti, kao to su moja linost uope, moja opa sloboda
volje, obiajnost, religija.
Da bi ono to je duh po svom pojmu ili po sebi bio
takoer i u opstojanju i za sebe (time da bi bio lice, sposo
ban za vlasnitvo, da bi imao obiajnost, religiju), - ta je
ideja sama njegov pojam (kao causa sui, tj. kao slobodan
uzrok, on je takav, cuius natura non potest concipi nisi
existens,12 Spinoza, Etika, S. I., Def. I). U istom tom po
jmu, da je on ono to on jest samo s pomou sebe samoga
i kao beskonano vraanje iz prirodne neposrednosti svog
opstojanja u sebe, lei mogunost suprotnosti izmeu ono
ga to je on samo po sebi a ne i za sebe ( 57), kao i obrat
no, izmeu onoga to je on samo za sebe a ne po sebi (u
volji zlo) - i u tome mogunost otuivanja personalnosti i
njegova supstancijalnog bitka - bilo da se to otuivanje
dogaa na nesvjestan ili izriit nain. - Primjeri otuiva11
ija se priroda moe pojmiti samo kao postojea12
9 - OSNOVNE CRTE FILOZOFUE PRAVA
130
nja personalnost su ropstvo, tjelesno ropstvo, nesposob

nost da se posjeduje vlasnitvo, nesloboda njegova itd.,
otuivanje inteligentne umnosti, moraliteta, obiajnosti,
religije javlja se u praznovjerju, u autoritetu koji se prizna
je drugim poznatim autoritetima i u neogranienoj moi
da mi se odreuje i propisuje koje poslove treba da ura
dim (ako se tko iznajmi izriito za razbojnitvo, umorstvo
ili za mogunost zloinstva), da mi se odreuje i propisuje
to je dunost po savjesti, religiozna istina itd. - Pravo na
neto takvo nepospoljivo* jest nezastarljivo, jer akt kojim
ja uzimam u posjed svoju personalnost i supstancijalnu
bit, inei sebe neim pravno sposobnim i uraunljivim,
moralnim, religioznim, uzima ta odreenja upravo od spoljanjosti (usserlichkeit), koja im je jedino dala sposob
nost da budu u posjedu nekoga drugoga. Tim ukidanjem
spoljanjosti otpada vremensko odreenje i svi razlozi koji
bi mogli biti uzeti iz mojeg ranijeg pristajanja ili doputanja. Taj moj povratak u sebe samoga, ime ja sebi omogu
ujem da egzistiram kao ideja, kao pravno i moralno lice,
ukida dosadanji odnos i nepravo koje sam ja i drugi ui
nio mojem pojmu i umu, da se dopustilo da se s beskona
nom egzistencijom samosvijesti postupa i ima postupati
kao s neim spoljanjim. Taj povratak u sebe otkriva protivurjeje da sam drugome dao u posjed svoju pravnu spo
sobnost, obiajnost, religioznost, to ja sam nisam posje
dovao i to, im to posjedujem, egzistira upravo bitno sa
mo kao moje, a ne kao neto spoljanje.
[uz 66]
Nepunoljetan nema nikakvo pravo - Punoljetnost je
prvi uvjet svake pravne sposobnosti. Sva prava, po svojoj
prirodi, ne mogu biti nekoga drugoga.
Ja sam vlasnik ivotinja, biljaka - i drugih stvari pretpostavka da su oni vremenski, prolazni, smrtni - pod
vrgnuti prirodi - ovo je njihovo odreenje; - Ja sm stvar
- odreenje da ja kao stvar, priroda, propadam i postajem
slobodan - uskrsavam - ovo moje odreenje.
* Unverusserlich, neotuiv. - Bilj. prev.
APSTRAKTNO PRAVO
131
- Priroda povreuje tamo takoer vlasnitvo - Tu se

to pojavljuje a/ kao jednostrana volja kod ovjeka koji se
be oslobaa, sila - / spram njegove ranije volje; - isto ta
ko kod prirode a/ jednostrani in prirode / spram nje
nog ranijeg doputanja opstojanja stvari Vrste da se stjee vlasnitvo - vrste, tok od spoljanjega k unutranjemu.
A. Zaposjedanje kao neposredno. Nastaje razlikova
nje zaposjednute pojedinanosti i supstancije. Opa stvar,
znak, predstavljeno zaposjedanje.
B. takoer predstavljeno zaposjedanje - negacija ne
posrednosti, ali posredovana upotrebom, tj. ukidanjem ne
posredne pojedinanosti u kojoj imam stvar - Upotreba
iznosi, oznauje vlasnika - uzimam jo u posjed neto spo
ljanje, ali ne ono neposredno.
C. Takoer zaposjedanje (upotreba koja nije samo
zaposjedanje ve takoer proizvoenje stvari) - Stjecanje
vlasnitva a/ apstraktno: otuenje, / ispoljavanje kao
proizvodnja/ - Negacija koja je u sebi pozitivna. Ono
unutarnje moje - refleksija u mene. Upotreba i neposred
no zaposjedanje u jednome. Tok A. Negacija neposrednosti B/ Upotreba negaci
je neposrednosti i jo posjed, vlasnitvo neega neposred
noga C/ Proizvoenje iz mene.
[uz 66 primjed]
Takoer je pravo da se ivi neotuivo, tj. za
proizvoljnost. Netko se prodaje, za smrt; - Novac za nje
govu porodicu ili neku drugu upotrebu - tko ga kupuje i
ubija, osakauje, - ubojica. (Kastracija - uenje kirurkih
operacija - vaenje zuba).
>[Uz: Ovaj povratak mene u mene samoga...]
a) to sam ja samo po sebi, ja sam spoljanje; slobo
dan, religiozan, obiajnostan itd., samo po sebi: dakle, ne
slobodan, nereligiozan itd.
b) Za mene, tako sam ja tek istinski - ali to postajanje za sebe ini vlasnitvu, posjedu drugoga tetu - /Od
teta - pravedno u dobroj vjeri - Sveenik to slui misu,
132
koji ivi od itanja mise, za to je prihvaen, namjeten od

drugih ili u ime drugih/.
On ima posla s nekim drugim.
Dodatak. U prirodi stvari lei to da rob ima apsolutno
pravo da sebe oslobodi, da, ako je neko svoju udorednost iz
najmio za razbojnitvo i umorstvo, onda je ovo po sebi i za sebe
nitavno i svako posjeduje ovlaenje da povue ovaj ugovor.
Isto tako se postupa sa iznajmljivanjem religioznosti nekom
sveteniku koji je moj ispovjednik, jer takvu unutarnjost ovjek
treba srediti sa samim sobom. Religioznost kod koje je njen je
dan dio stavljen u ruku nekog drugog, nije nikakva religioznost
jer je duh samo jedan i on mora stanovati u meni; meni treba
pripadati sjedinjenje onog bitka-po-sebi-i-za-sebe.
67.
Od svojih posebnih, tjelesnih i duhovnih vjetina i mogu
nosti djelovanja mogu ja drugome pospoljiti* pojedinane pro
izvode i neku vremenski ogranienu upotrebu, jer one tim ogra
nienjem dobivaju neki spoljanji odnos prema mojem totalite
tu i openitosti. Pospoljavanjem [otuenjem] ovog cijelog, s po
mou rada konkretnog vremena i totaliteta moje proizvodnje ja
bih ono supstancijalno proizvodnje, svoju opu djelatnost i zbi
ljnost, svoju linost, uinio vlasnitvom jednoga drugoga.
To je isti odnos, kao gore u 61, izmeu supstancije
stvari i njenog iskoriavanja; kao to je ovo iskoriavanje razliito od onoga samo ukoliko je ogranieno, tako je
isto upotreba mojih snaga samo utoliko razliita od njih
samih i time od mene, ukoliko je kvantitativno ogranie
na; -totalitet ispoljavanja neke snage jest snaga sama, totalitet ispoljavanja akcidencija jest supstancija - totali
tet ispoljavanja oposebljavanj (specifikacija) jest ono op
e.
* [u rukopisu] tj. koju netko drugi moe uiniti od toga.
APSTRAKTNO PRAVO
133
[uz 67]
Odnos apsolutno unutarnjeg prema njegovoj spoljanjosti.
Dodatak. Ovdje razmotrena razlika je razlika izmeu ne
kog roba i dananjeg sluge ili nadniara. Atinski rob bi moda
imao lake dunosti i duhovniji rad nego u pravilu naa poslu
ga, ali on je ipak bio rob jer cijeli je opseg njegove djelatnosti
bio predan gospodaru.
68.
Ono osebujno u duhovnom proizvodu moe nainom is
poljavanja neku stvar neposredno preobratiti u takvu spoljanjost koju sada isto tako mogu proizvesti drugi, tako da sadanji
vlasnik njenim stjecanjem, osim to on time sebi moe prisvojiti
priopene misli ili tehniki pronalazak, koja mogunost dijelom
(kod knjievnih djela) sainjava jedino odreenje i vrijednost
stjecanja, dolazi ujedno u posjed opeg naina da se tako ispoijava i da takve stvari mnogostruko proizvodi.
Kod umjetnikih je djela oblik kao stvar, koji u spoljanjem materijalu slikovito prikazuje misao, u tolikoj
mjeri osebujnost individue koja proizvodi da je njegovo
imitiranje bitno proizvod vlastite duhovne i tehnike vje
tine. Kod knjievnog je djela oblik po kojemu je ono neka
spoljanja stvar, isto kao kod pronalaenja tehnike spra
ve, mehanike vrste - ondje jer se misao prikazuje samo
nizom pojedinanih apstraktnih znakova a ne u konkret
nom stvaranju, ovdje jer ona uope ima mehaniki sadraj
- pa nain proizvoenja takvih stvari kao stvari spada me
u obine umjenosti. - Izmeu ekstrema umjetnikog
djela i zanatlijske proizvodnje opstoje, uostalom, prijelazi
koji as vie as manje imaju u sebi neto od jednoga ili
drugoga.
[uz 68]
Slikarstvo - umjetniko djelo - ne znak - ve prikaz
- oponaanje - osjetilnost predstavlja to ono treba da
znai.
134
APSTRAKTNO PRAVO
68. Ja hou da dobijem za to vrijednost, ono koliko

je mene to stajalo Duhovna je proizvodnja neto u sebi ope - Duh Pojedinani runi rad - oranje - ne umjenost u to
me kao u stroju, satu, koji se podraava - Tko stjee ono
pojedinane, takoer i vjetinu, dosjetljivost, otroumnost,
talent - tj. sposobnost (op.) da proizvodi isto, a ne spo
sobnost da iznalazi, tj. da ponovno uini neto drugo, ali
isto.
U spisateljskoj proizvodnji, dodue, ne vjetina - ali
isto tako sposobnost da se to proizvodi.
Kod umjetnikih djela ne - Modus proizvodnje sam
ono osebujno - Znakovi u jeziku; da su znakovi, to ja ta
koer nisam uinio - opstoji ve u narodu - takoer spoljanje stvari. U stroju - sredstvo, spoljanje stvari - samo
kompozicija, oblik, osebujan - ali mehaniki
69.
Budui da stjecatelj takvog proizvoda posjeduje punu
upotrebu i vrijednost primjerka kao onoga pojedinanoga, on je
njegov potpuni i slobodni vlasnik kao neega pojedinanoga,
premda autor spisa ili pronalaza tehnike sprave ostaje vlasnik
opeg naina umnoavanja takvih proizvoda i stvari, koji on op
i nain nije neposredno pospoljio [otuio], nego ga sebi moe
zadrati kao vlastito pospoljavanje.
Ono supstancijalno u pievu i pronalazaevu pravu
ne valja traiti prvenstveno u tome to on pri otuivanju
pojedinanog primjerka hotimino ini uvjetom da mo
gunost da drugi sada takoer proizvodi takve produkte
kao stvari, mogunost koja time dolazi u njegov posjed, ne
postane vlasnitvom toga drugoga, nego da ostane pronalazaevo vlasnitvo. Prvo je pitanje da li je takvo rastavlja
nje vlasnitva stvari od mogunosti, koja je dana s njome
da se ta stvar takoer proizvodi, dopustivo u pojmu i ne
ukida li puno, slobodno vlasnitvo ( 62) - ime tek dolazi
u proizvoljnost prvog duhovnog proizvoaa da tu mogu
nost zadri za sebe ili da je kao neku vrijednost pospolji
135
[otui], ili da za sebe ne polae nikakvu vrijednost na nju,

naputajui s pojedinanom stvari takoer i nju. Ova mo
gunost ima, naime, tu osobitost da je ona u stvari ona
strana po kojoj ova nije samo posjed nego i imovina (vidi
dolje 170 i dalje), tako da to lei u posebnom nainu spo
ljanje upotrebe stvari, pa je razliito i odjeljivo od upotre
be za koju je stvar neposredno odreena (ona nije, kao to
se kae, takva accessio naturalis kao foetura). Kako pak
razlika pada u ono po svojoj prirodi djeljivo, u spoljanju
upotrebu, zato zadravanje jednog dijela pri pospoljavanju [otuivanju] drugog dijela upotrebe nije priudraj jed
nog gospodstva bez utile. - Prosto negativno, ali prvotno
unapreivanje znanosti i umjetnosti jest da se oni koji u
njima rade osiguraju od kraa i da im se moe pruiti za
tita njihova vlasnitva; kao to je bilo prvo i najvanije u
unapreivanju zanata i industrije da se osiguraju od razbojnitva na cestama. - Kako, uostalom, duhovni proiz
vod ima odreenje da ga druge individue shvate i da ga
njihova predstava, sjeanje, miljenje itd. usvoje, zato nji
hovo ispoljavanje - kojim oni ono naueno takoer ine
pospoljivom [otuivom] stvari (jer uenje ne znai samo
pamenjem napamet nauiti rijei - misli drugoga mogu
se shvatiti samo miljenjem, a to je po-miljenje [Nachden
ken] takoer i uenje), - ima uvijek13 neki svojevrsni oblik,
tako da oni mo [imovinu]* koja odatle izrasta mogu smat
rati kao svoje vlasnitvo i na osnovu toga braniti svoje pra
vo na takvu proizvodnju. irenje znanosti uope i odree
no nauno zanimanje posebno po svom su odreenju i
dunosti najodreeniji kod pozitivnih znanosti, uenja ne
ke crkve, pravne nauke itd., ponavljanje misli koje se ut
vruju, koje su uope ve ispoljene i spolja prihvaene,
dakle i u spisima kojima je svrha to nauno zanimanje i i
renje i rasprostranjivanje znanosti. Koliko pak oblik, koji
se namee u ponavljanom ispoljavanju, preobraava opstojee znanstveno blago i pogotovu misli takvih drugih
13
A: da postane i njeno ospoljenje, cime ona... praviti, ima uvijek. Konjektura prema Lassonu
* Vermgen = mo, sposobnost, ali i imovina, imutak. Hegel na nekoli
ko mjesta, pa tako i ovdje, smisleno upotrebljava tu dvoznanost te rijeci. - Bilj.
prev.
136
APSTRAKTNO PRAVO
137
koji su jo u spoljanjem vlasnitvu svojih* duhovnih pro

izvoda, u specijalno duhovno vlasnitvo individue koja
reproducira, i koliko joj time daje ili ne daje pravo da ih
takoer uini svojim spoljanjim vlasnitvom - koliko je
takvo ponavljanje u jednom knjievnom djelu plagijat, ne
moe se oznaiti tanim odreenjem, a, prema tome, ne
moe se utvrditi pravno i zakonski. Plagijat bi stoga morao
biti stvar asti i ast bi ga morala spreavati. - Zakoni pro
tiv pretampavanja ispunjavaju stoga svoju svrhu da se
pravno osigura vlasnitvo pisca i izdavaa, dodue u odre
enom, ali u veoma ogranienom opsegu. Lakoa kojom
se, u pogledu oblika, neto moe promijeniti ili kojom se,
moe pronai mala modifikacija u velikoj znanosti, u op
senoj teoriji koja je djelo nekoga drugoga, ili ve nemo
gunost da se u predavanju onoga to je ve shvaeno os
tane pri rijeima zaetnika, dovode ve za sebe, osim po
sebnih svrha za koje je nuno takvo ponavljanje, besko
nanu mnogostrukost promjena, koje stranom vlasnitvu
utiskuju vie ili manje povran peat vlastitoga: kao to
stotine i stotine kompendija, izvadaka, zbornika itd., rau
nica, geometrija, nabonih spisa itd. pokazuje kako se ta
koer svaka misao nekog kritikog asopisa, almanaha
muza, konverzacionog leksikona itd. odmah moe pod is
tim ili promijenjenim naslovom ponoviti, ali braniti kao
neto vlastito; - ime se piscu ili istraivau-poduzetniku
upropauje ili obostrano slabi, ili ak potpuno unitava
dobitak koji mu je obeavalo njegovo djelo ili ideja. No
to se tie djelovanja asti protiv plagijata, pri tome pada
u oi da se vie ne uje izraz plagijat ili ak uena kraa bilo da je ast uinila svoje da se plagijat potisne ili da je
on prestao biti neastan i da je iezao osjeaj tome, bilo
da neka idejica i promjena nekog vanjskog oblika sebe
kao originalitet i samostalno produciranje tako visoko oc
jenjuje da i ne doputa da se u njoj pojavi pomisao pla
gijatu.
mo to to i ukoliko to predstavlja misli - ovu vrijednost ne drugu vrijednost, koja u sebe ukljuuje pomnogostruavanje - ova vrijednost dalja imovina Tome pripada moja /ne preutno nego/ izriito vo
lja - ako se otuuje takoer i ta strana Takva proizvodnja u vezi s drugima Uzeti u posjed jest moj rad, vjetina - ini ovo moje
spoljanjim - (bitno) u vezi s drugim ili, to se pridruuje
neposredno tome Kad se ono to je znak predstava proizvodi, prosto je
u vezi s drugima Upotreba - stavlja pred moju volju da se neto, neka
stvar ima kao vlasnitvo; zaposjedanje postaje predstava.
Konano, (spisateljska proizvodnja) [postati] same pred
stave kao stvari. Nain jednog opstanka, posjeda koji se
odnosi prosto na druge - Moje treba da ostane ono spoljanje, vrijednost - za razmjenu - kao imovina.
[uz 69]
To je dvostruko odreenje - iskoriavanje - to je
direktno odreenje prodaje jednog primjerka? Prodaje sa-
[uz 69 primjed. str. 79]

Almanah muza, geometrija nije nikakva posebna po
misao, - svakom je, dakle, doputeno da eksploatira takvu
pomisao.
* [u rukopisu:] svojih, tj. onih. - Bilj. njem. izd.
[uz 69. primjedb. str 78: u ono to je po svojoj prirodi

djeljivo,...]
Vrsta i nain upotrebe - jedna se vrsta upotrebe us
tupa - druga vrsta ne - nasljedni zakup, leno - takoer
jedna vrsta upotrebe - druga, naime da se to proda, ne. ali ovo potonje nije vrsta upotrebe - ve je vlasnitvo vri
jednosti stvari Zakoni protiv pretampavanja - a/ Zatita pisca i iz
davaa - njihovi posrednici zajedniki protiv pretampa
vanja - / izdava spram pretampavaa kao spram publi
ke. Zajedniko vlasnitvo nacije - svaki moe to pretampavati - privilegij - Zbrinjavanje, osiguravanje izdavakih
poslova [uz 69 primjed. str. 78 i dalje]
Najvei dio njemake literature postao je fabrikantstvo, ista industrija.
138
Uene novine - Jutarnji, veernji listovi. Svi bogovi i

boice - muze, Minerva, Hermes - pomisao.
70.
Obuhvatni totalitet spoljanje djelatnosti, ivot, spram
personalnosti koja je sama ova i neposredna, nije nita spolja
nje. Otuivanje ili rtvovanje ivota jest, tavie, ono suprotno
od opstanka ove personalnosti. Stoga ja za to otuivanje uope
nemam nikakva prava, a samo obiajnosna ideja, u koju je ova
neposredno pojedinana personalnost po sebi utonula i koja je
njena zbiljska mo, ima pravo na to, tako da je, kao to je ivot
kao takav neposredan, i smrt njegov neposredni negativitet, a
zato se ona spolja, kao stvar prirode ili u slubi ideje, mora pri
miti iz tue ruke.
[uz 70]
a/ Bijeda, ista, apstraktna nesrea - nesrea kao
takva / Sramota; ovaj subjekt previsok.
Gubitak a/ spoljanje mogunosti stalea, asti
- moe biti veoma ograniene vrste - Werhter
/ republike, Rima;
/ uitka - interes od uitka - blazirani Englez
dobre savjesti - zloinstvom Prosuivanje - a/ da li je pravno doputeno - / da
li je obiajnosno doputeno - oteti se nesrei, sramoti,
oduzimanju asti - i to nezasluenome Ako se ovjek spusti u tu dubinu - da svoj ivot, i
tav opseg, dovodi do usporeivanja i suprotstavljanja, te
stavljanja u pitanje - onda time nastupa zahtjev a se on
spusti takoer u dubinu svog duha, prije nego to sudi
ovaj ivot nema nikakve vrijednosti. - Ako u njemu* nita
ne opstoji ime bi mu on** mogao pribaviti neku vrijed
nost - onda on stoji na podreenom stupnju svoje obiajnosne svijesti.
* Tj. u ivotu. - Bilj. red.
** Tj. ovjek. - Bilj. red.
APSTRAKTNO
PRAVO
Nazor specijalne individue - isto osuditi kao i kod

svakog zloinstva - ovjek loe odgojen, nedostatak, neto
odbojno u njegovoj spoljanjosti, manirama - esto u sebi
ozlojeen - psiholoko opisivanje - npr. gostioniar kod
Sunca - u Schillern.
To se, dakako, moe razumjeti, ali ne opravdati Dodatak. Pojedinana osoba je svakako neto podreeno,
to se mora posvetiti obiajnoj cjelini. Ako stoga drava zahtije
va ivot onda ga individua mora dati, ali smije li ovjek sam se
bi oduzeti ivot? Ovo samoubojstvo moe se prije svega smatra
ti hrabrou, ali kao loa hrabrost krojaa i sluavki. To se zatim
moe promatrati ponovo kao nesrea, ako tome vodi rastrganost
onog unutarnjeg. Ali, glavno pitanje je: imam li na to pravo?
Odgovor e biti da ja kao ova individua nisam gospodar svoga
ivota jer obuhvatni totalitet djelatnosti, ivot, jest protiv osob
nosti koja je sama ovo neposredno, nita spoljanje. Ako se dak
le govori nekom pravu koje osoba ima nad svojim ivotom,
onda je to jedna protivrjenost, jer bi to znailo da osoba ima
pravo nad sobom. Ali ona ga nema jer ona ne stoji iznad sebe i
ne moe sobom upravljati. Kada se Herkul zapalio, kada se
Brut bacio na svoj ma, onda je to ponaanje heroja protiv svoje
personalnosti; ali kada se radi jednostavnom pravu da sebe
ubijemo onda se to moe poricati i herojima.
Prijelaz od vlasnika k ugovoru

71.
Opstanak je kao odreeni bitak bitno bitak za drugo (vidi
gore bilj. uz 48); vlasnitvo, s obzirom da je ono opstanak kao
spoljanja stvar, jest za druge spoljanjosti i u njihovoj vezi nu
nost i sluajnost. No kao opstanak volje ono je, kao za drugo,
samo za volju jedne druge osobe. Taj je odnos volje prema volji
vlastito i istinsko tlo na kojemu sloboda opstoji. To posredova
nje da se vlasnitvo nema samo s pomou neke stvari i moje
subjektivne volje nego isto tako s pomou jedne druge volje, i
140
da se ono, prema tome, moe imati u jednoj zajednikoj volji,

sainjava sferu ugovora.
Po umu je tako nuno da ljudi ulaze u ugovorne od
nose - da poklanjaju, mijenjaju, trguju itd. - kao to je
nuno da posjeduju vlasnitvo ( 45, bilj.) Ako je za njiho
vu svijest potreba uope, blagonaklonost, iskoriavanje
itd. ono to ih vodi ugovorima, onda je to po sebi um, nai
me ideja realnog, (tj. samo u volji opstojeeg) opstanka
slobodne personalnosti. - Ugovor pretpostavlja da se oni
koji stupaju u nj priznaju kao osobe i vlasnici; kako je on
odnos objektivnog duha, to je u njemu ve sadran i pre
tpostavljen momenat priznavanja (usporedi 35 i 57
bilj.).
[uz 71]
Uvijek se via predstava - svrha - suprotstavlja ivo
tu - veza s moralitetom - kod samoubojstva - via ideja, u
kojoj ja sebe inim sucem Hrabrost - nekog krojaa, slukinje, sluge; - Nedos
tatak, oskudnost sve do uroene [?] lijenosti - hrabrost sa
mo kao spram neega [?] stranoga - velikoga - monoga
- tj. ovdje spram moje veliine, - moje savrenosti - Bi
jednik se ubija, djevojka koja ima dijete ne zna sebi pomo
i, ne moe podnijeti sramotu - neprilinost koja ne treba
da se dogodi - nizato se potuje kao neto veliko - ali
Werther, inae uvelike misaon, uvelike osjeajan ovjek tj. njegova veliina, kojom on treba da ovlada - To je isto
- on je zapleten u svoj osjeaj, svoj poloaj - takva ljubav,
takav prirodni osjeaj treba da bude zadovoljen*** - tre
ba da ima vii interes u sebi - ne zna sebi pomoi - to je to
isto, upljost, praznina ivota, duha - ono negativno spram potrebe interesa Ja sam gospodar moga ivota - svaki drugi isto tako
- Hobbes: svatko moe drugoga ubiti - stoga (su) svi ljudi
isti - Ja imam jedino istinski sud - Svatko sebi stvara neki
sud da li ja zasluujem da ivim [Karl.L.] - Nitko i nita bijednik - da li sam ja to - treba samo da ja imam istinski
sud. U najmanju ruku ja.
***[iznad toga:] udovice u istonoj Indiji
APSTRAKTNO PRAVO
141
ast - Hanibal, Katon, Brut - velike individue - ova

treba da bude izdvojena - ovim okolnostima koje ih obeauju - pravo asti individualiteta spram ovih okolnosti
- ast - spram mene u ovim okolnostima.
Herkul sebe spaljuje na lomai - otrovan Dejanirinom odjeom - preuzima sam sudbinu Ako se steklo jedno istinski visoko pravo, ove okol
nosti nisu mu adekvatne, isuvie neprimjerene - heroj svaki sebe ini takvim herojem Nateu se u suprotnostima
a/ Bijednik koji ne zasluuje da ivi - koji je isuvie
bijedan za ovaj ivot - ovaj ivot je neto bolje nego to ti
zasluuje - / Visoki, ovoga ivota ovaj ivot - stale ove okolnosti - nije dostojan - i suvie sam savren - ovaj
moj ivot je ono odlino - Takva tatina, oholost Hrabrost - vie dunosti - General na elu - baca se
na neprijatelja, biva ubijen - francuski brodski kapetani kod Isle de France (?) dopustili su da ih ubiju - to nije
ono to se od njih zahtijeva Nesrea uope - nije mogla izdrati ivot. No drugo
je panja, potivanje.
[uz 71 primjed.]
Prijelaz
a/ Ja ostajem vlasnik - onoga opega - naputan
posebno
/ Openitost kao zajednikih volja - nad posebnim
- vrijednost se nalazi u onome posebnome / Razmjena - proces - Stjecanje neke stvari koja
pripada nekoj drugoj p[osebnoj] volji.
a/ Opstanak slobode - stvar moja
b/ No stvar je posebna - ukidanje njene posebnosti
je - a/ ovu ja mogu sebi samo prisvojiti upotrebom - nje
nim unitenjem - / ukidanjem njene posebnosti - otue
njem
U jednom i u drugom sluaju nisam ja vie vlasnik. Ostaje protivurjeje da neposredna stvar treba da bude
moje vlasnitvo; - a ipak ja treba da budem vlasnik, moja
sloboda da ima opstanak -
142
Prema neposrednoj pojedinanosti stvari nemam

drugog odnosa kao osoba nego da je troim, upotreblja
vam - ili da je se odreknem Strana opstanka a/ kao spoljanja stvar / za drugu
slobodnu volju Ovaj istinski opstanak slobodne volje za drugoga, s
drugim - od njega priznat - Ja ostajem vlasnik.
Ovdje meni kao vlasniku u pravom elementu slobo
de - predmetno - ne zabrinuto, visoko cijenjeno - ostavlja
to [?] mojoj vlasti nego predmetno a/ spoljanjost, opstanak / dostoj
no opstojeeg elementa slobodne volje Ugovor - realni opstanak vlasnitva.
Prijelaz - a/ Neposredno zaposjedanje
Nastupa odmah b/ posredno - s pomou volje neko
ga drugoga.
Prethodna su posredovanja subjektivna - s pomou
znakova, s pomou moje djelatnosti.
Dodatak. U ugovoru ja imam vlasnitvo kroz zajedniku
volju: naime, interes je uma da subjektivna volja postane opa i
da se uzdigne do ovog ozbiljenja. Odreenje ove volje ostaje,
dakle, u ugovoru, ali u zajednitvu sa jednom drugom voljom.
Opa volja, naprotiv, ovdje se javlja samo jo u formi i obliju
zajednitva.
Drugi odsjek
UGOVOR
72.
Vlasnitvo ija strana opstanka ili spoljanjosti nije vie
samo stvar nego sadrava u sebi moment jedne (a time i druge)
volje ostvaruje se ugovorom - kao procesom u kojemu se prika
zuje i izmiruje protivurjeje da ja jesam i ostajem utoliko za me
ne vlasnik koji bitkuje za sebe i koji iskljuuje drugu volju, uko-
APSTRAKTNO PRAVO
143
liko ja prestajem biti vlasnik u jednoj volji koja je identina s

drugom.
[uz 72]
Ovo jedinstvo dvojice koji se priznaju kao slobodni
- odrava samo opstanak - proces - Priznavanje je samo
ovo apstraktno jedinstvo - Stjecanje, uzimanje u posjed unutar i s pomou tog priznavanja. Priznavanje za sebe
formalno.
Formalno, spoljanja predstava
Stjecanje jedne stvari koja pripada jednoj drugoj slo
bodnoj volji - Tako odreen ugovor ima interes da ja ne
to posjedujem; - ovo interes posebnosti Interes uma. a/ da ja jesam i ostajem vlasnik - / da
je moj opstanak, kao vlasnitvo, objektivitet - slobodna
samosvijest nekog drugog moja volja kao opstojea, tj. kao ono ope
73.
Ja ne samo da mogu otuiti od sebe neko vlasnitvo ( 65)
kao spoljanju stvar nego ja ga se moram s pomou pojma odre
i kao vlasnitva, kako bi meni moja volja, kao ono to opstoji
[daseind], bila predmetna. No po tom je momentu moja volja
kao otuena ujedno jedna druga. Dakle, to u emu je ta nunost
pojma realna jest jedinstvo razlinih volja, u kojemu se, na taj
nain, naputa njihova razlinost i osebujnost. No u ovom je
identitetu njihove volje (na ovom stupnju) sadrano isto tako i
to da svaka volja jest i ostaje neidentina s drugom, za sebe vlas
tita volja.
[uz 73]
Otuenje mojeg vlasnitva - tj. ne posebne stvari to nije otuenje moje volje - tj. ne strane po kojoj vlasni
tvo pripada meni kao slobodnoj volji, Da sam ja sebi kao slobodnoj volji objektivan - tj.
kao druga slobodna volja.
Istinsko otuenje volje - njeno objektiviranje
GEORG
144
WILHELM
FRIEDRICH
HEGEL
Otuenje u kojemu ja ostajem vlasnik - i njegovo

odranje kod mene
Ovaj pojam, odreenost ove sfere. Isto tako vratiti
mene
74.
Taj je odnos, dakle, posredovanje jedne volje, koja je
identina u apsolutnoj razlici vlasnika koji za sebe bitkuju, pa
sadrava da svaki voljom svojom i voljom drugoga prestaje biti
vlasnik, da to ostaje i da to postaje - posredovanje volje da se
napusti jedno i to pojedinano vlasnitvo i volje da se jedno tak
vo vlasnitvo, dakle vlasnitvo nekoga drugoga, primi, i to u
identinoj vezi tako da jedno htijenje postaje odluka samo uko
liko opstoji drugo htijenje.
75.
Budui da se oba dijela to se kontrahiraju meusobno
odnose kao neposredne samostalne osobe, ugovor polazi a/ od
proizvoljnosti; pY identina volja, koja ugovorom poinje da
opstoji, samo je jedna s pomou njih postavljena, prema tome
samo zajednika, a ne po sebi i za sebe opa; / predmet je ugo
vora pojedinana spoljanja stvar, jer je samo takva podvrgnuta
njihovoj zgoljnoj proizvoljnosti da je otue ( 65. i dalje).
Stoga se pod pojam ugovora ne moe supsumirati
brak; ta ja supsumcija u svojoj - sramoti, mora se rei, postavljena kod Kanta (Metafiz. poela pravne nauke,
14
str. 106 i dalje). - Isto tako ne lei priroda drave u ugo
vornom odnosu, bilo da se drava uzima kao ugovor svih
sa svima, ili kao ugovor tih sviju s vladarom i vladom. Mijeanje toga, kao i odnosa privatnog vlasnitva uope, u
dravni odnos proizvelo je najvee poremeaje u drav
nom pravu i zbiljnosti. Kao to su se u ranijim razdoblji14
Metafizika udorea, I dio, 24-27. - Bilj. njem. izd.
APSTRAKTNO PRAVO
145
ma dravna prava i dravne dunosti smatrali i branili kao

neposredno privatno vlasnitvo posebnih individua spram
prava vladara i drave, tako su se u jednom novijem vre
menskom periodu prava kneza ili drave smatrala predme
tima ugovora i osnovana na njemu kao neto prosto zajed
niko volje i kao neto to je proizilo iz proizvoljnosti
onih koji su sjedinjeni u jednu dravu. - Ukoliko su, s jed
ne strane, razliita oba ona stajalita, utoliko im je zajed
niko to su odreenja privatnog vlasnitva prenijeli u sfe
ru koja je sasvim druge i vie prirode. - Vidi dolje: obiajnost i drava.
[uz 75 primjed.]
itav prijelaz - starijeg u novo vrijeme - okree se
ovdje - revolucija u svijetu - tj. ne naprosto neka glasna revolucija koju su doivjele sve drave.
Drava, ope, misao, svrha koja je po sebi i za sebe.
- Ne vie kneevsko privatno vlasnitvo, kneevsko privat
no pravo - filozofski kralj - Dravna dobra postala su
dravno vlasnitvo - pravednost - ne patrimonijalna sud
ska vlast: pojedinac je sebe zatitio - Porez na ugovore po
jedinaca: kamate, gilte - nego ope mjerilo. Razdjeljivanje
opega, ne posebna obaveznost plemstva - nego svih.
Fridrih II - filozofski kralj - ne treba da se potuju
posebna prava i privilegiji - Njemaka dravna konstituci
ja - Gosp. von Haller naprotiv - kod Fridriha II vailo je
to kao domiljanje, oduevljenje umjetnosti, despotizam
itd., pa su ga se bojali - imponirao je svojim djelima i ka
rakterom. - Sasvim novo gledite u svijetu - postavljeno u
zbiljnosti.
- Prije toga deduct, posjed U novije vrijeme mijenja se ugovor; - jednostrana
volja, nikakvo pravo - nego sila - onaj je ugovor odavna
uinjen - Ne, kazali biste vi, to nije ugovor, nego sila - tek
sada ustanovljen ugovorni odnos - stari - nas ne vee Svakako, stvarima, takoer potomcima - Sada ugovor
ne stvar posebne volje, ako se pokorava - odmah opov
rgnut u podvrgavanju majoritetu.
146
Dodatak. U novijem dobu bilo je vrlo omiljeno dravu

smatrati ugovorom svih sa svima. Svi, kae se, zakljuuju ugo
vor sa knezom a ovaj opet sa podanicima. Ovaj nazor dolazi
otud da se povrno misli samo na jedno jedinstvo razliitih vo
lja. Ali u ugovoru su dvije identine volje, obje osobe jesu i ele
ostati vlasnici; ugovor, dakle, proizilazi iz samovolje osoba, a
ovo ishodite zajedno sa ugovorom isto tako ima i brak. Ali kod
drave ovo je ve drugaije, jer ne lei u samovolji individua da
se odvoje od drave, budui da smo ve njeni graani po prirod
noj stvari. Umno odreenje ovjeka je da ivi u dravi, a ako ne
ma drave onda je prisutan zahtjev uma da se ona osnuje. Neka
drava upravo mora dati dozvolu za to da se u nju stupi ili da je
se napusti; ovo dakle nije ovisno od samovolje pojedinca, a
drava time ne poiva na ugovoru koji pretpostavlja samovolju.
Pogrefi je kad se kae da je u samovolji svih da osnuju dra
vu: tavie, za svakoga je apsolutno nuno da jest u dravi. Veli
ki napredak drave u novijem dobu je to da ista svrha ostaje po
sebi i za sebe a ne, kao u srednjem vijeku, da svako smije postu
pati po svojoj privatnoj stipulaciji.
Ugovor je formalan ukoliko su obje privole, ime se ostva

ruje zajednika volja - negativni moment otuenja neke stvari i
ono pozitivno njenog primanja - razdijeljene na oba kontrahenta - darovni ugovor. - No realnim se on moe nazvati ukoliko
je svaka od obih volja, koje kontrahiraju, totalitet tih posredovnih momenata, dakle ukoliko u tome isto tako postaje i ostaje
vlasnik; - ugovor razmjeni.
Dodatak. Ugovoru pripadaju dva pristanka dvije stvari:
ja, naime, hou stei i ustupiti vlasnitvo. Realni ugovor je onaj
u kojem svako ini cjelinu, ustupa i stie vlasnitvo i u ustupa
nju ostaje vlasnik; formalni ugovor je onaj u kojemu samo je
dan stie ili ustupa vlasnitvo.
APSTRAKTNO PRAVO
147
77.
Budui da u realnim ugovoru svatko zadrava isto vlasni

tvo s kojim on stupa u nj i koje ujedno naputa, ono se vlasni
tvo koje ostaje identino i koje u ugovoru bitkuje po sebi razli
kuje od spoljanjih stvari koje u zamjeni mijenjaju svog vlasni
ka. Ono je vrijednost u kojoj su predmeti ugovora meusobno
jednaki uza svu kvalitativnu spoljanju razliitost stvari, ono nji
hovo openito ( 63).
Odreenje da jedna laesio enormis* ukida obaveze
koje su ule u ugovor ima, prema tome, svoj izvor u pojmu
ugovora, poblie pak u momentu da Kontrahent otuiva
njem svog vlasnitva ostaje vlasnik, a u pobliem odree
nju kvantitativno isti. Povreda, meutim, nije samo enormna (kao takva prihvaa se ako prelazi polovinu vrijed
nosti) nego i beskonana ako je neotuivom dobru ( 66)
bio sklopljen ugovor ili neka stipulacija** uope za njego
vo pospoljavanje [otuivanje]. - Stipulacija je, uostalom,
prije svega po svom sadraju (tako) razliita od ugovora
da ona znai bilo koji pojedinani dio ili moment cijelog
ugovora, zatim, takoer, da je ona formalno utvrivanje,
emu kasnije. Ona sadrava, u pogledu one strane, samo
formalno odreenje ugovora, pristajanje jednoga da neto
uini te da bude pristajanje drugoga da to prihvati; nju su
stoga ubrajali u takozvane jednostrane ugovore. Razliko
vanje ugovora kao jednostranih i dvostranih, kao i njihove
druge razdiobe u rimskom pravu dijelom su povrna sas
tavljanja po pojedinanom, esto spoljanjem obziru, kao
to nain i vrsta njihove formalnosti esto proistiu iz sas
vim spoljanjih prilika i povreuju pojam prava, a dijelom
mijeaju meu sobom takoer i odreenja koja se tiu pri
rode ugovora samoga te takva koja se odnose tek na pra
vosue (actiones) i pravna djelovanja po pozitivnim zako
nima.
[uz 77]
a/ Vlasnitvo ostaje - Openitost razluena od speci
fine posebnosti.
* Prikrata preko polovine (vrijednosti). - Bilj. prev.
** Stipulacija - pogodba. - Bilj. prev.
148
/ 77 Dvovrsno ispoljavanje volje Stipulacija se tako supsumira pod ugovor - obrnuto,

ugovor takoer pod obligaciju - ovo podijeljeno u a/
Ugovor iz jednog licit, postupka, / obaveznost iz zloin
stva, neprava... [?]
78.
Razlika izmeu vlasnitva i posjeda, supstancijalne i spoljanje strane ( 45), postaje u ugovoru razlikom izmeu ope
volje kao sporazuma i njegova ozbiljenja s pomou izvravanja.
Onaj ostvareni sporazum, za sebe razliit od izvravanja, jest ne
to predstavljeno, emu stoga, po svojstvenom nainu opstanka
predstava u znakovima (Enciklopedija filozof, znanosti, 379,
i dalje15, valja dati poseban opstanak, u izrazu stipulacije s po
mou formalnosti pokreta i drugih simbolikih radnja, posebno
u odreenom objanjenju govorom, tom duhovne predstave
nadstojnijem elementu.
Stipulacija je prema tom odreenju, dodue, oblik
kojim u ugovoru sklopljeni sadraj tek kao predstavljeni
ima svoj opstanak. No predstavljanje je samo oblik, pa ne
ma taj smisao kao da bi time sadraj bio jo neto subjek
tivno to bi ovako ili onako valjalo eljeti i htjeti, nego je
sadraj sklapanje koje je tome izvreno voljom.
[uz 78]
- Razlika izmeu vlasnitva i posjeda, supstancijalne
i spoljanje strane - takoer vrijednost - i specifina stvar Volja - kao zajednika po sebi - posebna volja od
toga razliita.
Volja kao takva, kao ono unutranje - spoljanje ui
njena spram jedne druge volje. - Volja ima posla s voljom.
Dodatak. Kao to smo u uenju vlasnitvu imali razliku
izmeu vlasnitva i posjeda, izmeu onog supstancijalnog i
" 3. izdanje, 458 i dalje - Bilj. njem. izd.
APSTRAKTNO PRAVO
149
onog puko spoljanjeg, tako u ugovoru imamo diferenciju izme

u zajednike volje kao sporazuma i posebne volje kao izvra
vanja. U prirodi ugovora lei da se ispoljava zajednika kao i
posebna volja, jer se ovdje volja odnosi prema volji. Sporazum,
koji se manifestira u jednom znaku, i izvrenje stoga su kod ob
razovanih naroda razdvojeni, dok se kod primitivnih naroda
mogu poklapati. U umama Cejlona postoji jedan trgovaki na
rod koji polae svoje vlasnitvo i mirno eka dok ne dou drugi
da svoje stave nasuprot: ovdje nijemo izjanjavanje volje nije
razliito od izvravanja.
79.
Stipulacija sadrava stranu volje, stoga ono supstancijalno
pravnoga u ugovoru spram kojega, ukoliko ugovor jo nije ispu
njen, jo opstojei posjed za sebe jest samo ono spoljanje, to
ima svoje odreenje samo u onoj strani*. Stipulacijom sam na
pustio vlasnitvo i posebnu proizvoljnost nad njim, pa je ve po
stalo vlasnitvo drugoga; ja sam stoga njome neposredno prav
no obavezan na izvravanje.
Razlika izmeu pukog obeanja i ugovora lei u to
me to je u onom to to ja elim pokloniti, initi, izvriti iz
govoreno kao neto budue i ostaje jo subjektivno odre
enje moje volje, koje ja, prema tome, mogu jo promije
niti. Stipulacija ugovora, naprotiv, ve je sama opstanak
moje voljne odluke u tom smislu da sam ja svoju stvar ti
me otuio pa je sada prestala da bude moje vlasnitvo i da
je ve priznajem kao vlasnitvo drugoga. Rimsko je razli
kovanje izmeu pactum i contractus loe, Fichte16 je jed
nom ustvrdio da obaveznost drati se ugovora otpoinje
za mene tek s poetnim izvravanjem drugoga, jer sam ja
prije izvravanja u neizvjesnosti tome da li je drugi mis
lio ozbiljno svojom izjavom; obaveznost prije izvravanja
bila bi stoga samo moralne, a ne pravne prirode. Samo to
* Volje. - Bilj. red.
Prilozi za ispravljanje sudova publike francuskoj revoluciji. - Sveuk.
djela VI, str. 111. i dalje. - Bilj. njem. izd.
16
150
izjava stipulacije nije izjava uope, nego sadrava ostvare

nu zajedniku volju, u kojoj se ukinula proizvoljnost ras
poloenja i njezine promjene. Stoga se ne radi mogu
nosti da li je drugi bio ili postao unutarnje drukije raspo
loen, nego da li on ima na to pravo. Ako drugi i otpone
izvravati, ostaje mi isto tako proizvoljnost neprava. Onaj
nazor pokazuje isto tako svoju nitetnost time to bi ono
pravno ugovora bilo postavljeno u lou beskonanost, pro
ces u beskonano, u beskonanu djeljivost vremena, mate
rije djelanja itd. Opstanak to ga volja ima u formalnosti
pokreta, ili u za sebe odreenom govoru, potpuni je opsta
nak volje, ve kao intelektualne, ije je izvravanje samo
posljedica. - Ne mijenja, uostalom, nita na stvari to u
pozitivnom pravu opstoje takozvani realni kontrakti, za
razliku od takozvanih konsenzualnih* kontrakata, u smis
lu da se oni smatraju punovanima samo ako k pristajanju
pridode zbiljsko izvravanje (res, traditio rei). Oni su dije
lom posebni sluajevi gdje mene tek ta predaja stavlja u
poloaj da sa svoje strane mogu izvravati, pa se moja oba
veza da izvrim odnosi samo na stvar ukoliko je dobijem u
. ruke, kao kod pozajmice, zajmovnog ugovora i depozita
(to takoer moe biti sluaj i kod drugih ugovora); okolnost koja se ne tie prirode odnosa stipulacije prema
izvravanju, nego se tie naina izvravanja - a dijelom stipuliranje u jednom ugovoru ostaje uope preputeno pro
izvoljnosti da neija obaveznost za izvravanje ne lei u sa
mom ugovoru kao takvome, nego bi trebalo da je ovisna
tek izvravanju drugoga.
[uz 79]
Moja je volja vezana, zajednika volja - postavljena
u jedno s voljom dwgoga - da jedinstvo ima realitet - a/
Izvravanjem - / Stipulacijom - nainom volje kao nee
ga duhovnoga s pomou znaka - rije, kretnja, pismo; ce
remonijal, iscrpnost, rukovanje - zajednika je volja ovdje
za oboje - moja volja ne vie subjektivno za mene. to je
ovdje, otuenje je moje volje i njeno povezivanje s jednom
drugom; ja sam tom otuenju dao opstanak, tako da nije
* Ugovori koji nastaju suglasnou volje. - Bilj. prev.
APSTRAKTNO PRAVO
151
vie samo subjektivno; - nego postupak - postavljen izvan

mene Stvar poslije (post.) kontrakta moja Moje vlasnitvo a/ moje volje / mojeg posjeda ona strana otuena - stipulacija;
Tekoa lei, ili je leala - u razlici izjave - naime,
da moja volja - prije izjave kao izvravanja - treba da je
unutarnja, subjektivna, s moje strane, dakle, podobna da
se mijenja; - samo mnjenje - Slino se javlja poziv na po
bunu, klevetanje, psovanje - da je samo mnjenje koje sam
ja iskazao, - i to takoer samo rijeima - kretanje zraka,
vjetar koji se ve razletio kao to sam ga uinio - to ostaje
- samo ono unutarnje i moje mnjenje, subjektivno, koje
ostaje samo moje.
Takve rijei - su ini i djelovanja - U svijetu pred
stava ne tue se batinom, ne trguje zlatom, srebrom itd. isto tako ne kao ni mjenica, jer je samo rije, dodue, napi
sana, ali samo na papiru, crnom tintom - zauzima posve
mjesto novca, kao to novac mjesto robe - ne samo mjesto
nego su zbog svog sadraja punovani novac i vrijednost.
Razliita prava - na ispunjavanje i izvravanje - po
put akcija - koje su bile postavljene - alosno, kljasto raz
likovanje - konano zajedno, srueni - besmislenost - tj.
ono ope nije istaknuto Pactum je rimski ugovor - djelomice slian pukom
obeanju - od kojega se, meutim, odvaja stipulacija - sti
pulacija, naime, kao sveani ceremonijal; - ipak su pretorsko pravo, malo po malo i, konano, Justinijan ukinuli tu
razliku; Thibaut, (Theorie der logischen Auslegung des ro
mischen Rechts, 1799), v. str. 125.
- Fichte - isto tako u starijem rimskom pravu -:
kod nenavedenih kontrakata (tj. posebnih vrsta koje nisu
navedene u civilnom pravu) obaveznost se gradila prosto
na izvravanju koje se zbilo; ali time je bio obavezan samo
primalac; taj je mogao, dakle, akciju usmjeriti na ispunja
vanje; ali on je takoer mogao, sve dok nije uslijedila pro
tuusluga ili primalac u ispunjenju ugovora nije uinio ni
kakve primjene, koje su jednake primanju - zahtijevati na
trag dano, naprosto zbog toga to se predomislio. Thiba
ut, (1. c.) str. 124.
152
Contractus nomin fatusj proizvodio je svaki posebnu

tubu koju je on imenovao: contractus innomin. zahtije
vao da u svakom pojedinanom sluaju formula tube bu
de normirana po posebnom sluaju koji predloi; actio
praescriptis verbis.
80.
Podjelu ugovora i na njoj zasnovano razumno raspravlja
nje njihovih vrsta ne valja ovdje uzeti iz spoljanjih okolnosti,
nego iz razlika to lee u prirodi samog ugovora. - Te razlike je
su razlike formalnog i realnog ugovora, zatim vlasnitva, te po
sjeda i upotrebe, vrijednosti i specifine stvari. Prema tome pro
izlaze ove vrste (ovdje dana podjela poklapa se u cjelini s Kantovom podjelom, Metafiz. poela pravne nauke, str. 120. i da
lje", pa se odavna trebalo oekivati da se obina aljkavost pod
jele ugovora na realne i konsenzualne, imenovane i neimenova
ne kontrakte itd. zamijeni pametnom podjelom):
A. Ugovor darovanja, i to:
1. Neke stvari, zapravo takozvano darovanje.
2. Pozajmljivanje neke stvari, kao poklanjanje jednog di
jela ili njenog ogranienog uivanja i upotrebe; pozaj
mljivao ostaje pri tome vlasnik stvari (mutuum i commodatum bez kamata). Pri tome je stvar ili specifina ili
se pak, premda je takva, smatra opom ili vai (kao no
vac) kao za sebe opa.
3. Darovanje nekog vrenja usluge uope, npr. zgoljno u
vanje nekog vlasnitva (depositum); - darovanje neke
stvari s posebnim uvjetom da e drugi postati vlasnik
tek u trenutku smrti darovatelja, tj. u trenutku kad ovaj
i onako nije vie vlasnik; dispozicija testamenta ne lei
u pojmu ugovora, nego pretpostavlja graansko dru
tvo i pozitivno zakonodavstvo.
17 Metafizika udorea, I dio, 31. - Bilj. njem. izd.
APSTRAKTNO PRAVO
153
B. Ugovor razmjene
1. Razmjena kao takva:
a/ neke stvari uope, tj. neke specifine stvari za neku
drugu slinu;
/ kupnja ili prodaja (emtio venditio); razmjena jedne
specifine stvari za neku koja je odreena kao opa, tj.
koja samo kao vrijednost, bez drugog specifinog odre
enja, vai za upotrebu - za novac.
2. Davanje pod zakup (locatio conductio), pospoljavanje
(otuivanje) privremene upotrebe nekog vlasnitva za
zakupninu, i to
a/ neke specifine stvari, pravi zakup - ili
/ ope stvari, tako da posuiva ostaje samo vlasnik te
stvari ili, to je isto, vrijednosti - zajam (mutuum, tako
er onaj commodatum sa zakupninom; - dalje empirij
sko svojstvo stvari - da li je ona tap, sprava, kua itd.,
res fungibilis ili non fungibilis, pridonosi (kao u pozaj
mljivanju kao darovanju, br. 2) druga, posebna, ali uos
talom nevana* odreenja).
3. Ugovor djelu (locatio operae), pospoljavanje (otui
vanje) mog proizvoenja ili vrenja usluga na jedno og
ranieno vrijeme, ili inae po nekom ogranienju (vidi
67), ukoliko je, naime, pospoljivo (otuivo)
S tim je srodan mandat i drugi ugovori gdje se iz
vravanje osniva na karakteru i povjerenju ili na viem
talentu te nastupa inkomensurabilitet izvrenoga za
spoljanju vrijednost (koja se ovdje takoer ne zove
plaa, nego honorar).
C. Upotpunjavanje jednog ugovora (cautio) s pomou za
laganja.
Kod ugovora, gdje ja pospoljujem (otuujem) iskoriivanje neke stvari, ja nisam u njenom posjedu, ali sam
jo njen vlasnik (kao kod zakupa.) Nadalje mogu kod ugo
vora - razmjene, kupovanja, takoer i darovanja postati
vlasnik a da ne budem u posjedu, kao to uope ovo ras
tavljanje nastupa u pogledu bilo kojeg izvravanja ako se
* [u rukopisu:] tj. ne vana za opa odreenja. Bilj. njem. izd.
154
ne zbiva iz ruke u ruku. No da u jednom sluaju i ostajem

u zbiljskom posjedu vrijednosti koja je jo ili je ve moje
vlasnitvo, ili da sam u drugom sluaju u nj postavljen a
da nisam u posjedu specifine stvari koju ja preputam ili
koja meni treba da bude preputena, to se ostvaruje s po
mou zaloga - specifina stvar koja je, meutim, moje
vlasnitvo samo po vrijednosti mog, u posjed preputenog
ili dunog mi vlasnitva, ali po svojem specifinom svoj
stvu i viku vrijednosti ostaje vlasnitvo zalagaevo. Zala
ganje stoga nije samo neki ugovor, nego samo stipulacija
( 77), dopunski moment ugovora s obzirom na posjed
vlasnitva. - Hipoteka, jamstvo posebni su oblici toga.
[uz 80]
a/ formalni i / realni ugovor
/ Ugovor stvari - vlasnitvo ili posjed ili upotreba
- ili samo privremeno.
Stvar koja ve jest - ili koja tek mora postati kao moj
proizvod putem mene - moje ospoljavanje*
/ Ja ostajem vlasnik - pri posuivanju iskoriavanja - ili sam postao vlasnik - kod kontrahiranog izvrava
nja.
[uz A. Ugovor darivanju]
1. Stvari uope - 2. Upotreba neke stvari - Ostajem
vlasnik stvari u cjelini - darujem troenje - a/ jedne poje
dinane stvari kao takve - jedan dio propada / Dopu
tam da se besplatno u kui stanuje, da se oranica besplat
no obrauje - iskoriuje - 3. Vrenje usluga - Ja ostajem
vlasnik vrijednosti, onoga opega. Otuenje mene - nije
sluaj kod drugih darivanja.
[uz B. Ugovor razmjeni]
1. Preputanje cjeline - u razmjeni - Ostajem posjed
nik vrijednosti a/ Vrijednost kao sluajna.
2. Ostajem vlasnik cjeline / kao specifine i moje
(?) pojedinane stvari, ali ne ostajem posjednik - / Is
koriivanje ima takoer vrijednost - to je ono ope ugo* Ausserlichmachen - ospoljavanje. Bilj. prev.
APSTRAKTNO PRAVO
155
vora razmjeni - prodajem iskoriivanje - / samo kao

vrijednosti - kao specifino odreene u sebi: lihva kama
te, na novac, jer inae kao takav nije upotrebljiv, ne kao
kapital - danas drukije npr. takoer ito, samo vlasnik vrijednosti - i tako
er specifinog kvaliteta, no ipak ne njega po njegovoj
empirijskoj pojedinanosti - ipak ponovno posebno ito,
jeam - vrsta.
3. Ostajem vlasnik apsolutne vrijednosti.
Thib [aut, 1. c] 1, str. 192: res fungibilis, stvar, pri e
mu je to u pravilu sporedno da li se ima upravo ovaj speci
es /ini se, tavie, da treba biti individualitet/ ili jedan
drugi istog roda; res non fungibilis gdje to nema mjesta.
Sumnjive su sve one stvari koje se obino otuuju u sva
kovrsnoj trgovini po broju, mjeri i teini.
[uz C ]
Vlasnik i posjednik vrijednosti.
[Kod ugovora gdje ja otuujem iskoriivanje neke
stvari] samo iskoriivanje - ne u posjedu, ali njen vlas
nik, stvari
Ovo je umna podjela ugovora - prema tome rasprav
ljena - Dalje okolnosti, npr. izmeu ugovora i izvravanja
kome teta - kajanje - posljedice - otezanja - i beskona
no mnotvo - prouzrokovano posebnim kvalit[etom], pri
rodom predmeta - ili uvjetima pri ugovoru - /psihike ovisno volji - da li one koje odgaaju, razrjeuju/ umet
nute na njegovo mjesto.
Isto tako valja razlikovati iste ugovore - i mijeane,
tj. s viom obiajnosnom vrijednou, - ugovor takoer
kod braka, - ali samo takoer - civilna strana imovine Hipoteka - je formalno zalog
Jamstvo - je kredit, kod zajma uope - ali ne moj
kredit. Kod jamstva ne ostaje posuiva u posjedu vlasni
tva.
Dodatak: Kod ugovora je napravljena razlika da kroz spo
razum (stipulaciju), vlasnitvo dodue postaje moje, ali ja ne
mam posjed i trebam ga dobiti tek kroz izvravanje. Ako sam sa
da ve odvajkada vlasnik stvari, onda je namjera zalaganja da ja
u isto vrijeme doem u posjed vrijednosti vlasnitva i time ve u
156
sporazumu koji bi izvravanje osiguralo. Poseban nain zalaga

nja je jamstvo kod kojeg neko ulae svoje obeanje, svoj kredit
za moje izvrenje. Ovdje se kroz osobu izvrava ono ta se kod
zalaganja samo stvarno dogaa.
81.
U meusobnom odnosu neposrednih osoba njihova je vo
lja uope isto tako po sebi identina i od njih u ugovoru zajed
niki postavljena kao to je i posebna. Zato to su one neposred
ne osobe, sluajno je da li je njihova posebna volja u skladu s
voljom koja bitkuje po sebi i koja s pomou one ima svoju eg
zistenciju. Kao posebna, za sebe razliita od ope, nastupa ona
u proizvoljnosti i sluajnosti uvida i htijenja protiv onoga to je
po sebi pravo - ne pravo.
Prijelaz k nepravu sainjava logiku viu nunost: da
su momenti pojma - ovdje pravo po sebi, ili volja kao op
a i pravo u svojoj egzistenciji, koje je upravo posebnost
volje - postavljeni kao za sebe razliiti, to pripaila ap
straktnom realitetu pojma. - No ova posebnost volje je za
sebe proizvoljnost i sluajnost, koju sam ja napustio u
ugovoru samo kao proizvoljnost jednoj pojedinanoj
stvari, a ne kao proizvoljnost i sluajnost same volje.
[uz 81]
Razlika ope volje prava od posebne volje. U ugovo
ru se ispoljava pravo za sebe - spram posebne volje, po
stavlja se kao odreeno razlueno od posebnoga.
Opstanak volje kao ope spram posebne Ono to je stipulirano u ugovoru jest pravo - kao
takvo, tj. u opem odreenju.
Prijelaz, a/ Odreenje - ope volje, samo tek kao
postavljeno; izvravanje nuna posljedica - ali isto tako
zavisna od proizvoljnosti To je meni predmetno - moja pojedinana volja kao
opstanak, i to u jednoj drugoj volji i putem nje - Dakle
pravo - ali ovaj opstanak - kao volja - samo sluajno, sa
mo odreenje zajednikosti - / treba da bude opstanak
APSTRAKTNO PRAVO
157
volje - kao volja - Volja se odnosi prema sebi samoj kao

volja. Pravo kao pravo; k ovom razvijanje odreenja pra
va - tj. pravo postavljeno, ne ovo pojedinano, nego pravo
u svojoj openitosti - tj. s ukidanjem posebnog interesa u subjektivnoj volji - i kao u nekoj posebnoj stvari; nego
radi se pravu kao takvome. - Ovo tlo, ovaj opstanak jest
subjektivna volja - da se htjelo pravo kao takvo - uope,
da se hoe opstanak volje da bi bilo pravo realizirano. - Ja
imam vlasnitvo, tj. ovu i onu stvar; Ja hou ovu stvar ovaj posebni sadraj - ali sad postaje posebni sadraj sa
mo pravo.
Ovdje polazite - zajednika volja - Vlasnitvo je
sluajno, spoljanje - dovde samo prohtjev ili bilo koja
spoljanja sluajnost da mogu imati ovo ili ono, - u priro
di, - ili da li sluajna volja nekoga drugoga meni eli pre
pustiti stvar - ova njegova samovolja pogaa, meutim,
samo posebnu stvar, pogaa moj prohtjev da li hoe ovaj
zadovoljiti ili ne - jo ne pravo kao takvo - On nema ni
kakvo apsolutno pravo da bude zadovoljen - tj. opstanak
prohtjeva kao takvog nije opstanak volje No sada - moje pravo kao takvo - tj. opstanak moje
volje ne sadrava naprosto neku stvar - nego volju nekoga
drugoga Tako, volja u odnosu prema nekoj volji Ovdje poinje elemenat koji vodi k stajalitu morali
teta - jer moralitet je unutranjost volje - tj. volja koja se
be hoe; - Volja sebi samoj predmet - ali moralitet kao za
sebe - u sebe vraena volja Ovdje ponajprije odnos volje spram volje, ali prema
jednoj drugoj volji, jer neposredna razlika volje od sebe
same kao takve jest kao volja nekoga drugoga.
Uope pravo - po - sebi - spram sluajne volje;
Vrijednost i zajednika volja - oboje sluajna ope
nitost. Ono povezano i ono to povezuje - u objema volja
ma - jest to da je u njima bie po sebi* - pravo po sebi tj. uope opstanak volje - oboje su se u ugovoru ne samo
odrekli svoje posebne volje nego takoer pretpostavili da
vai opstanak volje uope - pravo u toj stvari - to je unu* Bie po sebi - das Ansichseiende. - Bilj. prev.
158
tarnja bitna pretpostavka - Kidanje ugovora, neizvrava

nje je protiv prava uope - tj. ne samo protiv moje poseb
ne volje kao posebne; - Priznanje ne samo to je ona u po
sjedu, - ve njene volje kao takve - u stipulaciji - stoga je
izvanredno vaan uvid u prirodu stipulacije, da se ugovor
kao stipuliran smatra vaeim, jer u tome opstanak kao
volje duhovnog opstanka - tako pravo uope Apstraktni spoljanji opstanak volje, ne puki empi
rijski, jer se u svojoj vlasti, i on e se braniti (- divlji naro
di, Mauri, samo ta vrsta straha - refleksije lukavstva, do
bitka, koristi, moda i religije, ljudskosti) - otuda toliko
vano da narodi dou do ugovornog odnosa unutar sebe i
spram drugih Dodatak. U ugovoru smo imali odnos dviju volja kao jed
ne zajednike. Ali ova identina volja samo je relativno opa,
postavljena opa volja i time jo u suprotnosti prema posebnim
voljama. U ugovoru, u sporazumu, lei svakako pravo da se za
htijeva izvrenje; Ali ovo je opet stvar posebne volje koja kao
takva moe djelovati uprkos pravu koje postoji po sebi. Ovdje
se dakle pomalja negacija koja je ranije ve leala u volji koja
postoji po sebi, a ova negacija je upravo nepravo. Opi tok je da
se volja oisti od njene neposrednosti i tako iz njenog zajedni
tva izazove posebnost koja nastupa protiv njega. U ugovoru oni
koji se sporazumijevaju jo zadravaju svoje posebne volje, ugo
vor, dakle, jo nije izvan stupnja samovolje i time ostaje izruen
nepravu.
Trei odsjek
NEPRAVO
82.
U ugovoru je pravo po sebi kao neto postavljeno, njegova
unutarnja openitost kao neto zajedniko proizvoljnosti i po
sebne volje. Ta pojava prava, u kojemu se ono i njegov bitni op-
APSTRAKTNO PRAVO
159
stanak, posebna volja, neposredno, tj. sluajno poklapaju, ide u

nepravu dalje, do privida - do suprotstavljanja prava po sebi i
posebne volje u kojoj to postaje posebnim pravom. Istina je tog
privida, meutim, da je on nitavan i da se pravo uspostavlja ne
giranjem te njegove negacije, kojim se procesom njegova posre
dovanja da se iz svoje negacije vrati k sebi odreuju kao ono
zbiljsko i vaee, jer je ono ponajprije bilo samo po sebi i neto
neposredno.
[uz 82]
injenje vaeim prava po sebi Ja ostajem vlasnik spram neprava - Ja empirijski
imam ovo odreenje ujedno kao sluajno - njegova je pri
roda, meutim, ono; bitni subjekt [nije] sada pojedinana
linost, nego pravo po sebi Posebna volja, jer volja takoer pravo - opstanak
volje, slobode.
Posebnost - nuna - pada u sluajno, proizvoljnost
- taka gdje zapoinje moralitet, krivnja
Nunost nije suprotstavljena krivnji - ona iskljuivo.
Privid - postavljanje opeg - kao neko posebnoga to se obistinjuje ukidanjem posebne volje prema sebi.
Podatak. Pravo po sebi, opa volja kao bitno odreena
kroz posebnu volju, u odnosu je na neto nebitno. To je odnos
sutine prema njenoj pojavi. Ako je pojava primjerena i sutini,
onda ona, viena s druge strane, njoj opet nije primjerena, jer
pojava je stupanja sluajnosti, sutina u odnosu na nebitno. Ali
u nepravu pojava napreduje do privida. Privid je postojanje ko
je je neprimjereno sutini, prazno odvajanje i postavljenost su
tine, tako da je ona oboma razlika kao razliitost. Privid je stoga
ono neistinito koje iezava, tako to hoe da bude za sebe, a na
ovom iezavanju sutina se pokazala kao sutina, to znai kao
mo privida. Sutina je negirala svoju negaciju i tako je ono to
je osnaeno. Nepravo je jedan takav privid i kroz njegovo ie
zavanje pravo sadrava odreenje neeg vrstog i vaeeg. Ono
to smo upravo nazvali sutinom jest pravo po sebi, nasuprot e
mu se posebna volja ukida kao neistinita. Ako je ono ranije ima
lo samo neposredni bitak, onda ono sada postaje zbiljsko time
to se vraa iz svoje negacije; jer, zbiljnost je ono to djeluje i
160
to sebe sadri u svom drugobitku, dok je ono neposredno pri

jemivo za negaciju.
83.
Pravo, koje kao neto posebno i stoga raznoliko spram
svoje openitosti to po sebi bitkuje i jednostavnosti dobiva ob
lik privida, jest takav privid dijelom po sebi ili neposredno, dije
lom se ono po subjektu postavlja kao privid, dijelom kao upra
vo nitavno - nepristrano ili graansko nepravo, prijevara i zlo
instvo.
[uz 83]
a/ Nepristrano nepravo: Priznanje prava - vai me
ni kao pravo za sebe - nepravo po sebi.
/ Nepravo koje je za sebe ujedno jo pravo - vai
drugome, ne meni - privid prava, privid prigovora drugoga
/ po sebi i za sebe - vai pravo za oboje; i nepravo.
a/ Nepravo kao pravo - je pravo za mene - Svatko
hoe openito pravo - dri pravo drugoga kao privid - po
sebi je privid
/ Pravo kao privid samo za druge
/ Nepravo po sebi i za sebe, takoer ne kao privid
- vai kao nepravo za oboje Dodatak. Nepravo je dakle privid sutine koji se postavlja
kao samostalan. Ako je privid samo po sebi a ne i za sebe, to
znai, nepravo mi vai za pravo, onda je ono ovdje nepristrasno.
Privid je ovdje za pravo ali ne za mene. Drugo nepravo je prevara. Ovdje nepravo nije privid za pravo po sebi, nego se dogaa
tako da ja drugom poturam neki privid. Time to ja varam, pra
vo je za mene privid. U prvom sluaju za pravo je nepravo bilo
privid. U drugom sluaju je meni samom, kao nepravu, pravo
samo jedan privid. Tree nepravo konano je zloin. To je po
sebi i za mene nepravo: ali ja ovdje hou nepravo i ne upotreb
ljavam privid prava. Drugi, protiv koga se dogaa zloin, ne tre
ba da nepravo koje postoji po sebi i za sebe posmatra kao pra
vo. Razlika izmeu zloina i prevare je u tome da u prevari u
formi ina jo lei priznavanje prava, to kod zloina nedostaje.
APSTRAKTNO PRAVO
161
A. Nepristrano nepravo
84.
Zaposjedanje [ 54] i ugovor za sebe i po svojim posebnim

vrstama, ponajprije razliite izjave i posljedice moje volje uop
e, jesu u odnosu prema priznavanju drugih pravni razlozi, jer
je volja ono u sebi ope. U njihovoj meusobnoj raznolikosti i
spoljanjosti18 lei da oni u pogledu jedne te iste stvari mogu
pripadati razliitim osobama, od kojih svaka iz svojih posebnih
pravnih razloga smatra stvar svojim vlasnitvom; time nastaju
pravne kolizije.
[uz 84]
a/ Pravni razlog je privid; / Pravo po sebi je privid
/ Pravo jest kao privid - tako da bi bio privid postavljen
kao nitavno postavljen - kao pravo; Privid se ini kao
pravo Razlog - ono bitno - razliitost takvog bitnoga prava uope - do sada razliiti naini supsumcije Razlog jest kao privid; - Razlog, strana posebnosti,
kao razlueno postavljen od prava po sebi
Oboje hoe pravo, priznati da pravo treba da bude.
85.
Ta kolizija, u kojoj se stvar trai iz jednog pravnog razloga
i koja sainjava sferu graanskog pravnog spora, sadrava pri
znavanje prava kao onoga opega i odluujuega, tako da stvar
treba da pripadne onome koji ima na to pravo. Spor se tie sa
mo supsumcije stvari pod vlasnitvo jednoga ili drugoga; - na
prosto negativan sud, gdje se u predikatu onoga mojega negira
samo ono posebno.
18
U Hegelovu primjerku ispravak: U njihovoj spoljanjosti izmeu sebe
i raznolikosti. - Bilj. njem. izdav.
162
86.
Kod stranaka je priznanje prava povezano sa suprotstavljenim posebnim interesom i isto takvim nazorom. Protiv tog
privida istupa u njemu samome (preanji ) pravo po sebi kao
predstavljeno i zahtijevano. No ono jest ponajprije samo kao
neko treba da, jer volja jo ne opstoji kao takva koja bi, oslo
boena neposrednosti interesa, kao posebna imala za svrhu op
u volju; ona je ovdje jo odreena kao takva priznata zbiljnost
spram koje bi trebalo da se stranke odreknu svog posebnog na
zora i interesa.
Dodatak. Ono ta je pravo po sebi to ima odreeni razlog,
a moje nepravo koje drim za pravo ja branim iz bilo kojeg raz
loga. Priroda je onog konanog i posebnog da daje prostor slu
ajnostima; ovdje se, dakle, moraju dogoditi kolizije, jer mi smo
ovdje na stupnju onog konanog. Ono prvo nepravo negira sa
mo posebnu volju, dok se ope pravo respektira, to je dakle naj
lake nepravo uope. Kada kaem da neka rua nije crvena, on
da ipak jo priznajem da ona ima boju, ja stoga ne poriem
vrstu i negiram samo ono posebno, ono crveno. Isto tako se ov
dje priznaje pravo: svaka osoba hoe pravo i njoj samo treba
nastati ono to je pravo. Njeno nepravo se sastoji samo u tome
da ono to ona hoe dri za pravo.
163
APSTRAKTNO PRAVO
[uz 87]
Pravo - ono prividno - je odnos u sferi neprava uop
e, - No privid je ovdje uinjen predikatom, odreenjem
prava samoga; - Ono subjektivno, privid za sebe, ini se
vaeim, pravo praznim opstankom.
Pravo kao apstraktno za sebe - bez i spram onoga po
sebi - Naroito pravo bez onog po sebi - moja subjektiv
na sloboda, subjektivna strana moje volje: meni je pravo Ne ide protiv (posebne) volje drugoga, ali protiv pra
va po sebi i protiv stvari. Prijevara liava mene stvari, ali
ostavlja slobodnom moju subjektivnu volju
Nepristrano nepravo ide protiv subjektivne volje
drugoga, ali ne protiv stvari Posebna volja potivana
u nepristranom nepravu, potivana opa volja po
sebi
Dodatak. Posebna volja se u ovom drugom stupnju nepra
va respektira ali ope pravo ne. U prijevari se ne povreuje po
sebna volja time to se prevareni nabjeuje da mu se dogaa
pravo. Zahtijevano pravo je, dakle, postavljeno kao neto sub
jektivno i puko prividno, to sainjava prijevaru.
88.
B. Prijevara
87.
Pravo po sebi, po svojoj razlici od prava kao posebnoga i
opstojeega, jest kao zahtijevano, dodue odreeno kao ono bit
no, ali u tome ujedno samo zahtijevano, pa s te strane neto sub
jektivno, dakle nebitno i samo prividno. Ono ope od posebne
volje snieno tako na samo prividno - prije svega u ugovoru na
samo spoljanje zajednitvo volje, jest prijevara.
U ugovoru stjeem neko vlasnitvo zbog posebnog svoj

stva stvari, a ujedno po njenoj unutarnjoj openitosti, dijelom
po vrijednosti, a dijelom iz vlasnitva drugoga. Proizvoljnou
drugoga moe mi se tome iznijeti laan privid, tako da ugovor
kao obostrani slobodni pristanak na zamjenu ove stvari, prema
njenoj neposrednoj pojedinanosti, ima svoju ispravnost, ali
strana po sebi bitkujuega openitoga nedostaje u tome.r(Beskonani sud po svom pozitivnom izrazu ili identinom znaenju.
V. Enciklop. filozof, znan., 121")
19
3. izdanje, 173 - Bilj. njem. izdav.
164
89.
Da je spram tog prihvaanja stvari prosto kao ove i spram
prosto mnijue kao i proizvoljne volje ono objektivno i ope di
jelom spoznatljivo kao vrijednost, dijelom vaee kao pravo, a
dijelom da se ukida spram prava subjektivna samovolja - to je
ovdje prije svega, takoer samo zahtjev.
Dodatak. Za graansko i nepristrasno nepravo nije uspos
tavljena nikakva kazna, jer ja ovdje nisam htio nita protiv pra
va. Kod prijevare, naprotiv, javljaju se kazne jer se ovdje radi
pravu koje je povrijeeno.
C. Prisila i zloinstvo
90.
Da moja volja sebe u vlasnitvu stavlja u neku spoljanju
stvar, to lei u tome da nju stvar isto tako obuzima i stavlja pod
nunost kao to se volja u njoj reflektira. Ona u tome dijelom
moe trpjeti silu uope, dijelom joj se neka rtva ili radnja moe
napraviti uvjetom posjeda ili pozitivnog bitka - njoj se moe
uiniti prisila.
[uz 90]
Prethodili su apstraktno nepravo - nepravo u pravu;
djelomice negacije, - idealno nepravo - unutarnje u mnje
nju, spor Realno nepravo - nepravo koje se tie stvari.
Zbiljsko nepravo - volje i stvari Negacija a/ subjektivne volje drugoga / objektivne, po sebi bitkujue volje.
Otuda napad, prisila.
Potivana niti posebna niti opa volja.
- Stvarnost* volje.
* Stvarnost Sachlichkeit - Bilj. prev.
APSTRAKTNO PRAVO
165
Lupe izbjegava privid, ne daje privid prava, koji da

je prijevara Privid je a/ negativan - spram prava, puki, samo pri
vid - b/ Priznavanje
Dodatak. Osebujno nepravo je zloin gdje se, kako mi se
ini, ne respektira niti pravo po sebi niti [pravo], gdje su, dakle,
povrijeene obje strane, objektivna i subjektivna.
91.
Kao ono ivo ovjek se na svaki nain moe svladati, tj.
njegova fizika i inae spoljanja strana dovesti pod vlast dru
gih, ali slobodna se volja ne moe po sebi i za sebe prisiliti ( 5),
osim ukoliko ona sama sebe ne povue iz spoljanjosti koje se
vrsto dri, ili iz njene predstave (7). Prisiliti na to mogue je
samo onoga koji hoe da dopusti da ga prisiljavaju.
[uz 91]
Htijenje - hou da budem u spoljanjemu
92.
Budui da je volja, samo ukoliko opstoji, ideja ili zbiljski
slobodna i budui da je opstanak, u koji je ona sebe stavila, bi
tak slobode, sila ili prisila razara neposredno sebe samu u svom
pojmu kao ispoljavanje neke volje koje ukida ispoljavanje ili
opstanak volje. Sila ili prisila stoga su, apstraktno uzeto, nepravne.
[uz 92/93]
Prisila je sila spram prirodnog opstanka, u to je po
stavljena volja - ako je ta volja posebna volja spram ope,
onda je to po sebi prisila - ili volja je tek po sebi
Preuzeti ovu po sebi bitkujuu volju, koja nije ona
to zna - javlja se na putu k svjesnoj volji.
166
93.
Prisila tome to ona sebe u svom pojmu razara realno je
prikazana time to se prisila ukida prisilom, ona je stoga ne sa
mo uvjetno pravna nego i nuna - naime kao druga prisila, koja
je ukidanje prve prisile.
Povreda nekog ugovora neizvravanjem pogodbe, ili
pravnih dunosti spram porodice, drave, vrenjem ili pro
putanjem, jest utoliko prva prisila ili, u najmanju ruku, si
la, ukoliko uskraujem ili oduzimam vlasnitvo nekoga
drugoga ili duno izvravanje. - Pedagoka prisila, ili pri
sila vrena spram divljatva i grubosti, javlja se, dodue,
kao prva koja ne slijedi nakon prethoenja neke prve. No
samo prirodna volja jest po sebi sila spram ideje slobode
koja po sebi bitkuje i koju volja zatiti od takve neobrazo
vane volje i u toj zatiti pruiti joj vaenje. Ili je obiajnosni opstanak ve stvoren u porodici ili dravi, spram kojih
je ona prirodnost nasilna djelatnost, ili opstoji samo pri
rodno stanje - stanje sile uope, onda protiv njega ideja
zasniva pravo heroja."
Dodatak. U dravi vie ne moe biti heroja: oni se javljaju
samo u neobrazovanim stanjima. Njena svrha je pravna nuna i
dravna, a heroji je izvode kao svoju stvar. Heroji koji su osno
vali drave, uveli brak i zemljoradnju, ovo svakako nisu inili
kao priznato pravo, a ova djelovanja jo su se pojavljivala kao
njihova posebna volja; ali kao vie pravo ideje, ova prisila hero
ja prema prirodnosti je pravo jer dobrotom protiv sile prirode
malo se moe postii i dobiti.
94.
Apstraktno pravo jest pravo prisile, jer je nepravo prema
njemu sila spram opstanka moje slobode u spoljanjoj stvari;
odranje tog opstanka protiv sile time je samo kao spoljasnja
radnja i sila koja ukida onu prvu.
20
A: pravo gospodara
APSTRAKTNO PRAVO
167
Apstraktno ili strogo pravo odmah u poetku defini

rati kao pravo na koje se smije prisiljavati - znai prihva
ati posljedicu koja nastupa tek na 21 zaobilaznom putu neprava.
[uz 94]
Prisila spram neprava; - nameti, vojna sluba - stav
ljeni su na dispoziciju dravi. - Pita se: na to je dopute
no prisiljavati? Zato ne na moralnu pomo, vjerske obre
de itd.? To bi takoer trebalo prepustiti nepravu; - moral
no, religiozno nepravo, unutarnje nepravo; - takoer spoljanji postupci, koji treba da bitno dou iz moje moralne
unutranjosti, inae nemaju razloga, tj. po svom sadraju
nisu ogranieni na linost i vlasnitvo, spoljasnja izvrava
nja slube, na koje sam ja obavezan; nisu naprosto ove ap
strakcije. Takoer pravni postupci, pridravanje ugovora,
namet, vojna sluba treba da [budu] moralni, da dou iz
moje moralne volje; ali razlog nije bitno uvjerenje, nego
apstraktna linost - ova isto tako ne moe biti direktno
prisiljena, tj. ne moe se neto uiniti mojim vlasnitvom,
nego samo spram uinjenog neprava - spram ve steenog
prava nekoga drugoga u jednoj spoljanjoj stvari. Pravo
na moralnu pomo moe se stei tek mojom samovoljom,
koja je jo neto unutarnje; samovolja ovdje bitni mo
ment; - steeno pravo.
Jer je osobna volja apstraktna, iscrpena u spoljanjoj
stvari, i obratno, ona je samo spoljasnja volja, ne konkret
na duhovna volja.
Stvarnost - prava vlasnitva - slobode.
Striktno pravo - apstraktno pravo - jo se ne tie
unutarnjeg - moralni zahtjev, obiajnosti zahtjev na duu
(gemt) ili ljubav - jer je ovdje svoj zahtjev - ili pravo,
ako to tako elim nazvati - elim nai u dui (gemt), u
ljubavi drugoga - on treba da ima takvo raspoloenje
spram mene - Zahtjev, pravo na samilost - tj. na njegov
osjeaj - postupak samo njegova posljedica - ja nemam
pravo, direktan zahtjev na jednu stvar samu - zahtjev na
pravo bilo bi pravo na pravo - zahtjev uope samo nepot
puno pravo 21
A: u
158
Dodatak. Ovdje poglavito treba uzeti u obzir razliku izme

u onog pravnog i moralnog. Kod moralnog, to jest kod reflek
sije u meni, takoer postoji jedno dvojstvo, jer ono dobro je me
ni svrha, i prema ovoj ideji ja sebe trebam odrediti. Postojanje
onog dobra moja je odluka i ja to ozbiljujem u sebi; ali ovo po
stojanje je posve unutarnje i stoga ne moe postoj'ati nikakva
prinuda. Dravni zakoni ne mogu se, dakle, htjeti protegnuti na
ubjeenje jer u onom moralnom ja jesam za samog sebe i prinu
da ovdje nema smisla.
95.
Prva prisila koju je onaj slobodni izvrio kao silu koja povreuje opstanak slobode u njezinu konkretnom smislu, pravo
kao pravo, jest zloinstvo - negativno-beskonani sud u svom
potpunom smislu (vidi moju Logiku, 2. sv., str. 99", kojim se
ne negira samo ono posebno, supsumcija neke stvari pod moju
volju ( 85), nego ujedno i ono ope, ono beskonano u predika
tu onoga mojega, pravna sposobnost, i to bez posredovanja mog
mnjenja kao u prijevari, ( 88) te isto tako protiv ovoga - sfera
krivinog iprava.
Pravo ija je povreda zloinstvo ima, dodue, dosada
samo tek one oblike koje smo vidjeli, a zloinstvo, prema
tome, prije svega takoer samo blie znaenje koje se od
nosi na ta odreenja.* No ono supstancijalno u tim oblici
ma jest ono ope, koje u svom daljem razvoju i oblikova
nju ostaje isto i otuda isto tako njegova povreda, zloin
stvo, prema njegovu pojmu. Stoga se i odreenje koje se
uzima u obzir u iduem tie posebnog, dalje odreenog
sadraja, npr. u krivokletstvu, dravnom zloinstvu, falsifi
ciranju novca i mjenica itd.
[uz 95]
pozitivno beskonani sud, pojedinano je pojedina
no - prazni privid jednog suda kod kojega u predikatu ne
dostaje ono ope 22
1. Izd. - 2. izd.: svezak 6, str. 324 i dalje

* [u rukopisu:] naime na vlasnitvo, kao u pojedinanim stvarima - i na
tijelo, njegove dijelove, ivot
APSTRAKTNO PRAVO
169
Mene ne tretiraju pravnim - ne kao osobu Prisila: idovi su morali u Rimu svake godine saslu
ati polemiku propovijed protiv sebe.
- u vapskoj su zanesenjaci smatrali cara Napoleona - Mesijom - 1000-godinje carstvo - nikakvi nameti
itd., poslunost spram vlasti - u tvravi zatvoreni i prisilje
ni da posjete propovijed - Zatvorenik stavljen pod opu
prisilu ivota - doputeno i zadrano, to pripada uobia
jenom ivotu; - takoer prisiljen da jede ukoliko tko eli
sebe moriti glau.
Lina volja apstraktna; stoga a/ mogue uope da se
bude prisiljen (s pravom i s nepravom) / pravno mogue,
i nuno, ako je ona kao apstraktno nitavna, s pomou
subjektivne volje.
[uz 95 primjed.]
Vie odreenje /opstanka/ slobode samo kao linost
- vie pravo - postaviti takoer sebe spoljanje
[Uz: Zloinstvo ima... samo blie znaenje, to se
odnosi na ta odreenja] - naime na vlasnitvo, kao u po
jedinanim stvarima - i na tijela, njegove dijelove, ivot Primjena u nekom pozitivnom zakonodavstvu Na ovim stupnjevima jo nema takvih odnosa vlas
nitva - pravnih obaveza - No zloinstvo uope povreda
po sebi bitkujue volje, koja pada u jednu stvar - Drava
je ono obiajnosno u zbiljnosti, opst[ojea] egzistencija ne u osjeaju, uvstvu, raspoloenju - kao djelomice poro
dica - nemajui nekakve dovrenosti, to poiva na njoj,
kolebljiva, neodreena - nego izraena do zbiljskog pri
rodnog opstanka - nunosti, fizike organizacije - otuda
prisila.
96.
Ukoliko je to opstojea volja, koja se jedino moe povrije
diti, ali koja je u opstanku ula u sferu nekog kvantitativnog op
sega, kao i kvalitativnih odreenja, pa se, dakle, po tome razli
kuje, utoliko sainjava isto tako razliitost objektivne strane zlo-
170
GEORG W I L H E L M FRIEDRICH HEGEL
instava to da li su takav opstanak i njegova odreenost uope

povrijeeni u svom cijelom opsegu, dakle u beskonanosti, koja
je jednaka svom pojmu (kao u ubojstvu, ropstvu, nasilnom pri
znavanju neke vjere itd.) ili samo u jednom dijelu, kao i to pre
ma kojemu je kvantitativnom odreenju povrijeen.
Stoiki nazor da opstoji samo jedna vrlina i jedan
porok, drakonsko zakonodavstvo, koje svako zloinstvo
kanjava smru, kao i sirovost formalne asti, koja besko
nanu linost uvaljuje u svaku povredu, imaju to zajedni
ko da ostaju pri apstraktnom miljenju slobodne volje i
linosti pa je ne uzimaju u njenom konkretnom i odree
nom opstanku, koji ona mora da ima kao ideja. - Razlika
izmeu grabea i krade odnosi se na ono kvalitativno to
je pri onom povrijeen ja takoer i kao prisutna svijest,
dakle kao ova subjektivna beskonanost, i da je protiv me
ne izvrena osobna sila. - Neka kvalitativna odreenja,
kao opasnost za javnu sigurnost, imaju svoj razlog u dalje
odreenim odnosima, ali shvaena su takoer ee tek
zaobilaznim putem posljedica umjesto iz pojma stvari; kao to je upravo opasnije zloinstvo za sebe u svom ne
posrednom svojstvu najtea povreda po opsegu i kvalitetu.
- Subjektivni moralni kvalitet odnosi se na viu razliku
ukoliko je neki dogaaj i djelo uope radnja i tie se samo
njene subjektivne prirode, emu kasnije.
[uz 96.] Odreenost zloinstva Odreenost sama je neto ope - sredina izmeu po
jedinanog i opega - Posebnost - Vrijednost
[uz 96 primjed.]
Obrazovanje poblie odreuje ovu razliku, vrijed
nost, zloinstvo - pozitivno zakonodavstvo - mnogo neod
reenosti, sumnja Kraa, koliko je velika; ali kvalitativno: provala, sila
- kraa poljskih plodova, vie povrijeeno javno povjere
nje i sigurnost. Promjena u pogledu zloinstva (djecoubojstvo - kra
a - 5 ukradenih sousa u Francuskoj, kraa 40 ilinga u
APSTRAKTNO PRAVO
171
Engleskoj) - ne vie tako vrijedan kazne, tavie, drugi na

zor na kaznu
Svakako se ni zloinstvo ne smatra vie tako visoko zvjerokradica - jo u Engleskoj za to najvia kazna Svakako povreda ne tako jaka ako je drutvo od nje
sigurno; - ono ope toliko vrsto da se gotovo ne povreuje Razlika prijevare od pravog zloinstva Ako takvo zloinstvo ostane nekanjeno, (ako je)
ovome takvo koriten, onda propada drutvo, (i) u njemu
sigurnost vlasnitva - (ovo) se tie spoljanje - ne unutar
nje nunosti kazne Opasnost - Zloinstvo je a/ ova pojedinana radnja,
/ openitost u sebi - kako kasnije ima veliki efekt s te
strane / u spoljanjem realitetu: zapali se mali komad
drveta, izgori itav grad / posredovanjem openitosti u
predstavi - grabe na otvorenoj cesti, presijecanje komu
nikacija - krivotvorenje mjenice - / Strana onoga real
noga ideje kao vaee predstavljena u realitetu: ako prola
zi slobodno, onda to smatraju doputenim svi (oni) - koji
gledaju samo na povezanost onoga to po sebi vai prema
empirijski vaeemu to vai u svijetu, jest pravo, nama je pravo to vai
drugom; - Jednakost - upravo pretpostavka u dravi. Moralitet je postojan za sebe spram ovog vaenja; ili ne i
ni pojedinani sluaj vaeim, tj. openito bitkujuim, ne
go ogranienim na ovu individuu.
Otuda kraa meu moralnim narodom nije tako
opasna - nije zavodnika Subjektivna imputacija, stanje da grabe, zloinstvo
vai; tj. da se zloinstvo vri bez srama - zavodniki i op
ratajui, da vai; nasuprot tome, meutim, vreno s uvje
renjem, karakterom, da ono vai, izriito valja pokazati da
ne vai.
Razlika da li da zloinac vri kao neto to vai; to
on ini, treba da vai, ali ono to vai jest priznato, opevaee.
Prisila, vid. g. 93.
172
Dodatak. Kako da se kazni svaki zloin, ne moe se poka

zati pomou misli nego su za ovo potrebna pozitivna odreenja.
Napredovanjem obrazovanja pogledi na zloine postaju meu
tim blai, i danas se dugo ve ne kanjava tako otro kao to se
to inilo prije stotinu godina. Zloini ili kazne upravo i nisu ono
to postaje drugaijim ali se mijenja odnos prema njima.
97.
Dogoena povreda kao prava jest, dodue, pozitivna, spoljanja egzistencija, ali koja je u sebi nitavna. Manifestacija te
njene nitavnosti jest isto tako unitenje one povrede koje stupa
u egzistenciju - zbiljnost prava, kao njegova nunost, koja sebe
sobom posreduje ukidanjem njegove povrede.
Dodatak. Zloinom se neto mijenja a stvar egzistira u
ovom mijenjanju; ali ova egzistencija je suprotnost nje same i
utoliko u sebi nitavna. Ono nitavno je to da se pravo kao pra
vo ima ukinuti. Pravo, naime, kao ono apsolutno je neukidivo,
dakle, ospoljenje zloina je po sebi nitavno, a ova nitavnost je
sutina djelovanja zloinstva. Ali ta je nitavno mora se mani
festirati kao takvo, to znai, postaviti sebe kao samo povredivo.
in zloinstva nije neto prvo, pozitivno, prema emu bi kazna
dola kao negacija, nego neto negativno tako da je kazna samo
negacija negacije. Zbiljsko pravo sada je ukidanje ovog povrei
vanja koje svoje vaenje pokazuje ba u tome i sebe obistinjuje
kao jedno nuno posredovno postojanje.
98.
Povreda kao povreda samo spoljanjeg opstanka ili posje
da jest zlo, teta u nekom nainu posjeda ili imovine; ukidanje
povrede kao oteenja jest civilno zadovoljenje kao nadomjes
tak, ukoliko takvoga uope moe biti.
U toj strani zadovoljenja mora ve na mjesto kvalita
tivne specifine osobine tete, ukoliko je oteenje razara-
APSTRAKTNO PRAVO
173
nje i ukoliko se uope ne moe ponovo uspostaviti, stupiti

njeno ope svojstvo, kao vrijednost.
[uz 97/98]
a/ 97. Apstraktni je opi pojam, ono to slijedi jest
njegova konkretna predstava i dokazivanje Volja koja hoe neto nitavno - njen predmet, sad
raj, svrha.
Povredu valja ukinuti; gdje ona egzistira? / 98. Ponajprije nitetnost poinjene tete - ni
kakvo pravno zlo - Neto spoljanje uniteno, za moju po
trebu. Ovo unitenje ponovo unititi - je nadomjestak te
te, da sam ja ponovno u svojem preanjem stanju, vlas
nitvu Kod naroda gdje se za umorstvo plaala samo na
knada u novcu, kao kod starih Nijemaca - ako je onaj no
vac imao samo taj smisao - ne zloinstvo - ne pravo kao
takvo povrijeeno - ispatanje to je naruen mir
utoliko kao postavljen na odreenu sumu, bespravnost - Pravo apsolutno, beskonano.
/ Ovdje dvojaka volja - / po sebi, / subjektiv
no
[nastavak nakon 99]
99.
Meutim, povreda koja se moe dogoditi volji koja po se
bi bitkuje (i to kako volji povrediteljevoj, tako i povrijeenoga i
svih) nema pozitivne egzistencije u toj volji koja bitkuje po sebi,
isto tako kao ni u samom produktu. Za sebe je ta volja koja bit
kuje po sebi (pravo, zakon po sebi) naprotiv ono to ne egzistira
izvanjski, a utoliko je ono nepovredivo. Isto je tako povreda za
posebnu volju povrijeenoga i ostalih samo neto negativno.
Pozitivna egzistencija povrede jest samo kao posebna volja zloineva. Povreda ove potonje kao opstojee volje jest, dakle,
ukidanje zloinstva, koje bi inae vailo,* pa je ponovo uspos
tavljanje prava.
* [u rukopisu:] to jest, imalo bi opu egzistenciju, jer je pojedinani bitak
ovdje opi - za sve.
174
Teorija kazne jedna je od materija koje su najloije

prole u pozitivnoj pravnoj nauci novijeg vremena, jer u
toj teoriji nije dovoljan razum, nego se u bitnosti radi
pojmu. - Ako se zloinstvo i njegovo ukidanje, koje se
nadalje odreuje kao kazna, smatra uope samo kao neko
zlo, onda se, dakako, moe drati nerazumnim htijenje zla
prosto zbog toga to ve opstoji neko drugo zlo (Klein,
Osn. na. krivinog prava, 9 i dalje"). Taj se povrni ka
rakter nekog zla u razliitim teorijama kazni, u teoriji
spreavanju, zastraivanju, prijetnji, popravljanju itd., pre
tpostavlja kao ono prvo, a ono, naprotiv, to treba da proizade, isto je tako povrno odreeno kao neto dobro. No
niti se radi prosto zlu niti ovom ili onom dobru, nego
odreeno nepravu i pravednosti. Onim se povrnim gle
ditima" stavlja na stranu objektivno promatranje praved
nosti, koje je prvo i supstancijalno gledite kod zloinstva,
te po sebi slijedi da postaje bitnim moralno gledite, sub
jektivna strana zloinstva, pomijeana s trivijalnim psiho
lokim predstavama razdraenosti i snazi osjetilnih pobuda protiv uma, psiholokoj prisili i djelovanju na
predstavu (kao da se ona slobodom ne bi isto tako snizila
do neega samo sluajnoga). Razliiti obziri, koji pripada
ju kazni kao pojavi i njenom odnosu prema posebnoj svi
jesti, te posljedice koje se tiu predstave (zastraiti, pobolj
ati itd.), na svom su mjestu, i to prvenstveno s obzirom na
modalitet kazne, zacijelo od bitnog znaenja, ali oni pre
tpostavljaju obrazloenje da je kazna po sebi i za sebe pra
vedna. U tom se obrazloenju radi samo tome da treba
ukinuti zloinstvo, i to ne kao stvaranje nekog zla, nego
kao povredu prava kao prava, a zatim kakva je to egzisten
cija koju ima zloinstvo i koju valja ukinuti; ona je istin
sko izlo, koje valja ukloniti, a u emu ona lei, bitna je taka. Sve dok se pojmovi tome odreeno ne spoznaju, mo
ra u nazoru kazni vladati zbrka.
[uz 99]
/ Pravo treba da bude, da se uspostavi - po sebi protiv volje zloinca i
23
le 1795
24
Ernst Ferdinand Klein, Naela opeg njemakog krivinog prava, Hal

u Hegelovom primjerku rije meutim je precrtana
APSTRAKTNO PRAVO
175
/ s njegovom voljom, - jer je zloinac ovo protivurjeje u sebi samome - U pojavi a/ povrijeeni / koji [rukopis prekinut]
Povreda je egzistencija - nepravna - Povreda prava
gdje ona egzistira kao neto pozitivno?
Pravo po sebi nije se povrijedilo
Nepravo treba da se ukine: gdje ono egzistira - gdje
se ono moe nai? Njegovo je mjesto posebna volja.
Pitanje gdje? moe ponajprije udariti u oi Posebna volja zloineva jest egzistencija zloinstva;
ona posebna vai, - tj. priznata egzistencija /tj. ne spoljanji, nego od volje postavljeni opstanak - samo se takvo
me radi: tvreni opstanak, u kojemu je volja afirmativna strana onoga unutranjega - pravo/. Volju samu moemo
shvatiti samo kao egzistentnu, po njenoj tjelesnoj strani, ti
jelo i ivot, spoljanja sloboda prema prostoru.
Sva iz drugih uzeta odreenja kazne ne tiu se volje
ina, kao njegove volje - zao ovjeka popraviti - njegovu
opu zlu volju - ne njegovu u ovom inu, kao u ovome
zbiljsku volju / volja zloineva koja opstoji - neto to zloinac
hoe da ima i zadri kao svoje; - tako kad je kazna odre
ena suma novca, pa se tako hoe da baci u troak - i pla
a to - /Rimljanin koji je etao i graanima dijelio uke,
htijui da je slijepi rob s kesom punom asova i polaui
globu/ - ne kazna - kazna mora biti osjetljiva - tako ve
sramota da se bude osuen; - to se u pravilu pretpostav
lja. - Gdje su ispoljavanja, nasuprot tome, - pootrena ili
u drugo obrnuta. - ak se rad ubojstva javlja da se izgubi
ivot - dakle smrtna kazna nije osjetljiva - tako se dogodi
lo da se pretvorila u kaznu zatvora / {vidi zakljuni stav 99 i rukopisnu primjedbu
uz to]
[uz 99 primjed.]
Saaljenje, popravljanje, dravni cilj, posebni ciljevi
drutva - obilje spram pitanja: to zahtijeva pravednost? Ono je sve dobro i lijepo, ali razliito. - Pravednost propa
da, kao i istina, ako se sa svime postupa na subjektivan na
in; - proizvoljnost, mnjenje -
176
Ako se takvo to uzima u pravosuu kao bitno - tj.

osnovna odreenja, onda sudovi vre pomilovanja; Pomi
lovati je neto drugo nego suditi; - Mijeanje, pometnja.
Oprostiti i opravdati dvije su razliite stvari.
Radi se pravednosti, tj. umu - tj. da sloboda do
bije svoj opstanak, - ne da se potuju osjetilne pobude
itd., izvode saaljenja, osjeaj.
Dodatak. Feuerbachova teorija kazne zasniva kaznu na
prijetnji i misli da ako neko uprkos njoj poini zloin, onda mo
ra uslijediti kazna jer ju je zloinac ranije znao. Ali kako stoji sa
pravednou prijetnje? Ona ne pretpostavlja ovjeka kao slo
bodnog i hoe da izvri prinudu predodbom nekog zla. Ali pra
vo i pravednost svoje uporite moraju imati u slobodi i volji a
ne u neslobodi kojoj se obraa prijetnja. Sa zasnivanjem kazne
na ovaj nain stvar stoji tako kao kad se na psa podie batina, a
ovjek se ne tretira po svojoj asti i slobodi nego kao pas. Ali
prijetnja koja u osnovi moe ovjeka pobuniti da svoju slobodu
dokae protiv nje, posve ostavlja po strani pravednost. Psiholo
ka prinuda se moe odnositi samo na kvalitativnu i kvantitativ
nu razliku zloina, ne na prirodu zloina samog, a zakonici, koji
su moda proizili iz ovog uenja, time su lieni vlastitog funda
menta.
100.
Povreda koja snalazi zloinca jest ne samo po sebi praved
na - kao pravedna ona je ujedno njegova volja koja po sebi bitkuje, opstanak njegove slobode, njegovo pravo, nego ona je i
pravo za zloinca samoga, tj. postavljena u njegovoj opstojeoj
volji, u njegovoj radnji. Jer, u njegovoj radnji klio umnoga lei
da je ona neto ope, da je njome postavljen jedan zakon, koji
je on u njoj za sebe priznao, pod koji se, dakle, on smije supsumirati kao pod svoje pravo.
Beccaria" je osporio dravi pravo na smrtnu kaznu,
kao to je poznato, iz razloga to se ne moe pretpostaviti
25
izd.
Cesare Beccaria, Del Delitti e della pene, Monaco, 1764. - Bilj. njem.
APSTRAKTNO PRAVO
177
da je u drutvenom ugovoru sadran pristanak individua

da se dadu ubiti, nego bi se, tavie, moralo uzeti suprot
no. No drava uope nije ugovor (vidi 75) niti je zatita i
osiguranje ivota i vlasnitva individua kao pojedinaca
bezuvjetno njena supstancijalna bit, tavie, ona je ono vi
e, to takoer trai pravo na sam taj ivot i vlasnitvo i za
htijeva njegovo rtvovanje. - Nadalje, nije samo [ovo] po
jam zloinstva, ono njegovo umno po sebi i za sebe, s pri
stankom pojedinevim ili bez tog pristanka, ono emu
drava ima da pribavi vaenje, nego takoer i formalna
umnost, htijenje pojedinevo, lei u radnji zloinevoj. to
se smatra da kazna sadrava u tome njegovo vlastito pra
vo, time se zloinac potiva kao ono umno. - Ta mu ast
ne pada u dio ako se pojam i mjerilo njegove kazne ne uzi
ma iz samog njegova ina; - a isto tako ne pada mu ona u
dio kad se on smatra samo tetnom ivotinjom koju treba
uiniti bezopasnom, ili pod svrhama zastraivanja i po
pravljanja. - Nadalje, s obzirom na nain egzistencije pra
vednosti, ionako oblik koji ona ima u dravi, naime kao
kazna, nije jedini oblik, pa drava nije uvjetna pretpostav
ka pravednosti po sebi.
[uz] 100. Ovdje je prisutna takoer subjektivna volja; i
ovu valja uzeti u obzir.
Kazna podruje slobode. - Sa svojom voljom.
Ne samo pojam stvari nego od njega samoga postav
ljen, - njegova subjektivna volja.
Njegov je in
a/ Povreda volje,
/ ako je on ono umno ope - postavio je zakon*
[uz l00 primjed.]
Beccaria: Ja sam uloio jedan dio svoje prirodne slo
bode - za odravanje svoje slobode i slobode svih - kojim
drugi, drava, ima da disponira, ali ne ivot subjektivna sloboda - bez obzira na sadraj - danas
princip uope - takoer teologija - nije istina * Ispod toga olovkom: Ovaj in... [T\ po sebi nitavan
) postavljen kao nitavan. - Bilj. njem. izd.
178
APSTRAKTNO PRAVO
Njegovo pristajanje svakako opstoji - naime u nje

govu inu.
Pristajanje - kao ovaj subjekt Izraziti pristajanje kao uvjerenje - moralno jo razli
ito od ina kao neega misaonoga - prihvaeno prema
stvari - postavljeno
ast, tj. kao volju koju je imao, jo ima - po njenoj
zbiljnosti - obraenu - Obzir popravljanja jest mijenjanje
volje Dodatak. Ono to zahtijeva Beccaria, da bi, naime, ovjek
morao dati svoj pristanak na kanjavanje, posve je tano, ali
zloinac ga ve saoptava svojim inom. Isto je tako priroda zlo
ina kao i vlastita volja zloinca daje ukinuto povreivanje koje
iz nje proizilazi. Uprkos tome, ovo nastojanje Beccarie da do
pusti da se ukine smrtna kazna, proizvelo je povoljno djelova
nje. Ako niti Joseph II niti Francuzi, nisu mogli nikada posve
provesti njeno ukidanje, onda se ipak poelo uviati ta bi bili
zloini koji zasluuju smrt a ta ne. Smrtna kazna je time posta
la rjea kao to ovaj najvii vrh kazne i zasluuje.
179
ju i s jednom takvom takozvanom opom injenicom svi

jesti. - Glavnu je tekou, meutim, unijelo u predstavu
odmazde odreenje jednakosti; ali pravednost je kaznenih
odreenja po njihovu kvalitativnom i kvantitativnom svoj
stvu ionako neto to je kasnije nego ono supstancijalno
same stvari. Ako bi ovjek poradi tog daljeg odreivanja i
morao potraiti druge principe a ne za ono ope kazne,
ono ostaje to jest. Meutim, ve sam pojam mora uope
sadravati osnovni princip i za ono posebno. To odreenje
pojma, pak, jest upravo ona veza nunosti da zloinstvo
kao u sebi nitavna volja u samome sebi sadrava i svoje
unitenje - koje se javlja kao kazna. Unutranji je identitet
onaj koji se u spoljanjem opstanku za razum reflektira
kao jednakost. Kvalitativno i kvantitativno svojstvo zlo
instva i njegovo ukidanje padaju sad u sferu spoljanjosti; u ovoj je ionako nemogue neko apsolutno odreenje
(uspor. 49); to odreenje na polju konanosti ostaje sa
mo zahtjev to ga razum sve vie ima da ograniava, to je
od najvee vanosti, ali taj zahtjev ide u beskonano i do
puta samo pribliavanje, koje je trajno. - Ako se previdi
ne samo ta priroda konanosti nego ako se uz to ostane i
pri apstraktnoj, specifinoj jednakosti, onda nastaje ne sa
mo neprebrodiva tekoa da se odrede kazne (potpuna
ako psihologija jo pridoda veliinu osjetilnih pobuda i
ono to je s time povezano - kako se hoe - ili to veu ja
kost zle volje ili pak to manju jakost i slobodu volje uop
e), nego veoma je lako da se odmazda kazne (kao kraa
za krau, grabe za grabe, oko za oko, zub za zub, pri e
mu ovjek sebi moe poinitelja predstaviti kao jednookoga ili krezuboga) prikae kao apsurditet a s kojim pojam
nema nikakve veze, nego ga je skrivila samo ona pridoda
na specifina jednakost. Vrijednost kao ono unutarnje jed
nako stvari koje su u svojoj egzistenciji specifino sasvim
razliite jest odreenje koje dolazi ve pri ugovorima (vidi
gore), jednako u civilnoj tubi protiv zloinstva ( 95), i
kojim se predstava iz neposrednog svojstva stvari prebacu
je u ono ope. Kod zloinstva u kojemu je osnovno odre
enje ono beskonano ina nestaje utoliko vie puka spoljanja specifinost, a jednakost ostaje samo temeljno pra
vilo za ono bitno to je zloinac zasluio, ali ne za spolja-
101.
Ukidanje je zloinstva odmazda utoliko ukoliko je ona po
svom pojmu povreda povrede, a po opstanku, ukoliko zloin
stvo ima odreeni kvalitativni i kvantitativni opseg, dakle ukoli
ko i njegova negacija kao opstanak ima upravo jedan takav op
seg. Na taj identitet, koji se osniva na pojmu, nije jednakost u
specifinoj kakvoi povrede, nego u kakvoi koja bitkuje po se
bi - prema njenoj vrijednosti.
Budui da u obinoj znanosti definicija nekog odre
enja, ovdje kazne, treba da se uzme iz ope predstave psi
holokog iskustva svijesti, ta bi predstava zacijelo pokaza
la da jest i da je bio kod zloinstva opi osjeaj naroda i
individua da ono zasluuje kaznu i da treba da se zloincu
dogodi onako kako je on uradio. Ne da se uvidjeti kako te
znanosti, koje imaju izvor svojih odreenja u opoj pred
stavi, drugi put prihvaaju postavke koje su u protivurje12
180
nji specifini oblik te plae. Samo su prema obliku sasvim

nejednaki kraa, grabe i kazne novcem, zatvorom itd., ali
u tome da su povrede po svojoj vrijednosti, svojem opem
svojstvu, oni su usporedivi. Zatim je, kao to je primijee
no, stvar razuma da potrai pribliavanje ove njihove vri
jednosti k jednakosti. Ako se ne shvati veza zloinstva i
njegova unitenja, koja bitkuje po sebi, i ako se zatim ne
shvati misao vrijednosti i usporedivosti obojega po vri
jednosti, onda se moe doi dotle da se (Klein, Osn. kazn.
prava, a) u nekoj pravoj kazni vidi samo proizvoljno po
vezivanje nekog zla s nekim nedoputenim postupkom.
[uz] 101. Zdravi ljudski razum [:] kako je on uinio, ta
ko treba da se njemu dogodi.
Sa zdravim ljudskim razumom juristi nisu vieuizali
na kraj; - bilo bi ve ispravno ako bi se samo dalo pokaza
ti, shvatiti Kako je on uinio, tako treba da se njemu dogodi unutarnja povezanost - u openitosti, umu - to u preanjem
Odmazda to izraava. Strana u predanjem .
a/ Kako je on uinio, treba da se njemu dogodi Postavljenost - to je njegova volja, njegov zakon. To to je
on uinio postaje neka mo, neprijateljska spram njega, on ju je izazvao - Eumenide spavaju - istupaju tek - po
zvane. To je vlastiti in, koji sebi u njemu pribavlja svoja
prava - ono ope, emu je on sada posebno - prije je on
nekoga drugoga pod to supsumirao - sada je on pod tom
supsumiran. Tako on to nije mislio - ali kao um, kao volja
uinio - Svoju posebnost nije procijenio kao posebnost obrtanje protiv njega.
Ovaj argumentum ad hominem - iz njegovih princi
pa, argumenata Samo prividno - subjektivna posebna strana - stoga
ne po sebi / Ad hominem no da li po sebi? *
Naime
a/ jest pozitivna volja, zloinstvo, povreda slobode To moe u njegovu smislu vaiti - No po sebi je upravo
protivno. - Iz istog se principa on kanjava - razlika je sa-
APSTRAKTNO PRAVO
181
mo da je protiv njega - negativno - okrenut; - do njegove

volje dolazi neto negativno formalno da njegov in postaje ope pravilo, i da je
on pod njega supsumiran - ova povezanost, ova sveza po
javljuje se kao spoljanja. - Ono po sebi jest sadraj ono pozitivno ina - obrat u negativni lik - pojava*.
Ali /
po sebi, ve je ponajprije postupak nitavan - kiseli
na, kalij - ono ve po sebi neutralno, tako ovo.
Openitost odreenosti u ovjeku - Treba da odre
eno dobije to je uinio - ovaj opseg nitetnosti treba da
se manifestira.
(Odmazda kao neto lino nemoralno - samo zakon
treba da kanjava...)
[uz 101 primjed.]
Moralna strana - krivica - sloboda htijenje kao ono
unutarnje postupka - Njen opseg u tom pogledu pripada
ovamo Dodatak. Odmazda je unutarnji sklop i identitet dvaju od
reenja koja se pojavljuju kao razliita i koja jedno prema dru
gom imaju razliitu spoljanju egzistenciju. Time to je nad zlo
incem izvrena odmazda ovo ima izgled jednog stranog odre
enja koje njemu ne pripada; ali kazna je ipak samo, kao to
smo vidjeli, manifestacija zloinstva, to znai, druga polovina
koja onu prvu nuno pretpostavlja. Ono ta odmazda najprije
ima protiv sebe jeste to da se ona javlja kao neto nemoralno,
kao osveta, i da ona tako moe vaiti za neto lino. Ali samu
odmazdu ne izvodi ono osobno nego pojam. Osveta je moja,
kae Bog u Bibliji, i ako se u rijei protiv - odmazda [Wider
-Vergeltung] moda htjela imati predstava jedne posebne
proizvoljnosti subjektivne volje, onda se mora rei da to znai
samo okretanje samog oblika zloina protiv sebe. Eumenide
spavaju ali ih zloinstvo budi, i tako je ono vlastiti in koji sebe
ini vaeim. Ako se sada kod odmazde ne moe ii na specifi
nu jednakost, onda je ovo ipak drugaije kod ubojstva, nad ko
jim nuno stoji smrtna kazna. Jer budui da je ivot cijelo bo* [Na rubu:] a/ je pojava zbog [?] suprotnosti - / pozitivni ir volja
/ negativni zatim, onaj koji preko drugoga dolazi do njega. - Bilj. njem. izd.
182
gatstvo postojanja, onda kazna ne moe postojati u jednoj vri

jednosti koja za to ne postoji, nego opet postoji samo u oduzi
manju ivota.
102.
Ukidanje zloinstva u ovoj je sferi neposrednosti prava,
prije svega, osveta, pravedna po sadraju ukoliko je odmazda.
No po obliku ona je postupak subjektivne volje, koja moe svo
ju beskonanost staviti u svaku uinjenu povredu, pa je njena
pravednost stoga uope sluajna, kao to je ona za druge tako
er samo kao posebna. Osveta time to je ona pozitivni postu
pak jedne posebne volje postaje jedna nova povreda: ona kao
ovo protivurjeje zapada u progres u beskonano i prenosi se s
pokoljenja na pokoljenje u bezgranino.
Gdje se zloinstvo ne progoni i ne kanjava kao crimina publica, nego kao privata (kao kod idova, kod
Rimljana kraa, grabe, kod Engleza jo u nekim drugim
stvarima itd.), ima kazna u sebi bar jo jedan dio osvete.
Od privatne je osvete razliito osveivanje heroja, pusto
lovnih vitezova itd., to pada u nastanak drava.
[uz 102]
Obrat - spram zloinca - njegova se pozitivna volja
pojavljuje, postavljena je - samo kao druga pozitivna vo
lja - isto tako proizvoljna, sluajna volja**.
Proizvoljnost individue da stvar podnese (sudu). Gdje nema tuioca, nema suca; - javni tuilac Dodatak. U jednom stanju drutva u kojemu nema niti su
daca niti zakona, kazna ima uvijek formu osvete, a ona ostaje
manjkava utoliko to je djelovanje jedne subjektivne volje, dak
le, nije primjerena sadraju. Osobe suda su dodue i osobe ali
njihova volja je opa volja zakona, i oni u kaznu nee staviti ni
ta ta se ranije ve ne nalazi u prirodi stvari. Tome nasuprot se,
onom ko je oteen, nepravo ne javlja u svom kvantitativnom i
** uz to olovkom: osveta. - Bilj. njem. izd.
APSTRAKTNO PRAVO
183
kvalitativnom ogranienju, nego samo kao nepravo uope, u od

mazdi on moe sebi preuzeti ono to bi ponovo vodilo novom
nepravu. Kod neobrazovanih naroda osveta je besmrtna, kao
kod Arabljana, gdje ona moe biti potinjena samo viom silom
ili nemogunou izvrenja; a u mnogim dananjim zakonodav
stvima jo je preostao jedan ostatak osvete tako to se individu
ama preputa da li povredu hoe ili nee iznijeti pred sud.
103.
Zahtjev da se razrijei to protivurjeje (poput protivurjeja
kod drugog neprava, 86, 89), koje ovdje opstoji u nainu uki
danja neprava, jest zahtjev neke od subjektivnog interesa i obli
ka kao i od sluajnosti moi osloboene, dakle ne osvetnike,
nego kanjavalake pravednosti. U tome lei prije svega zahtjev
jedne volje koja kao posebna subjektivna volja hoe ono ope
kao takvo. Taj pojam moraliteta nije, meutim, samo neto za
htijevano, nego je sam proiziao u ovom kretanju.
Prijelaz od prava u moralitet
104.
Zloinstvo i osvetnika pravednost prikazuju, naime, lik
razvoja volje kao one koja je prela u razlikovanje ope volje po
sebi i pojedinane, za sebe [bivstvujue] nasuprot one postojee
[volje], te nadalje, da se volja koja po sebi bitkuje, ukidanjem te
suprotnosti, vratila u sebe i time sama postala za sebe i zbiljska.
Tako jest i vai pravo, obistinjeno spram puke pojedinane vo
lje to za sebe bitkuje, kao svojom nunou zbiljsko. - To je
oblikovanje isto tako ujedno usavrena unutarnja pojmovna od
reenost volje. Po svom je pojmu njeno ozbiljenje u njoj samoj
ovo: ukidanje" bitka po sebi i oblika neposrednosti, u kojem
ona ponajprije jest i u apstraktnom pravu ga ima kao lik ( 21) 26 A: ukinuto. Izmjena po Lassonu. Bilj. njem. izd.
1 8 4
time postavljanje sebe ponajprije u suprotnosti ope volje po se

bi i pojedinane volje to za sebe bitkuje i zatim, ukidanjem ove
suprotnosti, negacijom negacije, odreivanje sebe kao negativiteta koji se odnosi na sebe, sebe kao volje u njenom opstanku,
da ona nije samo slobodna volja po sebi nego / za sebe samu.
Svoju linost kakva volja samo jest u apstraktnom pravu ima
ona sada tako za svoj predmet; takav za sebe beskonani subjektivitet slobode sainjava princip moralnog stajalita.
Osvrnemo li se poblie na momente s pomou kojih
se razvija pojam slobode iz ponajprije apstraktne odree
nosti volje, koja se prema sebi odnosi spram sebe same, a
time prema samoodreenju subjektiviteta, to je ta odree
nost u vlasnitvu ono apstraktno moje i stoga u nekoj
spoljanjoj stvari - ono moje to je u ugovoru posredova
no voljama i samo zajedniko - u nepravu je volja pravne
sfere, njen apstraktni bitak po sebi ili neposrednost, po
stavljena kao sluajnost pojedinanom, takoer sluajnom
voljom. U moralnom stajalitu ona je tako prevladana da
ta sluajnost sama jest kao u sebe reflektirana i sa sobom
identina, beskonana, u sebi bitkujua sluajnost volje,
njen subjektivitet.
[uz 104]
a/ Volja, sloboda, - objektivirati se - u jednom spoljanjem neposrednom opstanku / Razlika, volja i volje - Apstr. ponajprije pravo,
volja po sebi - i posebna volja u istom subjektu, posebni
interes Znaenje opstanka kao odnos spram neke volje, od
reeno / Dvojake samostalne volje u ugovoru - istog odre
enja / razliite uope
/ suprotstavljene; ne prosto dvije razliite volje
uope, nego posebne spram ope.
/ nejednakog suprotstavljenog odreenja; nepravo
spram prava / apstraktna posebnost, - isti subjektivitet.
a/ Volja po sebi, neposredni pojam volje;
APSTRAKTNO PRAVO
1 85
/ Opstanak je posebna subjektivna volja, tj. za - se

be - bitkujua, beskonana subjektivna volja.
Volja koja je za sebe slobodna - pojava opstanka za sebe, ponajprije razlika, zatim beskonana refleksija u
sebe - Postavljanje ovih likova, momenata time to su po
jmovna odreenja kao za sebe bitkujua volja. Ozbiljenje prava - je beskonano kretanje volje iz
njene suprotnosti k sebi samoj - tj. subjektivitet - besko
nana posebnost. Bitak-u-sebi* - protiv - razluen od objektivitet(a).
Posebnost, opstanak - po sebi bitkujue volje - je
subjektivna volja sama.
Pravo vai spram posebne, apstraktno za sebe bitku
jue volje.
Njegovo je vaenje, meutim, samo bitak-za-sebe**
negativ. Formalno: Ukidanje subjektiviteta. a/ ukidanjem
stvari b/ moje posebne volje u toj stvari c/ ukidanjein sup
rotstavljene volje.
Razvoj pojma - a/ Neposrednost b/ ukidanje ne
posrednosti c/ povratak u sebe, ne vie neposredno.
Volja jest
a/ Pravo; opstanaic slobode u nekoj spoljanjoj pojedina
noj stvari; - uzdizanje pojedinanoga k openitosti
b/ osloboditi se ove neposrednosti - posredovanje.
Odnos spram druge volje, nastajanje unutranjosti volje.
Stvar kao volja drugoga - pravo za mene i nekoga drugo
ga. Ugovor je odnos volje spram volje, ali nekoga drugo
ga. - Odnos volje spram same sebe, njen realitet kao unu
tar nje. Slobodan u toj stvari, slobodan u meni.
c/ Pravo kao pravo, za sebe - jest kao vaee; - kao
nuni opstanak; to moe stajati nasuprot pravu, samo je
nepravo - Pravo je vaee, obistinjeno - ovo obistinjenje
prava - kao njegovo odreenje, ali ne samo odreenje nego kao zbiljnost - za sebe ponovo volja u sebi.
Pravo za sebe - beskonano u sebe vraeno, kao tak
vo u sebi beskonanost.
* Bitak-u-sebi - Insichsein. - Bilj. prev.
** Bitak-za-sebe = Frsichsein. - Bilj. prev.
186
Vraeno ne prosto pojmovno odreenje, nego egzis

tencija kao subjektivitet, volja u sebi samoj Volja kao za sebe
a/ u ugovoru - njen interes
/ Srdba, spram neprava - pojedinani bitak-za-sebe osjeaja. No po sebi, u pravednoj volji ne vie kao poje
dinano za sebe - pravo za sebe - Ponajprije apsf/takcija],
bitak-za-sebe, moralna volja, volja u sebi, um.
[uz 104 primjed.]
Ponajprije
a/ neposredno pojedinana /prohtjev/
/ posebna - tj. zajednika,
/ volja po sebi
Pravo kao pravo vai - odnos prava prema sebi sa
mome - samo posredovanjem - negacija sluajne pojedi
nane volje. Pravo po sebi - u odnosu prema subjektivnoj volji
/ne pedagoki, stega, stvaranje drava/ nego prema prav
noj \olji, volji u sferi prava - /otuda osveta, kazna ne dje
ce, neobrazovanih, - samo prisila kao takva, sila koja se
obraa spoljanjosti/.
Volja za sebe - u njemu; formalna openitost - kod
njega samoga kao kod njega Tri vrste oblika razvoja odreenja a/ subjekta /oso
ba/, b/ stvari, c/ pojmovnog odreenja [prava].
a/ Osobe /volje/ u svom predmetu sebi objektivno
a/ opstanak kao pojedinana, postojea volja hoe
sebe, ovu,
/ pojedinani opstanak kao ujedno volja jednoga
drugoga. Opstanak zajednike volje u vrijednosti y/ Pra
vo, opstanak po sebi bitkujue volje, po sebi, tj. istinske
volje, jest ideja.
Volja je kao takva za sebe - ali kako - a/ kao pro
htjev, pojedinano, )...
b/ Stvari a/ ova pojedinana stvar / zajednika
stvar - vrijednost - i vlasnitvo svakog, te kao podijeljena
meu vlasnicima. Opstanak slobode; Pojedinana stvar
APSTRAKTNO PRAVO
187
nestaje. Sto hoe po-sebi-bitkujua volja? pravo tj. opsta

nak slobode kao takav v/ stvar sama, supstancija, pravo; c/
a/
/
jednika
/
pojmovno odreenje prava,

Pravo uope neposredno, za nas, samo po sebi
Pravo postavljeno, posebna postavljenost kao za
volja - obavezno, kao po sebi, ipak sluajno,
Pravo - postavljeno.
Interes, objektivitet prava - postavljenost - a) ne

posredno za nas / postavljeno, - samo posebno - ovdje
kao subjektivna proizvoljnost / postavljeno, - kako je to
po sebi - kao pravo, - pravo za sebe Ovo odreenje za nas ili po sebi - Pravo za sebe - je
jo kao pravo subjektivitet prava.
Subjektivitet je volja - kao takva u njemu samome dakle pravo kao u volji
Da je pravo kao pravo bitno u volji - dakle u njenoj
svrsi, njen uvid, namjera Subjektivna volja kao opstanak volje.
Dodatak. Istini pripada da pojam jeste i da ovo postojanje
njemu odgovara. U pravu volja ima svoje postojanje u neemu
spoljanjem; ali ono to je dalje, jeste to da ga volja ima u nje
mu samom, u neemu unutarnjem: ona za samu sebe mora biti
subjektivitet i samu sebe imati nasuprot sebe. Ovo dranje pre
ma sebi jest ono afirmativno, ali ona ovo moe dostii samo uki
danjem svoje neposrednosti. U zloinu ukinuta neposrednost
kroz kaznu, to znai kroz nitavnost ove nitavnosti, tako vodi
ka afirmaciji - ka moralitetu.
MORALITET
189
Subjektivna sloboda - isti odnos volje u sebi, spram

sebe - i po sebi, upravo to - Sve kao ono njegovo - ono
unutarnje -
DRUGI DIO
MORALITET
105.
Moralno stajalite jest stajalite volje ukoliko ona nije pro
sto po sebi nego za sebe beskonana (predanji ). Ta refleksija
volje u sebe i njen za sebe bitkujui identitet spram bitka po se
bi i neposrednosti i odreenosti koje se u tom razvijaju, odreu
je osobu kao subjekt.
[uz 105] 17. XII 1822.
Drugi stupanj - njemu je prvi predmet - Ja sam za
sebe kao za mene bitkujua volja, znam meni kao zamene-bitkujuemu - odreen sam da budem kao subjek
tivno, odreeno subjektivna volja - kao za mene - isklju
ivo - razlueno od objektivnog uope. - Upravo volja
kao beskonano odreena - ima idealno u sebi postavlje
no bie po sebi* a/ Subjekt / Stvar / Pojmovno odreenje
a/ zna sebe kao slobodnu, tj. da jest sloboda u nje
mu, on njen postanak - ona njegov opstanak / volja hoe sebe, svoju slobodu, svoj bitak-u-sebi
/ Volja za sebe beskonana - ideja - pravo subjektivne
volje da opstoji, vai Po sebi je isto subjektivna volja i po sebi bitkujua
volja identina.
* Bie po sebi = das Ansichseiende. - Bili. prev.
Tako jo nepostavljeno - ponajprije pojava - subjek

tivna volja razliita od objektivnog, po sebi bitkujueg po
jma.
Unutranjost slobodne volje.
Pravo vai, ali moja namjera, moja svrha, naum, na
elo, savjest.
Subjektivna volja - ideja na jednoj strani - volje Ja volja - u meni idealno -opstanak kao svrha, na
um, dobro Ovaj se subjektivni moment slobode zove za /sebe
naroito i sloboda naa sloboda - slobodno u sebi - zlo itd. ovdje staja
lite
- Ne rob, ne kmet - slobodan ovjek, realni vlasnik,
znai nezavisan ovjek - ingenuus - ali naroito postavlja
ja - moderno Moja sloboda u tome, s mojim znanjem i uvidom i
namjerom /koju sam namjeru imao, kako je stvar bila
unutarnje u meni/ - Sud, pri tome da bude moja unutar
nja suglasnost i smatranje da je dobro, npr. da se moje
misli [smiju] ispoljavati.
Subjektivna volja je prije moralna /ili nemoralna/
nego primjerena pojmu Subjekt - razlikovati se od drugih, bitno odreenje
diferencije. Ja znam za sebe kao za mene koji bivstvuje**.
Subjektivitet volje jest
a/ Opstanak volje uope, 106.
/ (jest ideja u sebi) ima sam opstanak - bitak, 107.
/ jest ono formalno, 108.
Apstraktna refleksija u sebi - odnos spram drugoga ** Ispod toga: Unutranje neto drugo nego spoljanje. - Bilj. njem. izd.
190
106.
Kako subjektivitet sada sainjava odreenost pojma i ka
ko je razliit od njega kao takvoga, od po sebi bitkujue volje, i
to time to volja subjekta ujedno jest kao volja za sebe bitkujueg pojedinca (ima i neposrednost jo na njemu), sainjava on*
opstanak pojma. - Time se za slobodu odredilo vie tlo; u ideji
je sada strana egzistencije ili njen realni moment - subjektivitet
volje. Samo u volji kao subjektivnoj moe biti zbiljska sloboda
ili volja koja bitkuje po sebi.
Druga sfera, moralitet, prikazuje stoga u cjelini real
nu stranu pojma slobode, a proces je ove sfere: ukinuti po
najprije samo za sebe bitkujuu volju, koja je neposredno
samo po sebi identina sa po sebi bitkujuom ili opom
voljom, prema toj razlici u kojoj se u sebi produbljuje, pa
je postaviti za sebe kao identinu sa po sebi bitkujuom
voljom. To je kretanje, prema tome, obraivanje ovog sa
danjeg tla slobode subjektiviteta da se on koji je ponaj
prije apstraktan, naime od pojma razliit, uini jednakim
njemu i da se time za ideju dobije njena istinska realizaci
ja, da se subjektivna volja isto tako odredi u objektivnu,
dakle istinski konkretnu.
Dodatak. U strogom pravu nije se radilo tome ta je bilo
moje naelo ili moja namjera. Ovo pitanje samoodreenju i
pobudi volje kao i namjeri, ovdje se sada postavlja u onom
moralnom. Time to ovjek hoe da bude prosuen prema svom
samoodreenju, on je u ovom odnosu slobodan, kako god se
drala spoljanja odreenja. U ovo uvjerenje ovjeka u sebe ne
moe se prodrijeti; njemu se ne moe dogoditi nikakvo nasilje,
pa je moralna volja odatle nepristupana. Vrijednost ovjeka se
ocjenjuje po njegovom unutarnjem djelovanju i time je moralno
stajalite sloboda koja postoji za sebe.
* Tj. subjektivitet. - Bilj. prev.
MORALITET
191
107.
Samoodreenje volje ujedno je moment njezina pojma, a
subjektivitet nije samo strana njezina* opstanka nego njeno,
njeno vlastito odreenje ( 104) kao subjektivno odreena za se
be slobodna volja, ponajprije kao pojam, da bi bila ideja, sama
opstoji. Moralno je stajalite stoga u svom liku pravo subjektiv
ne volje. Po tom pravu volja priznaje i jest samo neto ukoliko
je to ono njezino, ukoliko je ona sebi u tome kao neto sub
jektivno.
Isti proces moralnog stajalita (vidi primj. uz preanji ) ima s te strane lik da bude razvoj prava subjektivne
volje ili naina njenog opstanka - tako da ona to to spoz
naje kao ono svoje u svom predmetu dalje odredi da bude
njen istinski pojam, da bude ono objektivno u smislu nje
ne openitosti.
[uz] 107. Opstanak slobode - ona odreena kao sub
jektivitet - njena bitna odreenost - tlo opstanka uope Sloboda treba opstojati s ovom odreenou - Pravo sub
jektivne slobode Moje je moralno pravo - da je neto - moj predlo
ak, svrha - interes - od mene priznato, smatrano dobrim
- Interest mea, ut ego intersim.
Da je taj momenat mojeg subjektiviteta - u tom da
opstoji, jest njegovo pravo - pravo namjere - uvida - sav
jesti - beskonano pravo.
Dodatak. Cijelo odreenje subjektiviteta volje ponovo je
jedna cjelina koja kao subjektivitet mora imati i objektivitet.
Tek se na subjektu moe realizirati sloboda, jer, on je istinski
materijal za ovu realizaciju; ali ovo postojanje volje, koje smo
nazvali subjektivitetom, razliito je od volje koja postoji po sebi
i za sebe. Volja se, naime, mora osloboditi od ove jednostranosti
puke subjektivnosti, da bi postala voljom po sebi i za sebe. U
moralitetu je ovo vlastiti interes ovjeka, koji dolazi u pitanje, a
upravo je njegova visoka vrijednost u tome da on zna i da odre
uje samog sebe kao apsolutnog. Neobrazovan ovjek doputa
* Tj. opstanka volje. - Bilj. prev.
192
GEORG
WILHELM
FRIEDRICH
HEGEL
sebi da sve nametne silom snage i prirodnih odreenosti, djeca

nemaju moralne volje nego putaju da ih odrede njihovi rodite
lji; ali onaj ko je obrazovan, ovjek koji postaje unutarnji, hoe
da on sam bude u svemu to ini.
108.
Subjektivna volja kao neposredno za sebe i razliita od vo
lje koja bitkuje po sebi ( 106, primj.) jest stoga apstraktna, og
raniena i formalna. Subjektivitet, meutim, nije samo formalan
nego kao beskonano samoodredivanje volje sainjava ono nje
no formalno. Jer ono u tom svom prvom ispoljavanju u pojedi
nanoj volji jo nije postavljeno kao identino s pojmom volje,
zato moralno stajalite jest stajalite odnosa i trebanja (das Sol
len) ili zahtjeva. - A kako diferencija subjektiviteta isto tako
sadrava odreenje spram objektiviteta kao spoljanjeg opstan
ka, to ovdje nastupa takoer i stajalite svijesti ( 8) - uope sta
jalite diferencije, konanosti i pojave volje.
Ono moralno ponajprije nije ve odreeno kao ono
to je suprotstavljeno nemoralnome, kao to pravo nije ne
posredno ono to je suprotstavljeno nepravu, nego ope
stajalite moralnoga kao i nemoralnoga poiva na subjektivitetu volje.
Dodatak. Samoodredivanje se u moralitetu treba misliti
kao isti nemir i djelatnost koji jo ne moe doi do nikakvog
ta jest. Tek u onom udorednom volja je identina sa pojmom
volje i samo njega ima za svoj sadraj. U onom moralnom volja
se jo dri prema onom to jeste po sebi; to je dakle stajalite di
ferencije, a proces ovog stajalita je identifikacija subjektivne
volje sa njenim pojmom. Trebanje koje je stoga jo u moralitetu,
dostignuto je tek u onom obiajnom, i to je ovo drugo prema
kojemu subjektivna volja stoji u jednom odnosu, neto dvostru
ko: jednom ono supstancijalno pojma, a zatim ono spoljanje
postojee. Ako bi ono dobro bilo postavljeno i u subjektivnoj
volji, onda ono time jo ne bi bilo izvedeno.
193
MORALITET
109.
To formalno sadrava po svom opem odreenju ponaj
prije suprotstavljanje subjektiviteta i objektiviteta i djelatnosti
koja se na to odnosi ( 8) - iji su momenti poblie ovi: opsta
nak i odreenost su u pojmu identini (usporedi 104), a volja
kao subjektivna sama je taj pojam - oboje valja, i to za sebe,
razlikovati i postaviti kao identino. Odreenost je u volji koja
odreuje sebe samu a/ ponajprije postavljanje u njoj s pomou
nje same; - oposebljavanje (specifikacija) sebe u sebi samoj,
sadraj koji ona sebi daje. Ovo je prva negacija i njena je for
malna granica da bude samo neto postavljeno, subjektivno.
Kao beskonana refleksija u sebe ta je granica za nju samu i
ona / htijenje da ukine tu prepreku - djelatnost da se taj sad
raj prevede iz subjektiviteta u objektivitet uope, u neposredni
opstanak. y/ Jednostavni identitet volje sa sobom u tom suprot
stavljanju jest sadraj koji u objema ostaje jednak sebi i koji je
ravnoduan prema tim razlikama oblika, svrha.
[uz 108/109]
Razlika subjektivne volje u njenim svrhama, naumi
ma, interesima
kako ja to znam - i hou.
108. 109. Subjektivitet kao takav - tj. suprotnost posebna volja.
Formalna odreenja sadraja. Subjektivna volja ima
sadraj - prije puka potreba - pored toga - ne pita se da li
pravo - ali sada je sadraj kao sadraj volje, pa stoga bi
tan.
109/113 Postupak treba da se odmah ovdje uzme
[uz 109]
Ovdje se tek javlja sadraj kao takav; Formalni objektivitet kao spoljanjost uope.
Volja
a/ se odreuje - to je negacija njene neodreenosti
- sadraj ujedno bitan kao u njoj postavljen, subjektivno ili prva negacija - jo ne beskonanost
/ Djelatnost
194
/ Identitet - svrha jest: / sadraj u meni kao sub

jektivno odreen - predstava - / odreen da bude objek
tivan - i da to isto ostane.
Sadraj tek kao takav, kao ravnoduan spram oblika
prevoenja - ali zatim takoer subjektiviteta - ukoliko je
od toga razlueno.
110.
MORALITET
111.
b.) Sadraj, premda on sadrava neto posebno (to neka se
uzme odakle mu drago), ima kao sadraj volje koja je u svojoj
odreenosti u sebe reflektirana, a time sa sobom identina i op
a, a) odreenje u sebi samome da bude primjeren volji koja
bitkuje po sebi ili da ima objektivitet pojma, ) time to je sub
jektivna volja, kao ona koja jest za sebe, ujedno jo formalna (
108), to je samo zahtjev pa volja sadrava isto tako mogunost
da ne bude primjerena pojmu.
No taj identitet sadraja dobiva blie osebujno odre

enje na moralnom stajalitu, gdje sloboda, taj identitet
volje sa sobom, jest za njega ( 105).
a.) Sadraj je za mene kao moj i tako odreen da je
on u svom identitetu ne samo kao moja unutranja svrha
nego on takoer, ukoliko je dobio spoljanji objektivitet,
sadrava za mene moj subjektivitet.
[uz 110]
a/ Moj sadraj kao ja, supstancijalno, objektivno. [
110]
/ Suprotnost - objektivitet pojma [ 111]
/ Spoljanje - subjektivitet drugoga. [ 112]
a/ apstraktni identitet - spram subjektiviteta i objektiviteta uope U izvjesnoj svrsi treba da ja, moje djelo [moj interes],
tj. spoljanjost, odri namjeru -
195
[uz 111]
/ Bitna diferencija i odnos prema opem:
Suprotnost onog objektivnog kao pojam* spram po
sebnosti - jedinstvo je zahtjev.
Objektivitet ovdje openitost - istina 112.
Odravajui svoj subjektivitet u izvoenju svojih svrha (
110), ukidam ja ujedno u tome, kao njihovu objektiviranju, taj
subjektivitet kao neposredan, dakle kao ovaj moj pojedinani
subjektivitet. No tako sa mnom identini spoljanji subjektivitet
jest volja drugih ( 73). Sada je tlo egzistencije volje subjektivi
tet ( 106), a volja drugih jest ujedno meni druga egzistencija
koju dajem svojoj svrsi. - Izvoenje moje svrhe ima stoga u sebi
ovaj identitet moje volje i volje drugih - ono se pozitivno odno
si spram volje drugih.
Objektivitet izvedene svrhe sadrava stoga u sebi tri
znaenja ili, tavie, sadrava u jednome ova tri momenta:
a) da je spoljanji neposredni opstanak ( 109), ) primje
ren pojmu ( 112), ) opi subjektivitet. Subjektivitet, koji
se odrava u tom objektivitetu, jest taj da objektivna svrha
treba daje moja, tako da se ja odravam u njemu kao ova*
( 110); / i / subjektiviteta ve se slau s momentima )
Dodatak. Sadraj subjektivne ili moralne volje sadri jed

no vlastito odreenje: on, naime, treba, ako je dostigao i formu
objektiviteta, ipak neprestano sadravati moj subjektivitet, a in
treba da vai samo ukoliko je on bio odreen od mene, ukoliko
je bio moj predloak, moja namjera. Ja u ospoljenju ne prizna
jem vie nego to je lealo u mojoj subjektivnoj volji, kao ono
to je moje, i u stvari zahtijevam da ponovo vidim moju subjek
tivnu svijest.
* Iznad toga: opega. - Bilj. njem. izd.

* Tj. kao svrha. - Bilj. prev.
13*
196
i ) objektiviteta. - Da su ta odreenja tako, razlikujui se

na moralnom stajalitu, ujedinjena samo u protivurjeje,
sainjava poblie ono pojavno ili konanost ove sfere (
108) i razvoj ovog stajalita jest razvoj tih protivurjeja i
njihovih razrjeenja koja, meutim, unutar tog stajalita
mogu biti samo relativna.
[uz] 112: Objektivitet - je ovdje opi subjektivitet Spoljanji opstanak subjekta bitno ujedno volja dru
gih
- Bitak za drugoga - tj. subjektivna volja
Pretpostavka, materijal - Drugi subjektivitet
uvjetovano injenje - stvaranje neke promjene op
stanka, tj. odreenost koja se odnosi na volju drugih Dodatak. Kod formalnog prava bilo je reeno da ono sad
ri samo zabrane, da strogo pravno djelovanje ima, dakle, samo
negativno odreenje s obzirom na volju. U onom moralnom, na
protiv, odreenje moje volje je u odnosu na volju drugog pozi
tivno, to znai, subjektivna volja u onome ta realizira ima po
sebi postojeu volju kao neto unutarnje. Ovdje je prisutno jed
no proizvoenje ili jedno mijenjanje postojanja, a ovo ima je
dan odnos prema volji drugih. Pojam moraliteta je unutarnje
dranje volje prema samom sebi. Ali ovdje nije samo jedna vo
lja nego objektiviranje ujedno ima odreenje u sebi da se poje
dinana volja u njemu ukida i upravo time su, dakle, tim to od
reenje jednostranosti otpada, dvije volje i jedno njihovo pozi
tivno odreenje postavljeni su jedno na drugo. U pravu se ne ra
di tome da li volja drugog neto eli u odnosu na moju volju
koja sebi daje postojanje u vlasnitvu. U onom moralnom se,
naprotiv, radi i dobru drugoga, a ovaj pozitivni odnos moe se
pojaviti tek ovdje.
113.
Ispoljavanje volje kao subjektivne ili moralne jest djelova
nje. Djelovanje sadrava pokazana odreenja a) da ga ja u nje
govoj spoljanjosti znam kao svojeg, ) da bude bitni odnos
spram pojma kao trebanja (das Sollen) i ) spram volje drugih.
MORALITET
197
Tek ispoljavanje moralne volje jest djelovanje. Op

stanak koji volja sebi daje u formalnom pravu jest u ne
posrednoj stvari, sam je neposredan i za sebe nema ponaj
prije nikakav izriit odnos spram pojma koji, kao jo nesuprotstavljen subjektivnoj volji, nije od nje razliit pa se
jo pozitivno odnosi spram volje drugih; pravna je zapovi
jed po svom temeljnom odreenju samo zabrana ( 38).
Ugovor i nepravo zapoinju, dodue, da se odnose spram
volje drugih - ali suglasnost koja se u onima ostvaruje te
melji se na proizvoljnosti a, bitni odnos koji je u tome
spram volje drugoga jest, kao pravni odnos, ono negativ
no, da se odri moje vlasnitvo (po vrijednosti) i da se dru
gome ostavi ono njegovo. Naprotiv, strana zloinstva koja
dolazi iz subjektivne volje, i to onako kako ono u njoj eg
zistira, dolazi tek ovdje u obzir. - Sudsko djelovanje (ac
tio) koje mi se ne da imputirati prema svom sadraju koji
je odreen propisima sadraja sadrava samo neke mo
mente pravog moralnog djelovanje, i to na spoljanji na
in; da bude pravo moralno djelovanje, stoga je jedna
strana koja je od nje, kao sudske, razliita.
[uz 113]
Pravo neposredno injenje slobodne volje.
Moralitet htijenja kao neto to ja znam; ono stoji u
meni prije nego to je od mene postavljeno, prije ispoljavanja - teorijski.
Subjektivna volja a/ je 110 beskonana refleksija u sebi - da bude za
nju u njoj, u njenom ispoljavanju u sebe reflektirana - od
nos - prema opstanku uope - da neka svrha - namjera naum koji sam postigao.
/ Suprotnost - openitost - 111 - Razlika u na
mjeri / Opstanak - volja drugih - Subjektivna se volja ispoljava - ona se odnosi, pretpostavlja ono drugo - u tome
je neposredno u sebe reflektirana - tj. to pretpostavljeno
jesu subjekti
ime se stvara promjena u stanju drugih, ili moja
dobrobit, moje stanje - stanje nekog subjekta. U pravu sa
mo opstanak personalnosti. Ovdje opstanak posebnosti -
198
a/ i / je formalno, / reflektirano u meni kao odre

en sadraj - ne apstraktna personalnost.
- Ono pretpostavljeno, odreeno kao u sebi reflekti
rano - subjekt - posebni subjekt - tj. odreeni subjekt da li ja ili drugi subjekt - subjektivna posebnost - Poseb
nost je predmetnost - u pravu samo stvar* Posebno - u sebi reflektirano - uope dobrobit - po
sebna volja - opstanak - u sebi reflektirana volja - Treba
da vai
114.
Pravo moralne volje sadrava tri strane:
a) apstraktno ili formalno pravo djelovanja da je, kako je
ono izvreno u neposrednom opstanku, njegov sadraj uope
moj, da je on tako predloak subjektivne volje.
b) Ono posebno djelovanja jest njegov unutami sadraj a)
kako je za mene odreen njegov opi karakter, to sainjava vri
jednost djelovanja, i ono po emu on za mene vai - to sainja
va namjeru; ) njegov sadraj, kao moja posebna svrha mog
partikularnog subjektivnog opstanka - jest dobrobit.
c) Taj sadraj kao ono unutarnje ujedno podignut u svoju
openitost, kao u objektivitet koji po sebi i za sebe bitkuje, ap
solutna je svrha volje, dobro, u sferi refleksije sa suprotnou
subjektivne openitosti, dijelom zla, dijelom savjesti.
[uz 114]
Cjelina se kree u suprotnostima: a/ to jest i / to
je ona za mene i u meni.
a) Predloak - to neposredno jest i kako je taj op
stanak za mene.
b) Namjera, samo-refleksija a) vrijednost stvari - ono ope - refleksija, predikat
razliit od pojedinanih [:] Korisno, svrha * [na rubu olovkom:] stupa u odreenost, - u sebi reflektiranu odree
nost. - Bilj. njem. izd.
MORALITET
199
) Apstraktna refleksija u meni, formalno neodree

ni subjektivitet, interes - spram opstanka - stvar ) Sadraj - moja posebnost - razliita - spram pra
va - Ispunjen interes - je formalno jedinstvo - c) Apsolut
na refleksija sadraja i pojedinanosti - onoga mojega, u
mene a) Odreenje dobra kao dunosti - za mene ) njegova sadraja formalizam: a) zlo ) savjest )
prijelaz
b) Suprotnost unutarnjega i spoljanjega. (Namjera i
to je in)
Spoljanje - velika povezanost - openito - Drugo
nego pojedinanost
Namjera je neto openito,
a) razliito uope od pojedinanoga kao takvoga, djelova
nja
) interes da ja - formalna openitost ) sadraj, odreena posebnost, dobrobit, suprotnost
spram opega - pravo,
c) Razliitost postupka od predloka - njegova refleksija u
sebe Odnos djelovanja spram openitoga - relativna op
enitost ono u sebe reflektirano djelovanja; otuda poseb
nost - i njeno podreivanje; to je namjera, takoer je pre
tpostavljeno; sadraj namjere i predloka, tj. njemu svoj
stveno, moe biti razliito - podreeno - jedno openitije
nego drugo - postavljeno samo kao ono bitno. Odreen
sadraj, ali ovdje samo nagoni, sklonosti Vrijednost djelovanja za mene a/ Namjera - moe (biti) razliita od apsolutne openitos
ti -/ kao oblik i od neposrednog djelovanja / Ova posebnost kao posebni sadraji Predloak.
a) Znanje neposrednih okolnosti - neposredni sud.
b) Znanje reflektirane stvari, ne naprosto njene neposrednosti, a) njenog vlastitog kvalitativnog sadraja, ) subjek
tivnog osebujnog sadraja - ) Suprotnost i Sud reflek
sije.
c) Znanje pojma (sudpojma): a) neposrednog dobra: tako
je to zakonski odreeno, ) subjektivno odreenje dunos-
200
ti iz mene; refleksija o dobru, ) suprotnost ) i ), naime

kao openito, objektivno ili... [?] i posebnog dobra: )
savjest uope, kolizija, ) ono posebno volje u suprotnos
ti objektivnog dobra; ) apstraktno dobro i subjekt ono
to odreuje - Isto tako zlo ) ono posebno spram objek
tivnoga kao apstraktnosti dobra...
Dodatak. Svako djelovanje da bi bilo moralno mora naj
prije biti saglasno sa mojim predlokom, jer pravo moralne vo
lje je da u njenom postojanju jest priznato samo ono to je na
unutarnji nain postojalo kao predloak. Predloak pogaa sa
mo ono formalno da je vanjska volja u meni takoer kao ono
unutarnje. Tome nasuprot, u drugom momentu se pita namje
ri, to znai relativnoj vrijednosti djelovanja u odnosu na me
ne ; konano, trei moment nije puko relativna nego opa vrijed
nost djelovanja, dobro. Prvi prekidi djelovanja je prekod onog
to je predloak i postojanja onog to je navedeno, drugi prekid
je izmeu onoga to spoljanje postoji kao opa volja i unutar
njeg posebnog odreenja koje mu ja dajem; trei je, konano, u
tome daje namjera takoer i opi sadraj. Dobro je namjera uz
dignuta do pojma volje.
Prvi odsjek
MORALITET
201
Neki dogaaj, neko proizalo stanje konkretna je

spoljanja zbiljnost, koja zato ima u sebi neodredivo mno
go okolnosti. Svaki pojedinani moment koji se pokazuje
kao uvjet, razlog, uzrok neke takve okolnosti, pa je, prema
tome, pridonio ono svoje, moe se smatrati da je za to
kriv, ili u najmanju ruku da ima krivnje za to. Stoga for
malni razum kod nekog bogatog dogaaja (npr. francuske
revolucije) izabira pri bezbrojnom mnotvu okolnosti onu
koju on hoe da ustvrdi kao onu koja bi bila kriva.
[uz 115]
Intencija - Predloak razliit od namjere.
Uraunljivost - djelovanja
Ono objektivno jest ono moje - posljedice Dvije strane objektiviteta - u pogledu djelovanja:
a) ono pretpostavljeno, koje on hoe da mijenja
) ono promijenjeno samo, ono to je proizvedeno Djelotvorno prema proizvedenome - koje je, dakle,
takoer u proizvodu - pa je bilo kao subjektivni razlog, u
djelatnosti.
Krivica - to (je) razlog - razlog - kao djelatnost kao ono koje je uinilo Dodatak. Moe mi se uraunati ono to je postavljeno u
moj predloak, a kod zloina se naroito radi tome. Ali u kri
vici lei samo jo posve spoljanje prosuivanje tome da li
sam neto uinio ili nisam; a da sam zbog neega kriv jo ne
znai da bi mi stvar mogla biti imputirana.
PREDLOAK I KRIVNJA
115.
Konanost subjektivne volje u neposrednosti djelovanja
sastoji se neposredno u tome to ona za svoje djelovanje ima ne
ki pretpostavljeni spoljanji sadraj s raznolikim okolnostima.
in postavlja neku promjenu u tom opstanku koji predlei, a
volja je uope za to kriva ukoliko u promijenjenom opstanku le
i apstraktni predikat onoga mojega.
116.
Moj vlastiti in to, dodue, nije ako stvari kojih sam ja
vlasnik i koje kao spoljanje stoje i djeluju u raznolikim vezama
drugima prouzrokuju time tetu (kao to to moe biti sluaj i sa
mnom samim kao mehanikim tijelom ili kao ivim). No ta teta
pada mi vie ili manje na teret, jer su one stvari uope moje, ali i
po svojoj osebujnoj prirodi ipak vie ili manje podvrgnute mo
joj vlasti, panji itd.

[UZ 116]
Heinecc [ius, Elementa Juris Civilis] 1235. Paupenes est damnum sine injuria facidentis, datum nonnisi
quadrupes pauperem facere dicitur.
1229 filii familias noxiam infere dicuntur; noxia
damnum quocunque privato servi delicto vel quasi delicto
datum.1
Ovdje 117 i 118. Dvije strane
) Pretpostavljeni opstanak - kako sam ja to uinio
onim mojim
) od mene promijenjeno, to sam ja proizveo.
- Smatrati da je puka nenapunjena - u nekom
grmlju neko kretanje, tama - (smatrati) ovjeka za divlja
Edip
Natri li tko na metak - usmrivanje, ne umorstvo -
117.
Volja koja sama postupa ima u svojoj svrsi, koja je upravljenu na prisutan opstanak, predstavu njegovim okolnostima.
No zato to je ona, zbog te pretpostavke, konana, predmetna je
pojava za nju sluajna i moe u sebi sadravati neto drugo ne
go u njenoj predstavi. Pravo je volje, meutim, da u svom inu
prizna samo ono kao svoje djelovanje i da bude kriva samo za
ono to ona zna njegovim pretpostavkama u svojoj svrsi, to je
od toga lealo u njenom predloku. - in se moe uraunati sa
mo kao krivnja volje; - pravo znanja.
Dodatak. Volja ima neko postojanje pred sobom, na koje
ona djeluje; ali da bi ovo mogla ona mora imati njegovu pred
stavu, a istinska krivnja je samo u meni ukoliko prisutno posto
janje lei u mom znanju. Volja, budui da ima jednu ovakvu
1
1235. Siromatvo je kazna bez nepravde; ve jedan konj, kae se, mo

e m'kog uiniti siromanim
1229. Potinjeni, kae se, prouzrokuju krivnju; Krivica je teta nanese
no bilo kojim privatnim deliktom ili kvazideliktom.
MORALITET
203
pretpostavku, jest konana ili tavie, jer je konana, ima jednu

takvu pretpostavku. Ukoliko ja mislim umno i ukoliko hou, ja
nisam na ovom stajalitu konanosti, jer predmet na kojem ja
djelujem, nije neto drugo protiv mene, ali konanost po sebi
ima stalnu granicu i ogranienost. Ja nasuprot sebi imam neto
drugo koje je samo neto sluajno, neto puko spoljanje nuno
i koje se sa mnom moe sloiti ili biti razliito od tog. Ali ja sam
samo ono to jest u odnosu na moju slobodu, a in je samo kri
vica moje volje ukoliko ja tom znam. Edip, koji ubija svoga
oca a da to ne zna, ne moe se optuiti kao oceubica; ali u sta
rim zakonodavstvima, na ono subjektivno, na uraunljivost nije
se polagala velika vrijednost kao danas. Zato su kod Starih na
stajali azili da bi se time onaj koji je umakao pred osvetom za
titio i prihvatio.
118.
Djelovanje, premjeteno dalje od spoljanjeg opstanka to

se po svojoj vezi razvija u spoljanjoj nunosti na sve strane,
ima raznolike posljedice. Posljedice kao lik ija je dua svrha
postupka jesu ono njegovo (ono to pripada djelovanju - ali is
tovremeno je on, kao svrha koja je postavljena u spoljanjost,
napustio spoljanje moi, koje uz to vezuju neto sasvim drugo
nego to je on za sebe, pa ga odvode u udaljene strane posljedi
ce. Isto je tako pravo volje da sebi urauna samo ono prvo, jer
samo one lee u njenom predloku.
to su sluajne, a to nune posljedice, neodreeno
je time to unutranja nunost na konanome stupa u op
stanak kao spoljanja nunost, kao meusobni odnos po
jedinanih stvari, koje se kao samostalne sastaju meusob
no ravnoduno i spoljanje Naelo: kod djelovanja prezi
rati konzekvencije, i drugo: djelovanja prosuivati po po
sljedicama i initi ih mjerilom onoga to je pravo i dobro,
oba su jednako apstraktni razum. Posljedice, kao vlastiti
imanentni lik djelovanja, manifestiraju samo njegovu pri
rodu i nisu nita drugo nego on sam; djelovanje ih stoga
ne moe poricati i prezirati. No obratno, pod posljedica
ma je isto tako obuhvaeno ono to spolja zahvaa i to
sluajno pridolazi, to se nita ne tie prirode samog djelo

vanja. - Razvoj protivrjeja koje sadrava nunost kona
nog jest u opstanku upravo preobraanje nunosti u slu
ajnost, i obratno. Djelovati znai stoga, s te strane, preda
vati se tom zakonu. U tome lei to da zloincu dobro dola
zi ako njegovo djelovanje ima manje rave posljedice, kao
to dobro djelovanje mora pregoriti to nije imao nikakve
ili da je imao malo posljedica, i da zloinstvu, iz kojega su
se posljedice potpunije razvile, ove padaju na teret, - He
rojska samosvijest (kao u tragediji Starih, Edipovoj itd.)
nije iz svoje istote jo napredovala do refleksije razliko
vanja ina i postupka, spoljanjeg dogaaja, te nauma i
znanja okolnosti, kao ni do razdvajanja posljedica, nego
prihvaa krivnju u itavom opsegu ina.
[uz 118]
Prosuivati neku radnju prema posljedicama, a/
ovjek ne mora biti i suvie uznemiren i briljiv s obzirom
na posljedice - on ih moe prevladati - briljivi ljudi. moe ovo i toga slijediti / Takoer obazriv, premda samo da bi se izbjegao lo
privid - u tome ne praviti nikakve bravure - prostoduno
tisuu neprijatnosti.
Dolus indirectus
Predloak utvruje ono pojedinano, ono to se uz
to vee kao neto drugo, to nije sadrano u naumu - Ja
tako odbijam od sebe djelovanje kao neto ope - Ono
sasvim neposredno djelovanje - i njegova priroda Sve pojedinano nije u spoljanjoj povezanosti s dru
gim - nego je za sebe samo neto ope.
- Konzekvencija zbog naela, - Robespierre - rop
stvo - naelo i konkretno stanje - To nije jednostrani in
- nego pripada izvoenju meusobne samosvijesti. Obra
zovanje - odgoj, okolnosti su konkretne - Gomilu razrije
iti njenog reda - mora se znati to se radi - Apstraktno
naelo.
Krivnja ili nekrivnja - u odnosu prema zlu - i zla
prema krivnji. - Trpljenje uope, - meu ovima takoer i
kazna - kao jedna posljedica uope postupka - ili takoer
ne - odnos, zahtjev povezanosti za trpljenje, s voljom ne-
MORALITET
205
kog posebnog postupka ili opeg karaktera uope - to vie

nezaslueno.
a/ Povrno[:] Dobrome treba da je dobro - zlom loe
- povezano je djelomice s pojmovima providnosti - ras
pravljanje koje ne pripada ovamo - djelomice je na svijetu
u ovoj openitosti drava priroda da estiti pri svojoj ose
bujnosti priblino nalazi plodove svoje marljivosti, radi
nosti i zadovoljenje za svoje talente itd., ali uvijek kao po
jedinac. U tome takoer sluanost, - Koteriju - No kriv
nja i nevinost blie volji - i voljom nekoga drugoga - (ne
prirodom - nevin trpjeti zbog poplave, potresa) - nevin
trpjeti voljom nekoga drugoga, komplikacijom okolnosti,
koje se nalaze u volji - izaziva veliki interes, a/ Neovlate
na volja, grubost, strast - nije obiajnosni interes - isto ta
ko sluajna sila prohtjeva, osjetilne volje - svejedno da li
spoljanja priroda ili kao unutarnja sluajnost.
[uz 118 primj.]
Dramatski interes: a/ djelovanje - uinci kao rezul
tati volje, / obiju - jer obje su volje. - bitno - / supstancijalne volje - opravdane; - to je primjereno ideji;
dramatski ne prosto interesirati, ganuti - samilost, nego
bitni interes - medu ljudima - kao zbiljskima, - postupa
nje. - Istinski interes ovdje nije nevino trpjeti, nego a/
ast volje onoga koji trpi; to se njemu dogaa njegovom
krivicom - / to je uinio; u emu je njegova krivnja, uz to opravdana - ujedno supstancijalna volja - dakle, ne
vina; - po supstanciji - kriv po obliku - / ne sluaj, nego
/ volja nekoga drugoga - uinila je to preokretanje po
sljedica, koje su za subjekt zle, negativne; - / ili (je) za
sebe ve unaprijed poloaj takav - tako se htjela rtva za
neku svrhu dobrovoljno na se preuzeti - ne nevino trpjeti
- poi u opasnost - initi dunost - vojska - u / volju
drugoga - da bi bila bitna - istovremeno opravdana Orest: kazna, povreda - Via kolizija obiajnosti moi...
[??] - Orest - nije samo kaznio Egista nego i majku - ova
spram njega (- ak spram Agamemnona) neizmjerno op
ravdana: ovo je obiajnosno interersantno, jer je njena vo
lja bitna - U modernoj krivnji nia, zla volja - kako u
206
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGE!
njoj afirmativni interes? - Ono to treba jest jednostavno

- da on bude objeen - to on nee - to je jedino mogui
postupak pod takvim okolnostima - Zavaena braa, sud
bina, - stara sudbina, unutarnje istinska obiajnosna nu
nost - moderni sluaj - slijepa nunost. - Sudbina porodi
ce, unutarnje divljatvo stanja. Braa, alost. Za djevojku,
sluajno, ne obiajnosna nunost - i gruba uzavrelost, momentana u drugome, za ubojstvo - ono ostalo (majka) vrlo nepotrebno ukraavanje. U mod[erno doba] a/ Stalei
[?] - protiv volje - nikakav vrijedni prizor; nesretno, ali ne
tragino / Zla volja postaje kriva - i kanjena; - Krimi
nalno pravo Drama. Djelovanja bitna.
Umjetnost - individualiteti] koji su sve to sami, to
jesu - suprotnou objanjeno - moderna vremena - slu
beniki i graanski odnosi - obiaji - navike - je opi ka
rakter - jedan to i drugi, estit, ne kao njegov individual
ni karakter.
U slubi moram initi mnogo toga to inim zbog
slube, zbog reda - (Imatrikulirati itd.; sluati ove i one
kolegije, od poetka se ne zna to je).
Stara umjetnost - slobodan individualitet] - Sve oni
sami - sasvim od jednog komada - Dakle, ne uputati se
polovino u njena dramatska prikazivanja da netko neto
jest, ini, uinio je i takoer nije uinio - njegovu zbiljnost
- bez njegove volje. - Oni hoe, dakle, da budu krivi za
ono to su uinili i za ono to trpe.
Trpjeti, negativno, ne moe se direktno htjeti.
No tako da su oni sami krivi za to trpljenje - tj. da ih
samo dira - njihov vlastiti in
Oni su pri tome plemeniti, herojski individualiteti ne nevini uope. Oni su neto uinili emu visoka oprav
danost - Orest kanjava oceubice - ali [ona] je [njegova]
majka - neizmjerna povreda neega isto tako beskrajno
opravdanoga - nerastavljeno - Antigona iskazuje bratu
posljednju poast - povreuje dravnu zapovijed koja je
isto tako beskonano opravdana. Ne nevinost, ne svjesno,
ne ono to se htjelo - Interes za njih da (su) oni a/ uinili
/ to je opravdano - ili to u najmanju ruku nije nedo-
MORALITET
207
puteno - [?]. Pri tome nesrea da se time povrijedilo neto

drugo - Edip - onaj koji zna Nevinost - ne tragina, u najmanju ruku ne herojska
- sa sebe svaliti koliko je mogue.
Htio je - ast - da se ne odvoji od svog djela, spoljanjosti - Htjeti se podvri takoer i tome to iz toga sli
jedi - to preuzeti - Nesrea isto tako velika [?] tamo Nesretno, izmueno - Obuzet ne svojim djelova
njem, nego svojom imovinom, tijelom, ivotom, porodi
com, djecom, okolnostima, nepaljivou, poloajem - Ne
nuno, tj. ne umno, ne preokretanjem samog njegova dje
lovanja - nego preokretanje samo u nepravom mnjenju
drugih.
Pripada podruju prirodne grubosti i niskosti - ne
pravedna zla strast obuzima spoljanje slabosti drugoga ne njegove obiajnosne slabosti, njegovo zloinstvo ili jed
nostranost njegove obiajnosti - To nije uope nikakav
obiajnosni odnos - Sasvim spoljanji dogaaj - okolnos
ti koje stvaraju privid - Ljudi koji imaju zlu volju Nesrea prosto kao takva nema nikakvog obiajnosnog interesa - kao nepravo, ni kazna nije puka zla.
Dramatski - je ast - ast da je to njegova stvar, koja
je nikla iz njegove volje - injenje i opravdano injenje moderno - sluajnost karaktera.
Prijelaz s predloka na namjeru: Djelovanje, ali ovaj
u raznovrsnoj vezi, posljedicama - sluajnim ili nunim Takvo je prirodno dogaanje sa stajalita refleksije - No
istina je ove zajednike nunosti i povezanosti ono ope.
Ja koji mislim i ovo ope - to se iz sebe na sebe odnosi to je ono moje, time prekinut, u sebe svedeno posljedice. Refleksija ujedno suprotnost spram pojedinanoga - ov
jek u postupanju mora imati namjeru, ne samo predloak
- jer je misaon.
Neposredni sadraj djelovanja kao u sebi reflektiran.
Dodatak. U tome da ja priznajem samo ono to je bila mo
ja predstava, lei prelaz ka namjeri. Samo to, naime, ta sam ja
znao okolnostima, moe mi se uraunati. Ali, postoje nune
posljedice koje se veu za svako djelovanje ako ja proizvodim
samo i neto pojedinano, neposredno, a koje su utoliko ono
208
ope koje ono ima u sebi. Posljedice koje bi mogle biti sprijee
ne ja dodue ne mogu predvidjeti, ali moram poznavati opu
prirodu pojedinanog ina. Stvar ovdje nije ono pojedinano
nego cjelina koja se ne odnosi na ono odreeno posebnig djelo
vanja nego na njegovu opu prirodu. Prijelaz od predloka ka
namjeri sada se sastoji u tome da ja trebam znati ne puko moju
pojedinanu radnju nego ono ope koje je s njom povezano.
Nastupajui tako ono ope je ono to sam ja htio, moja namje
ra.
Drugi odsjek
MORALITET
je dodirnuta samo na jednoj pojedinanoj taki (kao: pa

le neposredno pogaa samo jednu malu taku drveta, to
daje samo reenicu, a ne sud), ali opa priroda ove take
sadrava njeno protezanje. U ivome nije ono pojedina
no neposredno kao dio, nego kao organ u kojemu ono ope kao takvo sada egzistira, tako da se u sluaju umorstva
ne povreuje jedan dio mesa, kao neto pojedinano, nego
je u njemu povrijeen ak ivot. To je s jedne strane sub
jektivna refleksija, koja ne poznaje logiku prirodu pojedi
nanoga i opega pa se uputa u rascjepkavanje na pojedi
nanosti i posljedice, a s druge je strane to priroda samo
konanog ina - da sadrava takva odvajanja sluajnosti.
Iznalaenje dolus indirectusa ima svoj razlog u razmatra
nome.
NAMJERA I DOBROBIT
119.
Spoljanji je opstanak djelovanja mnogostruka veza, koja
se moe promatrati kao beskonano razdijeljena u pojedinanosti, a djelovanje tako da je ponajprije dodimulo samo jednu
takvu pojedinanost. No istina je pojedinanoga ono ope, od
reenost djelovanja nije za sebe sadraj koji je izoliran u spoljanjoj pojedinanosti, nego opi sadraj koji u sebi sadrava
mnogoliku vezu. Predloak, kao onaj koji polazi od nekoga koji
misli, ne sadrava prosto pojedinanost, nego bitno onu opu
stranu - namjeru.
Namjera (Absicht) sadrava etimoloki apstrakciju,
djelomice oblik openitosti, djelomice izdvajanje jedne
posebne strane konkretne stvari. Nastojanje opravdavanja
s pomou namjere je izoliranje jedne pojedinane strane
uope koja se tvrdi kao subjektivna bit djelovanja - Sud
nekom djelovanju kao spoljanjem inu, jo bez odreenja
njegove pravne ili nepravne strane, dodjeljuje tom djelo
vanju opi predikat da je ono pale, umorstvo itd. - Poje
dinana odreenost spoljanje zbiljnosti pokazuje ono to
je njena priroda kao spoljanju vezu. Zbiljnost je ponajpri-
209
ja.
[uz 119]
23. XII 1824. (posljednji sat u ovoj godini)
Ovdje stupamo u ono odreenije moralnog podru
Diferencija, drugo kao neposredno djelovanje, po

najprije prosuivanje (ali openito kao predikat refleksi
je).
Ovdje svrha, kao odreena svrha u suprotnosti
spram sredstva u pravom smislu; - formalno.
a/ Predloak - subjektivitet uope apstraktno znanje
- predstava uope, - kao u prirodi.
b/ Namjera - odreenje postupka - na osnovu sa
mosvijesti, na osnovu refleksije u sebi, na osnovu mojeg
znanja [?] meni.
Djelovanje neko injenje (ne mehaniko kao u ivo
tinje - ne isto pravno - sfera moje personalnosti -) kao
na osnovu mene odreeno, time kao nuno odreenje.
Sfera prava ne sadrava u svom principu nikakvu odree
nost, jer to je ono openito slobode same personalnosti.
Stoga nadlenost, doputenje - ili odreenost, osposoblja
vanje sporedno - to se moe uiniti, takoer dopustiti da
se uzme u posjed, uini ugovor, nisam uz to vezan. U
onom moralnom ja sebe vezujem, te nalazim sebe, vezan
sam - Moralitet stajalite odreenja. - Ono ope volje mo
ra biti odreeno - Odreenje u prirodi volje. 14 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
210
Tako sadrava radnja neto pozitivno - neko prisi

ljavanje, koje je pozitivno zasnovano u znanju, odreenje
uz ovo ili ono ispoljavanje. - Dunost - Ja treba da - u
refleksiji razlikovanje, izbor. - Ja, ono posebno, razlueno
od opega, koje je ono supstancijalno. - Posebnost bitni
momenat - dakle odreenje - ali samo to odreuje s po
mou onoga opega. Prosuivanje djelovanja; odreivanje njegova kao
neega opega; red, klasa.
Djelovanje (je) in misaonog ovjeka - dakle openi
tost u njemu - to (je) ono bitno.
a/ Namjera - kao takva uope. Formalna razlika uope Ono ope bilo kojeg sadraja koji jo nije odreen. Neposredni sadraj djelovanja kao u sebe reflektiran,
b/ odreena suprotnost a/ aa/ moj (apsatraktni) subjektivitet - i / stvar
uope
/ moj odreeni, konkretni subjektivitet - dobrobit
/ ovo je reflektirano - ope - takoer dobrobit dru
gih
c/ Kolizija dobrobiti i prava, - openitosti volje.
Namjera - openitost je stvar.
MORALITET
jektiviteta djelovanja, kako se moe nazvati, da bude utvren

subjektom kao misaonim, kao objektivitet koji se zna i koji se
hoe.
To pravo na ovaj uvid donosi sa sobom potpunu ili
smanjenu uraunljivost djece, budala, luaka itd. u njiho
vim postupcima. - No kao to djelovanja po svom spoljanjem opstanku u sebe ukljuuju sluajnosti posljedica, ta
ko i subjektivni opstanak sadrava neodreenost koja se
odnosi na mo i snagu samosvijesti i razboritosti - neodre
enost koja ipak moe doi u obzir samo u pogledu tupoglavosti, ludila itd. kao i djeje dobi, jer samo takva izrazita
stanja ukidaju* karakter miljenja i slobode volje, pa do
putaju da se onaj koji postupa ne uzima po asti da je on
misaon i volja.
[uz 119/120]
Namjera pripada cjelokupnosti djelovanja. - U
predloku krivica - kao razvoj posljedice - nunost poslje
dica jest priroda djelovanja, jer po sebi [?] openito - Kri
vo ili nevino - unutarnje i spoljanje djelovanja - razliku
je se. - Krivnja kao razvoj nune posljedice sainjava pri
jelaz na predloak. - Djelovanje se dijeli u posljedice - u
pojedinane spoljanje i ope. - Ova je dioba a/ u postup
ku kao takvome, po samom predloku, vid. gore, - / raz
liito - ono unutranje i cjelina djelovanja; - Ono unutar
nje jest namjera, a radnja sredstvo, svrha - Orest a/ ubija
/ osveuje oca. - Ubojstvo, predloak; Sudac jo pita:
koja svrha, u kojem interesu? - ini se daje indiferentno ono je dovoljno - ponajprije; da li zakletva, opa svrha;
Namjera subjektivna bitnost, ija je posljedica rad
nja. U a/ radnja ima posljedice, njihovu openitost u sebi
kao cjelinu, / on sam jest takoer posljedica, po odree
nju spoljanjosti, koju ima na sebi. - / Namjera, poseb[na], iji sadraj / Formalno, interes, /* Sadraj,
Dodatak. Svakako je sluaj da u nekom djelovanju vie ili

manje mogu uticati i okolnosti: u nekom podmetanju poara ne
moe izbiti vatra ili se, na drugoj strani, ona moe proiriti dalje
nego to je to poinilac htio. Uprkos tome ovdje se ne treba pra
viti razlikovanje sree ili nesree, jer se ovjek djelujui mora
baviti spoljanou. Stara uzreica s pravom kae: kamen koji je
baen iz ruke je avolov. Time to djelujem ja samog sebe izla
em nesrei; ona, dakle, ima pravo na mene i jest postojanje
moje vlastite volje.
120.
Pravo je namjere da opi kvalitet djelovanja nije samo po
sebi nego da ga je upoznao onaj koji djeluje i da ga je time ve
stavio u svoju subjektivnu volju; kao to je, obratno, pravo ob-
211
* U HofTmeisterovu izdanju stoji aufhaben (imati to), ali to je, vjero

jatno, tamparska greka, jer i u Glocknerovu (str. 179) i u Lassonovu (str. 104)
izdanju stoji, aufheben (ukinuti). Osim toga i smisao reenice jasno govori da
je rije ukidanju. - Bilj. prev.
* Ispod toga: Odavde nadalje iza Nove godine. - Bilj. njem. izd.
14*
212
sklonost, zadovoljavanje. Ponajprije moja posebnost / Sup

rotnost spram prava -,
Djelovanje se dijeli u openitost i posebnost.
a/ Djelovanje po pojedinanosti ima prirodu uope
- spolj[anjost], neposrednu openitost. Mogunost koja u
tome lei - upravo sama mogunost da se uz to povezuju
sluajnosti.
/ to postiem pri djelovanju - njegov poblii sad
raj - spoljanja promjena; ne spoljanju stvar uiniti mo
jom, - nego (promjena u odnosu prema volji drugoga) ne stjecanje nekog vlasnitva (moe biti pri tome, ali ne
kao stjecanje vlasnitva, ono bitno), nego uiniti vaeim
kao sadraj mojeg subjektiviteta - Jesti (uzeti u posjed i
potroiti) i gladovati(mor[alna?] je [?] strana); - neto kao
ono moje - Sadraj neto subjektivno: to ja postiem? tj.
sebe zadovoljavam? - tj. moj posebni interes - 121-122.
Dua je radnje ono ope koje ja hou / Poblie odreenje - na osnovu moje prirodne
posebnosti - Subjekt jo ne openito (dobar), jo
konkretno u sebi odreen.
/ Dobrobit, ukupnost mojeg subjektivnog poseb
nog zadovoljenja. Ljudi hoe da im bude dobro. Dobrobit - volo - to je ono to je njihovo htijenje. U
govoru tb tako povezano, dobrobit uinjena bitnom
voljom.
vv/ Dobrobit - drugih. Znai prvenstveno moralno,
/ Dobrobit u suprotnosti spram prava, posebno
spram opega - Sloboda kao takva sama. Takva mo
ralna svrha tie se samo uvijek posebnoga.^
Dolus indirectus - Opasnost djelovanja - ivot pro
maen, a/ Kraa, grabe, ranjavanje - jedan dio, ono spoljanje povrijeeno - ne ivot, beskonani'Opseg svega
spoljanjega. / ali opa priroda djelovanja - u drutvu ini itavo drutvo nesigurnim, povreduje itav sklop; moje vlasnitvo ovdje nije pojedinani posjed, potpis na
mjenici nije samo crno na bijelome, nego je op[e] prirode
u drutvu. Moje vlasnitvo ima istu garanciju kao sve vlas
nitvo u drutvu - opi posjed, drutveni posjed, sigurnost
je posjedovanje kao ope vaenje; - ova je opa egzisten
cija povrijeena.
MORALITET
213
Prvo - djelovanje a/ konkretno - uope ono moje

Drugi oblik uraunljivosti / njena opa priroda
ipak samo idui rod
Trei je dobro [uz 120 primjed.]
Slaboumni, djeca znaju sigurno da udaraju, da pale,
ali ne da time ubijaju, mogu biti ubijeni - Ova je mogu
nost ono ope djelovanja - U predloku moe biti samo
prikladno da se udara - 100 puta kod tunjava - stolica,
vr za pivo baen u glavu - oruanom rukom - No pravo
(je namjere na misaonog ovjeka da pozna prirodu djelo
vanja, da zna da je ono*) mogunost ubojstva.
Ako i nije taj odreeni postupak - ubojstvo - u
ovom asu svjesno opstojao u namjeri - on zna da to lei
u takvom ponaanju.
b/ Osebujni sadraj. - Dobro je apsolutni sadraj Odreena suprotnost: Moj je subjektivitet jednostav
na, u sebi reflektirana posebnost. - ivot, sastavljena po
sebnost. Djelovanje uope neto odreeno - da odreenost
proizlazi iz mene, od mene - objektivno. Izvoenje djelo
vanja, izvoenje moje svrhe, koju sam sam odredio.
Umorstvo, paljenje, kraa - opi predikati - No rod
djelovanja kao spoljanji opstanak - ne moj sadraj, moje
kao takvo - To nastupa spoljanje, izvan mene - Ja sam to
htio; volja ima neki sadraj, subjektivitet sam nije sadraj
- Paljenje zbog paljenja, ubijstvo zbog ubijstva? - Ja za
dovoljan; to je moj sadraj - Openitost je moj oblik; ali
jo ne moj sadraj. Spoljanji postupak samo sredstvo.
Radnja nas se tie samo po svom sadraju - Pobuda
- razliita od njoj osebujnoga, ali spoljanjega [?] - U
uem smislu moralno.
* Tj. djelovanje. - Bilj. red.
214
MORALITET
121.
215
122.
Opi kvalitet djelovanja jest razliit sadraj djelovanja

uope, sveden na jednostavni oblik openitosti. No subjekt kao
u sebe reflektiran, dakle spram objektivne posebnosti ono po
sebno, ima u svojoj svrsi svoj vlastiti posebni sadraj, koji je odreivalaka dua djelovanja. To to je ovaj moment posebnosti
onoga koji djeluje sadran i izveden u djelovanju, sainjava sub
jektivnu slobodu u njenom konkretnijem odreenju, pravo sub
jekta da u djelovanju nae svoje zadovoljenje.
Po tome posebnome ima djelovanje za mene subjektivnu

vrijednost, interes. Spram ove svrhe, namjere po sadraju, ono
neposredno djelovanje jest u svom daljem sadraju snieno na
sredstvo. Ukoliko je takva svrha neto konano, moe biti pono
vo sniena na sredstva za dalju namjeru itd. u beskonano.
Dodatak. Ja za mene, u mene reflektiran, jo sam neto

posebno prema spoljanosti moga djelovanja. Moja svrha sai
njava njen odreujui sadraj. Ubojstvo i poar, na primjer, kao
ono ope jo nisu moj pozitivni sadraj, kao subjekta. Ako je ne
ko poinio sline zloine onda se pitamo zato ih je poinio. Ni
je se dogodilo ubojstvo radi ubojstva nego je pri tom bila jo
jedna pozitivna svrha. Ali ako bismo rekli da se ubojstvo deava
iz uivanja u ubojstvu, onda bi uitak ve bio pozitivni sadraj
subjekta kao takvog, a in je onda zadovoljenje njegove volje.
Pokretaki razlog nekog ina time je prije ono to nazivamo mo
ralnim, a ovo utoliko ima podvostrueni smisao onog opeg u
predloku i onog posebnog namjere. U novija vremena naroito
se pojavilo to da se kod radnji uvijek pita pokretakim razlozi
ma, dok se inae samo pitalo: je li ovaj ovjek poten, ini li on
ono ta je njegova dunost? Sada se hoe gledati po srcu, i pri
tom se pretpostavlja prekid onog objektivnog u radnji i onog
unutarnjeg, onoga subjektivnog pokretakih razloga. Svakako
treba promatrati odreenje subjekta: on hoe neto stoje zasno
vano u njemu; on eli zadovoljiti svoje uivanje, postii zadovo
ljenje svoje strasti. Ali ono dobro i pravo ovdje takoer nije je
dan puko prirodni nego kroz moju umnost postavljeni sadraj;
moja sloboda, uinjena sadrajem moje volje, isto je odreenje
moje slobode same. Vie moralno stajalite je stoga u tome da se
u djelovanju nae zadovoljenje a ne da se ostane kod prekida
izmeu samosvijesti ovjeka i objektiviteta ina, a ovaj nain
shvatanja ima svoje epohe u svjetskoj povijesti kao i u povijesti
individua.
Za sadraj tih svrha ovdje opstoji samo a) formalna djelat

nost sama - da je subjekt sa svojom djelatnou pri onome to
treba smatrati i unapreivati kao svoju svrhu; - za to se ljudi
interesiraju ili treba da se interesiraju kao za ono svoje, za to e
biti djelatni, ) Dalje, jo apstraktna i formalna sloboda subjektiviteta ima, meutim, odreeni sadraj samo u svom prirodnom
subjektivnom opstanku, potrebama, sklonostima, strastima,
mnjenjima, domiljanjima itd. Zadovoljenje je tog sadraja do
brobit ili blaenstvo u svojim posebnim odreenjima i u ope
mu, svrhe konanosti uope.
123.
Ovo kao stajalite odnosa ( 108) na kojemu je sub

jekt odreen u svojoj razliitosti, dakle na kojemu vai
kao ono posebno, jest mjesto gdje nastupa sadraj prirod
ne volje ( 11); ali on ovdje nije kakav je neposredno, ne
go taj je sadraj, kao pripadan u sebe reflektiranoj volji,
uzdignut do jedne ope svrhe, dobrobiti ili blaenstva
(Enciklop, 395 i dalje)2 - stajalita miljenja koje volju
jo nije shvatilo u njenoj slobodi, ve koje reflektira nje
nom sadraju kao prirodnome i danome - kao npr. u Krezovo i Solonovo vrijeme.
[uz 123]
Subjekt - u namjeri kao jedan u sebi posebno odre
en - osebujni sadraj.
c/ Interes da sam ja pri tome bio, pri tome djelatan - Go
ethe: Pleemo ve tri dana i tri noi - nitko nije mislio na
revjestu 2
U 3. izdanju 478 i dalje, - Bili. njem. izd.
Napoleonovi vojnici: pljakanje, avancement - slava

- astoljublje.
/ Ja kao konkretan subjekt. - Samo kao takav egzistiram.
Ja sam
a/ formalna djelatnost - ali ideja kao takva apstrakcija ni
je ono to odreuje, kao ono unutarnje nije odreenje sa
mo ono moje, nego vai takoer kao ono moje; u apstrak
tnom pravu sam ja samo personalnost - ovdje kao onaj
koji sebe unutarnje odreuje, na osnovu posebnosti onoga
mojega. Ovdje, da je posebnost kao moja, poinje dioba
po sadraju; - osebujni sadraj / moje zadovoljenje - u ta? apsolutne svrhe. Zadovoljstvo - samo apsolutne svrhe, svrha Jer jo formalno apstraktni subjektivitet - apstraktno
odreivanje, samo prihvaanje na prirodni nain opstojeih odreenja. Ovaj je apstraktni subjektivitet isto to i
Kantov praktiki um. Ovo formalno nije nita drugo nego
interes, djelatnost subjektiviteta uope. Autonomija je ono
formalno samoodreenje. Heteronomija, nagoni - Samo
praktiki um utoliko razliit, kao objektivni oblik openi
tosti, to je formalnom identitetu svjesno odreenje, ono
to ja hou treba da ima oblik openitosti za mene, to
znam kao takvo - odreenje mojeg interesa, odreenje
npr. onog doputenog - Vlasnitvo - neto ope to ssbi
ne protivurjei.
/ Ovo odreenje - uvstva - kao ranije u tmu
(ima) svoj osnov. Momenti njegova razvoja, ali jo ne u
obliku umnosti - to tek u obiajnosti. - Ovo tek time to je
subjektivitet napustio svoju jednostranost kao pojedinanost koja sebe u sebi zna i postavlja jest kao moment Ovdje stoga sklonosti, nagoni, sadraj - ali ne prosto
na prirodni, grubi nain - pustiti maha svojim nagonima,
biti odreen prohtjevima, sklonostima kao takvima - ne
vezan kao divljaci, surovi - nego da [se] ja drim kao u se
bi reflektirano - formalna openitost. - Ovi se nagoni ne
odnose neposredno, nego na cjelinu, ponajprije rjihovu
cjelinu - miljenje koje reflektira, dobrobit, blaerstvo. Znam njima kao podreenima. Smetnje nagona, prirod
nosti.
Doputeno je -
MORALITET
217
a/ svoju dobrobit uiniti svrhom, tj. ovaj sadraj kao

takav, ne suprotno personalnosti; - (takoer dunost, op
enito nuna) - ali ne strogo pravo, jer ponajprije samo
kao posebno uope osjeaj, ljubav - ne uzdignuto do apsolutnosti, kao obiajnosni sadraj - prije se [to] moe
smatrati kao posebna stvar nagona - (tako drava nad
strogim pravom) - ali brak kao obiajnosni odnos poseb
nost, u usporedbi s linou, meutim, apsolutan.
/ Dunost - tome kod dobra - uplje uzdizanje za izvrsnost - Stoici
Ba ovaj je pri tom bio
Kao da bi se suprotnosti u meusobnom odnosu mo
rale promatrati kao apsolutne suprotnosti - strogi moralni
nazor.
Dodatak. Utoliko su odreenja blaenstva zateena, ona
nisu nikakva prava odreenja slobode koja je tek u njegovoj samosvrsi u dobru sebi istinita. Ovdje moemo postaviti pitanje:
ima li ovjek pravo da sebi postavlja takve neslobodne svrhe ko
je poivaju samo na tome da je subjekt neto ivo? Ali nije slu
ajno da je ovjek neto ivo, nego je primjereno umu, i on uto
liko ima pravo da svoje potrebe ini svojom svrhom. Nema ni
ta poniavajue u tome da neko ivi, i njemu nije suprotstavlje
na nikakva via duhovnost u kojoj bi se moglo egzistirati. Samo
uzdizanje onoga to je zateeno ka jednom stvaranju-iz-sebe,
daje vii krug dobra, koja razliitost meutim u sebi ne ukljuu
je nikakvu nepodnoljivost obiju strana.
124.
Budui da je i subjektivno zadovoljenje same individue
(izmeu ostaloga priznavanje njene asti i slave) sadrano u iz
voenju svrha koje vae po sebi i za sebe, zato su oboje - kako
zahtjev da se pojavi samo takva svrha koja se hoe i koja se po
stie, tako i nazor kao da se objektivne i subjektivne svrhe me
usobno iskljuuju u htijenju - prazna tvrdnja apstraktnog raz
uma. Jest, ona** postaje neim zlim ako prelazi u to da tvrdi da
** Tj. prazna tvrdnja apstraktnog izuma. - Bilj. red.
218
je subjektivno zadovoljenje, budui da takvo opstoji (kao i uvi

jek u nekom izvrenom djelu), bitna namjera onoga koji postu
pa, a da je objektivna svrha neto takvo to mu je bilo samo
sredstvo za ono*. - to subjekt jest, jest niz njegovih djelovanja.
Ako su, pak, ta djelovanja niz bezvrijednih proizvoda, onda je
subjektivitet htijenja isto tako bezvrijedan; ako je, naprotiv, niz
njegovih ina supstancijalne prirode, tada je to i unutarnja volja
individue.
Pravo posebnosti subjekta da se pokae zadovolje
nim ili, to je isto, pravo subjektivne slobode, ine prekret
nicu j( sredite u razlici izmeu starog vijeka i modernog
vremena. To je pravo u svojoj beskonanosti izraeno u
kranstvu pa je uinjeno opim zbiljskim principom jed
nog novog oblika svijeta. Njegovim bliim likovima pripa
daju ljubav, ono romantino, svrha vjenog blaenstva in
dividue itd. - zatim moralitet i savjest, nadalje drugi oblici
koji su se u onome to slijedi djelomice pokazali kao prin
cip graanskog drutva i kao momenti politikog uree
nja, a djelomice nastupili su uope u povijesti, posebno u
povijesti umjetnosti, znanosti i filozofije. - Taj je princip
posebnosti, pak, zacijelo jedan moment suprotnosti, te po
najprije, u najmanju ruku, isto tako identian s onim op
im, kao i razliit od njega. Apstraktna refleksija fiksira,
meutim, taj moment u njegovoj razlici i suprotstavljanju
spram onoga opega, stvarajui tako nazor moralitetu da
ovaj perenira samo kao neprijateljska borba spram vlasti
tog zadovoljavanja - zahtjev.
Da se s odvratnou ini to dunost nalae3
Upravo to shvaanje stvara onaj psiholoki nazor
povijesti koji sve velike ine i individue zna umanjiti i po
niziti time da sklonosti i strasti, koje su u supstancijalnoj
djelotvornosti takoer nale svoje zadovoljenje, kao i sla
vu i ast i druge posljedice, uope posebnu stranu, koju je
ono* prije toga dekretiralo kao neto za sebe loe, pretvori
* Tj. za subjektivno zadovoljenje. - Bilj. red.
3
Vidi Schillerov distih Decisium (... Und mit Abscheu alsdann tun,
wa. die Pflicht dir gebeut.) - Bilj. njem. izd.
* Tj. shvaanje. - Bilj. red.
MORALITET
219
u glavnu namjeru i djelotvornu pobudu djelovanja; - o n o

uvjerava, budui da su veliki postupci i djelovanje koje je
opstojalo u nizu takvih djelovanja stvorili ono veliko u svi
jetu, a za individuu koja djeluje imali su posljedicu moi,
asti i slave, njoj ne pripada ono veliko, nego sam ono po
sebno i spoljanje, to je od njega palo na individuu; bu
dui da je ono posebno posljedica, ono je bilo takoer i
kao svrha, i to ak kao jedina svrha. - Takva se refleksija
dri onoga subjektivnoga velikih individua u kojoj je sa
ma, pa previa u toj samostvorenoj tatini ono njihovo
supstancijalno; - to je nazor psihologijskih komornika
za koje ne opstoje junaci, ne zato to potonji nisu junaci,
ve zato to su oni prvi samo komornici (Fenomenolo
gija duha, str. 616).4
[uz 124]
Suprotnost - a/ ne nuno - / kratko primijeeno:
ne bitno, ne apsolutno, - u protivnosti, aa./ ne odline na
mjere i loi postupci / ne loe namjere i odlini postup
ci / ne odline namjere i nikakva djelovanja - natezati
se s namjerama u unutranjemu - ne zbiljnost individue Namjera ne ostaje u unutranjemu, nego je dana sa samim
djelovanjem - moralni je kvalitet djelovanja, tj. njegova
opa svrha; Odnos spram svrhe, koja je u duhovnom car
stvu po sadraju opa; a/ Ubojstvo, da li (su se) spoljanje
okolnosti - / htjele; da li posljedice, tj. opi kvalitet dje
lovanja po svojoj spoljanjosti - Povezanost pojedinanosti s drugim okolnostima - / subjektivna namjera, os
veta ili pravednost; - Svrha u svijetu slobode, priroda pri
rode kao duhovna / uzeta iz unutranjega - / Opsta
nak, postavljen u odnosu prema voljama drugih, tj. uope
zbiljnost u svijetu slobode. Namjera je postignuta, tj. ne
samo kao moja nego takoer kao opa stvar u duhovnom
tlu. - Ovdje vie, drugaije tlo opstanka - sainjava priro
du postupka kao zbiljskoga. Moj postupak djelatan na
ovom tlu, kao i podvrgnut prosuivanju. - Ja nisam svoju
namjeru za sebe zadrao, nego je takoer objektivno po
stavio * Svezak 3. str. 489.
220
Razlikovanje razuma, to je meu mnogim odree

njima u nekom djelovanju namjera - ova odreenost da je
svrha - umjerenost se uzdie - nema takve strasti. To je
kao da se radi prosto subjektivitetu, a ne stvari.
Djelovanje znai postavljanje namjere, uiniti objek
tivnim, upravo, da to nije subjektivno Mnjenje, mo, mogunost. - Djelovanje je zbiljnost.
Ovdje vai posebnost, okolnosti, sve prednosti, tete pod
rijetla, talenta, karaktera - opseg inova, djelovanja - Mo
ra se promatrati bez zavisti. Ja nisam bio ovaj, nisam ovaj.
Ja sa svoje strane, u svojim odnosima moram biti zbiljski,
to ja mogu - to ovjek treba, to on moe, Fichte - takve
prazne ope rijei. to svatko treba, kod svakoga je razlii
to - Moralno ocjenjivanje ljudi - Prosuivanje sebe i dru
gih, sebe u usporedbi s drugima i drugih u usporedbi sa
sobom.
Supstancijalna priroda, to je stvar - ono objektivno,
umno, nuno.
Bezvrijedni proizvodi. Vrijednost je ovdje karakter
djelovanja - po njenoj unutarnjoj svrsi, duhovna zbiljnost,
njeno naelo.
Namjera - ponajprije interes posebne volje - voljom
postavljen duhovni sadraj postupka - (Osveta) praved
nost, sebinost, opa svrha itd. - dakle s jedne strane
stvar; - od toga zavisi priroda radnje; to po sebi i za sebe
samo - dua, tijelo - duh postupka - je volja subjekta (imputaciia) - Djeca ne znaju da li pravo ili nepravo Proizvoljnost moe radnju uiniti sredstvom - ako je
ono supstancijalno radnje to postalo - nita ne sainjava
za mene - tome kasnije - Ono duhovno djelovanje mo
ra imati apsolutnu vrijednost.
Dodatak. In magnis voluisse sat est ima taan smisao
da se treba htjeti neto veliko; ali i ono veliko se mora moi iz
vesti : inae je to nitavno htijenje. Lovori pukog htijenja su suhi
listovi koji se nikad nisu zelenili.
221
125.
Ono subjektivno s posebnim sadrajem dobrobiti stoji,
kao ono u sebe reflektirano, kao ono beskonano, ujedno u od
nosu spram onoga opega, spram volje koja po sebi bitkuje. Taj
moment, ponajprije stvoren u toj posebnosti samoj, jest dobro
bit takoer i drugih - u potpunom, ali sasvim praznom odree
nju dobrobit svih. Dobrobit mnogih drugih posebnih uope jest
tada takoer bitna svrha i pravo subjektiviteta. No kako, meu
tim, ono ope koje je razlino od takvog posebnog sadraja, a
koje bitkuje po sebi i za sebe, ovdje sebe jo nije dalje odredilo,
osim kao pravo, one svrhe posebnoga mogu biti razliite od nje
ga, njemu primjerene, ali i ne.
[uz 125]
S dobrobiti - onim dobrim - [dospjeli] smo u sasvim
miran, u neku ruku privatno-graanski odnos - ne ono
dobro nekog ovjeka, tj. to je primjereno njegovu odree
nju. - Blaenstvo - opstoji neka tipina dosada u tim rije
ima dobrobit i blaenstvo - jer tako neodreena, prazna
refleksija.
126.
Moja, kao i posebnost* drugih jest, meutim, samo pravo
uope ukoliko sam slobodan. Ona stoga sebe ne moe tvrditi u
protivurjenosti te svoje supstancijalne osnove; a namjera moje
dobrobiti, kao i dobrobiti drugih - u kojem se sluaju ona po
sebno naziva moralnom namjerom - ne moe opravdati nepravni postupak.
Poglavito je jedna iz izopaenih maksima naeg vre
mena, koja djelomice potjee iz pretkantovskog razdoblja
dobrog srca i koja npr. sainjava kvintesenciju poznatih
dirljivih dramskih prikaza, da se kod nepravnih postupaka
valja interesirati za takozvanu moralnu namjeru i da loe
subjekte valja prikazati sa srcem koje bi imalo biti dobro,
* U posebnost ) slobodna apstraktna personalnost - Bilj. njem. izd.
222
tj. takvim koje hoe svoju vlastitu dobrobit, a moda i do

brobit drugoga; ali djelomice se ovo uenje, u povienom
liku, ponovo podgrijalo, pa je unutarnje oduevljenje i
ud, tj. oblik posebnosti kao takve, uinilo kriterijem ono
ga to je ispravno umno i odlino, tako da bi zloinstvo i
misli koje ga vode, makar one bile i najplie, najupljije
pomisli i najlua mnjenja, bili ispravni, umni i odlini za
to to dolaze iz udi i oduevljenja; poblie vidi dolje
140. primjed. - Uostalom, valja paziti na stajalite s kojega
su ovdje razmotreni pravo i dobrobit, naime kao formalno
pravo i posebna dobrobit pojedinca; takozvano ope do
bro, dobrobit drave, tj. pravo zbiljskog konkretnog duha,
posve je druga sfera, u kojoj je formalno pravo isto tako
podreen moment kao posebna dobrobit i blaenstvo po
jedinca. Da je jedna od estih pogreaka apstrakcije, da
privatno pravo i privatna dobrobit ini neim to spram
onoga opega drave vai po sebi i za sebe, to je gore (
29) ve primijeeno.
[uz 126]
Dobrobit je cjelina - ono ope. Nagon a/ neto po
jedinano] - / u nekoj cjelini. - Ova cjelina sama moja
pojedinanost - samo ono njeno ope.
Moja se dobrobit proiruje po sebi odmah u dobro
bit drugih, jer moja dobrobit ne moe opstojati bez dobro
biti drugih - tako sebino - ali ta openitost dobrobiti sa
ma svrha za sebe, jer [je] ona povezanost umna. Dobrobit
drugih sa zapostavljanjem, rtvovanjem moje - upravo
ono unutarnje [,] posebno prelazi u karakter openitosti negaciju moje pojedinanosti.
Opa ljubav prema ljudima - ono ope prazno - jer
ljudi konkretno pojedinani. - Dobrobit individua, ukoli
ko ja nju sebi mogu uiniti svrhom, neto sasvim ogranie
no, jer [je] u dravi, obiajnosnom stanju, zasnovana u
onome objektivnome, a ne u subjektivnoim mnjenju.
To znai prvenstveno neko po sadraju moralno dje
lovanje kao dobar za sebe. to inae znai moralno ili mo
ralni ovjek kao pravedan mu, koji hoe, tvrdi i ini pra
vo - vri valjano svoje staleke i slubenike dunosti ovdje moralitet u smislu onoga formalnoga - to je po sebi
MORALITET
223
pravo da ini to s odreenom svijeu, da je to po sebi pra

vo - No dobrobit drugih nije po sebi meni apsolutno odre
ena kao svrha - Sadraj dobrobiti uope (U dravi neto
drugo - ali kod individue stvar sluajnosti, proizvoljnosti
njezine vlastite posebne odluke) - To je posebnost, od me
ne razluena posebnost, druga posebnost, - Dareljivost,
koja ima to na pretek. - Drugo je initi nekome drugome
iskreno usluge; to ovdje upravo nije vrijedno spomena.
No im stvar stupi u refleksiju, ona je odreena kao stvar
izbora, jer je predmet ovdje bitno odreen po svom odre
enju, kao ono posebno. - Moju dobrobit mogu zapostav
ljati - nita po sebi i za sebe nuno - isto tako dobrobit
drugih, i jo vie - jer ja treba da se ponajprije brinem za
svoju dobrobit, isto tako drugi za svoju; -samo poto oni
to proputaju, ne znaju, ukratko spoljanja, sluajna nu
da ili vlastita krivica, koju ja treba da otklonim.
Dobrobit je tek odreena pomo onoga partikularnoga, mnjenja - to je stvar svakoga pojedinoga, u to on
stavlja svoju dobrobit.
Posebne svrhe, - posebnost uope [naspram] opega
uope, po sebi i za sebe odreenoga - prava.
Dobrobit je samo sadraj, spram prava; - to linost
kao takva - onaj interes posebnog individualiteta.
Dobrobit - tako mnogo oblikovana, mnogostruko
preokretljiva Strogo pravo jednostrano - kao puka moralna svrha.
Parnienje - sakrivanje iza formalnog prava.
Openito najbolje - ako je tako odreena svrha
drave - isto tako proizvoljnost, dosjetljivost, despotizam.
Ljudi su skloniji blagonaklonim postupcima, dare
ljivost - nego npr. - da se plate dugovi - nepravo - ipak
drugo nepravo nego npr. ono svetog Krispina - da se kra
du koe - da bi se siromanima napravile [cipele] - pripa
dao je u tamnicu. Dugovati - prevariti povjerenje - ipak
neto drugo nego kraa - Povjerenje drugih, moja vlastita
namjera, proraun, mogunost da se [dugovi] plate. - Po
vjerenje stavlja svoju stvar u mnjenje - on se sam prevario.
Za posebnu dobrobit povreuje se takoer i pravo vidi idui .
224
Posredovanje - u dravi - oboje jednostrano - ap

straktno;] to se moe tako openito kazati - a/ Op[e]sadraj dobrobiti, ivot, sam..[?] i realitet personalnosti.
Mnogo glupog govorkanja moe biti ovdje ili ondje,
esto nita dalje, esto nada ili namjeravanje nekog veli
kog dobitka.
[uz126 primjed.]
Ono znaajno pripada obiajnosnom, opem ivotu
- a pitanja koja se [odnose] na ove suprotnosti dobrobiti i
prava - takoer prava u nudi - tiu se samo sluajeva
jedne veoma ograniene sfere; jer za takvu je vrlo malo
preostalo. Veliki interesi ovjeka, njegov istiniti odnos, le
e u sferi obiajnosti - ovi moralni samo su otpaci.
Dodatak. Ovdje spada poznati odgovor koji je dat libelistu koji se ispriao jednim // faut done que je vive: je n'en vois
pas la necessite.5 ivot nije nuno protiv onog vieg slobode.
Kad sveti Krispin krade kou za siromahe onda je radnja moral
na i nepravna a time nevaea.
127.
Posebnost interesa prirodne volje, saeta u svoj jednostav

ni totalitet, jest lini opstanak kao ivot. Ovaj u posljednjoj
opasnosti i u koliziji s pravnim vlasnitvom nekoga drugoga va
lja da trai pravo u nudi (ne kao pravinost nego kao pravo),
budui da na jednoj strani stoji beskonana povreda opstanka i
u tome totalno bespravlje, a na drugoj strani samo povreda jed
nog pojedinanog ogranienog opstanka slobode, pri emu se
ujedno priznaje pravo kao takvo i pravna sposobnost onoga ko
ji je povrijeen samo u ovom vlasnitvu.
Iz prava u nudi proistie dobroinstvo kompetenci
je da se duniku od alata, ratarskog orua, odjee, uope
njegove imovine, tj. od vlasnitva vjerovnika, ostavi onoli5
upor. Rousseau, Emile III, ed. Garnier 1964, str. 223.
MORALITET
225
ko koliko se smatra da slui za mogunost njegove ishrane

- ak u skladu sa stalekim poloajem.
[uz 127]
ivot ima takoer istinsko pravo spram formalnog
prava, tj. isto tako apsolutan moment. To je posebnost, po
sadraju u svom totalitetu - ne kao moja dobrobit samo
neka refleksivna openitost. - Dobrobit ne neto za sebe
zbiljsko.
ivot, beskonani nain realiteta, realna je strana sa
me linosti, ono po sebi iza sebe odreeno, ne neko mnje
nje [?].
Dobrobit apstraktna rije - Dobrobit nije u jednoj
stvari - ali ivot u jednoj okolnosti, jednom momen
tu. Fiat justitia, pereat mundus - prazna rije.
Nuda je sveta rije ako istinska - Cjelina stanja Nuda neke cjeline - ivot - porodica.
Za drugu nudu vie ovlatenje.
Pravo u nudi - kao opstanak - naime opi, ne ogra
nien - ve apstraktni opstanak kao takav; opstanak se
svojim opim opsegom suprotstavlja pravu, formalno bes
konano, ali u svojem opstanku ogranieno. Oba opa mo
menta samog prava su u koliziji - Pobuna nude ivota Dodatak. ivot kao cjelokupnost svrhe ima pravo prema
apstraktnom pravu. Ako se on, na primjer, kraom hljeba moe
produiti, time je dodue povrijeeno vlasnitvo nekog ovjeka,
ali bi bilo nepravo ovaj postupak smatrati obinom kraom.
Ako ovjeku kojemu je ugroen ivot ne bi bilo doputeno da
tako postupi da bi se odrao, on bi se mogao odrediti kao ov
jek lien prava, a time to bi mu bio poreen ivot, njegova bi ci
jela sloboda bila negirana. Osiguranju ivota svakako pripada
neto mnogostruko, i ako gledamo u budunost onda se mora
mo upustiti u ove pojedinosti. Ali nuno je samo ivjeti sada,
budunost nije apsolutna i ostaje ostavljena sudu sluajnosti.
Stoga samo nuda neposredne sadanjosti moe dati za pravo
nekom nepravnom postupku, jer bi u samom njegovom propu
tanju opet lealo izvrenje jednog i to najvieg neprava, naime,
totalna negacija postojanja slobode, - ono beneficium competentiae ovdje ima svoje mjesto time to u srodnikim odnosima
226
MORALITET
ili u drugim odnosima bliskosti lei pravo da se zahtijeva da se

pravu potpuno ne rtvujemo.
Openitost - St(rogo) pravo - u sebi odreeno - poseb

nost.
Ponajprije dobro - pojam volje - to za sebe pravo i
opstanak - posebnost - na svom r(ealnom) vrhuncu - kao
ono ope volje - to je u njoj samoj odreeno - i tako da
je ova, odreenost vlastita odreenost subjekta Duhovna a/ opega / subjektivitet / sadraj s po
mou pojma.
Apstraktno je jo ponajprije dobro - jer smo ap
straktno kao odreenost.
Savjest - posebnost, koja zna svrhe, odreuje, misli
- neprihvaena.
Niti svrha posebnosti za sebe - niti apstraktno pravo
za sebe - nego jedinstvo obiju - apstraktno pravo - ap
straktna suprotnost ivota, dobrobiti - i apstraktnog pra
va.
Duh shvaa ovo jedinstvo - shvaa sebe; teorijski
prijelaz.
- Subjektivno,
a/ formalno znati apsolutno pravo, htjeti ono ope po
stupka, moj interes
/ ali posebno htijenje - nerazumijevanje posebnosti; sa
mo opa posebnost u slobodi.
128.
Nuda otkriva isto tako konanost i time sluajnost prava
kao dobrobiti, apstraktnog opstanka slobode a da to nije kao
egzistencija posebne osobe, te konanost sfere posebne volje
bez openitosti prava. Njihova jednostranost i idealitet time su
postavljeni kako su ve u pojmu odreeni u njima samima; pra
vo je ve ( 106) odredilo svoj opstanak kao posebnu volju, a
subjektivitet u svojoj svestranoj posebnosti sam je opstanak slo
bode ( 127) kao stoje on* po sebi, kao beskonani odnos volje
spram sebe, ono ope slobode. Oba momenta, po sebi tako in
tegrirana u svoju istinu, svoj identitet, ali ponajprije jo u meu
sobnom relativnom odnosu, jesu dobro kao ispunjeno po sebi i
za sebe odreeno ope, te savjest kao beskonani subjektivitet
koji u sebi zna i u sebi odreuje sadraj.
[uz 128]
Pravo - mora imati ivota - Dobrobit uzdignuta do
openitosti - treba uzdizati - nekoga koji misli - prelazi
na pravo - suprotnost i jedinstvo dolazi na vidjelo. Prijelaz a/ Prijelaz s prava u nudi i pravo
ivot - samo ivot koji ima osoba jest neko pravo Po sebi - u pojmu nesuprotstavljen - naprotiv, na svom
najviem vrhu suprotnosti - sam uzdignut do identiteta duh dolazi k sebi samome, vraa se - nalazi se - povlasti
ca duha.
Pravo - opi pojam volje
Subjektivitet, posebnost - ivot
Oboje jednostrano - Ideja njihovo jedinstvo
/ Oblik namjere kao posebnog sadraja. - Za ono
ope opi je sadraj volje - duhovni - i poblie odreen takav koji u sebi sadrava opu volju (pojam - personal
nost) i ono posebno (moralitet) - Konkretna sloboda. -
227
Trei odsjek
DOBRO I SAVJEST
129.
Dobro je ideja, kao jedinstvo pojma volje i posebne volje
- u kojoj* su apstraktno pravo kao i dobrobit i subjektivitet zna
nja i sluajnost spoljanjeg opstanka ukinuti kao za sebe samos
talni, ali time po svojoj biti u njoj sadrani i zadrani - realizira
na sloboda, apsolutna konana svrha svijeta.
* [u rukopisu:] subjektivitet. - Bilj. njem. izd.
* Tj. u ideji. - Bilj red.

15*
MORALITET
[uz 129]
Ideja dobra ponajprije sama subjektivna ili formal
na. - Dobro je ono objektivno (ili, tavie, koje bi trebalo
da bude objektivno).
Pojam volje pravo - personalnost - tj. subjektivni
opstanak - ja, kako sam ja neposredna volja - neposredna
posebna volja Ova neposredna posebna volja u blaenstvu, dobro
biti, - ivot - njena vlastita openitost
Ako ovjek reflektira na svoju dobrobit, ne vie kao neposredna volja
Dodatak. Svaki stupanj je zapravo ideja, ali raniji stupnje
vi je sadre samo u apstraktnoj formi. Tako je, na primjer, Ja
kao personalnost takoer ve ideja ali u apstraktnom obliku.
Ono dobro stoga je dalje odreena ideja, jedinstvo pojma volje i
posebne volje. To nije neto apstraktno pravno, nego neto sad
rajno puno, iji sadraj sainjava pravo kao i dobrobit.
130.
Dobrobit u toj ideji ne vai za sebe kao opstanak pojedi
nane posebne volje, ve samo kao opa dobrobit, bitno kao op
e po sebi, tj. po slobodi; - dobrobit nije neko dobro bez prava.
Isto tako pravo nije neko dobro bez dobrobiti (fiat justitia ne
treba imati za posljedicu pereat mundus). Time dobro, kao nu
nost da bude zbiljsko s pomou posebne volje i ujedno kao nje
na supstancija, ima apsolutno pravo spram apstraktnog prava
vlasnitva i posebnih svrha dobrobiti. Svaki od tih momenata,
ukoliko se razlikuje od dobroga, vai samo ukoliko je njemu
primjeren i njemu podreen.
[uz 130]
a/ Formalno: znanje da (je) dobro b/ Sto je dobro ?
- Posebnost - kao u c/ Ja sam ono to odluuje - znam a i
odreujem to iz svog subjektiviteta - [?]kao maloprije i
vot).
229
131.
Za subjektivnu je volju dobro isto tako ono upravo bitno, i
ona ima samo vrijednost i dostojanstvo ukoliko mu je u svojem
uvidu i namjeri primjerena. Ukoliko je dobro ovdje jo ta ap
straktna ideja dobra, utoliko subjektivna volja jo nije postavlje
na kao prihvaena u njemu i primjerena njemu; ona stoji tako u
nekom odnosu prema njemu, i to u odnosu da dobro** za nju
treba biti supstancijalno - da ga ona treba initi svrhom i izvra
vati - kao to je dobro, sa svoje strane, samo posredovanjem
subjektivne volje, s pomou kojega stupa u zbiljnost.
[uz 131]
Jo ne razvoj odreenja - posebnost jo nije postav
ljena. Subjektivitet kao takav jo nije postavljen u dobru,
dakle najprije odnos - relativan - Sadraj doista neodre
en - subjekt - time proizvoljnost. Odnos - Objektivitet spram... [?] subjektivne volje beskonana vanost razvoja.
Treba samo biti odreen - u zbiljnost - Odreenost
jo nije postavljena - Odreenost je, meutim, kao besko
nana - istinski oblik - subjektivitet - Ja, ovaj, personal
nost samo neposredno - stoga bez odreenja, tj. sluaj
nost, spoljanjost odreenja
Dodatak. Dobro je istina posebne volje, ali volja je samo
ono zbog ega se ona postavlja: ona nije dobra od iskona nego
ono ta ona jest, moe postati samo svojim radom. S druge stra
ne je dobro bez subjektivne volje samo jo apstrakcija bez reali
teta, koji mu treba doi tek kroz nju. Razvitak duha sadri, pri
mjereno tome, tri stupnja: 1. daje ono dobro za mene, kao ono
to se hoe, dobro posebne volje i da ja to isto znam, 2. da se ka
e ta je dobro i da se razviju posebna odreenja dobrog, 3. ko
nano odreivanje dobrog po sebi, posebnost dobrog kao bes
konani, za sebe bivstvujui subjektivitet. Ovo unutarnje odrei
vanje je savjest.
** [U prirunom primjerku:] treba da bude njegovo (dobro) subjektivne
volje. - Bilj. njem. izd.
230
132.
Pravo je subjektivne volje da ono to ona treba da prizna
kao vaee uvidi kao dobro i da joj se neko djelovanje kao
svrha koja stupa u spoljanji objektivitet, prema njezinu znanju
njegovoj vrijednosti koju on ima u tom objektivitetu pripie
kao pravno ili nepravno, dobro ili ravo, zakonito ili nezakoni
to.
Dobro je uope bit volje u njenom supstancijalitetu i
openitosti - volja u njenoj istini - ono je stoga upravo sa
mo u miljenju i s pomou miljenja. Stoga tvrdnja da ov
jek ne moe spoznati istinito, nego da ima posla samo s
pojavama - da miljenje kodi dobroj volji, ove i sline
predstave oduzimaju duhu kako intelektualnu tako i svu
udorednu vrijednost i dostojanstvo. - Pravo da se nita
ne prizna to ja ne uvida kao umno jest najvie pravo
subjekta, ali je svojim subjektivnim odreenjem ujedno
formalno, te pravo onoga umnoga kao objektivnoga na
subjekt ostaje stoga nesumnjivo. - Zbog formalnog odre
enja uvid je isto tako sposoban da bude istinit, kao i da
bude puko mnjenje i zabluda. to individua dolazi do
onog prava svog uvida, to po stajalitu jo moralne sfere
pripada njegovoj posebnoj subjektivnoj obrazovanosti. Ja
mogu sebi postaviti zahtjev, pa to mogu smatrati kao sub
jektivno pravo u sebi, da ja uvidi obavezu iz dobrih raz
loga i da je zasniva na uvjerenju, i jo vie, da je spoznaje
iz njenog pojma i prirode. No to ja za zadovoljenje svog
uvjerenja zatijevam od dobroga, doputenoga i nedopute
noga nekog postupka i time od njegove uraunljivosti u
tom pogledu, nimalo ne povreuje pravo objektiviteta. Ovo pravo uvida u dobro je razliito od prava uvida (
117) u pogledu postupka kao takvoga; budui da je postu
pak promjena koja treba da egzistira u zbiljskom svijetu,
dakle, koja u njemu hoe da bude priznata, pravo objekti
viteta ima po ovome lik da postupak mora biti uope pri
mjeren onome to u tom svijetu vai. Tko eli postupati u
ovoj zbiljnosti, upravo se time podvrgao njenim zakonima
i priznao pravo objektiviteta. - Na isti nain ne treba sud
sko uraunavanje u dravi kao objektivitetu umskog po-
MORALITET
231
jma da ostane pri onome to tko dri ili ne dri primjere

nim svojem umu, pri subjektivnom uvidu u pravednost ili
nepravednost, u dobro ili zlo i pri zahtjevima koje on po
stavlja za zadovoljenje svog uvjerenja. Na ovom objektiv
nom polju vai pravo uvida kao uvid u ono zakonito ili ne
zakonito, kao u vaee pravo, a on* se ograniava na svoje
najblie znaenje, naime da bude znanje kao poznanstvo s
onim to je zakonito i utoliko obavezno. Javnou zakona
i opim obiajima oduzima drava pravu uvida formalnu
stranu i sluajnost za subjekt, to ih to pravo jo ima sa sa
danjeg stajalita. Pravo subjekta da zna postupak u odre
enju dobra ili zla, zakonitoga ili nezakonitoga, ima kod
djece, slaboumnih, ludih posljedicu da se i s te strane
umanji ili ukine uraunljivost. Ipak se ne moe utvrditi od
reena granica ovim stanjima i njihovoj uraunljivosti. No
zaslijepljenost trenutka, razdraenost strasti, pijanstvo,
uope ono to se naziva jakou osjetilnih pobuda (ukoli
ko je iskljueno ono to zasniva pravo u nudi, 120) ui
niti razlogom u uraunavanju i odreenju samog zloin
stva i njegove kanjivosti, te takve okolnosti smatrati kao
da je s pomou njih oduzeta krivnja zloinca, znai ujedno
s njime ne postupati po pravu i asti ovjeka (usporedi
100, 119, primjed.), ija je priroda upravo to da bude bitno
neto openito, a ne neto apstraktno trenutno i osamljeno
znanja. - Kao to palikua ovu, poput palca veliku povri
nu drveta, koju je dodirnuo svjetlom, nije zapalio kao izo
liranu, nego je u njoj upalio ono ope, kuu, tako on kao
subjekt nije ono pojedinano ovog trenutka ili ovaj izolira
ni osjeaj estine osvete; tako bi on bio ivotinja s kojom
bi se, zbog njene tetnosti i nesigurnosti, da bi se ukrotio
njen napad bijesa, moralo bezobzirno postupati. - Da bi
zloinac u trenutku svog postupka sebi morao jasno pred
staviti nepravo i kanjivost svog postupka, da bi mu se
moglo uraunati kao zloinstvo - ovaj zahtjev, koji mu, i
ni se, hoe ouvati pravo njegova moralnog subjektiviteta,
odrie mu, tavie, unutarnju inteligentnu prirodu, koja u
svojoj djelatnoj prisutnosti nije vezana uz wolfovsko-psiholoki lik jasnim predstavama, pa je samo u sluaju lu* Tj. uvid. - Bilj. red
232
dila tako poremeena da bi bila odijeljena od znanja i ina

pojedinanih stvari. - Sfera gdje one okolnosti dolaze u
obzir kao razlozi za ublaavanje kazne jest druga sfera, a
ne sfera prava, to je sfera milosti.
[uz 132]
Odnos a/ znanje - dobro - kao odreeno, prisutno,
dano. Dobro kao utvreno. - Formalno - pretpostavljeno,
kao po sebi i za sebe odreeno - Vjeni zakoni bogova nepisano pravo - dravni zakoni
Trea uraunljivost - Svi ovise znanju - kao to
zbiljnost za mene - jest u znanju, svijesti - teorijski - (ina
e samo ivotinja) - ne kako ja osjeam - nego znam sloboda, subjektivitet u znanju - moj interes, meutim, ka
ko pribaviti - povratak slobodi, pojmu.
a/ Dobro treba da bude subjektivno, moje znanje Jer dobro je upravo to, imati subjektivitet kao takav u sebi,
pri sebi imati njegov opstanak - Ja sam misaon - slobo
dan - u biu po sebi i za sebe treba da budem kod sebe Uvjerenje (je) tako oblik, ono subjektivno - dobro po sebi
i za sebe - ono supstancijalni temelj. Ovo formalno izoli
rano stajalite je uvida za sebe, vidi iduu stranu.
a/ Uvid u gledanje * formalnog prava sasvim spoljanji - Pravo - prinudno pravo - zapovjeeno je ili zabra
njeno - postavljeno kao dobro - Kasnije priroda zakona
/ moralan - je moj sadraj - je dunost ono poseb
no [uz 132 primjed.]
Znanje kao po sebi - priznanje uope - ono ostalo
pripada sluajnosti subjekta - vjerovanju. Ponajprije
spram mnjenja, svaki svoj posebni uvid, - uvjerenje - je
dinstvo, sklad, strana volja, strano dobro - da, sila Ja mogu biti u zabludi, ali zakoni, vladari takoer Pravo subjekta na uvid, uvjerenje - je formalno, jed
nostrano - Neto moe biti vrlo istinito a da to ipak neka
* Ansehen preveo je prevodilac sa gledanje, to je zacijelo pogre
no, ali cijela je reenica u originalu nejasna, tako da bi bilo teko rei to je He
gel ovdje mislio pod Ansehen. - Primjedba red.
MORALITET
233
individua ne uvia. Pravo subjektivnog uvida promatra se

kao beskonano, apsolutno, emu jedino treba ovisiti da
li sam ja na neto obavezan ili ne - tj. ne prosto spoljanje,
nego unutarnje - Sad mora a/ biti unesena mogunost za
blude - i brzo se pokazuje da je jedan uvjeren u ovo, a
drugi u ono. - Dakle sluajnost uvida i uvjerenja, a ipak
treba za mene - jer (je) za mene - to sluajno biti ono po
sljednje - ja sm tako neto sluajno, to traje u svojoj slu
ajnosti. Dobro, sami osnovi, meutim, je ono u emu tre
ba da nestane sluajnost, neto ope.
Uvid, uvjerenje - ono trajanje kao neto sluajno otkloniti - da bi se posebno uzdiglo u ono ope, tie se ob
razovanja; - Tatina, oholost, druga raspoloenja - ne
mogu se uvjeriti, dovesti k uvidu - to je ono najsublimnije,
najlaskavije -ja treba da slijedim samo svoj uvid Obrazovanje, esto poeti sasvim ispoetka, s pomo
u stege uiti i naviknuti se, svoj uvid smatrati onim sluaj
nim to ne vai, nije dovoljno - razum koji rezonira nesav
ladiv je - ili svojeglavost: ja upravo to ne uviam - Ideja
koja lei u osnovu one stege jest samo dobro, - ideja da
pravo jest, vai. Moje uvjerenje koje odstupa od svega to
vai ili koje jo nije dotle dolo - samo je jedan autoritet subjektivno zasnivanje na razlozima, - drugo, drava, svi
jet takoer autoritet, ogroman autoritet - samo moj autori
tet, suprotstavljam onome. Osjeaj visine takvog autoriteta
spram mojega - je strahopotovanje, potovanje uope ovo nestaje spram onog subjektiviteta - bojazan pred op
im, strah za svoju posebnost.
to je sveto? - to ljude dri zajedno, bilo to makar
samo lako, kao sita vijenac - to je najsvetije? to za vje
nost duhove ujedinjuje i ini ih ujedinjenima* - zbiljski
6
Ovdje i kasnije jo jednom (vid. komentar uz 142) smjera Hegel na

Goetheove distihe 76. i 77. iz Godinja doba:
to je sveto? To je to mnogo dua povezuje
Povezivalo ih makar samo lako, kao sita vijenac.
to je najsvetije? Ono to danas i vjeno duhovi
Dublje i dublje osjeaju, uvijek ini samo jedinstvenijima.
Bilj. njem. izd.
234
supstancijalna sveza - u koju je upravo onaj subjektivitet

koji sebe izolira, koji hou sebi zadravati, utonuo i apso
lutno zadovoljan - tako beskrajno u sebi mona da sam ja
sam posve u njoj.
Prazna predstava, ja zavisim samo od svog uvjerenja
i uvida - kao posebnoga - Oni razlozi, predstave jesu, po
blie promatrani, sami kao da su crpeni iz ope bujice
predstave, pa ako oni doista lee tako izvan opevaeeg,
oni su obrani sa smea, neistoe i pjene, koja pliva sas
vim gore, dijete vremena, i to najpovrniji njegov lik. - Io
nako, za ono to jo pripada pozitivnome, supstancijalnome u meni i po meni, zahvaljujem ja sam ovoj supstancijalnoj vezi, onome svetome. Potpuno gruba, zajednika
nesvjesnost tome to sam ja, to je moja uvjerenost, osnov, uvid i tome slino.
Pravo subjektivne volje da ona zna, da je znala mogla znati, - da je neto dobro ili nije dobro - zakonski
ili neispravno itd. - Ovdje je ostavljeno sasvim neodree
no kakve je vrste ovo znanje - Zahtijevam li ja - sa staja
lita refleksije - da sam ja uvjeren iz osnova, imam uvid to je moja stvar, koja je meni preputena - jer ja time sebe
postavljam na partikularno stajalite. Moe se samo poe
ljeti da ljudi poznaju osnove, dublje izvore prava - ali to
objektivno nije nuno. Povjerenje, vjera, zdrav um, obiaj
je opi objektivni nain utemeljenja.
133.
Dobro se prema posebnom subjektu odnosi tako da jest
ono bitno njegove volje, koja je time na to upravo obavezana.
Budui da je posebnost razliita od dobra i budui da pripada u
subjektivnu volju, dobro ima prije svega samo odreenje ope
apstraktne bitnosti - dunosti; zbog tog svog odreenja dunost
treba da se ini zbog dunosti.
>[uz 133]
/ Zakon, dobro - ovdje kao iz mene - posebni,
vlastiti sadraj - Stupanje u razliku -
MORALITET
235
a/ Bitnost - obaveza - dunost

/ Dunost zbog dunosti - ne zbog njenog posebnog sad
raja, nego jer (je) dunost - Odvajanje sadraja od bit
nosti kao takve Dodatak. Ono bitno volje meni je dunost; ako ja sada ni
ta ne znam nego da mi je ono dobro dunost, onda ja ostajem
jo kod onog njenog apstraktnog. Ja moram initi dunost radi
nje same, a to je moj vlastiti objektivitet u istinskom smislu, ko
jeg ja ostvarujem u dunosti: time to je ja izvravam ja sam kod
sebe i slobodan sam. Zasluga i visoko stajalite Kantove filozo
fije u onom praktinom bila je da se istakne ovo znaenje du-
134.
Kako postupanje za sebe zahtijeva poseban sadraj i odre
enu svrhu, a takve jo ne sadrava apstrakcija dunosti, nastaje
pitanje: to je dunost?Za ovo odreenje, ponajprije, jo nita
ne opstoji osim ovoga: initi pravo i brinuti se za dobrobit, svo
ju vlastitu dobrobit i dobrobit u opem odreenju, dobrobit
drugih (vidi 119).
[uz 134]
a/ Formalni odnos - znanja - dobro ovdje kao neposred
no - predmet / Sadraj - posebnost - refleksija - dobro ne samo dano
- voljom postavljeno - nikakve spoljanje stvari kao pri
rodne stvari - od volje postavljene, subjekt, dunosti bitne
volje - ova moja volja - bitna volja sama - postaju vjeno
postavljenima, i nije pitanje tko je onaj koji postavlja - sa
mo oblik (svejedno tko), nego upravo princip: odreenja u
bitnoj volji. Ovdje ono posebno, ali u apstraktnoj openitosti dobra ili dunosti zbog dunosti - samo predikat do
bra - jest (ono) ime je to dobro - ono ope, lijepo kod
Platona - posebno usporeeno s opim - jo ne posebnost
koja po sebi samoj jest opa.
/ Odreenja dobra - tj. pitanje - po posebnosti - nemo
gue po pretpostavci apstraktne bitnosti.
236
Ova oba odreenja spomenuta ve gore u svojoj di

jalektici - Pravo kojim dobrobit u osnovu - nepravo - do
brobit - heteronomija - spram iste dunosti - posebna
stvar - eudemonija
Pravo - formalno - moralna dunost tie se uvjere
nja - Refleksija u sebi - pretpostavlja dalje - stajalite
kao neposrednu personalnost
Dodatak. Ovo je isto pitanje koje je postavljeno Isusu kad
se od njega htjelo saznati ta se treba initi da se dosegne vjeni
ivot; jer ono ope dobra, ono apstraktno, ne moe se kao ap
straktno ostvariti, ono za to mora sauvati odreenje posebnos
ti.
135.
Ta odreenja, meutim, nisu sadrana u odreenju same
dunosti, nego, kako su oba uvjetovana i ograniena, donose
upravo time prijelaz u viu sferu neuvjetovanoga, dunosti.
Dunosti samoj - ukoliko je ona u moralnoj samosvijesti ono
njeno bitno ili ope, kako se ono unutar sebe odnosi samo pre
ma sebi - ostaje time samo apstraktna openitost, (ona) ima besadrajni identitet, ono apstraktno pozitivno, neodreenost kao
svoje odreenje.
Koliko je bitno da se izdvoji isto neuvjetovano sa
moodreenje volje kao korijen dunosti, kako je, naime,
spoznaja volje tek Kantovom filozofijom zadobila svoj
vrsti temelj i polazite s pomou misli beskonanoj au
tonomiji volje (vidi 133), toliko pridravanje samo mo
ralnog stajalita, koje ne prelazi u pojam obiajnosti, sni
ava taj dobitak na prazan formalizam, a moralnu znanost
na naklapanje dunosti zbog dunosti. S tog stajalita ni
je mogua nikakva imanentna nauka dunosti; svakako,
mogue je spolja unijeti neku grau i tako doi do poseb
nih dunosti, ali iz onog odreenja dunosti kao nedostat
ka protivurjetja (ili kao) formalne suglasnosti sa sobom,
koja nije nita drugo do utvrivanje apstraktne neodree
nosti, ne moe se prijei na odreenje posebnih dunosti;
MORALITET
237
te osim toga ako takav posebni sadraj dolazi u obzir za

postupanje, kriterij lei u onom principu da li je on du
nost ili nije. - Nasuprot tome, mogu se na ovaj nain op
ravdati svi nepravni i nemoralni naini postupanja. - Dalji
Kantov oblik, sposobnost da se jedan postupak predstavi
kao opa maksima, donosi, dodue, konkretniju predstavu
nekom stanju, ali za sebe ne sadrava nikakav drugi pri
ncip nego onaj nedostatak protivurjeja i formalni identi
tet. - Da nema nikakvog vlasnitva, to za sebe isto tako ne
sadrava nikakvu protivurjenost, kao ni to da ovaj ili
onaj narod, porodica itd. ne egzistiraju, ili da uope ne i
vi nijedan ovjek. Ako je inae za sebe utvreno i pretpos
tavljeno da vlasnitvo i ljudski ivot treba da budu i da ih
treba respektirati, onda je protivurjenost izvriti krau ili
umorstvo; protivurjenost moe proizai samo u odnosu
prema neemu, tj. prema nekom sadraju koji kao vrsti
princip unaprijed lei u osnovu. U odnosu prema takvom
principu postupak je tek ili suglasan s njime ili je u protivurjeju. No dunost, koju treba htjeti samo kao takvu ne
poradi nekog sadraja, formalni identitet, jest upravo to
da se iskljui svaki sadraj i odreenje.
Dalje antinomije i oblija perenirantnog treba da
(Sollen), u kojemu se samo vrti zgoljno moralno stajalite
odnosa a da ih ne moe razrijeiti i prijei preko onoga
treba da, razvio sam u Fenomenologiji duha, str. 550
i dalje; usporedi Encikl. filoz. znanosti, 420 i dalje7.
Dodatak. Kada smo i ranije istakli stajalite Kantove filo
zofije koje je uzvieno ukoliko postavlja primjerenost dunosti
umu, onda se ovdje mora otkriti nedostatak da ovom stajalitu
nedostaje svaka ralanjenost. Jer stav: gledaj da li tvoja maksi
ma moe biti postavljena kao ope naelo, bio bi vrlo dobar kad
bismo mi ve imali odreene principe tome ta initi. Time
to, naime, zahtijevamo od nekog principa da bi trebao moi bi
ti i odreenjem jednog opeg zakonodavstva, tada jedno takvo
odreenje ve pretpostavlja neki sadraj, a ako bi ovaj postojao
onda bi primjena morala biti laka. Ali ovdje samo naelo jo ni
je prisutno, a kriteriji da ne treba biti nikakve protivrjenosti, ne
7
Fenomenologija sver. 3. 442 i dalje.;

Enciklopedija, 3. izd. 507 i dalje.
238
proizvodi nita budui da tamo gdje nema niega ne moe po

stojati nikakvo protivrjeje.
136.
Zbog apstraktnog svojstva dobroga pada drugi moment
ideje, posebnost uope, u subjektivitet, koji je u svojoj u sebe
reflektiranoj openitosti apsolutna izvjesnost sebi samome u
sebi, ono to postavlja posebnost, to odreuje i odluuje - sav
jest.
Dodatak. dunosti se moe govoriti vrlo uzvieno, a ovo
govorenje uzdie ovjeka i iri njegovo srce, ali ako se ne napre
duje ni do kakvog odreenja, na koncu postaje dosadno: duh
iziskuje jednu posebnost prema kojoj je on u pravu. Tome na
suprot savjest je ova dublja unutarnja usamljenost sa sobom,
gdje je sve spoljanje i svaka ogranienost iezla, ova prolazna
povuenost u samog sebe. ovjek kao savjest vie nije sputan
svrhama posebnosti a ovo je time vie stajalite, stajalite mo
dernog svijeta koji je tek doao do ove svijesti, do ovog potonua sebe. Prethodna ulnija vremena imaju pred sobom neto
spoljanje i dato, bilo to religija ili pravo; ali savjest samu sebe
zna kao miljenje, kao i to da je ovo moje miljenje koje je samo
za mene ono to predstavlja dunost.
137.
Istinska savjest jest uvjerenje da se hoe ono to je po sebi
i za sebe dobro; ona stoga ima vrsta naela; a ta naela njoj su
za sebe objektivna odreenja i dunosti. Razliita od tog njenog
sadraja, istine, ona jest samo formalna strana djelatnosti volje,
koja kao ova nema nikakav vlastiti sadraj. No objektivni sistem
ovih naela i dunosti i ujedinjenje subjektivnog znanja s njime
opstoje tek na stajalitu obiajnosti. Ovdje, na formalnom staja
litu moraliteta, savjest je bez tog objektivnog sadraja pa je za
MORALITET
239
sebe beskonana formalna izvjesnost sebi samoj, koja upravo

stoga jest ujedno kao izvjesnost ovog subjekta.
Savjest izraava apsolutno ovlatenje subjektivne sa
mosvijesti, naime, znati u sebi i iz sebe to je pravo i du
nost, te nita ne priznavati doli to ona tako zna kao do
bro, i ujedno u tvrdnji da je ono to ona tako zna i hoe
uistinu pravo i dunost. Savjest je, kao to jedinstvo subjek
tivnog znanja i onoga to je po sebi i za sebe, svetinja, koju
bi bilo drskost dirnuti. No je li savjest jedne odreene in
dividue primjerena toj ideji savjesti, je li ono to ona dri
ili prikazuje kao dobro i zbiljski dobro, to se moe spozna
ti samo iz sadraja onoga to treba da bude dobro (Gutseinsollenden). to je pravo i dunost, jest kao ono po sebi i
za sebe umno u odreenjima volje, u biti ni posebno vlas
nitvo jedne individue, niti je u obliku osjeaja ili inae
nekog pojedinanog, tj. osjetilnog znanja, ve bitno u obli
ku opih, misaonih odreenja, tj. u obliku zakona i naela.
Savjest je stoga podvrgnuta ovom sudu, da li je istinska ili
ne, pa je njeno pozivanje samo na svoje sopstvo neposred
no suprotno onome to ona eli biti; pravilo umnog opeg
naina postupka koji vai po sebi i za sebe. Drava stoga
ne moe priznati savjest u njenom vlastitom obliku, tj. kao
subjektivno znanje kao to ni u znanosti ne vai subjektiv
no mnjenje, uvjeravanje i pozivanje na subjektivno mnje
nje. to u istinskoj savjesti nije razliito, ipak se dade raz
likovati, a to je odreivalaki subjektivitet znanja i htije
nja, koji se moe rastaviti od istinskog sadraja, postaviti
za sebe i sniziti do oblika i privida. Dvoznanost u pogle
du savjesti lei stoga u tome to se ona pretpostavlja u zna
enju onog identiteta subjektivnog znanja i htijenja i istin
ski dobroga, pa se ona tako tvrdi i priznaje kao ono sveto,
a tako kao samo subjektivna refleksija samosvijesti u sebi,
ona ipak isto tako zahtijeva pravo koje samom onom iden
titetu pripada samo zbog njegova umnog sadraja koji va
i po sebi i za sebe. U moralno stajalite, kako ga ova ras
prava razlikuje od obiajnosnoga, pripada samo formalna
savjest; istinska je navedena samo zato da bi se dala njena
razlika i da bi se odstranio mogui nesporazum, kao da bi
ovdje, gdje se razmatra samo formalna savjest, bilo rijei
istinskoj, koja je sadrana tek u obiajnosnom uvjerenju,

to dolazi tek u nastavku. Religiozna savjest ne pripada,
meutim, uope ovom krugu.
[uz 137]
/ prema a/ odnos / sadraj - / savjest - ono to odre
uje / savjest / dijalektiki, zlo - [ 132]. Pravo subjektiv
ne volje - da bi znala to treba da je dobro - savjest - kao
proizvoljnost, kao odluujua.
Pravo dunosti, dobra, po savjesti - trebalo je da ti
to zna - apsolutno, ne samo spoljanje okolnosti / nikakav princip odreenja kao subjektivitet - tj. objektivitet je opa posebnost (subjektivitet), odreivanje, po
stavljanje razlike.
Savjest je dobro, kao ona koja odreuje, koja hoe,
koja se odluuje. Dobro u identitetu s izvjesnou sebe sa
ma - ja - ivotnost. Ono najdublje najunutarnije, supstancijalno.
Izvjesnost sebe sama - kao izvjes[nost] znanja do
bru - Bitak i postavljanje - misterij slobode - da je to nje
no samoodreenje - po sebi - pojam.
Istinska je savjest formalna, tj. pretpostavlja dunos
ti - odreeno dobro - izraava da sam ja njima primjeren,
moj subjektivitet - da sam izvjesnost sebe samoga po sebi
- meni su tako kao sigurna izvjesnost. Ja to ne mogu ini
ti.
Savjestan ovjek, koji ini svoje dunosti - ali ih ne
stvara tek iz sebe - One su, vjene - (nitko ne zna odakle
su dole) - vjeni zakoni bogova
Bitak - one su - razliite od zakon[i]tosti.
Ovaj sistem dunosti ovdje jo ne opstoji, jer smo na
stajalitu refleksije, koje, dodue, ima pred sobom ideju
dobra, ali dobru oduzima odreenost, - ili, tavie, odre
enost je shvaena jo samo apstraktno.
Ovo je protiv moje savjesti, savjest to ne doputa postupam po savjesti - u koliziji koristi i dunosti - takvu
korist uiniti sebi ili tebi - korist na tetu nekoga drugoga
- protiv savjesti - Korist za sebe ako nije protiv dunosti i
MORALITET
241
nije nepravedna - bila bi za sebe, dakako, doputena - sa

mo neko zlo - kao protiv prava i dunosti Opstoje, dakako, kolizije gdje je dunost protiv du
nosti - dobrobit protiv dobrobiti - izvanredni sluajevi na takvim se rado zadrava cjepidlaka refleksija - djelo
mice zbog praznog cjepidlaarenja - Ja se ne znam odlui
ti - Rijeiti se svojih [?] sukrivaca takoer dobro - djelo
mice da bi sebi izmudrijala iz onog izvanrednog izuzetka
ope odrjeenje od dunosti i prava. Ako ja kaem, pravo
ti mora respektirati - i koji opi stavak ove vrste - to je
meni mogue suprotstaviti neku instanciju. - U izvanred
nim sluajevima, gdje nestaje ono objektivno, - ope u se
bi - a za sve sluajeve vrlo je razliito - kao to je razliita
odreenost ptica i riba - premda letee ptice.
[uz 137 primjed.]
Opstoji apsolutno mjerilo savjesti - to je ono to ga
ima sama savjest - Ja to nisam znao, moja mi savjest to ni
je rekla - upravo zla savjest - boanska savjest - Boga za
svjedoka - Bog je bog istine - ne poputati sebi samom loa savjest - ovaj me se sud ne tie - to je upravo moja
savjest, jer ako naela prava itd. nisu u mojoj savjesti, to
nemaju spram mene nikakva zahtjeva; Ja prihvaam samo
to zatiem u svojoj savjesti, inae nikakav izvor - savjest
koja luta - Time ovjek naputa svoje dostojanstvo, supstancijalitet. Njegovo uvjeravanje nita ne vai, ono je pro
tiv njegove apsolutne asti - ako (je) tako kako on kae to njega valja ubiti kao tetnu ivotinju, ija priroda nije
nita drugo od zla i razorna - ili u najmanju ruku odstra
niti iz drutva - takve ono ne moe da treba. - Vi ne treba
takoer da mene potrebujete; Ja sam za sebe, samosvrha Dobro neka tako bude - ali za tebe, potrebovati tj. stajati
u pravnoj, obiajnosnoj zajednici - ne prosto u ugovoru a sm ugovor pretpostavlja povjerenje. Postupci, ispoljavanja ljudi takve su pojedinanosti jednog spram drugoga
da samo spram toga sigurni, mirni samo s pomou opeg
osiguranja, povjerenja, da su ozbiljno miljeni, u najmanju
ruku da su prostoduni. Mnotvo ljudi prolazi ulicama,
govorim s mnotvom, pouzdajem se u to da me nee op
ljakati, ubiti - idu prema meni, obueni su (kod orijenta16 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
242
laca pretraivanja odijela). Kad bih ja pretpostavljao da bi

oni bili savjesti koje lutaju, oni koji priznaju samo ono
kao pravo to bi nali u svojoj subjektivnoj savjesti, tako
da bi u tome nali suprotnost svemu to je pravedno i obiajnosno, mada bih se ja osjeao loije nego medu razboj
nicima, jer ovima znam da su razbojnici - oni, meutim,
imaju spoljanji izgled i sve naine izraavanja - ak reli
gije, prava, dobra, savjesti Mnogi nesporazumi sa strane religije - stajalita
krana - u njihovom prvom istupu - Pravedniku nije dan
nikakav zakon, a/ Samo pravedniku - lako tako iskrivlje
no - da svaki sebe odmah smatra ve po sebi i za sebe pra
vednikom - i to time da on ne priznaje nikakav zakon,
ovaj negativitet sainjava pravednika; naprotiv /ono to
ini pravednik - jest sam zakon [on] mu nije dan - kao
idovski zakoni - Policijske zakone itd. ini svaki praved
nik - ljudi esto nevoljko tome da je to odreeno, da je
dan takav zakon - kao da bi u tom odreivanju leala pre
tpostavka da to oni ne treba da ine, da su (oni stoga) ne
pravedni, / Zakoni, opa su naela, svakako, ogranieni
- utoliko vie to je pozitivniji njihov sadraj - jesti sveti
kruh, subotom upati klasje - ali u sluaju nude - ne op
enito - Velianstvo savjesti - ali samo u izuzetnim slua
jevima, tj. samo savjesno.
MORALITET
138.
Taj subjektivitet, kao apstraktno samoodreenje i ista iz
vjesnost samo samoga sebe, pretvara u sebe isto tako sve odred
be prava, dunosti i opstanka kao to je on rasudivalaka mo
da za neki sadraj samo iz sebe odredi to je dobro, kao to je
ujedno mo kojoj isprva dobro, samo predstavljeno i koje treba
da bude, zahvaljuje zbiljnost.
Samosvijest, koja je dola uope do ove apsolutne
refleksije u sebi, zna sebe u njoj kao takvu kojoj nijedno
opstojee i dano odreenje nita ne moe i ne treba da na
udi. Kao openitiji lik u povijesti (kod Sokrata, stoika itd.)
pojavljuje se pravac - da se prema unutra u sebi trai i iz
sebe zna i odreuje to je pravo i dobro - u epohama kad
ono to u zbiljnosti i obiaju vai kao pravo i dobro ne
moe zadovoljiti bolju volju. Ako joj je opstojei svijet slo
bode postao nevjeran, onda ona sebe ne nalazi vie u du
nostima koje vae, pa mora nastojati da u zbiljnosti izgub
ljenu harmoniju dobije samo u idealnoj unutranjosti. Bu
dui da je tako samosvijest shvatila i stekla svoje formalno
pravo, sada se radi tome kakav je sadraj to ga ona sebi
daje.
[uz 138]
Spoljanji svijet njenog nastupanja Stajalite apstraktne savjesti, apstraktne subjektivne
slobode u sebi.
To je glavno stajalite i bolest ovog vremena.
Razrjeenje - strahopotovanje spram opstojeega
objektivnoga u obiajima - refleksija - to se eli vidjeti sa
mo u obliku da ja, ovaj, to hou.
Potpuna nepostojanost onoga unutarnjega; samo
spoljanja sila, policija, zajednika povlastica.
to subjektivitet istinski moe oistiti - njegovi su

vlastiti ini, njegove posebnosti - uinjeno u sebi stvoriti
neuinjenim - sebe apsolvirati - ne od dobra, zakona, ne
go od zla - ova beskonana energija, velianstvo savjesti,
ja kao apstraktan, kao beskonaan, u kojemu nestaje ono
konano - ali samo ukoliko je ova izvjesnost identina s
onim supstancijalnim, istinskim.
Dodatak. Ako govorimo savjesti onda se lako moe po
misliti da je ona za volju svoje forme, koja je ono apstraktno
unutarnje, ve po sebi i za sebe ono istinito. Ali savjest kao ono
istinsko jest ovo odreenje nje same da hoe ono to je po sebi i
za sebe dobro i dunost. Ali mi ovdje imamo posla tek sa ap
straktno dobrim, a savjest je jo bez onog objektivnog sadraja,
samo je tek beskonana izvjesnost same sebe.
243
Dodatak. Ako blie posmatramo ovo iezavanje i vidimo

da u ovom jednostavnom pojmu nastaju sva odreenja i iz njega
ponovo moraju nastati, onda se ono najprije sastoji u tom da se
sve to priznajemo kao pravo ili dunost od misli moe pokazati
kao neto nitavno, ogranieno i posve ne apsolutno. Tome na
suprot, subjektivitet, onako kako on sav sadraj ponitava u se16*
244
bi, smije ga ponovo razviti. Sve to nastaje u obiajnosti biva

stvoreno kroz ovu djelatnost duha. S druge strane nedostatak
ovog stajalita je u tome da je ono puko apstraktno. Ako ja mo
ju slobodu znam kao supstanciju u sebi, onda sam bez injenja i
ne djelujem. Ali ako napredujem sa djelovanjima, ako traim
naela, onda poseem za odreenjima, a zahtjev je onda da ona
bude izvedena iz pojma slobodne volje. Ako je odatle pravo da
pravo i dunost ieznu u subjektivitetu, onda je, s druge strane,
nepravo ako se ovaj apstraktni temelj ponovo ne razvija. Samo
u vremenima u kojima je zbiljnost prazna bezduhovna i dranja
liena egzistencija, individui moe biti doputeno da iz zbiljske
ivotnosti pobjegne nazad u unutarnju ivotnost. Sokrat se poja
vio u dobu propasti atinske demokratije: on je uinio da iezne
ono postojee i pobjegao je u sebe da bi tamo traio ono pra
vedno i dobro. A u naem dobu se manje ili vie dogaa to da
strah od postojeeg vie nije prisutan i da ovjek hoe da ima
ono vaee kao svoju volju, kao ono to je on priznao.
139.
Samosvijest, u ispraznosti svih inae vaeih odreenja i u
istoj unutranjosti volje, isto je tako mogunost da ono po sebi
i za sebe openito, kao proizvoljnost da vlastitu posebnost uini
principom nad onim opim i da je postupkom realizira - da bu
de zla.
Savjest je, kao formalni subjektivitet, naprosto to da
je spremna da se preobrati u zlo. Oboje, moralitet i zlo,
ima svoj zajedniki korijen u samoj svojoj izvjesnosti, koja
za sebe bitkuje, za sebe zna i odluuje.
Izvor zla uope lei u misteriju, tj. u onome spekula
tivnome slobode, njenoj nunosti da izae iz prirodnosti
volje i da bude spram nje unutarnja. To je ta prirodnost
volje koja poinje da egzistira u onoj suprotnosti kao protivurjeje sebi samoj i kao nepodnoljiva sa sobom, pa je
tako ova posebnost same volje, koja se dalje odreuje kao
zlo. Posebnost je, naime, samo kao ono dvostruko, ovdje
suprotnost prirodnosti spram unutranjosti volje, koja je u
toj suprotnosti samo relativan i formalan bitak za sebe, to
MORALITET
245
svoj sadraj crpe samo iz odreenja prirodne volje, elje,

nagona, sklonosti itd. tim eljama, nagonima itd., kae
se, pak, da mogu biti dobri ili takoer zli. Meutim budui
da volja u tom odreenju sluajnosti to ga oni imaju kao
prirodni, pa time i oblik koji ona ovdje ima, posebnost,
njih sama ini odreenjem svog sadraja, ona je suprot
stavljena openitosti kao onome unutarnje objektivnome,
dobrome, koje ujedno s refleksijom volje u sebe i spoznavalakom svijesti nastupa kao drugi ekstrem prema nepos
rednom objektivitetu, onome zgoljno prirodnome, pa je ta
ko ta unutranjost volje zla. ovjek je stoga ujedno, isto
tako po sebi ili od prirode kao i svojom refleksijom u sebe,
zao, tako da nije za sebe zlo ni priroda kao takva, tj. kad
ona ne bi bila prirodnost volje koja ostaje u svom poseb
nom sadraju, niti refleksija koja ide u sebe, spoznavanje
uope, kad se ne bi drala u onoj suprotnosti. - S tom stra
nom nunosti zla isto je tako apsolutno sjedinjeno da je to
zlo odreeno kao ono to nuno ne treba da bude, tj. da ga
treba ukinuti, ne to da ono prvo stajalite razdvajanja ne
treba uope da nastupi - ono sainjava, tavie, odvajanje
neumne ivotinje od ovjeka - nego da se ne zadri na nje
mu i da se posebnost ne zadri kao ono bitno spram ope
ga, da se ono prevlada kao nitavno. Nadalje, kod te nu
nosti zla ono je subjektivitet kao beskonanost ove reflek
sije, koja tu suprotnost ima pred sobom i koja je u njoj;
ako on ostane kod nje, tj. ako je zao, onda je on time za se
be, smatra sebe kao pojedinanoga pa je sam ta proizvolj
nost. Pojedinani subjekt kao takav stoga je naprosto kriv
za svoje zlo.
[uz 139]
a/ Zlo kako mogue? - Izvor zla - kako ono tue,
negativno dolazi u pozitivno, dobro? - eli se vidjeti ovo
negativno u dobru, njegovoj suprotnosti.
Stari nisu imali, nisu poznavali pitanje iivoru zla;
ne ovu apstrakciju dobra i zla (kao spoznaju dobra i zla) dodue zlo, zloinstvo - ali u svojim konkretnim likovima
ljudi i postupaka - ne tako neka suprotnost kako smo na
vikli - takoer ne dubina duha - dubina duh u sebi, tj. u
svojoj istoj apstrakciji, - svjetlo i tama - ne duh, ali tako
246
ponajprije samo afirmativno za sebe u svojoj slobodi spoz

nat [?]
/ Subjektivitet - (sloboda - apsolutno miljenje oblik jedinstvo sa mnom samim, - svijest koja razlikuje), koji sebi daje neki osebujni sadraj - prije nagone, dobro
bit - jo ne spram ideje, spram dobra; - isti sadraj, ukoli
ko se on zadrava spram dobra.
Apstraktna unutranjost ima neki predmet, odree
nje dvostruko: openitost ili posebnost jednu pored druge
- proizvoljnost Opstoji izbor - proizvoljnost - jer neodreen - ali
ne samo izmeu ovoga i onoga nego izmeu dobra i zla objekta volje.
Supstancijalno odreenje - bitak volje po sebi i za
sebe* - u svojem suprotstavljanju.
ovjek misaona svijest - Miljenje njegove biti - op
ega - njegove volje - izbor dobra i zla - uraunljivost s
tog gledita.
Biti kriv - kao ono moje - ako sam ja zao, to je apso
lutno moja krivica, tj. objekt volje postavljen je po sebi i
za sebe, s pomou uma, izbora, odluke. To je subjektivno,
tj. ja - to nitko drugi, ili drugo, nije poinio, ili htio, ili za
kljuio - nego ja - nikakva od drugoga dana predstava ili sila - Apsolutni subjektivitet ne moe se prisiliti [uz 139 primjed.]
Prirodna volja - ni dobra ni zla - nikakvi zli narodi
[;] takozvani prirodni, neduni narodi - ravije nego zli Zlo je ono najgore - to apsolutno ne treba da posto
ji - Priroda jo gora
Od prirode zao - tj. jer ono prirodno to je on ujed
no volja, ovo je samo njenom odlukom.
Stari zavjet - zakon - za spoznaju zla - Zakon tek i
ni zlim
Nijedan ovjek nije zao, zlo zbog zla; - nego afirma
tivno - sklonost, svrha - svakako; ali ovo afirmativno pri
rodno * Bitak po sebi i za sebe - das Anund-frsichsein - Bilj. prev.
MORALITET
247
Dodatak. Apstraktna izvjesnost koja sama sebe zna kao te

melj svega ima mogunost u sebi da hoe ono ope pojma, ali i
mogunost da neki posebni sadraj uini principom i da ga rea
lizira. Onome zlom, koje je ovo posljednje, time uvijek pripada
apstrakcija izvjesnosti njega samog a samo ovjek, i to ukoliko
on moe biti i zao, jest dobar. Dobro i zlo su nerazdvojivi a nji
hova nerazdvojivost lei u tome da pojam sebi postaje predmetan a kao predmet ima neposredno odreenje razlike. Zla volja
hoe neto to je suprotstavljeno openitosti volje, a dobra vo
lja, naprotiv, dri se primjereno svom istinskom pojmu. Tekoa
kod pitanja kako volja moe biti zla, najee dolazi otuda da se
volja misli samo u pozitivnom odnosu prema samoj sebi i pred
stavlja kao neto odreeno, to je za nju, kao ono dobro. Ali pi
tanje porijeklu zla ima sada jasniji smisao: kako u ono pozi
tivno ulazi ono negativno? Ako je u stvaranju svijeta Bog pre
tpostavljen kao ono apsolutno pozitivno, stvar moemo obrtati
kako hoemo, no ono negativno se ne treba spoznavati u ovom
pozitivnom, jer ako se hoe prihvatiti jedno doputenje od stra
ne Boga, onda je takav pasivan odnos neto nedostatno i neto
to nita ne kazuje. U mitolokoj religijskoj predstavi porijeklo
zla se ne poima, to znai, jedno nije spoznato u drugom, nego
postoji samo jedna predstava jednom sljedovanju i naporednosti, tako da ono negativno izvana dolazi na ono pozitivno. Ali
ovo ne moe biti dovoljno misli koja iziskuje neki osnov i traga
za jednom nunou i u onom pozitivnom eli shvatiti ono nega
tivno kao ono to se samo ukorjenjuje. Rjeenje, kako ga pojam
shvata, sada je ve sadrano u pojmu jer pojam, ili konkretnije
reeno, ideja, na sebi bitno ima to da sebe razlikuje i da sebe po
stavlja negativno. Ako se ostaje kod onog puko pozitivnog, to
jest, kod isto dobrog, koje treba biti dobro u svojoj izvornosti,
onda je ovo prazno odreenje razuma koji se vrsto dri takvog
apstraktnog i jednostavnog i time to postavlja pitanje uzdie ga
do neeg tekog. Ali sa stajalita pojma pozitivitet se shvaa ta
ko da je on djelatnost i razlikovanje od samoga sebe. Zlo, dakle,
kao i dobro, svoje porijeklo ima u volji, a volja je u svom pojmu
dobra kao i zla. Prirodna volja je po sebi protivrjenost, da sebe
razlikuje od same sebe, da bude za sebe i da bude unutarnja.
Ako bi se sada reklo da zlo sadri blie odreenje u tome da je
ovjek zao ukoliko je on prirodna volja, onda bi se ovo protivilo
uobiajenoj predstavi koja upravo prirodnu volju misli kao ne-
248
dunu i dobru. Ali prirodna volja je suprotstavljena sadraju

slobode, a dijete, neobrazovan ovjek, koji imaju prirodnu vo
lju, podvrgnuti su niem stupnju sposobnosti uraunljivosti.
Ako sada govoriimo ovjeku, onda ne mislimo na dijete nego
na samosvjesnog ovjeka; ako se govori dobru onda se misli
na njegovo znanje. Ono prirodno je, svakako, po sebi prostoduno, niti je dobro niti zlo, ali ono prirodno koje se odnosi na
volju kao slobodu i kao njeno znanje, sadri odreenje onog ne
slobodnog i stoga je zlo. Ukoliko ovjek hoe ono prirodno,
ono vie nije puko prirodno nego je ono negativno prema do
bru, kao pojam volje. - Ali, ako bi se htjelo rei da bi ovjek,
poto zlo lei u pojmu i nuno je, bio bez krivice ako se toga do
hvati: onda se moe uzvratiti da je odluka ovjeka vlastiti in,
in njegove slobode i njegove krivice. U religijskom mitu se ka
e da je ovjek slian Bogu u tome da posjeduje spoznaju dobra
i zla, naukovanje Bogu prisutno u svemu, time to nunost ov
dje nije nikakva prirodna nunost, nego je odluka upravo uki
danje ovog podvostruenog, dobrog i zlog. Budui da mi dobro
kao i zlo stoji nasuprot, ja imam izbor izmeu obojega, mogu se
odluiti za oboje, pa i jedno i drugo prihvatiti u moj subjektivitet. Priroda onog zlog je, dakle, da ga ovjek moe htjeti ali ga
ne mora nuno htjeti.
140.
Budui da samosvijest zna iz svoje svrhe izvesti neku pozi
tivnu stranu ( 135) koja je toj svrsi potrebna, jer pripada kon
kretnog zbiljskog postupanja, ona zbog takve strane, za volju
neke dunosti i odline namjere, moe tvrditi da je to za druge i
za nju samu dobar postupak, iji se negativni bitni sadraj ujed
no u njoj, kao u sebe reflektiranoj, dakle svjesnoj onoga opega
volje, usporeuje.* njome; - [za] druge, onda je to licemjerstvo,
8
- [za] sebe samu, onda je to jo vii vrhunac subjektiviteta, koji
sebe tvrdi kao ono aposolutno.
Taj posljednji, najzamreniji oblik zla, kojim se zlo
obraa u dobro, a dobro u zlo, kojim svijest sebe zna kao
ovu mo, a stoga kao apsolutnu - jest najvii vrhunac sub?*Umetnuto u prirunom primjerku. Bili. niem. izd.
MORALITET
249
jektiviteta u moralnom stajalitu, obliku u kojemu cvjeta

zlo u nae vrijeme, i to s pomou filozofije, tj. plitkosti
misli, koja je jedan duboki pojam premjestila u taj lik, prisvojivi ime filozofije, isto tako kao to je zlo prisvojilo
ime dobra. elim u ovoj primjedbi ukratko navesti glavne
likove tog subjektiviteta, koji su postali sasvim obini. to
se tie
a) licemjerstva, u njemu su sadrani momenti
a) znanje istinski opega, bilo u obliku samo sjeaja prava,
i dunosti, bilo u obliku daljeg poznavanja i spoznaje to
me ; ) htijenje posebnoga, koje se protivi tome opemu, i
to ) kao posebno znanje obaju momenata, tako da je za
samu hotilaku svijest samo njeno posebno htijenje odre
eno kao zlo. Ta odreenja izraavaju postupanje sa zlom
savjeu, a jo ne licemjerstvo kao takvo. - Bilo je vrijeme
kad je postalo vrlo vanim pitanjem da li je neka postupak
samo utoliko zao ukoliko se dogaa sa zlom savjeui, tj. s
razvijenom svijeu upravo naznaenih momenata. - Pas
cal (Le Proviniales 4e lettre) izvlai vrlo dobro zakljuak iz
potvrenog pitanja: lis seront tous damnes ces demi-pecheurs, qui ont quelque amour pour la vertu. Mais pour ces
franespecheurs, pecheurs endurcis, pecheurs sans melan
ge, pleins et acheves, l'enfer ne les tient pas: ils ont trompe
le diable force de s'y abandonner. 9 * Subjektivno pravo
* Pascal navodi tu takoer Kristovo zauzimanje na kriu za svoje neprija
telje: Oe, oprosti im jer ne znaju to ine'. - suvina molba ako okolnost da
oni nisu znali to su uinili podjeljuje njihovu postupku kvalitet da nije zao,
dakle, da mu ne treba opratanje. Isto tako navodi on Aristotelov nazor (mjesto
se nalazi Nikomahovoj Etici, III, 2.[1110 b27] koji razlikuje da li je
ili onaj koji djeluje; u onom sluaju neznanja postupa on nedobmvoljno (to se neznanje odnosi na spoljanje okolnosti; vidi gore 117) pa mu se ne
"moe uraunati djelovanje. drugom sluaju, meutim, kae Aristotel: Ne
spoznaje svaki nevaljanac to treba initi i dopustiti, i upravo taj nedostatak
() ini ljude nepravednima i uope zlima. Nespoznaja izbora dobra i zla
ne ini da je neko djelovanje nedobrovoljno (da se ne moe uraunati), ve sa
mo daje ono loe. Aristotel je, dakako, imao dublji uvid u vezu spoznaje i hti
jenja nego to je to postalo obinim u povrnoj filozofiji, koja ui da su istinski
prinicipi obiajnosnog djelovanja nespoznavanje, ud i oduevljenje.
9
Svi e biti prokleti, ovi polugrenici, koji prema vrlini imaju jo neku
ljubav. Ali oni opepoznati grenici, okorjeli grenici, grenici bez primjese, po
tpuni i savreni, te pakao vie nema, oni su prevarili avola time to se posve
predaju (prva reenica se ne slae sa originalom)
250
samosvijesti da zna postupak prema odreenju kakav je

on po sebi i za sebe dobar ili zao, ne mora se s apsolutnim
pravom objektiviteta, tog odreenja tako pomiljati u koli
ziji da se oba predstavljaju kao rastavljivo ravnoduna i
sluajna jedno spram drugoga, koji je odnos stavljen u osnov poglavito i kod preanjih pitanja djelotvornoj mi
losti. * Zlo je prema formalnoj strani ono najvlastitije in
dividue, budui da je ono upravo njezin subjektivitet, koji
sebe postavlja upravo posebno za sebe pa je time upravo
njezina krivnja (vidi 139 i primjedbu uz preanji ), a
prema objektivnoj strani ovjek je, po svom pojmu kao
duh, ono umno ope, pa ima apsolutno u sebi odreenje
openitosti, koja sebe zna. Stoga to znai da se s njime ne
postupa po asti njegova pojma, kad bi se strana dobra i
time odreenje njegova zlog djelovanja kao zloga odijelila
od njega i kad mu se ne bi pripisivalo kao zlo. Koliko se
odreeno ili u kojem se stupnju jasnoe ili tame svijest
onih momenata u njihovoj razliitosti razvila do nekog
spoznavanja i koliko je zlo djelovanje izvreno manje ili
vie s formalnom zlom savjeu, to je sporednija strana,
koja se tie vie empirijskoga.
b) No zlo i djelovati sa zlom savjeu jo nije licemjerstvo;
ovome pridolazi jo formalno odreenje neistinitosti da se
zlo prije svega tvrdi kao dobro za druge i da se ovjek spolja uope pravi dobar, savjestan, poboan itd., to je na taj
nain samo vjetina prijevare drugih. Zao ovjek, meu
tim, moe nadalje u svom ostalom injenju dobra ili pobonosti, uope u dobrim razlozima, za sebe samoga nai
ovlatenje za zlo preokreui ga s pomou njih za sebe u
dobro. Ta mogunost lei u subjektivitetu, koji kao ap
straktni negativitet zna sva odreenja kao podvrgnuta nje
mu i kao takva koja dolaze iz njega. Ovoj privremenoj
mjeri valja
c) ponajprije pribrojiti onaj lik koji je poznat kao probabilizam. On je stvorio princip da je neko djelovanje dopute
no i da savjest u tom moe biti sigurna, a za koji svijest
* [u rukopisu:] Djelotvorna milost - ovjek apsolutno pasivan; milost ni
je ovjeku neto imanentno.
MORALITET
251
zna pronai bilo kakav dobar razlog, pa makar to bio sa

mo autoritet nekog teologa, sve ako drugi teolozi i odusta
ju od njegova suda, ak i u toj predstavi jo opstoji isprav
na svijest da takav razlog i autoritet daje samo probabilitet, premda je to dostatno za sigurnost savjesti; u tome se
priznaje da je dobar razlog samo takve kakvoe da pored
njega moe biti drugih, u najmanju ruku isto tako dobrih
razloga. Pri tome valja takoer jo spoznati ovaj trag ob
jektiviteta da to treba biti razlog koji odreuje. No kako je
odluka dobru ili zlu postavljena na mnogo dobrih razlo
ga, pod kojim su obuhvaeni i oni autoriteti, a tih je razlo
ga tako mnogo i tako suprotnih, zato se u tome nalazi
ujedno i to da nije ovaj objektivitet stvari, nego da je sub
jektivitet onaj koji ima da odluuje - strana kojom su pro
izvoljnost i samovolja uinjene onim to odluuje dobru
i zlu, pa je potkopana obiajnost, kao i religioznost. No da
je to vlastiti subjektivitet u koji pada odluka, to jo nije iz
raeno kao princip: naprotiv se, kao to je primijeeno,
neki razlog prikazivao kao ono to odluuje; probabilizam
je utoliko jo lik licemjerstva.
d) Idui je vii stupanj da se dobra volja treba sastojati u
tome to ona hoe dobro; to htijenje apstraktno dobroga
treba da dostaje, tavie, treba da bude jedini zahtjev da bi
bilo dobro. Budui da djelovanje kao odreeno htijenje
ima neki sadraj, a apstraktno dobro, meutim, nita ne
odreuje, posebnom je subjektivitetu pridrano da mu da
de njegovo odreenje i ispunjenje. Kao to je u probabilizmu - za onoga koji sam nije ueni reverend Pere - autori
tet jednog takvog teologa po kojemu se moe supsumirati
10
neki odreeni sadraj pod [u] ope odreenje dobroga,
tako je ovdje svaki subjekt neposredno stavljen u tu ast
da apstraktnom dobru dade sadraj ili, to je isto, da neki
sadraj supsumira pod ono ope. Taj sadraj je na postup
ku kao konkretnom uope jedna strana, kakvih on ima vi
e, strane koje mu, moda, mogu dati ak predikat zloi
nakog i ravog djelovanja. No ono moje subjektivno od
reenje dobra jest od mene u djelovanju znano dobro, do10
umetnuto u rukopisu
bra namjera ( 114). Time nastupa suprotnost odreenja;

po jednome od njih djelovanje je dobar, po drugima, me
utim, zloinaki. ini se da je time kod zbiljskog postup
ka takoer nastalo pitanje da li je namjera i zaista dobra.
No da je dobro zbiljska namjera, to, pak, ne moe biti sa
mo uope, nego mora moi ak uvijek biti sluaj sa staja
lita gdje subjekt ima apstraktno dobro kao odredbeni raz
log. to je takvim djelovanjem koje se, s druge strane, od
reuje kao zloinako i zlo, povrijeeno od dobre namje
re, takoer je, dakako, dobro, pa se ini da se radi tome
koja je meu tim stranama najhitnija. No ovo objektivno
pitanje ne pripada ovamo, ili, tavie, to je subjektivitet sa
me svijesti ija odluka jedino sainjava ono objektivno.
Bitno i dobro ionako su istoznani; prvo je isto takva ap
strakcija kao i drugo; dobro je ono to je u pogledu volje
bitno, a ono bitno u tom pogledu treba da je to da je neko
djelovanje za mene odreeno kao dobro. Supsumcija, me
utim, bilo kojeg sadraja pod dobro proizlazi za sebe ne
posredno iz toga to se to apstraktno dobro, budui da ne
ma gotovo nikakva sadraja, sasvim reduciralo samo na to
da znai uope neto pozitivno - neto to bilo u kojem
pogledu vai i tc po svojem neposrednom odreenju mo
e takoer da vai kao bitna svrha; - npr. initi dobro si
romasima, brinuti se za sebe, za svoj ivot, za svoju poro
dicu itd. Nadalje, kao to je dobro apstrakcija, tako je dak
le i ono loe neto besadrajno to dobiva svoje odreenje
od mog subjektiviteta; i s te strane takoer proizlazi mo
ralna svrha da se mrzi i iskorjenjuje to neodreeno loe. Kraa, kukaviluk, umorstvo itd. uope kao djelovanje
koje je izvrila subjektivna volja, a imaju neposredno od
reenje da budu zadovoljenje jedne takve volje, dakle ne
to pozitivno a da bi se djelovanje uinilo dobrim, stoji sa
mo do toga da se ta pozitivna strana zna kao moja namje
ra u njemu, a ta je strana bitna za odreenje djelovanja da
je ono dobro zato to je ja znam u svojoj namjeri kao ono
dobro. Na ovaj su nain, zbog pozitivne strane svog sad
raja, uinjeni dobrom namjerom i time dobrim djelova
njem: kraa da bi se siromasima uinilo dobro, kraa, bi
jeg iz bitke zbog dunosti prema svom ivotu, da bi se ov
jek brinuo za svoju porodicu (moda uz to jo i siromanu)
MORALITET
253
- umorstvo iz mrnje i osvete tj. da bi se zadovoljio samoosjeaj svog prava, prava uope, i osjeaj ravosti drugo
ga, njegova neprava spram mene ili spram drugih, spram
svijeta ili uope naroda, unitenjem tog loeg ovjeka, koji
u sebi ima ono loe samo ime se, u najmanju ruku, daje
prilog svrsi iskorjenjivanja loega. Dovoljna je najmanja
obrazovanost razuma da bi se, kao to su uinili oni ueni
teolozi, za svako djelovanje nala neka pozitivna strana i
time dobar razlog i namjera. - Tako se reklo da zapravo
nitko nije zao, jer nitko ne eli zlo poradi zla, tj. ne ono
isto negativno kao takvo, nego hoe uvijek neto pozitiv
no, dakle s tog stajalita neko dobro. U ovom je apstrak :
mom dobru nestala razlika izmeu dobrog i zlog i sve zbilj
ske dunosti; stoga prosto htjeti dobro i pri nekom djelo
vanju imati dobru namjeru, to je taj nain, tavie, zlo,
ukoliko se dobro hoe samo u toj apstrakciji, pa se time
njegovo odreenje preputa proizvoljnosti subjekta.
Uz ovo mjesto ide i zloglasno naelo: svrha posveu
je sredstvo. - Onako za sebe, taj je izraz, prije svega, trivi
jalan i ne kae nita. ovjek isto tako neodreeno moe
odvratiti da sveta svrha, zacijelo, posveuje sredstvo, ali
nesveta ga svrha ne posveuje. Ako je svrha ispravna, on
da su i sredstva, to je, utoliko tautoloki stav ukoliko je
sredstvo upravo ono to nije nita za sebe, nego to je zbog
neega drugoga imajui u tome, u svrsi, svoje odreenje i
vrijednost - ako je, naime, uistinu sredstvo. - No onim se
naelom ne misli prosto formirani smisao, nego se pod
njim razumijeva neto odreenije, naime, da je doputeno,
tavie, da je i dunost da se za dobru svrhu upotrijebi kao
sredstvo neto to za sebe nije upravo nikakvo sredstvo da
se povrijedi neto to je za sebe sveto, dakle da se zloin
stvo uini sredstvom jedne dobre svrhe. Pri onom naelu
lebdi pred oima, s jedne strane, neodreena svijest dija
lektici onoga pozitivnoga to se prije toga opazilo u poje
dinanim pravnim ili obiajnosnim odreenjima, ili onak
vih isto tako neodreenih opih naela kao to su: ne tre
ba da ubija, ili treba da se brine za svoju dobrobit, za do
brobit svoje porodice. Sudovi, ratnici imaju ne samo pravo
nego i dunost da ubijaju ljude, ali tu je tano odreeno
254
zbog kojih je kvaliteta ljudi i pod kojim okolnostima to

doputeno i dunost.* Tako se mora takoer moja dobro
bit, dobrobit moje porodice zapostaviti viim svrhama i ti
me sniziti na sredstva. No to se oznauje kao zloinstva,
nije tako neodreeno ostavljena openitost koja bi jo
podlijegala dijalektici, nego ima ve svoje odreeno objek
tivno ogranienje. Ono, pak, to se suprotstavlja takvom
odreenju u svrsi koja treba da zloinstvu oduzme njego
vu prirodu, sveta svrha, nije nita drugo do subjektivno
mnjenje tome to je dobro i bolje. To je isto to se doga
a u tome da htijenje ostaje pri apstraktno dobrome, da je,
naime, ukinuta svaka po sebi i za sebe bitkujua i vaea
odreenost dobroga i loega, prava i neprava, pa da se to
odreenje pripisuje uvstvu, predstavljanju i proizvoljnos
ti individue. - Subjektivno je mnjenje, konano, i izriito
iskazano kao pravilo prava i dunosti, budui da
e) uvjerenje, koje neto smatra za pravo, treba da bude
ono ime se odreuje obiajnosna priroda nekog djelova
nja. Dobro koje se hoe nema jo nikakva sadraja, prin
cip uvjerenja sadrava, pak, tu bliu okolnost da supsumcija nekog djelovanja pod odreenje dobroga pripada sub
jektu. Time je potpuno nestao i privid nekog obiajnosnog
objektiviteta. Takvo uenje povezano je neposredno s
onom esto spominjanom filozofijom koja sebe tako nazi
va i porie spoznatljivost istinitoga** - a ono istinito hotilakog duha, njegova umnost, ukoliko on sebe ozbiljuje,
jesu obiajnosne zapovijedi. Budui da jedno takvo filozo
firanje prikazuje spoznaju istinitoga kao praznu, krug
spoznavanja koji je samo ono prividno kao pretjeranu ta
tinu, ono mora i ono prividno u pogledu postupanja da
uini principom i da ono obiajnosno, prema tome, posta
vi time u individuin vlastiti nazor svijetu i njeno poseb
no uvjerenje. * Degradacija u koju je tako utonula filozofi
ja pojavljuje se, dakako, pred svijetom, ponajprije, kao
najiindiferentniji dogaaj, koji se desio samo dokonom
kolskom brbljanju, ali takav se nazor nuno unosi u na* [u rukopisu:] dunosti - bitno kao sistem - objektivno potvrivanje
** [u rukopisu:] filozofski oblik. - Bilj. njem. izdav.
* [u rukopisu:] naela. - Bilj. njem. izd.
MORALITET
255
zor obiajnosnoga kao u jedan bitni dio filozofije, pa se

tek tada u zbiljnosti i za sebe pokazuje to je u onim nazo
rima. - Proirenjem nazora da je subjektivno uvjerenje
ono ime se jedino odreuje obiajnosna priroda nekog
djelovanja, dogodilo se da se nekad mnogo govorilo, a da
se danas jo malo govori licemjerstvu; jer kvalificiranje
zla kao licemjerstva ima kao osnov da su izvjesni postupci
po sebi i za sebe prestupak, opaina i zloinstvo, da ih
onaj tko ih izvrava nuno zna kao takve ukoliko on nae
lo i spoljanja djelovanja pobonosti i pravinosti zna i
priznaje upravo u vidu u kojemu ih zloupotrebljava. Ili u
pogledu zla uope vaila je pretpostavka da je dunost
spoznati dobro i znati ga razlikovati od zla. U svakom je
sluaju, meutim, vaio apsolutni zahtjev da ovjek ne iz
vrava nikakva porona i zloinaka djelovanja te da mu
se oni moraju kao takvi uraunati ukoliko je ovjek, a ne
stoka. No ako se dobro srce, dobra namjera i subjektivno
uvjerenje proglaavaju kao ono to djelovanjima daje nji
hovu vrijednost, onda vie nema licemjerstva i uope zla,
jer to tko ini, to on zna uiniti neim dobrim s pomou
refleksije dobrih namjera i motiva, a dobro je po momentu
njegova uvjerenja.** Tako nema vie zloinstva i poroka
po sebi i za sebe, a na mjesto gore navedenog (str. 143 i d.)
potpuno slobodnog, okorjelog, nepomuenog grijeenja
stupila je svijest potpunom opravdanju s pomou namje
re i uvjerenja. Moja namjera dobroga u mom djelovanju i
moje uvjerenje tome daje on dobar ini ga dobrim. Uko
liko je rije prosuivanju i suenju djelovanje, to se s
pomou ovog principa moe uiniti samo prema namjeri i
uvjerenju onoga koji postupa, po svojoj vjeri da se treba
osuditi - ne u onom smislu u kojemu Krist, zahtijeva vjeru
** Da se on osjea potpuno uvjerenim, u to ni najmanje ne sumnjam.
No koliko ljudi zapoinje iz tako osjeanog uvjerenja najgora bezakonja. Ako,
dakle, taj razlog uope moe da ispria, onda uope nema vie nikakva razum
nog suda dobrim i zlim, asnim i podlim odlukama; ludost ima tad ista prava
kao um, ili um tada uope nema vie nikakva prava, nikakva ugleda, njegov je
glas besmislica; samo tko ne sumnja, jest u istini.
Grozi mi se od posljedica takve tolerancije, koja bi bila iskljuivo na ko
rist bezumlja.
Fr. H.Jacobi grofu Holmeru. Eutin, 5. augusta 1800, mijenjanju vjere
grofa Stolberga (Brennus, Berlin, august 1802)
256
u objektivnu istinu, tako da za onoga koji ima lou vjeru,

tj. neko uvjerenje koje je po svom sadraju zlo, ispada ta
koer i lo sud, tj. primjeren ovom zlom sadraju, nego po
vjeri u smislu vjernosti uvjerenju da li je ovjek u svom po
stupanju ostao vjeran uvjerenju, formalnoj subjektivnoj
vjernosti, koja jedino sadrava ono to je primjereno du
nosti. Kod ovog principa uvjerenja, budui da je ono ujed
no odreeno kao neto subjektivno, mora se, dodue, na
metnuti i pomisao mogunosti zablude, u emu, prema
tome, lei pretpostavka zakona koji po sebi i za sebe bitkuje. No zakon ne djeluje, djeluje samo zbiljski ovjek, a vri
jednost ljudskih djelovanja moe po onom principu zavisi
ti samo od toga koliko je on onaj zakon primio u svoje uv
jerenje. No ako, prema tome, nisu djelovanja ona koje va
lja po onom zakonu prosuivati, tj. uope mjeriti po nji
ma, onda se ne moe uvidjeti emu jo treba da bude i da
slui onaj zakon. Takav je zakon snien na samo spoljanje slovo, na doista prazne rijei, jer je on tek mojim uvje
renjem uinjen zakonom, neim to me obavezuje i vee. Da takav zakon ima za sebe autoritet boga, drave, tako
er i autoritet tisuljea u kojima je bio sveza u kojoj su se
povezivali i opstojali ljudi i sve njihovo djelovanje i sudbi
na - autoriteti koji u sebi obuhvaaju bezbroj uvjerenja in
dividua - i da ja, nasuprot tome, postavlja autoritet
mog pojedinanog uvjerenja - kao moje subjektivno uvje
renje vaenje je njegovo samo autoritet - ovo, prije svega,
udesno, vlastito uobraavanje odstranjeno je samim prin
cipom koji subjektivno uvjerenje ini pravilom - Ako se,
dodue, po vioj inkonzekvenciji koju unose um i savjest,
koji se ne dadu protjerati s pomou plitke znanosti i rave
sofisterije, priznaje mogunost neke zablude; onda je po
greka time, da su zloinstvo i zlo uope zablude, reducira
na na svoju najmanju mjeru. Jer grijeiti je ljudski - tko se
nije zabunio u ovome ili onome, da li sam juer u podne
jeo kelj ili kupus te u bezbroj stvari nevanih i vanih? No
razlika izmeu ovoga vanoga i nevanoga otpada ako je
rije samo subjektivitetu uvjerenja i ostajanju kod njega.
Meutim, ona via nekonzekvencija mogunosti zablu
de, koja dolazi iz prirode stvari, zaista se u obratu da je lo
e uvjerenje samo zabluda mijenja u drugu nekonzekven-
MORALITET
257
iju nepotenja; jednom bi uvjerenje imalo biti ono n to

je postavljeno ono obiajnosno i ovjekova najvia vrijed
nost, pa se time proglaava najviim i najsvetijim, a drugi
puta ono emu rije nije nita drugo doli zabluda, moja
uvjerenost u neto neznatno i sluajno - doista neto spoljanje, to me moe zadesiti ili ovako ili onako. Uistinu je
moja uvjerenost neto vrlo neznatno ako ne mogu spozna
ti nita istinito; tako je svejedno kako ja mislim, pa mi za
miljenje ostaje ono prazno dobro, apstraktum razuma. Po tom principu ovlatenja na osnovu razloga uvjerenja
proizlazi uostalom - da to jo spomenemo - konzekvencija za nain djelovanja drugih protiv mog djelovanja, da
posve pravo ine u tome ta po svom vjerovanju i uvjere
nju moja djelovanja dre za zloinstva; - konzekvencija
pri kojoj ne samo da nemam nikakve prednosti nego sam,
naprotiv, samo sa stajalita slobode i asti snien u odnos
neslobode i neasti, naime da u pravednosti, koja je po se
bi takoer ono moje, iskusim samo strano subjektivno uv
jerenje i da mislim kako u izvravanju pravednosti sa
mnom postupa samo neka spoljanja sila.
f) Konano, najvii oblik u kojemu ovaj subjektivitet sebe
potpuno shvaa i izraava jest lik koji su imenom, posue
nim od Platona, nazvali ironija; jer samo je ime uzeto od
Platona, ko}i gaje upotrebljavao na Sokrato nain, to ga
je primijenio u jednom linom razgovoru spram uobraavanja neobrazovane i sofistike svijesti, svrhu ideje isti
ne i pravednosti, ali ironiki postupao je samo s onom svi
jeu, a ne sa samom idejom. Ironija se tie samo dranja
u razgovoru prema osobama; bez osobnog pravca bitno je
kretanje misli dijalektika, a Platon bio je tako daleko od
toga da ono dijalektino za sebe, ili ak ironiju, uzme kao
ono posljednje i kao ideju samu, da je, naprotiv, stalno
prelaenje misli potpuno subjektivnog mnjenja utopio u
supstancijalitet ideje i zavrio ga.*
* Moj pokojni kolega, profesor Solger, tumaio je, dodue, izraz ironije;
koji je gospodin Fried, pl. Schlegel upotrebljavao u ranijem razdoblju svoje
spisateljske karijere i koji je uzdigao do onog subjektiviteta Sto zna samoga sebe
kao ono najvie, ali njegov bolji smisao, koji je dalek od takvog odreenja, i nje
gov filozofski uvid u tome je obuhvatio i zadrao redovito samo stranu onog
258
MORALITET
Vrhunac subjektiviteta koji sebe shvaa kao ono po

sljednje, vrhunac koji ovdje jo treba razmotriti, moe biti
samo taj: znati sebe jo kao ono zakljuivanje i odluiva
nje istini, pravu i dunosti to u predanjim oblicima po
sebi ve opstoji. On se, dakle, sastoji u tome da se dobro
zna ono obiajnosno objektivno, ali se ne udubljuje u nje
govu ozbiljnost, i da se ne postupa na osnovu njega zabo
ravljajui i odriui se samoga sebe, nego da se u pogledu
toga ujedno isto dri sebi i da se sebe zna kao ono to ta
ko hoe i zakljuuje, a to isto tako moe i drukije htjeti i
zakljuiti. - Vi uzimate zakon doista i ozbiljno kao da bitkuje po sebi i za sebe, ja sam takoer pri tome i u tome,
ali takoer jo i dalje nego vi, ja sam takoer i iznad to
ga, pa to mogu uiniti ovako ili onako. Ono vrsno nije
stvar, nego sam ja ono vrsno pa sam nad zakonom i
stvari*gospodar ja, koji se s time, kao po svojoj volji, samo
igra u toj ironinoj svijesti, u kojoj ja doputam da pro
padne ono najvie, uivam samo sebe. - Taj lik nije samo
ispraznost cijelog obiajnosnog sadraja prava, dunosti,
zakona - zlo, i to u sebi posve ope zlo - nego on dodaje i
oblik, subjektivnu ispraznost, da same sebe znamo kao tu
ispraznost svog sadraja i da u tom znanju sebe znamo
kao ono apsolutno. U Fenomenologiji duha, str. 605. i
dalje" - gdje se moe usporediti itav odsjek c) savjest,
naroito s obzirom na prijelaz u jedan, tamo uostalom
drukije odreen, vii stupanj uope - obradio sam koliko
ova apsolutna samodopadljivost ne ostaje osamljena slu
ba boja samome sebi, nego ukoliko moe stvoriti i neto
poput opine, ija je povezanost i supstancija moda i me
usobno uvjeravanje samosvijesti, dobrim namjerama,
radovanje toj meusobnoj istoi, ali poglavito krijepljenje divotom tog znanja i izricanja sebe i divotom tog uva
nja i njegovanja, ukoliko su s razmotrenim stupnjem srod
ni obrati: ono to se bilo nazvalo lijepom duom, plemeni
tiji subjektivitet koji izgara u ispraznosti svakog objektiviteta, a time u nezbiljnosti samoga sebe, te, nadalje, drugi
likovi.
pravog dijalektikog, uzbuenog pulsa spekulativnog promatranja. No ja to ne

nalazim posve jasnim niti se mogu suglasiti s pojmovima koje on razvija jo u
svom posljednjem sadrajnom radu, jednoj iscrpnoj Krida predavanja gospodi
na Augusta Wilhelma pl. Schlegela od dramskoj umjetnosti i literaturi (Wiener
Jahrb. sv. VII, str. 90 i dalje). - Istinita ironija, kae Solger na str. 92, polazi
od gledita da ovjek sve dotle dok ivi u ovom sadanjem svijetu moe svoje
odreenje, u najviem smislu rijei, ispuniti samo u ovom svijetu. Sve ime vje
rujemo da samo prelazimo konane svrhe jest tato i prazno uobraavanje.... I
ono najvie opstoji za nae postupanje samo u ogranienom konanom liku.
Ispravno shvaeno, to je platonski i veoma istinito reeno prema onome to se
tu prije toga spominje praznom teenju za (apstraktnim) beskonanim. No da
ono najvie postoji u ogranienom, konanom liku poput obiajnosnoga - a
obiajnosno bitno postoji, kao zbiljnost i postupak - to je vrlo razliito od toga
da bi bilo konana svrha; lik, oblik konanoga ne oduzima sadraju, onome obiajnosnome nita od njegova supstancijaliteta i beskonanosti koju ima u samo
me sebi. Dalje se kae: I upravo zbog toga je to (ono najvie) u nama tako ni
tavo kao i ono najmanje i propada nuno s nama i naim nitetnim smislom, jer
uistinu ono opstoji samo u Bogu, a u ovom propadanju preobraava se to kao
neto boansko, u emu mi ne bismo imali udjela kad ne bi opstojala neposred
na prisutnost toga boanskoga, koja se oituje upravo u nestajanju nae zbilj
nosti: raspoloenje oak. kojemu je to u samim ljudskim dogaajima jasno, jest
tragina ironija. Neemo se obazirati na samovoljno ime ironije; ali neto ne
jasno lei u tome da je to ono najvie to propada s naom nitavou i da se tek
u nestajanju nae zbiljnosti oituje - ono boansko, kao to se ovdje, str. 91 ta
koer kae: mi vidimo kako junake zbunjuje ono najplemenitije i najljepe u
njihovima miljenjima, ne samo s obzirom na uspjeh nego i s obzirom na njihov
izvor i njihovu vrijednost, tavie, mi se uzdiemo na propasti samoga onoga
najboljega. Da tragina propast najviih obiajnosnih likova moe interesirati
(pravedna propast otvorenih pravih hulja i zloinaca, kakav je npr. junak u mo
dernoj tragediji Krivica", ima, dodue, kriminalno-juristiki interes, ali ne i
interes za istinitu umjetnost kojoj je ovdje rije), uzdizati i sa samom sobom
pomiriti samo utoliko ukoliko takvi likovi jedan protiv drugoga nastupaju s jed
nako opravdanim razliitim obiajnosnim moima, koje po nesrei dolaze u ko
liziju, pa su tako sada svojim suprotstavljanjem protiv neega obiajnosnoga
krivi, iz ega pravo i nepravo obojice, a time istinita obiajnosna ideja proie
na i trijumfirajui nad tom jednostranou, dakle izmirena, proizlazi u nama, da
to, prema tome, nije ono najvie u nama to propada, pa se mi ne uzdiemo pro
pau najboljega, nego, naprotiv, trijumfom istinitoga - da je to istinski isto
obiajnosni interes antikne tragedije (u romantinoj doivljava to odreenjejo
Jednu dalju modifikaciju), to sam izveo u Fenomenologiji duha (str. 404 i d.,
por. 683. i d.)". Obiajnosna ideja, meutim,, bez one nesree kolizije i propasti
individua koje su obuhvaene tom nesreom jest u obiajnosnom svijetu zbilj
ska i prisutna, a da se ono najvie u svojoj zbiljnosti ne prikazuje kao neto ni
tavno, to je ono za im tei i to uzrokuje realna obiajnosna egzistencija, dra
va, i to u njoj ima, promatra i zna obiajnosna samosvijest i shvaa misaono
spoznavanje.
11
12
259
* [u rukopisu :1 Virtuoznost - genijalnost - majstor onog obiajnog

svez. 3. str. 481 i dalje.
0d Adolfa Mllnera 1816. - Bilj. njem. izd.

svez. 3. stra. 343. npr. 533 i dalje - Bilj. njem. izd.
13
17"
260
[UZ 140]
a/ Zlo i dobro
/ Odnos - tako da se dobro uini prividom. To je
privid, po sebi, jer jo apstraktan, samo neto postavljeno.
- samo neto postavljeno, ne za sebe, to samo sebe
dri, istinski supstancijalno - jer besadrajno, neodreeno
u sebi. Samo je ono konkretno u sebi savreno No sadraj mora biti; dakle proizvoljno / Naini tog privida
/ Prohtjev; bilo koji sadraj - zao, prostoduan / Sadraj kao osnov; - Reflektiran; tj. posebnom
sadraju dano odreenje dobra - ali ovo odreenje kao
besadrajno, apstraktno afirmativno.
Objekt znai ovdje prosto apstraktno - neto pozitiv
no - bie - ono to mene zadovoljava.
/Savjest postupa -/ Odreenje dobra - u zlu - je ca
put mortuum onoga pozitivnoga, bia - to sebi ne protivurjei, jer je svako odreenje, oposebljavanje - iezlo je
oposebljavanje je uzeto samo iz moje proizvoljnosti - Ja
ne priznajem nikakav objektivni sadraj, sadrajno odre
enje - samo objektivitet, dobro, formalno, uope.
Apsolutna sofistika - stoga dobro, jer sam ja uvjeren
- tj. moja teorijska, reflektirana suglasnost sa sobom moje zadovoljenje u meni iz razloga - ovo pozitivno - Ni
kakav drugi objektivitet osim ovog samoodreenja - i to
apstraktnog - bezodreenost, otuda sva odreenja samo
mojom proizvoljnou.
Ironija je svijest tome - Sokrat: ponajprije primati
predstave protivnika, ostavljati - nita njima direktno ne
suprotstaviti, nego ih, zakljucima, priznatim istinama, po
mou njih samih, dovesti u zabunu - otro - vie u zabunu
ali zapravo u sebi razrijeiti - Ono objektivno ironije je di
jalektika, ali samo negativan rezultat Ovdje dijalektika negativiteta u obliku apsolutnog
idealiteta svega objektivnoga (Fichteova filozofija) - Ref
leksija spram postupanja, spram zakona, dunosti, boan
skoga, vjenoga - to ima sadraj, odreenje samo s pomo
u mojeg subjektiviteta - Ja sam uvjeren i znati - ovo uv
jerenje je moja proizvoljnost - A ovo znanje lei neposred
no u uvjerenosti - jer osnovi su postavljeni kao ono prosto
MORALITET
261
relativno itd. time to je moja uvjerenost uinjena kriteri

jem, tj. da stvar vai samo s pomou mojeg subjektiviteta nikakvo bie [uz 140, vidi 140, odjelj. a]
a/ Zna ovjek da ini zlo kad ini zlo.
/ Zlo uope
/ Sebinost, strast - istrajavanje u sebi sa rtvova
njem, povredom prava, dobra
) ima neku svrhu, vai mu neto kao svrha - to to
nije, kao afirmativno, vara tome - Zao karakter
kao zao pas / ovjek stoji apsolutno pod tim sudom - jer duh,
um - Drukije kao neznanje spoljanjih okolnosti Ono [je] stvar njegove volje / time nije kazano da bi onaj tko je to znao da (je)
zlo time prestao biti zao; to znaju mnogi da (je) zlo,
a ipak su to, ine to isto - iz znanja ne slijedi injenje
- Dakako, moe on to zadrati protiv svog vlastitog
uvjerenja i savjesti - premda on to takoer zna, ipak
krivo, da op ak protiv dobra zadrava - smatra
svrhom.
/ sa zlom savjeu - ne sainjava tako bitnu razliku samo gore - uope vrlo openit izraz - neto smatrati zlim
- ipak prirodno vaenje, pribaviti vaenje - spoljanja
zbiljnost kao istinska, po sebi.
a/ Zlo subj. b/ Nez en haut* - dooro - licemjerstvo
c/ Svrha dobro kao osnov d/ Dobro samo - proizvoljnost
e/ Uvjerenje - subjektivni oblik f/ Ironija - svijest apso
lutnog subjektiviteta,
a/ Zlo, protivurjeje u samome sebi
b/ Protivurjeje spram postavljenog dobra, protivurjeje
posebnog spram dobra po sebi; subjektu kao prividu, li
cemjerstvo kao supsumcija u c/ itd., ak ispod u meni po
stavljenog dobra - refleksija c/ Zid kao afirmativno, tj.
kao dobro postavljeno ili inkozekvencija.
d/ Dobro kao apstraktno goli predikat, pod to moe se sve
* Nez en naut (franc.) s visoka. - Prim. lek.
supsumirati - u subjektu - osnovu; u svojoj posebnosti

ova veza sluajna - po sadraju e/ moja umnost sama, kao subjektivno uvjerenje, to treba
da ima vrijednost - Refleksija posebnome - Indiferentnost posebnog sadraja, koji nije po sebi. Svijest sluaj
nosti.
Uz c/ objektivna supsumcija; sadraj treba da bude
dobar; da se meni kao dobar pojavi; za mene, u mom zna
nju - kao da bi zlo bilo samo kao protivurjeje spram u
meni postavljenog dobra, ne spram dobra po sebi; - d/
Ono posebno nije u njemu samome dobro; samo ono do
bro je dobro. Oblik koji vai za druge, ne za mene, prijeva
ra - e/ takoer subjektivna veza sama u koju zapada sub
jekt. - f/ Ironija,
b/ Licemjerstvo - za druge - Dobro kao privid - sredstvo
- Pod licemjerstvom razumijeva se, meutim, i nekonzekvencija u sebi samome; - Pobonost ne ozbiljnost; moe,
svakako, biti ozbiljnost; bez konkretne refleksije - apstraktna, pobonost. Dri tome barbari - ono zlo,
c/ za sebe samo - spoljanji razlog - probabilizam - odre
eno u nekome drugome - moe jo biti po sebi odreen
[uz 140 odjelj. c]
Zlo - Obrat, po sebi
c/ Licemjerstvo - za sebe sama - spoljanja volja - razlog
- pozitivno - probabilizam. Otuda danas nikakva licemjerstva, jer se po sebi zlo zna kao dobro, refleksijom odre
eno kao dobro. Ovo (je) afirmacija. Poetna pretpostav
ka: to je dobro, - ili, tavie, tek: Ja sam dobar ukoliko se
to za mene pojavljuje kao dobro; - oprostivo, dopustivi
grijesi - takoer znan samo privid Sofistika, po sebi - naime subjekt po svojoj poseb
nosti je apsolutna svrha; ne uzima u obzir dobro kao tak
vo; nije mu ta apstrakcija predmet - Tek su Sokrat i Pla
ton postavili takve ideje - nato probabilizam itd. namje
rava pod to supsumirati, uz to povezati ono posebno; na
protiv obrazovana sofistika. Sve uz bilo koju svrhu - koja
je kod mnogih sofista bila dobra, kod drugih sebinost, ili
ono obrazovanje uope za dravne svrhe, - to je ono do
bro, pod bilo kojim okolnostima. Dakle sofistika djelomi-
MORALITET
263
ce obrazovanje uope (koje je zajedniko s modernim

zlom), djelomice, meutim, oblik nepristranog zla uope Jo ne ovaj odnos volje koji pred sobom ima dobro i
[to] bi bio kao refleksija na dobro.
Razlog treba da bude ono odluujue, ono to ovla
uje. Po sadraju, neki razlog [uz 140. odjelj. d.]
odreenje dobra - bez sadraja
d/ Za sebe sama, unutarnje, uiniti onim dobrim - Najpri
je mnjenje, tvrenje - hoe se dobro - i ovo apstraktno ovo mnjenje, navoenje - da je glavna stvar ili ono jedino;
bilo bi dostatno imati dobru volju - ne da li je ona po sebi
dobra - nego ja to mnijem. Razlog, sadraj je preputen
mojoj proizvoljnosti. - Bitno dobro ono afirmativno. - Da
li se neko odreenje moe smatrati kao afirmativno, te (je)
rod u njemu, ono dobro.
Koje dobro valja preferirati? - Ono preferirano ap
sorbira druga - koja se inae takoer mogu afirmativno
odrediti - Kolizija.
[uz 140 odjelj. e.]
Posebni sadraj nije povezan s opim s pomou sa
mog sebe. Mora se znati ova obmana; kao da bismo mi
znali to je dobro ako Qe) dobro kao dobro zbog dobra Po sebi je d/ odreeno s pomou subjekta: - u e/ to
postavljeno e/ Prosto stvar mnjenja - prije toga u isto vrijeme ostalo,
nerijeeno da li je objektivno dobro ili ne - Ovdje uvjere
nje jedino samo ono objektivno.
Nikakva naela.
[uz 140, fusnota Jacob iju]
Jacobi sam otkriva vjeru, [da] neposredno znanje u
mojem umu i iz mojeg uma, te da je vjera i ono vjerovano
- No doi k ovom umu samo predaja, neposredno znanje
Uvjerenje - ima takoer oblik razloga - treba da se
samo pozovem na savjest - Franc[uzi(?)] Napoleon u Beu
264
divlja ivotinja - ubojica - tj. ne priznaje ono ope, naela

- prava, obiajnosti - nikakvo zajedniko tlo s njime [uz 140, odjelj. f.]
Jo uvijek dovde - subjektivna estitost
f/ Znanje da ovaj princip - nije ozbiljnost za objektivno
dobro - ironija - da je to sama loa proizvoljnost - uvjere
nje, jer subjektivno ovisi sasvim meni - a/ Tatina odolijevanje / enja za objektivitetom - u drugi ek
strem - Postati katolikim.
Dodatak. Predstava moe ii dalje i zlu volju, sebi preokre
nuti u privid dobrog. Ako ona ono zlo i po njegovoj prirodi ne
moe preokrenuti, ona mu ipak moe dati privid, kao da je on
dobro. Jer svako djelovanje ima neto pozitivno, a time to se
odreenje dobrog prema zlom isto tako reducira na ono pozitiv
no, onda ja djelovanje, u odnosu na moju namjeru, mogu odre
diti kao dobro. Dakle, ne samo u svijesti nego i sa pozitivne
strane ono zlo stoji u vezi sa dobrim. Izdaje li samosvijest djelo*
vanje kao dobro samo za druge, onda je ova forma licemjerstvo;
ali ako se djelovanje samo za sebe moe odrediti kao dobro, on
da je to jo vii duh subjektiviteta koji sebe zna kao ono apsolut
no, za kojeg je ono dobro i zlo, po sebi i za sebe, iezlo i koje
za dobro moe izdati ono to hoe i moe. Ovo je stajalite apso
lutne sofisterije koja se namee kao zakonodavka i razliku do
brog i zlog stavlja u odnos prema svojoj samovolji. to se sada
tie licemjerstva, njemu, na primjer, preteno pripadaju religioz
ni licemjeri (licemjeri Tartuffe-a), koji se podvrgavaju svim cere
monijama i ele za sebe biti poboni, ali, na drugoj strani ine
sve to hoe. Danas se manje govori licemjerima, jer, s jedne
strane, ova optuba izgleda isuvie teka, s druge strane, pak, li
cemjerstvo je vie ili manje iezlo u svom neposrednom obliku.
Ova gola la, ovo skrivanje dobrog, sada je postalo isuvie pro
vidno, kao da ga se ne bi trebalo prozirati, a razdvajanje u koje
mu se na jednoj strani ini dobro a na drugoj zlo, vie ne postoji
otkad je dodatno obrazovanje suprotstavljena odreenja uinilo
kolebljivim. Finiji oblik, naprotiv, koji je licemjerstvo sada pri
milo, jeste oblik prpbabilizma, koji sadri to da se neki prestup
nastoji predoiti kao neto dobro za vlastitu savjest. On se moe
MORALITET
265
pojaviti samo tamo gdje je ono moralno i dobro odreeno ne

kim vanjskim autoritetom, tako da postoji jednako mnogo auto
riteta kao i razloga da se ono zlo odreuje kao dobro. Kazuistiki teolozi, posebno jezuiti, obradili su ove sluajeve savjesti i
umnoili ih do u beskonanost.
Time to su sada ovi sluajevi dovedeni do najvie suptil
nosti, nastaju mnoge kolizije a suprotnosti dobrog i zlog postaju
tako neodreene da se oni u odnosu na pojedinanost dokazuju
kao preokrenuti u suprotnost. Ono ta se zahtijeva samo je ono
vjerovatno (Probable) to znai, priblino dobro koje se moe
poduprijeti bilo kojim razlogom ili bilo kojim autoritetom. Ovo
stajalite ima, dakle, vlastito odreenje da sadri neto apstrak
tno a konkretan sadraj se postavlja kao neto nebitno, koji tavie ostaje preputen pukom mnjenju. Tako, dakle, neko moe
poiniti zloin i zahtijevati dobro: kada se, na primjer, ubije ne
ki nevaljalac, kao pozitivna strana moe se prikazivati to da smo
se suprotstavili zlu i da se zlo htjelo umanjiti. Dalji napredak
probabilizma je sada u tome da se on vie ne tie autoriteta i
tvrdnje nekog drugog, nego subjekta samog, to znai, njegovog
uvjerenja i da samo kroz njega neto moe postati dobro. Ono
to je ovdje manjkavo jeste da se to ovdje odnosi samo na uvje
renje i da vie nema nikakvog prava po sebi i za sebe, za koje bi
ovo uvjerenje bilo samo forma. Svakako nije svejedno da li ja
neto inim iz navike i obiaja ili proet njihovom istinom, ali
objektivna istina je takoer razliita od mog uvjerenja; jer uvje
renje nipoto nema razliku dobrog i zlog, budui da uvjerenje
stalno jest uvjerenje, a loe bi bilo samo ono u ta nisam uvje
ren. Time to je ovo stajalite sada vie stajalite, stajalite koje
brie zlo i dobro, onda se tome dodaje da je ovo vie takoer iz
loeno zabludi i utoliko ono sa svoje visine ponovo postaje slu
ajnim i izgleda da vie ne zasluuje nikakvu panju. Ova forma
sada je ironija, svijest da se sa takvim principom uvjerenja nije
'dospjelo daleko i da u ovom najviem kriteriju vlada jedino sa
movolja. Ovo stajalite je zapravo proisteklo iz Fichteove filozo
fije koja ono Ja izgovara kao apsolut, to znai kao apsolutnu iz
vjesnost, kao ope jastvo koje kroz dalji razvitak napreduje do
objektiviteta. Fichteu se zapravo ne moe' rei da je on u
onom praktinom samovolju subjekta uinio principom, ali je
kasnije u smislu posebnog jastva kod Friedricha v. Schlegela,
samo ovo posebno uspostavljeno kao bog, u vezi sa dobrim i li-
266
jepim, tako da je ono objektivno dobro samo jedna tvorevina

moga uvjerenja, da samo kroz mene dobiva postojanost i da mu
ja, kao gospodar i majstor, mogu dopustiti da se pojavi i da i
ezne. Time to se ja drim prema neemu objektivnom ono je
za mene ujedno iezlo, i ja tako lebdim nad jednim udovinim
prostorom proizvodei i razarajui likove. Ova najvia taka
subjektiviteta moe nastati samo u jednom dobu visokog obra
zovanja gdje je ozbiljnost vjerovanja propala, a svoju bit ima sa
mo jo u tatini svih stvari.
Prijelaz iz moraliteta u obiajnost
141.
Za dobro kao ono supstancijalno openito slobode, ali jo
apstraktno, stoga su se isto tako zahtijevala odreenja uope i
njihov princip, ali kao s njime identina, kao to se za savjest,
samo apstraktni princip odreivanja, zahtijeva openitost i objektivitet njenih odreenja. Oboje, svako tako za sebe uzdignuto
do totaliteta, postaje neim neodreenim to treba da je odree
no. - No integracija obaju relativnih totaliteta do apsolutnog
identiteta ve je po sebi izvrena time to je upravo ovaj subjek
tivitet koji za sebe lebdi u svojoj ispraznosti, subjektivitet iste
izvjesnosti samoga sebe identian s apstraktnom openitou
dobroga; - time konkretni identitet dobra i subjektivne volje,
njegova istina jest obiajnost.
U logici se podrobnije razjanjava takav prijelaz po
jma. Ovdje samo toliko, da priroda onoga ogranienoga i
priroda onoga konanoga, - a takvi su ovdje apstraktno
dobro, koje samo treba da bude, i isto tako apstraktni sub
jektivitet, koji samo treba da bude dobar - u sebi samima
imaju svoju suprotnost, dobro svoju zbiljnost, a subjektivi
tet (moment zbiljnosti obiajnosnoga), ono dobro, ali da
oni kao jednostrani jo nisu postavljeni kao ono to su po
sebi. To postavljanje postiu u svom negativitetu, u tome
to oni sebe, kako se jednostrano, da ni jedan ne treba da
ima u sebi ono to je po sebi u njima - dobro bez subjekti-
MORALITET
267
viteta i odreenja, a ono odredilako, subjektivitet, bez

onoga to bitkuje po sebi - kao totaliteti za sebe konstitui
raju, sebe ukidaju i time sniavaju na momente - na mo
mente pojma koji postaje oit kao njihovo jedinstvo i koji
je upravo tom postavljenou svojih momenata dobio rea
litet pa je sada, dakle, kao ideja - pojam koji je svoja od
reenja razvio u realitet pa ujedno jest u njihovu identite
tu kao njihova bit koja bitkuje po sebi. - Opstanak slobo
de, koji je neposredno bio kao pravo, odreen je u reflek
siji samosvijesti kao dobro; ono tree, ovdje u svom prije
lazu kao istina ovog dobra i subjektiviteta, stoga je isto ta
ko istina tog subjektiviteta i prava. - Ono obiajnosno jest
subjektivno uvjerenje, ali prava koje po sebi bitkuje; - da
je ova ideja istina pojma slobode, to ne moe biti neto
pretpostavljeno, uzeto iz osjeaja ili bilo ega drugoga, ne
go - u filozofiji samo neto to je dokazano. Ta njegova
dedukcija sadrana je samo u tome da se pravo i moralna
samosvijest pokazuju sami po sebi i da se u tome vraaju
kao u svoj rezultat. - Oni koji vjeruju da se mogu u filozo
fiji osloboditi dokazivanja i deduciranja pokazuju da su
jo daleko i od prve misli onome to je filozofija, pa ina
e, dodue, mogu da govore, ali u filozofiji nemaju prava
da uestvuju oni koji hoe da govore bez pojma.
[uz 141]
Dobro - i savjest: oblici - savjest kao odreenje Zasebitost*, beskonani oblik bez sadraja, djelatnost, idealitet, nemir, nita ne imati i putati postojanim - dobro
po sebi bie, vjeno, nepromjenljivo - beskonani sadraj
bez oblika, stoga nikakav sadraj.
[uz 141 primjed.]
Dobro apstraktna posebitost** iezava s pomou
subjek[tiviteta], idealiziranja*** svake odreene dunosti
- postaje istom apstrakcijom; odreivanje - prelazi u
subjektivitet. Ovaj to sebe apstraktno izolira nema kao
* Zasebitost Frsich. - Bilj. prev.
* * .Posebitost = .Ansich. - Bilj prev.
* * * Iznad toga: Subjektivitet je sam pojam. - Bilj. njem. izd.
268
odreenje nikakvu posebitost, ima samo proizvoljnost upravo ona hoe da bude neodreena - ovo (Je) njen
vrhunac.
Ova je neodreenost, meutim, tavie, prptivnost
proizvoljnosti - to je ono sebi samome jednako*, ono op
e volje - Time to se ona tako spoznala, ona naputa subjektivitet - tavie, pojam volje. Sebi tako predstaviti, jest
openitost koja sebe tako misli**
a/ Pobijanje - Odakle ona crpe odreenje za postu
panje? Za postupanje, zbiljnost, mora se odrediti - Nita
kao proizvoljnost. - Sluajnost, - ili ako to treba biti do
bro, openito, onda je ono objektivno, po sebi i za sebe,
vjeno - ne samo neto postavljeno, od mene, s pomou
mene, to sam ja na ironian nain samo tako bio uinio. Ono istinito nije nita ironino.
/ dijalektiki prijelaz:, apstraktni subjektivitei volie
je po sebi ono openito, dobro, bie - po sebi*** - mnje
nje - Ja inim u sebi to mi se prohtije, to ja, ovaj, hou duh svijeta supstancija - poniavanje, stvar se mora zbiti,
- ne priznavati nikakvu stvar; ja sam mnogo vie ispunje
na, odreena, opa stvar. Osloboen od stvari. Dobro ima ovu apsolutnu ironiju na taj boanski subjektivitet. U tome lei apsolutno odreenje, - naime subjektivitet je odredbena djelatnost uma - ali samo ta strana - on
je uman samo u svom neprotivurjenom jedinstvu s opim
- njegova odreenja samo istinska unutar tla openitosti ne neko odreivanje proizvoljnosti - Dobro dobiva svoja
odreenja momentom subjektiviteta. Ovaj je istinski u je
dinstvu s openitim. Subjektivitet odreen kao openito
dobar, kao objektivan, tj. bitkujui po sebi, ali ako je ironi
an prema tome - povlai sebe, naime, ono ope, ono po
sebi.
a. S identitetom subjektiviteta i dobra nestaje jednos
tranost obaju.
a/ Dobro jest
aa/ ne apstraktni subjektivitet, beskonano odreivanje
/ ne konano - nego sistem * Ono sebi samu.ne jednako - aas Sichselbstgleiche. - Bilj. prev.
** Po-sebi-bie = das Ansichseiende. - Bilj. prev.
***Ispod toga: Moja odreenja padaju u stvar. - Bilj. njem. izd.
MORALITET
269
/ Subjektivitet - ono to odreuje

/ nije spram dobra,
/ ne supsumira naprosto ovo ili ono, nego
/ kao sistem primjeren pojmu*
b. Pravo i moralitet, sloboda takoer oposebljavanje
- opstanak - Ono to odreuje spoljanje i u volji (poseb
ni sadraj) c. Povijesna primjedba
Sloboda u svojoj bitnoj openitosti sama predmet.
Ne gubiti iz vida bitnu volju, slobodu - Odreenje prava prelazi u subjektivitet uope.
Osvrt - razlika ideje slobodne volje, koja [?] se u sebi
trne, i obiajnosnoga Mi smo samo kod iste ideje - oboje jedno te isto, ni
kad iznad toga, nikad to ne gubimo - No razlikujemo obje strane u njihovu odreenju.
Obiajnost je ideja kao zbiljski ivot - Istina - pose
bitost i zasebitost - sada je predmet samosvijesti - kao na
ma od poetka.
Tome da se ideja tako shvaa, tako odreuje, pripa
da da subjektivitet ne bude samo shvaen openito nego u
potpunom odreenju, kako je on postavljen kao identian
s onim opim.
Subjektivitet - vraanja u sebe a/ Znanje to neposredno - / Opa priroda p[ostupanja] / Opa priroda po svom pojmu - dobro.
Subjektivitet... [\ Nagon, prirodna je volja osobna
volja ove ili one stvari - s potpunom ravnodunou inte
resa - Subjektivitet je, svakako, naum, znanje okolnosti namjera je samoodreenje iz kategorije dobra - jest iz uv
jerenja - sve to naini subjektiviteta.
No jedan nain subjektiviteta po kojemu je [on] po
stavljen kao apsolutan, naime kao identian s dobrim - Iz
bor izmeu dobra i zla - Oblik bitka - je sama openitost
- Oblik bitka ili opstojnosti je svijest - i odreenost pojma Ono daje oblikovanja koja smo vidjeli - ovo odreenost
* [Ispod toga:] Moja odreenja padaju U stvar. - Bilj. njem. izd.
270
pojma. Strogo pravo / Sloboda / Posebnost, spoljanji

sadraj, ovo [?] za sebe izjednaiti [?]
Tako shvaen, pojam slobode ima kao svoju egzis
tenciju samosvijest - subjektivitet, i to takav za koji je, ob
rnuto, njegova odreenost samo ono ope, onaj za sebe
bitkujui pojam. - Ja - nain mojeg opstanka, ono ope. Obrnuto, ono ope - nain njegova opstanka samosvijest
- ali to je sebi samo unutar openitoga - ivi, tj. jest zbilj
ski, jedinstvo unutarnjega i spoljanjega - da se ne moe
vie rei - to je unutarnje i spoljanje - Dobro je bez i
vota - bez subjektiviteta, kojemu je ono u biti apsolutna
svrha - Samosvijest, duhovno bez ivota, koja je samo pri
rodna, ima kao svoje odreenje svoje nagone - ili samo
svoju osobitost - apstraktno dobro Gdje se pravo - tj. privatno pravo - upotrebljava takvo jo stanje nije obiajnosno. Tome pripada da je sub
jektivitet, posebnost odreena kao opa, - to (je) zbiljnost
- Svi naini zbiljnosti samo su posljedice toga - jer (je)
subjektivitet onaj koji ozbiljuje.
Dodatak. Objema principima koje smo do sada posmatrali, apstraktnom dobru kao i savjesti, nedostaje ono to im je sup
rotno: apstraktno dobro isparava se u neto posve bez snage, u
ta ja mogu unijeti svaki sadraj, a subjektivitet duha ne postaje
manje besadrajan time to se gubi njegovo objektivno znae
nje. Stoga se moe javiti enja za jednim objektivitetom u koje
mu se ovjek radije uniava do sluge i do potpune ovisnosti, da
bi samo umakao muci praznine i negativiteta. Kada su u novije
vrijeme neki protestanti preli u katoliku crkvu, to se dogodilo
jer su nali da je njihov interes besadrajan pa su posegli za ne
im vrstim, za jednim uporitem, jednim autoritetom, premda
ono to ih je odralo nije bila vrstina misli. Jedinstvo subjektiv
nog i dobrog koje objektivno po sebi bivstvuje, jest obiajnost i
u njoj se dogodilo ono po pojmu miljeno pomirenje. Jer ako je
moralitet forma volje uope po stvari subjektiviteta, onda obi
ajnost nije samo subjektivna forma i samoodreenje volje nego
to da se njen pojam, naime sloboda, ima za sadraj. Ono pravno
i ono moralno ne moe egzistirati za sebe, oni moraju ono obi
ajno imati za naelo i za nosioca, jer pravu nedostaje moment
subjektiviteta kojeg moral, opet, ima samog za sebe, i tako oba
MORALITET
271
momenta za sebe nemaju nikakvu zbiljnost. Samo ono besko

nano, ideja, jest zbiljsko: pravo egzistira samo kao ogranak
jedne cjeline, kao biljka koja pue na jednom po sebi i za sebe
vrstom stablu.
{>,.
OBIAJNOST
TREI DIO
OBIAJNOST
142.
Obiajnost je ideja slobode kao ivo dobro koje u samos
vijesti ima svoje znanje, a s pomou njegova postupanja i svoju
zbiljnost, kao to postupanje ima svoju po sebi i za sebe bitkujuu podlogu i pokretaku svrhu u obiajnom bitku - pojam slo
bode koji je postao opstojeim svijetom i prirodom samosvijes
ti.
[uz 142]
22. I 1823; 14. I 1825.
Formalna razlika. Ponajprije ideja. Interes istog
subjektiviteta i openitosti volje.
Razlika posljedice - zbiljnost i pojam - jer se u po
jmu poinje s mislima - ovaj ponajprije apstraktno - posebitost i zasebitost.
Odnos prava i moraliteta prema obiajnosti.
a/ Shvatiti obiajnost, tj. njene momente - kao njeno je
dinstvo
/ Ovi momenti ranije za sebe
/ u svojim oblikovanjima / u ovo odreenje prelaze a/ Sistem oposebljavanja dobroga - iz samog pojma koji
je onaj koji se razvija, ne supsumcija - vrsti temeljJedin
stvo, 144/5. -
273
/ Subjektivitet je dalje u odreenju samosvijesti - Jest

znanje a/ jest obiajnostan / kao svijest odnos prema
dunostima: / one jesu, supstancijalno, / daje po
tvrdu za ovo.
/ obiaj, navika, 151.
a/ Duh nekog naroda / Subjekt /kao svijet - / Obi
aj - a/ empirijska openitost, odnos mnogih individua,
oblik konkretnog subjekta, naime a) dunost - u opem
obliku b/ u spoljanje svjesnom nainu, - kao opostojei
duh, prema kojemu opstoji odnos - tj. znano u drugim ljudi
ma . to je obiajnost? Da je moja volja postavljena kao pri
mjerena pojmu - da je ukinut njen subjektivitet - dakle a/
Pravo, pravo predmet volje / Subjektivitet, priznanje
onog objektivnog, pojam.
Suglasnost (volja kao u sebi opa) - da ja - koji mis
lim - tj. kao ono ope - hou ope - i jesam ovo htijenje
opega - U empirijskom - brak, drava - jedine su velike
obiajnosne cjeline - one (su) supstancije - a) Suglasnost
u ljubavi / s osjeajem - slobodnog subjektiviteta, postu
pati u smislu takve cjeline, tj. onog opeg - ne posebni na
goni, interesi - jedno-bitak* onoga jednoga Jednostavno formalno odreenje - sloboda: - Ap
strakcija a/ opa volja i / beskonano identina sa so
bom - ovu imati u tome, - miljenje.
Sveto to povezuje duhove, bilo to makar samo lako
kao sita vijenac; ono najsvetije to (je) unutarnje miljeno
- vjeno duhove ini ujedinjenima Samo dvije strane, lorme
Trojako odreenje: a/ pojam, / subjektivitet kao
moja volja, / subjektivitet - kao opi bitak - priroda,
obiaj Supstancijalno jedinstvo; opa volja, via nego poro
dica, drava - stale, stanje - bie, Bog, penati * Jedno-bitak = Einessein. - Bilj. prev.
274
143.
Budui da je znanje to jedinstvo pojma volje i njenog op
stanka, koji je posebna volja, opstoji svijest razlici tih mome
nata ideje, ali tako da je sada svaki za sebe sam totalitet ideje pa
mu je ona podloga i sadraj.
144.
a) Objektivno obiajnosno, koje stupa na mjesto apstrak
tnog dobra, jest konkretna supstancija po subjektivitetu kao
spas beskonanom obliku. Ona otuda postavlja u sebi razlike,
koje su time odreene pojmom, pa po tome obiajnosno ima
vrst sadraj, koji je za sebe nudan, te opstojanje uzdignuto
nad subjektivno mnjenje i nahoenje jesu po sebi i za sebe bitkujui zakoni i uredbe.
[uz 144]
Razlike: a/ Zakonsko odreenje sadraja, / razlika
od samosvijesti - Individualne dunosti - priroda stvari
OBIAJNOST
275
momenti obiajnosne moi, koje upravljaju ivotom individua,

imajui u njima kao svojim akcidencijama svoju predstavu, po
javni lik i zbiljnost.
Dodatak. Poto obiajna odreenja sainjavaju pojam slo
bode, ona su supstancijalitet ili opa bit individua, koje se pre
ma tome dre samo kao neto akcidentalno. Objektivnoj obiaj
nosti, koja je sama ono postojano i mo, kroz koju se upravlja
ivotom individua, - svejedno je da li individua postoji. Obiaj
nost je stoga narodima predstavljena kao vjena pravednost,
kao po sebi i za sebe bivstvujui bogovi, prema kojima tato
dranje individua ostaje samo jedna lelujava igra.
146.
) Supstancija sebe zna u ovoj svojoj zbiljskoj samosvijesti
i time je objekt znanja. Za subjekt imaju obiajnosna supstanci
ja, njeni zakoni i sile, s jedne strane, kao predmet odnos da oni
jesu, u najviem smislu samostalnosti - apsolutan, beskonano
vri autoritet i mo kao bitak prirode.
Dodatak. U cjelini obiajnosti prisutan je i objektivni kao

i subjektivni moment: ali oba su samo forme istog. Dobro je ov
dje supstancija, to znai, ispunjenje onog objektivnog subjektivitetom. Ako se obiajnost posmatra sa objektivnog stajalita,
onda se moe rei da obiajni ovjek sebe nije svjestan. U ovom
smislu navjetava Antingona da niko ne zna dokle seu zakoni:
da su oni vjeni. To znai da su oni po sebi i za sebe bivstvujue
odreenje koje tee iz prirode stvari. Ali ne manje ovo supstancijalno ima i svijest, premda joj pripada uvijek samo poloaj
jednog momenta.
Sunce, Mjesec, brda, rijeke, uope okolni objekti pri

rode jesu, oni za svijest nemaju autoritet da samo uope
jesu nego takoer da imaju posebnu prirodu, koju svijest
uvaava pa se prema njoj upravlja u svom dranju prema
tim prirodnim objektima, svojem bavljenju njima i upotre
bi njih. Autoritet je obiajnosnog zakona beskonano vii,
jer stvari prirode prikazuju umnost na posve spoljanji i
pojedinani nain pa je kriju pod likom sluajnosti.
[uz 146]
Subjekt / jest obiajnostan - stoji u jedinstvu jest primjeren - / svijest a/ odnosa prema dunostima,
one jesu, vrsto - / daje dokaza - opstoji u tome - volja
-duh[Obiajni zakoni] jesu - isto tako po sebi - kao to
egzistiraju - boanske moi - oblik, boja zapovijed, auto
ritet ili vjena umna odreenja - ravnoduno.
145.
Da je ono obiajnosno sistem tih odreenja ideje, to sai
njava njegovu umnost. Ono je na taj nain sloboda ili po sebi i
za sebe bitkujua volja kao ono objektivno, krug nunosti iji su
18*
276
147.
S druge strane, one nisu subjektu neto strano, nego im
daje svjedoanstvo duha njima kao svojoj vlastitoj biti, u ko
joj on ima svoj samoosjeaj, ivei u njemu kao svom od sebe
nerazlinom elementu - odnos koji je neposredno jo vie iden
tian nego sama vjera i povjerenje.
Vjera i povjerenje pripadaju poetnoj refleksiji, te
pretpostavljaju neku predstavu i razliku; - kao to bi npr.
bilo razliito vjerovati u pogansku religiju i biti poganin.
Onaj odnos ili, tavie, jednakost bez odnosa, u kojoj je
obiajnosno zbiljski ivot samosvijesti, moe, svakako, pri
jei u odnos vjere i uvjerenja i u odnos koji je posredovan
daljom refleksijom, u uvid s pomou razloga koji mogu ot
poeti i od nekih posebnih svrha, interesa i obzira, od stra
ha i nade ili od povijesnih pretpostavki. No adekvatna
spoznaja toga pripada misaonom pojmu.
[uz 147]
Sloboda - u umnim zakonima - Spram dunosti porodica
Pravo subjekta
Tako oni jesu - tako oni ive
Grci nisu imali nikakve savjesti - spram obiaja Hidarnes je govorio lakedemonskim poslanicima da
ostanu kod njega, da budu prijatelji njegova kralja i tako
veliki i sretni kao on [oni odvratie:] Tvoj savjet je dobar
i u skladu s tvojim iskustvom. Da si okuao sreu koju mi
uivamo, ti bi nam savjetovao da za to rtvujemo sve svo
je. Kod Kserksa, jo jasnije, kako bismo ovdje mogli ivje
ti, napustiti svoju zemlju, zakone i takve ljude da smo, da
bismo za njih umrli, poduzeli tako dug put? - Iz Herodota, VII, c. 135 i dalje'.
1 Vrlo slobodno citirani pasa je kod Lassona kao i kod Hoffmeistera
oigledno pogreno naveden: Hydaspes umjesto Hydarnes; ....pridodati.
Kod Xerxesa, ne [!] jasnije, kako bismo mogli...; konano c. 129 umjesto c.
135 i dalje. Bilj. njem. izd.
OBICAJNOST
277
Ne mogu poloiti raun, nikakvu savjest, nikakvo

uvjerenje - ne razlozima - izbor, odobravanje - identino
sa mnom postavljeno - Uvjerenju pripada, mene prije
subjektivno - uiniti praznim - neodreeno - kao da je
neto drugo naspram mene postavilo sadraj - postpuno
posredovanje - ne neposredno uvstvo i bitak - /premda
ovaj lei u osnovi i upravo ini osnove, na koje ja svodim
stvar/ - takoer ne uvstvo - nego bitak, tako ja jesam uvid, ja sam svjestan ovog posredovanja, ove povezanosti.
Svatko ima ovo iskustvo, ivot u sebi samome Nasuprot tome moe on sebe postaviti - ali ne iz se
be izai - iskoiti iz koe - Goethe:
148.
Kao ova supstancijalna odreenja, ona su za individuu
dunosti obavezne za njezinu volju - za individuu, koja se razli
kuje od njih kao ono subjektivno i u sebi neodreeno ili poseb
no odreeno, koja time stoji u odnosu prema njima kao prema
onome svome supstancijalnome.
Etika nauka dunostima* tj. kakva je ona objek
tivno, a ne kako treba da se shvati u praznom principu
moralnog subjektiviteta, koji, naprotiv, nita ne odreuje
( 134) - jest otuda sistematski razvoj kruga obiajnosne
nunosti, koji slijedi u ovom treem dijelu. Razliitost
ovog prikaza od oblika neke nauke dunostima lei sa
mo u tome to u onome to slijedi obiajnosna odreenja
proizlaze kao nuni odnosi, to se pri tome ostaje i to se
za svako odreenje ne dodaje jo zavrna reenica: tako je
ovo odreenje za ovjeka dunost** - Nauka dunosti
ma, ukoliko nije filozofska znanost, uzima svoju grau iz
odnosa kao opstojeih i prikazuje njihovu vezu s vlastitim
predstavama, s openito iznenaenim naelima i mislima,
svrhama, nagonima, osjeajima itd., pa moe kao razloge
pridodati dalje posljedice svake dunosti s obzirom na
* [u rukopisu:] Etiki - umjesto moralno - obiajnosno
** Dunost - je pravo, opstanak, njegove volje
278
druge obiajnosne odnose, kao i na dobrobit i mnjenje.

No imanentna i konzekventna nauka dunostima ne mo
e biti nita drugo doli razvoj onih odnosa koji su s pomo
u ideje slobode nuni i stoga zbiljski u svom cijelom op
segu, u dravi.
149.
Kao ogranienje moe se dunost koja obavezuje pojaviti
samo spram neodreenog subjektiviteta ili apstraktne slobode i
spram nagona prirodne ili moralne volje, koja svoje neodreeno
dobro odreuje na osnovu proizvoljnosti. Individua se, tavie,
u dunosti oslobaa dijelom od ovisnosti pod kojom stoji u
zgoljnom prirodnom nagonu, kao i od potitenosti u kojoj je
ona kao subjektivna posebnost u moralnoj refleksiji onoga tre
ba da (Sollen) i onoga to se moe, a dijelom neodreenog
subjektiviteta, koji ne dolazi do opstanka, i objektivne odree
nosti postupanja, pa ostaje u sebi i ostaje kao nezbiljnost. U
dunosti oslobaa sebe individua do supstancijalne slobode.
Dodatak. Dunost ograniava samo samovolju subjektivi
teta i udara protiv apstraktnog dobra kojeg se subjektivitet
vrsto dri. Kada ljudi kau, mi hoemo da budemo slobodni,
onda to najprije znai samo to da hoemo da budemo apstrak
tno slobodni, a svako odreenje i raslanjenost u dravi vai za
jedno ogranienje ove slobode. Dunost utoliko nije ogranie
nje slobode nego samo njene apstrakcije, to znai neslobode:
ona je dospijevanje do biti, dobivanje afirmativne slobode.
150.
Obiajnosno, ukoliko se reflektira na individualnom, pri
rodom odreenom karakteru kao takvome, jest vrlina, koja je ukoliko ne pokazuje nita osim jednostavne prikladnosti indivi
due dunostima onih odnosa kojima pripada - ispravnost.
OBIAJNOST
279
to bi ovjek morao initi, koje su to dunosti to ih

treba da ispunjava da bi bio krepostan, lako je kazati u
jednoj obiajnosnoj zajednici - on ne treba da radi nita
drugo nego to mu je u njenim odnosima naznaeno, izre
eno i poznato. Ispravnost je ono openito to se od njega
moe zahtijevati dijelom pravno, dijelom po uobiajenosti, No ona/se za moralno stajalite lako pojavljuje kao ne
to to je podreenije, iznad ega bi ovjek jo vie morao
zahtijevati od sebe i drugih, jer prohtjev da se bude neto
posebno ne zadovoljava se onim to bitkuje po sebi i za se
be i to je uope; on nalazi tek u izuzetku svijest osebuj
nosti. - Razliite strane ispravnosti mogu se tako nazvati
vrlinama, jer su one isto tako - premda u usporedbi s dru
gima ne posebno - vlasnitvo individue. No govorenje
ovoj vrlini granii lako s praznom deklamacijom, jer se ti
me govori neemu apstraktnome i neodreenome, kao
to se takoer takvo govorenje sa svojim razlozima i prika
zima obraa individui kao proizvoljnosti i subjektivnom
nahoenju. U opstojeem obiajnosnom stanju, iji su od
nosi potpuno razvijeni i ozbiljeni, ima prava vrlina svoje
mjesto i zbiljnost samo u izvanrednim okolnostima i koli
zijama onih odnosa; - u istinskim kolizijama, jer moralna
refleksija moe sebi svuda stvoriti kolizije i sebi pridati
svijest neemu posebnome i pridonesenim rtvama. U
neobrazovanom stanju drutva i zajednice javlja se stoga
vie oblik vrline kao takve, jer je ovdje obiajnosno i nje
govo ozbiljenje vie individualno nahoenje i osebujna ge
nijalna priroda individue, kao to su stari posebno predicirali vrlinu Herkulu. I u starim dravama, budui da u nji
ma obiajnost jo nije dola do tog slobodnog sistema sa
mostalnog razvoja i objektiviteta, morala je vlastita geni
jalnost individua biti ona koja je nadoknadila taj nedosta
tak. Nauka vrlinama, ukoliko ona nije puka nauka
dunostima, dakle posebnost koja obuhvaa ono to se os
niva na prirodnoj odreenosti karaktera, bit e, prema to
me, neka duhovna povijest prirode.
Budui da su vrline ono obiajnosno u primjeni na
posebno, a po toj subjektivnoj strani neto neodreeno, u
njihovo odreenje ulazi ono kvantitativno vie ili manje;
stoga njihovo promatranje dovodi nedostatke ili poroke,
280
koji stoje nasuprot, kao kod Aristotela, koji posebnu vrli

nu po svom pravom smislu odreuje kao sredinu izmeu
onoga previe i onoga premalo. - Isti sadraj koji poprima
oblik dunosti i zatim vrlina jest i onaj koji ima oblik na
gona ( 19, bilj.) I oni imaju isti sadraj kao svoj temelj,
ali kako on u njima pripada neposrednoj volji i prirodnom
osjeaju i kako jo nije izobraen do odreenja obiajnosti, nagoni imaju sa sadrajem dunosti i vrlina zajedniki
samo apstraktni predmet, koji kao neodreen u sebi samo
me ne sadrava za njih granice dobra ili zla - ili su oni po
apstrakciji pozitivnoga dobri, i obratno, po apstrakciji ne
gativnoga zli ( 18).
[uz 150]
Daljna energija posebnog talenta - Aristokracija Svi Atenjani kreposni - Aristokrat izvanredan talent - Pri
goda da se postupa za cjelinu Grka vrlina - kao umjetniko djelo - sjaj prirodne
jedinstvenosti - ono obiajnosnoi ujedno kao karakter,
ud, sklonost, nagon - identino s posebnom linou.
Tako hrabrost, osobna odvanost, uvijek - kod voj
skovoa, vladara, vie snage razuma, duha, smiljenosti,
odlunosti. Ali dunost jednog posebnog stalea. Napro
tiv, ve hrabrost koja zna - ne pojavljuje se vie tako kao
vrlina.
Vrline -posebne strane, koje su vie ili manje ravno
dune.
Umjerenost, tedljivost, dareljivost - vie prepute
ne proizvoljnosti - posebna sklonost Posljedice sitniave sebinosti, nerazboritosti s obzi
rom na bitne ciljeve.
Dodatak. Ako neki ovjek ini ovo ili ono obiajno, onda
on upravo nije krepostan, ali, krepostan je svakako onda ako je
ovaj nain ponaanja neka stalnost njegovog karaktera. Vrlina
je vie obiajna virtuoznost i ako se danas ne govori mnogo
vrlini kao takvoj, onda to ima svoj razlog u tome da obiajnost
vie nije toliko forma neke posebne individue. Posebno su Fran
cuzi onaj narod koji najee govori vrlini jer je kod njih indi-
281
OBIAJNOST
vidua vie stvar njene vlastitosti i jednog prirodnog naina dje

lovanja. Nijemci, naprotiv, vie su mislei i kod njih isti sadraj
dobiva formu openitosti.
151.
No u jednostavnom identitetu sa zbiljnou individua po
javljuje se ono obiajnosno kao njihov opi nain postupanja kao obiaj* - njihova navika kao druga priroda, koja je postav
ljena na mjesto prve prosto prirodne volje pa je dua koja proi
ma njihov opstanak, znaenje i zbiljnost, duh ija je supstancija
tek tako duh koji ivi i opstoji kao svijet.
[uz 151]
Jedinstvo a/ kao supstancija, / kao obiaj u pojedinanoj svijesti ili svijesti uope, / svijet - kao bitak, egzistencija
Svijest ove suglasnosti
a/ kao duh, Bog - osoba
/ Sadanjost - jest kao [?] u drugoj svijesti apstraktno svrha subjektivne svijesti s openitosti. Subjekt je bitno
ovaj, osoba - s te strane empirijska openitost, / Svijet
/ Obiaj - mnogih individua - a/ Odnos subjekta pre
ma subjektu (ne kao u apstraktnom pravu) - stvar samo
potreba i tako takoer ugovor sluajan - / moralna vri
jednost - moralitet - pravo subjektivne samosvijesti ono
unutranje postupka - tlo, subjektivni odnos spram dru
gih, ali vrijednost, okretanje u sebe - Ovdje svijest suglas
nosti - identitet - svijest ne u meni (moralna refleksija),
nego kao bitkujua, tj. izvan mene - moja suglasnost izvan
mene - suglasnost individua.
Obiajnost, obiaj je 147 kao duh - a/ apsolutni
sadraj, / sloboda, dokaz duha.
Savjest, refleksija, moralitet nije duh, kao tupa nevi
nost takoer ne. - a/ Tamo subjekt odreujui sebe u sebi
* Erscheint das Sittliche, als die allgemeine Handlungsweise derselben
- als Sitte.... I ovdje se vidi zato smo se pri prijevodu kategorija die Sittlic
hkeit, das Sittliche, odluili za termine obiajnost, obiajnosno. - Bilj. prev.
282
samom - po dobrom, dunosti - apstraktna refleksija razum - ne kao ivo dobro - identitet - subjektivitet pojavljuje se kao proizvoljnost izbora. - / Ovdje bez svijesti
opoj svrsi - ili (Kinezi) ono obiajnosno uinjeno juristikim - spoljanjim zakonom.
Obiaj - - stari nisu nita znali savjesti - Rie
mer: jon. - navika, upotreba - (osobito stan
kod Herodota) porijeklo ljudi - obiaj- da li obitavalita?
- Navika, karakter, izraz lica - U stilu i deklamaciji
ono karakteristino - nain bitka i ivota / Spoljanja zbiljnost. - Ako su loi zakoni, onda
takoer i obiaji.
Dodatak. Kao to priroda ima svoje zakone, kao to ivoti
nje, drvee, sunce, izvravaju svoj zakon, tako je obiaj ono to
pripada duhu slobode. Ono ta pravo i moral jo nisu to jeste
obiaj, naime jest duh. Jer u pravu posebnost jo nije posebnost
pojma nego samo prirodne volje. Isto tako na stajalitu morali
teta samosvijest jo nije duhovna svijest. Pri tom se radi samo
vrijednosti subjekta u samom sebi, to znai da subjekt, to se
odreuje prema dobru protiv zla, jo ima formu samovolje. Ov
dje, naprotiv, na obiajnom stajalitu volja jest kao volja duha i
ima jedan supstancijalni, sebi odgovarajui sadraj. Pedagogija
je umijee da se ovjek napravi obiajnim: ona promatra ovje
ka kao prirodnog i pokazuje put da ga preporodi, da preobrazi
njegovu prvu prirodu u jednu drugu, duhovnu, tako da ovo du
hovno u njemu postaje navikom. U njoj iezava suprotnost pri
rodne i subjektivne volje, borba subjekta je prekinuta, i onom
obiajnom utoliko pripada navika, kao to pripada i filozof
skom miljenju, budui da ono iziskuje da je duh obrazovan
protiv samovoljnih pomisli i da su one razbijene i prevladane,
ime umno miljenje ima slobodan put. ovjek umire i iz navi
ke, to znai, ako se u ivotu posve navikao, ako je duhovno i fi
ziki otupio a suprotnost subjektivne svijesti i duhovne djelat
nosti iezla, jer, ovjek je djelatan samo ukoliko neto nije po
stigao i hoe sebe producirati i uiniti vaeim u odnosu na to.
Ako je ovo postignuto, iezava djelatnost i ivotnost, a odsus
tvo interesa koje tada nastupa, jest duhovna ili fizika smrt.
283
OBIAJNOST
152.
Obiajnosni je supstancijalitet na taj nain doao do svog
prava, a ovo do svog vaenja, naime, da je u tom supstancijalitetu nestala [je] svojeglavost i vlastita savjest pojedinaca, koja bi
bila za sebe i sainjavala suprotnost spram njega, budui da obi
ajnosni karakter ono nepokretno ope, ali koje je u svojim od
reenjima otvoreno za zbiljsku umnost, zna kao svoju pokreta
ku svrhu, pa spoznaje svoje dostojanstvo, a isto tako i svako opstojanje posebnih svrha, kao na njemu osnovano, imajui ga za
ista u njemu. Subjektivitet je sam apsolutni oblik i egzistentna
zbiljnost supstancije, a razlika subjekta od nje kao njegova
predmeta, svrhe i moi jest samo ujedno isto kao neposredno i
ezla razlika oblika.
Subjektivitet, koji sainjava tlo egzistencije za pojam
slobode ( 106), pa se s moralnog stajalita jo razlikuje od
tog svog pojma, jest u onome obiajnosnome njegova eg
zistencija koja je njemu adekvatna.
[uz 152]
Pravo - opstanak ovog pojma Prava - privatna prava - linost
Pravo - samosvijesti - znajue ak u onome to je
obiajnosno 153.
Pravo individua na njihovo subjektivno odreenje za slo
bodu ispunjava se u tome to one pripadaju obiajnosnoj zbi
ljnosti, to je izvjesnost njihove slobode u takvom objektivitetu
istinita, a one u obiajnosme zbiljski imaju svoju vlastitu bit,
svoju unutarnju openitost ( 147).
Na pitanje nekog oca najboljem nainu kako da
svog sina odgoji obiajnosno, odgovorio je jedan pitagorovac (i drugima se to pripisuje*): Ako ga uini graani
nom drave s dobrim zakonima.
* [u rukopisu:] Sokratu.. - Bilj.njem. izd.
284
[UZ 153]
tu postie ovjek svoje odreenje - odreenje ovje

ka uope: to treba da bude ovjek? - Posebno odreenje
individue Treba da obrazuje svoju matu, svoje misli, svoje
miljenje - takoer svoju volju, svoju estetsku mo - sin
svog vremena - u velikom mnotvu - ostaje u tome
Dodatak. Pedagoki pokuaji da se ovjeka izvue iz op
eg ivota savremenosti i da ga se izobrazi na selu (Rousseau u
Emilu) bili su uzaludni jer ne moe uspjeti da se ovjeku otue
zakoni svijeta. Ako se i obrazovanje omladine mora odvijati u
samoi, onda se ne smije vjerovati da miris duhovnog svijeta ko
nano ne isparava kroz ovu usamljenost i da je mo svjetskog
duha isuvie slaba da bi sebi potinila ove udaljene dijelove.
Tek u tome da je graanin jedne dobre drave, individua dolazi
do svoga prava.
154.
Pravo individue na njenu posebnost isto je tako sadrano
u obiajnosnom supstancijalitetu, jer je posebnost spolja pojav
ni nain u kojemu egzistira obiajnosno.
155.
U ovom identitetu ope i posebne volje poklapaju se tako
dunost i pravo, pa ovjek s pomou obiajnosnoga ima utoliko
prava ukoliko ima dunosti, a dunosti ukoliko ima prava. U
apstraktnom pravu imam ja pravo, a netko drugi dunost
spram ovoga - u onome moralnome treba da je objektivno i uje
dinjeno s dunostima samo pravo mog vlastitog znanja i htije
nja, kao i moje dobrobiti.
[uz 155]
Dunosti su veze koje obvezuju, odnosi prema supstancijalnoj obiajnosti - ali ova je moja bit, opstoji s po-
OBIAJNOST
285
mou mene samoga - Njen opstanak, tj. njeno pravoda

ja nju, njen opstanak potujem, moja dunost - takoer je
moje pravo, to je opstanak moje slobode.
Sto se ljudima namee kao dunost, treba da se za
neto dogodi, - ne samo pri tome imati direktno ili indi
rektno njihovu povlasticu - nego za ono neto u emu je
njihovo dostojanstvo, slobodu, iji je opstanak stoga nji
hov opstanak - njihovo pravo.
Ne prosto: Drugi imaju prava, ja sam njima jednak,
osoba sam kao i oni, ja treba da imam dunosti spram nji
hova prava - kao njima jednak treba da ja imam na osno
vu tih dunosti takoer prava - povezanost usporeiva
njem.
Apsolutno posredovanje, opstanka onoga supstancijalnoga, prava supstancijalnoga, tj. moje dunosti - mojim
opstankom, tj. mojim pravom - i obratno.
Razliitost prava i dunosti - odnosi se na posebno
- razlika stalea, slube. Formalni odnos u posebnome.
a/ to ja pruam, za to dobivam neto specifino
drugo - ali vrijednost kao dunost, pravo nekoga drugoga,
obaveza - sredstvo - a ja pri tome svrha.
/ Identini sadraj - po supstanciji - pravo i du
nost da se pripada dravi, pravo, p[rirodni] opstanak kao
individua - dunost - brak - Ja sam opstanak, obavezan.
Dodatak. Rob ne moe imati dunosti a samo slobodan
ovjek ih ima. Ako bi na jednoj strani bila sva prava a na drugoj
sve dunosti, cjelina bi se raspala jer je samo identitet temelj ko
jeg smo ovdje utvrdili.
156.
Obiajnosna supstancija, kao ona koja sadrava samosvi
jest to za sebe bitkuje ujedinjenju sa svojim pojmom, zbiljski je
duh jedne porodice i jednog naroda.
Dodatak. Ono obiajno nije apstraktno kao dobro, nego u
intenzivnom smislu zbiljsko. Duh ima zbiljnost a njene akcidencije su individue. U obiajnom su stoga mogua uvijek samo
286
dva gledita: ili da se polazi od supstancijalnosti ili automatski

postupa i uspinje do pojedinanosti kao temelja: ovo posljednje
gledite je bezduhovno jer vodi samo jednom spajanju, ali duh
nije nita pojedinano nego je jedinstvo pojedinanog i opeg.
157.
Pojam ove ideje jest samo kao duh, kao ono to sebe zna i
to je zbiljsko, budui da je on objektiviranje samoga sebe, kre
tanje s pomou oblika svojih momenata.
On je otuda:
A. Neposredni ili prirodni obiajnosni duh - porodica.
Taj supstancijalitet prelazi u gubitak svog jedinstva, u
podvojenost i u stajalite onoga relativnoga, pa je tako
B. graansko drutvo, veza lanova kao samostalnih pojedinaca u jednoj, prema tome, formalnoj openitosti, s
pomou njihovih potreba, te pravnim ureenjem kao
sredstvom sigurnosti osoba i vlasnitva i spoljanjim re
dom za njihove posebne i ope interese, koja spoljanja drava
C. sebe uzima natrag i skuplja u svrhu i zbiljnost supstancijalnoga opega i njemu posveenog javnog ivota - u
dravni ustav.
[uz 157]
Razlika izmeu porodice i drave
a/ Slobodne, samostalne osobe koje se za sebe brinu
- rob, za kojega se brine gospodar ili drava
/ Za njih je ono op[e], svrha, domovina, zakoni,
drava kao neko ope, kao ono to nareuje subjektivitetu, i to kao zakon - Potovanje zakona - ne ljubav ili strah
- zakon nije subjektivna volja - jednakost za sve i ono za
jedniko izmeu onih koji zapovijedaju i koji sluaju - to
je za ove dunost, takoer je ograniavanje, pravo za njih
- ne sluajna volja, proizvoljnost - nego vrsto, granica
koju ne smije prekoraiti onaj koji je namee.
OBIAJNOST
287
/ Dioba posla - Svi momenti supstancijalnoga i

njegove djelotvornosti sainjavaju vlastita tijela i sisteme
zakona i djelotvornosti.
Sistem - oposebljavanje obiajnosnoga, tj. ono obiajnosno postavljeno u s[vojim] odr[eenjima] - oblici Svaki oblik - razlika - je itav rod, ideja; a/ neposredna
volja; prirodna volja, sloboda - da se bude kod sebe - ne
gacijom prirodne volje, tj. ono prvo je prirodno
b/ Refleksija - pravo, moralitet, aps[traktni] moment
- Padanje u posebnost - nesvjesna supstancija - Nunost,
veza Partikularnom /apstraktnom/ oblik openitosti - sa
mo oblik - obrazovanje samostalnost osobe - Izvan pri
rodnog jedinstva - suglasnost se ini tek u za - sebe - bit
ku dvaju bia c/ Drava tree a/ Samostalnost individua - / Uje
dinjenje u zakonima - jedinstvo kao znano, svjesno, jako
izreeno, miljeno jedinstvo - tj. kao sloboda kao takva -
Prvi odsjek
PORODICA
158.
Porodica ima, kao neposredni supstancijalitet duha, svoje
jedinstvo, koje sebe osjea, ljubav, kao svoje odreenje, tako da
opstoji uvjerenje da se ima samosvijest svog individualiteta u
tom jedinstvu kao u bitnosti koja po sebi i za sebe bitkuje, da bi
se u njemu bilo ne kao osoba za sebe, nego kao lan.
[uz 158]
Oblik osjeanja - uope
Uvjerenje - je unutranjost
288
Dodatak. Ljubav znai uope svijest moga jedinstva sa ne

kim drugim tako da nisam izoliran za sebe nego svoju samosvi
jest dobivam samo kao ukidanje moga bitka za sebe, i kroz Me
ne - znanje kao jedinstvo mene sa drugim i drugog sa mnom.
Ali ljubav je osjeanje, to znai, obiajnost u formi onog prirod
nog; u dravi je vie nema: budui da smo svjesni jedinstva kao
zakona, budui da sadraj mora biti uman i ja ga moram znati.
Prvi moment u ljubavi je da ja neu da budem samostalna oso
ba za mene i da, kad bih to bio, osjeao bih sebe manjkavim i
nepotpunim. Drugi moment je da ja sebe dobijam u drugoj oso
bi, da u njoj vaim, ta ona opet postie u meni. Ljubav je stoga
najudovinija protivurjenost koju razum ne moe rijeiti jer
ne postoji nita tvre od ovog punktualiteta samosvijesti koji bi
va negiran a kojeg ja ipak trebam imati kao afirmativnog. Lju
bav je ujedno stvaranje i rastvaranje protivrjenosti: kao razrje
enje ona je obiajno jedinstvo.
159.
Pravo koje pripada pojedincu na temelju jedinstva porodi
ce, a to je prije svega sam njegov ivot u tom jedinstvu, ispoljava se samo utoliko u obliku prava, kao apstraktnog momenta
odreene pojedinanosti, ukoliko porodica prelazi u raspada
nje, a oni koji treba da budu kao lanovi postaju u svojem uvje
renju i zbiljnosti kao samostalne osobe, pa to su oni kao odre
eni moment sainjavali u porodici, sada dobivaju u izdvajanju,
dakle samo po spoljanjim stranama (imovina, alimentacija,
trokovi odgoja itd.).
[uz 159]
Apstraktno strogo pravo - Snaga supstancijalnog je
dinstva - uvjerenje - povjerenje, stega - Pravo na ljubav
drugo nego na strogo pravo - ovo samo ukoliko su oni
kao osobe i to utoliko svakome posebno, tj. kad istupa,
pripada njegovu udjelu - u diobi - Pravo se tie samo
stvari ili izvravanja stvari - lanovi moraju egzistirati.
Brano pravo - Odnos spram spoljanjosti - tek pod
pretpostavkom - na izdvajanje; Obzir na mogue izdvaja-
OBICAJNOST
289
nje - ili pravo protiv izdvajanja - razrjeavanje - to je pra

vo samog braka ne individualnih osoba kao takvih Pravo na ljubav ne [moe] se uiniti vaeim - jer
prirodno osjeanje kao vlastito raspoloenje; - u dravi
to treba da bude izvreno zahtijeva se takoer u obliku
strogog prava - bez i protiv raspoloenja - tj. jer opa
svrha, opa odreenja takoer apstrakcija od posebnosti hladno, tj. bez uvstva, udi - ne svi bez udi, raspoloe
nja Dodatak. Pravo porodice se zapravo sastoji u tom da njen
supstancijalitet treba da ima postojanje; ono je, dakle, pravo
protiv spoljanjosti i protiv istupanja iz ovog jedinstva. Ali, to
me nasuprot, ljubavi je, opet, osjeanje, neto subjektivno, pre
ma kojemu se jedinstvo ne moe uiniti vaeim. Ako se, dakle,
zahtijeva jedinstvo, onda je to mogue samo u odnosu na takve
stvari koje su po svojoj prirodi spoljanje i ne uslovljavaju se os
jeanjem.
160.
Porodica se dovrava u trima stranama:
a) u liku svog neposrednog pojma kao brak,
b) u spoljanjem opstanku, vlasnitvu i dobru porodice i
brizi za to;
c) u odgoju djece i razrjeenju porodice.
[uz 160]
Brak i odgoj djece a/ U sebe zatvorena porodica
b/ Spoljanji opstanak osobe. Izdravanje.
c/ Razrjeenje - u pravcu samostalnosti - ili vie po
rodica - drugi princip meusobno samostalnih.
290
A. Brak
161.
Brak sadrava, kao neposredno obiajnosni odnos, pravo,
moment prirodnog ivota, i to kao supstancijalni odnos - ivot
u njegovu totalitetu, naime kao zbiljnost roda i njegov proces
(vidi Encikl. filozof, znan., 167 i dalje, te 288 i dalje.2) A u sa
mosvijesti se, drugo, samo unutarnje ili po sebi bitkujue, i up
ravo time u svojoj egzistenciji samo spoljanje jedinstvo prirod
nih spolova preobraa u duhovno, u samosvjesnu ljubav.
[uiz 161]
Nu[no] pravo - braka - u obinim prirodama
- Brak - Suglasnost u svom neposrednom opstanku
u njemu samome - identitet interesa, svrha a/ puko fiziki, prirodni, ivotinjski spolni nagon ne opravdanje braka - Venus vaga
/ Sporazum - vlasnitvu - upotrebi - kao spoljanja stvar
Rod - jer obiajnostan - opa priroda
- Ova prirodna strana samo iz ljubavi, posljedica na
osnovu raspoloenja - ne ono supstancijalno - prirodna
suglasnost Duhovnost mijenja odreenje Dodatak. Brak je bitno obiajni odnos. Ranije je, posebno
u najveem broju prirodnih prava, brak posmatran samo sa fi
zike strane, prema onome ta je po prirodi. Tako je on posmat
ran samo kao odnos spolova a svaki put prema ostalim odree
njima braka ostaje zatvoren. Ali isto tako je sirovo brak poimati
kao puki graanski ugovor, predstava koja se javlja jo kod
Kanta, gdje se, dakle, podnosi uzajamna samovolja nad indivi
duama a brak postaje unien do forme jedne uzajamne ugovor
ne upotrebe. Trea predstava koju isto tako treba odbaciti je
ona koja brak stavlja samo u ljubav, jer ljubav, koja je osjea
nje, u svakom pogledu doputa sluajnost, oblik koji ono obi2
OBICAJNOST
291
ajno ne smije imati. Brak se stoga treba blie odrediti tako da

je on pravna obiajna ljubav, ime iz njega iezava ono prolaz
no, udljivo i puko subjektivno.
162.
Kao subjektivno ishodite braka moe se pojaviti vie po
sebna sklonost obiju osoba to stupaju u taj odnos, ili briga i
pripravljanje roditelja itd.; ali objektivno je ishodite slobodni
pristanak osoba, i to pristanak na to da sainjavaju jednu osobu
i da napuste svoju prirodnu pojedinanu linost u onom jedin
stvu koje je, s obzirom na to, samoogranienje, ali i njihovo os
loboenje, budui da one u njemu postiu svoju supstancijalnu
samosvijest.
Objektivno odreenje, dakle obiajnosna dunost,
jest da se stupi u stanje braka. Kakvo je spoljanje ishodi
te, to je po svojoj prirodi sluajno i zavisi poglavito od ob
razovanosti refleksije. Ekstremi su u ovome: jedan, da po
etak ini priprava dobronamjernih roditelja, a u osobama
koje se meusobno odreuju za sjedinjenje ljubavi otuda
to su odreene za to da se upoznaju nastaje nagnue drugi, da se nagnue najprije javi u osobama kao u ovima
beskonano partikulariziranima. - Onaj ekstrem, ili uope
put u kojemu odluka za enidbu ini poetak, a nagnue
ima za posljedicu, tako da je pri stvarnoi enidbi oboje sje
dinjeno, moe se sam smatrati vie obiajnosnijim putem.
- U drugom ekstremu to je beskonano posebna osebuj
nost koja pribavlja vaenje svojim pretenzijama, pa je po
vezana sa subjektivnim principom modernog svijeta (vidi
3
gore 124, bilj.) - No u modernim dramama i drugim um
jetnikim prikazima gdje ljubav spolova sainjava osnovni
interes, element proete hladnoe koji nalazimo u njima
dovodi se u vatru prikazane strasti s pomou potpune slu
ajnosti koja je povezana s njome, naime time da se cijeli
interes prikazuje kao da se osniva samo na ovima, to zaci
jelo moe biti od beskonane vanosti za ove, ali to nije po
sebi.
3. izd. 220 i dalje., 366 i dalje.
19
A: die
[UZ 162]
Brak
a/ Identitet svrha, interesa - svijest suglasnosti - ljubav ne istie jednu odreenu svrhu / posebno odreenje - ivjeti u toj suglasnosti, sve dijeli
ti, zajedniki se brinuti - osjetilna strana - uivanje - imo
vina, zajedniko upravljanje i upotreba - raati djecu - ta
koer i kad su brakovi neplodni - pomo u dnevnom i i
tavom ivotu, zajednika briga, uitak - meusobno razu
mijevanje i vrsto odreenje koje razlikuje u jednome ili
drugome.
/ Suglasnost - ono osjetilno dolazi [k odreenju] ljubavi,
jer - prirodnost - ivotnost - prirodno razliiti spol. ivot
se moe u sebi samome razlueno postaviti - ja.
/ doivotna veza - duhovna - openitost.
Sto hoe mukarac, to djevojka? - Ova mua; onaj enu. - Ona ga voli, zato? Jer e on postati njen
mu, jer treba da je uini enom; - ona treba da od njega
kao mua dobije svoje dostojanstvo, vrijednost, radost,
sreu kao supruga - a ta je da postaje ena. - Ljubav ona spoznaje ovaj interes za nju u muu - ovo je prven
stveno osjeaj djevojke. Mukarac zbog vee tvrdokornos
ti, samostalnosti izvan braka a/ djelomice za nj jo ravnodunije, kako stei enu, - / djelomice - naprotiv, isto ta
ko svojeglaviji, izbirljiviji tom supstancijalnom dalji partikulariteti. Zato se
oenio on [njome], ili se ona udala za njega? - Zbog tog
posebnog svojstva - prirodna ljepota, ljupkost, draest prijaznost spram mua - imovina, stale - upravo ovaj posebni karakter Kod izbora radi se srei itavog ivota - Svakako ali odreenje: sreu i nesreu dijeliti - Upravo brak treba
da stoji iznad sree i nesree. No srea jednoga s pomou
drugoga - Srea u braku kao takvom, ovisno karakteru Mogunost, ovisnost ove suglasnosti - od posebnog ka
raktera. Inae srea.
Sluajnost poznanstva - Nada da se svidi - sasvim
pojedinana crta - zgoda - Ako posebnost toliko pretee
- tada je dobar brak tome ovisan - Ovo posebno sai-
293
OBIAJNOST
njava posebnu zaljubljenost - U braku susreu se - ope

nito mu i ena - navikavanje - ak na brak - je nuno.
[uz 162 primjed.]
Strastvena ljubav i brak su neto dvojako a/ Strast - itava njegova samosvijest, sve strane njegova
bia samo ovo i samo u ovome odzvanja - i u posjedu ove
jedne sluajne osobe.
/ Brak (je) zatim osnova na kojoj se - time to je ono pri
vatno postiglo svoje pravo, interes za individualnu linost
- vri - djelatnost. Zajednitvo ivotne svrhe uope.
Dodatak. Kod naroda kod kojih se na enski spol obraa
neznatna panja, roditelji raspolau brakom prema svojoj samo
volji ne pitajui individue a ove to trpe budui da posebnost os
jeanja jo ne predstavlja nikakav zahtjev. Djevojci se radi samo
mukarcu a njemu nekoj eni uope. U drugim stanjima ono
odreujue mogu biti obziri na imovno stanje, koneksiju, poli
tike svrhe. Ovdje se moe postupati veoma nemilosrdno budu
i da se brak ini sredstvom za druge svrhe. U modernim vreme
nima se, naprotiv, kao jedino vano smatra subjektivno ishodi
te, zaljubljenost. Ovdje se zamilja da svako mora ekati dok ne
otkuca njegov as u kojemu svoju ljubav moe pokloniti samo
odreenoj individui.
163.
Obiajnosno braka sastoji se u svijesti ovom jedinstvu
kao supstancijalnoj svrsi, time u ljubavi, povjerenju i zajedni
tvu cijele individualne egzistencije - u kojem je uvjerenju i zbilj
nosti prirodni nagon snien na modalitet jednog momenta pri
rode koji je upravo u svom zadovoljenju odreen da nestane i
da se istakne duhovna veza u svom pravu kao ono supstancijalno, a time kao ono to je uzvieno iznad sluajnosti strasti i vre
menski posebnog nahoenja kao ono po sebi nerazrjeivo.
Da brak nije odnos nekog ugovora njegovu bitnom
temelju, primijeeno je gore ( 75), jer on je upravo to da
294
treba poi od stajalita ugovora, od linosti koja je samos

talna u svojoj pojedinanosti, da bi se ugovor ukinuo.
Identificiranje linosti, po kojemu je porodica jedna oso
ba a njeni lanovi akcidencije [su] (supstancija je, meu
tim, bitno odnos samo akcidencija prema 4 njoj - vidi Enciklop. filozof, znanosti, 985, jest obiajnosni duh koji je za
sebe - lien raznolikih spoljanjosti, to su u njegovu op
stanku, kao u ovim individuama i interesima pojave, koji
su odreeni u vremenu i na raznolike naine - kao lik is
taknut za predstavu, kao to su se tovali penati itd., te
uope sainjava ono u emu lei religiozni karakter braka
i porodice, pijetet. Dalja je jedna apstrakcija ako je ono
boansko, ono supstancijalno, rastavljeno od njegova op
stanka, pa su se tako takoer i osjeaj i svijest duhovnog
jedinstva fiksirali krivo kao takozvana platonska ljubav, to
je rastavljanje povezano sa samostanskim nazorom, po ko
jemu se moment prirodnog ivota odreuje kao ono upra
vo negativno, pa mu se time, upravo ovim rastavljanjem,
daje za sebe beskonana vanost.
[uz 163]
Brak je sveza svjesnih, onih koji reflektiraju.
a/ itav ivot, ne momentana veza.
_
/ Skrb, pregled opsega posljedica, pretpostavka djece,
/ Platonska ljubav - protiv osjeaja. - Moment prirod
nosti - Ono najvie ova duhovna suglasnost - Duh vai
kao ono najvie, na nain egzistencije duha: znanost, dra
va, umjetnost.
Dodatak. Brak se razlikuje od konkubinata time da se u
konkubinatu poglavito radi zadovoljavanju prirodnog nagona
dok je on u braku potisnut. Stoga se u braku bez stida govori
prirodnim dogaajima koji bi u vanbranim odnosima izazvali
osjeaj stida. Ali zato na brak po sebi treba paziti kao na neraskidiv; jer svrha braka je obiajna i stoji tako visoko da se sve
drugo prema njoj pojavljuje nenasilno i njoj potinjeno. Brak
ne treba biti ometan strau jer mu je ona podreena. Ali on je
neraskidiv samo po sebi, jer, kako kae Krist: samo radi tvrdoe
4
5
A: od. Promjena po Lassonu

3. izd. 150
OBIAJNOST
295
vaeg srca razvod je doputen.6 Poto brak sadri moment osje

anja, on nije apsolutan nego kolebljiv i u sebi ima mogunost
razvrgavanja. Ali zakonodavstva moraju ovu mogunost oteati
u najveoj mjeri i podravati pravo obiajnosti protiv proizvo
ljnosti.
164.
Kao to stipulacija ugovora ve za sebe sadri istinski pri
jelaz vlasnitva ( 79), tako sveano objavljivanje pristanka na
obiajnosnu vezu braka i njeno odgovarajue priznanje i po
tvrda po porodici i zajednici - (da s obzirom na to nastupa
Crkva, dalje je odreenje, koje se ovdje nee izvoditi) - sainja
va formalno zakljuivanje i zbiljnost braka, tako da je ta veza
konstituirana kao obiajnosna samo prethoenjem te ceremoni
je kao izvrenja onoga supstancijalnoga s pomou znaka jezika,
kao najduhovnijeg opstanka duhovnosti ( 78). Time je osjetilni
moment, koji pripada prirodnom ivotu, postavljen u svoj obi
ajnosni odnos kao posljedica i akcidentalnost koja pripada
spoljanjem opstanku obiajnosne veze, koja moe biti takoer
iscrpena samo u obostranoj ljubavi i pomoi.
Ako se pita za to to bi se moralo smatrati glavnom
svrhom braka da bi se iz toga mogla crpsti ili prosuditi za
konska odreenja, onda se pod tom glavnom svrhom razu
mije koja bi se od pojedinanih strana njegove zbiljnosti
morala uzeti kao bitnija od drugih. No nijedna strana za
sebe ne sainjava itav opseg njegova po sebi i za sebe bitkujueg sadraja, obiajnosnoga, pa moe nedostajati jed
na ili druga strana njegove egzistencije bez povrede biti
braka. - Ako se zakljuivanje braka kao takvo, kao svea
nost, ime se izrie i konstituira bit te veze kao obiajnos
noga to je uzdignuto iznad sluajnosti osjeaja i posebne
sklonosti, uzima kao spoljanja formalnost i takozvana pu
ka graanska zapovijed, onda nita ne preostaje tom aktu
doli da ima otprilike svrhu izgradnje i potvrivanja gra
anskog odnosa, ili da bude, ak, puka pozitivna
6
upor. Matija 19, 8; Marko 10,5.
296
proizvoljnost neke graanske ili crkvene zapovijedi, koja

je ne samo sporedna za prirodu braka nego koja takoer ukoliko dua zbog zapovijedi pridaje neku vrijednost tom
formalnom zakljuivaniu i ukoliko se smatra kao prethod
ni uvjet meusobnog potpunog podavanja - takoer prlja'
moralno shvaanje ljubavi, pa se, kao neto strano, protivi
prisnosti tog jedinstva. Takvo mnjenje, budui da ima pre
tenziju da dade najvii pojam slobode, prisnosti i savren
stva ljubavi, nijee, tavie, ono obiajnosno ljubavi, vie
suzdravanje i zapostavljanje pukog prirodnog nagona,
to je ve na prirodni nain sadrano u sramu, pa je odre
enom duhovnom svijeu uzdignuto do istote i stege.
Poblie je onim nazorom odbaeno obiajnosno odree
nje koje se sastoji u tome da se svijest iz svoje prirodnosti i
subjektiviteta pribira u misao supstancijalnoga, i umjesto
da za sebe jo uvijek zadri ono sluajno i proizvoljnost
osjetilnog nagnua, oduzima toj proizvoljnosti sponu i
predaje je supstancijalnome obavezujui se penatima, a
osjetilni moment od onoga istinskoga i obiajnosnoga i
priznanja sveze kao obiajnosne sniava samo na uvjeto
vani. Drskost i razum, koji je potpomae, jest ono to ne
moe shvatiti spekulativnu prirodu supstancijalnog odno
sa, a njoj, meutim, odgovaraju obiajnosna neiskvarena
dua, kao i zakonodavstva kranskih naroda.
[uz 164]
Suglasnost svjesnih - opstanak
a/ u govoru - obavezno za volje
/ obiajnosno, kao duhovno, tako izreeno i razlikovano
takvim opstankom.
Kod prostog ugovora nema nikakve razlike da li je
stipulacija ili neposredno predavanje. Ovdje je, meutim,
onim izraen njegov duhovni karakter. Duhovno jedinstvo
ono prvo [uz 164 primjed.]
Sofistika - kao dokaz - zahtijeva - ljubav vjeruje duhovna svijest - Djevojka predaje svoju ast - mukarac
' Lasson: verunreinige, Bilj. njem. izd.
297
OBIAJNOST
ne - Jer mukarac ima jo drugo podruje svoje obiajnos

ne djelotvornosti, u dravi - djevojka ne - nego njena obiajnost egzistira bitno u branom odnosu - Nejednako, sa
strane mukarca ne ovaj dokaz - Ljubav - moe uiniti
razliitije zahtjeve nego brak U ljubavi kao takvoj - sve je u jednom - nerazlueno - osjetilno i obiajnosno. Ali upravo brak utvruje od
nos da je ono osjetilno samo kao posljedica - U pristaja
nju na brak priznaje djevojka takoer ovo - Lucinde
Dodatak. Da je ceremonija zakljuenja braka suvina i da
je formalnost koja bi mogla biti naputena jer je ljubav ono supstancijalno, i da ak ovom sveanou gubi na vrijednosti, tvrdi
Friedrich von Schlegel u Lucindi, kao i jedan njegov sljedbenik
u pismima jednog neimenovanog (Lbeck i Leipzig 1800).8 ul
no predavanje se tamo predstavlja kao ono to je zahtijevano za
dokaz slobode i iskrenosti ljubavi, argumentacija koja nije stra
na zavodnicima. odnosu mukarca i ene treba primijetiti da
djevojka u ulnom predavanju gubi svoju ast to nije sluaj
kod mukarca koji ima jo jedno drugaije polje svoje obiajne
djelatnosti nego to je porodica. Odreenje djevojke postoji bit
no samo u odnosu braka; Zahtjev je dakle da ljubav sauva lik
braka i da razliiti momenti koji su u ljubavi dobiju istinski um
ni uzajamni odnos.
165.
Prirodna odreenost obaju spolova dobiva s pomou svo
je umnosti intelektualno i obiajnosno znaenje. To je znaenje
odreeno razlikom u kojoj se obiajnosni supstancijalitet kao
pojam po sebi samome cijepa, da bi iz nje zadobilo svoju ivost
kao konkretno jedinstvo.
8
de.
Fr. Schleiermacher, Vertraute Briefe ber Friedrich Schlegels Lucin
298

[UZ 165]
Cid, str. 30
Tajna je - mo ena
Na naa muka srca,
Ta tajna lei u njima
Duboko skrivena, Gospodu Bogu,
Vjerujem, samom neistraiva. /To pak ba ne./
Ako bude onog velikog dana,
Koji e jednom pretraiti sve greke,
Bog pretresati srca ena,
Nai e on ili sve
Krivim ili jednako nevinim;
Tako je zamreno njihovo srce.*
ena - djeja priroda - pojavljuje [se] kao nekonzekventna - raspoloenje, sluajnost - ali kod mukarca nae
la Mukarac - snaga - u sebi diferentan - svojeglavost
- i openitost
166.
Ono jedno stoga je ono duhovno, kao ono to sebe razdva
ja u osobnu samostalnost koja bitkuje za sebe i u znanje i htije
nje slobodne openitosti, samosvijest pojmovne misli i htijenje
* Prijevod pjesme uinjen je doslovno, bez ikakvih poetskih
pretenzija, a u Hegelovim marginama pjesma je ovako zapisana:
Das Geheimnis ist-der Weiber,
Macht auf unsre Mannerherzen,
Dies Geheimnis steckt in ihnen
Tief verborgen, Gott dem Herrn,
Glaub ich, selber unerforschlich. /Das nun
eben nicht./
Wenn an jenem grossen Tage,
Der einst aufsucht alle Fehle,
Gott der Weiber Herzen sichtet,
Findet er entweder alle
Strflich oder gleich unschuldig;
So verflochten ist ihr Herz.
Bilj. prev.
OBIAJNOST
299
objektivne konane svrhe; - ono drugog ono duhovno koje se

odrava u slozi kao znanje i htijenje supstancijalnoga u obliku
konkretne pojedinanosti i osjeaja; - ono prvo u odnosu prema spolja neto mono i djelatno; ovo drugo pasivno i subjek
tivno. Muu je stoga i zbiljski supstancijalni ivot u dravi, zna
nosti i slino, te inae u borbi i radu sa spoljanjim svijetom i sa
sobom samim, tako da on samo iz svog razdvajanja zadobiva sa
mostalnu slogu sa sobom, iji mirni zor i osjeajnu subjektivnu
obiajnost ima u porodici, u kojoj ena ima svoje supstancijalno
odreenje, a u tom pijetetu svoje obiajnosno uvjerenje.
Pijetet je stoga, u jednom od svojih najuzvienijih
prikaza, izreen u Sofoklovoj Antigoni, prvenstveno kao
zakon ene, pa je prikazan kao zakon osjeajnog subjek
tivnog supstancijaliteta, unutranjosti, koja jo nije postig
la svoje potpuno ozbiljenje, kao zakon starih bogova, pod
zemlja, kao vjeni zakon, kojemu nitko ne zna odakle se
pojavio, i u suprotnosti spram javnog zakona, zakona
drave; - suprotnost koja je najvia obiajnosna i stoga
najvia tragina, pa je ovdje u enstvenosti i muevnosti
individualizirana; usporedi Fenomenologiju duha, str.
383. i dalje, 417. i dalje.9
[uz 166]
Biljka, ivotinja Nerazdvojen individualitet.
U sebi razliku, razdvojenost i openitost.
Znanost, umjetnost, poezija.
Gdje ene i mladost upravljaju dravom, drava up
ropatena. Streme subjektivitetu - ove osobe Mnjenje opemu - ne ono objektivno. Entuzija
zam - Ideali, Shiller.
Dodatak. ene svakako mogu biti obrazovane ali za vie
znanosti, filozofiju i izvjesne produkcije umjetnosti, koje izisku
ju neto ope, one nisu stvorene. ene mogu biti dosjetljive,
imati ukus i ljupkost, ali nemaju ideale. Razlika izmeu mukar
ca i ene je razlika ivotinje i biljke: ivotinja vie odgovara ka
rakteru mukarca, biljka vie karakteru ene, jer je ona vie mir9
Bd. 3, str. 328 i dalje, 351 i dalje
300
no razvijanje koje odrava neodreenije jedinstvo osjeanja pre

ma svom principu. Ako ene stoje na vrhu vlasti onda je drava
u opasnosti, jer one ne djeluju prema zahtjevima openitosti ne
go prema sluajnim sklonostima i mnijenju. Obrazovanje ena
se deava, ne zna se kako, ujedno kroz atmosferu predstave, vie
kroz ivot nego sticanjem znanja, dok mukarac svoj poloaj po
stie samo tekovinom misli i mnogim tehnikim nastojanjima.
167.
Brak je bitno monogamija, jer je linost neposredna isklju
iva pojedinanost, ona koja se stavlja i predaje u taj odnos, ija
istina i prisutnost (subjektivni oblik supstancijaliteta) proizlazi,
dakle, samo iz meusobnog nepodijeljenog predavanje te li
nosti; ova stie svoje pravo da u drugome bude svjesna sebe sa
me samo ukoliko je drugi kao osoba, tj. kao atomna pojedina
nost u ovom identitetu.
Brak, a bitno monogamija, jedan je od apsolutnih
principa na kojima poiva obiajnost neke zajednice; os
nivanje braka navodi se stoga kao jedan od momenata bo
anskog ili herojskog utemeljivanja drava.
[uz 167]
Poloaj ene - je domaica - tako kao ova osoba prirodnost - i to trajni odnos. Vie ena - podreenost nejednakost - volja mua, davanje prvenstva, u redu - ali
volja - odnos ukazivanja naklonosti - djeca, nekoj drugoj
eni dana prednost - Ono posebno preferirano - proizvo
ljnost - pribavljanje vanosti u posebnosti spram davanja
prvenstva.
ene na Orijentu upravljaju, ne brinu se za domain
stvo, nego ropkinje - Domainstvo patrijarhalno, monarhijsko - Gospodarenje, odreivanje, nadgledanje - sastav
ljeno od pojedinanosti - Vie konkubina - povezuju se
uz fiziki odnos - ne priznavanje. Jedna ena domaica Dva ekstrema:
a/ mnogoenstvo - ene ropkinje; - moraju se udvarati
muu
OBIAJNOST
301
/ vitetvo - beskonano uzdizanje ene - idealitet - reli

gija Slobodna, nepodijeljena ljubav - ast personalnosti.
- Mu po svojem individualitetu - enu kao sebi jednaku
potivati i postaviti - ne vie - kao u vitetvu da mu je e
na gotovo religija - zbog nje - sebi stvoriti - borbu, besko
nane pustolovine, junatvo - ili galanterija u modernim
dravama - intrige - ena se odnosi prema linosti - a ne
prema onom po sebi i za sebe openitom drave Jednakost, ista prava i dunosti - Mu ne treba da
vie vai nego ena - ne nie - u ropstvu - ili mnogoenstvu zadrava jo svoj individualitet za druge Beskonano vano - ili zajedniko politikom stanju
- Spram stanja Zakona koji se tiu porodice - Gdje je ras
tava braka sasvim laka - kao u vrijeme Cicerona - ele
ment raspadanja drave - Ako je rastava apsolutno zabraijena, katoliki brak - moment uvjerenja - refleksije ne
zadovoljava - obiajnosna - boanska veza - Vii i nii
stalei - kod ovog uvjerenja samo supstancijalni odnos.
Objektivitet individualiteta a/ u despotskom odnosu
ne objektivan - otuda ne obiajnostan - tiranski - proiz
voljnost - ostaje u sebi zatvoren, nije ju istinski kao poseb
nu napustio - zadrava sebe u sebi - / U vitetvu i galan
teriji samo kao posebni individualitet objektivno - ne ne
to vie - sluga svoga posebnog individualiteta.
168.
Budui da je, nadalje, ta sebi samoj beskonano vlastita
linost obih spolova, ona iz ijeg slobodnog predavanja proizla
zi brak, on mora biti zakljuen ne unutar ve prirodno-identinog, poznatog i u svakoj pojedinanosti prisnog kruga, u koje
mu individue meusobno nemaju sebi samoj svojstvenu linost,
nego su iz odijeljenih porodica i izvorno su razliite linosti.
Brak meu krvnim roacima stoga je suprotan pojmu po koje
mu je brak obiajnosni postupak slobode, a ne sveza neposred
ne prirodnosti i njenih nagona, dakle suprotan je i istinskom
prirodnom osjeaju.
302
Ako se brak sam promatra ne kao utemeljen u pri

rodnom pravu, ve prosto kao utemeljen u prirodnom
spolnom nagonu i kao proizvoljan ugovor, a isto tako ako
se za monogamiju navode spoljanji razlozi, ak iz fizikih
odnosa broja mukaraca i ena, i isto tako, ako se za za
branu braka medu krvnim roacima navode samo tamni
osjeaji: onda je tome osnov obina predstava prirod
nom stanju i prirodnosti prava, te nedostatak u pojmu umnosti i slobode.
[uz 168]
Povlaenje sebe u sebe
Novu porodicu osnivati iz poetka to se daje, mora biti cjelina, za sebe bitkujua indi
vidua - samostalna pojedinanost; to je ve sjedinjeno,
ne daje sebe tosti
Spol - prirodna razlika - Duh potpune krvne razlii
Sjedinjenje najrazdvojenijega ne nalazi se - duhov

no osjeajno sjedinjenje - sastoji se od priopenja, nalae
nja tek sebe, od beskonano mnogo pojedinanosti - to
je ve poznato, ne zanima, to se ve posjeduje - tek sebi
otkriti - razumjeti - iznenaditi Braa i sestre - bespolni odnos - ne svjesno, ivo je
dinstvo, koje me stavlja u prisnost
Dodatak. Ponajprije je brak izmeu krvnih srodnika ve
protivstavljen osjeaju stida, ali ovo podozrenje je opravdano u
pojmu stvari. Ono to je, naime, ve sjedinjeno ne moe biti sje
dinjeno tek kroz brak. Sa strane puko prirodnog odnosa je po
znato da spolna openja unutar jedne porodice ivotinja daju
loije plodove, jer ono to se treba sjediniti mora biti neto to je
prethodno razdvojeno; Snaga raanja kao duha je utoliko vea
ukoliko su vee suprotnosti iz kojih se ona ponovo proizvodi.
Prisnost, poznanstvo, navika zajednikog ina ne mora biti prije
braka: ona treba da se pronae tek u njemu a ovo nalaenje ima
utoliko veu vrijednost ukoliko je bogatije i ukoliko vie dijelo
va ima.
OBICAJNOST
303
169.
Porodica ima kao osoba svoj spoljanji realitet u vlasni
tvu, u kojemu njena supstancijalna linost opstoji samo kao u
imovini.
B. Imovina porodice
170.
Porodica nema samo vlasnitvo nego za nju kao opu i po
stojanu osobu nastupa potreba i odreenje jednog posjeda koji
ostaje i koji je siguran, imovine. U apstraktnom vlasnitvu pro
izvoljni moment posebne potrebe pukog pojedinca i sebinost
poude mijenja se ovdje u brigu i stjecanje za zajednitvo, u obiajnosno.
Uvoenje vrstog vlasnitva javlja se u vezi s uvoe
njem braka u kaama osnivanju drava, ili u najmanju
ruku drutvenog uljuenog ivota. - U emu se inae sas
toji ona imovina i koji je istinski nain njezina utvriva
nja, pokazuje se u sferi graanskog drutva.
[uz 170]
Jedna osoba - ne posebna ovdje u pogledu odnosa
osobe prema vlasnitvu - meusobno predstavljena samo
kao vlasnitvo osoba ovjek - individua je neto - objekt - kao porodica
Obiajnosno vlasnitvo Za porodicu respekt - skrb - u slubi - moe se do
pustiti da se individua brine za sebe, ali za porodicu ov
jek se zauzima, - najbolje preporuka za unapreivanje
itd., otac porodice - ne prosto, jer mnogi koji su njime
zbrinuti, nego - njegov interes, njegova svrha, njegova svi
jest nije sebina - ne pojedinac kao takav - nego neto op
e.
Spreavanje, prekidanje prohtjeva - pojedinanost Pijetao ne jede nita sam - trai kokoke i pilie - dirljivo -
304
171.
Porodicu, kao pravnu osobu, spram drugih treba da zastu

pa mu kao njena glava. Nadalje, njemu prvenstveno pripada
stjecanje prema spolja, briga za potrebe, kao i dispozicija i up
ravljanje porodinim imutkom. Taj je imutak zajedniko vlas
nitvo, tako da nijedan lan porodice nema posebnog vlasni
tva, ali svaki ima svoje pravo na ono zajedniko. Ovo pravo i
ona dispozicija koja pripada glavi porodice mogu, meutim, do
i u koliziju, budui da je u porodici jo ono neposredno obiajnosnog uvjerenja ( 158) otvoreno oposebljavanju (Besonderung) i sluajnosti.
[uz 171]
Glavno odreenje zajednitvo - Ovo ovdje umno i bitno,
to ono nije meu samostalnima.
172.
Brakom se konstituira nova porodica, koja je neto za sebe
samostalno spram loza ili kua iz kojih je proizala; veza s nji
ma temelj je prirodno krvno srodstvo, a novoj porodici obiajnosna ljubav. Vlasnitvo neke individue stoji otuda takoer u
bitnoj vezi s njenim branim odnosom, a samo u daljoj vezi s
njenom lozom ili kuom.
Brani ugovori, ako u njima lei ogranienje zajed
nitva dobara branih drugova, odreivanje stalnog prav
nog zastupnika ene i sl., imaju utoliko smisla ukoliko su
upravljeni na sluaj diobe braka prirodnom smru, rasta
vom i si. te ukoliko su pokuaji osiguranja, ime u takvom
sluaju razlinim lanovima ostaje njihov udio u onome
zajednikome.
[uz 172]
Istinski odnos u opemu - zajednivo dobara. ena i
mu sainjavaju potpuno samostalnu porodicu. ena na-
OBIAJNOST
305
puta oca i majku i postaje privrena muu - kao to Bibli

ja ovo je doista.
Rimski odnos lo - povratak enine imovine njenoj
porodici - ako je ona odmah imala djecu No konanost - mogunost diobe - sluajnost, po
sebnost - mu rasipnik, mu ili ena se odvaja Dodatak. U mnogim zakonodavstvima je utvren iri krug
porodice, i on se smatra bitnom vezom, dok se druga veza sa
svake posebne porodice, naprotiv, smatra nevanom. Tako je u
starom rimskom pravu ena u labavom braku, u bliem odnosu
prema njenim srodnicima nego prema djeci i muu a u vremeni
ma feudalnog prava je odranje onog splendor familiae inilo
nunim da su u to uraunati muki lanovi i da kao glavna stvar
vrijedi cjelina porodice, dok je novoformirana, naprotiv, iezla.
Uprkos tome, svaka nova porodica je ono bitnije prema iroj ve
zi krvnoga srodstva, a brani drugovi i djeca obrazuju jedinstve
no jezgro u suprotnosti prema onome to se u izvjesnom smislu
takoer naziva porodicom. Imovinski odnos individua stoga
mora imati bitniju povezanost sa brakom nego sa irim krvnim
srodstvom.
C. Odgoj djece i razrjeenje porodice
173.
U djeci postaje jedinstvo braka - koje je kao supstancijalno samo prisnost i nastrojenost, a kao egzistentno u oba subjek
ta razdvojeno - kao samo jedinstvo jedna za sebe bitkujua eg
zistencija i predmet, to ga oni ljube kao svoju ljubav, kao svoj
supstancijalni opstanak. - Po prirodnoj strani pretpostavka ne
posredno opstojeih osoba - kao roditelja - postaje ovdje rezul
tatom - tok koji se odvija u beskonanom progresu pokoljenja
koja sebe stvaraju i pretpostavljaju - nain kako u konanoj pri
rodnosti jednostavni duh penata prikazuje svoju egzistenciju
kao rod.
Dodatak. Izmeu mukarca i ene odnos ljubavi jo nije
objektivan; jer ako je osjeanje takoer supstancijalno jedin20 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
306
stvo, onda ono jo nema nikakvu predmetnost. Neto takvo ro

ditelji tek postiu u njihovoj djeci u kojoj pred sobom imaju cje
linu sjedinjenja. Majka u djetetu voli mua a on u njemu supru
gu; u njemu oboje imaju svoju ljubav. Dok je imovina jedinstvo
samo u nekoj vanjskoj stvari, ono je u djeci u neemu duhov
nom u kojemu su roditelji voljeni i koji vole.
174.
Djeca imaju pravo da budu othranjena i odgojena iz za
jednike porodine imovine. Pravo roditelja na usluge djece kao
usluge temelji se ha onome zajednikome porodine brige uop
e i ograniava se time. Isto se tako pravo roditelja nad proizvoljnou djece odreuje svrhom da se ona dre u stezi i odgaja
ju. Svrha kazni nije pravednost kao takva, nego je subjektivne,
moralne prirode, zastraivanje slobode, koja je jo obuzeta u
prirodi, te uzdizanje onoga opega u njihovu svijest i njihovu
volju.
[uz 174]
Stega - pomou autoriteta i osjetilnosti - Stega - na
podruju osjetilne prirode, prirodne volje - neposredrtb
susretanje na ovom putu ovisnosti - Mo roditelja koj'oj
je ta strana ovisna - Mo ujedno proeta obiajnosnim
motivom - Um svijetli ujedno kroz mutno i u njemu poga
a umnu samostalnost - s time se povezuje djetetova dua
- Mo, pojava obiajnosne moi - u nainu moi nad
ovisnou djeteta Upravo ovaj autoritet, ovo uvstvo njihove podree
nosti - Nesamostalnost - Potreba duhovne svijesti spram
njegove prirodne egzistencije - elja da se bude velik u
kojoj se djeca odgajaju.
OBIAJNOST
307
djece mogu zato imati samo svrhu odgoja i na to se odnose: ona

ne moraju htjeti da budu neto za sebe jer je uope najneobiajniji poloaj robovski poloaj djece. Glavni moment odgoja je
stega, koja ima smisao slamanja samovolje djeteta da bi se time
iskorijenilo ono puko ulno i prirodno. Ovdje se ne mora misliti
da se na kraj izae tek samo sa dobrotom; jer upravo neposred
na volja djeluje prema neposrednim pomislima i prohtjevima a
ne prema razlozima i predstavama. Ako se djeci predoe razlozi
onda se djeci preputa da li e dopustiti da oni vae i zato se sve
stavlja u njihovu proizvoljnost. Na to da roditelji sainjavaju
ono ope i bitno, prikljuuje se potreba poslunosti djece. Ako
nije zadovoljen osjeaj podreenosti, koji kod djece proizvodi
enju da odrastu, onda nastaje brzopletost i naduvenost.
175.
Djeca su po sebi slobodna, a ivot je neposredni opstanak
samo te slobode, ona stoga ne pripadaju ni drugima ni roditelji
ma kao stvari. Njihov odgoj ima, s obzirom na porodini odnos,
pozitivno odreenje: da se obiajnost u njima dovede do nepos
rednog osjeaja, koji je jo bez suprotnosti, i da dua u tome,
kao u temelju obiajnosnog ivota, svoj prvi ivot proivi u lju
bavi, povjerenju i poslunosti - ali zatim, s obzirom na isti od
nos, negativno odreenje da se djeca iz prirodne neposrednosti,
u kojoj se izvorno nalaze, uzdignu do samostalnosti i slobodne
linosti, a time do sposobnosti da istupe iz prirodnog jedinstva
porodice.
[uz 178]
Ropski poloaj rimske djece jedna je od institucija
koja ovo zakonodavstvo najvie kalja, a to vrijeanje obiajnosti u njenom najunutarnjijem i najnjenijem ivotu
jedan je od najvanijih momenata za razumijevanje svjetskopovijesnog karaktera Rimljana i njihova pravca prema
pravnom formalizmu. - Nunost da se bude odgojen op
stoji u djeci kao vlastito uvstvo da u sebi, kakva jesu, bu
du nezadovoljna - kao nagon, pak, da se pripada svijetu
odraslih, koji ona nasluuju kao neto vie, to je elja da
se odraste. Pedagogija igre uzima ve ono djeje samo kao
Dodatak. Ono to ovjek treba da bude to on nema iz in

stinkta nego to mora tek stei. Na tome se zasniva pravo djeteta
da bude odgajano. Isto tako je sa narodima u patrijarhalnim
vladavinama: ovdje se ljudi hrane iz magacina i ne smatraju se
samostalnim i punoljetnim. Poslovi koji se mogu zahtijevati od
20*
308
neto to bi po sebi vrijedilo, daje to tako djeci, pa sniava

njima i sebi samoj ono ozbiljno na djetinjast oblik, to ga i
sama djeca malo potuju. Dok ona tako tei da ih u ne
dovrenosti, u kojoj se ona osjeaju, predstavi, naprotiv,
kao dovrena i da ih u tome naini zadovoljnima, dotle
njihovu pravu i vlastitu bolju potrebu smeta i oneiuje,
pa prouzrokuje dijelom nezainteresiranost i tupost za supstancijalne odnose duhovnog svijeta, dijelom prezir ljudi,
jer su se oni njima kao djeci sami predstavili kao djetinjas
ti i prezrivi, a zatim tatinu i uobraenost, koja se naslau
je vlastitom osobitou.
[uz 175]
- da su djeca uivala ljubav roditelja, da su u njoj
ivjela, - loim roditeljima oduzeti djecu da bi se bolje odgajila, (oduzeti) upropaavanju - No ljubav je roditelja
prema djeci jedinstvena - prirodna veza - prirodno jedin
stvo - Dijete pije na majinim grudima - prima sve od nje,
bez zahvalnosti, bez svijesti - Ovo jedinstvo s ljudima tako
osjeajno - tj. u subjektivitetu kao ovome doivljeno, na
vika - Osjeaj ljubavi - ova suglasnost s ljudima uinjena
prirodom - Obiajnosni elementi poloeni u subjekt, u
njemu kao ovom hvataju korijen Strogo pravo - i dunost - Subjekt prema linosti sloboda - i graanin drave.
Dodatak. Kao dijete ovjek mora biti okruen ljubavlju i
povjerenjem roditelja a ono umno mora se u njemu pojaviti kao
njegov najvlastitiji subjektivitet. U prvo vrijeme je vaan prete
no majin odgoj, jer obiajnost mora u dijete biti usaena kao
osjeanje. Potrebno je primjetiti da u cjelini djeca manje vole
roditelje nego roditelji djecu jer djeca idu ususret samostalnosti
i jaaju, imaju dakle roditelje iza sebe, dok roditelji u djeci po
sjeduju objektivnu predmetnost njihove veze.
176.
Budui da je brak samo neposredna obiajnosna ideja,
imajui, prema tome, svoju objektivnu zbiljnost u prisnosti sub-
OBIAJNOST
309
jektivne nastrojenosti i osjeaja, zato u tome iei prva sluajnost

njegove egzistencije. Kao to ne moe biti prisile da se stupi u
brak, isto tako ne opstoji inae samo pravno pozitivna veza koja
bi mogla subjekte odrati zajedno kad nastanu oprena i nepri
jateljska uvjerenja i postupci. Potreban je, meutim, trei obi
ajnosni autoritet, koji utvruje pravo braka, obiajnosnog supstancijaliteta, spram pukog mnjenja takvih uvjerenja i spram
sluajnosti pukog privremenog raspoloenja itd., te koji to [ras
poloenje] razlikuje od totalnog otuenja, pa to otuenje kon
statira da bi se tek u tom sluaju mogao rastaviti brak.
[uz 176]
Razrjeenje porodici a) obiajnosno ) nuno
a) sluajnost uvjerenja
) punoljetnost djece
) prirodno - smru - nasljedstvo
Razrjeenje ove pojedinane porodice nastupa ope,
dalje, krvno srodstvo - Gdje je ova pojedinana razrijee
na - (a) nikakva opa vie ne opstoji - kamo s imovinom?
Osvijestiti ono obiajnosno, religiozno, pridravanje
ovoga spram mnjenja i sluajnog raspoloenja
Dodatak. Budui da brak poiva samo na subjektivnom
sluajnom osjeanju, on moe biti razvrgnut. Drava, naprotiv,
nije podvrgnuta razdvajanju jer poiva na zakonu. Brak svaka
ko treba biti neraskidiv, ali to ovdje ostaje samo pri trebanju.
Ali time to je on neto obiajno on ne moe biti raskinut samo
voljom nego samo obiajnim autoritetom, pa bio on crkva ili
sud. Ako se dogodilo totalno otuenje, kao na primjer brako
lomstvom, onda i religijski autoritet mora dopustiti razvod bra
ka.
177.
Obiajnosno razrjeenje porodice jest u tome da djeca, od
gojena do slobodne linosti, budu priznata u punoljetnosti kao
pravne osobe i da budu sposobna da imaju djelomice vlastito
slobodno vlasnitvo, djelomice da osnuju vlastite porodice - si-
310
novi kao starjeine, a keri kao ene - da osnuju porodicu u ko

joj je sada njihovo supstancijalno odreenje, spram kojega od
stupa njihova prva porodica kao samo prvi temelj i polazite, a
jo manje ima ikakva prava apstraktum loze.
178.
Prirodno razrjeenje porodice smru roditelja, osobito mu
a, ima za posljedicu nasljedstvo u pogledu imovine; po svojoj
biti stupanje u vlastiti posjed po sebi zajednikog imanja - stu
panje koje s daljim stupnjevima srodstva i u stanju raspadanja
graanskog drutva, to osamostaljuje osobe i porodice, postaje
utoliko neodreenije ukoliko se vie gubi misao jedinstva i uko
liko svaka porodica naputa preanje porodine odnose osni
vajui novu samostalnu porodicu.
Pomisao da se kao razlog nasljedstva smatra okol
nost da smru imovina postaje dobro bez gospodara i da
kao takvo pripada onome koji ga sebi prvi prisvoji, a to e
zaposjedanje zacijelo izvriti veinom roaci kao obino
najblia okolina, pa se taj obini sluaj zatim, radi reda,
pozitivnim zakonima uzdie do pravila - ta pomisao ne
uzima u obzir prirodu porodinog odnosa.
[uz 178]
Heinec [cius] Ant. [tiquitatum Romanorum liber I] p.
10
530., liberum olim erat, filios uti occidere, ita exheredare.
Nasljedstvo. Kao prijelaz vlasnitva na drugi indivi
duum apstraktno - moe prijei samo voljom - Fichte:
primus occupans - Pravo djece da budu od toga ishranjena, odgojena, samo toliko koliko je za to nuno, ne imovi
na - No ukoliko ve odgojena - pretpostavljati volju rodi
telja ili roaka otet) mogu htjeti nepravo - ) kod daljih
roaka uope ne pretpostavljati apsolutni razlog nasljed
stva - Naslijeeno pravo nesretni kapital - Sve neureeno
a) apsolutni odnos - brak i djeca - zajedniko imanje
10
ubiju.
Slobodnima je nekad priliilo da svoju djecu razbatine kao i da ih
OBIAJNOST
311
) - ako ve ovaj odnos nije apsolutan - meusobna spoljanjost - ena jo pripada svojoj porodici - imovina mu
a ili ene pripada porodici - Samostalna osoba za sebe.
Ako (je) nasljedstvo stjecanje bez gore odreenih
vrsta - isto tako bez rada - pojavljuje se stjecanje kao slu
ajnost prosto spoljanjih odnosa - u patrijarhalnom od
nosu jednostavno - ali iznad toga odnosi spoljanje Patrijarhalni] princip odravanja porodice, - njiho
va poloaja i sjaja - unesen u graansko drutvo, dravu ) graansko drutvo - princip imovina - svaka porodica
samostalno - imovinu samo kapital sebi stei radom, dje
latnou ) Drava - vaenje, imovina - u vezi i s pomo
u veze sa zajednicom - apsolutna veza - ne porodice lanovi porodice u ovim povezanostima, svrhe - uvjerenje,
najvia svrha razdvojeni - tada sluajni dobitak - iz pri
rodnog - tj. bez znaenja one svrhe - odnosa.
Uvjerenje, ljubav samo u povezanosti porodice koja
zajedno ivi - Bila bi to spoljanja povezanost bez due i
uvjerenja - sluajni dobitak - ujaka [?] naslijediti u isto
noj Indiji Osnova testamenta - razrijeenost - razdvojenost
porodine veze.
a) kod Rimljana ve od roenja nikakav obiajnosni od
nos - Cicero - jedna ena za drugom, bogatija, Dos, ljep
a - glupa ponovno otjerana.
) ali dalje - namjesto ove itave sluajnosti kao spolja
nje, prirodne - ona subjektivne proizvoljnosti - Ja ne mo
gu zapovijedati za budunost.
) dakako apstraktno
) No ja nisam povrijeen neizvravanjem - Pravo
osoba neposredni opstanak ako nisu meusobno priznate.
179.
Tim raspadanjem nastaje sloboda za proizvoljnost indivi
;
dua da se dijelom njihova imovina uope upotrijebi vie po nahodenju, mnjenjima i svrhama pojedinanosti, dijelom da se,
umjesto porodice odredi, tako rei, krug prijatelja, znanaca itd..
312
pa da se ta izjava s pravnim posljedicama nasljedstva dade u

testamentu.
U stvaranje takvog kruga, u kojemu bi lealo obiajnosno ovlatenje volje za dispoziciju imovinom, ulazi, po
glavito, ukoliko to dovodi sa sobom ve odnos prema tes
tiranju, toliko sluajnosti, proizvoljnosti, hotiminosti za
sebine svrhe itd. da je obiajnosni moment neto vrlo
maglovito. Priznavanje ovlatenja proizvoljnosti da se tes
tira postaje, pak, mnogo lake povodom za povredu obiajnosnih odnosa i za podla nastojanja i isto toliko zavis
nosti, kao to takoer daje priliku i ovlatenje ludoj proiz
voljnosti i podmuklosti da uz takozvana dobroinstva i po
klone, za sluaj smrti u kojemu moje vlasnitvo ionako
prestaje biti moje, vee uvjete tatine i gazdinskog mue
nja.
[uz 179]
Amicis omnia communia. - Apstraktno darivanje jo neizvreno, onaj koji ostavlja u testamentu ostaje jo
da uiva i ak u sposobnosti da slobodno raspolae - po
sljednja volja ima samo utoliko obavezatnosti koliko se
(doputa), tj. drutvo hoe dopustiti da vai - spoljanji
opstanak - ne s pomou sebe samog - opstanak
Uasu formalnosti pravo je podruje izlaganja u
majstorstvu oko testamenta - Ograniiti klauzulama - En
gleski sudovi - sasvim moralno prosuivanje to je po
sljednja volja Da volja Jer sluajnost - proizvoljnost - to bi, moglo, bilo bi
mogue - sluajnost valja spoznati iz njenih veza - Njene
okolnosti, takve i takve - to vie takvih, utoliko je vjero
jatnije - nijedna okolnost ne ini stvar nunom - takoer
je sluajna
Ako takvim formalnostima opstoji ovisna zbiljnost
ove vaee volje, uinjena je ponovo neim sluajnim dru
ge vrste - Ja treba da sve ispunim to im se prphtjelo zahti
jevati Stavljati uvjete nasljeivanja
313
OBIAJNOST
180.
Princip da lanovi porodice postaju samostalne pravne
osobe ( 177) doputa da unutar kruga porodice nastupi neto
od ove proizvoljnosti i razlike prirodnih nasljednika, ali to se
moe dogoditi samo veoma ogranieno, da se ne bi povrijedio
temeljni odnos.
Puka direktna pokojnikova proizvoljnost ne moe se
uiniti principom za pravo da se testira, da se ostavlja u
testamentu, naroito ne ukoliko ona stoji nasuprot supstancijalnom pravu porodice ija bi samo ljubav, tovanje
spram njenog nekadanjeg lana poglavito mogla biti ona
koja bi nakon njegove smrti uvaila njegovu proizvoljnost.
Takva proizvoljnost ne sadrava za sebe nita to bi treba
lo vie respektirati od samog porodinog prava; naprotiv.
Ostalo vaenje neke dispozicije posljednje volje bilo bi sa
mo u proizvoljnom priznanju drugih. Takvo joj se vaenje,
naroito, moe priznati samo utoliko ukoliko porodini
odnos u kojemu je ona, apsorbirana postaje dalji i nedjelotvorniji. No nedjelotvornost tog odnosa, gdje on zbiljski
opstoji, pripada neobiajnosnome, a proireno vaenje
one proizvoljnosti spram jednog takvog odnosa sadrava
u sebi slabljenje njegove obiajnosti. - No uiniti tu samo
volju unutar porodice glavnim principom reda nasljeiva
nja, pripadalo je prije spomenutoj okrutnosti i neobiajnosti rimskih zakona, po kojima je otac mogao i prodati
sina, te ako su ga drugi oslobodili, vraao se u vlast oca,
pa je tek nakon treeg osloboenja od ropstva bio zaista
slobodan - po kojima sin uope nije de jure bio punolje
tan i pravna osoba pa je kao vlasnitvo mogao posjedovati
samo ratni plijen, peculium castrense, a kad je onom tros
trukom prodajom i otputanjem izaao iz oeve vlasti, nije
s onima koji su jo ostali u porodinom ropstvu nasljei
vao bez stavljanja u testament; - isto tako da ena (ukoli
ko nije u brak stupila kao u ropski odnos, in manum conveniret, in mancipio esset, nego kao matrona) nije pripa
dala toliko porodici koju je sa svoje strane udajom osno
vala i koja je sada zaista njena koliko, naprotiv, onoj iz ko
je je potekla, pa je otuda bila isto tako iskljuena iz naslje-
ivanja imovine zaista njenih kao to ovi nisu nasljeivali

od nje kao ene i majke. - Da je ono neobiajnosno takvih
i drugih prava kraj osjeaja umnosti koji se nadalje budio
putem njegovanja pravosua, npr. s pomou izraza: bo
norum possessio (da je od ovoga opet razliito possessio
bonorum, pripada takvim znanjima koja ine uenog juris
ta) mjesto hereditas, Akcijom da se filia prekrsti u filius,
bilo mimoieno, ve je gore primijeeno ( 3, bilj.) kao a
losna nunost za suca da se ono umno na prepreden nain
prokrijumari protiv loih zakona, bar s nekim posljedica
ma. S tim je povezana strana nestabilnost najvanijih in
stitucija i nesreeno zakonodavstvo spram izbijanja zla,
koje odatle proizlazi. - Kakve je neobiajnosne posljedice
ovo pravo proizvoljnosti imalo pri pravljenju testamenta
kod Rimljana, dovoljno je poznato iz povijesti te Luciana i
drugih opisa. - U prirodi samog braka, kao neposredne
obiajnosti, lei mijeanje supstancijalnog odnosa, prirod
ne sluajnosti i unutarnje proizvoljnosti; - ako se sada
proizvoljnosti zbog ropskog odnosa djece i drugih spome
nutih i inae s time povezanih odreenja, naposljetku i
zbog lakoe rastave braka kod Rimljana priznaje prednost
spram prava supstancijalnoga, tako da je ak Ciceron - a
koliko li toga lijepoga on nije napisao Honestum i Deco
rum u svojim Officiis i svagdje drugdje! - spekulirao da
otpravi svoju enu kako bi mirazom nove ene platio svoje
dugove - onda je kvarenju obiaja utrt zakonski put, ili su,
naprotiv, zakoni njegova nunost.
Institucija nasljednog prava za odravanje i sjaj po
rodice s pomou supstitucija i porodinih Fideikomisa bilo da su keri iskljune iz nasljedstva u korist sinova ili
ostala djeca u korist starijeg sina, ili ope doputanjem da
nastupi nejednakost - povreuje djelomice princip slobo
de vlasnitva ( 62), a djelomice ona poiva na proizvo
ljnosti, koja po sebi i za sebe nema nikakva prava da se
prizna - poblie na misli da se hoe odrati ova loza ili ku
a, a ne isto tako ova porodica. No nije ova kua ili loza,
nego porodica kao takva jest ideja koja ima takvo pravo,
te se slobodom imovine i jednakou nasljednog prava od
rava obiajnosno oblije isto tako, kako se, tavie, poro
dice suprotnou odravaju. - U takvim institucijama, kao
OBICAJNOST
315
u rimskima, uope je krivo shvaeno pravo braka ( 172)

da je on potpuno osnivanje jedne vlastite zbiljske porodi
ce i da spram toga ono to znai porodica uope, stirps, *
gens, postaje samo apstrakcija, koja se s generacijama sve
vie udaljuje i sve manje ozbiljuje ( 177). Ljubav, obiajnosni moment braka, kao ljubav osjeaj je prema zbiljskim
prisutnim individuama, a ne prema apstrakciji. - Da se
razumska apstrakcija pokazuje svjetskopovijesnim princi
pom Rimskog Carstva, vidi dolje 356. - A da visoka poli
tika sfera dovodi pravo prvorodstva i stalne glavnice ipak
ne kao proizvoljnost nego nuno iz ideje drave, tome
dolje, 306.
[uz 180]
Rimski odnos
[uz 180 primjed.]
Htjeti uiniti porodicu nezavisnom od svih spoljanjih sluajnosti - U patrijarhalnom stanju ak promjene u
sretnim prilikama - ovdje treba za to upotrijebiti zakono
davstvo u kojemu je upravo slobodna linost - (punoljet
nost) - princip.
Leno - posjed nikakve vrste - takoer porodi[ni po
sjed] fidejkomisarno - vlasnitvo kneevske porodice jed
na je od karika lanca s pomou kojega je nastala drava
kao drava - beskonano vano a/ Vlasnitvo
/ Neotuivost
/ Majorat - nedjeljivost ena slui, za upotrebu je muu i da bi se irila porodica, - ako je on mrtav, izgubljena je njena korist, njeno
mjesto - oskudno, ovisi milosti njegovih sinova; ako
ona ima samo keri, ne sinove - zajedniko siromatvo,
nju nije zbrinuo. - Teki odnosi, sestre, udovice, ostavlje
ne na milost i nemilost tekoj, neobiajnosnoj sudbini nije zbrinuo ensku porodicu - ena nije supruga
a/ stalna nepunoljetnost - od pokoljenja do pokoljenja
/ Iskljuivanje keri; - Keri - nejednakost s braom * Stirps (lat.) deblo, pleme, porodica. - Bilj. prev.
316
keri kojima je potrebna pomo - jednaka sposobnost da se posjeduje vlasnitvo - Atena, Sparta - Ima iz starine
svoj izvor gdje su plemike keri
a/ nale sklonite i zbrinjavanje u domovima / u udaja
ma bile ograniene na njihov stale, i tako muevima nji
hova stalea nisu bile slobodne nikakve druge nego ovak
ve enidbe djevojkama bez imovine / Obiaji uope pat
rijarhalno - djelomice nemilosrdnost, neto poput sudbine
- djelomice - posjednik dobra (ima) manje potreba i
svrha da za njih potroi ne kao trgovac, nego kao otac svo
je porodice, da potroi sa svojima Teki odnosi, a/ Sestre siromane / ena u blagos
tanju - u oskudnim okolnostima nakon smrti svog mua,
njeno stanje nema nita osim dostojanstva, matrona.
Dodatak. Kod Rimljana je u ranijim vremenima otac mo
gao razbatiniti svoju djecu kao to ih je mogao i ubiti; kasnije
oboje nije vie bilo doputeno. Ova nedosljednost onog neobiajnog i njegovog pretvaranja u obiajnost nastojala se dovesti
u sistem a ostajanje pri tom sainjava ono teko i pogreno u na
em nasljednom pravu. Testamenti se svakako mogu dopustiti
ali pri tom gledite mora biti to da ovo pravo samovolje nastaje
sa razilaenjem i udaljavanjem lanova porodice ili postaje ve
e, a da se takozvana porodica prijateljstva, koju stvara testa
ment, moe pojaviti samo u nedostatku blie porodice braka ili
djece. Sa testamentom je uope povezano neto neprijateljsko i
neprijatno, jer ja se u njemu izjanjavam ko su oni prema koji
ma sam naklon. Ali naklonost je proizvoljna; ona na ovaj ili
onaj nain moe biti iznuena pritvornou, moe biti povezana
za ovaj ili onaj glupavi razlog, pa se moe zahtijevati da se neko
ko je odreen testamentom podvrgne najveim niskostima. U
Engleskoj gdje su uope udomaene mnoge udne navike, za
testament su povezane mnoge glupave pomisli.
317
OBIAJNOST
Prijelaz porodice u graansko drutvo

181.
Porodica se razdvaja na prirodan nain, a uglavnom prin
cipom linosti, u mnotvo porodica, koje se meusobno odnose
kao samostalne konkretne osobe i stoga spoljanje. Ili momenti
koji su povezani u jedinstvu porodice kao u obiajnosnoj ideji,
koja je jo u njenom pojmu, moraju od njega biti otputeni u sa
mostalan realitet; - stupanj diferencije. Izraeno ponajprije ap
straktno, to daje odreenje posebnosti, koja se, dodue, odnosi
na openitost, tako da je ova - ali jo samo unutarnji - osnov i
stoga na formalan nain, koji se samo priinja u posebnome.
Taj refleksioni odnos prikazuje otuda ponajprije gubitak obiajnosti ili, budui da je ona nuno prividna (Enciklopedija filo
zof, znan., 64 i dalje, 81 i dalje)11 sainjava to pojavni svijet
obiajnosnoga, graansko drutvo.
Proirenje porodice kao njeno prelaenje u drugi pri
ncip jest u egzistenciji dijelom njeno mirno proirenje u je
dan narod - naciju, koja time ima zajedniko prirodno
podrijetlo, dijelom skupljanje razasutih porodinih zajed
nica, bilo s pomou vladajue sile, ili dobrovoljnog ujedi
njenja, koje je uvedeno s povezivajuim potrebama i uzajminim djelovanjem njihova zadovoljavanja.
Dodatak. Openitost ovdje ima za ishodinu taku samos
talnost posebnosti, pa izgleda da je time na ovom stajalitu iz
gubljena obiajnost, jer za svijest je zapravo identitet porodice
ono prvo, boansko i ono to nalae dunost. Ali sada se javlja
odnos da ono posebno treba da bude ono to je prvo za mene
odredujue, a time je obiajno odreenje ukinuto. Ali ja sam u
tome zapravo samo u zabludi, jer time to vjerujem da ostajem
pri onom posebnom, openitost i nunost povezanosti ipak os
taje ono prvo i bitno: ja sam dakle uope na stupnju privida i ti
me mi moja posebnost ostaje ono odredujue, to znai svrha da
time sluim openitosti koja zapravo zadrava posljednju mo
nada mnom.
11
3. izd. 112 i dalji; 131 i dalji. Bilj. njem. izd.
318
Drugi odsjek
GRAANSKO DRUTVO
182.
Konkretna osoba, koja je sebi svrha kao posebna, kao cje
lina potreba i pomijeanost prirodne nunosti i proizvoljnosti,
jedan je princip graanskog drutva - ali posebna osoba, kao
bitno u vezi s drugom takvom posebnosti, tako da se svaka po
sredovana s pomou druge i ujedno naprosto samo oblikom op
enitosti, drugim principom, ini vaeom i zadovoljava.
Dodatak. Graansko drutvo je razlika koja stupa izmeu
porodice i drave, premda njegovo obrazovanje slijedi kasnije
nego obrazovanje drave; jer kao diferencija ono pretpostavlja
dravu koju ono mora imati pred sobom kao neto samostalno
da bi postojalo. Stvaranje graanskog drutva pripada uostalom
modernom svijetu koji svim odreenjima ideje tek doputa da
se pojavi njeno pravo. Ako se drava predstavlja kao jedinstvo
razliitih osoba, kao jedinstvo koje je samo zajednitvo, onda se
time misli samo odreenje graanskog drutva. Mnogi od novih
uitelja dravnog prava ne mogu to dovesti ni do kakvog drugog
nazora dravi. U graanskom drutvu svako je sebi svrha, sve
drugo mu je nita. Ali bez odnosa prema drugima on ne moe
postii opseg svojih svrha; ovi drugi su zato sredstvo za svrhu
onog posebnog. Ali posebna svrha kroz odnos prema drugom
daje sebi formu openitosti i zadovoljava se tako to ujedno za
dovoljava dobrobit drugog. Budui da je posebnost vezana za
uslov openitosti, ona je cjelina tla posredovanja gdje se osloba
aju sve pojedinosti, sve nakane, sve sluajnosti roenja i sree,
gdje se izlivaju valovi svih strasti, kojima moe upravljati samo
jo um koji ih obasjava. Posebnost ograniena openitou, sa
ma je mjera kroz koju svaka posebnost zahtijeva svoju dobrobit.
319
OBIAJNOST
183.
Sebina svrha u svom ozbiljenju, uvjetovana tako openi
tou, osniva sistem svestrane zavisnosti da su subzistencija i
dobrobit pojedinca, te njegov pravni opstanak isprepleteni u
subzistenciji, dobrobiti i pravu svih, na tome osnovani i samo u
toj povezanosti zbiljski i osigurani. - Taj se sistem moe ponaj
prije promatrati kao spoljanja drava - drava iz nude i raz
umska drava.
184.
Ideja u toj razdvojenosti podjeljuje momentima osebujan
opstanak, - posebnosti pravo da sebe razvije i rairi na sve stra
ne, a openitosti pravo da sebe pokae kao temelj i nuni oblik
posebnosti, kao mo nad njom i kao njenu posljednju svrhu. Sistem obiajnosti koja je izgubljena u svoje ekstreme jest ono
to sainjava apstraktni moment realiteta ideje, koja je ovdje sa
mo kao relativni totalitet i unutarnja nunost u toj spoljanjoj
pojavi.
Dodatak. Ovdje je ono obiajno izgubljeno u svojim ek
stremima a neposredno jedinstvo porodice se raspalo u jedno
mnotvo. Realitet je ovdje spoljanjost, rastvaranje pojma, sa
mostalnost postojeih momenata koji su postali slobodni. Budu
i da su se u graanskom drutvu posebnost i openitost raspali,
oni su ipak uzajamno povezani i uslovljeni. Poto izgleda da
jedno ima posla upravo sa onim drugim koje mu je suprotstavljeno a samo zamilja da moe biti tako to se od onog drugog
dri podalje, svako ipak ima ono drugo za svoj uslov. Tako, na
primjer, mnogi smatraju plaanje poreza povredom njihove po
sebnosti, smatraju ga neim njima neprijateljskim, to povreuje njihovu svrhu; ali ukoliko se to priinja istinitim, utoliko se
posebnost svrhe ne moe zadovoljiti bez onog openitog, pa ne
ka zemlja u kojoj se ne plaaju nikakvi porezi, ne bi se ni smjela
odlikovati osnaenjem posebnosti. Moglo bi se isto tako initi
da se openitost bolje dri ako na sebe privlai snage posebnos
ti, kao to je to, na primjer, izvedeno u Platonovoj dravi; ali
320
ovo je ponovo samo jedan privid, jer su oboje samo pomijeani

jedno sa drugim i preokrenuti jedno u drugo. Zahtijevajui mo
ju svrhu ja zahtijevam ono openito a ovo opet zahtijeva moju
svrhu.
185.
Posebnost za sebe, s jedne strane kao zadovoljenje svojih
potreba koje se svestrano ispoljava, zadovoljenje sluajne proiz
voljnosti i subjektivnog nahoenja, razara u svojim uicima se
be samu i svoj supstancijalni pojam; s druge strane, kao besko
nano izazvana, a u potpunoj zavisnosti od spoljanje sluajnos
ti i proizvoljnosti, kao i mou openitosti ograniena, ona je slu
ajno zadovoljenje nune kao i sluajne potrebe. Graansko
drutvo prua u ovim suprotnostima i njihovu isprepletanju pri
zor isto tako rasputenosti, bijede i zajednikog fizikog i obiajnosnog propadanja.
Samostalni razvoj posebnosti (usporedi 124, bilj.)
jest moment koji se u starim dravama pokazuje kao nastupajue propadanje obiaja i kao posljednji razlog nji
hove propasti. Ove drave, izgraene dijelom na patrijar
halnom i religioznom principu, dijelom na principu du
hovne, ali jednostavne obiajnosti - uope na izvornom
prirodnom nazoru, nisu mogle izdrati njegovu razdvoje
nost i beskonanu refleksiju samosvijesti u sebi, pa su
podlegle toj refleksiji kako se poela pojavljivati, po uvje
renju, a zatim po zbiljnosti, jer je njihovu jo jednostav
nom principu nedostajala istinski beskonana sila koja le
i samo u onom jedinstvu to doputa da se suprotnost
uma razvije do svoje potpune snage, pa ju je nadvladao, te
u. njoj tako sebe odrava i nju u sebi zajedno dri. - Platon
u svojoj dravi prikazuje supstancijalnu obiajnost u nje
noj idealnoj ljepoti i istini, ali on nije mogao s principom
samostalne posebnosti, koji je u njegovo vrijeme prodro u
grku obiajnost, nikako drukije izai na kraj nego da mu
suprotstavi svoju samo supstancijalnu dravu i da ga po
tpuno iskljui sve do njegovih poetaka to ih on ima u
321
OBIAJNOST
privatnom vlasnitvu ( 46, bilj.) i porodici, a zatim u nje

govu daljem razvoju kao vlastita proizvoljnost i izbor sta
lea itd. Ovaj nedostatak porie takoer veliku supstanci
jalnu istinu njegove drave, pa se ona zbog njega smatra
obino sanjarijom apstraktne misli, onim to se esto obi
ava nazivati ak idealom. Princip samostalne, u sebi bes
konane linosti pojedinca, subjektivne slobode, koji se
pojavio unutranje u kranskoj religiji, a spoljanje - sto
ga povezan s apstraktnom openitou - u rimskom svije
tu, ne stie svoje pravo u onom samo supstancijalnom ob
liku zbiljskog duha. Ovaj je princip povijesno kasniji od
grkog svijeta i isto je tako filozofska refleksija koja se
sputa do ove dubine kasnija od supstancijalne ideje grke
filozofije.
Dodatak. Posebnost za sebe je ono to je pretjerano i bezmjerno, a forme ovog pretjerivanja same su bezmjerne. ovjek
kroz svoju predstavu i refleksiju proiruje svoje poude koje ni
su nikakav zatvoren krug kao instinkt ivotinje, i vodi ih u lou
beskonanost. Ali isto tako je na drugoj strani oskudica i nevo
lja neto bezmjerno, a zamrenost ovog stanja moe se harmo
nino rijeiti samo kroz dravu koja njime ovladava. Ako je Pla
tonova drava htjela iskljuiti posebnost, onda se time nita ne
moe pomoi jer bi takva pomo protivrjeila beskrajnom pravu
ideje da se ono posebno dopusti kao slobodno. U kranskoj re
ligiji poglavito je roeno pravo subjektivnosti, kao beskona
nost bitka za sebe, a pri tom cjelovitost ujedno mora sadravati
mo da posebnost stavi u harmoniju sa obiajnim jedinstvom.
186.
No princip posebnosti, upravo time to se on za sebe raz
vija do totaliteta, prelazi u openitost, pa ima samo u njoj svoju
istinu i pravo svoje pozitivne zbiljnosti. Ovo jedinstvo, koje
zbog samostalnosti obaju principa s ovog stajalita razdvojenos
ti ( 184) nije obiajnosni identitet, upravo zbog toga nije kao
sloboda, nego kao nunost da se posebno uzdigne do oblika op
enitosti, te da u tom obliku trai i ima svoje opstojanje.
322
187.
Individue su kao graani ove drave privatne osobe, koje
imaju svoj vlastiti interes za svoju svrhu. Kako se ta svrha javlja
posredovanjem opega, to im se tako pojavljuje kao sredstvo,
to je one mogu dostii samo ukoliko same svoje znanje, htijenje
i injenje odreuju na opi nain, inei sebe karikom lanca ove
povezanosti. Interes ideje u tome to ne lei u svijesti ovih la
nova graanskog drutva kao takvoga, jest proces da se njihova
pojedinanost i prirodnost uzdigne prirodnom nunou, kao i
proizvoljnou potreba, do formalne slobode i formalne openi
tosti znanja i htijenja, da se u njihovoj posebnosti obrazuje sub
jekti vitet.
Povezano je, s jedne strane, s predstavama nedunosti prirodnog stanja, prostodunosti obiaja neobrazo
vanih naroda, a s druge strane, sa smislom koji potrebe,
njihovo zadovoljavanje, uitke i ugodnosti partikularnog
ivota itd. smatra apsolutnom svrhom kad se obrazovanje
ondje smatra neim samo spoljanjim, neim to pripada
upropatavanju, a ovdje kao puko sredstvo za one svrhe;
jedan kao i drugi nazor pokazuje nepoznavanje prirode
duha i svrhe uma. Duh ima svoju zbiljnost samo po tome
to sebe u sebi samome razdvaja, pa u prirodnim potreba
ma i u povezanosti ove spoljanje nunosti postavlja sebi
ovu granicu i konanost, te ih upravo time to on sebe
unosi u njih prevladava i u tome zadobiva svoj objektivni
opstanak. Umna svrha stoga nije ni ona prirodna prosto
dunost obiaja niti uici kao takvi koji se postiu obrazo
vanjem u razvoju posebnosti, nego da se prirodna prosto
dunost - tj. dijelom pasivna nesebinost, dijelom sirovost
znanja i volje, tj. neposrednost i pojedinanost, u to je
duh utonuo, ukloni i da prije svega ova njena spoljanjost
dobije umnost za koju je sposobna, naime oblik openitos
ti, razumnost. Samo je na taj nain duh u ovoj spoljanjosti kao takav udomaen i kod sebe. Njegova sloboda tako u
njoj opstoji, a on u tom elementu, koji je po sebi stran nje
govu odreenju za slobodu, opstoji po sebi, ima posla sa
mo s onim emu je utisnut njegov peat i to je od njega
proizvedeno. Upravo time oblik openitosti dolazi u misli
OBICAJNOST
323
za sebe do egzistencije - oblik koji je jedino element do

stojan egzistencije ideje. - Obrazovanje je stoga u svom
apsolutnom odreenju oslobaanje i rad vieg oslobaa
nja, naime apsolutno prolazite ne vie do neposrednog,
prirodnog, nego duhovnog, isto tako uzdignutog do lika
openitosti beskonano subjektivnog supstancijaliteta obiajnosti. - To je oslobaanje u subjektu teak rad protiv
pukog subjektiviteta vladanja, protiv neposrednosti pou
de kao i protiv subjektivne tatine osjeaja proizvoljnosti
nahoenja. To to je ovaj rad teak, sainjava jedan dio
nenaklonosti koji na nj pada. S pomou tog rada obrazo
vanja, meutim, dogaa se da subjektivna volja sama u se
bi dobiva objektivitet, u kojemu je ona, sa svoje strane, je
dino dostojna i sposobna da bude zbiljnost ideje. - Isto ta
ko taj oblik openitosti, do kojega se razradila i uzdigla
posebnost, ini ujedno razumnost da posebnost postaje is
tinski bitak za sebe pojedinanosti, a time to on openi
tosti daje sadraj, koji je ispunjava, i njeno beskonano sa
moodreenje, sam je u obiajnosti kao onaj koji beskona
no za sebe bitkuje, slobodni subjektivitet. To je stajalite
ono koje pokazuje obrazovanje kao imanentni moment
onoga apsolutnoga i beskonanu vrijednost obrazovanja.
Dodatak. Kao obrazovane ljude moemo razumjeti ponaj
prije takve koji mogu initi sve ono to ine i ostali.12 i koji svoju
partikularnost ne izokreu, dok se kod neobrazovanih pokazuje
upravo ovo, tim to se ponaanje ne upravlja prema opim svoj
stvima predmeta. Isto tako onaj ko je neobrazovan moe druge
ljude u odnosu sa njima vrijeati tim to se ne ustruava i nema
nikakve refleksije za osjeanja drugih. On druge ne eli povrije
diti ali njegovo ponaanje nije u saglasnosti sa njegovom vo
ljom. Obrazovanje je dakle dotjerivanje posebnosti da se pona
a po prirodi stvari. Kada istinska originalnost proizvodi stvar,
ona zahtijeva istinsko obrazovanje, dok se preobraava u neisti
nite neukusnosti koje padaju na pamet neobrazovanima.
12
oigledno oteeno mjesto; moda se treba nadopuniti ovako: koji
[sve] mogu uiniti [predmetom svijesti]... Bilj. njem. izd.
324
188.
Graansko drutvo sadrava tri momenta:
A. Posredovanje potrebe i zadovoljavanje pojedinca njegovim
radom i radom i zadovoljavanjem potreba svih ostalih - sis
tem potreba.
B. Zbiljnost onoga to je u tome sadrano kao openito slobo
de, zatita vlasnitva pravosuem.
C. Predostronost spram sluajnosti koja zaostaje u onim siste
mima i briga oko posebnog interesa kao neega zajedniko
ga s pomou policije i korporacije.
A. Sistem potreba
189.
Posebnost, ponajprije kao ono odreeno spram onoga op
ega volje uope ( 60), jest subjektivna potreba to svoj objektivitet, tj. zadovoljavanje, postie posredovanjem a) spoljanjih
stvari koje su, meutim, isto tako vlasnitvo i proizvod drugih
potreba i volja i ) djelatnou i radom kao onim to posreduju
izmeu obje strane. Kako je njena svrha zadovoljavanje subjek
tivne posebnosti, a u vezi s potrebama i slobodnom proizvoljnou drugih pribavlja vaenje openitosti, to je ovaj sjaj umnosti u ovoj sferi konanosti razum, strana na koju se dolazi u
promatranju i koja ini ono to izmiruje unutar same ove sfere.
Ekonomija drave je znanost koja s ovih gledita ima
svoje ishodite a zatim treba da izloi odnos i kretanje ma
sa u njihovoj kvalitativnoj i kvantitativnoj odreenosti i is
prepletenosti. - To je jedna od znanosti koja je, kao na
svom tlu, nastala u novije vrijeme. Njen razvoj pokazuje
interesantnost kako misao (vidi Smith, Say, Ricardo") iz
beskonanog mnotva pojedinanosti, koje su isprva lea11
Adam Smith, Inquiry into the pature and cause of the wealth of nati
ons, 1776. - Jean Baptiste Say, Traite'd 'economie politique, 1803. - David Ri
cardo, On the principles of political economy and taxation, 1817. - Bilj. njem.
izd.
OBIAJNOST
325
le pred njom, iznalazi jednostavne principe stvari, razum,

koji je u njima djelotvoran i koji njima upravlja. - Kao to
je to, s jedne strane, ono to izmiruje da se u sferi potreba
spozna taj sjaj umnosti to lei i to je djelotvorno u stvari
ma, tako je to, obratno, ono polje gdje razum subjektivnih
svrha i moralnih mnjenja otkriva svoje nezadovoljstvo i
moralnu mrzovolju.
Dodatak. Postoje izvjesne ope potrebe kao to su jelo, pi
e, odjea itd., a kako e one biti zadovoljene potpuno ovisi od
sluajnih okolnosti. Tamo ili ovdje tlo manje ili vie plodno, go
dine su razliite po rodnosti, jedan ovjek je marljiv drugi lijen;
ali ova zbrka proizvoljnosti iz sebe proizvodi opa odreenja a
ovo to je prividno razoreno i bezmisaono, dri jedna nunost
koja nastupa od sebe. Predmet je dravne ekonomije da se pro
nae ovo nuno, predmet je jedne nauke koja ini ast misli, jer
u masi sluajnosti ona pronalazi zakone. Zanimljivo je vidjeti
kako se posebne sfere grupiraju, imaju uticaj na druge i od njih
bivaju podstaknute ili ometene. Ovo proimanje, u koje se naj
prije ne vjeruje jer izgleda da je sve preputeno samovolji poje
dinca, vrijedno je pamenja prije svega i ima slinost sa planetnim sistemom koji oima uvijek pokazuje samo nepravilna kre
tanja ali iji se zakoni ipak mogu spoznati.
a) Vrsta potrebe i zadovoljavanja

190.
ivotinja ima ogranien krug sredstava i naina zadovolja
vanja svojih isto tako ogranienih potreba. ovjek i u toj zavis
nosti dokazuje ujedno svoje uzdizanje iznad nje i svoju openi
tost, ponajprije pomnogostruavanjem potreba i sredstava, a za
tim ralanjivanjem konkretne potrebe i razlikovanjem njenih
pojedinih dijelova i strana koji postaju razlinim partikulariziranim, a na taj nain apstraktnijim potrebama.
Predmet je u pravu osoba, na moralnom stajalitu
subjekt, u porodici lan porodice, u graanskom drutvu
326
uope graanin (kao bourgeois) - ovdje, sa stajalita po

treba (usporedi 123, bilj.), to je konkretnost predstave to
se zove ovjek; tek je, dakle, ovdje, i zapravo samo ovdje,
rije ovjeku u tom smislu.
Dodatak. ivotinja je neto partikularno, ona ima svoj in
stinkt i ogranieno sredstvo zadovoljenja koje se ne moe prestupiti. Postoje insekti koji su vezani za odreene biljke, druge
ivotinje koje imaju iri krug, koje mogu ivjeti u razliitim klimatima; ali, uvijek se javlja neto ogranieno u poredenju sa
krugom kojeg ima ovjek. Potreba stanovanja i odijevanja, nu
nost da se hrana ne ostavlja u sirovom stanju nego da se adek
vatna pripravlja i da se razori njena prirodna neposrednost, ini
da to ovjek ne posjeduje lagodno kao ivotinja, to, kao duh,
ne smije ni imati na lagodan nain. Razum koji shvata razlike, u
ove potrebe unosi mnogostrukost, pa time to ukus i korisnost
postaju kriteriji prosuivanja, onda i same potrebe time bivaju
obuhvaene. To na koncu nije vie potreba nego mnijenje koje
se mora zadovoljiti, pa upravo u obrazovanje spada to da se
ono to je konkretno, rastavi u svoje posebnosti. U raznolikosti
' potrebe lei upravo jedno spreavanje pouda, jer ako ovjek
upotrebljava mnogo, onda poriv prema neemu to one iziskuju
nije toliko jak, a to je znak da nuda uope nije tako mona.
191.
Isto se tako dijete i pomnogostruuju sredstva za partikularizirane potrebe i uope naini njihova zadovoljavanja - koji
ponovo postaju relativne svrhe i apstraktne potrebe - pomnogostruavanje koje ide u beskonanost, to je u upravo istoj mje
ri razlikovanje ovih odreenja i prosuivanje prikladnosti sred
stava za njihove svrhe - profinjenosti.
Dodatak. To to Englezi zovu comfortable, neto je posve
neiscrpno i neto to napreduje do beskonanosti, jer svaka
udobnost ponovo pokazuje svoju neudobnost, pa ovi pronalasci
nemaju kraja. Neka potreba stoga nije proizvedena niti od onih
koji je imaju na neposredan nain nego je, tavie, proizvedena
pomou onih koje svojim nastankom trae neki dobitak.
OBIAJNOST
327
192.
Potrebe i sredstva postaju kao realni opstanak bitak za
druge ijim je potrebama i radom zadovoljenje meusobno uv
jetovano. Apstrakcija koja postaje kvalitet potreba i sredstava
(vidi predanji ) postaje takoer odreenje meusobnog odno
sa individua jedne spram druge; ova openitost kao priznatost
jest moment koji ih u njihovoj partikularizaciji i apstrakciji ini
konkretnima, kao drutvene, potrebama, sredstvima i nainima
zadovoljavanja.
Dodatak. Time da se moram ravnati prema drugim, ulazi
ovdje forma openitosti. Od drugih dobivamo sredstvo zadovo
ljenja, pa prema tome moram prihvatiti njihovo mnijenje. Ali ja
sam ujedno prinuen da proizvedem sredstvo zadovoljenja za
druge. Dakle, jedno je povezano sa drugim i od njega zavisi.
Utoliko sve partikularno postaje neim drutvenim; u nainu
odijevanja, u vremenu za jelo lei izvjesna konvencija koja se
mora prihvatiti jer u ovim stvarima nije vrijedno napora htjeti
pokazati svoj uvid, nego je najpametnije u tome postupati kao
ostali.
193.
Ovaj moment postaje tako posebno svrhovno odreenje za
sredstva za sebe i njihova posjedovanja, kao i za vrstu i nain
zadovoljavanja potreba. On sadrava, dalje, neposredno zahtjev
jednakosti u tome s drugima; potreba ove jednakosti, s jedne
strane, i ono sebe-initi-jednakim (Sich-gleich-machen), opo
naanje, kao i, s druge strane, potreba u tome isto tako opstojee posebnosti, da su isticanjem sebe uini vaeom, postaje sa
ma zbiljski izvor pomnogostruavanja potreba i njihova proiri
vanja.
194.
Budui da u drutvenoj potrebi, kao povezanosti nepos
rednih ili prirodnih i duhovne potrebe predstave, pretee ova
328
posljednja kao ono to je openito, zato u ovom drutvenom

momentu lei strana oslobaanja da se stroga prirodna nunost
potrebe sakriva, pa se ovjek prema svojem, i to opem mnjenju
i samo nunosti, koju je sam napravio, umjesto samo prema
spoljanjoj sluajnosti, odnosi prema unutranjoj, prema proiz
voljnosti.
Predstava kao da je ovjek u nekom takozvanom pri
rodnom stanju, gdje bi on imao samo takozvane jednos
tavne prirodne potrebe i za njihovo zadovoljavanje potrebovao sredstva kakva mu je neposredno pribavljala sluaj
na priroda, da je s obzirom na potrebe ivio u slobodi jo bez obzira na moment oslobaanja koje lei u radu,
emu kasnije - neistinito je mnjenje, jer prirodna potreba
kao takva i njeno neposredno zadovoljavanje bili bi samo
stanje u prirodu utonule duhovnosti, te time surovosti i ne
slobode, a sloboda lei samo u refleksiji duhovnoga u se
be, njegovu razlikovanju od prirodnoga i njegovu refleksu
na prirodno.
195.
OBIAJNOST
329
b) Vrsta rada
196.
Posredovanje da se partikulariziranim potrebama pripre
mi i stekne isto tako primjereno partikularizirano sredstvo jest
rad, koji od prirode neposredno isporueni materijal specificira
za te raznolike svrhe s pomou mnogostrukih procesa. To formi
ranje daje, pak, sredstvu vrijednost i njegovu svrsishodnost, ta
ko da se ovjek u svojoj potronji odnosi prvenstveno prema
ljudskim produkcijama, pa su takvi napori ono to on troi.
Dodatak. Neposredni materijal kojeg nije potrebno poseb
no obraivati, sasvim je neznatan: samo se zrak mora pribaviti
tako to ga zagrijavamo; samo se voda moe piti onakva kakva
se nalazi. Ljudski znoj i ljudski rad pribavljaju ovjeku sredstvo
potrebe.
197.
To je oslobaanje formalno, budui da posebnost svrha

ostaje osnovni sadraj. Pravac drutvenog stanja na neodreeno
pomnogostruivanje i specificiranje potreba, sredstava i uitaka
koje, kao i razlika izmeu prirodnih i obrazovanih potreba, ne
ma granica - luksuz - isto je tako beskonano poveavanje ovis
nosti i nude koje ima posla s materijom to prua beskonani
otpor, naime, sa spoljanjim sredstvima posebne vrste, da budu
vlasnitvo slobodne volje, pa tako ima posla s onim apsolutno
tekim.
U raznolikosti odreenja i predmeta koji interesiraju raz

vija se teorijsko obrazovanje; ne razvija se samo raznolikost
predstava i znanja nego takoer i pokretnost i brzina predstav
ljanja i prelaenja s jedne predstave na drugu, shvaanje isprep
letenih i opih sveza itd. - obrazovanje razuma uope, a time i
jezika. - Praktino obrazovanje radom sastoji se u potrebi koja
sebe stvara i navici zaposlenosti uope, zatim ogranienju svog
djelovanja, djelomice prema prirodi materijala, ali djelomice
naroito prema proizvoljnosti drugih i u navici objektivne dje
latnosti i opevrijednih vjetina, navici koja se stie tom stegom.
Dodatak. Diogen u svom cijelom cinikom liku zapravo je

samo proizvod atenskog drutvenog ivota, a ono to ga je de
terminiralo bilo je mnijenje protiv kojega je njegovo dranje
uope djelovalo. On stoga nije nezavisan nego je samo nastao
pomou ovog drutva, i sam je jedan nepristojan proizvod luk
suza. Tamo gdje se on na jednoj strani nalazi na svojoj visini, tu
je takoer jednako velika i nevolja i odbaenost na drugoj stra
ni, a tada je cinizam proizveden kao suprotnost prefinjenosti.
Dodatak. Barbarin je lijen i razlikuje se od obrazovanog

ovjeka u tome to on u tuposti neto namjerava u potaji, jer se
praktino obrazovanje sastoji ba u navici i u potrebi zaposle
nosti. Onaj ko je nespretan kad hoe izmilja uvijek neto novo
jer nije gospodar svog vlastitog ina, dok se spretnim moe na
zvati radnik koji proizvodi stvar onakvu kakva ona treba da bu
de i koji u svom subjektivnom inu ne nalazi nikakav prezir pre
ma svrsi.
330
198.
Ono ope i objektivno u radu lei, meutim, u apstrakciji,
koja uzrokuje specifikaciju sredstava i potreba, a time ujedno
specificira proizvodnju i stvara podjelu radova. Rad pojedinev
postaje podjelom jednostavniji, a time postaje vea vjetina u
njegovu apstraktnom radu, kao i koliine njegovih proizvoda.
Ova apstrakcija vjetine i sredstva upotpunjuje ujedno ovisnost
i uzajamnu povezanost ljudi za zadovoljavanje ostalih potreba
do potpune nunosti. Apstrakcija proizvoenja ini rad, nada
lje, sve vie mehanikim, a time na koncu podobnim da ovjek
moe od njega odstupiti, a da na njegovo mjesto moe stupiti
maina.
c) Imovina
199.
U ovoj ovisnosti i uzajamnosti rada i zadovoljavanja po
treba preobraa se subjektivna sebinost u prilog zadovoljava
nju potreba svih drugih - u posredovanje posebnog s pomou
opega kao dijalektiko kretanje, tako da upravo time to svaki
za sebe stjee, proizvodi i uiva, proizvodi i stjee za uitak osta
lih. Ova nunost, to lei u svestranoj isprepletenosti ovisnosti
svih, sada je za svakoga opa, stalna imovina (vidi 170), koja
za nj sadrava mogunost da s pomou obrazovanja i vjetine u
tome uestvuje da bi bio osiguran za svoju subzistenciju - kao
to ovo stjecanje, posredovanjem njegova rada, odrava i proi
ruje opu imovinu.
200.
Mogunost uestvovanja u opoj imovini, posebna imovi
na, uvjetovana je, meutim, djelomice neposrednim vlastitim
osnovom (kapital), djelomice vjetinom, koja je, sa svoje strane,
opet sama uvjetovana imovinom, a zatim sluajnim okolnosti-
OBIAJNOST
331
ma, kojih mnogolikost stvara razliitost u razvoju ve za sebe

nejednakih prirodnih tjelesnih i duhovnih dispozicija - razlii
tost koja se u ovoj sferi posebnosti javlja u svim pravcima i na
svim stupnjevima, pa joj je s ostalom sluajnou i proizvoljnou nuna posljedica nejednakost imovine i vjetine individua.
U ideji sadranom objektivnom pravu posebnosti
duha koje od prirode - elementa nejednakosti - postavlje
nu nejednakost ljudi u graanskom drutvu ne samo da ne
ukida nego je proizvodi iz duha, pa je uzdie do nejedna
kosti vjetine, imovine i same intelektualne i moralne ob
razovanosti - suprotstaviti zahtjev jednakosti, pripada
praznom razumu, koji tu svoju apstrakciju i svoje treba
da (das Sollen) uzima kao realno i umno. Ova sfera po
sebnosti koja sebi zamilja ope, u tom samo relativnom
identitetu s opim zadrava u sebi kako prirodnu tako i
proizvoljnu posebnost, a time ostatak prirodnog stanja.
Nadalje, sistemu ljudskih potreba i njihovu kretanju ima
nentni um jest ono to ga ralanjuje u organsku cjelinu
razlika; vidi idui .
201.
Beskonano raznovrsna sredstva i njihovo isto tako besko
nano isprepleteno kretanje u meusobnoj proizvodnji i razmje
ni sabiru se s pomou openitosti, koja se nalazi u njihovu sad
raju, i razlikuju se u opim masama, tako da se itav sklop iz
grauje u posebne sisteme potreba, njihovih sredstava i radova,
vrsta i naina zadovoljavanja, te teorijske i praktine izobrazbe
- u sisteme kojima su dodijeljene individue - do razliitosti sta
lea.
Dodatak. Nain sudjelovanja u opoj imovini preputen je
svakoj posebnosti individua, a opa razliitost uposebljavanja
graanskog drutva jest neto nuno. Ako je prva osnova drave
porodica, onda su stalei druga. Ovo je za nju veoma vano jer
privatne osobe, premda samoive, imaju nunost da se okrenu
prema drugima. Ovdje je, dakle, korijen kojim se sebinost po
vezuje sa onim opim, sa dravom, ija briga mora biti to da ova
povezanost bude uspjenija i vra.
332
202.
Stalei se odreuju prema pojmu kao supstancijalni ili ne
posredni stale, refleksivni ili formalni, a zatim kao opi stale.
203.
a) Supstancijalni stale ima svoju imovinu u prirodnim
proizvodima nekog tla koje on obraduje - tla koje je sposobno
da bude iskljuivo privatno vlasnitvo, te zahtijeva ne samo ne
odreeno troenje nego i objektivno ureivanje. Spram nadovezivanja rada i stjecanja na pojedine stalne prirodne epohe i za
visnosti dobitka od promjenljive kakvoe prirodnog procesa,
svrha potrebe ini sebe predostronou za budunost, ali s po
mou svojih uvjeta zadrava nain, subzistancije koja je manje
posredovana refleksijom i vlastitom voljom, i u tome uope supstancijalno uvjerenje neposredne obiajnosti, koja poiva na po
rodinim odnosima i povjerenju.
S pravom se pravi poetak i pravo osnivanje drava
postavljalo u uvoenje zemljoradnje pokraj uvoenja bra
ka, budui da onaj princip dovodi sa sobom ureivanje tla
i time iskljuivo privatno vlasnitvo (usporedi 170, primjed.), pa da skitniki ivot divljaka, koji svoju subzistenciju trai u skitnji, dovede do mira privatnog prava i do si
gurnosti zadovoljavanja potrebe. S time se povezuje ogra
nienje ljubavi spolova na brak, a s ovime proirenje te ve
ze do trajnog, u sebi opeg saveza, proirenje potrebe do
porodine brige i proirenje posjeda do porodinog dobra.
Osiguranje, uvrenje, trajanje zadovoljenja potreba itd.
- karakteri, ime se ove institucije ponajprije preporuuju,
nisu nita drugo do oblici openitosti i oblikovanja kako
sebi umnost, apsolutna konana svrha, pribavlja vaenje u
tim predmetima. - to za ovu materiju moe biti interesan
tnije od onoga to nam je dao moj vrlo uvaeni prijatelj,
gospodin Creuzer, u tumaenjima koja su isto tako puna
duha kao i uena, naroito u etvrtom svesku svoje Mito
logije i simbolike" agronomskim sveanostima, slikama
14
Friedrich Creuzer, Symbolik und Mythologie der alten Vlker, beson

ders der Griechen, 4 sveska, 1810/12
333
OBIAJNOST
i svetitima Starih koji su postali svjesni uvoenja zemljo

radnje i s time povezanih institucija kao boanskih ina,
pa im tako posvetlili religiozno tovanje.
Da supstancijalni karakter ovog stalea sa strane za
kona privatnog prava, posebno pravosua, kao i sa strane
pouke i obrazovanja, takoer i religije, povlai za sobom
modifikacije, ne s obzirom na supstancijalni sadraj, nego
s obzirom na oblik i razvoj refleksije, dalja je posljedica,
koja se deava i s obzirom na druge stalee.
Dodatak. U naem dobu ekonomija se pokree i na reflek
tirajui nain, kao neka fabrika, i tada poprima karakter drugog
stalea koji je suprotan njegovoj prirodnosti. Meutim, ovaj
prvi stale e sve vie sadravati nain patrijarhalnog ivota i
njegovo supstancijalno raspoloenje. Ovdje ovjek sa neposred
nim osjeajem prihvata ono to je dato i prihvaeno, za to je
zahvalan Bogu i ivi u vjerskom povjerenju da e ova dobrobit
potrajati. Ono to dobija njemu je dovoljno; on troi jer mu se
vraa. Ovo je jednostavno pomiljanje koje nije usmjereno na
sticanje bogatstva; moemo ga nazvati staroplemikim, koje tro
i ono to jest. U ovom staleu priroda je glavna stvar a vlastita
marljivost je, naprotiv, ono podreeno, dok je kod drugog stale
a upravo um ono bitno a prirodni proizvod se moe posmatrati
samo kao materijal.
204.
b) Zanatlijski stale ima kao svoj posao ureivanje prirod
nog proizvoda pa je za sredstva svoje subzistencije upuen na
svoj rad, na refleksiju i razum, kao i bitno na posredovanje s po
trebama i radovima drugih. to on uradi i uiva, treba da zahva
li prvenstveno sebi samome, svojoj vlastitoj djelatnosti. - Nje
gov se posao opet, kao rad za pojedinane potrebe na konkretni
nain i na zahtjev pojedinaca, diferencira na obrtniki stale ali kao apstraktna zajednika masa rada za pojedinane potrebe
neke openitije potrebe, u tvomiarski stale - i kao posao me-
334
dusobne razmjene pojedinanih sredstava, poglavito s pomou

opeg sredstva razmjene, novca, u kojemu je apstraktna vrijed
nost svih roba zbiljska, na trgovaki stale.
Dodatak. Individua u staleu zanatlija upuena je na sebe,
a ovaj samoosjeaj najue zavisi od zahtjeva nekog pravnog staija. Smisao za slobodu i poredak je zato nastao poglavito u gra
dovima. Prvi stale, naprotiv, mora malo misliti sm: ono to on
stie dar je neeg stranog, prirode; ovaj osjeaj zavisnosti kod
njega je neto prvo, a s time se lako povezuje i to da se podnosi i
ono ta god da doe od ljudi. Prvi stale je stoga vie sklon potinjenosti, drugi vie slobodi.
205.
c) Opi stale ima kao svoj posao ope interese drutvenog
stanja; on stoga mora biti osloboen direktnog rada za potrebe
bilo s pomou privatne imovine, bilo na taj nain da mu drava,
koja zahtijeva njegovu djelatnost, nadoknauje tetu, tako da
privatni interes nalazi svoje zadovoljenje u njegovu radu za ono
ope.
OBIAJNOST
335
objektivno po sebi, jer je po sebi umna; ali pri tome prin

cip subjektivne posebnosti ne dobiva istovremeno svoje
pravo, jer je npr. dodjeljivanje individua staleima prepu
teno vladarima, kao u platonskoj dravi (De Republica,
III, [415] str. 320, ed. Bip, T. VI), ili pukom roenju, kao u
indijskim kastama. Neprihvaena tako u organizaciji cjeli
ne i u njoj nepomirena, subjektivna se posebnost stoga,
budui da se ona takoer javlja kao bitan moment, poka
zuje kao neto neprijateljsko, kao upropatavanje drutve
nog poretka (vidi 185, primjed.), bilo na taj nain da ga
ona rui, kao u grkim dravama ili rimskoj republici, bilo
tako da je ona, ako ima vlast ili se odrava kao religiozni
autoritet - unutarnja pokvarenost i potpuna degradacija,
kao to je to u neku ruku bio sluaj kod Lakedemonjana, a
sada najpotpunije kod Indijaca. - No objektivnim poret
kom odrana u primjerenosti njemu, a ujedno u svom pra
vu, subjektivna posebnost postaje principom cjelokupnog
oivljavanja graanskog drutva, razvoja misaone djelat
nosti, zasluge i asti. Priznanje i pravo da se ono to je u
graanskom drutvu i dravi nuno s pomou uma, ujed
no dogaa posredovanjem proizvoljnosti jest poblie od
reenje onoga to se naroito u opoj predstavi zove slo
boda (121).
206.
207.
Stale, kao posebnost koja je sebi postala objektivna, dije

li se tako, s jedne strane, prema pojmu u svoje ope razlike. S
druge strane, kojem posebnom staleu pripada individua, na to
imaju utjecaja narav, roenje i okolnosti, ali posljednje i bitno
odreenje lei u subjektivnom mnjenju i posebnoj proizvoljnos
ti, koja sebi u ovoj sferi daje svoje pravo, svoju zaslugu i svoju
ast, tako da se ono to se u njoj deava unutranjom nunou
ujedno javlja posredovanjem proizvoljnosti pa ima za subjektiv
nu svijest lik da je djelo njene volje.
Individua daje sebi zbiljnost samo ukoliko stupi u opsta

nak uope, dakle u odreenu posebnost, ograniavajui se time
iskljuivo na jednu od posebnih sfera potrebe. Obiajnosno je
uvjerenje stoga u ovom sistemu estitost i staleko uenje da se
be, i to iz vlastitog odreenja, treba s pomou svoje djelatnosti,
marljivosti i vjetine uiniti lanom jednog od momenata gra
anskog drutva i kao takav se odrati, pa da se samo s pomou
ovog posredovanja s opim valja brinuti za sebe, kao to time
valja biti priznat u svojoj predstavi i predstavi drugih. - Morali
tet ima svoje osebujno mjesto u ovoj sferi, gdje vlada refleksija
[individue] svom djelovanju, svrha posebnih potreba i dobro
biti - te sluajnost u njihovu zadovoljavanju ini dunou ta
koer i sluajnu i pojedinanu pomo.
I u ovom se pogledu pokazuje u pogledu principa

posebnosti i subjektivne proizvoljnosti razlika u politi
kom ivotu Istoka i Zapada, te antiknog i modernog svije
ta. Razdioba cjeline u stalee stvara se kod onih, dodue,
336
Da se individua ponajprije (tj. osobito u mladosti)

opire predstavi da se valja odluiti za poseban stale smat
rajui to ogranienjem svog opeg odreenja i pukom spoljanjom nunou, lei u apstraktnom miljenju koje osta
je u opemu i time nezbiljskome pa ne spoznaje da za to
da bi opstojao pojam uope stupa u razliku pojma i njego
va realiteta, a time u odreenost i posebnost (v. 7) pa da
ona samo na taj nain moe stei zbiljnost i obiajnosni
objektivitet.
Dodatak. To da bi ovjek morao biti neto mi razumijemo
da on pripada odreenom staleu; jer neto tako znai da je on
tada neto supstancijalno. ovjek bez stalea je puka privatna
osoba i ne stoji u zbiljskoj openitosti. S druge strane, pojedinac
se u svojoj posebnosti moe drati za ono ope i smatrati da ako
bi uao u neki stale, predao bi se neem niem. Pogrena je
predstava da se neto, ako dobija postojanje koje mu je potreb
no, time ograniava i iznevjerava.
208.
Princip ovog sistema potreba ima kao vlastitu posebnost
znanja i htijenja openitost koja po sebi i za sebe bitkuje, ope
nitost slobode samo apstraktno, dakle kao pravo vlasnitva u se
bi koje, meutim, ovdje vie nije samo po sebi nego je u svojoj
vaeoj zbiljnosti, kao zatita vlasnitva pravosuem.
B. Pravosue
337
OBIAJNOST
ope priznato, znano i eljeno pa da posredovanjem toga zna

noga i eljenoga ima vaenje i objektivnu zbiljnost.
Da se ja shvaa kao opa osoba, u emu su svi
identini, pripada obrazovanju, miljenju kao svijest poje
dinca u obliku openitosti. ovjek vrijedi tako jer je ov
jek, a ne jer je idov, katolik, protestant, Nijemac, Talijan
itd. Ova svijest, kojoj vai misao, beskonano je vana - a
samo je tada nedostatna ako se, poput kozmopolitizma,
fiksira na to da se suprotstavi konkretnom dravnom ivo
tu.
Dodatak. S jedne strane kroz sistem partikularnosti pravo
postaje krajnje nuno kao zatita za posebnost. Ako dolazi i iz
pojma onda ono ipak stupa u egzistenciju, jer je nuno za potre
be. Imati misao prava znai biti obrazovan za miljenje a ne vie
zadravati se u puko ulnom; predmeti se moraju prilagoditi
formi openitosti i sebe isto tako usmjeriti u volju prema nee
mu openitom. Tek nakon to su ljudi pronali raznovrsne po
trebe a njihovo privreivanje se zaplelo u zadovoljavanje, mogu
se obrazovati zakoni.
210.
Objektivna zbiljnost prava jest da dijelom bude za svijest,
da se uope zna, dijelom da ima mo zbiljnosti i da vai, te da
se time zna takoer kao ono ope vaee.
a) Pravo kao zakon
209.
211.
Ono relativno uzajamnog odnosa potreba i rada za njih

ima ponajprije svoju refleksiju u sebi, uope u beskonanoj li
nosti, (apstraktnom) pravu. No ta sfera relativnoga, kao obrazo
vanje, sama je ono to pravu daje opstanak da bude kao neto
to je po sebi pravo, postavljeno je u njegovu objektivnom op

stanku, tj. odreeno s pomou misli za svijest i kao ono to jest i
vai kao pravo, poznato, zakon; a pravo je ovim odreenjem
pozitivno pravo uope.
338
Neto postaviti kao ope - tj. to kao ope dovesti

svijesti - jest, kao to je poznato, miljenje, (usporedi gore
13, primjed., i 21, primjed.); time to ono tako sadraj
vraa u njegov najjednostavniji oblik, daje mu njegovu po
sljednju odreenost. Ono to je pravo dobiva tek time to
postaje zakonom ne samo oblik svoje openitosti nego i
svoju istinsku odreenost. Stoga kod predstave zakono
davstvu ne treba imati pred sobom samo taj jedan moment
da se na taj nain izrie neto kao pravilo koje vai za sve;
nego unutarnji bitni moment ispred onoga drugoga jest
spoznaja sadraja u njegovoj odreenoj openitosti. Sama
obiajna prava - budui da samo ivotinje imaju svoj za
kon kao instinkt, dok ga samo ljudi imaju kao obiaj sadravaju moment da jesu i da se znaju kao misli. Razli
ka izmeu njih i zakona sastoji se samo u tome to se ona
znaju samo na subjektivan i sluajan nain, pa su stoga za
sebe neodreenija, a openitost misli mutnija. Osim toga
poznavanje prava s ove ili one strane i uope jest sluajno
vlasnitvo malobrojnih. Obmana je da ona zbog svog obli
ka, to opstoje kao obiaji, imaju prednost da prijeu u i
vot (- danas se, uostalom, najvie upravo tamo govori ivotu i prijelazu u ivot gdje opstoji okovanost u najmrtviju grau i najmrtvije misli - ) , jer vaei zakoni jedne
nacije time to su napisani i sakupljeni ne prestaju biti nje
ni" obiaji. Ako obiajna prava dou dotle da budu sabra
na i sastavljena, to se uskoro mora dogoditi kod jednog
naroda koji je samo donekle postigao neku obrazovanost,
onda je ta zbirka zakonik, koji e se dakako, budui je pu
ka zbirka, odlikovati svojom neublienou, neodreenou i nepotpunou. On se naroito time razlikuje od pra
vog takozvanog zakonika to ovaj pravne principe misao
no shvaa i izrie u njihovoj openitosti, a time u njihovoj
odreenosti. Zemaljsko pravo Engleske, ili ope pravo,
sadrano je, kao to je poznato, u statutima (formalni za
koni) i u takozvanom nepisanom zakonu; ovaj nepisani
zakon, uostalom, isto je tako napisan, a njegovo znanje
moe i mora se stei samo itanjem (mnogo svezaka koje
ispunjava). No kakva neizmjerna pometnja lei i u tamo" A: njegovi Bilj. njem. izd.
OBICAJNOST
339
njem pravosuu, isto kao i u stvari, opisuju njegovi pozna

vaoci. Oni osobito zapaaju okolnost da su suci, budui da
je taj nepisani zakon sadran u decizijama sudita i suda
ca, na taj nain stalno zakonodavci i da su na autoritet
svojih prethodnika, koji nisu nita uinili do izricali nepi
sani zakon, isto tako upueni kao i neupueni, jer oni sami
imaju nepisani zakon u sebi, a stoga imaju pravo da sude
preanjim odlukama da li jesu ili nisu u skladu s njime.
- Protiv sline pometnje, koja je mogla nastati u kasnijem
rimskom pravosuu iz autoriteta svih moguih poznatih
pravnih savjetnika, naao je jedan car otrouman izgovor,
koji nosi ime citirani zakon, a uveo je neku vrstu kolegijal
ne ustanove meu davno umrlim pravnim uenjacima, s
veinom glasova i predsjednikom (vidi Rim. pravna povi
jest[ 1799] gosp. Hugoa, 354). - Jednoj obrazovanoj naci
ji ili njenom juristikom staleu odrei sposobnost da na
pravi zakonik16 - jer ne moe biti rije tome da se napra
vi sistem novih zakona po njegovu sadraju, nego da se
spozna, tj. misaono shvati, opstojei zakonski sadraj u
njegovoj odreenoj openitosti - s dodatkom primjene na
posebno - bila bi jedna od najveih uvreda koja bi se
mogla uiniti jednoj naciji ili onom staleu.
Dodatak. Sunce kao i planete takoer imaju svoje zakone
ali oni ih ne znaju; barbarima upravljaju nagoni, obiaji, osjea
ji, ali oni toga nisu svjesni. Kroz to da je pravo postavljeno i
znano, otpada sva sluajnost osjeanja, mnijenja, forma osvete,
suuti, tvrdoglavosti, i tek tako pravo dosee svoje istinsko odre
enje i dolazi do svoje asti. Tek njegovanjem shvatanja posta
jemo sposobni za openitost. Posve je nuno da kod primjene
zakona postoje kolizije gdje razum suca ima svoje mjesto, jer bi
inae upravo izvoenje bilo neto posve mainsko. Ako se dolo
do toga da se kolizije otklone time da se mnogo prepusti naho
enju suca, onda je ovaj izlaz daleko loiji, jer kolizije pripada
ju mislima, misleoj svijesti i njenoj dijalektici; ali puka odluka
preko suca bila bi samovolja. Za obiajno pravo se u pravilu ka
e da je ono ivotno, ali ova ivotnost, to jest identitet odree
nja sa subjektom, jo ne sainjava bit stvari; pravo mora mislei
16
Aluzija na spis Vom Berufe unserer Zeit Cur Gesetzgebung und Rec
htswissenschah, Friedriche Karla von Savignyja, Heidelberg 1814
22
340
GEORG VVILHELM FRIEDRICH HEGEL
postati svjesno, mora biti sistem u sebi samom i samo kao takvo
moe vaiti kod obrazovanih nacija. Kada se u najnovije doba
narodima osporava poziv zakonodavstva, onda ovo nije samo
poruga nego sadri i ono neukusno da se u beskrajnom mnotvu
postojeih zakona nema povjerenja ak ni u sposobnost pojedi
naca da ih dovedu u konzekventan sistem, dok upravo sistema
tiziranje, to jest uzdizanje u ono ope, jest beskrajna tenja vre
mena. Isto tako su se zbirke decizija koje se nalaze u Corpus iu
ris, smatrale za odlian zakonik koji je napravljen u najopeniti
jem smislu, jer se u takvim decizijama jo uvijek zadrava izvjes
na posebnost i jedno povijesno sjeanje kojeg se ne elimo rije
iti. Kako su opake takve zbirke dovoljno pokazuje praksa en
gleskog prava.
212.
U ovom identitetu bitka po sebi i postavljenosti obavezuje
kao pravo samo ono to je zakon. Budui da postavljenost sai
njava stranu tubitka** u koju moe ui takoer ono sluajno
vlastite volje i druge posebnosti, zato ono to je zakon moe biti
u svom sadraju jo razliito od onoga to je po sebi pravo.
U pozitivnom je pravu otuda ono to je zakonito iz
vor spoznaje onoga to je pravo, ili zapravo to pripada
pravu; - pozitivna pravna znanost utoliko je historijska
znanost, koja kao svoj princip ima autoritet. Sto se, uosta
lom, jo moe dogoditi, stvar je razuma i tie se spoljanjeg reda slaganja, konzekvencije, dalje primjene i tome
slino. Ako se razum uputa u prirodu same stvari, onda
teorije, npr. kriminalnog prava, pokazuju to ono ini sa
svojim rezoniranjem na osnovu razloga. - Budui da pozi
tivna znanost, s jedne strane, nema samo pravo nego i nu
nu dunost da isto tako historijske tokove, kao i primjene i
pojedinosti danih pravnih odreenja u svim pojedinanostima deducira iz njihovih pozitivnih podataka i da pokae
njihove konzekvencije, zato se ona, s druge strane, ne smi** Rije Dasein smo ovdje ipak morali, budui da je smisleno poveza
na s rijeju Sein (bitak), prevesti, kao i u 217, sa tubitak. - Bilj. prev.
OBlCAJNOST
341
je bar apsolutno zauditi, ako to i smatra ubaenim pita

njem u njezin posao, ukoliko sada pita da li je po svim tim
dokazima neko pravno odreenje umno. - Usporedi raz
umijevanju 3, primj.
213.
Time to stupa u opstanak u obliku postavljenosti, pravo i
po sadraju kao primjena stupa u odnos prema materiji snoaja
i vrsta vlasnitva i ugovora beskonano upojedinjenih i ispreple
tenih u graanskom drutvu - nadalje, obiajnosnih snoaja ko
ji se osnivaju na udi, ljubavi i povjerenju, ili ovih samo utoliko
ukoliko sadravaju stranu apstraktnog prava ( 159); moralne
strane i moralne zapovijedi, koje se tiu volje po njenom najvlastitijem subjektivitetu i posebnosti, ne mogu biti predmet po
zitivnog zakonodavstva. Dalju grau daju prava i dunosti to
proistiu iz samog pravosua, iz drave itd.
Dodatak. U viim odnosima braka, ljubavi, religije, drave,
predmet zakonodavstva mogu postati samo one strane koje su
po svojoj prirodi sposobne da imaju spoljanjost po sebi. Meu
tim, u tome zakonodavstva razliitih naroda prave veliku razli
ku. Kod Kineza, na primjer, postoji dravni zakon da ovjek
svoju prvu enu treba da voli vie nego druge ene koje ima.
Ako se dokae da ini suprotno, onda ga se kanjava batina
njem. Isto tako se u starijim zakonodavstvima nalaze mnogi
propisi vjernosti i potenju, koji su neprimjereni prirodi zako
na jer padaju u ono to je posve unutarnje. Samo kod prisege,
gdje su stvari preputene savjesti, estitost i vjernost se moraju
uzeti u obzir kao ono supstancijalno.
214.
No osim primjene na ono posebno, postavljenost prava
sadrava u sebi primjenljivost na pojedinaan sluaj. Time ona
stupa u sferu neodreenoga, onoga kvantitativnoga (kvantitativ
noga za sebe, ili kao odreenje vrijednosti prilikom razmjene
342
kvalitativnoga za drugo kvalitativno). Pojmovna odreenost da

je samo opu granicu unutar koje jo ima vrludanja. No ono se
mora, radi ozbiljenja, prekinuti ime nastupa, unutar one grani
ce, sluajna i proizvoljna odluka.
U tom zaotravanju opega ne samo do posebnoga
nego i do upojedinjenosti, do neposredne primjene, pogla
vito lei ono isto pozitivno zakona. Ne moe se umno od
rediti niti odluiti primjenom neke odreenosti koja proiz
lazi iz pojma da li bi bila pravedna za neki prijestup tjeles
na kazna od etrdeset udaraca ili etrdeset udaraca manje
jedan, ili novana kazna od pet talira, i etiri talira i dva
deset i tri itd. groa, ili kazna zatvora od jedne godine ili
tri stotine ezdeset i etiri dana itd., ili jedne godine i jed
nog, dva ili tri dana. Pa ipak je ve nepravednost jedan
udarac vie, jedan talir ili gro, jedna sedmica, jedan dan
zatvora vie ili manje. - Sam je um onaj koji priznaje da
sluajnost, protivurjeje i privid imaju svoju, ali ogranie
nu, sferu i pravo, pa se ne trudi da takva protivurjeja do
vede do izravnanja i pravednosti; ovdje opstoji samo jo
interes ozbiljenja, interes da uope bude odreeno i odlu
eno, bilo to na koji god nain (unutar jedne granice). To
odluivanje pripada formalnoj izvjesnosti samoga sebe,
apstraktnom subjektivitetu, koji se posve moe drati sa
mo toga da on, unutar one granice, samo prekida i utvru
je da bi bilo utvreno - ili takoer da moe ostati pri tak
vim osnovama odreenja kao to je okrugli broj ili broj
etrdeset manje jedan. - to zakon ne utvruje tu posljed
nju odreenost, koju zahtijeva zbiljnost, nego preputa su
cu da odlui, ograniavajui ga samo minimumom i mak
simumom, ne ini nita na stvari, jer je svaki taj minimum
i maksimum samo jedan takav okrugli broj, pa to ne ukida
da sudac onda iskazuje takvo konano, isto pozitivno od
reenje, nego mu to priznaje kao nuno.
Dodatak. U zakonima i u pravosuu bitno postoji jedna
strana koja sadri sluajnost a koja lei u tome da je zakon jed
no ope odreenje koje treba biti primjenjeno na pojedinani
sluaj. Ako bi se htjeli izjasniti protiv ove sluajnosti onda bis
mo izgovorili jednu apstrakciju. Ono kvantitativno neke kazne
ne moe se, na primjer, uiniti adekvatnim nikakvom pojmov-
343
OBIAJNOST
nom odreenju, a ono to se takoer odreuje po ovoj je strani

uvijek neka proizvoljnost. Ali ova proizvoljnost i sama je nu
na; i kada se protiv nekog zakonika odatle uope argumentira
da on nije potpun, onda se previa upravo strana na kojoj se ne
moe dosegnuti jedno ispunjenje i koje se stoga mora uzeti
onakvom kakva jest.
b) Opstanak zakona
215.
Obaveznost spram zakona ukljuuje od strana prava sa
mosvijesti ( 132 sa primjed.) nunost da zakoni budu ope ob
jelodanjeni.
Objesiti zakone tako visoko, kao to je inio Dionizije Tiranin, da ih nijedan graanin nije mogao itati - ili ih
ukopati u opseni aparat uenih knjiga, zbirki sudova i
mnjenja, obiaja itd. to odstupaju od decizija, te jo k to
me na stranom jeziku, tako da je znanje vaeeg prava pri
stupano samo onima koji su ueno tome prionuli - jedno
je te isto nepravo. Vladari koji su svojim narodima dali,
premda samo neoblikovanu, zbirku, kao Justinijan, ali jo
vie neko zemaljsko pravo kao ureen i odreen zakonik,
postali su ne samo najvei njihovi dobroinitelji, pa su ih
oni sa zahvalnou slavili, nego su time izvrili i velik akt
pravednosti.
Dodatak. Juristiki stale koji ima posebna znanja zakona,
esto ga smatra svojim monopolom pa onaj ko nije od zanata ne
treba da sudjeluje u govoru. Tako su fiziari uzeli za zlo Goetheovo uenje bojama jer nije pripadao zanatu a uz to je bio i
pjesnik. Ali kao to neko ne treba da bude obuar da bi znao da
li mu cipele pristaju, isto tako nije potrebno da pripada zanatu
da bi imao znanje predmetima koji su od opeg interesa. Pra
vo se odnosi na slobodu, na ono najdostojnije i najsvetije u ov
jeku, to on sam mora znati ukoliko to za njega treba da bude
obavezujue.
344
216.
Za javni zakonik valja, s jedne strane, zahtijevati jednos
tavna opa odreenja a, s druge, priroda konane grae vodi ka
beskonanim daljim odreenjima. Opseg zakona treba da je, s
jedne strane, gotova zatvorena cjelina a, s druge, on je nepreki
nuta potreba novih zakonskih odreenja. Kako ova antinomija,
meutim, pripada u specijaliziranje opih naela, to vrsto da
lje traju, zato time ostaje neokrnjeno pravo na gotov zakonik,
kao na to da su ta opa jedinstvena naela za sebe, razliita od
svog specijaliziranja, razumljiva i postavljiva.
Jedan je glavni izvor zapletenosti zakonodavstva, do
due, taj ako u prvobitne institucije, koje sadravaju nepravo, dakle koje su tako prosto historijske, s vremenom
prodre ono umno, po sebi i za sebe pravo, kao to je gore
( 180, primjed.) primijeeno kod rimskih institucija, kod
starog lenskog prava itd. No bitno je uvidjeti da sama pri
roda konane grae donosi sa sobom da kod nje primjena
takoer po sebi i za sebe umnih, u sebi opih odreenja
vodi progresu u beskonano. - Zahtijevati od zakonika
savrenost, da on treba da bude gotov, nesposoban za ne
ko dalje odreivanje - zahtjev koji je naroito njemaka
bolest - te s razloga to nije mogao postati tako savren,
ne dopustiti da doe do neega takozvanoga nesavreno
ga, tj. do zbiljnosti - osniva se na nepoznavanju prirode"
konanih predmeta, kao to je privatno pravo, u kojemu je
takozvana savrenost pereniranje pribliavanja, i na ne
poznavanju razlike izmeu umnoopega i razumnoopega
i njihova primjenjivanja na grau konanosti i pojedinanosti, koja ide u beskonano. - Les plus grand ennemi du
17
bien c'est le mieux - jest izraz istinski zdravog ljudskog
razuma spram onoga praznoga, koji rezonira i reflektira.
Dodatak. Potpunost znai potpunu sabranost sveg pojedi
nanog to pripada jednoj sferi, a u ovom smislu ni jedna nauka
i znanje ne moe biti potpuno. Ako se kae da je filozofija ili ne
ka znanost nepotpuna, onda je prihvatljivo shvatanje da se mo17
A. le Meilleur
345
OBlCAJNOST
ra ekati dok se ona ne proiri jer moe nedostajati ono najbo

lje. Ali na ovaj nain nee nita napredovati, niti e geometrija
koja se smatra zavrenom doi do novih odreenja, niti filozofi
ja koja ima posla sa opom idejom, ali ipak moe biti sve vie
specijalizirana. Opi zakoni su inae uvijek bile deset zapovije
di; zato sada, budui da jedan zakonik ne moe biti savren, od
mah izgleda kao neka apsurdnost ako se ne donese zakon koji
glasi Ne treba ubijati. Svaki zakonik bi mogao biti jo bolji,
to bi mogla tvrditi dokona refleksija, jer se ono najvelianstvenije, najljepe, moe zamisliti jo velianstvenijim, viim i ljepim.
Ali neko veliko stablo grana se sve vie i vie a da stoga ne po
staje novim stablom: ipak bi bilo ludo zbog novih grana koje bi
mogle izrasti, ne htjeti posaditi nikakvo stablo.
217.
Kao to u graanskom drutvu pravo po sebi postaje zako
nom, tako i prethodno neposredno i apstraktno opstojanje mo
jeg pojedinanog prava prelazi u znaenje priznatosti kao - opstojanje u egzistentnoj opoj volji i znanju. Stjecanja i postupci
oko vlasnitva moraju stoga biti poduzeti i opremljeni formom
koju im daje ono opstojanje. Vlasnitvo se, dakle, osniva na
ugovoru i na formalnostima koje ga ine sposobnim za dokaz i
pravomonim.
Prvotne, tj. neposredne vrste stjecanja i titule ( 54 i
dalje) zapravo otpadaju u graanskom drutvu, pa se jav
ljaju samo kao pojedinane sluajnostijli ogranieni mo
18
menti. Djelomice uvstvo, koje ostaje pri subjektivnom,
djelomice refleksija, koja se dri apstrakcije svojih bitnos
ti, koja zanemaruje formalnosti, to ih mrtvi razum sa svo
je strane ponovo moe zadrati spram stvari i poveati ih u
beskonano. - Uostalom, u toku obrazovanja lei da se od
osjetilne i neposredne forme nekog sadraja dugim i te
kim radom dopre do forme njegove misli, a time do jed
nostavnog izraza, koji mu je prikladan, jer u stanju nekog
tek zapoetog pravnog obrazovanja sveanosti i formal18
A: ostaje trajno Bilj. njem. izd.
346
nosti su vrlo zamrene i vae vie kao sama stvar nego kao
znak; otuda je u rimskom pravu i bilo zadrano mnotvo
odreenja, a posebno izraza sa sveanosti, umjesto da su
se nadomjestila misaonim odreenjima i njima adekvat
nim izrazom.
Dodatak. Zakon je pravo, postavljen kao ono to je bilo
po sebi. Ja neto posjedujem, imam vlasnitvo koje sam uzeo
kao ono to je bez gospodara: to sada mora biti priznato i po
stavljeno jo i kao ono to je moje. U drutvu se stoga u odnosu
na vlasnitvo javljaju formalnosti: kao znak za priznavanje dru
gih stavljaju se granini kamenovi otvaraju se knjige hipoteka,
popisi vlasnitva. U graanskom drutvu vlasnitvo najee po
iva na ugovoru ije su formalnosti vrste i odreene. Prema
takvim formalnostima moemo se gnuati i misliti da one posto
je samo zato da bi vlastima donosile novac; formalnosti se ak
mogu smatrati neim uvredljivim i znakom nepovjerenja, zato
to vie ne vrijedi stav: jedan ovjek jedna rije; ali ono to je
bitno u formi jeste to da ono ta je pravo po sebi, takoer jest i
postavljeno po sebi. Moja volja je umna, ona vai, a ovo vaenje
treba biti priznato od drugog. Ovdje dakle mora otpasti moja
subjektivnost i subjektivnost drugog, a volja mora postii.sigur
nost, vrstinu i objektivnost, to moe dobiti samo kroz formu.
218.
Time to su vlasnitvo i linost u graanskom drutvu za
konski priznati i vaei, zloinstvo nije vie samo povreda nee
ga subjektivno-beskonanoga, nego ope stvari, koja u sebi
vrsto i snano egzistira. Time nastupa gledite opasnosti po
stupka za drutvo, ime se, s jedne strane, pojaava veliina zlo
instva, ali, s druge, ona mo drutva koja je postala sigurna u
samu sebe sniava spoljanju vanost povrede i dovodi stoga ve
u blagost u njegovu kanjavanju.
Da su u jednom lanu drutva svi drugi povrijeeni,
ne mijenja prirodu zloinstva po njegovu pojmu, nego po
strani spoljanje egzistencije, strani povrede, koja sada po
gaa predstavu i svijest graanskog drutva, a ne samo op-
OBIAJNOST
347
stanak neposredno povrijeenoga. U herojska vremena

(vidi tragedije Starih) nisu se smatrali graani povrijeeni
zloinstvima koje su lanovi kraljevskih kua meusobno
izvravali. - Budui da se zloinstvo, po sebi beskonana
povreda, mora odmjeriti kao opstojanje po kvalitativnim i
kvantitativnim razlikama ( 96), to je sada bitno odree
no kao predstava i svijest vaenju zakona, zato je opas
nost za graansko drutvo jedno odreivanje njegove veli
ine, ili takoer jedno od njegovih kvalitativnih odree
nja. - No taj je kvalitet, ili veliina, promjenljiv sa stanjem
graanskog drutva, i u njemu lei opravdanje da se isto
tako kraa nekoliko sua ili jedne repe kazni smru, kao da
se blago kazni kraa koja iznosi stostruku ili jo vie tak
vih vrijednosti. Gledite opasnosti za graansko drutvo,
ukoliko se ini da ono oteava zloinstva, jest, tavie,
prvenstveno ono to je smanjilo njihovo kanjavanje. Kaz
neni kodeks pripada stoga naroito svom vremenu i stanju
graanskog drutva u njemu.
Dodatak. Okolnost da zloin poinjen u drutvu izgleda
vei a uprkos tome se kanjava blae, izgleda da sebi protivrjei.
Ali ako bi, s jedne strane, za drutvo bilo nemogue ostaviti zlo
in nekanjenim, jer bi on onda bio uspostavljen kao pravo, on
da, budui da je drutvo sigurno u samo sebe, zloin ipak jest
uvijek samo jedna pojednost spram njega, neto nevrsto i izoli
rano. Kroz vrstinu samog drutva zloinstvo zadrava poloaj
neega puko subjektivnog koje izgleda da je nastalo ne iz svjes
nog htijenja nego iz prirodnih poticaja. Ovim shvatanjem zlo
instvo zadrava blai poloaj pa stoga i kazna postaje blaa.
Ako je drutvo po sebi jo kolebljivo, tada se kanjavanjem mo
ra dati primjer, jer je sama kazna primjer naspram primjera zlo
ina. Ali u drutvu koje je u sebi vrsto, ova postavljenost zlo
instva kao zakona tako je slaba da se po tom mora mjeriti i uki
danje ove postavljenosti zloinstva. Dakle, otre kazne po sebi i
za sebe nisu nita nepravedno nego stoje u odnosu sa stanjem
vremena: neki kriminalni kodeks ne moe vaiti za sva vremena
a zloinstva su prividne egzistencije koje za sobom mogu vui
manje ili vee odbijanje.
348
c)Sud
219.
Pravo, koje je u obliku zakona poelo da opstoji, jest za
sebe, stoji samostalno nasuprot posebnom htijenju i mnjenju
pravu, pa ima da pribavi sebi vaenje kao ono openito. Ova
spoznaja i ozbiljenje prava u posebnom sluaju, bez subjektiv
nog osjeaja posebnog interesa, pripada javnoj vlasti, sudu.
Historijski postanak suca i suda moglo je imati oblik
patrijarhalnog odnosa ili sile ili slobodnog izbora; za po
jam stvari to je sporedno. Uvoenje pravosua od strane
knezova i vlada smatrati pukom stvari proizvoljne ljubeznosti i milosti, kao to to ini gospodin pl. Haller (u svojoj
knjizi Restauracija znanosti dravi19, pripada nepromiljenosti koja nita ne sluti tome da je kod zakona i dra
ve rije tome da su njihove institucije uope kao umne
po sebi i za sebe nune, te da oblik kako su nastale i kako
su uvedene nije ono emu je rije pri razmatranju njiho
va umnog temelja. - Drugi je ekstrem ovog nazora suro
vost da se pravosue, kao u vrijeme prava jaega, smatra
neuvanim nasiljem, potlaenou slobode i despotizmom.
Pravosue valja smatrati isto tako dunou kao i pravom
javne vlasti, to se ne osniva na nekom nahoenju indivi
dua da time neku vlast opunomoi ili ne.
220.
Pravo spram zloinstva u obliku osvete ( 102) samo je
pravo po sebi, ne u obliku prava, tj. nije u svojoj egzistenciji
pravedno. Mjesto oteene stranke nastupa ono oteeno ope
koje u sudu ima osebujnu zbiljnost pa preuzima progonjenje i
kanjavanje zloinstva, to time prestaje biti samo subjektivna i
19
Carl Ludwig von Haller, Restoration der Staatwissenschaft oder The
orie des natrrlich-geselligen Zustands, uer Chimre des knstlich-brgerlichen
entgegengesetzt, 6 svezaka, Winterthur 1816*- 34. - Bilj. njem. izd.
349
OBIAJNOST
sluajna odmazda s pomou osvete, pa se pretvara u istinsko iz

mirenje prava sa samim sobom, u kaznu - u objektivnom pogle
du kao zadovoljenje, zakona koje se ukidanjem zloinstva pono
vo uspostavlja i koji se time kao vaei ozbiljuje, a. u subjektiv
nom pogledu zloinca, kao njegova zakona, koji on zna, koji va
i i za njega i za njegovu zatitu, u ijem izvrenju nad njim on
sam nalazi zadovoljenje pravednosti, samo djelo onoga svojega.
221.
lan graanskog drutva ima pravo da bude u sudu, kao i
dunost da se stavi pred sud, pa da svoje osporavano pravo uz
me samo od suda.
Dodatak. Poto svaka individua ima pravo da bude u su
du, ona mora poznavati i zakone jer joj ovo ovlaenje inae ne
bi nita pomoglo. Ali induvidua ima i dunost da stane pred
sud. U feudalnom stanju monik lesto nije izlazio pred sud, sud
se pozivao i smatralo se da je nepravo suda da monika zove
pred sebe. Ali ovo su stanja koja protivrjee onome ta treba da
bude sud. U novije doba knez mora u privatnim stvarima pri
znati sudove a u slobodnim dravama njihovi procesi se obino
gube.
222.
Pred sudovima pravo dobiva odreenje da mora biti dokaljivo. Pravni postupak stavlja stranke u poloaj da svojim
dokaznim sredstvima i pravnim razlozima pribave vaenje, a su
ca da se upozna sa stvari. Ti koraci sami su prava, njihov se tok
mora, prema tome, zakonski odrediti, pa sainjavaju takoer bi
tan dio teorijske pravne znanosti.
Dodatak. ovjeka moe uzbuniti to da zna da ima neko
pravo koje mu se osporava kao nedokazivo; ali pravo koje
imam ujedno mora biti utvreno: ja ga moram moi prikazati,
dokazati i samo time da ono to je po sebi bivstvujue jest tako
er i utvreno, ono moe da vai u drutvu.
350
223.
Rascjepkavanju tih postupaka u sve vie pojedinane po
stupke i njihova prava, to u sebi nema granica, suprotstavlja se
pravni postupak, po sebi ve sredstvo, kao neto spoljanje svo
joj svrsi. - Time to strankama pripada pravo da prou kroz ta
kav opseni formalizam, koji je njihovo pravo, to njima, budui
da on isto tako moe biti uinjen neim to je zlo i ak orujem
neprava, valja sudski staviti u dunost - da bi se zatitile stranke
i samo pravo kao susptancijalne stvari, kojima se vodi, spram
pravnog postupka u njegove zloupotrebe - da se podvrgnu jed
nostavnom sudu (izabranom sudu, pomirbenom sudu) i pokua
ju izravnanja, prije nego to pristupe onome.
Pravinost sadrava krnjenje formalnog prava koje
se zbiva iz moralnih ili drugih obzira i odnosi se ponajpri
je na sadraj pravnog spora. Sudite pravinosti imat e,
meutim, znaenje da ono odluuje pojedinanom slu
aju, a da se ne dri formaliteta pravnog postupka i naro
ito dokaznih sredstava, kako se zakonski mogu shvatiti,
kao i da odluuje po 2 0 vlastitom interesu pojedinanog slu
aja kao ovoga, a ne u interesu zakonske dispozicije koju
valja uiniti openitom.
224.
Kao to javno objavljivanje zakona potpada pod pravo
subjektivne svijesti ( 215), tako potpada i mogunost da se zna
ozbiljenje zakona u posebnom sluaju, naime da se zna tok spoljanjih postupaka, pravnih osnova itd., jer je taj tok po sebi jed
na ope vaea stvar, pa se sluaj po njegovu posebnom sadra
ju tie dodue samo interesa stranki, ili opi sadraj tie se pra
va u njemu, a njegova se odluka tie interesa sviju; -javnost
oravosua.
OBIAJNOST
351
Dodatak. Javnost pravosua uzima upravo ovjenost za

ono to je pravo i valjano. Jak razlog protiv toga vjeno je bila
gospodstvenost izvrilaca pravde koji se ne ele pokazati sva
kom i sebe smatraju utoitem prava u koje laici ne treba da
prodru. Ali pravu naroito pripada povjerenje koje graani ima
ju prema njemu, a ova strana je ono ta trai javnost pravosua.
Pravo javnosti poiva na tome da je svrha suda pravo koje kao
jedna openitost takoer spada u nadlenost openitosti ali ta
da i na tome da graani stiu uvjerenje da se pravo zbiljski i
presuuje.
225.
U poslu izricanja presude kao primjeni zakona na pojedi
nani sluaj razlikuju se dvije strane, pravo, spoznaja sluaja po
njegovoj neposrednoj pojedinanosti, da li opstoji ugovor itd.,
da li je izvren postupak koji oteuje i tko je bio njegov poini
telj, a u kaznenom pravu refleksija kao odreenje postupka po
njegovu supstancijalnom, zloinakom karakteru ( 119, bilj.) drugo, supsumacija sluaja pod zakon ponovnog uspostavljanja
prava, pod ime se u kaznenom pravu razumije kazna. Odluke
ove obje razliite strane razliite su funkcije.
U rimskom sudskom ustrojstvu javljalo se razlikova
nje ovih funkcija u tome to je pretor odluivao u sluaju
da se stvar odnosi ovako ili onako i to je on za istraiva
nje tog odnosa postavljao posebnog judexa**. - Karakte
riziranje postupka po njegovu odreenom zloinakom
kvalitetu (da li je npr. ubojstvo ili umorstvo) iest u engles
kom pravnom postupku preputeno miljenju ili proizvolj
nosti tuioca, a sud ne moe prihvatiti nikakvo drugo od
reenje ako on ono karakteriziranje smatra neispravnim.
Meusobne deliberacije* lanova suda osudi to

treba da padne jesu izjave jo posebnih mnjenja i nazora,
dakle po svojoj prirodi nita javno.
20
A: takoer
* Lat., dogovaranja, rasuivanje, premiljanja. - Bilj. prev.
** Judex (lat.) = sudac. - Bilj. prev.
352
226.
Napose voenje itavog toka istraivanja, zatim pravnih
postupaka stranaka koji su sami prava ( 222), a onda i druga
strana pravne izjave (vidi predanji ) jesu posao svojstven juristikom sucu, za kojega se, kao za organ zakona, sluaj mora pri
praviti do mogunosti supsumpcije, tj. uzdignuti iz njegova po
javnog empirijskog svojstva do priznate injenice i do ope kva
lifikacije.
227.
Prva strana, spoznaja sluaja u njegovoj neposrednoj pojedinanosti i njegovo kvalificiranje, ne sadrava za sebe izricanje
osude. Ona je spoznaja kakva pripada svakom obrazovanom
ovjeku. Ukoliko je za kvalifikaciju postupka bitan subjektivni
moment uvida i namjere onoga to postupa (vidi II dio), a do
kaz se ionako ne tie predmeta uma ili apstraktnog razuma, ne
go samo pojedinanosti, okolnosti i predmeta osjetilnog zora i
subjektivne izvjesnosti, te stoga u sebi ne sadrava nikakvo ap
solutno subjektivno odreenje, utoliko je ono posljednje u odlu
ci subjektivno uvjerenje i savjest (animi sententia), kao to je do
due s obzirom na dokaz koji se osniva na izjavama i uvjerava
njima drugih, zakletva, subjektivno, ali posljednje potvrivanje.
Kod predmeta kojemu je rije glavna je stvar uoiti
prirodu dokazivanja do kojega ovdje stoji i razlikovati ga
od spoznavanja i dokazivanja druge vrste. Dokazati umno
odreenje, kakvo je sam pojam prava, tj. spoznati njegovu
nunost, zahtijeva drukiju metodu nego dokaz geometrij
skog pouka. Kod geometrijskog je pouka, nadalje, figu
ra odreena razumom i apstraktno ve napravljena pri
mjereno zakonu; ali kod empirijskog sadraja, kakva je
neka injenica, graa je spoznavanja dani osjetilni zor i
osjetilna subjektivna izvjesnost, te izricanje i uvjeravanje
toj izvjesnosti - u emu je pak djelatno zakljuivanje i
kombiniranje iz takvih izjava, svjedoanstava, okolnosti i
si. Objektivna istina, koja proizlazi iz takve grae i njoj
OBIAJNOST
353
primjerene metode - koja, pri pokuaju da je za sebe ob

jektivno odredi, vodi do polovinih dokaza i u daljoj istin
skoj konzekvenciji, koja ujedno u sebi sadrava formalnu
nekonzekvenciju, do izvanrednih kazni - ima sasvim drugi
smisao nego istina jednog umnog odreenja ili postavke
iju je grau sebi razum ve apstraktno odredio. Pokazati
pak, da valja spoznati takvu empirijsku istinu jednog do
gaaja u pravom juristikom odreenju suda, jer da u ovo
me lei svojstveni kvalitet za to i time iskljuivo pravo po
sebi i nunost, sainjavalo je glavno gledite u pitanju ko
liko valja formalnim juristikim suditima pripisati sud
faktu kao pravnom pitanju.
Dodatak. Ne postoji ni jedan razlog da se prihvati da juristiki sudac sam treba da utvrdi stanje stvari, budui da j e j o
stvar svakog opeg obrazovanja, a ne samo juristikog: prosui
vanje stanja stvari polazi od empirijskih okolnosti, od svjedo
anstva radnjama i tome slinih opaanja, ali tada opet od i
njenica iz kojih se moe zakljuiti djelovanju, a koje ga ine
vjerojatnim ili nevjerovatnim. Ovdje treba da se stekne izvjes
nost, nikakva istina u viem smislu, koja je neto posve vjeno;
ova izvjesnost ovdje je subjektivno uvjerenje, savjest, a pitanje
je: koju formu treba da dobije ova izvjesnost u sudu- Zahtjev
priznanja sa strane zloinca, koji se obino nalazi u njemakom
pravu, ima istinu u tome da se time daje zadovoljenie pravu
subjektivne samosvijesti; jer to ta govori sudac ne mora biti
razliito u samosvijesti, i tek ako je zloinac priznao, u presudi
protiv njega nema nieg stranog. Ali ovdje se javlja tekoa u to
me da zloinac moe poricati, a time se ugroava interes praved
nosti. Ako sada opet treba da vai subjektivno uvjerenje suca,
onda se ponovo javlja izvjesna krutost u tome to se ovjek vie
ne promatra kao slobodan. Posredovanje je sada u tome da se
zahtijeva da presuda krivici ili nedunosti treba da se donese
iz due zloinca, - porota.
228.
Pravo samosvijesti stranke u sudskoj je presudi s te strane
to je ta presuda supsumcija kvalificiranog sluaja pod zakon,
354
ouvano s obzirom na zakon time da je zakon poznat, pa je time

zakon same stranke, a s obzirom na supsumciju, da je pravni
postupak javan. No s obzirom na odluku posebnom, subjek
tivnom i spoljanjem sadraju stvari, ija spoznaja pada u one
prve strane naznaene u 225, nalazi ono pravo svoje zadovo
ljenje u povjerenju prema subjektivitetu onoga koji odluuje. To
povjerenje temelji se naroito na jednakosti stranke s njime po
njenoj posebnosti, staleu i si.
Pravo samosvijesti, moment subjektivne slobode,
moe se smatrati supstancijalnim gleditem u pitanju
nunosti javnog pravosua i takozvanih porota. Na to se
gledite reducira ono bitno to se u obliku korisnosti moe
navesti za te institucije. Prema drugim obzirima i razlozi
ma ovim ili onim prednostima ili tetnostima moe biti
prepirke ovako i onako - oni su, kao svi razlozi rezoniranja, sekundarni i neodluujui, ili pak uzeti iz drugih,
moda viih sfera. Da bi pravosue po sebi mogli dobro
vriti isto juristiki sudovi, moda bolje nego druge insti
tucije, toj se mogunosti utoliko ne radi, premda bi se ta
mogunost dala uzdii do vjerojatnosti, tavie, ak do
nunosti, ukoliko je to, s druge strane, uvijek pravo samos
vijesti, koja zadrava pri tome svoje zahtjeve i nalazi ih nezadovoljenima. - Ako je znanje prava po kakvoi onoga
to sainjavaju zakoni u svom opsegu, nadalje znanje toka
sudskih postupaka i mogunost da se pravo prati, vlasni
tvo jednog stalea koji je sebe uinio iskljuivim takoer i
s pomou terminologije koja je za one ijem je pravu ri
je strani jezik, onda lanovima graanskog drutva, koji
su za subzistenciju upueni na svoju djelatnost, svoje vlas
tito znanje i htijenje, ostaje strano ne samo ono najlinije i
najvlastitije nego i ono to je u tome supstancijalno i um
no pravo, pa su stavljeni pod tutorstvo, ak u neku vrstu
ropstva spram takvog stalea. Ako oni, dodue, imaju pra
vo da na sudu budu prisutni tjelesno, s nogama (in judicio
stare), onda je to malo ako ne treba da budu prisutni du
hovno, sa svojim vlastitim znanjem, a pravo koje oni stje
u ostaje za njih spoljanjom sudbinom.
OBICAJNOST
355
229.
U pravosuu vraa se graansko drutvo, u kojemu se ide

ja izgubila u posebnosti i razdvojila u diobi unutranjega i spoljanjega, svojem pojmu, jedinstvu po sebi bitkujueg opega sa
subjektivnom posebnou, ali ova u pojedinanom sluaju, a
ono u znaenju apstraktnog prava. Ozbiljenje tog jedinstva u
proirenju na cijeli opseg posebnosti, ponajprije kao relativnog
ujedinjenja sainjava odreenje policije, a u ogranienom ali
konkretnom totalitetu korporaciju.
Dodatak. U graanskom drutvu openitost ja samo nu
nost: u odnosu potreba, samo pravo kao takvo jest ono to je
vrsto. Ali to pravo jedan puko omeeni krug, odnosi se samo na
zatitu onoga to ja imam; pravu kao takvom dobrobit je neto
spoljanje. U sistemu potreba ova dobrobit je ipak jedno bitno
odreenje. Ono openito, dakle, koje je najprije samo pravo
proirilo se nad cijelo polje posebnosti. Pravednost je ono stoje
veliko u graanskom drutvu: dobri zakoni daju dravi da cvje
ta a slobodno vlasnitvo je temeljni uslov njenog sjaja; ali time
to sam potpuno zapleten u posebnost ja moram zahtijevati pra
vo da se u ovom sklopu zahtijeva i moia posebna dobrobit. Tre
ba se uzeti u obzir moja dobrobit, moja posebnost, a to se doga
a uz pomo policije i pomou korporacije.
C. Policija i korporacija
230.
U sistemu potreba subzistencija i dobrobit svakog poje
dinca jest kao mogunost, ija je zbiljnost uvjetovana njegovom
proizvoljnou i prirodnom posebnou isto tako kao i objektiv
nim sistemom potreba; pravosuem je ponitena povreda vlas
nitva i linost. No u posebnosti zbiljsko pravo sadrava kako to
da su ukinute sluajnosti prava jedne ili druge svrhe i da je isposlovana nesmetana sigurnost osoba i vlasnitva, tako i to da
23
356
je osiguranje subzistencije i dobrobiti pojedinca - da je posebna

dobrobit odreena i ozbiljena kao pravo.
a) Policija
231.
Mo koja osigurava ono ope ostaje ponajprije, ukoliko je
posebna volja jo princip z jednu ili drugu svrhu, djelomice og
raniena na krug sluajnosti, a djelomice je spoljanji red.
232.
Osim zloinstva, koje opa vlast treba spreavati ili doves
ti do sudskog postupka - osim sluajnosti kao proizvoljnosti zla
- doputena proizvoljnost za sebe pravnih postupaka i privatne
upotrebe vlasnitva takoer se spoljanje odnosi spram drugih
pojedinaca, kao i spram ostalih javnih upriliavanja neke zajed
nike svrhe. Po toj opoj strani postaju privatni postupci sluaj
nost koja istupa ispod moje sile, pa moe sluiti ili slui drugi
ma na tetu ili nepravo.
233.
To je, dodue, samo mogunost tete, ali da stvar nita ne
teti, nije kao sluajnost takoer nita vie od mogunosti; to je
strana neprava koja je u takvim postupcima i time posljednji
razlog policijskog krivinog pravosua.
234.
Odnosi spoljanjeg opstanka padaju u razumsku besko
nanost; stoga nema po sebi nikakve granice to je tetno a to
OBICAJNOST
357
ne, takoer ni s obzirom na zloinstvo, to je sumnjivo ili nije

sumnjivo, to treba zabraniti ili nadzirati, ili potedjeti od zabra
na, nadzora i sumnje, istrage i polaganja rauna. Poblia odre
enja daju obiaji, duh ostalog ureenja, svagdanje stanje,
opasnost trenutka itd.
Dodatak. Ovdje se ne mogu postaviti nikakva vrsta odre
enja niti povui apsolutne granice. Sve je ovdje lino; javlja se
subjektivno mnijenje, a duh ureenja, opasnosti vremena, treba
da saopte blie okolnosti. U ratnim vremenima, na primjer,
moe se tetnim smatrati neto to inae nije tetno. Kroz ove
sluajnosti i preko samovoljnih linosti policija postaje neto
mrsko. U vrlo obrazovanoj refleksiji ona se moe usmjeriti na to
da sve mogue uvue u svoju oblast jer se u svemu da nai neki
odnos kroz koji neto moe postati tetno. U tome policija moe
posao obavljati vrlo pedantno i ometati uobiajeni ivot indivi
dua. Ali ovdje se ne moe povui objektivna granina linija to
me koja je to neprilika.
235.
S neodreenim pomnogostruavanjem i prepletanjem
dnevnih potreba u pogledu dobavljanja i razmjene sredstava za
njihovo zadovoljavanje, na ije se nesmetane mogunosti svaki
oslanja, kao i u pogledu istraivanja i raspravljanja tome, koja
valja po mogunosti to vie skratiti, nameu se strane to su od
zajednikog interesa, a, ujedno, za sve posao jednoga - i sred
stva i pripreme koje mogu biti za zajedniku upotrebu. Ti opi
poslovi i ope korisne pripreme pospjeuju nadzor i predostronost javne moi.
236.
Razliiti interesi proizvoaa i potroaa mogu meusob
no kolidirati, pa ako se ispravni odnos, dodue, sam od sebe us
postavlja u cjelini, izjednaavanje potrebuje takoer i regulira
nje, koje stoji iznad obaju i koje se poduzima svjesno. Pravo na
358
takvo reguliranje onoga pojedinanoga (npr. procjenjivanje arti

kala najopenitijih ivotnih potreba) lei u tome da se javnim iz
laganjem robe, koja je od sasvim ope i svakodnevne upotrebe,
ne nudi toliko jednoj individui kao takvoj, nego njoj kao opoj,
publici, ije pravo da ne bude prevarena i istraivanje robe, kao
opi posao, moe zastupati i za nj se brinuti neka javna vlast.
Posebno su, meutim, nuni opa predostronost i rukovoenje
uslijed ovisnosti velikih industrijskih grana spoljanjim okol
nostima i dalekim kombinacijama, to ih u njihovoj povezanosti
ne mogu sagledati individue koje su upuene i vezane uz onu
sferu.
Spram slobode obrta i trgovine u graanskom dru
tvu drugi je ekstrem zbrinjavanje, kao i odreenje rada
svih, s pomou javnog uprilienja - kao otprilike i stara iz
rada piramida i druga udovina egipatska i azijska djela,
koja su za javne svrhe bila stvorena, bez posredovanja ra
da pojedinca njegovom posebnom proizvoljnou i njego
vim posebnim interesom. Ovaj interes poziva onu slobodu
protiv vieg reguliranja, ali, ukoliko je on vie slijepo
udubljen u sebinu svrhu, utoliko mu je vie potrebno tak
vo reguliranje da bi bio vraen opemu i da bi se shvatile i
ublaile opasne trzavice i trajanje razmaka, u kojemu bi
trebalo da se izravnaju kolizije na putu nesvjesne nunos
ti.
Dodatak. Policijski nadzor i predostronost imaju svrhu
da posreduju individuu sa opom mogunou koja postoji za
dostizanje individualnih svrha. Ona mora da vodi brigu uli
nom osvjetljenju, mostogradnji, taksaciji dnevnih potreba kao i
zdravlju. Ovdje su sada vladajua dva glavna nazora. Jedna
tvrdi da policiji pripada nadzor nad svim, drugi, da policija ov
dje nema nita da odreuje jer se svako ravna prema potrebama
drugog. Pojedinac svakako mora imati pravo da na ovaj ili onaj
nain zaradi svoj kruh, ali na drugoj strani i publika treba da za
htijeva pravo da ono to je potrebno bude postignuto na valjan
nain. Obje strane se trebaju zadovoljiti a sloboda radinosti ne
smije biti od one vrste da bude ugroeno ono to je openito bo
lje.
OBIAJNOST
359
237.
Ako, dakle, individue imaju mogunosti uestvovanja u
opoj imovini i ako im je ona osigurana javnom moi, onda ta
mogunost, bez obzira to ta sigurnost mora ostati nepotpuna,
jo sa subjektivne strane ostaje podvrgnuta sluajnostima, i to
utoliko vie ukoliko vie pretpostavlja uvjete vjetine, zdravlja,
kapitala itd.
238.
Porodica je ponajprije supstancijalna cjelina, kojoj pripa
da predostronost prema ovoj posebnoj strani individue, kako u
pogledu sredstava i vjetina da bi se iz ope imovine moglo [ne
to] za sebe stei tako i [u pogledu] njene subzistencije i zbrinja
vanja u sluaju da nastupi nesposobnost. No graansko drutvo
trga individuu iz ove veze, otuuje meusobno njene lanove i
priznaje ih kao samostalne osobe; ono supstituira, nadalje, spoljanju neorgansku prirodu i oinsko tlo, na kojemu je pojedi
nac imao svoju subzistenciju, onim svojim, te podvrgava opstojanje ak itave porodice zavisnosti od njega, sluajnosti. Tako
je individua postala edo graanskog drutva, Koje od nje isto
tako zahtijeva kao to ona na nj ima prava.
Dodatak. Porodica svakako treba da brine za kruh poje
dinca ali je ona u graanskom drutvu neto podreeno i po
stavlja samo temelj; ona vie nema tako obuhvatnu djelotvor
nost. Graansko drutvo je, tavie, udovina mo koja ovjeka
privlai k sebi i od njega zahtijeva da radi za nju i da sve ini
preko nje i njenim posredstvom. Ako ovjek na taj nain treba
da bude lan graanskog drutva, onda on isto tako ima prava i
zahtjeve prema njoj, kao to ih je imao u porodici. Graansko
drutvo mora tititi svoga lana, braniti njegove interese, kao to
je pojedinac duan potovati zakone graanskog drutva.
360
239.
Ono u tom karakteru ope porodice ima dunost i pravo,
spram proizvoljnosti i sluajnosti roditelja, da nadzire i utjee
na odgoj ukoliko se on odnosi na sposobnost da se postane la
nom drutva, naroito ako treba da ga dovre ne roditelji, sami
nego drugi - takoer se utoliko za to mogu izvriti zajednike
pripreme da vre taj nadzor i utjecaj.
Dodatak. Granica izmeu prava roditelja i graanskog
drutva ovdje se teko moe povui. Roditelji obino dre da u
vezi s odgojem imaju potpunu slobodu i da mogu initi sve to
uope mogu. Pored sve javnosti odgoja, glavna pozicija obino
dolazi od roditelja, pa su oni oni koji vrite na uitelje i slube
nike, jer se roditeljska proizvoljnost postavlja protiv njih. Uprkos tome drutvo ima pravo da prema svojim provjerenim na
zorima pri tom postupi tako da roditelje prisili da djecu alju u
kolu, da ih cijepe protiv boginja itd. U ovo spadaju sporovi ko
ji u Francuskoj postoje izmeu zahtjeva slobodne nastave, to
znai izmeu samovolje i roditelja i nadzora drave.
240.
Na isti nain ima ono dunost i pravo da one koji su rasipnou unitili sigurnost svoje subzistencije i subzistencije svoje
porodice uzme pod starateljstvo i da mjesto njih izvrava svrhu
drutva i njihovu svrhu.
Dodatak. U Ateni je postojao zakon da svaki graanin
mora poloiti raun tome od ega ivi; sada imamo shvatanje
da se ovo nikoga ne tie. Svaka individua je svakako, s jedne
strane za sebe ali s druge strane je i lan u sistemu graanskog
drutva i utoliko svaki ovjek ima pravo da od njega zahtijeva
subzistenciju, ona ga mora tititi i od samog sebe. To nije samo
umiranje od gladi, emu treba da se radi, nego ire stajalite
da se ne treba dopustiti da nastaje olo. Poto je graansko
drutvo duno da ishranjuje individue, ono ima pravo da ih
podstie da brinu za svoju subzistenciju.
OBICAJNOST
361
241.
No isto tako kao proizvoljnost mogu i sluajne, fizike
okolnosti i okolnosti koje lee u spoljanjim odnosima ( 200)
upropastiti individue do siromatva, stanja koje, im ostavlja po
trebe graanskog drutva i koje ih - time to im je ono ujedno
oduzelo prirodna sredstva za ivot ( 217) i ukinulo dalju pove
zanost porodice kao loze ( 181) - naprotiv vie ili manje liava
svih prednosti drutva, sposobnosti stjecanja vjetina i obrazo
vanja uope, takoer i pravosua, brige za zdravlje, esto ak i
utjehe religije itd. Opa vlast preuzima mjesto porodice kod si
romanih, isto tako u pogledu njihove neposredne nestaice,
kao i lijene nastrojenosti, zlobe i drugih poroka to izviru iz tak
vog poloaja i osjeaja neprava.
242.
Ono subjektivno siromatva i uope nude svake vrste, ko
joj je ve u svom prirodnom krugu izvrgnuta svaka individua,
zahtijeva i subjektivnu pomo isto tako u pogledu posebnih
okolnosti, kao i naravi i ljubavi. Ovdje je mjesto gdje moralitet
kraj svih opih priprema nalazi dosta posla. No kako to poma
ganje za sebe i u svom djelovanju ovisi sluajnosti, drutvo te
i za tim da u nudi i pomoi iznae i pripremi ono ope, te da
onu pomo uini nepotrebnom.
Sluajnost milostinje zaklada, kao i paljenja kandila
pred ikonama itd., nadopunjuje se javnim sirotinjskim us
tanovama, bolnicama, ulinom rasvjetom itd. Milosru jo
dovoljno preostaje da za sebe djeluje, pa je to neispravan
nazor ako ono tu pomo nude hoe da zadri samo po
sebnosti due i sluajnosti svog moralnog shvaanja i zna
nja, pa da se osjea oteeno i povrijeeno obaveznim op
im odredbama i zapovijedima. Javno stanje treba, napro
tiv, smatrati utoliko savrenijim ukoliko individui manje
preostaje da radi za sebe po svom posebnom mnjenju, u
usporedbi s onim to je ureeno na opi nain.
362
243.
Ako se graansko drutvo nalazi u nesmetanoj djelatnosti,
onda je ono unutar samoga sebe u progresivnom porastu puan
stva i industrije. - Uopavanjem sveze ljudi usljed njihovih po
treba i uopavanjem naina da se za te potrebe spreme i prido
nesu sredstva, poveava se, na jednoj strani, nagomilavanje bo
gatstva - jer se iz ove dvostruke openitosti izvlai najvei dobi
tak - kao to se, na drugoj strani, poveava upojedinjavanje i
ogranienost posebnog rada i time zavisnost i nuda klasa koja
je vezana uz taj rad, s ime je povezana nesposobnost osjeaja i
uivanja daljih sposobnosti, a naroito duhovnih prednosti gra
anskog drutva.
244.
Opadanje velike mase ispod mjere izvjesnog naina subzistencije, koji se za jednog lana drutva sam po sebi regulira
kao nudan - i time do gubitka osjeaja prava, estitosti i asti
da se opstoji vlastitom djelatnou i radom - dovodi do stvara
nja oloa, to opet ujedno donosi sa sobom da se na laki nain
u malo ruku koncentriraju nesrazmjerna bogatstva.
Dodatak. Najnii nain subzistencije, subsistencija oloa
nastaje sama od sebe: ovaj minimum je ipak veoma razliit kod
razliitih naroda. U Engleskoj i najsiromaniji vjeruje da ima
svoje pravo; to je neto drugaije od onoga kako su u drugim
zemljama time zadovoljni siromasi. Bijeda po sebi nikoga ne i
ni oloem: on se odreuje tek kroz osjeanje koje se povezuje sa
siromatvom, kroz unutarnju pobunu protiv bogatih, protiv
drutva, vlasti itd. Nadalje, s tim je povezano da ovjek koji je
upuen na sluajnost postaje lakouman i prezire rad, kao na pri
mjer lazaroni u Napulju. Time u svjetini nastaje zlo, da ona ne
ma potovanja da svoju subzistenciju ostvari svojim radom, a
ipak ostvarenje svoje subsistencije postavlja kao svoje pravo.
Naspram prirode ni jedan ovjek ne moe tvrditi neko pravo, ali
u stanju drutva oskudica odmah dobiva formu neprava koje je
uinjeno ovoj ili onoj klasi. Vano pitanje kako ukloniti siro-
OBIAJNOST
363
matvo, jest pitanje koje poglavito pokree i mui moderna

drutva.
245.
Ako se bogatijoj klasi nametne direktni teret, ili ako u dru
gom javnom vlasnitvu (bogate bolnice, zadubine, samostani)
opstoje direktna sredstva to bi masu koja se primie siromatvu
trebala da odre u stanju njenog urednog naina ivota, onda bi
i bez posredovanja rada bila osigurana subzistencija onih koji
oskudijevaju, to bi bilo protiv principa graanskog drutva i
osjeanja njegovih individua njihovoj samostalnosti i asti; ili, ako bi dolazila posredovanjem rada (uz to prigodno), onda
bi se povealo mnotvo proizvoda, u ijem se obilju, a nedostat
ku odgovarajuih potroaa koji sami proizvode, upravo i sasto
jalo zlo, koje se na oba naina samo poveava. Time se pokazu
je da pri preobju bogatstava graansko drutvo nije dovoljno
bogato, tj. da mu vlastito bogatstvo nedostaje da otkloni prekomjernost siromatva i stvaranje oloa.
Ove se pojave mogu uvelike studirati na primjeru
Engleske, kao i poblie posljedice koje su imale takse za
sirotinju, neizmjerne zaklade i isto tako bezgranino pri
vatno dobroinstvo, a prije svega pri tome takoer" ukida
nje korporacija. Kao najdirektnije sredstvo ovdje se (naro
ito u kotskoj) spram siromatva - kao i posebno spram
zbacivanja stida i asti, subjektivnih baza drutva, i spram
lijenosti i rasipnosti itd, odakle proizlazi olo - pokualo
da se siromasi prepuste svojoj sudbini i da se upute na jav
no prosjaenje.
246.
Ovom svojom dijalektikom graansko drutvo prerasta se
be, prije svega ovo odreeno drutvo, da bi izvan sebe u drugim
364
narodima koji zaostaju za njim po sredstvima to ih ono ima na

pretek, ili uope po umjenosti itd., potrailo potroaa i time
potrebna sredstva za subzistenciju.
OBIAJNOST
365
odvratnije i nasramnije predrasude; - i kako sve velike na

cije, koje u sebi tee za viim, tee za morem.
248.
247.
Kako je za princip porodinog ivota uvjet zemlja, vrsto
tlo i zemljite, tako je za industriju more onaj element koji je
oivljava prema spolja. U pomami za stjecanjem, time to ona
to stjecanje izlae opasnosti, uzdie se ujedno nad njega i mijea
uvrivanje na grudi zemlje i na ogranienim krugovima gra
anskog ivota, njegove uitke i prohtjeve s elementom tenosti,
opasnosti i propasti. Tako ona, nadalje, s pomou tog najveeg
medija povezivanja, dovodi udaljene zemlje u vezu prometa,
pravnog odnosa koji uvodi ugovor, u kojemu promet sebi ujed
no nalazi najvee sredstvo izgradnje, a trgovina svoje svjetskohistorijsko znaenje.
Da rijeke nisu prirodne granice, kao kakve su u novije vri
jeme trebale da vae, nego da one, a isto tako i mora, tavie povezuju ljude i da je netana misao kad Horacije kae
(Carm. I, 3):
abscidit
Prudens Oceano dissociabili
21
,
Terras,
ne pokazuju samo doline rijeka koje su nastanjene jednim
plemenom ili narodom nego npr. i ostali odnosi Grke, Jonije i Velike Grke - Bretanje i Britanije, Danske i Nor
veke, vedske, Finske, Livonske itd. - a posebno takoer
i suprotnost slabe povezanosti stanovnika obale sa stanov
nicima iz unutranjosti zemlje. - Kakva obrazovna sred
stva, meutim, lee u povezanosti s morem, za to neka se
uporedi odnos prema moru onih nacija u kojima je pro
cvala umjenost s onima koje su sebi uskratile brodarenje
pa su, kao Egipani, Indijci, u sebi otupjeli i utonuli u naj21
... jedan mudri Bog razdvojio je kopna od negostoljubivog mora.... Bilj. njem. izd.
Ova proirena veza prua takoer sredstvo za kolonizaci

ju, na koju - sporadiku ili sistematsku - biva nagnano izgrae
no graansko drutvo i pomou koje ono djelomice jednom di
jelu svog stanovnitva na novom tlu pribavlja povratak k poro
dinom principu, a djelomice sebi samome pribavlja novu po
trebu i polje svoje radinosti.
Dodatak. Graansko drutvo je nagnano na to da osnuje
kolonije. Prirataj stanovnitva ve za sebe ima ovo dejstvo; ali
ako proizvodnju premauje potreba za potronjom, posebno on
da nastaje mnotvo koje ne moe postii zadovoljenje potreba
svojim radom. Sporadina kolonizacija se posebno zbiva u Nje
makoj. Kolonisti odlaze u Ameriku, Rusiju, ostaju bez veze sa
svojom domovinom i ne donose joj nikakve koristi. Druga vrsta
kolonizacije, potpuno razliita od prve, jeste sistematska. Nju
svjesno podstie drava reguliranjem valjanih naina provoe
nja. Ovaj nain kolonizacije se mnogostruko dogaao kod Sta
rih a naroito kod Grka kod kojih teki rad nije bio stvar graa
nina ija se djelatnost, tavie, okretala javnim stvarima. Ako je
sada stanovnitvo poraslo toliko da je nastala potreba brige za
njega, onda se omladina alje u novu oblast koja je dijelom po
sebno odabrana a dijelom preputena sluaju nalaenja. U novi
jim vremenima kolonijama se nije priznalo pravo jednako pravu
stanovnika zemlje matice, pa su iz ovog stanja nastali ratovi i
konano emancipacije, kako pokazuje povijest engleskih i panskih kolonija. Osloboenje kolonija se samo po sebi pokazuje
kao najvea korist za matinu zemlju, kao to je putanje robova
na slobodu najvea korist za gospodara.
249.
Policijska predostronost ozbiljuje i odrava ponajprije
ono ope to je sadrano u posebnosti graanskog drutva kao
366
spoljanji red \ ustanova za zatitu i sigurnost masa od posebnih

svrha i interesa, koji opstoje u ovome opemu, kao to ona kao
vie upravljanje nosi predostronost prema interesima ( 246)
to vode izvan tog drutva. Budui da po ideji sama posebnost
ono ope, to je u njenom imanentnom interesu, ini svrhom i
predmetom svoje volje i svoje djelatnosti, zato se obiajnosno
kao ono imanentno vraa u graansko drutvo; to sainjava od
reenje korporacije.
b) Korporacija
250.
Zemljoradniki stale ima u supstancijalitetu svog poro
dinog i prirodnog ivota u sebi samome neposredno svoje kon
kretno openito, u kojemu on ivi; opi stale ima u svom odre
enju openito za sebe kao svrhu svoje djelatnosti i kao svoje
tlo. Sredina izmeu obaju, obrtniki stale, upuena je bitno na
posebno, pa joj je stoga osobito svojstvena korporacija.
251.
Rad graanskog drutva raspada se po prirodi svoje po
sebnosti na razliite grane. Budui da takvo po sebi jednako po
sebnosti poinje egzistirati kao zajedniko u zadruzi, zato na
svoju posebnost upravljena, sebina svrha ujedno sebe shvaa i
djeluje kao ope, a lan graanskog drutva, po svojoj posebnoj
vjetini, lan je korporacije, ija je opa svrha time sasvim kon
kretna i nema drugog opsega do onoga koji lei u zanatu, vlasti
tom poslu i interesu.
252.
Korporacija ima po tom odreenju, pod nadzorom ope
moi, pravo da se brine za svoje vlastite unutar sebe ukljuene
OBIAJNOST
367
interese, da lanove uzima po objektivnom svojstvu njihove

vjetine i estitosti u broju koji sebe odreuje opim sklopom i
da za svoje pripadnike snosi brigu spram posebnih sluajnosti,
kao i za obrazovanje do sposobnosti da se njoj dodijele - uope
da se zauzima za njih kao druga porodica, a ovaj poloaj ostaje
neodreeniji za ope; od individua i njihove posebne potrebe
udaljenije graansko drutvo.
Zanatlija se razlikuje od nadniara, kao i od onoga
koji je spreman za jednu pojedinanu sluajnu slubu.
Majstor, ili onaj koji to eli postati lan je zadruge ne za
pojedinanu sluajnu zaradu nego za itav opseg, ono op
e njegove posebne subzistencije. - Privilegiji, kao prava
jedne, u korporaciji obuhvaene grane graanskog dru
tva, i pravi privilegiji po svojoj etimologiji time se meu
sobno razlikuju to su ovi potonji izuzeci od opih zakona
po sluajnosti, a oni prvi samo zakonski uinjena odree
nja, koja lee u prirodi posebnosti neke bitne grane samog
drutva.
253.
U korporaciji ima porodica ne samo svoje vrsto tlo kao
sposobnou uvjetovano osiguranje subzistencije, vrstu imovi
nu, nego je oboje takoer priznato, tako da lan jedne korpora
cije svoju valjanost da je on neto, i svoje poteno izdravanje i
napredovanje, nije prisiljen prikazati s pomou nekih daljih
spoljanjih pokazivanja. Tako je isto priznato da on pripada
jednoj cjelini koja je sama lan opeg drutva i da ima interese i
nastojanja za nesebinu svrhu te cjeline; - on tako u svojem sta
leu ima svoju ast.
Institucija korporacije odgovara utoliko svojim osi
guranjem imovine uvoenju zemljoradnje i privatnog vlas
nitva u jednoj drugoj sferi (203, primj.). - Ako valja pod
izati tube na luksuz i rasipnost zanatlijskih klasa, s ime
je povezano stvaranje oloa ( 244), onda pri drugim uzro
cima (npr. posao, koji postaje sve vie mehaniki) - ne va
lja previdjeti obiajnosni razlog kako on u gornjemu lei.
368
GEORG
WILHELM
FRIEDRICH
HEGEL
Ako nije lan jedne ovlatene korporacije (a korporacija je

ovlatena samo kao zajednica), pojedinac je bez staleke
asti, reduciran svojim izoliranjem na sebinu stranu zana
ta, njegova subzistencija i uivanje nije nita stalno. On e
time traiti da svoje priznanje stekne spoljanjim izlaganji
ma svog uspjeha u svojem zanatu, izlaganjima koja su bez
granina} jer ne ivi primjereno svojem staleu, budui da
stale ne egzistira * jer egzistira u graanskom drutvu sa
mo ono zajedniko to je zakonski konstituirano i priznato
- nema, dakle, nikakvog njemu primjerenog opeg naina
ivota. - U korporaciji pomo koju prima sirotinja gubi
ono svoje sluajno, kao i ono svoje to s nepravom poniava, a bogatstvo u svojoj dunosti spram svoje zadruge gubi
oholost i zlobu, koju ono moe pobuditi, i to oholost u
svom vlasniku, a zlobu u drugima - estitost zadobiva svo
je istinsko priznanje i ast.
254.
U korporaciji lei samo utoliko ogranienje takozvanog
prirodnog prava da se obavlja svoja vjetina i time stekne to se
dade stei ukoliko je ona u tome odreena za umnost, naime os
loboena, priznata, osigurana od vlastitog mnjenja i sluajnosti,
vlastite opasnosti, kao i opasnosti za druge, te ujedno uzdignuta
do svjesne djelatnosti za zajedniku svrhu.
255.
Pored porodice sainjava korporacija drugi, graan
skom drutvu zasnovani obiajnosni korijen drave. Prva sad
rava momente subjektivne posebnosti i objektivne openitosti
u supstancijalnom jedinstvu; druga, meutim, ove momente,
koji su ponajprije u graanskom drutvu podijeljeni na poseb
nost - u sebi to se reflektira - posebnost potrebe i uivanja i
apstraktnu pravnu openitost, ujedinjuje na unutarnji nain, ta
ko da je u tom ujedinjenju posebna dobrobit kao pravo i ozbi
ljena.
OBIAJNOST
369
Svetinja braka i ast u korporaciji dva su momenta

oko kojih se kree dezorganizacija graanskog drutva.
Dodatak. Ako su u novije vrijeme ukinute korporacije,
smisao je toga da pojedinac treba da brine za sebe. Ali ako se
moe ovo i dodati, onda se kroz korporaciju ne mijenja obaveza
pojedinca da stvori svoj prihod. U naim modernim dravama
graani imaju samo ogranien udio u opim poslovima drave;
nuno je pak da se obiajnim ljudima dopusti, izvan njihove pri
vatne svrhe, jedna opa djelatnost. Ono ope koje mu moderna
drava uvijek ne prua, on nalazi u korporaciji. Ranije smo vi
djeli da individua, brinui za sebe, u graanskom drutvu radi i
za druge. Ali ova nesvjesna nunost nije dovoljna: ona postaje
svjesnom misleom obiajnou tek u korporaciji. Nad njom
svakako mora biti vii nadzor drave, jer bi ona inae okotala,
bila bi u sebe zatvorena, potonula bi u bijedno esnafstvo. Ali po
sebi i za sebe korporacija nije nikakav zatvoren esnaf: ona je,
tavie, pravljenje obiajnim zanata koji stoji pojedinano, i nje
govo primanje u krug u kojemu on dobija snagu i dostojanstvo.
256.
Svrha korporacije kao ograniena i konana ima svoju isti
nu - kao i u policijskom spoljanjem ureenju opstojee dijelje
nje i njegov relativni identitet - u po sebi i za sebe opoj svrsi \
njenoj apsolutnoj zbiljnosti; sfera graanskog drutva prelazi
otuda u dravu.
Grad i selo - prvi kao sjedite graanskog obrta, ref
leksije koja u sebi nestaje i upojedinjuje, drugo pak kao
sjedite obiajnosti koja se osniva na prirodi - individua
koja u odnosu prema drugim pravnim osobama posreduju
svoje samoodravanje i porodica sainjavaju oba jo ideal
na momenta uope iz kojih drava proizlazi kao njihov
zbiljski osnov. - Taj razvoj neposredne obiajnosti kroz
razdvajanje graanskog drutva sve do drave koja se po
kazuje kao njihov istinski osnov, i samo takav razvoj jest
znanstveni dokaz pojma drave. - Budui da se u toku
znanstvenog pojma drava javlja kao rezultat time to se
368
Ako nije lan jedne ovlatene korporacije (a korporacija je

ovlatena samo kao zajednica), pojedinac je bez staleke
asti, reduciran svojim izoliranjem na sebinu stranu zana
ta, njegova subzistencija i uivanje nije nita stalno. On e
time traiti da svoje priznanje stekne spoljanjim izlaganji
ma svog uspjeha u svojem zanatu, izlaganjima koja su bez
granina-, jer ne ivi primjereno svojem staleu, budui da
stale ne egzistira jer egzistira u graanskom drutvu sa
mo ono zajedniko to je zakonski konstituirano i priznato
- nema, dakle, nikakvog njemu primjerenog opeg naina
ivota. - U korporaciji pomo koju prima sirotinja gubi
ono svoje sluajno, kao i ono svoje to s nepravom poniava, a bogatstvo u svojoj dunosti spram svoje zadruge gubi
oholost i zlobu, koju ono moe pobuditi, i to oholost u
svom vlasniku, a zlobu u drugima - estitost zadobiva svo
je istinsko priznanje i ast.
254.
U korporaciji lei samo utoliko ogranienje takozvanog
prirodnog prava da se obavlja svoja vjetina i time stekne to se
dade stei ukoliko je ona u tome odreena za umnost, naime os
loboena, priznata, osigurana od vlastitog mnjenja i sluajnosti,
vlastite opasnosti, kao i opasnosti za druge, te ujedno uzdignuta
do svjesne djelatnosti za zajedniku svrhu.
255.
Pored porodice sainjava korporacija drugi, ti graan
skom drutvu zasnovani obiajnosni korijen drave. Prva sad
rava momente subjektivne posebnosti i objektivne openitosti
u supstancijalnom jedinstvu; druga, meutim, ove momente,
koji su ponajprije u graanskom drutvu podijeljeni na poseb
nost - u sebi to se reflektira - posebnost potrebe i uivanja i
apstraktnu pravnu openitost, ujedinjuje na unutarnji nain, ta
ko da je u tom ujedinjenju posebna dobrobit kao pravo i ozbiljena.
OBIAJNOT
369
Svetinja braka i ast u korporaciji dva su momenta

oko kojih se kree dezorganizacija graanskog drutva.
Dodatak. Ako su u novije vrijeme ukinute korporacije,
smisao je toga da pojedinac treba da brine za sebe. Ali ako se
moe ovo i dodati, onda se kroz korporaciju ne mijenja obaveza
pojedinca da stvori svoj prihod. U naim modernim dravama
graani imaju samo ogranien udio u opim poslovima drave;
nuno je pak da se obiajnim ljudima dopusti, izvan njihove pri
vatne svrhe, jedna opa djelatnost. Ono ope koje mu moderna
drava uvijek ne prua, on nalazi u korporaciji. Ranije smo vi
djeli da individua, brinui za sebe, u graanskom drutvu radi i
za druge. Ali ova nesvjesna nunost nije dovoljna: ona postaje
svjesnom misleom obiajnou tek u korporaciji. Nad njom
svakako mora biti vii nadzor drave, jer bi ona inae okotala,
bila bi u sebe zatvorena, potonula bi u bijedno esnafstvo. Ali po
sebi i za sebe korporacija nije nikakav zatvoren esnaf: ona je,
tavie, pravljenje obiajnim zanata koji stoji pojedinano, i nje
govo primanje u krug u kojemu on dobija snagu i dostojanstvo.
256.
Svrha korporacije kao ograniena i konana ima svoju isti
nu - kao i u policijskom spoljanjem ureenju opstojee dijelje
nje i njegov relativni identitet - u po sebi i za sebe opoj svrsi i
njenoj apsolutnoj zbiljnosti; sfera graanskog drutva prelazi
otuda u dravu.
Grad i selo - prvi kao sjedite graanskog obrta, ref
leksije koja u sebi nestaje i upojedinjuje, drugo pak kao
sjedite obiajnosti koja se osniva na prirodi - individua
koja u odnosu prema drugim pravnim osobama posreduju
svoje samoodravanje i porodica sainjavaju oba jo ideal
na momenta uope iz kojih drava proizlazi kao njihov
zbiljski osnov. - Taj razvoj neposredne obiajnosti kroz
razdvajanje graanskog drutva sve do drave koja se po
kazuje kao njihov istinski osnov, i samo takav razvoj jest
znanstveni dokaz pojma drave. - Budui da se u toku
znanstvenog pojma drava javlja kao rezultat time to se
370
OBIAJNOST
nadaje kao istinski osnov, zato se ono posredovanje i onaj

privid isto tako ukidaju u neposrednost.
U zbiljnosti je stoga drava naprotiv uope ono prvo,
unutar kojega se porodica tek izgrauje do graanskog
drutva, a ideja drave same jest ona koja dirimira u ta
oba momenta; u razvoju graanskog drutva zadobiva
obiajnosna supstancija svoj beskonani oblik, koji u sebi
sadrava oba momenta; 1. beskonano razlikovanje do
po-sebi-bitkujueg bitka u sebi samosvijesti i 2. oblik op
enitosti, koji je u stvaranju, oblik misli, kojim je duh sebi
u zakonima i institucijama, njegovoj pomiljenoj volji, ob
jektivan i zbiljski kao organski totalitet.
371
258.
Drava kao zbiljnost supstancijalne volje, koju** ona ima
u posebnoj samosvijesti, uzdignutoj do njene openitosti, jest
ono po sebi i za sebe umno. To supstancijalno jedinstvo jest ap
solutna nepokretna samosvrha, u kojemu sloboda dolazi do svo
jeg najvieg prava, kao to ta konana svrha ima najvie pravo
spram pojedinca, ija je najvia dunost da budu lanovi drave.
Ako se drava zamijeni graanskim drutvom i ako
se njeno odreenje stavlja u sigurnost i zatitu vlasnitva i
osobne slobode, onda je interes pojedinaca kao takvih
krajnja svrha u kojoj su oni ujedinjeni, a iz toga isto tako
slijedi da je biti lan drave neto proizvoljno. - No ona se
sasvim drukije odnosi prema individui; budui daje ona
objektivni duh, zato sama individua ima objektivitet, isti
nu i obiajnost samo ukoliko je njen lan. Ujedinjenje kao
takvo samo je istinski sadraj i svrha, pa je odreenje indi
vidua da ive opim ivotom; njihovo dalje posebno zado
voljavanje, djelatnost, nain dranja ima taj supstancijalitet i opu vanost kao svoju polaznu taku i rezultat. Umnost opstoji, apstraktno uzeto, uope u jedinstvu ope
nitosti i pojedinanosti, koje sebe proimaju, a ovdje kon
kretno, po sadraju, u jedinstvu objektivne slobode, tj. op
e supstancijalne volje i subjektivne slobode kao individu
alnog znanja i njegove volje, koja trai posebne svrhe - pa
stoga, po obliku, u postupanju koje sebe odreuje prema
zamiljenim, tj. opim zakonima i naelima. - Ova je ideja
po sebi i za sebe vjeni i nuni bitak duha. - Sto pak jest
ili koje je bilo historijsko postanje drave, ili, tavie, sva
ke posebne drave, njenih prava i odreenja, da li je po
najprije proizala iz patrijarhalnih odnosa, iz straha i po
vjerenja, iz korporacije itd., i kako se to na emu se osni
vaju takva prava shvatilo i uvrstilo u svijesti kao boan
sko, pozitivno pravo i ugovor, navika i tako dalje, ne tie
se ideje drave same, nego je, s obzirom na znanstveno
spoznavanje kojemu je ovdje jedino rije, kao pojava
Trei odsjek
DRAVA
257.
Drava je zbiljnost obiajnosne ideje - obiajnosni duh
kao oigledna sama sebi jasna, supstancijalna volja, koja sebi
misli i sebe zna, pa to to ona zna i ukoliko ona to zna takoer i
izvrava. U obiaju ima ona svoju neposrednu, a u samosvijesti
pojedinca, u njegovu znanju i djelatnosti svoju posrednu egzis
tenciju, kao to i ova* s pomou uvjerenja u njoj, kao svojoj biti,
svrsi i proizvodu svoje djelatnosti, ima svoju supstancijalnu slo
bodu.
Penati su unutarnji, nii bogovi, narodni duh (Atena)
- boansko to sebe zna i hoe; pijetet je osjeaj i obiajnost koja se unosi u osjeaj - politika vrlina htijenja po
sebi i za sebe pomiljene svrhe.
* Tj. samosvijest pojedinca. - Bilj. red.
** Naime zbiljnost. - Bilj. prev.

24
372
historijska stvar; s obzirom na autoritet neke zbiljske dra

ve, ukoliko on ulazi u razloge, oni su uzeti iz oblika prava
koja vae u njoj. - Filozofsko promatranje ima posla samo
s onim to je od svega toga unutranje, s pomiljenim po
jmom. U pogledu istraivanja ovog pojma bila je Rousseauova zasluga to je princip koji je ne samo po svojem obli
ku (kao otprilike socijalni nagon, boanski autoritet) nego
i po sadraju misao, i to miljenje samo, naime volju po
stavio kao princip drave. No time to je on volju shvaao
samo u odreenom obliku pojedinane volje (kao kasnije i
Fichte), a opu volju ne kao ono po sebi i za sebe umno
volje, nego samo kao ono zajedniko, to proizlazi iz ove
pojedinane volje kao svjesne: zato ujedinjenje pojedina
ca u dravi postaje ugovorom, koji ima tako za temelj nji
hovu hotiminost, mnjenje i proizvoljno, izriito pristaja
nje, a zatim slijede dalje, prosto razumske konzekvencije,
koje razaraju ono boansko to po sebi i za sebe bitkuje i
njegov apsolutni autoritet i velianstvo. Doavi do vlasti,
te su apstrakcije zbog toga proizvele, dakako, s jedne stra
ne prvi, otkad znamo za ljudski rod, udesni prizor da us
tav jedne velike zbiljske drave zapone sasvim ispoetka i
od misli prevratom svega opstojeega i danoga, i da mu
hoe da dade kao bazu samo ono toboe umno, s druge
strane, budui da su to samo bezidejne apstrakcije, one su
taj pokuaj uinile najstranijim i najotrijim dogaajem.
- Protiv principa pojedinane volje valja podsjetiti na os
novni pojam da je objektivna volja ono po sebi u svom po
jmu umno, spoznali je i htjeli je u svom nahoenju poje
dinci ili ne: - da ono suprotno, znanje i htijenje, subjekti22
vitet slobode, koji je jedino zadran u onom principu,
sadrava samo jedan, a time jednostran moment ideje um
ne volje, koja je to samo time to je isto tako po sebi kao
to je za sebe. - Druga opreka misli da se drava shvati u
spoznaji kao neto po sebi umno jest da se spoljanjost po
jave, sluajnosti nude, potrebnosti zatite, snage, bogat
stva itd. ne uzimaju kao momenti historijskog razvoja, ne
go kao supstancija drave. Ovdje je takoer pojedinanost
22
A: koji (su). Lasson i HofTmeister: ono suprotno, znanje i htijenje,
subjektivitet slobode, koji...
OBIAJNOST
373
individua koja sainjava princip spoznaje, ali ak ni misao

ove pojedinanosti, nego, naprotiv, empirijske pojedinanosti po svojim sluajnim svojstvima, snazi i slabosti, bo
gatstvu i siromatvu itd. Takva pomisao da se previdi po
sebi i za sebe beskonano i umno u dravi i da se misao
protjera iz shvaanja njene unutarnje prirode zacijelo se
nikada nije pojavila tako .isto kao u Restauraciji znanos
ti dravi" gospodina pl. Hallera - isto, jer u svim poku
ajima da se shvati bit drave - bili principi koliko mu
drago jednostrani ili povrni - sama ta namjera da se dra
va pojmi, dovodi sa sobom misli, opa odreenja; ali ov
dje se svjesno ne samo odustalo od umnog sadraja, koji
je drava, i od oblika misli, nego se na jedno i na drugo ju
ria sa strastvenom estinom. Jedan dio, kako uvjerava
gospodin pl. Haller, proirenog djelovanja njegovih naela
zahvaljuje ta Restauracija, dakako, okolnosti da se on
znao u prikazu rijeiti svih misli i da je tako bez misli u
jednom komadu znao drati cjelinu; jer na ovaj nain ot
pada zamrenost i smetnja, koji slabe dojam nekog prika
za, u kojemu je sa sluajnim pomijeano opominjanje na
supstancijalno, s prosto empirijskim i spoljanjim sjeanje
na ope i umno, pa se tako u sferi oskudnog i besadrajnog prisjea onoga viega, beskonanoga. - Taj je prikaz
stoga takoer konzekventan, jer kako se umjesto supstancijalnoga uzima sfera sluajnoga kao bit drave, zato se
konzekvencija pri takvom sadraju sastoji upravo u potpu
noj nekonzekvenciji jedne besmislenosti, koja bez osvrta
nja neprestano tee i koja se, u protivnome od onoga to je
upravo odobrila, isto tako dobro osjea*.
21
Fusnota ". str. 348.

* Navedena je knjiga zbog oznaenog karaktera originalne vrste. Zlovo
lja pieva mogla bi za sebe imati neto plemenito ukoliko se on raestio na ma
lo prije navedene krive teorije, koje potjeu naroito od Rousseaua, a uglavnom
na pokuaj njihova realiziranja. No gospodin pl. Haller, da bi se spasio, bacio se
u neto protivno, to je potpuni nedostatak misli i pri emu zbog toga ne moe
biti rijei nekom sadraju; - naime, u najeu mrnju spram svih zakona, za
konodavstva, svakog formalno i zakonski odreenog prava. Mrnja prema zako
nu, zakonski odreenom pravu jest ibolet po kojemu se oituju i po kojemu se
nepogreivo mogu spoznati u tome to su fanatizam, slaboumnost i licemjerstvo
dobrih namjera, obukli se oni u to im drago. - Originalnost, kao to je ova halerovska, uvijek je panje vrijedna pojava, pa u za one svoje itaoce koji jo ne
poznaju knjigu navesti poneto za ogled. Poto je gosp. pl. Haller (str. 242 i da-
376
se realizira kao samostalna mo u kojoj su pojedinane indivi

due samo momenti: da drava postoji, to je kretanje Boga u svi
jetu, njegov osnov je mo uma koji se ozbiljuje kao volja. U ide
ji drave ne moraju se u vidu imati posebne drave, ne posebne
institucije, tavie, mora se posmatrati ideja za sebe, ovaj zbilj
ski bog. Svaka drava, - smatrali je mi, prema zakonima koje
ima, loom, prepoznali mi u njoj ove ili one nedostatke, - uvijek
ima, osobito ako pripada obrazovanim dravama naeg doba,
bitne momente svoje egzistencije u sebi. Ali poto je lake pro
nai nedostatke nego shvatiti ono afirmativno, lako se zapada u
greku da se zaborave pojedine strane unutarnjeg organizma sa
me drave. Drava nije nikakvo umjetniko djelo, ona stoji u
svijetu a time u sferi samovolje, sluaja, zablude; ravo ponaa
nje ja mogu defigurirati po mnogim stranama. Ali najruniji
ovjek, zloinac, bolesnik i bogalj, jo je uvijek ivui ovjek;
ovo afirmativno, ivot, postoji uprkos nedostataka, a ovdje se
radi ovom afirmativnom.
259.
Ideja drave ima
a) neposrednu zbiljnost, pa je individualna drava kao or
ganizam koji se odnosi na sebe - ustav ili unutarnje dravno
pravo;
b) ona prelazi u odnos pojedinane drave prema drugim
dravama - spoljanje dravno pravo;
c) ona je opa ideja kao rod i apsolutna mo spram indivi
dualnih drava, duh koji sebi u procesu svjetske povijesti daje
svoju zbiljnost.
Dodatak. Drava kao zbiljska bitno je individualna drava
a osim toga i posebna drava. Individualitet se treba razlikovati
od posebnosti: on je moment same ideje drave, dok posebnost
pripada povijesti. Drave kao takve su nezavisne jedna od dru
ge a odnos, dakle, moe biti samo spoljanji, tako da neto tree
to povezuje mora biti iznad njih. Ovo tree sada je duh koji se
bi daje zbiljnost u svjetskoj povijesti i jest njihov apsolutni su
dac. Mnoge drave mogu, dodue kao savez u neku ruku obra
zovati sud za druge, mogu se uspostaviti savezi kao, na primjer,
OBIAJNOST
377
Sveta alijansa, ali su oni uvijek samo relativni i ogranieni, kao

vjeni mir. Svejedini apsolutni sudac koji uvijek vai i protiv
onog posebnog, jest po sebi i za sebe bivstvujui duh koji se u
svjetskoj povijesti prikazuje kao ono openito i kao djelatni rod.
A. Unutarnje pravo drave
260.
Drava je zbiljnost konkretne slobode; a konkretna slobo
da sastoji se u tome da osobna pojedinanost i njeni posebni in
teresi isto tako imaju svoj potpuni razvoj i priznanje svog prava
(u sistemu porodice i graanskog drutva), kao to s pomou sa
mih sebe djelomice prelaze u interes opega, a djelomice sa zna
njem i voljom priznaju to ope kao svoj vlastiti supstancijalni
duh, pa su za nj djelatni kao za svoj konani cilj, tako da ni ono
ope ne vai i ne izvrava se bez posebnog interesa, znanja i hti
jenja, niti individue ive kao privatne osobe samo za ovo poto
nje, a da im htijenje nije ujedno u opemu i za ope, imajui
djelatnost koja je svjesna te svrhe. Princip modernih drava ima
tu neuvenu snagu i dubinu da daje da se princip subjektiviteta
dovri do samostalnog ekstrema osobne posebnosti, a istovre
meno moe ga vratiti u supstancijalno jedinstvo i da tako u nje
mu odri samo to jedinstvo.
Dodatak. Ideja drave u novije vrijeme ima osobenost da
drava nije ozbiljenje slobode po subjektivnoj proizvoljnosti ne
go po pojmu volje, to jest, po svojoj openitosti i boanskosti.
Nesavrene drave su one u kojima je ideja drave jo skrivena i
gdje njena posebna odreenja nisu dola do slobodne samostal
nosti. U dravama klasine starine svakako se ve nalazi openi
tost, ali partikularitet jo nije bio odrijeen i osloboen i za op
enitost, to znai, jo nije vraen opoj svrsi cjeline. Bit nove
drave je to da je ono openito povezano sa punom slobodom
posebnosti i dobrobiti individua, da se, dakle, interes porodice i
graanskog drutva mora sabrati u dravi, ali da openitost
svrhe ne moe napredovati bez vlastitog znanja i htijenja poseb
nosti koja mora sauvati svoje pravo. Ono openito mora biti
376
se realizira kao samostalna mo u kojoj su pojedinane indivi

due samo momenti: da drava postoji, to je kretanje Boga u svi
jetu, njegov osnov je mo uma koji se ozbiljuje kao volja. U ide
ji drave ne moraju se u vidu imati posebne drave, ne posebne
institucije, tavie, mora se posmatrati ideja za sebe, ovaj zbilj
ski bog. Svaka drava, - smatrali je mi, prema zakonima koje
ima, loom, prepoznali mi u njoj ove ili one nedostatke, - uvijek
ima, osobito ako pripada obrazovanim dravama naeg doba,
bitne momente svoje egzistencije u sebi. Ali poto je lake pro
nai nedostatke nego shvatiti ono afirmativno, lako se zapada u
greku da se zaborave pojedine strane unutarnjeg organizma sa
me drave. Drava nije nikakvo umjetniko djelo, ona stoji u
svijetu a time u sferi samovolje, sluaja, zablude; ravo ponaa
nje ja mogu defigurirati po mnogim stranama. Ali najruniji
ovjek, zloinac, bolesnik i bogalj, jo je uvijek ivui ovjek;
ovo afirmativno, ivot, postoji uprkos nedostataka, a ovdje se
radi ovom afirmativnom.
259.
Ideja drave ima
a) neposrednu zbiljnost, pa je individualna drava kao or
ganizam koji se odnosi na sebe - ustav ili unutarnje dravno
pravo;
b) ona prelazi u odnos pojedinane drave prema drugim
dravama - spoljanje dravno pravo;
c) ona je opa ideja kao rod i apsolutna mo spram indivi
dualnih drava, duh koji sebi u procesu svjetske povijesti daje
svoju zbiljnost.
Dodatak. Drava kao zbiljska bitno je individualna drava
a osim toga i posebna drava. Individualitet se treba razlikovati
od posebnosti: on je moment same ideje drave, dok posebnost
pripada povijesti. Drave kao takve su nezavisne jedna od dru
ge a odnos, dakle, moe biti samo spoljanji, tako da neto tree
to povezuje mora biti iznad njih. Ovo tree sada je duh koji se
bi daje zbiljnost u svjetskoj povijesti i jest njihov apsolutni su
dac. Mnoge drave mogu, dodue kao savez u neku ruku obra
zovati sud za druge, mogu se uspostaviti savezi kao, na primjer,
OBIAJNOST
377
Sveta alijansa, ali su oni uvijek samo relativni i ogranieni, kao

vjeni mir. Svejedini apsolutni sudac koji uvijek vai i protiv
onog posebnog, jest po sebi i za sebe bivstvujui duh koji se u
svjetskoj povijesti prikazuje kao ono openito i kao djelatni rod.
A. Unutarnje pravo drave
260.
Drava je zbiljnost konkretne slobode; a konkretna slobo
da sastoji se u tome da osobna pojedinanost i njeni posebni in
teresi isto tako imaju svoj potpuni razvoj i priznanje svog prava
(u sistemu porodice i graanskog drutva), kao to s pomou sa
mih sebe djelomice prelaze u interes opega, a djelomice sa zna
njem i voljom priznaju to ope kao svoj vlastiti supstancijalni
duh, pa su za nj djelatni kao za svoj konani cilj, tako da ni ono
ope ne vai i ne izvrava se bez posebnog interesa, znanja i hti
jenja, niti individue ive kao privatne osobe samo za ovo poto
nje, a da im htijenje nije ujedno u opemu i za ope, imajui
djelatnost koja je svjesna te svrhe. Princip modernih drava ima
tu neuvenu snagu i dubinu da daje da se princip subjektiviteta
dovri do samostalnog ekstrema osobne posebnosti, a istovre
meno moe ga vratiti u supstancijalno jedinstvo i da tako u nje
mu odri samo to jedinstvo.
Dodatak. Ideja drave u novije vrijeme ima osobenost da
drava nije ozbiljenje slobode po subjektivnoj proizvoljnosti ne
go po pojmu volje, to jest, po svojoj openitosti i boanskosti.
Nesavrene drave su one u kojima je ideja drave jo skrivena i
gdje njena posebna odreenja nisu dola do slobodne samostal
nosti. U dravama klasine starine svakako se ve nalazi openi
tost, ali partikularitet jo nije bio odrijeen i osloboen i za op
enitost, to znai, jo nije vraen opoj svrsi cjeline. Bit nove
drave je to da je ono openito povezano sa punom slobodom
posebnosti i dobrobiti individua, da se, dakle, interes porodice i
graanskog drutva mora sabrati u dravi, ali da openitost
svrhe ne moe napredovati bez vlastitog znanja i htijenja poseb
nosti koja mora sauvati svoje pravo. Ono openito mora biti
378
potvreno na djelu, ali subjektivitet na drugoj strani biti posve

ivo razvijen. Kao ralanjena i istinski organizirana drava se
treba posmatrati samo kroz to da oba momenta postoje u njiho
voj snazi.
261.
Spram sfera privatnog prava i privatne dobrobiti, porodice
i graanskog drutva, drava je, s jedne strane, spoljanja nu
nost i njihova via mo, ijoj su prirodi podvrgnuti i od koje za
vise njihovi zakoni, kao i njihovi interesi; ali, s druge strane,
ona je njihova imanentna svrha, pa joj je snaga u jedinstvu nje
ne ope konane svrhe i posebnog interesa individua, u tome da
oni utoliko imaju spram nje dunosti ukoliko istovremeno ima
ju prava ( 155).
Ve je gore u 3, primjed., primijeeno da je misao
zavisnosti napose i privatnopravnih zakona od odreenog
karaktera drave i filozofski nazor da se dio promatra sa
mo u svom odnosu prema cjelini, uzeo na oko naroito
Montesquieu u svom glasovitom djelu Duh zakona, poku
avajui da to u pojedinostima i izvede. - Budui da je
dunost ponajprije dranje spram neega to je za mene
supstancijalno, po sebi i za sebe ope, a pravo, naprotiv,
opstanak uope toga supstancijalnoga, dakle strana njego
ve posebnosti i moje posebne slobode, zato se oboje na
formalnim stupnjevima pojavljuje podijeljeno na razliite
strane ili osobe. Drava, kao ono obiajnosno, kao proi
manje supstancijalnoga i posebnoga, sadrava da je moja
obavezatnost spram onoga supstancija'noga ujedno opsta
nak moje posebne slobode, tj. da su u njoj dunost i prava
ujedinjeni u jednoj te istoj vezi. No kako, nadalje, u dravi
razliiti momenti ujedno dolaze do svog osebujnog oblija
i realiteta, a time ponovo nastupa razlikovanje prava i
dunosti, to su oni time to su po sebi, tj. formalno identi
ni, ujedno po svom sadraju razliiti. U onome privatno
me i moralnome nedostaje zbiljska nunost veze pa je, pre
ma tome, opstojea samo apstraktna jednakost sadraja;
to je u tim apstraktnim sferama jednome pravo, treba da
bude pravo i drugome, a to je jednome dunost, treba da
OBIAJNOST
379
bude dunost i drugome. Onaj apsolutni identitet dunosti

i prava zbiva se samo kao jednaki identitet sadraja, u od
reenju da je ovaj sadraj sam posve openit, naime, prin
cip dunosti i prava, osobna sloboda ovjekova. Robovi
nemaju stoga nikakve dunosti, jer nemaju prava; i obrat
no (ovdje nije rije religioznim dunostima). - No u
konkretnoj ideji, koja se razvija u sebi, razlikuju se njeni
momenti, a njena odreenost postaje ujedno razliiti sad
raj; u porodici nema sin prema ocu prava istog sadraja
kao to ima dunosti, a graanin spram vladara i vladavi
ne nema prava istog sadraja kao to ima dunosti. - Onaj
pojam ujedinjenja dunosti i prava jest jedno od najvani
jih odreenja i sadrava unutarnju snagu drava. - Ap
straktna strana dunosti ostaje kod toga da posebni interes
treba previdjeti i izagnati kao nebitan, ak kao nedostojan
moment. Konkretno promatranje, ideja, pokazuje moment
posebnosti isto tako bitnim, a prema tome, njegovo zado
voljenje upravo nunim; individua mora u svom ispunja
vanju dunosti na bilo koji nain nai svoj vlastiti interes,
svoje zadovoljenje ili raun, a iz njegova odnosa u dravi
mora mu izrasti neko pravo, ime opa stvar postaje nje
gova vlastita posebna stvar. Posebni interes uistinu ne tre
ba da se stavlja na stranu ili ak suzbija, nego ga treba sta
viti u suglasnost s onim opim, ime se odrava on sam i
ono ope. Individua, po svojim dunostima podanik, nala
zi kao graanin u njihovu ispunjenju zatitu svoje osobe i
vlasnitva, uzimanje u obzir svoje posebne dobrobiti i za
dovoljenje svoje supstancijalne biti, svijest i samoosjeaj
da je lan ove cjeline, a u tom izvravanju dunosti kao
djela i poslova za dravu ova se odrava i opstoji. Po ap
straktnoj strani bio bi interes onoga opega samo taj da se
njegovi poslovi, djela koja ono zahtijeva, izvravaju kao
dunosti.
Dodatak. U dravi je po srijedi jedinstvo openitosti i po
sebnosti. U starim dravama subjektivna svrha je uope bila jed
no sa htijenjem drave, u modernim vremenima, naprotiv, zahti
jevamo vlastiti nazor, vlastito htijenje i savjest. Stari nisu imali
nita u ovom smislu, ono posljednje njima je bila dravna volja.
Dok u azijatskim despotijama individua u sebi nema nikakvu
380
unutarnjost i nikakvo opravdanje, u modernom svijetu ovjek

hoe da bude potovan u svojoj unutarnjosti. Povezanost du
nosti i prava ima podvostruene strane u tome da ono ta dra
va iziskuje kao dunost, jest neposredno pravo individue poto
nije ba nita drugo nego organizacija pojma slobode. Odree
nja individualne volje su kroz dravu dovedena do objektivnog
postojanja i tek kroz nju dolaze do svoje istine i ozbiljenja.
Drava je jedini uslov postizanja posebne svrhe i dobrobiti.
262.
Zbiljska ideja, duh, koji se sam razdvaja u dvije idealne
sfere svog pojma, porodicu i graansko drutvo, kao i svoju konanost, da bi iz njihova idealiteta za sebe bio beskonani zbilj
ski duh, da dodjeljuje, dakle, tim sferama materijal ove svoje
konane zbiljnosti, individue kao mnotvo, tako da se to dodje
ljivanje u pojedincu pojavljuje posredovanjem okolnosti, proiz
voljnosti i vlastitog obzira njegova odreenja ( 185. i primjed.).
Dodatak. U Platonovoj dravi subjektivna sloboda jo ne
vai jer vlast individuama jo dodjeljuje poslove. U mnogim ori
jentalnim dravama ovo dodjeljivanje se dogaa roenjem.
Subjektivna sloboda koja se mora uzeti u obzir, zahtijeva meu
tim slobodni izbor individua.
263.
U ovim sferama, u kojima njegovi momenti*, pojedinanost i posebnost, imaju svoj neposredni i reflektirani realitet,
duh je kao njihova objektivna openitost to u njih sjaji, kao
mo onoga umnoga u nunosti ( 184), naime, kao u preanjemu razmotrene institucije.
* Tj. momenti duha. - Primj. red.
OBIAJNOST
381
Dodatak. Drava kao duh razdvaja se u posebna odree

nja svoga pojma, u posebne naine postojanja. Ako hoemo na
vesti primjer iz pnrode onda je to nervni sistem koji osjea na
osebujan nain: apstraktni je moment biti kod sebe i u tome
imati identitet samoga sebe. Analiza osjeta sada, pak, pokazuje
dvije strane i dijeli se tako da se razlike pojavljuju kao cijeli sis
temi : prvi je apstraktno osjeanje, ono dranje kod samoga se
be, prigueno kretanje u sebi, reprodukcija, unutarnje samohranjenje, produciranje i probava. Drugi moment je da ovaj bitak
kod samoga sebe ima moment diferencije, ima nasuprot sebe
ono izlaenje vani. Ovo je iritabilitet, ono izlaenje osjeta vani.
Ovo sainjava vlastiti sistem, a postoje nie ivotinjske klase ko
je su obrazovale samo ovo a ne duevno jedinstvo osjeta u sebi.
Ako ove prirodne odnose uporedimo sa odnosima duha, onda
se porodica moe povezati sa senzibilitetom a graansko dru
tvo sa iritabilitetom. Ono tree je drava, nervni sistem za sebe,
organizam u sebi; ali on je iv samo ukoliko su oba momenta,
ovdje porodica i graansko drutvo, u njemu razvijeni. Zakoni
koji njima upravljaju jesu institucije onoga umnog koje u njima
ija. Ali, temelj, posljednja istina ovih institucija jeste duh koji
im je opa svrha i svjesni predmet. Porodica je dodue i obiaj
na, samo svrha nije kao znana; u graanskom drutvu je, napro
tiv, razdvajanje ono to je odreujue.
264.
Individue mnotva, budui da su one same duhovne priro
de i time sadravaju u sebi dvostruki moment, naime ekstrem
pojedinanosti, koja za sebe zna i hoe, te ekstrem openitosti,
koja zna i hoe ono supstancijalno, pa stoga dolaze do prava
ovih obiju strana samo utoliko ukoliko su isto tako zbiljske i
kao privatne osobe i kao supstancijalne osobe - postiu u onim
sferama dijelom neposredno ono prvo, dijelom ovo drugo na taj
nain da oni u institucijama, kao onome po sebi bitkujuemu
opemu svojih posebnih interesa, imaju svoju bitnu samosvijest,
a dijelom da one njima pruaju na opu svrhu upravljen posao i
djelatnost u korporaciji.
382
265.
Te institucije u posebnome sainjavaju ustav, tj. razvijenu
i ozbiljenu umnost, pa su zato vrsta baza drave, kao i povjere
nja i nastrojenosti individua prema njoj te kameni temeljci jav
ne slobode, jer je u njima posebna sloboda realizirana i umna,
pa time u njima samima po sebi opstoji ujedinjenje slobode i
nunosti.
Dodatak. Ve je ranije primijeeno da svetost braka i insti
tucije, u emu se graansko drutvo pojavljuje kao obiajno, sa
injava vrstinu cjeline, to znai, da je ono ope ujedno stvar
svakog, kao onog posebnog. Ono emu se radi jeste to da se
zakon uma i posebne slobode proimaju i da moja posebna
svrha postaje identina sa onim opim, inae drava stoji u zra
ku. Samoosjeaj individua sainjava njihovu zbiljnost a njihova
vrstina je identitet onih dviju strana. esto se govorilo da je
svrha drave sree graana; to je svakako istina: ako njima nije
dobro, njihova subjektivna svrha nije zadovoljena; ako ne nala
ze da je posredovanje ovog zadovoljenja drava kao takva, onda
ona stoji na slabim nogama.
266.
No duh nije sebi objektivan i zbiljski samo kao ova nu
nost i kao carstvo pojave nego kao njihov idealitet i kao ono nji
hovo unutarnje; tako je ta supstancijalna openitost sama sebi
predmet i svrha, a time je isto tako ona nunost sebi u liku slo
bode.
267.
Nunost u idealitetu je razvoj ideje unutar nje same; ona
je kao subjektivni supstancijalitet politiko uvjerenje, a kao ob
jektivni, za razliku od onoga, organizam drave, prava politika
drava i njen ustav.
OBIAJNOST
383
Dodatak. Jedinstvo slobode koja sebe hoe i zna, jest naj

prije kao nunost. Ono supstancijalno ovdje je sada kao subjek
tivna egzistencija i individua; ali drugi nain nunosti je organi
zam, to znai, duh je proces u samom sebi, ralanjuje se u sebi,
postavlja razlike u sebi kroz koje sainjava svoje kruenje.
268.
Politiko uvjerenje, patriotizam uope, kao izvjesnost koja
je istinita (puka subjektivna izvjesnost ne proizlazi iz istine, pa
je samo mnjenje), te htijenje koje je postalo navikom samo je re
zultat u dravi opstojeih institucija, u kojima umnost zbiljski
egzistira, kao to se ona, postupanjem koje je njima prikladno,
potvruje. - Ovo je uvjerenje uope povjerenje (koje moe pri
jei u manje ili vie obrazovani uvid) - svijest da je moj supstancijalni i posebni interes u interesu i svrsi nekoga drugoga (ovdje
drave) sauvan i sadran kao u odnosu prema meni kao poje
dincu - ime taj drugi za mene upravo nije vie neposredno dru
gi, pa sam ja u ovoj svijesti slobodan.
Pod patriotizmom esto se razumijeva samo raspolo
enje za izvanredne rtve i postupke. On je, meutim, u
bitnosti uvjerenje koje je u obinim stanjima i ivotnim
odnosima naviklo da zajednicu zna kao supstancijalni te
melj i svrhu. Ova svijest, koja se pri obinom ivotnom to
ku sauvala u svim odnosima, upravo je ona na kojoj se
zatim osniva i raspoloenje za neobine napore. No kako
su ljudi esto radije velikoduni nego pravedni, to se oni
lako uvjeravaju da imaju onaj izvaredni patriotizam da bi
sebi tu istinsku nastrojenost utedjeli ili da bi opravdali
njezin nedostatak. Ako se nadalje nastrojenost smatra
onim to za sebe moe uiniti poetak i proizai iz subjek
tivnih predstava i misli, onda se nastrojenost zamjenjuju s
mnjenjem, jer je ono uz taj nazor lieno svog istinskog te
melja objektivnog realiteta.
Dodatak. Neobrazovani ljudi uivaju u rezoniranju i ku
enju jer pokuda je laka ali je teko poznavati dobro i njegovu
384
unutarnju nunost. Poetniko obrazovanje uvijek poinje sa

kuenjem, potpuno obrazovanje, pak, u svakom vidi ono pozi
tivno. U religiji je isto tako skoro reeno da je ovo ili ono sujevjerje, ali je beskrajno tee pojmiti istinu tome. Pojavna politi
ka nastrojenost treba se, dakle, razlikovati od onog to ljudi is
tinski hoe, jer oni zapravo hoe stvari iznutra ali se dre za po
jedinosti i uivaju u tatini onoga htijenja razumjeti - bolje. Lju
di imaju povjerenje u to da drava mora postojati i da se samo u
njoj moe ostvariti posebni interes, ali navika ini nevidljivim
ono na emu poiva naa cijela egzistencija. Ako neko nou iz
lazi na ulicu siguran, ne pada mu na pamet da bi to moglo biti
drugaije jer je navika sigurnosti postala drugom prirodom i up
ravo se ne razmilja tome da je ovo djelo posebnih institucija.
esto se pomilja da je drava povezana sa nasiljem; ali ono to
je postojano smo je temeljni osjeaj poretka kojeg imaju svi.
269.
Svoj posebni odreeni sadraj uzima nastrojenost iz razli
itih strana organizma drave. Taj organizam jest razvoj ideje u
njene razlike i njihovu objektivnu zbiljnost. Te razluene strane
tako su razliite vlasti i njihovi poslovi i djelatnosti, ime se ne
prestano na nuni nain, i to time to su one odreene prirodom
pojma, proizvodi i odrava ono ope time to je ono isto tako
pretpostavljeno njegovoj proizvodnji; - ovaj organizam je poli
tiki ustav.
Dodatak. Drava je organizam, to znai, razvitak ideje
prema njenim razlikama. Ove razliite strane jesu razliite vlasti
i njihovi poslovi i djelatnosti, ime se ono ope neprestano pro
izvodi na nuan nain i sebe odrava tako to je pretpostavljeno
ba u svojoj produkciji. Ovaj organizam je politiko ureenje;
ono vjeno proizlazi iz drave, kao to se kroz nju odrava. Ako
se oboje raspada, ako se razliite strane oslobaaju, onda nije
postavljeno jedinstvo koje ih proizvodi. Njima pristaje bajka
stomaku i ostalim organima. Priroda organizma je ta da ako svi
dijelovi ne prelaze u identitet, ako se jedan postavlja kao samos
talan, sve mora propasti. Sa predikatima, naelima itd., ne stie
se daleko u prosuivanju drave koja mora biti shvaena kao
OBIAJNOST
385
organizam, kao to je kroz predikate jednako malo shvaena

priroda Boga, iji ivot ja, tavie, moram opaati u samome se
bi.
270.
Da je svrha drave opi interes kao takav, a u tome, kao
svojoj supstanciji, odranje posebnih interesa, jest: 1. njena ap
straktna zbiljnost ili supstancijalitet; ali ovaj je 2. njena nunost
kad se on dirimira u pojmovne razlike njene djelatnosti koje su
po onom supstancijalitetu isto tako zbiljska vrsta odreenja, si
le itd.; i 3. ali upravo je taj supstancijalitet duh koji je proao
kroz oblik obrazovanja, duh koji sada zna i hoe. Drava stoga
zna to hoe, i zna to u svojoj openitosti, kao miljeno; ona
djeluje i postupa stoga po znanim svrhama, poznatim naelima i
po zakonima koji to nisu samo po sebi nego i za svijest; te isto
tako, ukoliko se njeni postupci odnose na opstojee okolnosti i
odnoaje, po njihovu odreenom poznavanju.
Ovdje je mjesto da se dotaknemo odnosa drave pre
ma religiji, jer se u novije vrijeme tako esto ponavlja da je
religija temelj drave i jer se to tvrdi takoer i s pretenzi
jom kao da bi s njome bila iscrpena znanost drave - a ni
jedna tvrdnja nije vie podesna da proizvede tako mnogo
zbrke, tavie, da zbrku uzdigne ak do ureenja drave,
do oblika koji bi trebalo da ima spoznaja. Prije svega mo
e se initi sumnjivim da se religija preporuuje i trai po
glavito i za razdoblja javne bijede, rastrojenosti i ugnjeta
vanja, pa da se na nju upuuje kao utjehu zbog nepravde i
kao nadu za naknadu gubitka. Ako se onda, nadalje, smat
ra uputstvom religije da se bude ravnoduan spram svjet
skih interesa, toka i poslova zbiljnosti, a drava je, meu
tim, duh koji stoji u svijetu: onda se ini da upuivanje na
religiju ili nije podesno da interese i posao drave uzdigne
do bitne ozbiljne svrhe, ili se, s druge strane, ini da u
dravnoj upravi sve valja prikazati kao stvar ravnodune
proizvoljnosti, bilo da se samo govori kao da su u dravi
svrhe strasti, nepravedne sile itd., ono to vlada, ili da tak
vo upuivanje na religiju hoe dalje da vrijedi samo za se25 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
386
OBIAJNOST
387
ski lik i organizaciju svijeta. - Oni koji ele ostati kod obli
ka religije spram drave dre se kao oni koji misle da u
spoznaji imaju ono pravo, samo ako uvijek ostanu pri biti
i ako od te apstrakcije ne idu dalje do opstanka, ili kao oni
(vidi gore 140, primjed.) koji hoe samo apstraktno do
bro, pa pridravaju za samovolju da ona odredi to je do
bro. Religija je odnos prema apsolutnome u obliku uv
stva, predstave, vjere, a u njezinu centru koji sadrava sve,
jest sve samo kao neto akcidentalno, takoer i kao neto
to nestaje. Ako se tako tog oblika vrsto drimo i u pogle
du drave da je on i za nju ono to bitno odreuje i vai,
onda je ona, kao organizam koji je razvijen do opstojeih
razlika, zakona i ustanova, izvrgnut? na milost i nemilost
kolebanju, nesigurnosti i poremeenju. Ono objektivno i
ope, zakoni, umjesto da budu odreeni kao opstojei i
vaei, dobivaju odreenje neega negativnoga spram
onog oblika, koji obavija sve ono odreeno i koji upravo
time postaje ono subjektivno, a za vladanje ljudi proizlazi
posljedica: pravedniku nije dan nikakav zakon; budite po
boni, pa moete inae initi to god vas volja - moete se
prepustiti vlastitoj proizvoljnosti i strasti, a druge, koji od
toga trpe nepravdu, moete uputiti na utjehu i nadu religi
je, ili jo gore, odbaciti ih i prokleti kao nereligiozne. Uko
liko, meutim, to negativno dranje ne ostane samo unu
tarnje uvjerenje i nazor, nego se obrati zbiljnosti pa u njoj
poinje vaiti, nastaje religiozni fanatizam, koji, kao i poli
tiki, progoni sve dravne ustanove i zakonski red kao gra
nice koje stjenjavaju i koje su neprimjerene onome unu
tarnjemu, beskonanosti due, smatrajui, prema tome,
privatno vlasnitvo, brak, odnose i poslove graanskog
drutva itd. nedostojnima ljubavi i slobode uvstva. No
kako se ipak mora odluiti za zbiljski opstanak i postupa
nje, to nastupa isto to i kod subjektiviteta volje uope, ko
ji sebe zna kao ono apsolutno ( 140), da se odluuje na
osnovu subjektivne predstave, tj. mnjenja i nahoenja pro
izvoljnosti. - Ali istinito spram ovoga istinitoga, koje se
obavija u subjektivitet osjeaja i predstavljanja, jest og
romno prekoraivanje unutarnjega u spoljanje, mate
uma u realitet, oko ega je radila itava svjetska povijest i
s pomou kojega je rada obrazovano ovjeanstvo zadobi-
be, i da zahtijeva odreivanje i rukovanje pravom. Kao to

bi se smatralo porugom kad bi se sav osjeaj protiv tiranije
odbacio time to potlaeni nalazi svoju utjehu u religiji, is
to tako ne treba zaboraviti da religija moe poprimiti oblik
koji ima za posljedicu najsurovije robovanje pod okovima
predrasude i degradaciju ovjeka ispod ivotinje (kao kod
Egipana i Indijaca koji potuju ivotinje kao svoja via
bia). Ta pojava moe, u najmanju ruku, upozoriti na to
da ne treba govoriti religiji sasvim oenito i da je spram
nje, kakva je u izvjesnim likovima, naprotiv potrebna mo
koja spaava i koja se zauzima za pravo uma i samosvijes
ti. - No bitno odreenje odnosu religije i drave namee
se samo ukoliko se podsjetimo njenog pojma. Religija ima
kao svoj sadraj apsolutnu istinu, a time pada u nju i ono
najvie uvjerenja. Kao zor, uvstvo, predstavljajua spoz
naja koja se bavi bogom kao bezgraninim temeljem i uz
rokom, kojemu sve ovisi, sadrava ona zahtjev da se i
shvati u tom odnosu i da u njemu postigne njegovu po
tvrdu, opravdanje, uvjerenje. Drava i zakoni, kao i du
nosti, zadobivaju u ovom odnosu za svijest najvie obistinjenje i najviu obaveznost; jer ak drava, zakoni i du
nosti u svojoj su zbiljnosti neto odreeno, to prelazi u vi
u sferu kao u svoj temelj (Enciklop. filozof, znanosti
[1817], 453)." Stoga religija sadrava takoer mjesto koje
u svim promjenama i u gubitku zbiljskih svrha, interesa i
posjeda prua svijest nepromjenljivome i najvioj slobo
di i zadovoljstvu.* Ako sad religija tako sainjava temelj
to sadrava ono obiajnosno uope i poblie prirodu
drave kao boansku volju, onda je to ujedno samo temelj
to ona jest, a ovdje je ono u emu se obje razilaze. Drava
je boanska volja kao prisutan duh, koji se razvija u zbilj" 3. izdanie. 553 Bilj. njem, izd.
* Religija ima poput spoznaje i znanosti za svoj princip vlastiti oblik, razli
it od oblika drave. Oni stoga ulaze u dravu, djelomice u odnosu sredstva ob
razovanja i uvjerenja, djelomice ukoliko su bitno samosvrhe, s te strane da ima
ju spoijanji opstanak. U oba pogleda principi se drave na njih primjenjuju; u
potpunoj konkretnoj raspravi dravi moraju se razmotriti one sfere, kao um
jetnost, puki prirodni odnosi itd., takoer u vezi i poloaju koje oni imaju u
dravi; ali ovdje, u ovoj raspravi, gdje se princip drave u svojoj vlastitoj sferi
provodi po svojoj ideji, moe se samo uzgred govoriti njihovim principima i
primjeni prava drave na njih.
25*
lo zbiljnost i svijest umnog opstanka, dravnih ustanova i

zakona. Od onih koji trae Gospodina - pa se u svom ne
obrazovanom mnjenju uvjeravaju da neposredno imaju
sve, mjesto da sebi nametnu posao da svoj subjektivitet uz
dignu do spoznaje istine i do znanja objektivnog prava i
dunosti - moe proizai samo razaranje svih obiajnosnih odnosa, ludorija i odvratnost, - nune konzekvencije
uvjerenja religije koja ostaje iskljuivo kod svojeg oblika,
pa se tako okree protiv zbilje i istine koja opstoji u obliku
onoga opega, zakona. No nije nuno da to uvjerenje tako
ide do ozbiljenja; ono sa svojim negativnim stajalitem, na
svaki nain, moe ostati i kao neto unutarnje, pokoravati
se uredbama i zakonima te ostati pri odanosti i uzdisanju
ili preziranju i eljenju. Ne snaga, nego slabost uinila je u
nae vrijeme religioznost polemikom vrstom pobonosti,
bilo da je povezana s pravom potrebom, ili samo i s nezadovoljenom tatinom. Svakako je - namjesto da se vlastito
mnjenje svlada radom studija i vlastito htijenje podvrgne
stezi, pa da se ono tako uzdigne do slobodne poslunosti najjeftinije odrei se spoznaje objektivne istine, sauvati
uvstvo potitenosti i time uobraenosti, pa zahtijevati go
tovo sve od pobonosti da bi se prozrela priroda zakona i
dravnih ureenja i sudilo njima, te navelo kakvi bi tre
bali i morali biti, i to zato to to dolazi iz pobona srca, na
nepogreiv i nepovrediv nain; jer time to namjere i
tvrdnje religiju ine osnovom, ne moe im se nita zamjeri
ti ni zbog njihove plitkoe ni zbog njihove nepravednosti.
Ukoliko je, meutim, religija, ako je istinska, bez takvog
negativnog i po'emikog pravca spram drave, pa je, na
protiv, priznaje i potvruje, utoliko ona, nadalje, ima za
sebe svoje stanje i svoje ispoljavanje. Posao njenog kulta
sastoji se u postupanjima i uenju; ona treba za to imanja
i vlasnitvo, kao i individue posveene slubi zajednice.
Time nastaje odnos drave i crkvene zajednice. Odreenje
je tog odnosa jednostavno. U prirodi je stvari da drava is
punjava dunost da ukazuje svaku potporu zajednici za
njenu religioznu svrhu i osigura zatitu, tavie, budui da
je religija moment koji nju integrira kao ono najdublje uv
jerenje, ona treba da zahtijeva od svih svojih pripadnika
da se dre jedne crkvene zajednice - uostalom, bilo koje,
OBIAJNOST
389
jer se drava ne moe uputati u sadraj, ukoliko se on od

nosi na ono unutarnje predstave. Drava, koja je u svojoj
organizaciji izgraena, pa je stoga snana, moe se u tome
vladati utoliko liberalnije, te potpuno previati pojedinos
ti koje bi u nju dirale pa i u sebi izdravati zajednice (pri
emu to, dakako, zavisi od broja) koje religiozno ak i ne
priznaju direktne dunosti spram nje, time to, naime, la
nove te zajednice preputa graanskom drutvu s njego
vim zakonima pa je zadovoljna s pasivnim ispunjavanjem
direktne dunosti spram nje koje je posredovano moda
preobraajem i razmjenom.* - Ukoenija, ali to lei u pri
rodi te strane isto tako spram drugih sasvim graanskih
postupaka (vidi gore 234). Ukoliko se religiozno zajed
nitvo individua uzdigne do zajednice, korporacije, stoji
ona uope pod policijskim vrhovnim nadzorom drave. No samo uenje ima svoje podruje u savjesti, stoji u pra* O kvekerima, anabaptistima itd. moe se rei da su samo aktivni lano
vi graanskog drutva, a kao privatne osobe stoje samo u privatnom saobraaju
prema drugima, pa su ak u ovom odnosu oproteni od zakletve; direktne du
nosti spram drave ispunjavaju oni na pasivan nain, pa se uglavnom pristaje da
je jedna od najvanijih dunosti, koju oni direktno osporavaju, da se drava bra
ni od neprijatelja, ispuni zamjenom s pomou drugih poslova. Spram takvih
sekta drava u pravom smislu pokazuje toleranciju, jer kako ne priznaju dunos
ti spram nje, one ne mogu zahtijevati pravo da budu njeni lanovi. Kad su se
jednom u sjeveroamerikom Kongresu jae pozabavili ukidanjem ropstva crna
ca, jedan je delegat iz junih provincija tano odvratio: Priznajte vi nama crn
ce, mi emo vam priznati kvekere. - Samo inom svojom snagom moe drava
previdjeti i trpjeti takve anomalije pa se pri tome prepustiti osobito moi obiaja
i unutarnje umnosti svojih institucija da e one, ukoliko drava u tome ne priba
vi strogo vaenje svojim pravima, smanjiti i svladati razliku. Koliko god se mo
da imalo formalnog prava protiv idova u pogledu podjeljivanja'i samih gra
anskih prava, budui da bi oni sebe trebali smatrati ne samo kao posebnu reli
gioznu stranku nego i kao pripadnike tueg naroda, toliko je vika koja se podig
la s ovog i drugih gledita previdjela da su oni prvenstveno ljudi i da to nije sa
mo neki povrni, apstraktni kvalitet ( 209, primjed.) nego da u tome lei to da s
pomou priznatih graanskih prava, tavie, nastaje samoosjeaj da u graan
skom drutvu vae kao pravne osobe, a iz tog beskonanog, od svega drugoga
slobodnog korijena zahtijevamo izjednaenje naina miljenja i uvjerenja. Na
protiv bi se odvajanje koje se predbacuje idovima odralo, pa bi s pravom po
stalo krivnjom i prijekorom dravi koja ih iskljuuje; jer bi drava time porekla
svoj princip, objektivnu instituciju i njenu mo (usporedi 268, primjedba na
koncu). Tvrdnja tom iskljuivanju, poto je mislila da u najviem stupnju ima
pravo, pokazala se i u iskustvu kao najlua, postupak vlada, naprotiv, kao ono
mudro i vrijedno.
390
vu subjektivne slobode samosvijesti - sfere unutranjosti

koja kao takva ne sainjava podruje drave. Ipak i drava
ima jedno uenje, jer njene ustanove i ono to u dravi va
i liko, meutim, crkvena zajednica posjeduje vlasnitvo i
vri ostale postupke kulta, imajui za to u slubi individue,
prelazi ona iz onoga unutarnjega u svjetovno, a time na
podruje drave, pa se tako postavlja neposredno pod nje
ne zakone. Zakletva, ono obiajnosno uope, kao i odnos
braka dovode, dodue, sa sobom unutarnje proimanje i
uzdizanje uvjerenja, koje s pomou religije zadobiva svoju
najdublju potvrdu. Budui da su obiajnosni odnosi bitno
odnosi zbiljske umnosti, zato valja u njima prije svega ut
vrditi prava te umnosti, kojima se pridruuje crkvena po
tvrda kao samo unutarnja, apstraktnija strana. U pogledu
daljih izjava, koje polaze od crkvene ujedinjenosti, u ue
nju ono unutarnje vie pretee ono spoljanje nego u po
stupcima kulta i drugih s time povezanih ponaanja, gdje
se pravna strana u najmanju ruku odmah za sebe pojavlju
je kao stvar drave; (crkve su sebi, dakako, prisvojile tako
er izuzimanje svojih slubenika i njihova vlasnitva od
vlasti i sudske nadlenosti drave, ak sudsku nadlenost
nad svjetovnim osobama u predmetima u kojima - kao to
su stvari rastave braka, stvari zakletve itd. - religija konku
rira). - Policijska je strana, s obzirom na takve postupke,
dakako, neodre - uope kao pravno, ustav itd., bitno op
stoji u obliku misli kao zakon, a kako ona nije mehani
zam, nego je umni ivot samosvjesne slobode, sistem obiajnosnog svijeta, zato je uvjerenje, a zatim i njegova svi
jest u naelima, bitan momenat u zbiljskoj dravi. Uenje
crkve nije opet prosto neto unutarnje savjesti, nego je kao
uenje, naprotiv izjava, i ujedno izjava nekom sadraju
koji je najue povezan s obiajnosnim naelima i zakoni
ma drave ili se neposredno tie njih samih. Drava i
crkva ovdje se, dakle, direktno poklapaju ili su jedna pro
tiv druge. Razliitost obaju podruja crkva moe dovesti
do otre suprotnosti da ona, koja u sebi sadrava apsolutni
sadraj religije, promatra duhovno uope, time pak i obi
ajnosni element kao svoj dio, a dravu kao mehaniki
aparat za neduhovne, spoljanje svrhe, sebe kao carstvo
boje ili u najmanju ruku kao put ili predvorje za to, a
OBIAJNOST
391
dravu kao carstvo svijeta, tj. onoga promjenljivoga i ko

nanoga, pa sebe na taj nain shvaa kao samosvrhu, a
dravu samo kao puko sredstvo, S ovom pretenzijom po
vezuje se zatim u pogledu nauavanja zahtjev da drava u
tome dopusti crkvi ne samo potpunu slobodu nego da bez
uvjetno potuje njeno nauavanje kao nauavanje ma kak
vo ono bilo, jer to odreenje pripada samo njoj. Kao to
drava dolazi do te pretenzije iz irokog razloga da je du
hovni element uope njezino vlasnitvo, a kako znanost i
spoznaja uope takoer stoje na tom podruju izgraujui
se za sebe, kao i crkva, u totalitet vlastitog principa, tako
se zatim za znanost koja smatra da s jo veim pravom stu
pa i na mjesto same crkve, zahtijeva ona ista neovisnost
dravi, koja samo kao sredstvo treba da se brine za nju
kao samosvrhu. - Za ovaj je odnos, uostalom, svejedno da
li su individue i predstojnici koji se posveuju slubi za
jednice dotjerali do egzistencije koja je izdvojena iz dra
ve, tako da su samo ostali lanovi podvrgnuti dravi, ili da
li inae stoje u dravi, pa je njihovo crkveno odreenje sa
mo strana njihova stalea koju oni dre odvojeno od dra
ve. - Ponajprije valja primijetiti da je takav odnos u vezi s
predstavom dravi, po kojoj ona svoje odreenje ima sa
mo u zatiti i sigurnosti ivota, vlasnitva i proizvoljnosti
svakoga, ukoliko ne povreuje ivot, vlasnitvo i proizvolj
nost drugoga, pa se drava tako smatra samo kao ustanova
nude. Element ovoga viega duhovnoga, po sebi i za sebe
istinitoga, na taj je nain kao subjektivni religiozitet ili kao
teorijska znanost postavljena s one strane drave koja, kao
laik po sebi i za sebe, ima samo da respektira, a tako ono
pravo obiajnosno posve ispada iz nje. Da su opstojala
povijesna vremena i stanja barbarstva kad je svaka via
duhovnost imala svoje sjedite u crkvi, dok je drava bila
samo svjetovna vladavina nasilja, proizvoljnosti i strasti, a
ona apstraktna suprotnost glavni princip zbiljnosti (vidi
358), to pripada povijesti. No suvie je slijep i plitak po
stupak da se ovaj poloaj oznai kao istinski primjeren
ideji. Razvoj je te ideje, naprotiv, kao istinu pokazao to da
je duh, kao slobodan i uman, po sebi obiajnosan, a istin
ska ideja zbiljska umnost pa da je to ona koja egzistira kao
drava. Nadalje je isto tako proizilo iz te ideje da obiaj-
nosna istina u ideji za misaonu svijest, kao sadraj prera

en u oblik openitosti, opstoji kao zakon - da drava
uope zna svoju svrhu, da je spoznaje i da je s odreenom
svijeu i po naelima pokazuje djelom. Kao to je gore
primijeeno, religija ima pak ono istinito kao svoj openiti
predmet, ali kao dani sadraj koji u svojim osnovnim od
reenjima nije spoznat miljenjem i pojmovima; isto je ta
ko odnos individua prema ovom predmetu obaveza koja
se osniva na autoritetu, svjedoanstvo vlastitog duha i srca
u kojemu je sadran moment slobode jest vjera i osjeaj. Filozofski je uvid ono to spoznaje da crkva i drava ne
stoje u suprotnosti sadraja istine i umnosti, nego u razlici
oblika. Ako stoga crkva prelazi na nauavanje (ima i bilo
je takoer crkava koje su imale samo kult te drugih kod
kojih je on bio glavna stvar, a nauavanje i obrazovanje
svijest samo sporedne stvari) pa se njihovo nauavanje tie
objektivnih naela misli obiajnosnoga i umnoga, onda
ona u tom oitovanju neposredno prelazi na podruje
drave. Prema njenom vjerovanju i njenom autoritetu nad
obiajnosnim, pravom, zakonima, institucijama, prema
njenom subjektivnom uvjerenju, drava je, naprotiv, ona
koja zna; u njenom principu sadraj bitno ne ostaje kod
oblika uvstva i vjerovanja, nego pripada odreenoj misli.
Kao to se sadraj koji po sebi i za sebe bitkuje, javlja u li
ku religije kao poseban sadraj, kao uenja to su svojstve
na crkvi kao religioznoj zajednici, tako ona ostaju izvan
podruja drave (u protestantizmu nema ni sveenstva, ko
je bi bilo iskljuivi uvar crkvenog uenja, jer u njemu ne
ma laika). Budui da se obiajnosna naela i dravni pore
dak uope odvlae na podruje religije pa se ne samo da
du nego i treba da se postave u odnos prema njoj, zato taj
odnos, s jedne strane, daje religioznu potvrdu dravi; s
druge strane dravi ostaje pravo i oblik samosvjesne, ob
jektivne umnosti, pravo da joj pribavi vaenje i da protiv
tvrdnja koje proizlaze iz subjektivnog lika istine, kakvim
se god uvjeravanjem i autoritetom ona obavijala, odgovori
tvrdnjama. Budui da je princip njenog oblika kao ono
openito u bitnosti misao, zato se takoer zbilo da je s nje
ne strane proizala sloboda miljenja i znanosti (a jedna je
crkva, ta vie, spalila ordana Bruna, dok je Galileju dala
OBIAJNOST
393
da na koljenima moli oprotenje zbog prikaza kopemikovskog Suneva sistema itd.*

Na njenoj strani ima stoga svoje mjesto takoer i
znanost; jer znanost ima isti element oblika kao i drava,
njoj je svrha spoznavanje, i to misaone objektivne istine i
umnosti. Misaono spoznavanje moe, dodue, iz znanja ta
koer pasti u mnjenje i rezoniranje na osnovu razloga pa
se, obraajui se obiajnosnim predmetima i organizaciji
drave, postaviti u protivurjeje spram njihovih naela, i
to moda takoer s istim pretenzijama kao to crkva ini
za ono njoj svojstveno, da u svom mnjenju i uvjerenju bu
de slobodna kao u umu i pravu subjektivne samosvijesti.
Princip tog subjektiviteta znanja gore je ( 140, primjed.)
bio razmotren; ovamo pripada samo primjedba da, s jed* Laplace, Darstellung des Weltsystems[Exposition du Systeme du monde, Paris 1796] V knjiga, 4. gl.: Kad je Galilej objavio otkria (kod kojih mu je
teleskop bio od pomoi, svjetlosne pojave Venere itd.), pokazao je on ujedno da
su ona neporecivo dokazala kretanje Zemlje. No predstavu je tog kretanja skup
kardinala proglasio heretikom, a Galilej, njen najpoznatiji branilac, pozvan
pred Inkviziciju i prisiljen da je opozove kako bi izmakao strogom zatvoru. Kod tog ovjeka od duha strast je za istinom jedna od najsnanijih strasti. Gali
lej, uvjeren na osnovu svojih vlastitih promatranja u kretanje Zemlje, dugo je
vremena mislio na novo djelo, u kojemu je odluio da razvije sve dokaze za to
kretanje. No da bi ujedno izmakao progonu, ija bi rtva morao biti, izabrao je
on sredstvo da ih prikae u obliku dijaloga izmeu tri osobe: vidi se, dakako, da
je prednost bila na strani branitelja kopemikanskog sistema; ali kako se Galilej
nije izmeu njih odluio dajui prigovorima Ptolomejevih pristalica toliko va
nosti koliko je to samo bilo mogue, zato je dakako smio oekivati da nee biti
ometan u uivanju mira, to su ga zasluili njegova visoka starost i njegovi rado
vi. U svojoj sedamdesetoj godini bio je ponovo pozvan pred Tribunal Inkvizici
je; zatvorili su ga u zatvor, gdje se zahtijevalo drugo opozivanje njegovih milje
nja pod prijetnjom kazne to je odreena za heretika, koji je ponovo otpao. Da
na mu je na potpis ova formula zakletve odricanja: Ja Galilej, to sam se u svo
joj sedamdesetoj godini naao osobno pred sudom, kleei i upravljajui oi na
sveto Evanelje, to ga svojim rukama dotiem, zaklinjem se da proklinjem pro
kletstvom, s estitim srcem i istinitom vjerom besmislenost, lanost i heretinost
uenja okretanju Zemlje itd. Kakav je to bio trenutak vidjeti asnog starca,
poznatog po dugom ivotu, posveenom samo istraivanju prirode, kako protiv
uvjerenja svoje vlastite savjesti, na koljenima porie zakletvom istinu, koju je
dokazao s uvjerljivom snagom! Sud Inkvizicije osudio ga je na doivotni zatvor.
Godinu dana nakon toga bio je, na zalaganje vojvode od Firence, osloboen. Umro je 1642. Njegov gubitak alila je Evropa koja je bila prosvijeena njego
vim radovima i rasrena zbog osude koju je donio omraeni Tribunal protiv jed
noga tako velikog ovjeka. [njemaki prevod od 1797]
nosna istina u ideji za misaonu svijest, kao sadraj prera

en u oblik openitosti, opstoji kao zakon - da drava
uope zna svoju svrhu, da je spoznaje i da je s odreenom
svijeu i po naelima pokazuje djelom. Kao to je gore
primijeeno, religija ima pak ono istinito kao svoj openiti
predmet, ali kao dani sadraj koji u svojim osnovnim od
reenjima nije spoznat miljenjem i pojmovima; isto je ta
ko odnos individua prema ovom predmetu obaveza koja
se osniva na autoritetu, svjedoanstvo vlastitog duha i srca
u kojemu je sadran moment slobode jest vjera i osjeaj. Filozofski je uvid ono to spoznaje da crkva i drava ne
stoje u suprotnosti sadraja istine i umnosti, nego u razlici
oblika. Ako stoga crkva prelazi na nauavanje (ima i bilo
je takoer crkava koje su imale samo kult te drugih kod
kojih je on bio glavna stvar, a nauavanje i obrazovanje
svijest samo sporedne stvari) pa se njihovo nauavanje tie
objektivnih naela misli obiajnosnoga i umnoga, onda
ona u tom oitovanju neposredno prelazi na podruje
drave. Prema njenom vjerovanju i njenom autoritetu nad
obiajnosnim, pravom, zakonima, institucijama, prema
njenom subjektivnom uvjerenju, drava je, naprotiv, ona
koja zna; u njenom principu sadraj bitno ne ostaje kod
oblika uvstva i vjerovanja, nego pripada odreenoj misli.
Kao to se sadraj koji po sebi i za sebe bitkuje, javlja u li
ku religije kao poseban sadraj, kao uenja to su svojstve
na crkvi kao religioznoj zajednici, tako ona ostaju izvan
podruja drave (u protestantizmu nema ni sveenstva, ko
je bi bilo iskljuivi uvar crkvenog uenja, jer u njemu ne
ma laika). Budui da se obiajnosna naela i dravni pore
dak uope odvlae na podruje religije pa se ne samo da
du nego i treba da se postave u odnos prema njoj, zato taj
odnos, s jedne strane, daje religioznu potvrdu dravi; s
druge strane dravi ostaje pravo i oblik samosvjesne, ob
jektivne umnosti, pravo da joj pribavi vaenje i da protiv
tvrdnja koje proizlaze iz subjektivnog lika istine, kakvim
se god uvjeravanjem i autoritetom ona obavijala, odgovori
tvrdnjama. Budui da je princip njenog oblika kao ono
openito u bitnosti misao, zato se takoer zbilo da je s nje
ne strane proizala sloboda miljenja i znanosti (a jedna je
crkva, ta vie, spalila ordana Bruna, dok je Galileju dala
OBIAJNOST
393
da na koljenima moli oprotenje zbog prikaza kopernikovskog Suneva sistema itd.*

Na njenoj strani ima stoga svoje mjesto takoer i
znanost; jer znanost ima isti element oblika kao i drava,
njoj je svrha spoznavanje, i to misaone objektivne istine i
umnosti. Misaono spoznavanje moe, dodue, iz znanja ta
koer pasti u mnjenje i rezoniranje na osnovu razloga pa
se, obraajui se obiajnosnim predmetima i organizaciji
drave, postaviti u protivurjeje spram njihovih naela, i
to moda takoer s istim pretenzijama kao to crkva ini
za ono njoj svojstveno, da u svom mnjenju i uvjerenju bu
de slobodna kao u umu i pravu subjektivne samosvijesti.
Princip tog subjektiviteta znanja gore je ( 140, primjed.)
bio razmotren; ovamo pripada samo primjedba da, s jed* Laplace, Darstellung des Weltsystems[Exposition du Systeme du monde, Paris 1796] V knjiga, 4. gl.: Kad je Galilej objavio otkria (kod kojih mu je
teleskop bio od pomoi, svjetlosne pojave Venere itd.), pokazao je on ujedno da
su ona neporecivo dokazala kretanje Zemlje. No predstavu je tog kretanja skup
kardinala proglasio heretikom, a Galilej, njen najpoznatiji branilac, pozvan
pred Inkviziciju i prisiljen da je opozove kako bi izmakao strogom zatvoru. Kod tog ovjeka od duha strast je za istinom jedna od najsnanijih strasti. Gali
lej, uvjeren na osnovu svojih vlastitih promatranja u kretanje emlje, dugo je
vremena mislio na novo djelo, u kojemu je odluio da razvije sve dokaze za to
kretanje. No da bi ujedno izmakao progonu, ija bi rtva morao biti, izabrao je
on sredstvo da ih prikae u obliku dijaloga izmeu tri osobe: vidi se, dakako, da
je prednost bila na strani branitelja kopernikanskog sistema; ali kako se Galilej
nije izmeu njih odluio dajui prigovorima Ptolomejevih pristalica toliko va
nosti koliko je to samo bilo mogue, zato je dakako smio oekivati da nee biti
ometan u uivanju mira, to su ga zasluili njegova visoka starost i njegovi rado
vi. U svojoj sedamdesetoj godini bio je ponovo pozvan pred Tribunal Inkvizici
je; zatvorili su ga u zatvor, gdje se zahtijevalo drugo opozivanje njegovih milje
nja pod prijetnjom kazne to je odreena za heretika, koji je ponovo otpao. Da
na mu je na potpis ova formula zakletve odricanja: Ja Galilej, to sam se u svo
joj sedamdesetoj godini naao osobno pred sudom, kleei i upravljajui oi na
sveto Evanelje, to ga svojim rukama dotiem, zaklinjem se da proklinjem pro
kletstvom, s estitim srcem i istinitom vjerom besmislenost, lanost i heretinost
uenja okretanju Zemlje itd. Kakav je to bio trenutak vidjeti asnog starca,
poznatog po dugom ivotu, posveenom samo istraivanju prirode, kako protiv
uvjerenja svoje vlastite savjesti, na koljenima porie zakletvom istinu, koju je
dokazao s uvjerljivom snagom! Sud Inkvizicije osudio ga je na doivotni zatvor.
Godinu dana nakon toga bio je, na zalaganje vojvode od Firence, osloboen. Umro je 1642. Njegov gubitak alila je Evropa koja je bila prosvijeena njego
vim radovima i rasrena zbog osude koju je donio omraeni Tribunal protiv jed
noga tako velikog ovjeka. [njemaki prevod od 1797]
394
ne strane, drava moe biti beskonano ravnoduna spram

mnjenja - upravo ukoliko je to samo mnjenje, subjektivni
sadraj i stoga, naduvalo se bilo koliko, nema u sebi prave
sile i snage - isto kao to slikar koji se na svojoj paleti dri
triju osnovnih boja moe biti ravnoduan spram kolske
mudrosti sedam osnovnih boja. No s druge strane, mora
drava uzeti u zatitu objektivnu istinu i naela obiajnosnog ivota spram tog mnjenja loih naela, ukoliko je ono
postalo opim opstankom koji nagriza zbiljnost, bez obzi
ra koliko formalizam bezuvjetnog subjektiviteta26 uzima za
svoj osnov znanstveno polazite same naune ustanove
drave htio uzdii i okrenuti u pretenziji neke crkve protiv
nje,* kao to u cjelini drava spram crkve, koja iziskuje
bezgranini i bezuvjetni autoritet, treba obratno da uini
vaeim formalno pravo samosvijesti na 27 vlastiti uvid, uv
jerenje u ono i uope miljenje onome to treba da vai
kao objektivna istina.
Moe se jo spomenuti jedinstvo drave i crkve, od
reenje koje se takoer u novije vrijeme mnogo pretresalo
i postavljalo kao najvii ideal. Ako je njihovo bitno jedin
stvo jedinstvo istine naela i uvjerenja, onda je isto tako
bitno da je tim jedinstvom poela posebno da egzistira
razlika izmeu njih u obliku svijesti. U orijentalnom despotizmu opstoji ono tako esto eljeno jedinstvo crkve i
drave, ali time ne opstoji drava - ne samosvjesno, duha
jedino dostojno oblije u pravu, slobodnoj obiajnosti i
organskom razvoju. - Da bi, nadalje, drava, kao obiajnosna zbiljnost duha koji sebe zna, poela da opstoji, nu
no je njeno razlikovanje od oblika autoriteta i vjerovanja;
ali ta razlika nastupa samo ukoliko crkvena strana u sebi
samo poinje da se dijeli; samo je, tako drava nad poseb
nim crkvama zadobila openitost misli, princip njihova
oblika, pa ga dovodi do egzistencije. Da bi se to spoznalo,
mora se znati ne samo to je openitost po sebi nego to je
njena egzistencija. Otuda je utoliko pogreno da bi bilo ili
da je bilo za dravu odvajanje crkve nesrea, jer je drava
26 A: subjektivitet, koji...
* Protiv drave. - Bilj. red.
27 A: an
OBIAJNOST
395
samo s pomou odvajanja mogla postati ono to je njeno

odreenje, samosvjesna umnost i obiajnost. Isto je tako
to ono najsretnije to se crkvi moglo desiti za njenu vlasti
tu slobodu i umnost i to se moglo desiti misli za njenu
slobodu i umnost.
Dodatak. Drava je zbiljska a njena se zbiljnost sastoji u
tome da se interes cjeline realizira u posebne svrhe. Zbiljnost je
uvijek jedinstvo openitosti i posebnosti, rastavljenost openi
tosti u posebnost koja se pojavljuje kao samostalna, premda se
nosi i odrava samo u cjelini. Ukoliko, ovo jedinstvo ne postoji,
nije neto zbiljsko, premda bi egzistencija mogla biti prihvae
na. Loa drava je ona koja puko egzistira; bolesno tijelo tako
er egzistira ali nema istinski realitet. Ruka koja je zakrljala jo
izgleda kao ruka i egzistira a da zbiljski ne postoji; istinska
zbiljnost je nunost: ono sto je zbiljsko u sebi je nuno. Nunost
rzse sastoji u tome da je cjelina derimirala u razlike pojma i da
0V0 derimirano predstavlja jedno vrsto i postojano odreenje
koje nije mrtvo nego se uvijek proizvodi u razlaganju. Savrenoj
dravi bitno pripada svijest, miljenje; drava stoga zna ta hoe
i to zna kao neto miljeno. Budui da znanje svoje mjesto ima
u dravi, ovdje ga ima i znanost a ne u crkvi. Uprkos tome u no
vijim vremenima se mnogo govorilo tome da se drava treba
odvojiti od religije. Drava je razvijeni duh i svoje momente iz
nosi na svjetlo svijesti; kroz to da ono to lei u ideji stupa u
predmetnost, drava se pojavljuje kao neto konano i tako se
pokazuje kao jedna oblast svjetovnosti, dok se religija pokazuje
kao oblast beskonanosti. Time drava izgleda kao ono to je
podreeno a budui da ono to je konano ne moe postojati za
sebe, to onda znai da ono ima potrebu za crkvom kao osno
vom. Kao konano ono nema nikakvog opravdanja i tek kroz
religiju ono postaje sveto i pripadno onom beskonanom. Ali
ovo posmatranje stvari u najveoj je mjeri jednostrano. Drava
je svakako bitno svjetska i konana, ima posebne svrhe i poseb
ne vladavine, ali to da je drava svjetska, samo je jedna strana, i
samo bezduhovnom opaanju drava je puko konana. Jer,
drava ima oivljujuu duu a ovo oivotvorenje je subjektivitet
koji je upravo stvaranje razlika, ali, s druge strane, i odravanje
u jedinstvu. U religijskom carstvu takoer postoje razlike i konanosti. Kae se da je Bog trojedin: tu su dakle tri odreenja
OBICAJNST
396
ije je jedinstvo tek duh. Ali ako se odavde boanska priroda

shvati konkretno, onda je to sluaj samo kroz razlike. U bojem
carstvu pojavljuju se konanosti kao i u onom svjetskom, a da je
svjetski duh, to znai drava, samo konaan, jest jednostrano
shvatanje jer zbiljnost nije nita neumno. Loa drava je svaka
ko samo svjetska i konana ali umna drava je beskonana u se
bi. Drugo ja kad se kae da drava svoje opravdanje treba da
uzme iz religije. Kao i u religiji ideja je duh u unutarnjosti udi,
ali ista ideja je ona koja sebi daje zbiljnost u dravi i sebi u zna
nju i htijenju pribavlja postojanje i zbiljnost. Ako se sada kae
da bi se drava morala temeljiti na religiji, to moe znaiti da
ona mora poivati na umnosti i iz nje proizilaziti. Ali ovaj stav
se moe krivo razumjeti tako kao da bi ljudi iji je duh vezan ne
kom neslobodnom religijom, time bili najskloniji poslunosti.
Kranska religija je, pak, religija slobode. Ona se svakako mo
e izokrenuti na taj nain da se kao slobodna preokree na ne
slobodnu, poto je zarobljena praznovjerjem. Ako sada ovo zna
i da individue moraju imati religiju da bi njihov vezani duh u
dravi tim vie mogao biti podinjen, onda je to loi smisao sta
va; misli li se da ljudi trebaju uvaavati dravu, ovu cjelinu iji
su oni ogranci, onda se to svakako dogaa kroz filozofski uvid u
njenu bit; ali ukoliko on nedostaje onda tome moe voditi i reli
giozna nastrojenost. Tako drava moe imati potrebu za religi
jom i vjerom. Ali drava se bitno razlikuje od religije time da
ono ta ona zahtijeva, ima oblik pravne dunosti i time da je
svejedno u kojoj vrsti udi se ona ispunjava. Polje religije je, na
protiv, unutarnjost, i kao to bi drava, ako bi se pozivala na re
ligiozni nain, ugrozila pravo unutarnjosti, tako se crkva, koja
djeluje kao drava i koja namee kazne, izvrgava u tiransku reli
giju. Trea razlika koja je s time povezana, jeste da je sadraj re
ligije skriven i ostaje skriven, a time su ud, osjeanje i predsta
va, tlo na kojem on ima svoje mjesto. Na ovom tlu sve ima for
mu subjektiviteta, a drava, naprotiv, ozbiljuje i svojim odree
njima daje vrsto postojanje. Ako bi se sada religiozitet htio ui
niti vaeim u dravi, onako kako je uobiajen, da bude na nje
nom tlu, on bi oborio organizaciju drave, jer u dravi razlike
imaju irinu uzajamne razdvojenosti; u religiji, naprotiv, sve se
uvijek odnosi na totalitet. Ako bi sada ovaj totalitet htio zahvati
ti sve odnose drave, on bi bio fanatizam; on bi htio u svakoj
posebnosti imati cjelinu a to ne bi mogao drugaije nego razara-
397
njem onog posebnog, jer fanatizam je samo u tome da se ne do

puste posebne razlike. Ako se kae da pobonima nije dat ni
kakav zakon onda ovo nije nita drugo nego iskaz onog fana
tizma. Jer pobonost, ondje gdje stupa na mjesto drave, ne mo
e izdrati ono odreeno i razara ga. S tim je jednako u vezi i to
ako pobonost doputa da odluuje savjest, unutarnjost, i nije
odreena razlozima. Ova unutarnjost se ne razvija prema razlo
zima i ne polae nikakav raun. Ako dakle pobonost treba da
vai kao zbiljnost drave, onda su svi zakoni rastureni a zakonodavan je subjektivni osjeaj. Ovaj osjeaj moe biti puka samo
volja, a da li je samovolja mora se spoznati samo na osnovu rad
nji; ali ukoliko oni postaju radnjama, zapovijestima, oni dobi
vaju oblik zakona, to upravo protivrjei onom subjektivnom
osjeaju. Bog koji je predmet ovog osjeaja mogao bi se takoer
uiniti onim odreujuim, ali Bog je opa ideja a u ovom osje
aju je ono neodreeno koje u njemu nije sazrelo da odredi ono
to u dravi postoji kao razvijeno. Upravo to da je u dravi sve
vrsto i osigurano, jeste ansa protiv samovolje i pozitivnog
mnijenja. Religija kao takva ne smije, dakle, biti ono to uprav
lja.
271.
Politiki ustav jest pravo: organizacija drave i proces nje
nog organskog ivota u odnosu prema sebi samoj, u kojemu ona
svoje momente razlikuje unutar same sebe pa ih razvija u opstojanje.
Drugo, ona je kao individualitet iskljuno. Jedno, koje se
time odnosi prema drugima, dakle svoje odreenje okree
spram spolja i po ovom odreenju postavlja svoje opstojee raz
like unutar sebe samoga u njihovu idealitetu.
Dodatak. Kao to je iritabilitet u ivom organizmu sa
mom, po jednoj strani neto unutarnje, ono to pripada organiz
mu kao takvom, tako je ovdje odnos prema spoljanjosti jedan
pravac u unutarnjost. Unutarnja drava kao takva jest civilna
vlast, pravac prema vani militarna vlast, ali koja je u dravi od
reena strana u njoj samoj. Da se sada obje strane nalaze u rav-
398
notei, to sainjava glavnu stvar u nastrojenosti drave. Katkada

je civilna vlast posve ugaena i poiva samo na militarnoj vlasti,
kao u doba rimskih careva i pretorijanaca; katkada, kao u mo
dernim vremenima, vojna vlast proizilazi samo iz civilne vlasti,
ako su svi graani duni da budu pod orujem.
I. Unutarnje ureenje za sebe
272.
Ustav je uman ukoliko drava svoju djelotvornost u sebi
razlikuje i odreuje po prirodi pojma, i to tako da je svaka od
tih vlasti sama u sebi totalitet time to u sebi djelotvorno ima i
sadrava druge momente, te to oni, budui da izraavaju razli
ku pojma, ostaju upravo u svom idealitetu i sainjavaju samo
individualnu cjelinu.
U ustavu je, kao i u samom umu, u novije vrijeme
ugledalo svjetlo svijeta bezbroj brbljarija, a u Njemakoj
su to uinili najbljutavije oni koji su bili uvjereni da najbo
lje razumiju to je ustav, iskljuujui ak sve druge, a prije
svega vlade, pa su smatrali da imaju za to neodbacivo ov
latenje, jer je trebalo da religija i pobonost budu temelj
svih tih njihovih plitkosti. Nije udo da je to brbljanje
imalo za posljedicu da su umnim ljudima postale odvratne
rijei um, prosvijeenost, pravo itd., kao i ustav i sloboda;
i valjalo se stidjeti jo uestvovanja u razgovoru politi
kom ustavu. No ovjek se od te prezasienosti, u najmanju
ruku, moe nadati tome da postaje openitije uvjerenje da
filozofska spoznaja takvih predmeta ne moe proizai iz
rezoniranja, iz svrha, razloga i koristi, a jo mnogo manje
iz udi, ljubavi i oduevljenja, nego samo iz pojma i da bi
se oni koji boansko smatraju nepojmljivim a spoznaju is
tinitoga nitavnim poslom morali uzdrati da uea u raz
govoru. to oni iz svoje udi i svojeg oduevljenja proizvo
de u pogledu neprobavljivih brbljarija ili okrepe, u najma
nju ruku ne moe imati pretenzije na filozofsku panju.
Od predstava koje kurziraju valja spomenuti u vezi s
269 one nunoj diobi vlasti drave, nadasve vano od-
OBIAJNOST
399
reenje koje se s pravom, ukoliko je, naime, bilo shvaeno

u svom pravom smislu, moglo smatrati kao garancija javne
slobode - predstava kojoj, meutim, upravo oni koji
misle da valja govoriti iz oduevljenja i ljubavi nita ne
znaju i nita ne ele znati; - jer u njoj upravo lei moment
umne odreenosti. Princip diobe vlasti sadrava, naime,
bitni moment razlike, realne umnosti; ali kako to apstrak
tni razum shvaa, lei u tome dijelom krivo odreenje me
usobne apsolutne samostalnosti vlasti, dijelom jednostra
nost da njihov meusobni odnos treba shvatiti kao negati
van, kao meusobno ograniavanje. U ovom razgovoru
postaje to neprijateljstvom, strahom od svake to jedna
proizvodi protiv druge kao protiv nekog zla, s odreenjem
da joj se suprotstavi i da se tim protivuutezima prouzroku
je opa ravnotea, ali ne ivo jedinstvo. Samo samoodre
enje pojma u sebi, ne neke druge svrhe i koristi, jest ono
to sadrava apsolutno postanje razliitih vlasti pa je samo
zbog toga dravna organizacija kao ono to je u sebi umno
i odraz vjenog uma. - Kako se pojam, a zatim na konkre
tan nain ideja sami po sebi odreuju i time apstraktno
postavljaju svoje momente openitosti, posebnosti i pojedinanosti, valja spoznati iz logike - dakako ne one uobi
ajene. Uope uzimati ono negativno za polazite, te htije
nje zla i nepovjerenje spram ovoga uzimati kao prvo, pa iz
te pretpostavke, koje [kao uslov njihove] djelotvornosti po
28
trebuju samo uzajamne prepreke, karakterizira po misli
negativni razum, a po uvjerenju nazor oloa (vidi gore
244). Sa samostalnou vlasti, npr. kako su one bile nazva
ne - egzekutivne i zakonodavne vlasti - neposredno je po
stavljeno, kako se to takoer u velikome vidjelo, ruenje
drave, ili ukoliko se drava bitno odrava, borba da jedna
vlast sebi podvrgava drugu, ime ona ponajprije prouzro
kuje jedinstvo, kakvo god ono inae bilo, spaavajui sa
mo tako ono bitno, opstojanje drave.
Dodatak. U dravi se ne mora htjeti nita osim onog to je
izraz umnosti. Drava je svijet koji je sebi napravio duh; on sto
ga ima odreeni tok koji bivstvuje po sebi i za sebe. Koliko es28
preka.
Lasson: da se jedinstvo pojmi samo kao djelatnost meusobnih pre
400
to se ne govori o mudrosti boga u prirodi; ali ne mora se vjero

vati da je fiziki prirodni svijet neto vie nego svijet duha, jer
kao to je duh uzvien iznad prirode tako je drava uzdignuta iz
nad fizikog ivota. Drava se zato mora potovati kao neto zemaljsko-boansko i mora se uvidjeti da ako je teko pojmiti pri
rodu, neuporedivo tee je shvatiti dravu. Od najvee je vanos
ti da smo u novijim vremenima openito stekli odreene nazore
dravi i da smo se veoma zaposlili govorenjem i pravljanjem
ustava. Ali s time jo nije gotovo; nekoj umnoj stvari je potreb
no da pribavi i um nazora, da se zna ta je bitno i da ono to
nam pada u oi uvijek ne sainjava ono bitno. Tako dravne vla
davine svakako moraju biti razliite, ali svaka mora po sebi ob
razovati cjelinu i u sebi sadravati i druge momente. Kada se
govori razliitoj djelotvornosti vlasti, ne mora se pasti u udo
vinu zabludu da se ovo razumije tako kao da bi svaka vlast tre
bala za sebe postojati apstraktno, budui da se vlasti, tavie,
trebaju razlikovati samo kao momenti pojma. Ako, naprotiv,
razlike postoje apstraktno po sebi, onda je jasno da dvije samos
talnosti ne mogu sainjavati jedinstvo ali svakako moraju proiz
vesti borbu, ime se ili naruava cjelina ili se putem vlasti pono
vo uspostavlja jedinstvo. Tako je u francuskoj revoluciji zako
nodavna vlast as gutala takozvanu egzekutivnu, as egzekutivna zakonodavnu, pa je ovdje moda neukusno postavljati mo
ralni zahtjev harmonije. Jer ako se stvar baca na ud onda se
svakako utedio svaki trud; ali ako je obiajni osjeaj takoer
nuan, onda on ne treba iz sebe odreivati vladavine drava.
Ono emu se radi jest, dakle, to da budui da su odreenja
vlasti po sebi cjelina, sve one u egzistenciji sainjavaju cijeli po
jam. Ako se obino govori tri vlasti, zakonodavnoj, egzekutivnoj i sudskoj, onda prva odgovara openitosti, druga posebnos
ti, ali sudska nije ono tree pojma, jer njena pojedinanost lei
izvan onih sfera.
273.
vlast;
Politika drava cijepa se tako u supstancijalne razlike:

a) vlast da se odredi i utvrdi ono ope - zakonodavna
OBIAJNOST
401
b) supsumcija posebnih sfera i pojedinanih sluajeva

pod* ope - upravna vlast;
c) subjektivitet kao posljednja voljna odluka - kneevska
vlast, u kojoj su razliite vlasti obuhvaene u individualno je
dinstvo, koje je, dakle, vrhunac i poetak cjeline - konstitucionalna monarhija.
Izgradnja drave u konstitucionalnu monarhiju jest
djelo novijeg svijeta, u kojemu je supstancijalna ideja do
bila beskonaan oblik. Povijest tog produbljivanja duha
svijeta u sebi, ili to je isto, ta slobodna izgradnja, u kojoj
ideja svoje momente - a to su samo njeni momenti - ot
puta iz sebe kao totalitete, sadravajui ih upravo time u
idealnom jedinstvu pojma u kojemu opstoji realna umnost
- povijest ovog istinskog lika obiajnosnog ivota stvar je
ope svjetske povijesti.
Stara razdioba ureenja u monarhiju, aristokraciju i
demokraciju ima za svoj temelj jo nepodijeljeno supstancijalno jedinstvo, koje jo nije dolo do svojeg unutarnjeg
razlikovanja (razvijene organizacije u sebi) i time do dubi
ne i konkretne umnosti. Stoga je za ono stajalite starog
svijeta ova razdioba istinita i ispravna; jer razlika, kao u
onom jo supstancijalnom jedinstvu to u sebi nije napre
dovalo do apsolutnog razvoja, bitno je spoljanja i pojav
ljuje se ponajprije kao razlika broja (Enciklop. filozof,
znan. 82") onih u kojima treba da bude imanentno ono
supstancijalno jedinstvo. Ovi su oblici, koji na taj nain
pripadaju razliitim cjelinama, u konstitucionalnoj monar
hiji snieni do momenata; monarh je jedan; s upravnom
vlau nastupaju neki, a sa zakonodavnom vlau mnotvo
uope. No takve prosto kvantitativne razlike, kao to je re
eno, samo su povrne i ne naznauju pojam stvari. Isto
tako nije bilo podesno kad se u novije vrijeme tako mnogo
govorilo demokratskom, aristokratskom elementu u mo
narhiji, jer ta odreenja, koja se pri tome misle, upravo
* U Hoffmeisterovu izdanju (str. 235) stoji namjesto pod (unter) i
(und), ali radi se, vjerojatno, tamparskoj greci, jer bi und u ovom kontekstu bilo besmisleno, a i u Lassonovu (str. 221) i u Gloknerovu (str. 371) izdanju
na tom mjestu stoji unter. - Op. prev.
29
3 izdanje, 132 - Bilj. njem. izd.
402
OBICAJNOST
cije, jer da je nedostajala vrlina u voa - te kad on, nada

lje, dodaje da jaa slavoljublje onih ija je ud za to pod
obna te gramzljivost svih kad krepost nestane u republici,
pa da onda drava, opi plijen, ima svoju snagu u moi ne
kih individua i u rasputenosti svih - onda treba na to pri
mijetiti da u jednom izgraenijem stanju drutva i u razvo
ju i oslobaanju moi posebnosti nije dovoljna krepost
poglavara drave, pa je potreban drugi oblik umnog zako
na nego to je oblik uvjerenja, kako bi time cjelina imala
snagu da se zajedno dri i da se dopusti snagama razvijene
posebnosti da prue svoje pozitivno kao i svoje negativno
pravo. Isto tako treba odstraniti krivo razumijevanje, kao
da bi time to je u demokratskoj republici uvjerenje kre
posti supstancijalni oblik, u monarhiji ovo uvjerenje bilo
proglaeno nepotrebnim ili ak uvjerenjem koje valja od
baciti, te uz to kao da bi krepost i zakonski odreena dje
lotvornost u jednoj ralanjenoj organizaciji bile meu
sobno suprotstavljene i nepomirljive. - Da je u aristokra
ciji princip umjerenost, donosi sa sobom ovdje zapoeto
odvajanje javne moi i privatnog interesa, to se ujedno ta
ko neposredno dodiruju da je to ureenje u sebi na pragu
da neposredno postane najsurovije stanje tiranije ili anar
hije (neka se pogleda rimska povijest) i da se uniti. Odatle to Montesquieu ast spoznaje kao princip monar
hije, ve se po sebi namee da on ne razumije patrijarhal
nu ili uope antiknu monarhiju, niti onu koja se razvila do
objektivnog ustava, nego feudalnu monarhiju, i to ukoliko
su odnosi njenog unutarnjeg dravnog prava utvreni u
pravnom privatnom vlasnitvu i privilegijama individua i
korporacija. Budui da se u ovom ureenju dravni ivot
osniva na privilegiranoj linosti ijem je nahoenju pre
puten velik dio onoga to mora biti uinjeno za opstojanje drave, ono objektivno tih izvravanja nije postavljeno
u dunost, nego u predstavu i mnjenje, pa je tako ono to
dravu odrava, umjesto dunosti, sama ast.
ukoliko su u monarhiji, nisu vie neto demokratsko i aristokratsku. - Ima predstava ureenjima gdje je odozgo
postavljena samo apstrakcija drave to vlada i zapovije
da, a ostavlja se neodlunim i smatra kao sporedno da li
na vrhu te drave stoji jedan, ili vie njih, ili svi. - Svi ti
oblici, kae tako Fichte u svom Prirodnom pravu10, 1.
dio, str. 196. jesu, ako postoji samo jedan eforat (to je tre
bala biti protutea to ju je on iznaao protiv najvie vlas
ti), u skladu s pravom i mogu proizvesti i odrati ope pra
vo u dravi. - Takav nazor (kao i onaj iznalazak eforata)
potjee iz ranije napomenute plitkoe pojma dravi. Pri
jednom sasvim jednostavnom stanju drutva imaju te razli
ke, dakako, malo ili nikakvo znaenje, kao to Mojsija u
svom zakonodavstvu za sluaj da narod trai kralja nije
dodao dalje nikakve izmjene institucija, nego samo zapo
vijed za kralja da ne treba da bude mnogobrojno njegovo
konjanitvo, njegove ene, te njegovo zlato i srebro (5.
Mojsijeva knjiga, 17, 16 i dalje). - Moe se, uostalom, u
jednom smislu, svakako kazati da su takoer za ideju ona
tri oblika ravnoduna (ukljuujui i monarhijski, u ograni
enom smislu, naime u koji se postavlja pored aristokrat
skoga i demokratskoga), ali u suprotnom smislu, jer svi za
jedno nisu primjereni ideji u njenom razvoju, te ova ni u
jednome od njih ne bi mogla postii svoje pravo i zbilj
nost. Stoga je postalo sasvim uzaludno koji bi medu njima
bio najbolji; - takvim oblicima moe se govoriti samo
historijski.- Inae se, meutim, mora i u ovoj stvari, kao i
u tako mnogo drugih, priznati duboki Montesquieuov po
gled u njegovu uvenu navoenju principa tih oblika vla
davine31 ali ovo se navoenje, da bi se priznala njegova is
pravnost, ne smije krivo razumjeti. Kao to je poznato, on
navodi kao princip demokracije krepost, jer doista poiva
takvo ureenje na uvjerenju kao samo supstancijalnom
obliku, u kojemu umnost volje, koja po sebi i za sebe bitkuje, u njemu jo egzistira. No kad Montesquieu dodaje
da je Engleska u sedamnaestom stoljeu dala lijep prizor
da se pokau kao nemoni napori za podizanje demokra30
31
403
Drugo se pitanje lako ukazuje: tko treba da stvori us

tav? Ovo se pitanje ini jasno, ali se ipak pri pobliem raz
matranju odmah pokazuje besmislenim. Jer ono pretpos
tavlja da ne opstoji nikakav ustav i da je, prema tome, na
Grundlage des Nutunechts, 1796 ( 16)

De l'esprit des lois I, 1. III
26
404
okupu samo neka puka atomistika gomila individua. Ka

ko gomila, da li s pomou sebe ili drugih, da li s pomou
dobra, misli ili sile, dolazi do ustava, moralo bi njoj ostati
preputeno, jer s gomilom pojam nema nikakva posla. Ako ono pitanje meutim, pretpostavlja ve opstojei us
tav, onda stvaranje znai samo promjenu, a sama pretpos
tavka jednog ustava sadrava neposredno da se promjene
mogu zbiti samo na ustavotvoran nain. - No uope je up
ravo bitno da se ustav, premda je proizaao u vremenu, ne
smatra kao neto stvoreno; jer on je, naprotiv, bie po sebi
i za sebe, koje stoga valja smatrati kao ono boansko i po
stojano, te iznad sfere onoga to je stvoreno.
Dodatak. Princip novijeg svijeta uope je sloboda subjektiviteta da se sve bitne strane koje su prisutne u duhovnom tota
litetu, razvijaju dolazei do svoga prava. Polazei od ovog staja
lita jedva se moe postaviti uzaludno pitanje koja je forma bo
lja, monarhija ili demokratija. Moe se samo rei da su jednos
trane forme svih dravnih ureenja koje nisu u stanju da u sebi
podnesu princip slobodnog subjektiviteta i koje ne znaju da od
govore jednom izobraenom umu.
274.
Budui da je duh samo onako zbiljski kako sebe zna i bu
dui da je drava kao duh jednog naroda ujedno zakon koji pro
ima sve njene odnose, obiaj i svijest njenih individua, zato us
tav nekog odreenog naroda uope zavisi od naina i obrazova
nosti njegove samosvijesti; u tome lei njegova subjektivna slo
boda i prema tome, zazbiljnost ustava.
Jednom narodu htjeti a priori dati neki, premda po
njegovu sadraju vie ili manje uman ustav - ta pomisao
predvia upravo moment po kojemu bi on bio neto vie
nego stvar misli. Svaki narod ima stoga ustav koji mu je
primjeren i koji mu pripada.
Dodatak. U svom ustavu drava mora proeti sve odnose.
Napoleon je, na primjer, htio pancima a priori dati ustav, to
OBICAJNOST
405
je, pak, ilo dosta loe. Jer ustav nije neka puka tvorevina: on je
rad stoljea, ideja i svijest onog umnog, ukoliko je ono razvijeno
u jednom narodu. Stoga ni jedan ustav puko ne stvaraju subjek
ti. Ono to je Napoleon dao pancima bilo je umnije od onoga
to su imali ranije a oni su to ipak odbacili kao neto njima stra
no, budui da jo nisu za to obrazovani. Narod prema svom us
tavu mora imati osjeaj svog prava i svoga stanja, on inae moe
postojati kao neto spoljanje ali nema nikakvog znaaja i ni
kakve vrijednosti. U pojedincu se, naravno, esto moe nalaziti
potreba i enja za boljim ustavom, ali neto je posve drugo da
je cijela masa proeta jednom takvom predstavom, i to slijedi
tek kasnije. Sokratov princip moraliteta, unutarnjost, u njego
vim je danima [bio] proizveden ali njegovom postajanju opom
samosvijeu pripada vrijeme.
a) Kneevska vlast
275.
Kneevska vlast sadrava tri momenta totaliteta u sebi (
272), openitost ustava i zakona, savjetovanje kao odnos poseb
noga spram opega i moment posljednje odluke kao samoodre
enja u koje se sve ostalo vraa i odakle uzima poetak zbiljnos
ti. To apsolutno samoodreenje sainjava princip razlikovanja
kneevske vlasti kao takve, to ga ponajprije valja razviti.
Dodatak. Poinjemo sa kneevskom vlau, to znai sa
momentom pojedinanosti jer ona sadri tri momenta drave
kao totalitet u sebi. Ja je, naime, ono najpojedinanije i najop
enitije. U prirodi je takoer najprije neto pojedinano, ali rea
litet, ne-idealitet, razdvajanje, nije ono to bivstvuje po sebi, ne
go razliite pojedinanosti postoje jedna pored druge. U duhu
je, naprotiv, sve ono razliito samo kao idealno, kao jedinstvo.
Drava je tako, kao ono duhovno, izlaganje svih svojih mome
nata ali je pojedinanost ujedno duevnost i oivljujui princip,
suverenitet koji u sebi sadri sve razlike.
406
OBIAJNOST
407
276.
1. Osnovno je odreenje politike drave supstancijalno
jedinstvo kao idealitet njenih momenata, u kojemu su
a) posebne vlasti i njihovi poslovi isto tako ukinuti kao i
odrani i samo tako odrani ukoliko nemaju nikakvog nezavis
nog ovlatenja, nego samo takvo i toliko koliko je odreeno u
ideji cjeline - ukoliko polaze od njene moi pa su njeni lanovi
kao jednostavnog sopstva onog supstancijalnog jedinstva.
Dodatak. Sa ovim idealitetom momenata je isto kao i sa
ivotom organskog tijela: on je u svakoj taki, u svim takama
postoji samo jedan ivot i u tome nema nikakve protivrjenosti.
Odvojena od toga svaka taka je mrtva. To je takoer idealitet
svih pojedinanih stalea, vlasti i korporacija, toliko koliko su
oni pozvani da postoje i da budu za sebe. S time je kao i sa sto
makom u onom organskom koji sebe stavlja i za sebe ali ujedno
biva ukinut i sakrificiran i prelazi u cjelinu.
277.
) Posebni poslovi i djelotvornosti drave su kao njeni bit
ni momenti njoj svojstveni pa. su uz individue s pomou kojih se
vre i pokazuju vezani ne po njihovoj neposrednoj linosti, nego
samo po njihovim opim i objektivnim kvalitetima, a stoga su
povezani s posebnom linou kao takvom na spoljanji i slua
jan nain. Dravni poslovi i vlasti ne mogu stoga biti privatno
vlasnitvo.
Dodatak. Djelatnost drave je povezana za individue; ali
one nisu ovlaene na prirodan nain da se brinu za poslove ne
go po njihovom objektivnom kvalitetu. Sposobnost, spretnost,
karakter pripada posebnosti individue: ona mora biti odgojena i
obrazovana za neki posebni posao. Zato neka sluba ne moe
biti niti prodana niti naslijeena. U Francuskoj su se parlamen
tarna mjesta nekada mogla prodavati, u Engleskoj armiji oficir
ski poloaji mogu se prodavati jo i danas u izvjesnoj mjeri, ali
to je bilo povezano ih je jo povezano i sa srednjovjekovnim us
tavom izvjesnih drava koji sad postepeno iezava.
278.
Ova oba
ni sebe ni u
da imaju svoj
jednostavnom
odreenja, da posebni poslovi i vlasti drave nisu

posebnoj volji individua samostalni i vrsti, nego
posljednji korijen u jedinstvu drave kao svom
sopstvu, sainjavaju suverenitet drave.
To je suverenitet prema unutra, on ima jo i drugu

stranu, onu prema spolja (vidi dolje). U negdanjoj feudal
noj monarhiji bila je drava suverena, dakako, prema spo
lja, ali prema unutra ne samo da monarh nije bio suveren
nego ni drava nije bila suverena. Djelomice su bili (uspo
redi 273 primjedba) posebni poslovi i vlasti drave i gra
anskog drutva obuhvaeni u nezavisnim korporacijama
i zajednicama, pa je cjelina bila stoga vie agregat nego or
ganizam, a djelomice bili su oni privatno vlasnitvo indivi
dua, pa je stoga ono to je trebalo da oni ine s obzirom na
cjelinu postavljeno u njihovo mnjenje i nahoenje. - Idea
lizam koji sainjava suverenitet jest isto odreenje po ko
jemu animalnom organizmu njegovi takozvani dijelovi ni
su dijelovi, nego udovi, organski momenti, pa je njihovo
izoliranje i opstojanje -za-sebe bolest (vidi EncikloD. filo
32
zof, znan., 293); isti princip koji se u apstraktnom po
jmu volje (vidi idui , primjed.) javio kao negativitet koji
se odnosi na sebe, a na taj nain kao openitost koja sebe
odreuje u pojedinanost ( 7), u kojoj je svaka posebnost
i odreenost ukinuta, apsolutni osnov koji sam sebe odre
uje; da bi se ona shvatila, mora se uope vladati pojmom
npnoga to je supstancija i istinski subjektivitet pojma. Budui da je suverenitet idealitet svakog posebnog ovla
tenja zato je vrlo blizu krivo razumijevanje koje je isto ta
ko vrlo uobiajeno, da se to ovlatenje smatra pukom mo
i i praznom proizvoljnou, a suverenitet istoznanim s
despotizmom. No despotizam oznauje uope stanje neza
konitosti, gdje posebna volja kao takva, bila ona jednog
monarha ili jednog naroda (ohlokracija), vai kao zakon
ili, tavie, umjesto zakona, dok naprotiv, suverenitet u za
konskom, konstitucionalnom stanju sainjava moment
32
3. izd. 371. Bilj. njem. izd.
idealiteta posebnih sfera i poslova, da, naime takva sfera

nije neto nezavisno, neto to je samostalno u svojim
svrhama i nainima djelovanja i to se samo u sebe udubljuje, nego da je u tim svrhama i nainima djelovanja odre
ena i ovisna svrsi cjeline (koja je openito nazvana ne
odreenim izrazom dobrobit drave). Ovaj idealitet javlja
se na dvostruki nain. - U mirnom stanju nastavljaju po
sebne sfere i poslovi put zadovoljavanja svojih posebnih
poslova i svrha, pa je to djelomice nain nesvjesne nunos
ti stvari, po kojoj njihova sebinost prelazi u prilog meu
sobnom odravanju i odravanju cjeline (vidi 183), ali
djelomice je direktno djelovanje odozgo ono to ih isto ta
ko neprestano vraa k svrsi cjeline i prema tome i ograni
ava (vidi: upravna vlast 289), kao to ih i prisiljava da
direktno rade za odravanje; ali u stanju nude, bilo unu
tarnje ili spoljanje, suverenitet jest onaj u iji se jednos
tavni pojam utapa organizam koji ondje postoji u svojim
posebnostima, pa je suverenitetu povjeren spas drave uz
rtvovanje onoga to je inae opravdano, gdje, dakle, onaj
idealizam postaje svoja osebujna zbiljnost (vidi dolje
321).
OBIAJNOST
409
2. Suverenitet, ponajprije samo opa misao ovog idealite

ta, egzistira samo kao samom sebi izvjestan subjektivitet i kao
apstraktno, te utoliko neosnovano samoodreenje volje, u koje
mu lei ono posljednje odluke. To je ono individualno drave
kao takve, koja je sama u tome jedna. Subjektivitet je, meutim,
u svojoj istini samo kao subjekt, linost samo kao lice, a u usta
vu koji je uznapredovao do realne umnosti ima svaki od triju
momenata pojma svoje za sebe zbiljsko odvojeno oblije. Stoga
moment cjeline koji apsolutno odluuje nije individualitet uop
e, nego jedna individua, monarh.
odrava, a svoja odreenja, i to isto tako samo s pomou

sebe samoga, zgunjava dobivajui na taj nain konkretan
sadraj. Tako je to osnovni moment ponajprije u nepos
rednom pravu apstraktne personalnosti, koji se dalje razvio
s pomou svojih razliitih oblika subjektiviteta, a ovdje u
apsolutnom pravu, dravi, potpuno konkretnom objektivitetu volje, on je personalnost drave, njena izvjesnost sebe
same - ovo potonje to sve posebnosti ukida u jednostav
nom sopstvu, raskida s odmjeravanjem razloga i proturazloga, izmeu kojih se uvijek moe kolebati, te ih s pomou
onoga: Ja hou, rjeava, zapoinjui svaki postupak i
zbiljnost. - Personalnost i subjektivitet uope, ima, meu
tim, nadalje, kao ono to se beskonano odnosi spram se
be, upravo samo istinu, i to svoju najbliu neposrednu isti
nu, kao osoba, subjekt to bitkuje, a bie* za sebe jest isto
tako upravo jedno. Personalnost je drave zbiljska samo
kao jedno lice, monarh. Personalnost izraava pojam kao
takav, lice sadrava ujedno njegovu zbiljnost, a pojam je
samo s tim odreenjem ideja, istina. - Neka takozvana
moralna osoba, drutvo, zajednica, porodica, bila ona ne
znam kako u sebi konkretna, linost je samo kao moment,
apstraktno u sebi; ona u tome nije dospjela do istine svoje
egzistencije. No drava je upravo taj totalitet u kojemu
momenti pojma postaju zbiljnost po svojoj vlastitoj istini.
- Sva ova odreenja ve su raspravljena za sebe i u svojim
oblikovanjima u itavom toku** ove rasprave, ali ovdje ih
ponavljamo zato to se ona, dodue, lako priznaju kao po
sebna oblikovanja, ali se ponovo ne spoznaju i ne shvaa
ju upravo ovdje gdje dolaze u svojem istinskom poloaju,
ne pojedinano nego po svojoj istini, kao momenti ideje. Pojam monarha stoga je najtei pojam za rezoniranje, tj.
za refleksivno razumsko promatranje, jer ono ostaje u po
jedinanim odreenjima, a stoga, zatim, i poznaje samo
razloge, konana gledita i izvoenje iz razloga. Tako ono,
Imanentni razvoj jedne znanosti, izvoenje njenog

itavog sadraja iz jednostavnog pojma (- inae jedna
znanost, u najmanju ruku, ne zasluuje ime filozofske zna
nosti -) pokazuje ono osebujno da se jedan te isti pojam ovdje volja koja je isprva, jer je to poetak, apstraktna -
* U originalu: ... fr sich seindes Subjekt, und das fr sich Seinde...

Das Seinde prevodio sam stalno sa bie, pa sam ga tako ostavio i u ovom kon
tekstu, premda na ovom mjestu ne pokazuje dovoljnu smislenu i jeziku poveza
nost sa subjektom to za sebe bitkuje. - Bilj. prev.
** U prvom izdanju (i kod Lassona - str. 229, ali ne i kod Glocknera str. 382) mjesto tok (Verlauf) stoji Vorlauf (izmak, preticanje). - Bilj. prev.
279.
410
zatim, prikazuje dostojanstvo monarha kao neto to je iz

vedeno ne samo po svom obliku nego i po svom odree
nju ; naprotiv, njegov je pojam da on ne bude neto izvede
no, nego upravo ono to iz sebe zapoinje.
Stoga se s time najblie slae predstava da se pravo
monarha valja smatrati kao osnovano na boanskom auto-,
ritetu, jer je u tome sadrano ono njegovo bezuvjetno. No
poznato je kakva su se kriva razumijevanja uz to povezala,
i zadaa je filozofskog razmatranja da se pojmi upravo
ovo boansko.
Suverenitet naroda moe se izrei u smislu da je na
rod uope spram spolja neto samostalno i da sainjava
posebnu dravu, kao narod Velike Britanije, ali da narodi
Engleske ili kotske, Irske ili Venecije, Genove, Ceylona
itd. nisu vie suvereni narodi otkada su prestali imati za
sebe vlastite knezove ili vrhovne vlade. - Moe se tako ka
zati i suverenitetu prema unutra da on rezidira u narodu
ako se samo uope govori cjelini, potpuno isto onako
kao to je prije ( 277, 278) pokazano da dravi pripada
suverenitet. No suverenitet naroda, uzet kao u suprotnosti
spram suvereniteta koji egzistira u monarhu, jest obini
smisao u kojemu se u novije vrijeme poelo govoriti su
verenitetu naroda - u toj suprotnosti suverenitet naroda
pripada zbrkanim mislila kojima u osnovu lei pusta
predstava narodu. Taj narod, uzet bez svog monarha i
bez ralanjenosti cjeline koja je s time upravo nuno i ne
posredno povezana, jest bezoblina masa - koja vie nije
drava i kojoj vie ne pripada nijedno od odreenja to
opstoje samo u cjelini u sebi oblikovanoj, - suverenitet,
uprava, sud, vlast, stalei ili bilo to drugo. Time to se
takvi momenti, koji se odnose na neku organizaciju,
dravni ivot, pojavljuju u jednom narodu, prestaje on biti
ta neodreena apstrakcija to se u zgoljnoj opoj predstavi
zove narodom. - Ako se pod suverenitetom naroda razu
mije oblik republike, i to odreene demokracije (jer se pod
republikom shvaaju ostale raznolike empirijske mjeavi
ne, koje ionako ne pripadaju filozofskom razmatranju),
onda je djelomice gore (kod 273, u biljeci) reeno ono
to je potrebno, a djelomice ne moe, spram razvijene ide
je, biti vie rijei takvoj predstavi. - U jednom narodu
OBICAJNOST
411
koji nije predstavljen ni kao patrijarhalno pleme ni u ne

razvijenom stanju, u kojemu su mogui oblici demokracije
ili aristokracije (vidi ov. primj.), niti inae u nekom proiz
voljnom i neorganskom stanju, nego koji se umilja kao u
sebi razvijen, istinski organski totalitet, u tom je narodu
suverenitet kao linost cjeline, a ova u realitetu koji je pri
mjeren njenom pojmu kao osoba monarha.
Na malo prije zabiljeenom stepenu, na kojemu je
uinjena razdioba ureenja u demokraciju, aristokraciju i
monarhiju, na stajalitu supstancijalnog jedinstva koje jo
u sebi ostaje, koje jo nije dolo u sebi do svog beskona
nog razlikovanja i produbljenja, ne istupa moment po
sljednje voljne odluke to sama sebe odreuje kao ima
nentan organski moment drave za sebe u vlastitu zbilj
nost. Uvijek mora, dodue, takoer i u onim neizgraenim
oblicima drave, ili kao u monarhijama koje onamo pripa
daju, ili kao to se uzdie u aristokracijama, a naroito u
demokracijama, u dravnicima, vojskovoama, biti za se
be opstojei individualni vrhunac, sluajnou i posebnom
potrebom okolnosti; jer svaki postupak i zbiljnost ima
svoj poetak i svoje izvoenje u odluujuem jedinstvu
jednog voe. No ukljuen u dalje valjano sjedinjenje vlas
ti, mora takav subjektivitet odluivanja biti djelomice slu
ajan po svom nastanku i nastupanju, a djelomice uope
podreen; stoga nije negdje drugdje nego s one strane tak
vih uvjetovanih vrhova moglo leati nepomijeano, isto
odluivanje, fatum koji odluuje spolja. Kao moment ide
je moralo je to poeti da egzistira, ali hvatajui korijena iz
van ljudske slobode i njenog kruga koji obuhvaa drava.
- Ovdje lei podrijetlo potrebe da se posljednja odluka
velikim stvarima i za vane momente drave potrai od
proroita, demona (kod Sokrata), iz utrobe ivotinja, hra
ne i leta ptica itd. - odluka koju ljudi, ne shvaajui jo
dubinu samosvijesti i ne doavi jo iz istote supstancijal
nog jedinstva do tog bitka za sebe - jo nisu imali snage
da vide unutar ljudskog bitka. - U demonu Sokratovu (us
poredi gore 138) moemo vidjeti poetak da se volja, ko
ja se prije toga premjeta samo s one strane sebe same,
premjestila u sebe spoznavi sebe unutar sebe - poetak
slobode koja sebe zna, i time istinske slobode. Ova realna
412
sloboda ideje, budui da je ona upravo to, da se dade sva

kom momentu umnosti njegova vlastita, prisutna samos
vjesna zbiljnost, jest ona to prema tome, funkciji svijesti
dodjeljuje izvjesnost koja odreuje sebe samu i koja sai
njava vrhunac u pojmu volje. No ovo posljednje samood
reenje moe samo utoliko pasti u sferu ljudske slobode
ukoliko ima poloaj vrhunca, koji je za sebe izdvojen i uz
vien nad svako oposebljavanje i uvjet, jer samo tako ono
je po svom pojmu zbiljsko.
Dodatak. U organizaciji drave, ovdje to znai u konstitucionalnoj monarhiji, pred sobom ne moramo imati nita drugo
nego nunost ideje u sebi: sva druga gledita moraju ieznuti.
Drava se mora posmatrati kao velika arhitektonska graevina,
kao hijeroglif uma koji se pokazuje u zbiljnosti. Sve to se, dak
le, odnosi samo na korisnost, spoljanost itd., treba da se isklju
i u filozofskom razmatranju. Pretstava lako poima da drava
koja je volja koja sebe odreuje i koja je savrena volja, sada
jest ono posljednje sebe-odluivanje. Ono to je tee jeste da se
ovo ja hou shvati kao linost. Time se ne eli rei da monarh
smije djelovati samovoljno: tavie, on je vaan za konkretni
sadraj savjeta, a ako je konstitucija vrsta onda on vie nema
ta da ini nego da potpie svoje ime. Ali ovo ime je vano: to je
vrh iznad kojeg se ne moe izai. Moglo bi se rei da je organ
sko ralanjivanje ve prisutno u lijepoj demokraciji Atene, ali
mi isto tako vidimo da su Grci posljednju odluku uzimali iz po
sve spoljanjih pojava, iz proroanstava, iz utroba rtvenih ivo
tinja, iz krila ptica, i da su se drali prirode kao moi koja ob
javljuje i izgovara ta je ljudima dobro. U ovom dobu samosvi
jest jo nije dola do apstrakcije subjektiviteta, jo nije dola do-,
tie da onome emu treba odluiti sam, ovjek mora izgovori
ti jedno ja hou. Ovo ja hou sainjava veliku razliku sta
rog i modernog svijeta i tako svoju vlastitu egzistenciju mora
imati u velikoj graevini drave. Ali ovo odreenje se posmatra
naalost samo kao spoljanje i proizvoljno.
280.
Ovo posljednje sopstvo dravne volje je u toj svojoj ap
strakciji jednostavna i otuda neposredna pojedinanost, u sa-
OBIAJNOST
413
mom njenom pojmu lei odreenje prirodnosti, monarh je stoga

bitno kao ova individua apstrahiran od svakog drugog sadraja,
a ta je individua na neposredan prirodni nain, po prirodnom
roenju, odreena za ast monarha.
Ovaj prijelaz od pojma istog samoodreenja u ne
posrednost bitka i time u prirodnost isto je spekulativne
prirode, njegova spoznaja pripada stoga logikoj filozofiji.
To je, uostalom, u svemu onaj isti prijelaz koji je uope
poznat kao priroda volje i proces da se sadraj iz subjekti
viteta (kao predstavljene svrhe) prevede u opstanak ( 8).
No osebujni oblik ideje i prijelaza koji se ovdje promatra
jest neposredno preobraanje istog samoodreenja (jed
nostavnog pojma samoga) u jedno Ovo [ein Dieses] i pri
rodni opstanak, bez posredovanja posebnog sadraja (svrhe u postupanju). - U takozvanom ontolokom doka
zu opstanku boga isto preobraanje apsolutnog pojma u
bitak jest ono to je u novije vrijeme sainjavalo dubinu
ideje, a to se u najnovije vrijeme prikazuje kao ono nepoj
mljivo - ime se, meutim, budui da je istina samo jedinstvo pojma i opstanka ( 23), odustalo od spoznavanja isti
ne. Time to svijest razuma nema tog jedinstva u sebi i to
ostaje pri rastavljanju obaju momenata istine, priznaje
ona moda u ovom predmetu jo neku vjeru u ono jedin
stvo. No time to se smatralo da predstava monarha sas
vim pripada obinoj svijesti, razum ovdje utoliko vie os
taje pri svom rastavljanju i posljedicama koje iz toga proistiu, svojoj pameti to rezonira te porie onda da je mo
ment posljednje odluke u dravi po sebi iza sebe (tj. u um
nom pojmu) povezan s neposrednom prirodnou; odatle
ponajprije slijedi sluajnost te veze, a otuda to se apsolut
na razliitost onih momenata tvrdi kao ono umno slijedi,
nadalje, neumnost takve veze, tako da se uz to povezuju i
druge konzekvencije to naruavaju ideju drave.
Dodatak. Kada se esto protiv monarha tvrdi da ono to
ide preko njega zavisi od sluajnosti, kao to se dogaa u dra
vi, budui da monarh moe biti loe obrazovan, budui da mo
da nije vrijedan da stoji na njenom vrhu i da je besmisleno da
jedno takvo stanje egzistira kao umno, - onda ovdje ba nije ni
tavna pretpostaka da se radi posebnosti karaktera. U jednoj
414
savrenoj organizaciji radi se samo vrhu formalnog odluiva

nja, i jednom monarhu treba samo jedan ovjek koji kae Da
i koji stavlja taku na I; jer vrh treba biti takav da posebnost ka
raktera nije ono to je od znaaja." Ono ta monarh jo ima u
ovoj posljednjoj odluci jest neto to, pripada partikularitetu
kojega se to ne smije ticati. Svakako mogu postojati stanja u ko
jima ovaj partikularitet nastupa sam, ali tada drava jo nije po
tpuno izobraena ili jo nije dobro konstruirana. U nekoj dobro
ureenoj monarhiji, zakonu samom pripada objektivna strana, a
monarh mu treba pridodati samo ono subjektivno Ja hou.
281.
Oba momenta u svojem nepodijeljenom jedinstvu, po
sljednje bezrazlono sopstvo volje i time tako bezrazlona egzis
tencija, kao odreenje preputeno prirodi - ova ideja onog proizvoljnou nepokrenutoga sainjava velianstvo monarha. U
tom jedinstvu lei zbiljsko jedinstvo drave, koje je samo tom
svojom unutarnjom i spoljanjom neposrednou izuzeto iz mo,gunosti da bude povueno u sferu posebnosti, njene proizvolj
nosti, svrha i nazora da bude izuzeto iz borbe fakcij protiv fakcij oko prijestolja, te slabljenja i razbijanja dravne sile.
Pravo koje se stjee roenjem i nasljedno pravo sai
njavaju temelj legitimiteta, ne kao temelj pukog pozitiv
nog pava, nego ujedno u ideji. - Da je vrsto utvrenim
nasljeivanjem prijestolja, tj. prirodnom sukcesijom, one
moguena borba stranaka u sluaju upranjenosti prijesto
lja, jest strana koja je s pravom odavna uinjena vaeom
za njegovu nasljednost. Ova je strana ipak samo posljedi
ca, a uinjena razlogom, povlai velianstvo u sferu rezo33
U drugom izdanju ovo mjesto glasi: U jednoj potpunoj organizaciji
drave, radi se samo vrhu formalne odluke i prirodnoj vrstini protiv strasti.
Stoga se sa nepravom od monarha zahtijeva objektivno svojstvo: on treba samo
da kae Da i da stavi taku na I. Jer vrh treba da bude takav da posebnost ka
raktera nije ono to je znaajno. Ovo odreenje monarha je umno jer je primje
reno pojmu; ali budui da se ono teko moe shvatiti, esto se dogaa da se ne
uvia umnost monarhije. Monarhija mora u samoj sebi biti vrsta, i ta mo
narh...
OBIAJNOST
415
niranja pa ona njemu, iji je karakter ova bezrazlona ne

posrednost i posljednji bitak-u-sebi [Insichsein], ne daje za
njegovo obrazloenje njemu imanentnu ideju drave, nego
neto izvan njega, jednu od njega razliitu misao, moda
dobrobit drave ili naroda. Iz takvog odreenja moe, da
kako, slijediti s pomou terminusa mediusa nasljednost,
ali ono doputa druge mediuse terminuse i time druge za
kljuke - pa valja samo imati na umu kakvi su se zakljuci
izvukli iz te dobrobiti (salut du peuple). - Stoga i smije sa
mo filozofija misaono razmatrati to velianstvo, jer svaki
drugi nain istraivanja, a ne onaj spekulativni beskona
ne, u sebi samoj zasnovane ideje ukida po sebi i za sebe
prirodu velianstva. Lako se priinja da je izborna drava
najprirodnija predstava, tj. ona je najblia plitkosti misli;
budui monarh treba da se brine za stvar i interese naroda,
zato bi takoer moralo biti preputeno izboru naroda ko
me on eli staviti u dunost brigu za svoju dobrobit, i sa
mo iz tog stavljanja u dunost nastaje pravo upravljanja.
Ovaj nazor, kao i predstave monarhu kao najviem i
novniku drave, predstave ugovornom odnosu izmeu
njega i naroda itd. polazi od volje kao nahoenja, njnjenja
i proizvoljnosti mnogih - od odreenja koje, kao to je
odavna razmotreno, u graanskom drutvu vai kao prvo
ili, tavie, sebe samo eli uiniti vaeim, ali nije ni prin
cip porodice, a jo manje drave, pa uope stoji nasuprot
ideji obiajnosti. - Da je izborna drava, naprotiv, najloi
ja institucija, proizlazi za rezoniranje ve iz posljedica ko
je se za nju, uostalom, pojavljuju samo kao neto mogue i
vjerojatno, ali uistinu bitno lee u ovoj instituciji. Po priro
di odnosa, naime, da je u izbornoj dravi partikularna vo
lja ona koja posljednja odluuje, ustav postaje izbornom
kapitulacijom, tj. dravne vlasti na diskreciju partikularne
volje, odakle proizlazi pretvaranje posebnih dravnih vlas
ti u privatno vlasnitvo, slabljenje i gubljenje suverentiteta
drave, a time njeno unutarnje raspadanje i spoljanje ru
enje.
Dodatak. Ako elimo shvatiti ideju monarha, onda se ne
moemo zadovoljiti time da kaemo da je Bog postavio kralje
va, jer je on napravio sve pa i ono najloije. 1 sa gledita koristi
416
se ne dolazi daleko pa se uvijek nanovo mogu pokazivati nedos

taci. Jednako malo pomae ako monarha posmatramo kao pozi
tivno pravo. Da imam vlasnitvo jest nuno ali ovaj posebni po
sjed je sluajan pa se onda javlja i pravo da jedan mora stajati
na vrhu, ako se pravo posmatra kao apstraktno i pozitivno. Ali
ovo pravo postoji po sebi i za sebe kao potreba koja se osjea i
kao potreba stvari. Monarsi se ba ne odlikuju tjelesnom sna
gom ili duhom, a ipak milioni doputaju da oni njima vladaju.
Ako sada kaemo da su ljudi dopustili da se upravlja protiv nji
hovih interesa, svrha, namjera, onda je ovo besmisleno jer ljudi
nisu tako glupi: to je njihova potreba, to je unutarnja mo ideje
koja ih same na to prisiljava protiv njihove prividne svijesti i od
rava u ovom odnosu. Ako tako monarh nastupa kao vrh i kao
dio ustava, onda se mora rei da jedan narod koji je pokoren, u
ustavu nije identian sa knezom. Ako se u nekoj provinciji, ko
jom se zavladalo u ratu, dogodi ustanak, onda je to neto drugo
nego pobuna u nekoj dobro organiziranoj dravi. Oni koji su
porobljeni, ustankom nisu protiv njihovih kneeva, oni ne vre
nikakav zloin protiv drave, jer sa gospodarom oni nisu u sklo
pu ideje, nisu u unutarnjoj nunosti ustava, - postoji samo ugo
vor a nikakav dravni savez. Je ne'suis pas votre prince, je suis
votre maitre, odvratio je Napoleon izaslanicima Erfurana.
282.
Iz suvereniteta monarha proistie pravo pomilovanja zlo
inaca, jer samo njemu pripada ozbiljenje moi duha da uinje
no pretvori u neuinjeno te da u opratanju i zaboravljanju po
niti zloinstvo.
Pravo pomilovanja jedno je od najviih priznanja velian
stva duha. - To pravo pripada, uostalom, primjenama ili reflek
sima odreenja vie sfere na jednu prethodnu. - Isto takvim pri
mjenama pripadaju, meutim, posebne znanosti, koje svoj pred
met treba da rasprave u njegovu empirijskom opsegu (usporedi
270, primjed.). - Takvim primjenama pripada takoer da se
povrede drave uope, ili suvereniteta, velianstva ili linosti
vladara, supsumiraju pod pojam zloinstva, s kojim smo se prije
OBIAJNOST
417
( 95 do 102) sreli, i to da se odrede kao najvia zloinstva, [kao

i] posebni nain postupanja [protiv njih] ltd.*.
Dodatak. Pomilovanje je oprost kazne koje ipak ne ukida
pravo. Ono tavie, ostaje a pomilovani je i sada kao i prije zlo
inac; milost ne kazuje da on nije poinio nikakav zloin. Ovo
ukidanje kazne moe se dogoditi kroz religiju jer se ono to se
dogodilo moe od duha u duhu uiniti onim to se nije dogodi
lo. Ali ukoliko se ovo dogaa u svijetu, ono svoje mjesto ima sa
mo u velianstvu i moe pripadati samo bezrazlonoj odluci.
283.
Ono drugo to je sadrano u kneevskoj vlasti moment je
posebnosti ili odreenog sadraja i njegove supsumcije pod op
e. Ukoliko to pone posebno da egzistira, najvii savjetodavni
poloaj i individue su ono to monarhu donose na odluivanje
sadraj tekuih dravnih poslova ili zakonskih odreenja - koja
postaju nuna iz opstojeih potreba - s njihovim objektivnim
stranama, razlozima odluke, zakonima koji se na to odnose,
okolnostima itd. Odabiranje individua za ovaj posao, kao i nji
hovo odstranjivanje, budui da one imaju posla s neposrednom
osobom monarha, pada u njegovu neogranienu proizvoljnost.
284.
Ukoliko je ono objektivno odluke, poznavanje sadraja i
okolnosti, zakonski i ostali odredbeni razlozi, jedino sposobno
za odgovornost, tj. za dokazivanje objektiviteta i ukoliko otuda
moe pripasti savjetu koji se razlikuje od monarhove line volje
kao takve, ovi su savjetodavni poloaji ili individue podloni sa* Sva tri standardna izdanja razlikuju se u zavretku ove reenice. Hoffmeister (str. 250) umjesto Verfahrungsart (nain postupanja) stavlja Verfah
rensart. On, kao i Lasson (str. 235), dodaje rijei koje su stavljene u uglate za
grade sowie (kao i) i dagegen [protiv njih]. Tih umetnutih rijei nema u
Glocknerovu izdanju (str. 392). - Bilj. prev.
418
OBIAJNOST
mo odgovornosti; ali vlastito velianstvo monarha, kao posljed

nji odluujui subjektivitet, uzvieno je nad svaku odgovornost
za upravne postupke.
razlika u odreenju i obliku, nego je samo razlika u veoj

ili manjoj vlasti. Tako odrava i stvara svaki dio, time to
sebe odrava, samo sebe, te u tome ne ujedno druge, pa
ima za nezavisnu samostalnost sve momente potpuno u se
bi samome. U organskom odnosu, u kojemu meusobno
stoje lanovi a ne dijelovi, svaki odrava druge time to on
ispunjava svoju vlastitu sferu; svakome je za vlastito samoodravanje supstancijalna svrha i proizvod isto tako
odranje drugih lanova. Garancije za koje se pita, bilo za
uvrenje nasljednosti prijestolja, kneevske vlasti uope,
za pravednost, javnu slobodu itd., jesu osiguranja s pomo
u institucija. Kao subjektivne garancije mogu se smatrati
ljubav naroda, karakter, zakletve, vlast itd., ali im se go
vori ustavu, rije je objektivnim garancijama, instituci
jama, tj. organski ukrtenim momentima, koji se meu
sobno uvjetuju. Tako su javna sloboda uope i nasljeiva
nje prijestolja meusobne garancije i stoje u apsolutnoj
vezi, jer je javna sloboda umni ustav, a nasljeivanje vla
darske vlasti, kako je pokazano, moment koji lei u njego
vu pojmu.
285.
Trei moment kneevske vlasti tie se onoga po sebi i za
sebe opega koje u subjektivnom pogledu opstoji u savjesti mo
narha, a u objektivnom u cjelini ustava i u zakonima; kneevska
vlast pretpostavlja, utoliko druge momente, kao to i svaki od
ovih pretpostavlja nju.
286.
Objektivna garancija kneevske vlasti, pravne sukcesije
prema nasljednosti prijestolja itd., lei u tome da isto tako kao
to ova sfera ima svoju zbiljnost izdvojenu iz drugih momenata
odreenih s pomou uma, imaju i druga za sebe osebujna prava
i dunosti svojih odreenja. Svaki lan, odravajui se za sebe,
odrava u umnom organizmu upravo time druge u njihovoj ose
bujnosti.
419
b) Upravna vlast
287.
Da se monarhijsku ureenje uzdiglo do nasljednosti

prijestolja, utvrene prvorodstvom, tako da je ono time
svedeno na patrijarhalni princip iz kojega je historijski
proizalo, ali u viem odreenju kao apsolutni vrhunac or
ganski razvijene drave, to je jedan od kasnijih rezultata
povijesti, koji je za javnu slobodu i umno ureenje najva
niji, premda se, kao to je prije reeno, moda potivao, ali
se esto najmanje razumijeva. Negdanje puke feudalne
monarhije, kao i despocije, pokazuju stoga u povijesti tu
mijenu pobuna, nasilja vladara, unutarnjih ratova, propas
ti kneevskih individua i dinastija, te unutarnju i spoljanju opu pusto i razaranje to iz toga proizlazi, jer je u
takvom stanju dioba dravnog posla, budui da se njihov
dio prenosi na vazale, pae itd., samo mehanika, pa nije
Od odluke razlino je izvoenje i primjena kneevskih od

luka, uope produavanje i odravanje u istom stanju onoga to
je ve odlueno, opstojeih zakona, ustanova, zavoda za zajed
nike svrhe i si. Ovaj posao supsumcije uope obuhvaa u sebi
upravna vlast, pod kojom su isto tako obuhvaene i sudske i po
litike vlasti, koje se neposredno odnose na ono posebno gra
anskog drutva, te ine vaeim opi interes u tim svrhama.
288.
Zajedniki posebni interesi koji pripadaju graanskom
drutvu, leei izvan po sebi i za sebe bitkujue openitosti sa27
420
me drave ( 256), imaju svoju upravu u korporacijama ( 251)

zajednica i ostalih zanimanja i stalea, te njihovih poglavarstava, starjeina, upravitelja i tome slino. Ukoliko su ti poslovi, za
koje se oni brinu, s jedne strane, privatno vlasnitvo i interes tih
posebnih sfera, pa se s te strane njihov autoritet osniva takoer
na povjerenju njihovih stalekih drugova i graanstva, a s druge
strane moraju ti krugovi biti podreeni viim interesima drave,
utoliko e za popunjenje tih mjesta proizai openito mijeanje
izbora tih interesenata i neke vie potvrde tih odreenja.
289.
Pridravati se opeg interesa drave i pridravati se onoga
zakonskoga u tim posebnim pravima, te svoditi ih na ono, zahti
jeva staranje s pomou poslanika upravne vlasti, egzekutivnih
dravnih inovnika i viih savjetodavnih, utoliko kolegijalno
konstituiranih nadletava, koja se sastaju u najviim vrhovima,
koji se dotiu monarha.
Kako je graansko drutvo poprite individualnog
privatnog interesa svih protiv svih, tako ovdje opstoji kon
flikt tog interesa sa zajednikim posebnim poslovima, te
konflikt ovih poslova zajedno s onim interesom protiv vi
ih gledita i naredaba drave. Duh korporacije, koji se
stvara u ovlatenju posebnih sfera, prelazi u sebi samome
ujedno u duh drave time to mu je drava sredstvo odra
vanja posebnih svrha. Ovo je tajna patriotizma graana s
te strane to oni dravu znaju kao svoju supstanciju, jer
ona odrava njihove posebne sfere, njihovo ovlatenje i
autoritet, kao i njihovo blagostanje. U duhu korporacije,
budui da on neposredno sadrava ukorijenjenost poseb
noga u ope, jest utoliko dubina i snaga drave to ih ona
ima u uvjerenju. Upravljanje poslovima korporacije s po
mou njihovih vlastitih predstojnika - budui da oni, do
due, poznaju i imaju pred sobom svoje vlastite interese i
poslove, ali nepotpunije vezu udaljenijih uvjeta i opa gle
dita - bit e esto nevjesto, osim to tome pridonose dalje
okolnosti, npr. blii privatni dodiri i ina jednakost pred-
OBIAJNOST
421
stojnika onima koji treba da im budu podreeni, njihova

raznovrsnija ovisnost itd. No ova vlastita sfera moe se
smatrati kao preputena momentu formalne slobode, gdje
vlastito spoznavanje, zakljuivanje i izvoenje, kao i male
strasti i uobraavanja imaju svoje poprite da se pokau i to utoliko vie ukoliko je za ono openitije drave manje
vaan sadraj posla, koji se time kvari, manje dobro, munije obavlja itd. te ukoliko muno ili glupo staranje za ta
kav triav posao po sebi vie stoji u direktnom odnosu
prema zadovoljenju i mnjenju sebi to se iz toga crpe.
290.
U poslu upravljanja nalazi se istovremeno podjela rada (
198). Organizacija oblasti ima utoliko formalnu, ali teku zada
u da se odozdo gdje je graanski ivot konkretan ovaj upravlja
na konkretan nain, ali da je taj posao podijeljen na svoje ap
straktne grane, s kojima postupaju posebne oblasti kao razliita
sredita, ija se djelotvornost prema dolje, kao i u najvioj up
ravnoj vlasti, ponovo stapa u konkretan pregled.
Dodatak. Glavna taka kojoj se radi u upravnoj vlasti je
podjela poslova: ona se tie prijelaza od onog openitog u ono
posebno i pojedinano a njene poslove treba razdvojiti na razli
ite ogranke. Ali ono to je teko jest to da se oni prema gore i
prema dolje ponovo spajaju. Jer, policijska i sudska vlast, na
primjer, se dodue razilaze ali se ponovo susreu u nekom po
slu. Izvjetaj koji se ovdje primjenjuje esto se sastoji u tome da
se imenuje dravni kancelar, predsjednik vlade, ministarski sav
jet, da bi se time pojednostavila vrhovna uprava. Ali time tako
er sve e opet polaziti odozgo i od ministarske vlasti a poslovi
e, kako se kae, biti centralizirani. Sa ovim je povezana najvea
lakoa, brzina, djelotvornost za ono ta se treba dogaati za op
e dravne interese. Ova uprava bila je uvedena u francuskoj re
voluciji, razraena u Napoleona i danas jo postoji u Francus
koj. Tome nasuprot, Francuskoj nedostaju korporacije i komu
ne, to znai krugovi u kojima se susreu posebni i opi interesi.
U srednjem vijeku ovi su krugovi svakako dobili isuvie veliku
422
samostalnost, bili su drave u dravi i ponaali su se kruto kao

za sebe postojee korporacije; ali ako ovo i ne mora biti sluaj,
ipak se moe rei da u zajednicama lei jedinstvena snaga dra
va. Ovdje vlada udara na opravdane interese koje mora respek
tirati i ukoliko administracija takvim interesima moe biti samo
korisna, ali ih mora i nadzirati, individua nalazi zatitu ostvare
nja svojih prava, pa se tako njen partikularni interes povezuje sa
odranjem cjeline. Od izvjesnog vremena organizacija je uvijek
postavljana odozgo a ovo organiziranje je bilo glavno nastoja
nje, ali ono nie, ono masovno cjeline je manje ili vie lako pu
teno kao neorgansko; a ipak je od najvee vanosti da to posta
ne organskim, jer samo tako je ono mo, vlast, inae je samo go
mila, mnotvo rasprenih atoma. Opravdana vlast postoji samo
u organskom stanju posebnih sfera.
291.
Poslovi su upravljanja objektivne, za sebe po svojoj sup
stanciji ve odluene prirode ( 287), pa treba da se izvode i ozbiljuju s pomou individua. Izmeu poslova upravljanja i indi
vidua ne opstoji nikakva neposredna prirodna veza, individue
stoga nisu odreene za njih prirodnom linou i roenjem.
Kao njihovo odreenje za te poslove objektivni je moment
spoznaja i dokaz njihove sposobnosti - dokaz koji dravi osigu
rava njenu potrebu i kao jedini uvjet ujedno svakom graaninu
osigurava mogunost da se posveti opem stanju.
292.
Subjektivna strana, da se ova individua izmeu vie njih kojih, budui da ovdje ono objektivno ne lei u genijalnosti
(kao npr. u umjetnosti), nuno ima neodreeno vie, meu koji
ma davanje prvenstva nije nita apsolutno odredljivo - izabere i
imenuje za neki poloaj i opunomoi za voenje jednog posla,
ova veza individue i slube, kao dviju za sebe meusobno uvijek
sluajnih strana, pripada kneevskoj vlasti, kao i najsuverenijoj
dravnoj vlasti koja odluuje.
OBIAJNOST
423
293.
Posebni poslovi drave koje monarhija predaje oblastima

sainjavaju jedan dio objektivne strane suvereniteta, koji se na
lazi u monarhu; njihova odreena razlika isto je tako dana pri
rodom stvari; pa kako je djelatnost oblasti ispunjavanje dunos
ti, tako je njihov posao takoer pravo koje je uzeto iz sluajnos
ti.
294.
Individua koja je suverenim aktom ( 292) vezana uz je
dan slubeni poziv upuena je na svoje ispunjavanje dunosti,
ono supstancijalno svog odnosa, kao na uvjet ove veze u kojoj
individua kao posljedicu tog supstancijalnog odnosa nalazi
imovinu i osigurano zadovoljstvo svoje posebnosti ( 264), te os
loboenje svojeg spoljanjeg poloaja i slubene djelatnosti od
ine subjektivne ovisnosti i utjecaja.
Drava ne rauna na samovoljna, proizvoljna djela
(npr. pravosue to su ga vrili vitezi lutalice), upravo zato
to su proizvoljna i samovoljna, pridravajui za sebe izvo
enje djela po subjektivnim nazorima, isto kao i proizvolj
no neizvravanje i izvoenje subjektivnih svrha. Drugi ek
strem prema vitezu lutalici bio bi u pogledu dravne slu
be ekstrem dravnog sluge, koji bi bio vezan uz svoju slu
bu prosto po nudi, bez istinske dunosti i isto tako bez
prava. - Dravna sluba zahtijeva, tavie, rtvovanje sa
mostalnog i proizvoljnog zadovoljavanja subjektivnih
svrha dajui upravo time pravo da se ono nae u djelu ko
je je primjereno dunosti, ali samo u njemu. U tome lei s
te strane povezanost opeg i posebnog interesa, koja sai
njava pojam i unutarnju vrstou drave ( 260). - Slube
niki odnos takoer nije nikakav ugovorni odnos ( 75),
premda opstoji dvostruka suglasnost i izvravanje obiju
strana. Slubenik nije pozvan za neko pojedinano izvra
vanje slube kao opunomoenik, nego stavlja u ovaj odnos
glavni interes svoje duhovne i posebne egzistencije. Isto
424
tako nije to po svom kvalitetu spoljanja, samo posebna

stvar koju bi on imao da izvrava i koja bi njemu bila po
vjerena, vrijednost je jedne takve stvari kao ono unutarnje
razliita od njene spoljanjosti pa se jo ne povreuje pri
neizvravanju stipuliranoga ( 77). No ono to dravni
slubenik treba da izvrava jest, onako kako je to nepos
redno, vrijednost po sebi i za sebe. Nepravo neizvrava
njem ili pozitivnom povredom (postupak koji je suprotan
slubi, a to su i jedno i drugo) stoga je povreda samog op
eg sadraja (uspor. 95, negativno beskonani sud), a
stoga prijestup ili takoer zloinstvo. - Osiguranim zado
voljavanjem posebnih potreba otklonjena je spoljanja ne
volja, koja moe izazvati da se sredstva za to potrae na ra
un slubene djelatnosti i dunosti. U opoj dravnoj vlas
ti nalaze oni koji su opunomoeni za njene poslove zatitu
spram druge subjektivne strane, spram privatnih strasti
onih kojima se upravlja i iji se privatni interes itd. napro
tiv vrijea pridavanjem vanosti onome opemu.
295.
Osiguranje drave i upravljaa spram zloupotrebe vlasti
od strane oblasti i njihovih inovnika lei, s jedne strane, nepos
redno u njihovoj hijerarhiji i odgovornosti a, s druge strane, u
ovlatenju zajednica, korporacija, s pomou kojih se spreava
mijeanje subjektivne proizvoljnosti u vlast, koja je povjerena
inovnicima, te s pomou kojih se u pojedinanom ponaanju
nedovoljna kontrola odozgo dopunjava odozdo.
U ponaanju i obrazovanju inovnika nalazi se taka
gdje zakoni i odluke uprave dotiu pojedinanost, dobiva
jui vaenje u zbiljnosti. To je, dakle, mjesto od kojeg zavi
si zadovoljstvo i povjerenje graana prema upravi, kao i
izvravanje ili slabljenje i spreavanje njenih namjera s te
strane da osjeaj i uvjerenje, vrstu i nain izvoenja isto
tako lako visoko cijene koliko i sam sadraj onoga to tre
ba da se izvede, sadraj koji ve za sebe moe sadravati
teret. U neposrednosti i linosti tog doticaja lei da kon-
OBICAJNOST
425
trola odozgo s te strane postie nepotpunije svoju svrhu,

koja takoer u zajednikim interesu inovnika kao stalea
koji se zbija protiv potinjenih i protiv pretpostavljenih,
moe nai tekoe, ije otklanjanje - naroito kod uglav
nom inae jo nesavrenih institucija - zahtijeva i oprav
dava vie mijeanje suvereniteta (kao npr. Fridrika II u oz
loglaenom sluaju Mllera Arnolda).
296.
No da nestrastvenost, pravednost i blagost ponaanja po
stane obiajem, stoji u vezi djelomice s direktno obiajnosnim*
i misaonim obrazovanjem, koje s onim to uvjebavanje takoz
vanih znanja predmetima te sfere - potrebna poslovna vjeba,
zbiljski rad itd. - ima u sebi mehanikoga, odrava ravnoteu;
veliina je drave glavni moment kojim se isto tako slabi va
nost porodinih i drugih privatnih veza, kao to i osveta, mrnja
i druge takve strasti postaju nemonije i time tuplje; u bavljenju
s velikim interesima, koji opstoje u velikoj dravi, propadaju za
sebe te subjektivne strane i stvara se navika opih interesa, na
zora i poslova.
297.
lanovi uprave i dravni inovnici sainjavaju glavni dio
srednjeg stalea, kojemu pripada obrazovana inteligencija i
pravna svijest mase jednog naroda. Da taj srednji stale ne zauz
me izolirani poloaj neke aristokracije, i da obrazovanje i vjeti
na ne postanu sredstvom proizvoljnosti i gospodstva, postie se
institucijom suvereniteta odozgo prema dolje i pravima korpo
racije odozdo prema gore.
Tako se nekad pravosue, iji je objekt vlastiti inte
res svih individua, pretvorilo u instrument dobitka i gos* U originalu...Sitte... hngt mit der...sittlichen. Ovdje je takoer vidljivo
zato sam sittlich prevodio kao obiajnosno, a ne, kako je kod nas uobiaje
no, udoredno, ili ak, to je suprotno Hegelovu shvaanju tog pojma a prema
tome i neispravno, moralno. - Bilj. prev.
426
podarenja time to se poznavanje prava sakrilo u uenost i

strani jezik, a poznavanje pravnog postupka u zamreni
formalizam.
Dodatak. U srednjem staleu kojemu pripadaju dravni
slubenici, jest svijest drave i istaknuto obrazovanje. Stoga on
ini i njen temeljni stub u odnosu na pravinost i inteligenciju.
Drava u kojoj ne postoji srednji stale, stoga jo ne stoji ni na
kakvom visokom stupnju. Tako je, na primjer, u Rusiji koja ima
jednu robovsku masu i drugu koja vlada. Jedan od glavnih inte
resa drave jest da se obrazuje ovaj srednji stale, ali ovo se mo
e dogoditi samo u organizaciji koja je onakva kakvu smo je vi
djeli, naime pomou ovlatenja posebnih krugova koji su rela
tivno nezavisni, i kroz jedan svijet slubenika ija se samovolja
lomi na onima koji su ovlateni na taj nain. Djelovanje prema
opem pravu i navika ovog djelovanja je posljedica suprotnosti
koju obrazuju za sebe samostalni krugovi.
c) Zakonodavna vlast
298.
Zakonodavna vlast tie se zakona kao takvih ukoliko po
trebuju dalje odreivanje, te unutarnjih poslova koji su po svom
sadraju posve openiti. Ova je vlast sama dio ustava, koji joj je
pretpostavljen, a utoliko po sebi i za sebe lei izvan njenog di
rektnog odreivanja, ali se dalje razvija u usavravanju zakona i
u progresivnom karakteru opih upravnih poslova.
Dodatak. Ustav mora po sebi i za sebe biti na vrstom tlu
na kojemu stoji zakonodavna vlast i on stoga ne mora biti tek
sainjen. Ustav dakle jest, ali on isto tako bitno postaje, to zna
i, on napreduje u obrazovanju. Ovo napredovanje jedno je mi
jenjanje koje je neupadljivo i nema formu promjene. Kad je, na
primjer, imovina kneeva i njihovih porodica u Njemakoj naj
prije bila privatno dobro i kada se, pak, bez borbe i otpora pre
tvorila u dravno dobro, to znai u dravnu imovinu, to je dolo
otuda to su kneevi osjetili potrebu nedjeljivosti dobara i to su
OBICAJNOST
427
zahtijevali garanciju za nju od pokrajina i pokrajinskih skupti

na i tako je upleli u nain postojanja imovine nad kojom sad vi
e nisu imali dispoziciju. Na slian nain je ranije car bio sudac
i lutao je carstvom izriui pravo. Kroz puko prividno napredo
vanje obrazovanja postalo je krajnje nuno da car sve vie i vie
ovu sudaku slubu preputa drugima, pa se tako napravio prelaz sudske vlasti od osobe kneza na kolegije. Tako je, dakle, da
lje obrazovanje nekog stanja prividno mirno i neprimjetno. Na
kon dugog vremena ustav na ovaj nain dolazi do jednog posve
drugog stanja nego ranije.
299.
Ovi se predmeti u pogledu individue odreuju poblie s
dvije strane: a) kakvu korist one imaju s pomou drave i to
imaju da uivaju i ) to one njoj treba da ine. Pod onim su
obuhvaeni privatnopravni zakoni uope, prava zajednica i kor
poracija i sasvim openite ustanove, te indirektno ( 298) cjelina
ustava. No ono to treba da se ini moe se samo time to se to
reducira na novac kao egzistentnu opu vrijednost stvari i djela,
odrediti na pravedan nain i ujedno tako da posebni poslovi i
slube koje moe da izvri pojedinac idu posredovanjem njego
ve proizvoljnosti.
to je predmet opeg zakonodavstva i to treba da
bude preputeno odreenju administrativnih oblasti i re
guliranju uprave uope, dade se, dodue, openito tako
razlikovati da u prvo pripada samo ono to je po sadraju
posve openito, zakonska odreenja, a u drugo posebnost,
te vrsta i nain egzekucije. No to razlikovanje nije potpu
no odreeno ve zbog toga to zakon, da bi bio zakon a ne
puka zapovijest uope (kao: ne ubij, uspor. s bilj. k
140, s. 131. itd.), mora u sebi biti odreen; ali to je on od
reeniji, utoliko se njegov sadraj vie pribliava sposob
nosti da se takav kakav jest izvri. Meutim, odreenje ko
je bi ilo tako daleko ujedno bi zakonima dalo empirijsku
stranu koja bi u zbiljskom izvravanju morala biti pod
vrgnuta promjenama, to bi nakodilo karakteru zakona.
U samom organskom jedinstvu dravnih vlasti lei da je to
428
jedan duh koji utvruje ono ope, te da ga on dovodi i iz

vodi do njegove odreene zbiljnosti. - U dravi prije sve
ga moe udariti u oi da od mnogih vjetina, dobara, dje
latnosti, talenata i beskonano raznolikih ivih moi, koje
u njima lee i koje su ujedno povezane s uvjerenjem, dra
va ne zahtijeva neko direktno izvravanje, nego trai za se
be samo jednu mo, onu to se javlja kao novac. - Djela
koja se odnose na obranu drave od neprijatelja pripadaju
tek dunosti idueg odjeljka. No uistinu novac nije poseb
na mo pored drugih, nego je on njihova openitost, ukoli
ko one sebe proizvode u spoljanjost opstanka, u kojoj se
mogu shvatiti kao stvar. Samo na ovom najspoljanijem
vrhuncu mogua je kvantitativna odreenost i time pra
vednost i jednakost djela. - Platon daje u svojoj Dravi da
starjeine dodjeljuju individue posebnim staleima i da im
odreuju njihove posebne poslove (uspor. 185. bilj.); u
feudalnoj monarhiji morali su vazali isto tako izvravati
neodreene slube, ali takoer u njihovoj posebnosti, npr.
sudsko zvanje itd.; radovi na Orijentu, u Egiptu za ogrom
ne arhitekture itd. isto su tako posebnog kvaliteta itd. Tim
odnosima nedostaje princip subjektivne slobode da je supstancijalno injenje individue, koja je u takvim poslovima,
po svom sadraju, ionako posebnost, posredovano njenom
posebnom voljom; - pravo koje je mogue samo s pomo
u zahtjeva izvravanja u obliku ope vrijednosti i koje je
osnov to je prouzrokovao taj preobraaj.
Dodatak. Dvije strane ustava odnose se na prava i poslove
individua. to se tie poslova, oni se gotovo svi reduciraju na
novac. Vojna dunost sada je gotovo jedini lini posao. U rani
jim vremenima ono konkretno individua daleko vie se uzimalo
u obzir a one su pozivane na rad prema njihovoj umjenosti.
Kod nas drava kupuje ono to joj treba a ovo se najprije moe
pojaviti kao apstraktno, mrtvo i bezduno, pa moe izgledati
kao da bi drava pala budui da se zadovoljava apstraktnim po
slovima. Ali u principu nove drave lei to da je sve to indivi
dua ini, posredovano njenom voljom. Ali pravednost jednakos
ti moe daleko bolje biti ostvarena novcem. Onaj ko je talenti
ran bio bi inae vie oporezovan nego onaj ko talenta nema, ka
da bi se radilo konkretnoj sposobnosti. Sada je, pak, upravo
OBIAJNOST
429
time na vidjelo stavljen respekt pred subjektivnom slobodom da

se nekoga moe uzeti u onome u emu on moe biti uzet.
300.
U zakonodavnoj su vlasti kao totalitetu prije svega djelot
vorna dva druga momenta: monarhijski, kao onaj kojemu pripa
da najvia odluka - upravna vlast kao savjetodavni moment, s
konkretnim poznavanjem i pregledom cjeline u njenim mnogos
trukim stranama i zbiljskim naelima, koja su se u tome ustalila,
kao i s poznavanjem potreba poglavito dravne vlasti, - kona
no staleki element.
Dodatak. Pogrenim shvatanjima drave pripada i to da se
lan vlade, kao to ini konstituirajua skuptina, eli iskljuiti
od zakonodavnih tijela. U Engleskoj ministri moraju biti lano
vi parlamenta a ovo je ispravno utoliko to lanovi vlade trebaju
stajati u vezi a ne u suprotnosti sa zakonodavnom vlau. Pred
stava takozvane nezavisnosti vlasti u sebi nosi temeljnu zabludu
nezavisne vlasti ipak trebaju ograniavati jedna drugu. Ali kroz
ovu nezavisnost ukida se jedinstvo drave, koje treba zahtijevati
prije svega.
301.
Stalekom je elementu odreenje da opa stvar ne samo
po sebi nego i za sebe, tj. da u njoj doe do egzistencije moment
formalne slobode, javna svijest kao empirijska openitost nazo
ra i misli mnogih.
Izraz: mnogi oznauje empirijsku openi
tost ispravnije nego onaj uobiajeni: svi. Jer ako e se rei
da se po sebi razumije kako se prije svega pod tim svi, u
najmanju ruku, nije mislilo na djecu, ene itd., onda se ti
me jo vie po sebi razumije da nije trebalo upotrebljavati
sasvim odreen izraz: svi, gdje je rije jo neemu sas
vim neodreenome. - Uope krui tako neizrecivo mnogo
neispravnih i krivih predstava i izreka narodu, ustavu i

staleima da bi bila uzaludna muka htjeti ih prikazati, ras
praviti i ispraviti. Predstava koju prosta svijest prije svega
obino ima pred sobom nunosti ili korisnosti konkuren
cije stalea otprilike je prvenstveno ta da bi poslanici iz
naroda, ili ak narod, najbolje morali razumjeti ono to
njemu najbolje slui, i da on nesumnjivo ima najbolju vo
lju za to najbolje. to se tie prvoga, to je mnogo vie slu
aj da rije narod, ukoliko se njome oznauje poseban dio
lanova jedne drave, izraava dio koji ne zna to hoe.
Znati to se hoe, te, jo vie, to hoe po sebi i za sebe bitkujua volja, um, jest plod dublje spoznaje i uvida, to up
ravo nije stvar naroda. - Jamstvo, koje u staleima lei za
ono ope najbolje i za javnu slobodu, ne nalazi se, kad se
malo razmisli, u njegovu posebnom uvidu - jer najvii
dravni inovnici imaju nuno dublji i sveobuhvatniji uvid
u prirodu ustanova i potreba drave, kao i veu vjetinu i
naviku za te poslove, pa mogu bez stalea initi ono najbo
lje, kao to takoer na stalekim skuptinama neprestano
moraju initi najbolje - nego ono lei djelomice, dakako,
u nekom dodatku uvida poslanika, poglavito u djelovanje
inovnika koji stoje podalje od nadzora viih mjesta i na
roito u prijekim i specijalnim potrebama i oskudicama
to ih imaju pred sobom u konkretnom zoru, a djelomice
da se u onom djelovanju to ga dovodi sa sobom cenzura
mnogih, i to javna cenzura koju treba oekivati, ve unap
rijed upotrijebi najbolji uvid u poslove i planove, koje tre
ba predoiti pa da se urede u skladu samo s najistijim
motivima - prinuda, koja je isto tako djelotvorna za same
lanove stalea. No to se tie posebno dobre volje stalea
za ono ope dobro, ve je gore ( 272, primjed.) primijee
no da pripada nazoru oloa, stajalitu onoga negativnoga
uope, da se kod uprave pretpostavlja zla ili manje dobra
volja; - pretpostavka koja bi ponajprije, ako bi trebalo da
se na nju odgovori u istom obliku, imala za posljedicu rekriminaciju da su stalei, budui da proizlaze iz pojedinanosti, privatnog stajalita i posebnih interesa, skloni da
upotrijebe svoju djelatnost za te interese na tetu opih in
teresa, jer su, naprotiv, drugi momenti dravne vlasti ve
za sebe postavljeni na stajalite drave i posveeni opoj
OBICAJNOST
431
svrsi. to se, prema tome, uope tie garancije koja naroi

to treba da lei u staleima, i svaka druga dravna institu
cija dijeli to s njima da bude garancija javne dobrobiti i
umne slobode, a medu njima opstoje insititucije kao to su
suverenitet monarhov, nasljednost prijestolja, sudsko us
trojstvo itd., u kojima ta garancija lei jo u mnogo jaem
stupnju. Osebujno pojmovno odreenje stalea valja stoga
traiti u tome to u njima subjektivni moment ope slobo
de, vlastiti uvid i vlastita volja sfere, koja je u ovom prika
zu nazvana graanskim drutvom, poinje egzistirati u od
nosu prema dravi. Da je ovaj moment odreenje ideje
razvijene do totaliteta, ova unutarnja nunost, koja se ne
smije zamijeniti sa spoljanjom nunou i korisnou, sli
jedi, kao svuda, iz filozofskog gledita.
Dodatak. Poloaj uprave prema staleima ne treba biti bit
no neprijateljski, a vjera u nunost ovog neprijateljskog odnosa
tuna je zabluda. Uprava nije nikakva partija kojoj je suprot
stavljena druga, tako da bi obje trebale mnogo izgubiti i iscrpiti
se, a ako neka drava doe u jedno takvo stanje onda je to ne
srea i ne moe se raunati kao zdravlje. Nadalje, poreze koje
odobravaju stalei ne treba smatrati poklonom koji se daje dra
vi, nego oni se odobravaju kao ono najbolje samih onih koji da
ju pristanak. Ono ta sainjava osebujni znaaj stalea jeste da
drava time stupa u subjektivnu svijest naroda i da poinje sud
jelovati u njoj.
302.
Promatrani kao posredni organ, stalei stoje, s jedne stra
ne, izmeu uprave uope i, s druge strane, naroda razluenoga u
posebne sfere i individue. Njihovo odreenje zahtijeva od njih
isto tako smisao i uvjerenje drave i uprave, kao i interesa po
sebnih krugova i pojedinaca. Taj poloaj ima ujedno znaenje
posrednitva, koje je zajedniko sa organiziranom upravnom
vlasti, da se ni kneevska vlast ne pojavi izolirana i time kao pu
ka vladarska mo i proizvoljnost, niti da se izoliraju posebni in
teresi zajednica, korporacija i individua, ili jo vie, da pojedin
ci ne bi doli do toga da predstavljaju mnotvo i gomilu, a time
432
GEORG WILHELM
FRIEDRICH
HEGEL
do neorganskog mnjenja i htijenja i puke masovne vlasti protiv

organske drave.
Najvanijim logikim uvidima pripada da jedan od
reeni moment koji, stojei u suprotnosti, ima poloaj ek
strema prestaje to biti time to je on ujedno sredina pa je
organski moment. Kod predmeta koji se ovdje promatra
utoliko je vanije da se istakne ova strana, jer najeim,
ali najopasnijim predrasudama pripada da se stalei pred
stavljaju s gledita suprotnosti spram vlade, kao da bi to
bio njihov bitni poloaj. Organski, tj. primljen u totalitet,
staleki se element pokazuje samo s pomou funkcije po
sredovanja. Time je sama suprotnost sniena na privid.
Kad se ona ne bi, ukoliko se pojavljuje, ticala samo po
vrine, nego kad bi zbiljski bila supstancijalna suprotnost,
tada bi drava poela propadati. Znak da protivurjeje ni
je ove vrste, proizlazi po prirodi stvari na taj nain ako se
njegovi predmeti ne tiu bitnih elemenata dravnog orga
nizma, nego specijalnih i sporednijih stvari, a strast, koja
se ipak vezuje uz taj sadraj, postaje stranarstvom zbog
prosto subjektivnog interesa, moda zbog viih dravnih
poloaja.
Dodatak. Ustav je bitno sistem posredovanja. U despot
skim dravama gdje postoje samo kneevi i narod, narod djelu
je, ako djeluje, kao razarajua masa protiv organizacije. Ali na
stupajui organski, gomila svoje interese proima na nain koji
je primjeren pravu i poretku. Ako, naprotiv, ovo sredstvo ne po
stoji, onda e ono sebe - iskazivanje mase uvijek biti divlje. U
despotskim dravama despot stoga potuje narod, a njegov bijes
pogaa uvijek samo okolinu. U njoj narod takoer plaa samo
male dabine koje se u jednoj ustavnoj dravi daju vlastitom
svijeu naroda. Ni u jednoj zemlji se ne plaaju tolike dabine
kao upravo u Engleskoj.
303.
Opem staleu, koji se poblie daje na slubu upravljanja,
neposredno je odreenje da ono ope ima za svrhu svoje bitne
OBIAJNOST
433
djelatnosti; u stalekom elementu zakonodavne vlasti dolazi pri

vatni stale do politikog znaenja i djelotvornosti. On se stoga
pri tome ne moe pojaviti ni kao puka nerazluena masa niti
kao mnotvo razrijeeno njegove atome, nego kao ono to on
ve jest, naime stale koji je razliit s obzirom na supstancijalni
odnos i koji se osniva na posebnim potrebama i radu kojim se
one namiruju ( 201 i dalje). Samo se tako u tom pogledu istinski
vezuje ono u dravi zbiljsko posebno uz ope.
To se ne slae s jednom drugom uobiajenom pred
stavom da bi se privatni stale, budui da se u zakonodav
noj vlasti uzdie do uea u opoj stvari, morao kod toga
pojaviti u obliku pojedinaca, bilo to da biraju zamjenike
za tu funkciju, bilo da ak svaki treba da kod toga dade je
dan glas. Ovaj atomistiki, apstraktni nazor nestaje ve u
porodici, kao i graanskom drutvu, gdje se pojedinac po
javljuje samo kao lan neega opega. A drava je bitno
organizacija takvih lanova koji su za sebe krugovi, i u
njoj ne treba nijedan momenat da se pokae kao neorgansko mnotvo. Mnogi kao pojedinci, to se rado razumijeva
pod narodom, jesu dakako neki skup, ali samo kao mno
tvo - neoblikovana masa, ije bi gibanje i djelanje upravo
time bilo samo elementarno, bezumno, divlje i strano.
im se u pogledu ustava jo uje kako on govori narodu,
toj neorganskoj cjelokupnosti, moe se ve unaprijed znati
da se mogu oekivati samo openitosti i krive deklamacije.
- Predstava koja u onim krugovima ve opstojee zajedni
ce - gdje one stupaju u ono politiko, tj. na stajalite naj
vie konkretne openitosti - opet razrjeuje u mnotvo in
dividua upravo time rastavlja meusobno graanski i poli
tiki ivot, pa stavlja ovaj, tako rei, u zrak, jer bi njegova
baza bila samo apstraktna pojedinanost proizvoljnosti i
mnjenja, dakle ono sluajno, a ne jedan po sebi i za sebe
vrsti i opravdani temelj. - Premda su u predstavama ta
kozvanih teorija stalei graanskog drutva uope i stale
i* u politikom znaenju daleko razdvojeni, jezik je ipak
jo zadrao to sjedinjenje, koje je prije i onako opstojalo.
* Misle se stalei i skuptina. - Bilj. prev.
434
304.
Razliku stalea, koja opstoji ve u preanjim sferama,

sadrava politiko-staleki element ujedno u svom vlastitom od
reenju. Njegov isprva apstraktni poloaj, naime poloaj ekstre
ma empirijske openitosti spram kneevskog ili monarhijskog
principa uope - u kojemu** jedino lei mogunost suglasnosti,
a prema tome isto tako mogunost neprijateljskog suprotstavlja
nja - taj apstraktni poloaj postaje samo na taj nain umnim
odnosom (zakljukom, usporedi bilj. uz 302) to njegovo po
srednitvo poinje da egzistira. Kako sa strane kneevske vlasti
upravna vlast ( 300) ve ima to odreenje, tako mora takoer
sa strane stalea jedan njihov moment biti okrenut prema odre
enju da bitno egzistira kao moment sredine.
305.
Jedan od stalea graanskog drutva sadrava princip koji
je za sebe podoban da se konstituira u taj politiki odnos, naime
u stale prirodne obiajnosti, ija je baza porodini ivot, i s ob
zirom na subzistenciju, zemljini posjed, te tako s ovim zajed
niko, s obzirom na njegovu posebnost, htijenje, koje na sebi
poiva, i prirodno odreenje, koje u sebi sadrava kneevski
element.
OBIAJNOST
435
da slobodno disponiraju cijelim svojim vlasnitvom, dijelom da

ga po jednakosti ljubavi prema djeci znadu kao prijelazno na
njih; - imovina postaje tako neotuivo, majoratom optereeno
nasljedno dobro.
Dodatak. Ovaj stale ima htijenje koje postoji vie za sebe.
U cijelosti se stale posjednika dobara razlikuje na njegov obra
zovani dio i na seljaki stale. Uz to, objema staleima je suprot
stavljen stale zanata kao ovisan od potrebe i upuen na nju, i
opi stale kao bitno ovisan od drave. Sigurnost i vrstina ovog
stalea moe biti jo uveana institucijom majorata koja je, pak,
poeljna samo u politikom pogledu jer je s time za politiku
svrhu povezana jedna rtva, da bi prvoroeni mogao nezavisno
da ivi. Utemeljenje majorata lei u tome da drava ne treba da
rauna samo na puku mogunost uvjerenja nego na neto to je
nuno. Uvjerenje sada svakako nije povezano sa imovinom ali
relativno nuna povezanost je u tome da onaj ko ima samostal
nu imovinu nije ogranien vanjskim okolnostima i tako moe
nastupati neometano i raditi za dravu. Ondje gdje u tome ne
dostaju politike institucije, ustanovljavanje i potpomaganje
majorata nije nita drugo nego lanac koji je stavljen slobodi pri
vatnog prava kojoj mora pristupiti ili politiki smisao ili koja
ide ususret svom ponitenju.
307.
306.
Za politiki poloaj i znaenje on se poblie kosntituira
ukoliko je njegova imovina isto tako nezavisna od dravne imo
vine kao i od nesigurnosti zanata, od poude za dobitkom i pro
mjenljivosti posjeda uope - kako od blagonaklonosti upravne
moi tako i od blagonaklonosti gomile, pa ak ukoliko je i pro
tiv vlastite proizvoljnosti utvrena time da za to odreenje po
zvani lanovi tog stalea nemaju pravo drugih graana, dijelom
** Tj. u apstraktnom poloaju. - Bilj. red.
Pravo ovog dijela supstancijalnog stalea na taj je nain,

dodue, s jedne strane utemeljeno na prirodnom principu poro
dice, ali ovaj je ujedno tekim rtvama preokrenut za politiku
svrhu, ime je ovaj stale bitno upuen na djelatnost za tu svrhu,
i zbog toga takoer, bez sluajnosti nekog izbora, roenjem po
zvan i ovlaten za to. Time on ima vrsti supstancijalni poloaj
izmeu subjektivne proizvoljnosti ili sluajnosti obaju ekstrema,
i kako on (vidi preanji ) u sebi nosi usporedbu momenta kne
evske vlasti, tako, uostalom, s drugim ekstremom takoer dijeli
iste potrebe i ista prava, te tako postaje ujedno oslonac prijesto
lja i drutva.
28*
434
304.
Razliku stalea, koja opstoji ve u preanjim sferama,

sadrava politiko-staleki element ujedno u svom vlastitom od
reenju. Njegov isprva apstraktni poloaj, naime poloaj ekstre
ma empirijske openitosti spram kneevskog ili monarhijskog
principa uope - u kojemu** jedino lei mogunost suglasnosti,
a prema tome isto tako mogunost neprijateljskog suprotstavlja
nja - taj apstraktni poloaj postaje samo na taj nain umnim
odnosom (zakljukom, usporedi bilj. uz 302) to njegovo po
srednitvo poinje da egzistira. Kako sa strane kneevske vlasti
upravna vlast ( 300) ve ima to odreenje, tako mora takoer
sa strane stalea jedan njihov moment biti okrenut prema odre
enju da bitno egzistira kao moment sredine.
305.
Jedan od stalea graanskog drutva sadrava princip koji
je za sebe podoban da se konstituira u taj politiki odnos, naime
u stale prirodne obiajnosti, ija je baza porodini ivot, i s ob
zirom na subzistenciju, zemljini posjed, te tako s ovim zajed
niko, s obzirom na njegovu posebnost, htijenje, koje na sebi
poiva, i prirodno odreenje, koje u sebi sadrava kneevski
element.
OBIAJNOST
435
da slobodno disponiraju cijelim svojim vlasnitvom, dijelom da

ga po jednakosti ljubavi prema djeci znadu kao prijelazno na
njih; - imovina postaje tako neotuivo, majoratom optereeno
nasljedno dobro.
Dodatak. Ovaj stale ima htijenje koje postoji vie za sebe.
U cijelosti se stale posjednika dobara razlikuje na njegov obra
zovani dio i na seljaki stale. Uz to, objema staleima je suprot
stavljen stale zanata kao ovisan od potrebe i upuen na nju, i
opi stale kao bitno ovisan od drave. Sigurnost i vrstina ovog
stalea moe biti jo uveana institucijom majorata koja je, pak,
poeljna samo u politikom pogledu jer je s time za politiku
svrhu povezana jedna rtva, da bi prvoroeni mogao nezavisno
da ivi. Utemeljenje majorata lei u tome da drava ne treba da
rauna samo na puku mogunost uvjerenja nego na neto to je
nuno. Uvjerenje sada svakako nije povezano sa imovinom ali
relativno nuna povezanost je u tome da onaj ko ima samostal
nu imovinu nije ogranien vanjskim okolnostima i tako moe
nastupati neometano i raditi za dravu. Ondje gdje u tome ne
dostaju politike institucije, ustanovljavanje i potpomaganje
majorata nije nita drugo nego lanac koji je stavljen slobodi pri
vatnog prava kojoj mora pristupiti ili politiki smisao ili koja
ide ususret svom ponitenju.
307.
306.
Za politiki poloaj i znaenje on se poblie kosntituira
ukoliko je njegova imovina isto tako nezavisna od dravne imo
vine kao i od nesigurnosti zanata, od poude za dobitkom i pro
mjenljivosti posjeda uope - kako od blagonaklonosti upravne
moi tako i od blagonaklonosti gomile, pa ak ukoliko je i pro
tiv vlastite proizvoljnosti utvrena time da za to odreenje po
zvani lanovi tog stalea nemaju pravo drugih graana, dijelom
** Tj. u apstraktnom poloaju. - Bilj. red.
Pravo ovog dijela supstancijalnog stalea na taj je nain,

dodue, s jedne strane utemeljeno na prirodnom principu poro
dice, ali ovaj je ujedno tekim rtvama preokrenut za politiku
svrhu, ime je ovaj stale bitno upuen na djelatnost za tu svrhu,
i zbog toga takoer, bez sluajnosti nekog izbora, roenjem po
zvan i ovlaten za to. Time on ima vrsti supstancijalni poloaj
izmeu subjektivne proizvoljnosti ili sluajnosti obaju ekstrema,
i kako on (vidi preanji ) u sebi nosi usporedbu momenta kne
evske vlasti, tako, uostalom, s drugim ekstremom takoer dijeli
iste potrebe i ista prava, te tako postaje ujedno oslonac prijesto
lja i drutva.
28*
436
GEORG Y/ILHELM FRIEDRICH HEGEL
308.
U drugom dijelu stalekog elementa pripada pokretna
strana graanskog drutva, koja moe, spoljanje zbog mnotva
njegovih lanova, ali bitno zbog prirode njihova odreenja i za
poslenja, nastupiti s amo s pomou poslanika. Ukoliko su ovi
opunomoeni od graanskog drutva, neposredno je jasno da
graansko drutvo to ini kao ono to ono jest - dakle ne kao
atomistiki ralanjeno na pojedince, koji se ne okupljaju bez
daljeg odranja na jedan as samo za neki pojedinani i privre
meni akt, nego kao ralanjeno u svoje ionako konstituirane za
druge, opine i korporacije, koje na taj nain dobivaju politiku
vezu. U njihovu ovlatenju za takvo izaslanstvo, koje saziva kneevska vlast, kao i u ovlatenju prvog stalea da se pojavi (
307), nalazi egzistencija stalea i njihove skuptine konstituira
nu, osebujnu garanciju.
Da svaki pojedini treba da uestvuje u vijeanju i
rjeavanju u opim poslovima drave, jer su oni svi lano
vi drave, a njeni su poslovi poslovi svih, u kojima oni
imaju pravo da budu sa svojim znanjem i voljom - ta
predstava, koja je demokratski element bez ikakvog um
nog oblika htjela postaviti u dravni organizam, koji je to
samo s pomou takvog oblika, tako je bliska zato to ona
ostaje pri apstraktnom odreenju da se bude lan drave,
a povrno miljenje dri se apstrakcije. Umno promatra
nje, svijest ideje, jest konkretno, pa se utoliko poklapa s is
tinskim praktikim smislom, koji sam nije nita drugo ne
go umni smisao, smisao ideje - ali koji ipak ne valja zami
jeniti pukom poslovnom rutinom i horizontom neke ogra
niene sfere. Konkretna je drava u svoje posebne krugove
ralanjena cjelina; lan drave jest lan jednog takvog
stalea; samo u tom svom objektivnom odreenju moe
on u dravi doi u obzir. Njegovo ope odreenje uope
sadrava dvostruki moment, da bude privatna osoba, te,
kao onaj koji misli, da bude isto tako svijest i htijenje ono
ga opega; ova svijest i htijenje, meutim, samo tada nisu
prazni, nego ispunjeni i zbiljski ivi ako su ispunjeni po
sebnou - a ova je posebni stale i odreenje; ili: indivi
dua jest rod, ali ona ima svoju imenentnu opu zbiljnost
OBIAJNOST
437
kao najblii rod. - Svoje zbiljsko i ivo odreenje za ono

ope postie ona otuda ponajprije u svojoj sferi korporaci
je, opine itd. ( 251), pri emu joj je ostalo otvoreno da
svojom vjetinom stupi u svaku korporaciju za koju se os
posobi, pod to spada takoer i opi stale. Druga pre
tpostavka, koja lei u predstavi da svi treba da uestvuju u
dravnim poslovima, pretpostavka da se, naime, svi razu
miju u te poslove, jest isto tako neslana kao to se ona, bez
obzira na to, esto moe uti. No u javnom je mnjenju (vi
di 316) svakome otvoren put da ispolji i trai pravo za
svoje subjektivno miljenje opemu.
309.
Budui da se izaslanstvo alje za savjetovanje i rjeavanje
opim poslovima, smisao mu je da se, s pomou povjerenja,
odrede za nj takve individue koje se bolje razumiju u te poslove
nego poslanici, kao i to da ne trae pravo za posebni interes jed
ne opine, korporacije, protiv opeg interesa, nego uglavnom za
ovaj potonji. Stoga nije njihov odnos da budu mandatari koji su
opunomoeni ili koji prenose instrukcije, utoliko manje ukoliko
je odreenje zbora da bude iva skuptina, koja se meusobno
obavjetava i uvjerava, te zajedniki savjetuje.
Dodatak. Ako se uvodi reprezentacija onda u tome lei to
da se pristajanje ne treba dogoditi preko svih nego preko opu
nomoenika, jer pojedinac vie ne konkurira kao beskonana
osoba. Reprezentacija se temelji na povjerenju; ali povjerenje je
neto drugo nego kad ja kao ovaj dajem svoj glas. Majoritet gla
sova je isto tako protivan naelu da u onom ta me mora obave
zivati, ja kao ovaj trebam biti prisutan. Povjerenje prema nekom
ovjeku imamo tako to se njegov uvid smatra takvim da on sa
mojom stvari postupa kao sa svojom stvari po svom najboljem
znanju i savjesti. Princip pojedinane subjektivne volje, dakle,
otpada, jer se povjerenje tie stvari, naela nekog ovjeka, nje
govog ponaanja, njegovog djelovanja njegovog konkretnog
smisla uope. Zato se radi tome da onaj ko stupa u staleki
element, ima jedan karakter, jedan uvid ijednu volju koja odgo-
438
vara njegovoj zadai da bude pozvan opim poslovima. Ne radi

se, naime, tome da individua dolazi do rijei kao apstraktno
pojedinana, nego da se njeni interesi uine vaeim u jednoj
skuptini u kojoj se razmatra ono openito. Da bi izaslanik ovo
ispunio i prenio, potrebna je garancija biraa.
OBIAJNOST
439
ito ako se neki od tih poslova vre besplatno, a direktno s

obzirom na staleki posao ako lanovi ne primaju plau.
311.
310.
Garancija svojstava i uvjerenja, koja odgovaraju toj svrsi jer nezavisna imovina zahtijeva svoje pravo ve u prvom dijelu
stalea - pokazuje se kod drugog dijela, koji proizlazi iz pokret
nog i promjenljivog elementa graanskog drutva, naroito po
zbiljskom voenju poslova u poglavarskim ili dravnim sluba
ma steenom i djelom potvrenom uvjerenju, vjetini i poznava
nju ustanova i interesa drave te time obrazovanom i iskuanom
poglavarskom razumijevanju i razumijevanju drave.
Subjektivno mnjenje po sebi lako nalazi zahtjev tak
ve garancije ako je, s obzirom na takozvani narod, uinjen
nepotrebnim, tavie, moda ak utvrdljivim. No drava
ima kao svoje odreenje ono to je objektivno, a ne sub
jektivno mnjenje i njegovo samopovjerenje; individue mo
gu za nju biti samo ono to je kod njih objektivno spoznatljivo i iskuano, a ona kod ovog dijela stalekog elementa
utoliko vie treba da pazi ukoliko ovaj ima svoj korijen u
interesima i poslovima koji su upravljeni na ono posebno,
gdje sluajnost, promjenljivost i proizvoljnost imaju svoje
pravo da se pokau. - Spoljanji uvjet, izvjesna imovina,
pojavljuje se, uzeta prosto za sebe, kao jednostrani ek
strem spoljanjosti spram drugoga, isto tako jednostrano
ga samo subjektivnog povjerenja i mnjenja biraa. Jedan,
kao i drugi sainjava u svojoj apstrakciji kontrast spram
konkretnih svojstava, koja su potrebna za savjetovanje
dravnim poslovima i koja su sadrana u odreenjima to
su naznaena u 302. - Ionako je pri izboru za poglavarstvene i druge slube zadruga i opina svojstvo imovine
ve sfera gdje je ona mogla izvriti svoje djelovanje, naro-
Izaslanstvu koje polazi od graanskog drutva nadalje je

smisao da poslanici poznaju njegove potrebe, tekoe, posebne
interese i da njima samima pripadaju. Budui da ono po prirodi
graanskog drutva polazi od njegovih razliitih korporacija (
308), a jednostavni nain ovog toka nije smetan apstrakcijama i
atomistikim predstavama, izaslanstvo ispunjava neposredno
ono gledite, a biranje je ili uope neto suvino, ili se reducira
na neznatnu igru mnjenja i proizvoljnosti.
Sam po sebi pokazuje interes da se meu poslanici
ma nalaze individue za svaku posebnu veliku granu dru
tva, npr. za trgovinu, za tvornice itd., koje ju temeljito po
znaju pa joj sami pripadaju; - u predstavi praznog neod
reenog biranja preputena je ta vana okolnost samo slu
ajnosti. Svaka takva grana ima, meutim, spram druge is
to pravo da bude reprezentirana. Ako se poslanici smatra
ju kao reprezentanti, onda to ima organski umni smisao
samo u tom sluaju ako nisu reprezentanti pojedinaca, ne
go mnotva, reprezentanti jedne od bitnih sfera drutva,
reprezentanti njegovih velikih interesa. Time reprezentiranje takoer nema vie to znaenje da jedan bude na mjes
tu nekoga drugoga, nego je sam interes u svom reprezentantu zaista prisutan, kao to je reprezentant tu za svoj
vlastiti objektivni element. - biranju s pomou mnogo
pojedinaca moe se jo primijetiti da nuno, naroito u ve
likim dravama, nastupa ravnodunost spram davanja
svog glasa, koji u mnotvu ima neznatan uinak, pa se oni
koji imaju pravo glasa, ma kako im veliali i visoko pripi
sivali to pravo, ne pojavljuju na glasanju - tako da iz tak
ve institucije, naprotiv, slijedi suprotnost njenog odree
nja, a izbor pada u vlast malobrojnih, jedne stranke, dakle
posebnog, sluajnog interesa, koji je upravo trebalo neut
ralizirati.
440
OBIAJNOT
441
312.
315.
Od dvije strane koje su sadrane u stalekom elementu (

305, 308) iznosi svaka na vijeanje posebnu modifikaciju, a ka
ko osim toga jedan moment ima osebujnu funkciju posredova
nja unutar tih sfera, i to izmeu onih koje egzistiraju, to za taj
moment proizlazi i odvojena egzistencija, staleka se skuptina
tako dijeli u dvije komore.
Otvaranje te prilike za upoznavanje ima tu openitiju stra

nu da javno mnjenje tako tek dolazi do istinskih misli i do uvida
u stanje i pojam drave i njezine poslove, a tek na taj nain do
sposobnosti da tome razumnije sudi; zatim da takoer upozna
i potuje poslove, talente, vrline i okretnost dravnih oblasti i i
novnika. Kao to ti talenti u takvoj javnosti dobivaju snanu
priliku za razvoj i poprite visoke asti, tako je ona opet lijek
spram uobraenosti pojedinaca i gomile, te sredstvo obrazova
nja za njih, i to jedno od najznatnijih.
313.
Dodatak. Javnost stalekih skuptina jedan je veliki pozorini prizor koji izvrsno obrazuje graane a narod u njemu naj
ee upoznaje ono istinito svojih interesa. U pravilu vlada pretstava da svi ve znaju ta bi bilo dobro za dravu i da to u stalekoj skuptini samo dolazi do rijei, ali se uistinu dogaa up
ravo suprotno: tek tu se razvijaju vrline, talenti, spretnosti, koje
treba da slue kao obrasci. Takve skuptine su svakako optereujue za ministre koji sami moraju biti spremni na vic i obdare
ni rjeitou da bi predusreli napade koji su ovdje usmjereni
protiv njih; ali javnost je ipak najvee sredstvo obrazovanja za
dravne interese uope. U jednom narodu gdje se ovo zbiva, po
kazuje se jedna posve drugaija ivotnost u odnosu na dravu u
kojoj nema staleke skuptine ili koja nije javna. Tek upoznava
njem svakog od njihovih koraka, skuptine su povezane sa
onom irinom javnoga mnijenja, pa se pokazuje da je ono to
neko kod kue sa svojom enom ili prijateljima uobraava, ne
to drugaije od onoga ta se dogaa u velikoj skuptini gdje
jedna visprenost prodire drugu.
Tim razdvajanjem ne samo da zrelost odluke s pomou ve

ine instancija postaje sigurnija pa se odstranjuje sluajnost ras
poloenja momenta, kao sluajnost koja moe da primi odluku
veinom broja glasova, nego staleki element naroito manje
dolazi u priliku da stoji direktno nasuprot upravi, ili u sluaju
da se posredniki moment takoer nalazi na strani drugog stale
a, vanost se njegova nazora utoliko pojaava ukoliko se po
javljuje kao nestranakiji, a suprotnost tog stalea kao neutrali
zirana.
314.
Budui da institucija stalea nije odreenje da se s pomo
u nje poslu drave po sebi najbolje posavjetuje i zakljuuje s
koje strane oni sainjavaju samo neki prirataj ( 301), nego ka
ko se njihovo razlino odreenje sastoji u tome da u njihovu
suznanju, suradnji i suodluivanju opim poslovima, s obzi
rom na lanove graanskog drutva koji ne uestvuju u upravi,
postigne svoje pravo moment formalne slobode, zato prije svega
moment opeg znanja dobiva svoje proirenje javnou stalekih raspravljanja.
316.
Formalno, subjektivna sloboda da pojedinci kao takvi
imaju i ispoljavaju svoje vlastite sudove, mnjenja i savjete op
im poslovima javlja se u zajednitvu, koje se zove javno mnje
nje. Ono po sebi i za sebe ope, supstancijalno i istinito vezano
je u tome sa svojom suprotnou, onim za sebe osebujnim i po-
442
sebnim mnjenja mnogih; ta je egzistencija stoga opstojee protivurjeje sebi samoj, spoznavanje kao pojava: bitnost isto tako
neposredno kao i nebitnost.
Dodatak. Javno mnijenje je neorganski nain kako se ono
to misli i hoe jedan narod, moe spoznati. Ono to se zbilja i
ni vaeim u dravi, svakako se mora postii na organski nain,
a ovo je sluaj u ustavu. Ali u svim vremenima javno mnijenje je
bila velika mo a to je posebno u naem vremenu u kojemu pri
ncip subjektivne slobode ima ovu vanost i znaaj. Ono ta sada
treba da vai vie ne vai pomou sile, manje kroz naviku i obi
aje, ali svakako kroz uvid i razloge.
317.
Javno mnjenje sadrava stoga u sebi vjene supstancijalne
principe pravednosti, istinski sadraj i rezultat itavog ustava,
zakonodavstva i opeg stanja uope, u obliku zdravog ljudskog
razuma, kao obiajnosne osnove koja prolazi kroz sve u liku
predrasuda, kao to sadrava i istinske potrebe i ispravne ten
dencije zbiljnosti. - Ujedno kao to ovo unutranje stupa u svi
jest, dolazei do predstave u opim stavovima, djelomice za se
be, djelomice u svrhu konkretnog rezoniranja dogaajima,
propisima i odnosima drave, te osjeanim potrebama, tako
nastupa itava sluajnost mnjenja, njegovo neznanje i preokre
tanje, krivo poznavanje i prosuivanje. Budui da se pri tome
radi svijesti osebujnosti nazora i poznavanja, to je neko
mnjenje to osebujnije to je loiji njegov sadraj; jer ono loe
jest ono u svom sadraju posve posebno i osebujno, dok je um
no, naprotiv, po sebi i za sebe ope, a osebujnost ono u emu
mnjenje sebi neto uobraava.
Stoga ne valja smatrati za razliitost subjektivnih na
zora ako se jednom kae:
Vox populi, vox dei;
a drugi put (kod Ariosta,* npr.):
* Ili kod Goethea [Poslovice]
Zuschlagen kann die Masse,
Da ist sie respektabel;
Urteilen gelingt ihr miserabel.
.Doslovan prijevod:
Udarati zna masa
Tu je ona respektabilna
Suenje joj jadno uspijeva.
OBIAJNOST
443
Che'l Volgare ignorante ogn' un riprenda

parli piu di quel che meno intenda.34
Oboje lei osobito u javnom mnjenju; budui da su
u njemu tako neposredno ujedinjeni istina i beskonana
zabluda, to se ili jedno ili drugo ne uzima istinski ozbiljno.
ini se da je teko razlikovati to se uzima ozbiljno; a tako
e i doista biti ukoliko se drimo neposrednog ispoljavanja javnog mnjenja. Budui da je, meutim, supstancijalitet ono njegovo unutarnje, samo se on uzima istinski
ozbiljno; ali on se ne moe iz njega spoznati, nego se upra
vo zato to je supstancijalitet spoznaje samo iz sebe i sam
za sebe. Koliko se god u ono to se misli unijelo strasti i
kako se god ozbiljno tvrdilo ili napadalo i osporavalo, to
nije nikakav kriterij za ono emu se doista, radi; ali ovo
mnjenje bi se najmanje dalo sloiti u tome da njegova oz
biljnost nije nita ozbiljno. - Jedan je veliki duh 35 postavio
pitanje za javni odgovor: da li je doputeno varati narod.
Moralo se odgovoriti da se narod ne da prevariti u pogle
du svojeg supstancijalnog temelja, biti, i odreenog karak
tera svog duha, ali u pogledu naina kako on duh zna i ka
ko po tom nainu prosuuje svoje postupke, dogaaje itd.
- biva od samoga sebe prevaren.
Dodatak. Princip modernog svijeta zahtijeva da se, ono
to svako treba da prizna, njemu pokazuje kao neto opravdano.
Ali osim toga svako jo hoe da ima pravo iznijeti svoje milje
nje i imati uspjeha. Ako je on izvrio svoju dunost, to znai od
rao rije, onda on po ovom zadovoljenju svoga subjektiviteta
ak puno podnosi. U Francuskoj se sloboda govora uvijek ini
la daleko manje opasnom nego utnja, jer utnja proizvodi strah
da emo ono to imamo protiv neke stvari zadrati u sebi, dok
rasuivanje sadri izlaz i zadovoljenje prema onoj strani na ko
joj, uostalom, stvar lake moe razvijati svoj tok.
34
Orlando furioso XXVIII, 1: Da narod neznalica kudi svakog /I naj
ee govori onome u ta se najmanje razumije. - Prim. njem. izd.
35
Fridrih Veliki.; Nagradno pitanje Berlinske akademije 1778, koje je
podstakao d'Alamber
444
318.
Javno mnjenje zasluuje stoga da se isto tako potuje kao i
da se prezire, ovo potonje zbog njegove konkretne svijesti i ispoljavanja, ono prvo zbog njegova bitnog osnova, koji se, vie ili
manje pomuen, u onom konkretnom samo priinja. Budui da
javno mnjenje u sebi nema mjerilo razlikovanja ni sposobnosti
da supstancijalnu stranu u sebi uzdigne do odreenog znanja,
nezavisnost od njega prvi je formalni uvjet za neto veliko i um
no (u zbiljnosti kao i u znanosti). Ovo moe, sa svoje strane, biti
sigurno da e se javno mnjenje kasnije s njime pomiriti, priznati
ga i uiniti jednom od svojih predrasuda.
Dodatak. U javnom mnjenju je sve, i ono loe i ono istini
to, ali, nai u njemu ono istinito stvar je velikog ovjeka. Onaj
ko kae i ispunjava ono to njegovo vrijeme hoe i iskazuje, ve
liki je ovjek vremena. On ini ono to je unutarnje i bit vreme
na, on je ozbiljuje, - i ko ne razumije da javno mnjenje, onako
kako ga ovdje-ondje uje, nije za prezir, nikad nee postii ono
veliko.
319.
Sloboda javnog priopivanja (ije je sredstvo, tampa, is
pred drugoga usmenog govora, ima prednost po dalekosenom
doticanju, dok, naprotiv, zaostaje iza njega po ivosti) - zadovo
ljavanje onog zajedljivog nagona da se kae i da se kazalo svoje
mnjenje direktno je zatieno policijskim i pravnim zakonima i
propisima, koji njegove pretjeranosti djelomice spreavaju, a
djelomice kanjavaju; indirektno je, pak, zatieno u nekoenju koje se naroito osniva na umnosti ureenja, vrstoi upra
ve, a zatim takoer i javnosti stalekih skuptina - na ovome po
sljednjemu, ukoliko se u tim skuptinama izrie valjan i obrazo
van uvid u interese drave a preputa drugima da kau ono ma
nje znaajno, oduzima im se uglavnom mnjenje da bi takvo ka
zivanje bilo od osobite vanosti i uinka: ali nadalje u ravno
dunosti i preziru spram plitkog i pakosnog govorenja u koje se
nuno uskoro srozava.
OBIAJNOST
445
Definirati slobodu tampe kao slobodu da se govori

i pie to se hoe, bilo bi paralelno tome kao da se sloboda
uope oznai kao sloboda da se ini to se hoe. - Takvo
govorenje pripada jo sasvim neobrazovanoj sirovosti i
povrnosti predstavljanja. Uostalom, po prirodi stvari nije
nigdje sluaj da se formalizam tako uporno dri i da se ta
ko malo dade pouiti kao u ovoj materiji. Jer predmet je
ono najprolaznije, najposebnije, najsluajnije mnjenja u
beskonanoj raznolikosti sadraja i obrata; iznad direk
tnog pozivanja na krau, umorstvo, bunu itd. lei umjet
nost i obrazovanje oitovanja, koje se za sebe pojavljuje
kao posve ope i neodreeno, ali dijelom ujedno skriva
jedno sasvim odreeno znaenje, a dijelom povezano je s
konzekvencijama koje nisu doista izraene i za koje ne sa
mo da se ne moe odrediti to da li su ispravno izvedene
nego ni to da li je u onom izjavljivanju trebalo da budu
sadrane. Ova neodredljivost grae i oblika ne da da zako
ni tome postignu onu odreenost koja se zahtijeva od
zakona, pa ini od suda, budui da ovdje prijestup, ne
pravda, povreda imaju najposebniji najsubjektivniji lik,
ujedno posve subjektivnu odluku. Osim toga je povreda
upravljena na misli, mnjenje i volju drugih i oni su ele
ment u kojemu se ona ozbiljuje; ali ovaj element pripada
slobodi drugih, i otuda ovisi njima da li je postupak, koji
oteuje, zbiljski in. - Spram zakona moe se stoga isto
tako pokazati njihova neodreenost kao to se za izjavu
mogu iznai obrati i oblikovanja izraza, ime se zaobilaze
zakoni ili tvrdi da su sudaka odluka subjektivan sud.
Nadalje se moe nasuprot tome, ako se izjavljivanje smat
ra inom koji povreuje, ustvrditi da to nije in, nego isto
tako samo mnjenje i miljenje kao samo kazivanje; tako se
u jednom dahu iz pukog subjektiviteta sadraja i oblika, iz
beznaajnosti i nevanosti pukog mnjenja i kazivanja, za
htijeva njegova nekanjivost, pa se upravo za ovo mnjenje
kao za moje, i to najduhovnije vlasnitvo, i za kazivanje
kao za izjavljivanje i upotrebljavanje ovog mog vlasnitva
zahtijeva visoko potovanje i panja! - Ono supstancijalno, meutim, jest i ostaje da su zloinstva greke s najraznolikijim stupnjevima: povreda asti individua uope, kle
veta, pogrda, preziranje uprave, njenih slubenika i inov-
446
nika, naroito kneeve osobe, ruganje zakonima, poziva

nje na pobunu itd. Vea neodredljivost to je takvi postup
ci dobivaju elementom u kojemu su izjavljeni ne ukida
onaj njihov supstancijalni karakter, pa ima stoga samo za
posljedicu da subjektivno tlo na kojemu su oni izvreni
odreuje i prirodu i lik reakcije; ovo tlo prijestupa upravo
je ono koje u reakciji, bilo ona odreena kao policijsko
spreavanje ili kao naroita kazna, ini subjektivitet nazo
ra, sluajnost i si. nunou. Formalizam je ovdje, kao i
uvijek, prionuo uz to da iz pojedinanih strana koje pripa
daju spoljanjoj pojavi i iz apstrakcija koje on odatle crpe
mudrovanjem ukloni supstancijalnu i konkretnu prirodu
stvari. - Znanosti ipak, budui da se one, ako su, naime,
inae znanosti, isto tako ne nalaze na tlu mnjenja i subjek
tivnih nazora, kao to se ni njihovo prikazivanje ne sastoji
u umijeu obrata, aluzija, polovinih izraza i skrivanja, ne
go u nedvosmislenom, odreenom i otvorenom izraava
nju znaenja i smisla - ne potpadaju pod kategoriju onoga
to sainjava javno mnjenje ( 316). - Uostalom, budui
da su inteligencija, naela, mnjenja drugih, kako je malop
rije primijeeno, element u kojemu nazori i njihove izjave
kao takvi postaju izvren postupak i poinju zbiljski da eg
zistiraju, ova strana postupka, njeno istinsko djelovanje i
opasnost za individue, drutvo i dravu (usporedi 218),
zavisi i od kakvoe tog tla, kao to je iskra baena na hrpu
baruta od sasvim drukije opasnosti nego baena na
vrstu zemlju, gdje netragom nestaje. - Kako otuda znan
stvena izjava ima svoje pravo i svoje osiguranje u svojoj
grai i sadraju, nepravo izjave takoer moe postati osi
gurano, ili u najmanju ruku biti podnoeno u preziranju u
koje je ono sebe prebacilo. Jedan dio takvih, za sebe tako
er zakonski kanjivih prijestupa moe doi na raun one
Nemezine* vrste koju je prisiljena da vri unutarnja ne
mo, to se osjea pritisnuta nadmonim talentima i vrli
nama, kako bi spram takve nadmoi dola do same sebe i
vlastitoj nitavnosti ponovo pribavila samosvijest, kao to
su rimski vojnici svojim imperatorima u trijumfalnom
ulasku, za surovu slubu i poslunost, a naroito zato to
* Nemeza - boica osvete. - Bilj. prev.
OBIAJNOST
447
se njihovo ime nije ubrajalo u onu ast, porugljivim pjesamama izigravali bezazleniju Nemezu, pa su se s njima
stavljali u neku vrstu ravnotee. Ona loa i pakosna Neme
za liava se svog efekta preziranjem pa se time, kao i pub
lika koja sainjava jedan krug oko takvog posla, ogrania
va na beznaajnu zluradost i vlastito prokletstvo, to ga
ima u sebi.
320.
Subjektivitet koji se kao razrjeenje opstojeeg dravnog
ivota najspoljanjije pojavljuje u mnjenju i rezoniranju, koje
hoe da uini vaeom svoju sluajnost i koje upravo tako sebe
rui, istinski je zbiljan u svojoj protivnosti, subjektivitetu kao
identinom sa supstancijalnom voljom, koji sainjava pojam
kneevske vlasti i koji, kao idealitet cjeline, jo nije do sada ste
kao svoje pravo i poeo da opstoji.
Dodatak. Subjektivitet smo ve jednom posmatrali kao
vrh drave u monarhu. Druga strana je ona u kojoj se subjektivi
tet pokazuje samovoljno u javnom mnjenju kao spoljanjoj po
javi. Subjektivitet monarha po sebi je apstraktan, ali on treba bi
ti neto konkretno i kao takvo idealitet koji se izliva preko cjeli
ne. Drava mira je tamo gdje postoje sve grane graanskog ivo
ta, ali ovo postojanje imaju jedna pored druge i jedna izvan dru
ge, proizilazeci iz ideje cjeline. Ovo proizilaenje mora doi do
pojave i kao idealitet cjeline.
//. Suverenitet prema vani

321.
Suverenitet prema unutra je taj idealitet utoliko ukoliko su
momenti duha i njegove zbiljnosti, drave, razvijeni u svojoj
nunosti i ukoliko opstoje kao njegovi lanovi. No duh kao u
448
slobodi beskonano negativni odnos prema sebi je upravo tako

bitno bitak-za-sebe. [Fr-sich-sein], koji je opstojeu razliku u
sebe primio, pa je time iskljuiv. Drava ima u ovom odreenju
individualitet koji je bitno kao individua, a u suverenu je kao
zbiljska neposredna individua ( 279).
322.
Individualitet kao iskljuivi bitak-za-sebe pojavljuje se
kao odnos prema drugim dravama, od kojih je svaka samostal
na spram drugih. Budui da u toj samostalnosti bitak-za-sebe
zbiljskog duha opstoji, on je prva sloboda i najvia ast njihova
naroda.
Oni koji govore eljama neke ukupnosti, koja sai
njava jednu vie ili manje samostalnu dravu, te ima vlas
titi centar - eljama da se izgubi ovo sredite i njegova
samostalnost da bi s nekim drugim sainjavala jednu cjeli
nu, znaju malo prirodi ukupnosti i samoosjeaju koji
ima narod u svojoj nezavisnosti. - Prva vlast u kojoj dra
ve povijesno nastupaju jest zato ova samostalnost uope,
premda je i sasvim apstraktna pa nema nikakav dalji unu
tarnji razvoj; stoga pripada ovoj izvornoj pojavi da na nje
nom vrhu stoji individua, patrijarh, plemenski poglavar
itd.
323.
U opstanku pojavljuje se tako ovaj negativni odnos drave
spram sebe kao odnos neega drugoga prema neemu drugome
i kao da bi ono negativno bilo neto spoljanje. Egzistencija
ovog negativnog odnosa ima stoga lik nekog dogaaja i isprep
letenosti sa sluajnim dogaajima koji dolaze spolja. No ona je
njegov najvii vlastiti moment - njegova zbiljska beskonanost,
kao idealitet svega konanoga u njemu - strana u kojoj supstan
cija, kao apsolutna mo spram svega pojedinanoga i posebno
ga, spram ivota, vlasnitva i njegovih prava, kao i spram daljih
krugova, dovodi njihovu nitenost do opstanka i svijesti.
OBIAJNOST
449
324.
Ovo odreenje, kojim su interes i pravo pojedinca postav
ljeni kao moment koji nestaje, jest ujedno ono pozitivno, naime,
njihova ne sluajnog i promjenljivog, nego po sebi i za sebe bitkujueg individualiteta. Ovaj odnos i njegovo priznanje otuda je
njihova supstancijalna dunost - dunost da se, u opasnosti i
rtvovanje svog vlasnitva i ivota, bez obzira na njihovo mnje
nje i na sve ono to je po sebi obuhvaeno u opsegu ivota - od
ri ovaj supstancijalni individualitet, nezavisnost i suverenitet
drave.
Veoma je pogreno kad se pri zahtijevanju tog rtvo
vanja drava promatra samo kao graansko drutvo, a kao
njena konana svrha samo osiguranje ivota i vlasnitva
individua; jer to se osiguranje ne postie rtvovanjem ono
ga to treba da se osigura; - naprotiv. - U naznaenome
lei obiajnosti moment rata, koji ne valja smatrati kao ap
solutno zlo i kao puku spoljanju sluajnost, koja, prema
tome, ima sama svoj sluajni razlog u bilo emu; u strasti
ma vlastodraca ili naroda, u nepravednostima itd., uope
u neemu to ne treba da bude. Onome to je od prirode
sluajno dogaa se ono sluajno, i upravo ta sudba upravo
jest, prema tome, nunost, kao to uope pojam i filozofija
ine da gledite puke sluajnosti iezne, pa u njoj, kao
prividu, spoznaju njenu bit, nunost. Nuno je da se ono
konano, posjed i ivot, postavlja kao ono sluajno, jer je
to pojam onoga konanoga. Ova nunost ima, s jedne stra
ne, lik prirodne sile, a sve konano je smrtno i prolazno.
No u obiajnosnom biu, dravi, oduzeta je prirodi ova si
la, a nunost je uzdignuta do djela slobode, do neega obiajnosnoga; - ona prolaznost postaje prelaenjem, koje se
eli, a negativitet, koji lei u osnovu, supstancijalnim vlas
titim individualitetom obiajnosne biti. - Rat kao stanje u
kojemu ispraznost prolaznih dobara i stvari postaje ozbilj
na, ispraznost koja inae obiava biti neka spasonosna
fraza, jest na taj nain moment u kojemu idealitet poseb
noga dobiva svoje pravo i postaje zbiljnost; - on ima vie
znaenje da s pomou njega, kao to sam to jednom dru29 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
gom prilikom" izrazio, drava odrava obiajnosno

zdravlje naroda u njihovoj indiferenciji spram uvriva
nja konanih odreenja, kao to kretanje vjetrova uva
more od trulea u koji bi ga stavilo trajno mirovanje, kao
to bi i narode stavio u nj trajni ili ak vjeni mir. - Da to
je to, uostalom, samo filozofska ideja, ili kao to se obia
va drukije izraziti, opravdanje providnosti, a da je za zbil
jske ratove potrebno jo jedno drugo opravdanje, tome
kasnije. - Da su jedan te isti idealitet onaj koji ratu dola
zi na vidjelo kao da u nekom sluajnom odnosu lei pre
ma spolja, i onaj po kojemu su unutranje dravne moi
organski momenti cjeline, javlja se u povijesnoj pojavi, iz
meu ostaloga, u liku da su sretni ratovi sprijeili unutra
nje nemire i uvrstili unutranju dravnu mo. Pojave koje
upravo ovamo pripadaju jesu: da narodi koji ne ele pod
nijeti ili koji se boje suvereniteta prema unutra bivaju od
drugih podjarmljeni, pa su se s toliko manje uspjeha i as
ti potrudili za svoju nezavisnost to su manje mogli doi
prema unutra do prvog ureenja dravne vlasti (njihova je
sloboda umrla od straha pred umiranjem); - da drave ko
je nemaju garancije svoje samostalnosti u svojoj oruanoj
moi, nego u drugim pogledima (kao npr. drave koje su
prema susjedu nesrazmjerno male), mogu opstojati uz
unutarnje ureenje koje za sebe ne bi jamilo ni mir spram
unutra ni spram spolja itd.
Dodatak. U miru se graanski ivot vie iri, sve sfere se
uauruju a to je za dugi period jedno propadanje ljudi; njihove
partikularnosti postaju sve vre i okotavaju. Ali zdravlju pri
pada jedinstvo tijela, a ako dijelovi u sebi postaju kruti, onda je
smrt tu. Vjeni mir se esto zahtijeva kao ideal u koji bi ovje
anstvo moralo dospjeti, Kant je tako predlagao jedan savez
vladara koji bi trebalo izgladiti sporove drava, a Sveta alijansa
je imala namjeru da bude otprilike takav institut. Samo drava
je individua a u individualitetu je bitno sadrana negacija. Ako
se, dakle, jedan broj drava i uini porodicom, onda ovo udru
enje kao individualitet mora sebi kreirati jednu suprotnost i
proizvesti neprijatelja. Narodi iz ratova ne izlaze samo ojaani
OBIAJNOST
451
nego nacije koje su u sebi nesnoljive, ratom prema vani dobiva

ju mir u onom unutarnjem. Kroz rat je vlasnitvo svakako ugro
eno, ali ova realna nesigurnost nije nita drugo nego kretanje
koje je nuno. Sa propovjedaonice ujemo kako se mnogo govo
ri nesigurnosti, tatini i nepostojanosti vremenskih stvari, ali
svako pri tom misli, ma kako bio pogoen: ja u ipak zadrati
ono moje. Ali ako ova nesigurnost sada zbiljski dolazi do rijei
u formi husara sa sjajnim sabljama, i ako je to ozbiljno, onda se
ona ganuta okrepa due koja je sve pretskazala, okree tome da
baci kletvu na osvajae. Ali uprkos tome, ratovi se vode tamo
gdje lee u prirodi stvari; drave ponovo provaljuju a govorka
nje postaje nijemo pred ozbiljnim ponavljanjima povijesti.
325.
Budui da je rtvovanje za individualitet drave supstancijalni odnos svih i time opa dunost, ono ujedno smo, kao jed
na strana idealiteta spram realiteta posebnog opstojanja, posta
je jednim posebnim odnosom, pa je njemu posveen jedan vlas
titi stale, stale hrabrosti.
326.
Meusobne razmirice izmeu drava mogu imati kao
predmet bilo koju posebnu stranu njihova odnosa; posebni dio
koji je posveen obrani drave i ima svoje glavno odreenje za
te razmirice. Ukoliko, meutim, drava kao takva, njena samos
talnost, doe u opasnost, dunost poziva sve njene graane na
njenu obranu. Ako je tako cjelina postala mo, pa je iz svog
unutarnjeg ivota u sebi istrgnuta prema napolje, onda time ob
rambeni rat prelazi u osvajaki rat.
Da oruana sila drave, redovna vojska, i odreenje
za posebni posao njene obrane postane staleom, jest ista
nunost kojom drugi posebni momenti, interesi i poslovi,
postaju brakom, zanatskim, dravnim, trgovinskim itd.,
staleima. Rezoniranje koje, vrludajui po razlozima amo-
** U: O znanstvenim obradama prirodnog prava svez. 2, tamo lako od

stupanje od doslovnog teksta. - Bilj. njem. izd.
29
452
tamo, razmatra veu prednost ili veu tetnost uvoenja

redovne vojske, a mnjenje se rado odluuje za ovo poto
nje, jer je tee shvatiti pojam stvari nego pojedinane i
spoljanje strane, a zatim, jer se interesi i svrhe posebnosti
(trokovi sa svojim posljedicama, veim nametima itd.) u
svijesti graanskog drutva vie cijene nego ono to je po
sebi i za sebe nuno, to na taj nain vai samo kao sred
stvo za one interese i svrhe posebnosti.
327.
Hrabrost je za sebe formalna vrlina, jer je ona najvia ap
strakcija od svih posebnih svrha, posjeda, uitka i ivota u slo
bodi, ali. ona je ova negacija na spoljanji zbiljski nain, pa pospoljavanje, kao ispunjenje, nije po sebi samome duhovne pri
rode, ne moe unutarnje uvjerenje biti ovaj ili onaj razlog, pa ni
njegov zbiljski rezultat takoer ne moe biti za sebe, nego samo
za druge.
Dodatak. Vojniki stale je stale openitosti kojemu pri
pada odbrana drave i koji ima dunost da do egzistencije dove
de idealitet po sebi, to znai da sebe rtvuje. Hrabrost je svaka
ko razliita. Odvanost ivotinje, razbojnika, hrabrost radi asti,
viteka hrabrost, jo nisu prave forme. Istinska hrabrost obrazo
vanih naroda je spremnost na rtvovanje u slubi drave, tako
da individua ini samo jednog meu mnogima. Ne lina odva
nost nego ukljuivanje u ono openito jeste ono to je ovdje va
no. U Indiji je pet stotina ljudi pobijedilo dvadeset hiljada koji
nisu bili sposobni, ali koji nisu bili raspoloeni da djeluju pove
zano u jedinstvu sa drugim.
328.
Sadraj hrabrosti kao uvjerenje lei u istinski apsolutnoj
konanoj svrsi, suverenitetu drave; - zbiljnost te konane
svrhe, kao djelo hrabrosti, postaje posredovanjem predanosti
osobne zbiljnosti. Taj lik sadrava stoga otrinu najviih suprot-
OBIAJNOST
453
nosti: odricanje samo, ali kao egzistenciju slobode; najviu sa

mostalnost bitka za sebe, ija je egzistencija ujedno u mehaninosti nekog spoljanjeg reda i slube - potpunu poslunost i od
bacivanje vlastitog mnjenja i rezoniranja, dakle odsutnost vlasti
tog duha, i najintenzivniju opsenu trenutnu prisutnost duha i
odlunosti - najneprijateljskije, a pri tome najosobnije postupa
nje protiv individua, pri potpuno ravnodunom, tavie, dobrom
raspoloenju spram njih kao individua.
Staviti ivot na kocku, dakako da je vie nego samo
bojati se smrti, ali po tome je to puko negativno, i nema
stoga za sebe nikakvog odreenja i vrijednosti; - ono po
zitivno, svrha i sadraj, daje tek znaenje toj odvanosti;
razbojnici, ubojice, sa svrhom koja je zloinstvo, pustolov
sa svrhom koju je u svom mnjenju sebi stvorio itd. imaju
takoer onu odvanost da stave ivot na kocku. - Princip
modernog svijeta, misao i ono ope, dao je hrabrosti vii
lik, tako da se ini da je njeno ispoljavanje mehanikije i
kao da nije in ove posebne osobe, nego samo kao in la
na cjeline - isto tako da se ona ne priinja kao upravljena
protiv pojedinih osoba, nego protiv neprijateljske cjeline
uope, dakle osobna odvanost priinja se kao neosobna.
Onaj je princip zato pronaao vatreno oruje, pa nije neko
sluajno pronalaenje tog oruja izmijenilo prosto osobni
lik hrabrosti u apstraktniji.
329.
Spoljnja je usmjerenost drave u tome to je ona individu
alni subjekt. Njen odnos prema drugima pripada kneevskoj
vlasti, kojoj stoga neposredno i jedino pripada da zapovijeda
oruanom moi, da odrava odnose s drugim dravama putem
poslanika itd., da zakljuuje rat i mir i druge ugovore.
Dodatak. U gotovo svim evropskim zemljama individualni
vrh je kneevska vlast koja se brine za odnose prema vani. Ta
mo gdje su staleki ustavi moe se postaviti pitanje, ne bi li rat i
mir trebali zakljuivati stalei, a u svakom sluaju, da li e oni
zadrati svoj uticaj naroito u pogledu novanih sredstava. U
454
Engleskoj, na primjer, ne moe se voditi nikakav nepopularan

rat. Ali ako se misli da su kneevi i kabineti podreeni strasti vi
e nego skuptine, i stoga tee da odluku ratu i miru stave u
ruke skuptina, onda se mora rei da esto cijele nacije vie ne
go njihovi kneevi mogu biti oduevljene i ostraene. U Engles
koj je narod vie puta navaljivao na rat i u izvjesnoj mjeri prinu
dio ministre da ga vode. Pittova popularnost dola je otuda to
je on znao pogoditi ono to je nacija tada htjela. Tek kasnije je
rashlaivanje ovdje proizvelo svijest tome da je rat bio beskoristan i nepotreban i da je zapoet bez prorauna sredstava.
Drava, osim toga nije u odnosu samo sa jednim nego sa mno
gim; a ozbiljenja odnosa postaju tako delikatna da se mogu
obavljati samo sa vrha.
B. Spoljanje pravo drave
330.
Spoljanje pravo drave polazi od odnosa samostalnih
drava; ono to u njemu jest po sebi i za sebe dobiva stoga oblik
onoga treba da (Sollen), jer na razliitim suverenim voljama
poiva da je ono zbiljsko.
Dodatak. Drave nisu privatne osobe nego potpuno sa
mostalni totaliteti po sebi, pa se tako njihov odnos postavlja
drugaije nego puko moralni i privatnopravni. esto se drave
ele imati privatnopravno i moralno, ali kod privatnih osoba
poloaj je takav da one iznad sebe imaju sud koji realizira ono
to je prvo po sebi. Sada dodue neki dravni odnos treba biti
pravan i po sebi, ali u svjetovnosti ono po sebi bivstvujue treba
da ima i vlast. Budui da sada ne postoji nikakva vlast koja od
luuje protiv drave to je pravo po sebi, i koja ozbiljuje ovu od
luku, onda se u ovom odnosu mora uvijek ostati kod trebanja.
Odnos drava je odnos samostalnosti koje se meusobno stipuliraju; ali ujedno stoje iznad ovih stipulacija.
455
OBIAJNOST
331.
Narod kao drava je duh u svojoj supstancijalnoj umnosti
i neposrednoj zbiljnosti, stoga apsolutna mo na zemlji; neka je
drava, dakle, spram druge u suverenoj samostalnosti. Da bude
kao takva za drugu, tj. da bude od nje priznata, jest njeno prvo
apsolutno pravo. No to je pravo ujedno samo formalno, pa je
zahtjev tog priznanja drave, prosto to je ona drava, apstrak
tan. Da li je ona tako doista neto to po sebi i za sebe bitkuje,
zavisi od sadraja, ustava, stanja, a priznanje kao ono koje sad
rava identitet obaju poiva isto tako na nazoru i volji druge.
Kao to pojedinac nije zbiljska osoba bez relacije
prema drugim osobama ( 71 i inae), isto tako ni drava
nije zbiljska individua bez odnosa prema drugim drava
ma ( 322). Legitimitet jedne drave i poblie njene kneevske vlasti, ukoliko je drava okrenuta prema vani, s jed
ne je strane odnos koji se odnosi sasvim prema unutra
(jedna drava ne treba da se mijea u unutranje poslove
druge drave) - a s druge strane, mora se on isto tako bit
no upotpuniti priznavanjem drugih drava. No to prizna
nje zahtijeva garanciju da drava takoer treba da priznaje
druge koje nju treba da priznaju, tj. da e ih potivati u nji
hovoj samostalnosti, a utoliko njima ne moe biti ravno
duno to se zbiva u njenoj unutranjosti. ak se postavlja
pitanje, npr. kod nomadskog naroda, uope kod takvoga
koji stoji na niem stupnju kulture, ukoliko se on moe
smatrati dravom. Religiozno gledite (nekad kod idov
skog naroda, muhamedanskih naroda) moe sadravati jo
jedno dublje suprotstavljanje, to ne doputa opi identi
tet koji pripada priznavanju.
Dodatak. Kad je Napoleon prije mira kod Campoformia
rekao: Francuska Republika ne treba nikakvo priznavanje,
kao to ni Sunce nema potrebu da bude priznato, onda u ovim
rijeima ne lei nita vie nego upravo snaga egzistencije koja
ve sa sobom nosi jamstvo priznavanja a da ono i nije izgovore
no.
456
457
OBIAJNOST
332.
334.
Neposredna zbiljnost u kojoj se drave jedna spram druge

specificira se u mnoge odnose, ije odreenje proizlazi iz obo
strane samostalne proizvoljnosti, pa time ima formalnu prirodu
ugovora uope. Graa je tih ugovora ipak beskonano manje
raznolika nego u graanskom drutvu, u kojemu pojedinci u
najmnogostrukijem pogledu stoje u meusobnoj ovisnosti, dok
su, naprotiv, samostalne drave cjeline koje se prvenstveno u se
bi zadovoljavaju.
Stoga se spor drava, ukoliko posebne volje ne nau spo

razum, moe odluiti samo ratom. No koje povrede - koje mo
gu lako i mnogo puta nastupiti na svom vrlo irokom podruju i
pri mnogostranim odnosima svojih pripadnika - valja smatrati
odreenim raskidom ugovora ili povredom priznanja i asti, os
taje neto po sebi neodredljivo, jer jedna drava svoju besko
nanost i ast moe staviti u svaku od svoje pojedinanosti, pa
je utoliko vie sklona toj razdraljivosti ukoliko se jedan snani
individualitet dugim unutarnjim mirom vie nagoni na to da se
bi potrai i stvori grau djelovanja prema napolje.
333.
Naelo je meunarodnog prava, kao opeg prava koje po
sebi i za sebe treba da vai izmeu drava, za razliku od poseb
nog sadraja pozitivnih traktata, da treba da se odravaju trak
tati na kojima se osnivaju meusobne obaveze drava. No kako
njihov odnos ima kao princip njihov suverenitet, one su utoliko
u prirodnom stanju jedna spram druge, a njihova prava nemaju
svoju zbiljnost u jednoj opoj volji, koja se konstituira u mo
nad njima, nego u njihovoj posebnoj volji. Ono ope odreenje
ostaje stoga pri onome treba da (Sollen) pa stanje postaje iz
mjenjivanje odnosa koji je u skladu s traktatima i njegova uki
danja.
Izmeu drave ne opstoji nikakav pretor nego, u naj
bolju ruku, izabrani sudac i posrednik, a ovaj takoer slu
ajno, tj. po posebnim voljama. Kantova predstava nekog
vjenog mira putem saveza drava, koji izravnava svaki
spor, i koji kao mo, priznata od svake pojedine drave,
otklanja svaku neslonost, pa time onemoguuje odluku
ratom, pretpostavlja suglasnost drava, koja bi se osnivala
na moralnim, religioznim ili drugim temeljima i obzirima,
uope uvijek na posebnim suverenim voljama, a na taj na
in ostala bi optereena sluajnostima.
335.
Osim toga ne moe drava kao ono duhovno uope ostati
pri tome da eli voditi rauna samo zbiljnosti povrede, nego
tome pridolazi predstava jedne takve povrede kao opasnosti ko
ja prijeti od jedne druge drave, s povezivanjem i opadanjem
veih ili manjih vjerodostojnosti, nasluivanja namjera itd. kao
uzrok razdorima.
336.
Time to su drave u svojem odnosu samostalnosti jedna
spram druge kao posebne volje i to se na tome osniva vaenje
samog traktata, dok je posebna volja cjeline, po svom sadraju,
njena dobrobit uope, zato je ovo najvii zakon u njenom dra
nju prema drugima, utoliko vie to je ideja dravne uprave to
da je u njoj ukinuta suprotnost prava, kao apstraktne slobode, i
ispunjavajueg posebnog sadraja, dobrobiti, a prvo priznanje
drava (331) odnosi se na njih kao konkretne cjeline.
458
337.
Supstancijalna dobrobit drave je njena dobrobit kao po
sebne drave u njenom posebnom interesu i stanju, te isto tako
u osebujnim spoljanjim okolnostima s posebnim odnosom
traktata; upravljanje je time posebna mudrost, a ne opa pro
vidnost (usporedi 324, primjedba) - kao to svrha u odnosu
prema drugim dravama i princip za pravednost ratova i trakta
ta nije opa (filantropska) misao, nego zbiljski povrijeena ili
ugroena dobrobit u svojoj odreenoj posebnosti.
Svojevremeno se mnogo govorilo suprotnosti mo
rala i politike i zahtjevu da ova druga treba da bude u
skladu s prvim. Ovamo pripada samo da se tome openi
to primijeti da dobrobit neke drave ima sasvim drugo op
ravdanje nego dobrobit pojedinca, a obiajnosna supstanicija, drava, nema svoj opstanak, tj. svoje pravo, neposred
no u apstraktnoj, nego u konkretnoj egzistenciji, te da sa
mo ta konkretna egzistencija moe biti princip njenog po
stupanja i ponaanja, a ne jedna od mnogih opih misli,
koje se smatraju moralnim zapovijedima. Nazor tobonjem nepravu, to ga politika uvijek ima u toj tobonjoj
suprotnosti, osniva se jo mnogo vie na plitkosti predstava moralitetu, prirodi drave i njenim odnosima prema
moralnom gleditu.
OBIAJNOST
459
predstraama, ali u vojsci kao vojsci, neprijateljstvo je neto ne

odreeno koje uzmie pred dunou, koju svako potuje u dru
gom.
339.
Inae se meusobni odnosi u ratu (npr. da se zarobljava),
te ono to u miru neka drava priznaje pripadnicima druge
drave u pravima za privatno ophoenje, itd., prvenstveno osni
va na obiajima nacija kao unutarnjoj openitosti ponaanja ko
ja se odrava pod svim okolnostima.
Dodatak. Evropske nacije obrazuju jednu porodicu po op
em principu njihovog zakonodavstva, njihovim obiajima, nji
hovom obrazovanju, i tako se po ovome modificira narodnopravno ponaanje u jednom stanju u kojemu je inae uzajamno
nanoenje zla ono vladajue. Odnos drava prema dravama je
kolebljiv: ne postoji pretor koji vri pomirenje; vii pretor je sa
mo opi i po sebi i za sebe bivstvujui duh, svjetski duh.
340.
338.
U tome da se drave kao takve meusobno priznaju ostaje
takoer i u ratu, stanju bespravlja, sile i sluajnosti, neka veza u
kojoj one, bitkujui po sebi i za sebe, jedna za drugu vae, tako
da je u samom ratu rat odreen kao neto to treba da bude pro
lazno. On sadrava time meunarodno pravno odreenje da se
u njemu odredi mogunost mira, tako npr. da se potuju posla
nici, i uope da se on ne vodi protiv unutarnjih institucija i mir
nog porodinog i privatnog ivota, ne protiv privatnih osoba.
Dodatak. Noviji ratovi zato se vode ljudski a osoba nije u
mrnji naspram osobe. Lina neprijateljstva se najvie javljaju u
Meusobnom odnosu drava, jer one u tome jesu kao po

sebne, pripada vrlo burna igra unutarnje posebnosti strasti, inte
resa, svrha, talenata i vrlina, sile, neprava i poroka, kao i spoljanje sluajnosti, koji se pojavljuju najveim dimenzijama igra u kojoj se sama obiajnosna cjelina, samostalnost drave,
izlae sluajnosti. Principi su narodnih duhova, zbog svoje po
sebnosti u kojoj su kao egzistencijalne individue objektivno
zbiljske i samosvjesne - uope ogranieni, a njihove su sudbine
i djela u svojem meusobnom odnosu pojavna dijalektika konanosti tih duhova, iz koje opi duh, duh svijeta, proizvodi isto
tako sebe kao neogranienoga kao to upravo on svoje pravo a njegovo je pravo najvie - na njima vri u svjetskoj povijesti
kao u posljednjem sudu.
460
C. Svjetska povijest
341.
Elementi opstanka opeg duha, koji je u umjetnosti zor i
slika, u religiji uvstva i predstava, u filozofiji ista slobodna mi
sao, jest u svjetskoj povijesti duhovna zbiljnost u svom potpu
nom opsegu unutranjosti i spoljanjosti. Ona je sudite, jer u
njenoj po sebi i za sebe bitkujuoj openitosti jesu ono posebno,
penati, graansko drutvo i duhovi naroda u svojoj raznolikoj
zbiljnosti samo kao ono idealno, a kretanje duha u tom elemen
tu jest da to prikae.
342.
OBIAJNOST
461
Ovamo pripada pitanje perfektibilitetu i odgoju

ljudskog roda. Oni koji su tvrdili taj perfektibilitet neto
su nasluivali prirodi duha, njegovoj prirodi da je
IvSi
Iv... zakon njegova bitka, pa da je shvaajui
to on jest vii lik nego onaj koji sainjava njegov bitak. A
onima koji odbacuju tu misao duh je ostao prazna rije,
kao i povijest - povrna igra sluajnih, takozvanih samo
mehanikih tenja i strasti. Ako oni pri tome izrazima pro
vidnost i plan providnosti takoer izraavaju vjeru u neko
vie upravljanje, onda to ostaju neispunjene predstave, jer
i izriito smatraju plan providnosti neim njima nespoz
natljivim i nepojmljivim.
344.
Svjetska povijest, nadalje, nije puki sud njegove* moi, tj.

apstraktna i bezumna nunost neke slijepe sudbine, nego, jer je
duh po sebi i za sebe um, a bitak-za-sebe uma u duhu jest zna
nje, ona je sama iz pojma njegove slobode nudan razvoj mome
nata uma i time njegove samosvijesti i njegove slobode - izlaga
nje i ozbiljenje opeg duha.
Drave, narodi i individue u tom poslu svjetskog duha

podiu u svom posebnom odreenom principu, koji u njihovu
ureenju i cijeloj irini njihova stanja ima svoje izlaganje i zbilj
nost koje su svjesni, a zadubeni u njen interes, oni su ujedno ne
svjesno orue i lanovi onog unutarnjeg posla, u kojem nestaju
ti likovi, ali duh po sebi i za sebe prireuje i izrauje sebi prije
laz u svoj idui vii stupanj.
343.
345.
Povijesti je duha njegov in, jer on je samo ono to ini, a

njegov in jest da sebe, i to ovdje kao duh, uini predmetom
svoje svijesti, da sebe, izlaui se za sebe, samoga shvati. Ovo je
shvaanje njegov bitak i princip, a dovravanje nekog shvaanja
ujedno je njegovo oposebljavanje i njegov prijelaz. Duh koji,
formalno izraeno, iznova shvaa ovo shvaanje, i to je isto,
koji iz oposebljavanja ide u sebe, duh je vieg stupnja prema se
bi nego to je bio u onom prvom shvaanju.
Pravednost i vrlina, nepravo, sila i porok, talenti i njihova

djela, male i velike strasti, krivnja i nevinost, divota individual
nog i narodnog ivota, samostalnost, srea i nesrea drava i po
jedinaca imaju u sferi svjesne zbiljnosti svoje odreeno znae
nje i vrijednost, pa nalaze u tome svoj sud i svoju pravednost,
ali koja je ipak nepotpuna. Svjetska povijest spada izvan ovih
gledita; u njoj onaj nuni moment ideje svjetskog duha, koji je
sadanji njen stupanj, dobiva svoje apsolutno pravo, a narod
koji u njemu ivi i njegova djela dobivaju svoje izvravanje i sre
u i slavu.
* Tj. duha. - Bilj. prev.
462
OBIAJNOST
4 6 3
346.
348.
Budui da je povijest oblikovanje duha u obliku dogaaja,

neposredne prirodne zbiljnosti, stupnjevi razvoja opstoje kao
neposredni prirodni principi, a ovi su, budui da su prirodni
principi, kao mnotvo, kao jedan izvan drugoga, dakle nadalje
tako da jednom narodu pripada jedan od njih - njegova geog
rafska i antropoloka egzistencija.
Na elu svih postupaka, dakle i onih svjetskohistorijskih,

stoje individue kao subjektiviteti koji ozbiljuju ono supstancijalno ( 279, primjedba). Kao ovim ivostima supstancijalnog ina
svjetskog duha i tako neposredno identinima s njime, on je za
njih same skriven i nije im objekt i svrha ( 344); oni takoer ne
maju njegovu ast i hvalu u svom suvremenom svijetu, niti u
javnom mnjenju potomstva, nego kao formalni subjektiviteti
imaju samo kod tog mnjenja svoj udio kao besmrtnu slavu.
347.
Na onaj narod kojemu takav moment pripada kao prirod
ni princip preneseno je njegovo izvravanje u toku samosvijesti
svjetskog duha koja se razvija. Ovaj je narod u svjetskoj povijes
ti vladajui za. tu epohu - a on moe ( 346) u njoj samo jednom
initi epohu. Spram ovog njegova apsolutnog prava, da bude
nosilac sadanjeg razvojnog stupnja svjetskog duha, bespravni
su duhovi drugih naroda pa u svjetskoj povijesti, kao oni ija je
epoha prola, nita vie ne znae.
Specijalna povijest jednog svjetskohistorijskog naro
da sadrava dijelom razvoj njegova principa od njegova
djejeg skrivenog stanja do njegova procvata, gdje sada,
doavi do slobode obiajnosne samosvijesti, zahvaa u
opu povijest - dijelom takoer razdoblje raspadanja i
propadanja; - jer tako se oznauje u njemu nastajnje jed
nog vieg principa kao samo onoga negativnoga njegova
vlastitoga. Time se nagovjetava prijelaz duha u onaj prin
cip i na taj nain svjetske povijesti na neki drugi narod razdoblje poev od kojega je onaj narod izgubio apsolutni
. interes, pa on tada vii princip, dodue, takoer pozitivno
prima u sebe i unosi sebe u nj, ali se u njemu, kao neemu
prihvaenome, ne dri s imanentnom ivou i svjeinom
- moda gubi svoju samostalnost, moda se takoer na
stavlja ili dalje vue kao posebna drava ili krug drava pa
se, prema sluaju, natee u raznolikim unutarnjim pokua
jima i spoljanjim borbama.
349.
Narod prije svega jo nije drava, a prijelaz porodice, hor
de, plemena, gomile itd. u stanje drave sainjava u njoj formal
no realiziranje ideje uope. Bez te forme njemu kao obiajnosnoj supstanciji, koja je to po sebi, nedostaje objektivitet da u za
konima kao zamiljenim odreenjima openito i opevaee op
stoji i za druge, pa se zato ne priznaje, njegova samostalnost,
bez objektivne zakonitosti i za sebe vrste umnosti samo formal
na, nije suverenitet.
Takoer i u obinom predstavljanju ne zovemo pat
rijarhalno stanje ustavom niti narod u tom stanju dra
vom, pa ni njegovu nezavisnost suverenitetom. Otuda pred
poetak zbiljske povijesti pada s jedne strane bezinteresna
potmula nevinost, a s druge strane hrabrost formalne bor
be priznanja i osvete (usporedi 331 i str. 66).
350.
Apsolutno je pravo ideje da nastupa u zakonskim odree
njima i objektivnim institucijama, polazei od braka i zemljo
radnje (vidi 203, primjed.), bilo da se oblik ovog ozbiljenja
ideje pojavljuje kao boansko zakonodavstvo i dobroinstvo, bi-
462
OBiAJNOsT
4 6 3
346.
348.
Budui da je povijest oblikovanje duha u obliku dogaaja,

neposredne prirodne zbiljnosti, stupnjevi razvoja opstoje kao
neposredni prirodni principi, a ovi su, budui da su prirodni
principi, kao mnotvo, kao jedan izvan drugoga, dakle nadalje
tako da jednom narodu pripada jedan od njih - njegova geog
rafska i antropoloka egzistencija.
Na elu svih postupaka, dakle i onih svjetskohistorijskih,

stoje individue kao subjektiviteti koji ozbiljuju ono supstancijalno ( 279, primjedba). Kao ovim ivostima supstancijalnog ina
svjetskog duha i tako neposredno identinima s njime, on je za
njih same skriven i nije im objekt i svrha ( 344); oni takoer ne
maju njegovu ast i hvalu u svom suvremenom svijetu, niti u
javnom mnjenju potomstva, nego kao formalni subjektiviteti
imaju samo kod tog mnjenja svoj udio kao besmrtnu slavu.
347.
Na onaj narod kojemu takav moment pripada kao prirod
ni princip preneseno je njegovo izvravanje u toku samosvijesti
svjetskog duha koja se razvija. Ovaj je narod u svjetskoj povijes
ti vladajui za. tu epohu - a on moe ( 346) u njoj samo jednom
initi epohu. Spram ovog njegova apsolutnog prava, da bude
nosilac sadanjeg razvojnog stupnja svjetskog duha, bespravni
su duhovi drugih naroda pa u svjetskoj povijesti, kao oni ija je
epoha prola, nita vie ne znae.
Specijalna povijest jednog svjetskohistorijskog naro
da sadrava dijelom razvoj njegova principa od njegova
djejeg skrivenog stanja do njegova procvata, gdje sada,
doavi do slobode obiajnosne samosvijesti, zahvaa u
opu povijest - dijelom takoer razdoblje raspadanja i
propadanja; - jer tako se oznauje u njemu nastajnje jed
nog vieg principa kao samo onoga negativnoga njegova
vlastitoga. Time se nagovjetava prijelaz duha u onaj prin
cip i na taj nain svjetske povijesti na neki drugi narod razdoblje poev od kojega je onaj narod izgubio apsolutni
. interes, pa on tada vii princip, dodue, takoer pozitivno
prima u sebe i unosi sebe u nj, ali se u njemu, kao neemu
prihvaenome, ne dri s imanentnom ivou i svjeinom
- moda gubi svoju samostalnost, moda se takoer na
stavlja ili dalje vue kao posebna drava ili krug drava pa
se, prema sluaju, natee u raznolikim unutarnjim pokua
jima i spoljanjim borbama.
349.
Narod prije svega jo nije drava, a prijelaz porodice, hor
de, plemena, gomile itd. u stanje drave sainjava u njoj formal
no realiziranje ideje uope. Bez te forme njemu kao obiajnosnoj supstanciji, koja je to po sebi, nedostaje objektivitet da u za
konima kao zamiljenim odreenjima openito i opevaee op
stoji i za druge, pa se zato ne priznaje, njegova samostalnost,
bez objektivne zakonitosti i za sebe vrste umnosti samo formal
na, nije suverenitet.
Takoer i u obinom predstavljanju ne zovemo pat
rijarhalno stanje ustavom niti narod u tom stanju dra
vom, pa ni njegovu nezavisnost suverenitetom. Otuda pred
poetak zbiljske povijesti pada s jedne strane bezinteresna
potmula nevinost, a s druge strane hrabrost formalne bor
be priznanja i osvete (usporedi 331 i str. 66).
350.
Apsolutno je pravo ideje da nastupa u zakonskim odree
njima i objektivnim institucijama, polazei od braka i zemljo
radnje (vidi 203, primjed.), bilo da se oblik ovog ozbiljenja
ideje pojavljuje kao boansko zakonodavstvo i dobroinstvo, bi-
464
lo kao sila i nepravo; - ovo pravo jest pravo heroja na osnivanje

drava.
351.
Iz istog se odreenja dogaa da civilizirani narodi druge
narode koji za njima zaostaju u supstancijalnom momentu dra
ve (stoarski lovake narode, zemljoradniki oba itd.) smatraju
za barbare i da s njima postupaju kao s barbarima, sa svijeu
nejednakom pravu, a njihovu samostalnost smatraju neim for
malnim.
Otuda u ratovima i sporovima koji proizlaze u tak
vim odnosima moment da su to borbe priznanja u pogledu
jednog odreenog sadraja sainjava oznaku koja im daje
znaenje za svjetsku povijest.
OBIAJNOST
465
Drugi je princip znanje tog supstancijalnog duha, tako da

je on pozitivni sadraj i ispunjenje i bitak - za sebe, kao ivi nje
gov oblik lijepi obiajnosni individualitet.
Trei je produbljivanje u sebe znajueg bitka - za - sebe
do apstraktne openitosti i time do beskonane suprotnosti
spram objektiviteta koji je, na taj nain, isto tako naputen od
duha.
Princip etvrtog oblikovanja jest preobraanje ove suprot
nosti duha da u svojoj unutranjosti primi svoju istinu i konkret
nu bit, pa da u objektivitetu bude kod kue i izmiren, a budui
da je taj duh, koji se vratio k svom prvom supstancijalitetu, iz
beskonane suprotnosti vraeni duh, on treba da proizvodi i zna
tu svoju istinu kao misao i svijet zakonite zbiljnosti.
354.
Prema ta etiri principa etiri su svjetska historijska car
stva: 1. orijentalno, 2. grko, 3. rimsko, 4. germansko.
352.
Konkretne ideje, duhovi naroda, imaju svoju istinu i odre
enje u konkretnoj ideji kako je ona apsolutna openitost - u
svjetskom duhu, oko ijeg prijestolja stoje kao izvritelji njegova
ozbiljavanja, kao svjedoci i ukrasi njegove velianstvenosti. Bu
dui da je on kao duh samo kretanje svoje djelatnosti, za sebe
treba apsolutno da zna i da time svoju svijest treba da oslobodi
od oblika prirodne neposrednosti i da doe k samome sebi, zato
ima etiri principa oblikovanja te samosvijesti u toku njenog os
lobaanja - etiri svjetskohistorijska carstva.
353.
U prvome kao neposrednom oitovanju princip mu je lik
supstancijalnog duha kao identitet, a lik u kojemu pojedinanost ostaje uronjena u svoju bit i za sebe neopravdana.
355.
1. Orijentalno carstvo
Prvo je carstvo nazor svijetu koji polazi od patrijarhalne
prirodne cjeline, koji je neizdiferenciran, supstancijalan, u koje
mu je svjetovno upravljanje teokracija, vladalac takoer veliki
sveenik ili bog, dravni ustav i zakonodavstvo ujedno religija,
kao to su i religiozne i moralne zapovijedi, ili, tavie, navike
isto tako dravni i pravni zakoni. U sjaju ove cjeline bespravno
propada individualna linost, spoljanja je priroda neposredno
boanska ili neki ukras boga, a povijest zbiljnosti poezija. Razli
ke koje se razvijaju u razline strane obiaja, upravljanja i dra
ve postaju, namjesto zakona, kraj jednostavnog obiaja, ne
zgrapne opirne, praznovjerne ceremonije - sluajnosti osobne
vlasti i proizvoljnog vladanja, a ralanjivanje u stalee - pri
rodna postojanost kasta. Orijentalna je drava stoga iva samo
u svom kretanju, koje - jer u njoj samoj nije nita stalno, a to je
466
OBIAJNOST
postojano, okamenjeno je - ide prema napolje i postaje elemen

tarnim bijesom i pustoenjem; unutarnji je mir privatni ivot i
utapanje u slabost i iznemoglost.
Moment jo supstancijalne, prirodne duhovnosti u
stvaranju drave, koji je kao oblik u povijesti svake drave
apsolutno polazite, istaknut je i pokazan povijesno kod
posebnih drava, a ujedno s dubokim smislom i uenou
u spisu: O propasti prirodnih drava, Berlin, 18, 12. (od
g. dr Stuhra) pa je time utrt put umnom promatranju povi
jesti ustava i povijesti uope. Princip subjektiviteta i sa
mosvjesne slobode tamo je pokazan i u germanskoj naciji,
pa ipak, time to rasprava ide samo do propasti prirodnih
drava, taj se princip samo i vodi dotle gdje se on dijelom
pojavljuje kao nemirna pokretljivost, ljudska proizvoljnost
i propadanje, a dijelom u svom posebnom liku kao ud,
pa se nije razvio do objektiviteta samosvjesnog supstancijaliteta, do organske zakonitosti.
467
357.
3. Rimsko carstvo
U ovom carstvu dovrava se razlikovanje do beskonanog
raskida obiajnosnog ivota u ekstreme osobne privatne samos
vijesti i apstraktne openitosti. Suprotstavljanje, poevi od supstancijalnog nazora aristokracije protiv principa slobodne li
nosti u demokratskom obliku, razvija se prema onoj strani do
praznovjerstva i do utvrivanja hladne gramljive vlasti, a pre
ma ovoj strani do pokvarenosti svjetine, pa se raspadanje cjeli
ne zavrava u opoj nesrei i smrti obiajnosnog ivota, u emu
individualiteti naroda umiru u jedinstvu nekog Panteona, svi
pojedinci sniavaju se na privatne osobe i na jednake, s formal
nim pravom koje time dri na okupu samo apstraktna proizvolj
nost to sebe goni u udovinost.
358.
4. Germansko carstvo
356.
2. Grko carstvo
Ovo carstvo ima ono supstancijalno jedinstvo konanoga i
beskonanoga, ali samo kao misteriozni, u tamno sjeanje, u
spilje i slike tradicije potisnut osnov, koji je iz duha to sebe raz
likuje proizveden u individualnu duhovnost i u prirodno svjetlo
znanja, te umjeren i preobraen u ljepotu i slobodu i vedru obiajnost. Time se u ovom odreenju otvara sebi princip osobnog
individualiteta, vie ne kao u sebi samome zaokupljen, nego
sadran u svom idealnom jedinstvu; - djelomice se, stoga, ras
pada cjelina u krug posebnih narodnih duhova, s jedne strane,
posljednja voljna odluka nije jo stavljena u subjektivitet samos
vijesti, koja bitkuje za sebe, nego u usku mo, koja je via i iz
van nje (usporedi 279, primjedba), a s druge strane posebnost
koja pripada potrebi jo nije prihvaena u slobodu, nego je is
kljuena u ropstvo.
Iz tog gubitka sebe samoga i svog svijeta, te njegove bes

krajne boli, za to se smatralo da je spreman narod izraelski, u
sebe potisnuti duh shvaa u ekstremu svog apsolutnog negativiteta, prekretnici koja bitkuje po sebi i za sebe, beskonani pozitivitetove svoje unutranjosti, princip jedinstva boanske i ljud
ske prirode, pomirenje objektivne istine i slobode, koje su se po
javile unutar samosvijesti i subjektiviteta, pa se prenosi na nor
dijski pricnip germanskih naroda da on izvri to pomirenje.
359.
Unutranjost principa, kao jo apstraktno izmirenje i raz
rjeenje svake suprotnosti, unutranjost, koja egzistira u osjea
ju kao vjera, ljubav i nada, razvija svoj sadraj da ga uzdigne do
zbiljnosti i samosvjesne umnosti, do svjetovnog carstva koje po
lazi od udi, vjernosti i zajednice slobodnih, te koje je u ovom
.30
468
svom subjektivitetu isto tako carstvo za sebe bitkujue grube

proizvoljnosti i barbarstva obiaja - nasuprot nekom onostranom svijetu, nekom intelektualnom carstvu, iji je sadraj, sva
kako, ona istina njegova duha, ali kao jo nepomiljena obavlje
na je u barbarstvo predstava, pa se, kao duhovna mo nad zbil
jskom udi, odnosi spram nje kao neslobodna strana sila.
360.
Dok ono duhovno - u tekoj borbi tih carstava koja su u
razlici to je ovdje dobila svoju apsolutnu suprotnost, a ujedno
se korijene u jednom jedinstvu - egzistenciju svog neba, u zbilj
nosti i predstavi, degradira na zemaljsku ovostvarnost i na obi
nu svjetovnost, dok ono svjetovno, naprotiv, svoj apstraktni bitak-za-sebe uzdie do misli i principa umnog bitka i znanja, do
umnosti prava i zakona, dotle se po sebi suprotnost izgubila u
lik bez sri. Sadanjost je odbacila svoje barbarstvo i nepravnu
proizvoljnost, a istina svoju onostranost, tako da je istinsko po
mirenje postalo objektivno, koje dravu razvija u sliku i u zbilj
nost uma u kojoj samosvijest nalazi zbiljnost svog supstancijalnog znanja i htijenja u organskom razvoju, kao to u religiji na
lazi osjeaj i predstavu te svoje istine kao idealne bitnosti, ali u
znanosti slobodnu, shvaenu spoznaju te istine kao jedne te iste
u svojim manifestacijama koje se nadopunjavaju, u dravi, pri
rodi i idealnom svijetu.
POSEBNI LIST ZA FILOZOFIJU PRAVA

(Harvard-Univ. bibl, USA)
a) to je pravo, znati, to - zakoni
) Znak. su stari, ilavi - malo se tko ovjekovjeio time to zako
nodavci njihova naroda Granitno postolje, crte ivota naroda - Oni jesu, i nitko ne
zna otkada - boanski autoritet - dani ) Kasnije pitanje, to je po sebi pravo [?]
Studirati a) teorijski - tj. u miljenju Umno pravo - tj. miljenje i u sebi nuno - ovo na polju,
u regiji miljenja - apsolutna svrha - to je svetije od prava
kr(alja) - Relativni zakoni gospodara Je li um(no) da kralj ro(enjem)
Pozitivno - to ljudi sami uviaju, pravo - i da to oni ho
e, pri tom da je njihova volja - Histor. - Duh istjerati
instinktivno, krtica Prirodno pravo spram drutva i drave - tj. pojam ne do
pire tako daleko; iz spoljanjega; Priroda pojedinana volja.
umjet. - proizvoljnost - potuje ljude boanski.
Zakoni a) jesu misli
) priroda vlada ivotom ljudi.
) Sloboda - spram njih - Plat, stvar - Ind. - nt. spram
svog roda / Pozit., Mogunost, Jedan um, Jedno pravo - kako?
suprotnost - treba da bude, odnos volje
/ Filoz(of) danas spram svakog autoriteta - Ne kao filo
zofija prirode zasfnivaj to to jest - egzistira
samo volja po sebi Dijete, crnac, Indijac
teorijski interes, nego
praktiki
djelomice izmiriti sa
sadanjou, djelomice
prosuditi -
b/ teorij. Jedan zakon [?]

Sumnja u bitak zakona.
Upravo mnogovrsno
) Bitak odakle onaj njegova duha iz
njegova duha
) samovolja:
DODATAK
471
nja navikla da joj se okree, i sa blagou za koju barem radi

svrhe i elje prilikom pisanja, smijem vjerovati da je mogu
zahtijevati radi nepotpunosti izvedbe. Vaoj Preuzvienosti
ukazujem duboko potovanje kojim ima ast da budem...
Dodatak
2. HEGEL HARDENBERGU
Sredinom oktobra 1820
I. HEGEL ALTENSTEINU
10. oktobra 1820.
(Skica)'
S doputenjem Vae Preuzvienosti pokorno Vam pod
nosim priloeni primjer[ak] jednog spisa {Grundlinien der
Philosophie des Rechts] kojeg sam upravo izdao... Njegovo
pojavljivanje ima bit[no] odreenje u upotrebi za moja
slub[ena] predavanja koja drim na ovd[anjem] univerzite
tu] ovom dijelu filoz[ofije]... ovaj spis Vaoj Preuzvienosti
ne treba prije svega samo prezentirati, nego najusrdnije e
lim da ga Vaa Vis[ost] smatra dokazom moje slubene dje
latnosti i pokuajem da se ono to je izloeno vrati spoz
navanju] pojma, i da ga izvoli najnaklonije primiti. Otisak
ovog spisa sa sobom ujedno nosi i to da ja na ovaj nain
pruam izvjetaj opsegu onih naela koja izlaem sto[jeem] predmetu, - polaganje rauna Vaoj Preuzvie
nosti, koje ja u istinskoj slobodi filozofiranja, koja u
kralj[evskim] pokrajinama i pod visokim Vodstvom Vae
Preuzvienosti uiva jednu veoma pravednu zatitu i [jednu
veoma] zadivljujuu potporu, ja kao jav[no] izabrani uitelj
na kra[ljevskom] univerzitetu, smatram svojom dunou.
Neka Vaa Preuzvienost na moje ukazivanje gleda sa
onom blagonaklonou na koju su ova znanstvena nastoja1
Briefe II, S. 237 f. - Karl Sigmund Franz Freiherr von Altenstein (17701840), od 1817 pruski ministar za kulturu, nastavu i medicinarstvo, pozvao je
Hegela 1818 na Berlinski univerzitet u ijem osnivanju je on sudjelovao i pono
vo se zaloio za njega i njegovu filozofiju.
(Skica)2
ast mi je da Vaoj kneevskoj Svjetlosti pokorno mo
gu uruiti jedan primjerak udbenika prirodnom pravu i
znanosti dravi - i pod naslovom Filozofija prava kojeg
sam dao u tampu.
Predstaviti Vaoj Svjetlosti jednu filozofsku raspravu i
to ovom predmetu, za mene bi najprije moglo izgledati
kao neskromnost i mnjenje, da bi kao ono to svoje nepos
redno odreenje ima samo za kolu, moglo biti dostojno po
gleda Vae Svjetlosti; ali ujedno sam se morao sjetiti najire
blagonaklone brige Vae Svjetlosti koju uivaju sva znan
stvena nastojanja bez obzira na predmet. Znao sam da u pri
kazivanju jednog predmeta, kojemu mi moja slubena
obaveza nalae da govorim, glavna svrha jest znanstvena ob
rada i teorijska forma, - da moje znanstveno nastojanje ide
dotle da od filozofije odvoji ono to ovo ime krivo uzurpira,
i tavie, da dokae saglasnost filozofije sa onim naelima
koja priroda drave uope potrebuje, ali najneposrednije,
saglasnost sa onim to je pod njegovom [Njegovog kraljev
skog visoanstva] presvijetlom vladavinom i pod mudrim
vodstvom Vae Svjetlosti Pruska drava, zbog ega mi sa
mom, .upravo mora injti posebno zadovoljstvo da joj pripa
dam, imala sreu da dijelom dobije, a dijelom jo treba da
dobije.
2
Briefe II s. 241. - Karl August Frst von Hardenberg (1750-1822), prus
ki ministar i dravni kancelar.
472
DODATAK
Moja rasprava prema tome treba da bude jedan poku

aj da ono ta u jednoj tako velikoj djelatnosti pred nama le
i i ije plodove uivamo, poimajui shvatimo u njegovim
glavnim crtama. Vjerujem da ne pretpostavljam suvie kad
smatram da filozofija drei se u poloaju ovog njenog ose
bujnog posla, time takoer opravdava zatitu i blagonaklo
nost koja joj u dio pada od drave, i da bi ona u svom, pre
mda ogranienom, krugu djelovanja koji see do onog unu
tarnjeg ovjeka, mogla postati neposrednim unapreenjem
blagorodnih namjera vlasti.
Pri ovoj pomisli vjerujem da u se moi ispriati urue
njem jednog spisa koji se odnosi na predmet u kojem genij i
bogati ivot Vae Svjetlosti ima svoj najhitniji element, Va
oj Visosti iskazati moje najdublje potovanje i Vau Svjet
lost smjeti zamoliti da Vaom blagonaklonou nae mjesto
u biblioteci Vae Svjetlosti.
Vaoj Svjetlosti najponizniji
G.W.F. Hegel
redovni profesor filozofije
na ovd. Kralj, univerz.
3. ALTENSTEIN HEGELU
24. august 1821
473
DODATAK
4. HEGEL ALTENSTEINU
3. jula 1922.
(Izvod)4
[...] Daljnji razvitak mojih vanjskih odnosa ja sam sa istim
bezuslovnim povjerenjem, kojim sam slijedio asni poziv Vae
Ekselencije u Kraljevsku dravnu slubu, s punim potovanjem
prepustio Vaoj mudroj ocjeni. Pri opsenosti poziva, kojeg sam
spoznao kao poziv moga ivota, jedva da mogu misliti na neko
njegovo drugo proirenje nego to je ono koje se samo od sebe
prikljuuje na dovrenje mojih zapoetih znanstvenih djela, i da
mojim znanstvenim nastojanjima dam jednu iru djelotvornost i
da ih usmjerim na iru publiku. Za ovaj rad za iji je sretni is
hod posebno potrebna sloboda i vedrina duha, ne moram se po
sebno plaiti, niti ubudue biti pomuen ili ometen brigama
vanjske vrste, nakon to me je Vaa Ekselencija Vaim milosti
vim obeanjima u ovom pogledu potpuno umirila i pribavila
mnogostruke nedvosmislene dokaze uvjeravanja koje me ohrab
ruje da eventualne zebnje najviih dravnih vlasti pred filozofi
jom, koje lako mogu biti podstaknute naopakim nastojanjima u
njoj, mojoj javnoj djelatnosti kao uitelja nisu samo ostale stra
ne nego da takoer, na mom djelu nisam radio bez priznanja i
uspjeha, koje studentskoj omladini pomae da doe do isprav
nih pojmova a mene ini dostojnim povjerenja Vae Ekselencije
i Kraljevskih vlasti[...]
(fragment)3
... Budui da u ovom djelu kao i u Vaim predavanji
ma, sa ozbiljnou koja prilii znanosti dospjevate do toga
da se shvati ono suvremeno i zbiljsko i da se pojmi ono um
no u prirodi i povijesti, Vi, kako mi se ini, filozofiji dajete
jedini pravi poloaj prema zbiljnosti, a tako e Vam najsi
gurnije uspjeti da Vae sluaoce sauvate od pogubnog
mnjenja koje ono postojee zapostavlja a da ga nije spozna
lo, a posebno u odnosu na dravu uiva u samovoljnom po
stavljanju besadrajnih ideala...
3
Karl Rosenkranz, Hegels Leben, Berlin 1844, str. 337.
4
Briefe II, str. 317. - Hegel je 6. juna 1822. od Altensteina traio pobo
ljanje svojih primanja a 25. juna od njega dobio obeanje za izvanrednu na
gradu od 600 talira, na emu mu se on u ovom pismu zahvaljuje.
DODATAK
474
5. HEGELOVA REAKCIJA NA NAPAD HALEKIH

ALLGEMEINEN LITERA TURZEITUNG
(1822) 5
a. Hegelov ekscerpt
Allgemeine Literaturzeitung, februar 1822, Nr. 40, str. 316
i 17. - Nae prikaze zakljuujemo dvjema napomenama (prvo,
predavanje vrlo dosadno) - drugo, autor sebi dozvoljava (Pred
govor, str. XI [ovdje str. 12] jaku zajedljivost protiv gospodina Friesa,kojeg naziva vojskovoom plitkosti i za dokaz navodi mjes
to jednog govora: 'U narodu u kojemu bi vladao pravi zajedni
ki duh, svakom bi radu oko javnih poslova dolazio ivot odozdo
iz naroda, iva bi se drutva, nerazdvojivo povezana svetim lan
cem prijateljstva, posvetila svakom pojedinanom djelu narod
nog obrazovanja i narodske slube.' - Mi dodajemo da jedno
tumaenje koje ide prema onom to je loe moe ove rijei nai
kao sumnjive, pa ipak one doputaju i jedno bezazleno tumae
nje s kojim se sloio sam autor ako drugaije stoji prema svojim
gore navedenim rijeima javnom mnjenju, str. 323 [ovdje 317
i dalje]. Nije li to u zdravom razumu pravi duh zajednice? Pa za
to namjerno birati loe tumaenje i sumnjiiti rijei ? Gospodin
Fries, koliko znamo, nema sree, a ponaanje autora prema nje
mu lii na porugu i namjerno poniavanje jednog bez daljnjeg
smjernog ovjeka. Jedno takvo ponaanje nije plemenito a re
cenzent ipak eli preutati prava imena i njihov izbor prepustiti
itaocima. - javnom mnjenju, kako god da je ono znaajno,
ne moe se tvrditi: ono sadri ... ljudskog razuma, str. 232 [is
to]. Ne moe li javno mnjenje promaiti i nije li esto grijeilo?
Ovo priznaje sam autor Ariostovom i Goetheovom izrekom, ali
kako da se istinski zdravo javno mnjenje uvijek razlikuje od bo
lesnog ili uope postoji, to se rjeava vrlo nedostatno, str. 324
[ovdje, isto].
* U februaru 1822. haleke Allgemeine Literaturzeitung su donijele jednu
recenziju Filozofije prava, iji je kraj Hegel ekcerpirao. Ekscerpt kojeg je Ro
senkranz djelimino ponovo naveo sauvan je (Harvardska biblioteka) a izdao
ga je Hoffmeister (Berliner Schriften, str. 750 i dalje) (a). Hegelovom demaru
kod Altensteina i njegovoj reakciji izvjetava Rosenkranz u Hegels Leben, str.
336 i dalje, (b).
DODATAK
475
b. Rosenkranzov izvjetaj
Budui da Hegel u svojoj objektivnom raspoloenju zaista

nije mislio na lino poniavanje, on je bio posve izvan sebe. Pre
pisao je zakljuak recenzije i u svom neraspoloenju je iao tako
daleko da je u jednom opirnom pismu6 od ministarstva za na
stavu traio zatitu od ove, kako je to nazvao, denuncijacije. Bio
je tako slab da smatra odvratnim da jedan pruski slubenik mo
e biti osumnjien na taj nain, u listu kojeg potpomae darelji
vost pruske vlade i koji se tampa u samoj Pruskoj. On je jamio
da ni najmanje nije mislio na Friesa kao privatnog ovjeka nego
samo na njegova pogubna naela. tavie, on je u onoj kritici
stranke koja je vjerovala da je privilegirana i koja je navikla da
vodi glavnu rije, htio ministarstvu dati primjer kuda bi mogla
voditi isuvie velika sloboda tampe!
No, ministar Altenstein 24. augusta 1821. izjavio je Hegelu
u vezi sa njegovom Filozofijom prava: [...]7. Kada je Hegel na
pravio ovaj zahtjev, Altenstein je dodue bio dovoljno zabrinut
da redakciji halekih Literaturzeitung preporui stroiju cenzu
ru recenzija koje se primaju u novinu, pod prijetnjom opoziva
takvog priloenog ovlaenja u sluaju da se ne uzme u obzir.
Ali u vezi s tim, pisao je Altenstein Hegelu 26. jula, minis
tarstvo se moralo ograditi, poto potpuno priznaje ispravnost
Vaeg uvjerenja, da Vas, ukoliko elite traiti zadovoljtinu za
lini napad usmjeren protiv Vas u recenziji kojoj je rije, uputi
na sud ili da s obzirom na publiku napravite jedno objanje
nje.
6
7
To pismo nije sauvano

Slijedi gore navedeni fragment, Nr 3.
DODATAK
476
6. HEGELOV ODGOVOR NA RECENZIJU FILOZOFIJE

PRA VA KOJU JE NAPISAO GUSTAV HUGO
(april 1921)8
Prikaz moje knjige Grundriss der Rechtsphilosophie u
Gttingener Gelehrten Anzeigen, Nr 61 o.g. kojeg je potpisao
Hugo, sluajno sam uzeo u obzir i na znanje, posredstvom jed
nog prijatelja; ali poto se on ni na koji nain ne uputa u stvar
koja je obraena u ovoj knjizi, ta onda da priam sa takvim hti
jenjem i potpunim ne-znanjem koje se prepoznaje u ovoj recen
ziji? Ali i pored toga, kao to se izvjetava na strani 605, da ko
liko god se znanost ne stie spavajui, toliko malo se razumije
pozitivno pravo ve i radi toga to se kolegi sa juristikog fakul
teta eli nauditi, italac e sam bez upozorenja i prijekora sa
moje strane; znati ocijeniti mudrost primjedbe ili nedostojnosti
jedne insinuacije i jednog ogovarakog soja; pa i gospodin Hu
go jo uvijek misli da je sposoban da za tu insinuaciju nae od
govarajuu kvalifikaciju (a u tome se moe prepoznati neto po
zersko). Gospodin Hugo je ipak u najmanju ruku poznat kao
pozitivno-pravni uenjak i historiar; - s njegovom Filozofijom
prava, kae on doslovno u recenziji, on kod filozofa prolazi ravo; - navodi u ovom prikazu iz mog spisa zato za sebe moraju
imati pretpostavku da su uinjeni tano i savjesno, kako to prili
i jednom historiaru i pravniku, tavie, ne samo njemu nego
ovjeku od prava i obiaja i obrazovanom ovjeku; budui da
se oni ne odnose ni na kakve filozofske predmete, onda bi za is
pravno shvatanje bilo potrebno samo uobiajeno obrazovanje
razuma, nikakvo filozofsko, koje gospodin Hugo nigdje ne po
kazuje. Gospodin Hugo mi prebacuje da se sprdam sa njego
vom Teorijom prava, prepisivanjem mjesta u kojima sam sam
samo drugim pismom oznaio ono to je neprilino; Gospodin
Hugo time priznaje da sam ih ja tano izdvojio. Ali ja mu ujed" Gustav Hugo, profesor rimskog prava u Gttingenu, 16. aprila 1921. go
dine je u Gttingeaschen Gelehrten Anzeigen, 61. svezak, str. 601-607, objavio
zajedljivu recenziju Hegelovog djela u kojemu je i sam bio napadnut (upor. pa
ragraf 3). Hegel je odgovorio jednim objanjenjem koje se pojavilo u maju 1821
i halekim Allgemeinen Literaturzeitung, Nr. 122, pod naslovom Mjeoviti pri
kazi. - Hugova recenzija sa Hegelovim odgovorom, ponovo je postala pristu
pana zahvaljujui Hansu Henningu Ritteru: Hegel - Studien, Bd 5, Bonn 1969,
i dalje.
DODATAK
477
no dajem da razmisli tome na ta on uope pristaje ako pri

hvata da se doslovnim prepisom onoga to on kae (vidi pre
thodno) to izvrgava sprdnji. Ali, nadalje, on bi mi posve utedio
trud oko ovog odgovora da je izvolio da u onom ta mu za nje
gov prikaz iz moje knjige izgleda vrijedno panje, da sam prepi
e mjesta a mene pusti da govorim onom to sam rekao. Tako
ne bih bio potaknut da meu itaocima Gttingener Gelehrten
Anzeigen vidim one koji moda po sebi i za sebe od jednog pro
fesora filozofije inae ne oekuju izopaenosti i neukusnosti, a
koji bi se mogli uditi da ja, prema uvjeravanju gospodina Hugo-a, u svom spisu tvrdim da nedosljednost i budalatinu rim
skih pravnika treba smatrati jednom od njihovih najveih vrli
na, - da ja vjerujem da onaj ko se divi rimskim pravnicima,
taj smatra da je rimsko pravo zadovoljilo najvie zahtjeve uma,
- da ja mojim filozofskim protivnicima pripisujem krivicu zlo
upotrebe stava: onaj ko vjeruje da ini pravo, ini (u savjesti)
pravo (u parentezu pomaknutu savjest, italac e i bez toga
prepoznati kao zaslugu za stav koja pripada gospodinu Hugu);
- kako stvar inae stoji sa savjeu koja je stavljena u parentezu,
tome je, uostalom, gospodin Hugo mogao nai poneko razja
njenje u mom spisu, - da sam Ciceronu uzeo za zlo njegov prije
ki pogled na filozofe - da se itaoci uvjere da bez obzira na au
toritet gospodina Huga, takvo to nee nai u mojoj knjizi.
Berlin, aprila 1921.
Hegel
NAPOMENA NJEMAKE REDAKCIJE UZ 7. SVEZAK

1. U usmenom dodatku uz 408 Enciklopedije (koji vjerovatno potjee iz jednog predavanja iz 1825 ili 1828) u vezi sa na
predovanjem od onog apstraktnog ka onom konkretnom u Filo
zofiji duha, Hegel upuuje na odgovarajui metod u Filozofiji
prava. Ovaj pasa (svezak 10, str. 170 i dalje) moe da vai kao
rezime razvojnog toka kojeg Hegel slijedi u Osnovnim crtama
Filozofije prava i zato ga ovdje navodimo:
DODATAK
476
6. HEGELOV ODGOVOR NA RECENZIJU FILOZOFIJE

PRA VA KOJU JE NAPISAO GUSTAV HUGO
(april 1921)8
Prikaz moje knjige Grundriss der Rechtsphilosophie u
Gttingener Gelehrten Anzeigen, Nr 61 o.g. kojeg je potpisao
Hugo, sluajno sam uzeo u obzir i na znanje, posredstvom jed
nog prijatelja; ali poto se on ni na koji nain ne uputa u stvar
koja je obraena u ovoj knjizi, ta onda da priam sa takvim hti
jenjem i potpunim ne-znanjem koje se prepoznaje u ovoj recen
ziji? Ali i pored toga, kao to se izvjetava na strani 605, da ko
liko god se znanost ne stie spavajui, toliko malo se razumije
pozitivno pravo ve i radi toga to se kolegi sa juristikog fakul
teta eli nauditi, italac e sam bez upozorenja i prijekora sa
moje strane; znati ocijeniti mudrost primjedbe ili nedostojnosti
jedne insinuacije i jednog ogovarakog soja; pa i gospodin Hu
go jo uvijek misli da je sposoban da za tu insinuaciju nae od
govarajuu kvalifikaciju (a u tome se moe prepoznati neto po
zersko). Gospodin Hugo je ipak u najmanju ruku poznat kao
pozitivno-pravni uenjak i historiar; - s njegovom Filozofijom
prava, kae on doslovno u recenziji, on kod filozofa prolazi ravo; - navodi u ovom prikazu iz mog spisa zato za sebe moraju
imati pretpostavku da su uinjeni tano i savjesno, kako to prili
i jednom historiaru i pravniku, tavie, ne samo njemu nego
ovjeku od prava i obiaja i obrazovanom ovjeku; budui da
se oni ne odnose ni na kakve filozofske predmete, onda bi za is
pravno shvatanje bilo potrebno samo uobiajeno obrazovanje
razuma, nikakvo filozofsko, koje gospodin Hugo nigdje ne po
kazuje. Gospodin Hugo mi prebacuje da se sprdam sa njego
vom Teorijom prava, prepisivanjem mjesta u kojima sam sam
samo drugim pismom oznaio ono to je neprilino; Gospodin
Hugo time priznaje da sam ih ja tano izdvojio. Ali ja mu ujed" Gustav Hugo, profesor rimskog prava u Gttingenu, 16. aprila 1921. go
dine je u Gttingeaschen Gelehrten Anzeigen, 61. svezak, str. 601-607, objavio
zajedljivu recenziju Hegelovog djela u kojemu je i sam bio napadnut (upor. pa
ragraf 3). Hegel je odgovorio jednim objanjenjem koje se pojavilo u maju 1821
i halekim Allgemeinen Literaturzeitung, Nr. 122, pod naslovom Mjeoviti pri
kazi. - Hugova recenzija sa Hegelovim odgovorom, ponovo je postala pristu
pana zahvaljujui Hansu Henningu Ritteru: Hegel - Studien, Bd 5, Bonn 1969,
i dalje.
DODATAK
477
no dajem da razmisli tome na ta on uope pristaje ako pri

hvata da se doslovnim prepisom onoga to on kae (vidi pre
thodno) to izvrgava sprdnji. Ali, nadalje, on bi mi posve utedio
trud oko ovog odgovora da je izvolio da u onom ta mu za nje
gov prikaz iz moje knjige izgleda vrijedno panje, da sam prepi
e mjesta a mene pusti da govorim onom to sam rekao. Tako
ne bih bio potaknut da meu itaocima Gttingener Gelehrten
Anzeigen vidim one koji moda po sebi i za sebe od jednog pro
fesora filozofije inae ne oekuju izopaenosti i neukusnosti, a
koji bi se mogli uditi da ja, prema uvjeravanju gospodina Hugo-a, u svom spisu tvrdim da nedosljednost i budalatinu rim
skih pravnika treba smatrati jednom od njihovih najveih vrli
na, - da ja vjerujem da onaj ko se divi rimskim pravnicima,
taj smatra da je rimsko pravo zadovoljilo najvie zahtjeve uma,
- da ja mojim filozofskim protivnicima pripisujem krivicu zlo
upotrebe stava: onaj ko vjeruje da ini pravo, ini (u savjesti)
pravo (u parentezu pomaknutu savjest, italac e i bez toga
prepoznati kao zaslugu za stav koja pripada gospodinu Hugu);
- kako stvar inae stoji sa savjeu koja je stavljena u parentezu,
tome je, uostalom, gospodin Hugo mogao nai poneko razja
njenje u mom spisu, - da sam Ciceronu uzeo za zlo njegov prije
ki pogled na filozofe - da se itaoci uvjere da bez obzira na au
toritet gospodina Huga, takvo to nee nai u mojoj knjizi.
Berlin, aprila 1921.
Hegel
NAPOMENA NJEMAKE REDAKCIJE UZ 7. SVEZAK

1. U usmenom dodatku uz 408 Enciklopedije (koji vjerovatno potjee iz jednog predavanja iz 1825 ili 1828) u vezi sa na
predovanjem od onog apstraktnog ka onom konkretnom u Filo
zofiji duha, Hegel upuuje na odgovarajui metod u Filozofiji
prava. Ovaj pasa (svezak 10, str. 170 i dalje) moe da vai kao
rezime razvojnog toka kojeg Hegel slijedi u Osnovnim crtama
Filozofije prava i zato ga ovdje navodimo:
478
DODATAK
... Time to ovo napredovanje od neeg apstraktnog ka

onome to po mogunosti sadri isto ono konkretno, ipak nema
izgled jedne pojedinane i zato sumnjive pojave, moemo se sje
titi da se u filozofiji prava mora odvijati slino napredovanje. I
u ovoj znanosti mi poinjemo sa neim apstraktnim, naime, sa
pojmom volje, zatim napredujemo ka ozbiljenju jo apstraktne,
volje nastaje u jednom vanjskom postojanju, ka sferi formalnog
prava, potom prelazimo ka volji koja se iz vanjskog postojanja
reflektira u sebe, ka oblasti moraliteta, i napokon, kao tree, do
lazimo do obiajne volje koja oba ova apstraktna momenta uje
dinjuje u sebi i koja je zato konkretna. U sferi same obiajnosti,
tada ponovo poinjemo od neeg neposrednog, od prirodnog,
nerazvijenog oblika, kojeg obiajni duh ima u porodici, zatim
dolazimo do udvajanja obiajne supstancije koje nastaju u gra
anskom drutvu i napokon dospijevamo do jedinstva i istine
onih obiju jednostavnih formi obiajnog duha koje je prisutno u
dravi. - Iz ovog toka naeg posmatranja ipak ni najmanje ne
slijedi da mi obiajnost inimo neim to je vremenski kasnije
od prava i moraliteta, niti da bismo porodicu i graansko dru
tvo htjeli objasniti kao neto to u zbiljnosti prethodi dravi.
ta vie, mi znamo vrlo dobro da je obiajnost temelj prava i mo
raliteta, kao i da porodica i graansko drutvo sa svojim dobro
ureenim razlikama ve pretpostavljaju prisutnost drave. U fi
lozofskom razvitku onog obiajnog mi ipak ne moemo poeti
sa dravom budui da u njoj ono sebe razvija do svoje najkonkretnije forme, a poetak je, naprotiv, na nuan nain neto ap
straktno. Iz ovog razloga i ono moralno mora se posmatrati pri
je onog obiajnog, premda se ono u izvjesnoj mjeri na ovom po
javljuje kao neka bolest...
2. Hegelove Osnovne crte filozofije prava koje na naslov
nom listu nose broj godine 1821, faktiki su se pojavile ve u ok
tobru 1820. u knjiari Nicolai u Berlinu. Drugi naslov - Prirod
no pravo i znanost dravi u nacrtu. Za upotrebu za svoja pred
avanja - oznaava svrhu djela: ono je kao i Enciklopedija, tre
balo da slui kao knjiga za predavanja koja u predavanju
treba da svoje nuno objanjenje dobije u usmenom predava
nju (predgovor za Enciklopediju, 1927). Predavanja bi prema
prilici bila paragrafi ali ne i primjedbe koje su im prikljuene
DODATAK
479
,(na tampanoj strani obiljeeno uvuenim dijelom teksta), koje

su u Filozofiji prava ponekad postale iroki ekskursi.
Ve u svom prvom berlinskom semestru (zima 1818/19)
Hegel je pored predavanja iz Enciklopedije drao kolegij
prirodnom pravu i znanosti dravi, kojeg je ponovio u narednom semestru, ovoga puta sa dodatkom ili filozofija prava. Slijedila su tri predavanja (uvijek u zimskom semestru koji
je trajao od oktobra do marta i uvijek pet sati u sedmici):
1821/22. Prirodno pravo i znanost dravi ili filozofija prava
po udbeniku; 1822/23. Prirodno i dravno pravo ili filozofi
ja prava po udbeniku; 1824/25. Prirodno i dravno pravo.
Od 1925/26. Hegel nije vie sam itao filozofiji prava nego je
predavanja prepustio svom ueniku Eduardu Gansu, koji je na
stojao Hegelovo uenje uiniti plodnim za pravnu znanost, ali
ga je uporeujui izlagao liberalno i iz njegovih (Hegelovih)
principa izvlaio zakljuke u pogledu na Poljsku i Belgiju, koji
se mogu smatrati revolucionarnim, kako je Hegelu prijavio
neko ija upozorenja on nije smio prepustiti vjetru (upor. A.
D. B., Bd. XI, str 271 i dalje, i Briefe, bd. III, str 472). Arnold
Ruge (Aus frherer Zeit, Bd. IV, Berlin 1867, str 431 i dalje) iz
vjetava da je Hegel jednog dana kao gost bio kod prestolonas
ljednika a ovaj mu je izjavio: Skandalozno je da nam prof.
Gans sve studente pravi republikancima. Vaa predavanja Va
oj filozofiji prava, gospodine profesore, posjeuju stotine stu
denata, a dovoljno je poznato da on Vaem prikazu daje potpu
no liberalnu, ak republikansku formu. Zato sami ne vodite ko
legij? Hegel se opravdao neznanjem i za slijedei semestar sta
vio u izgled svoje vlastito predavanje.
Kako god da je bilo: on je za zimu 1830/31. najavio pred
avanje filozofiji prava ali je odustao zbog slabosti svog ue
nika Micheleta. U slijedeem zimskom semestru (1831/32) on je
htio - moda opomenut sa visokog mjesta, kojemu se navala
studenata na Gansove kolegije uinila sumnjivom - odrati
predavanje ponovo sam. Zato je dolo do nesporazuma sa Gansom: ovaj je, kae Rosenkranz, {Hegels Leben, str 421) na og
lasnoj tabli Univerziteta oglasio svoj zimski kolegij, sa dodat
kom u kojemu je studentima prava preporuio kao vrlo korisna
Hegelova predavanja materiji koja se u njima nalazi. Ovome
se Hegel usprotivio kao-tutorstvu koje mu nipoto nije potreb
no. U jednoj karti upuenoj Gansu on je sa gnjevnom estinom
480
DODATAK
zahtijevao hitno povlaenje oglasa. Karta nosi datum 12. no

vembra 1831. i glasi:
Na avanturistiko sredstvo, kako to elim da nazovem,
na koje ste cijenjeni profesore spali, ime Vi pomenutu okolnost
konkurencije prenosite na studente, i doputate sebi da im pre
poruite moja predavanja, moglo mi se uiniti da sam odgovo
ran da sa svoje strane pravim javni oglas da bi kod kolega i stu
denata stvorio privid, koji me stavlja u glupo svjetlo, kao da za
takav Va oglas i rekomendaciju mojih predavanja poticaj da
jem ja, kako ste me Vi u Vaoj karti, iskrivljavanjem mojih izra
za, gotovo htjeli razumjeti. Nada da barem onaj ko me poznaje
takav postupak ne stavlja na moj raun, i briga da u Vam dati
priliku za nove nespretnosti, podstie me da svoje gledanje na
Va oglas objasnim ne jednim takvim nego samo ovim redovi
ma.
Va najodaniji Hegel
Dva dana kasnije - on je oigledno odrao samo dva ili tri

sata predavanja - Hegel je bio mrtav. Ali neposredno prije toga
on je razgovarao sa Gansom i pomirio se. (Upor. W. Dorow,
Denkschriften und Briefe zu Charakteristik der Welt und Lite
ratur, Bd. IV, Berlin 1840, str. 142 i dalje i Briefe, Bd III, str. 355
i dalje, 472.)
3. Eduard Gans je bio onaj ko je od Drutva prijatelja
preminulog bio ovlaten za izdavanje Filozofije prava unutar
Djela. Ona se pojavila 1833. kao VIII svezak (2. izdanje 1840).
Kao i u sluaju Enciklopedije Hegelov tekst se preko usmenih
dodataka na temelju biljeaka sa predavanja i na osnovu
vlastorunih Hegelovih biljeki uveao - zadaa koje se Gans
sasvim slobodno prihvatio: izabirajui, grabei, stilizirajui i si
gurno ne bez interesa. On u svome predgovoru dodue uvje
rava: Ono to je u dodacima sadrano dao je Hegel, a ja to u
sluaju potrebe mogu dokazati iz mojih izvora: nema niti jed
nog moga izvoenja niti iskrivljavanja navedenog. Ali on na-
DODATAK
481
stavlja: Samo stilski poredak, veze reenica a katkada isto tako

izbor rijei potiu od mene.
Izvori koji su bili osnovica njegovog rada bili su osim vlas
torunih Hegelovih biljeki uz 1 do 180 (vidi dolje), jedna
Hothova teka iz 1822/23. (neposredni zajedniki spis) i jedna
od Hauptmanna v. Griesheima iz 1824/25. (naknadna izrada).
Oba dodatka su sauvana i ekaju kritiku ediciju (koju je Hoffmeister bio najavio jo za 1956).
Lasson i Hoffmeister podvrgavaju Gansov rad na redakci
ji unitavajuoj kritici: nepotpuno ili proizvoljno izabrano,
dovodi u zabludu ili pogreno navedeno. Oba primjera ko
ja navodi Hoffmeister svakako su malo uvjerljiva: 1. U dodatku
za 187 (ovdje str. 223) itamo: Pod obrazovanim ljudima moe
mo najprije razumjeti takve koji mogu napraviti sve ta drugi i
ne. Kad za ovu oigledno nejasnu reenicu ne bi uinili odgo
vornim jednog od njemu tako sumnjivih editora Djela, onda
Hoffmeister sigurno ne bi bio zbunjen oko smislenog razjanje
nja... - Dodatak uz 176 (ovdje str. 309) poinje: Budui da brak
poiva samo na subjektivnom sluajnom osjeanju, onda on
moe biti razvrgnut... - jedno posve ne-Hegelovo shvatanje
braka, kako prekorijeva Hoffmeister. On bi trebao itati dalje.
On bi trebao biti prilino svjestan izvornog znaenja od weil
(solange als) koje je u Hegelovo vrijeme jo bilo uobiajeno.
Moe biti da je Gans ovdje redigirao liberalnije nego to je
Hegel nauavao, - isuvie liberalno svakako za Hoffmeistera
kojemu s jedne strane (ostaje) zagonetka kako je jedan Hege
lov lini uenik mogao dati da se tampaju takve reenice, ali s
druge strane i da su takve reenice ili dodaci ostali neosporeni preko jednog stoljea u pogledu apologije Hegela (Predgovor
za 4. izdanje Filozofije prava, 1955).
Nadalje, Lasson i Hoffmeister prigovaraju da je Gans
upotrijebio veoma malo iz Hegelovih vlastorunih biljeki u nje
govom prirunom primjerku. To su prema Gansu samo pojedi
ne rijei, koje su, tamo gdje sklop nije bio jasan, mogle biti pro
izvoljno protumaene ili pogreno oznaene. Ipak, u sluajevi
ma gdje su bile sigurno upotrijebljene, zgodno su posluile. Ovo
posljednje Hoffmeister osporava okolino. U vezi sa drugim on
primjeuje: svaki italac (ovih biljeki) ve e na prvi pogled
ustanoviti da one nikako ne sadre 'samo pojedine rijei'; a to
se tie mogunosti da ih se tumai proizvoljno ili da ih se po31 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
482
DODATAK
greno oznai, jedan neposredni Hegelov uenik zapravo bi bio

duan da iskljui ovu mogunost. (str X). Koliko ju je iskljuio
sam Hoffmeister, ilustrirano je jednim primjerom (vidi str
216. fusnota 1 uz dodatak za paragraf 147). Redakcija, rado pri
znaje da su ovdje poneko znaenje i poneki odnos ostali nejas
ni.
Priruni Hegelov primjerak je na sreu sauvan (u posjedu
Pruske Dravne biblioteke, Libr. impr. germ. c. not. oct. 126);
radi se prvoj polovini Filozofije prava (do 180), koja je pove
zana u karton. Jedna Hegelova biljeka olovkom na posljednjoj
strani upuuje knjigovesca da knjigu pregradi bijelim papirom i
da zavri do srijede, 24. oktobra prijepodne - misli se na 24.
oktobar 1821, iz ega se moe zakljuiti da je Hegel u torn se
mestru svoja predavanja filozofiji prava poeo 25. oktobra i
da je 1831. godine 24. oktobar padao u srijedu. Unoenja u pre
graeni primjerak su trostruke vrste: u jasnom latininom pis
mu zapisana poboljanja i proirenja teksta; zatim, dijelom u la
tinskom dijelu u njemakom pismu na praznim listovima napi
sane biljeke, posve razliite vrste i itljivosti, koje oito potjeu
iz zimskih semestara 1822/23. i 1824/25, kako pokazuju prigod
ni navodi datuma. Prireivanje ovih esto neuredno pisanih pri
mjedbi uz pojedine paragrafe, nije uvijek lako, jer se Hegel nije
bezuslovno drao misaonog toka paragrafa a naravno niti datog
slobodnog prostora. Postoji dodue direktno uspostavljanje ve
ze sa brojevima paragrafa a i podpodjela pomou (grkih ili la
tinskih) slova katkada slijedi tampani tekst, ali je u pravilu po
sve neovisna od toga.
U svakom sluaju imamo Hegelove primjedbe uz njegovu
Filozofiju prava, koje mogu vaiti kao medulan izmeu samog
teksta i usmenih razjanjenja, zahvaljujui Lassonovom i Hoffmeisterovom trudu oko deifriranja u relativno pouzdanoj for
mi. Lasson ih je prvi put publicirao u Hegel-Archiv Bd. II, sves
ka 2 (1914) i Bd. III, sveska 1/2 (1916), zatim kao svezak 124 b
Filozofske biblioteke (1930); Hoffmeister ih je donio u bitno
poboljanom obliku teksta u dodatku za svoje izdanje Filozofije
prava od 1955, (Filozofska biblioteka, svezak 124 a).
4. Ovo izdanje Filozofije prava donosi tekst 1820 (naslovni
list 1821) prvoga tiska koji se pojavio (A); jasne tamparske
greke su preutno popravljene, ostale korekture su izvrene pri-
DODATAK
483
mjereno opim editorskim principima. Dragocjenu pomo pri

tom su predstavljala Bollandova (1902), Lassonova (1911 i
1930) i Hoffmeisterova (1955) izdanja.
Gansovo izdanje (Werke Bd. VIII, 1833) koje doputa izravnavajue zahvate u Hegelov tekst i brie mnoge od uputa na
Fenomenologiju i Enciklopediju, moglo je posluiti kao predlo
ak samo za usmene dodatke (W). Ovi dodaci koje je Bolland
preuzeo od Gansa, Lasson uputio u Dodatak a Hoffmeister po
tpuno iskljuio, moraju, sve dok nisu objavljene biljeke Hotha
i Griesheima, vaiti kao neporeciva, premda problematina pro
irenja Hegelovog teksta.
Izmeu originalnog teksta i dodataka ukljuene su Hege
love vlastorune primjedbe uz paragrafe 1 do 180, sloene u pe
titu i obiljeene posebnim znakom (). Time se ovo izdanje raz
likuje od svih ostalih. Kao predloak je sluilo Hoffmeisterovo
izdanje iji je tekst pomou prigodnih proirenja u uglastim za
gradama i zahvatima u interpunkciju priblien glavnom cilju
ovog izdanja, jednom to je mogue itljivijem tekstu, - svakako
odustajanjem od pokuaja da se nejasna mjesta interpretiraju,
U nekim sluajevima problematian ostaje redoslijed biljeki i
njihovo prireivanje paragrafima (vidi gore), ali to je problema
tika koja se dobrim dijelom temelji u stvari i ovdje je svjesno is
taknuta, dok je zaobiena Lassonovim i Hoffmeisterovim po
stupkom da ove primjedbe tampaju jednu iza druge i da u pra
vilu navode samo strane originala pored kojih stoje primjedbe.
opim editorskim principima informira Pogovor redak
cije u 20. svesku. Ovdje samo par napomena:
- Ortografija i interpunkcija su sasvim normalizirani i
modernizirani;
- Manje izmjene (na primjer, korekture oiglednih tam
parskih greaka) izvrene su preutno, vanije su poka
zane u fusnotama;
- Citati su (koliko je to mogue) provjereni i (ukoliko je
nuno) korigirani; kod veih odstupanja (Hegel je vo
lio da citira slobodno) citati nisu popravljani nego je
jednostavno umjesto dvostrukih navodnika stavljeno
(>...<);
31*
484
DODATAK
- Dodaci redakcije, koji su prije svega zamiljeni kao po

mo u itanju, stoje u uglastim zagradama ([...]); pri
mjedbe redakcije nalaze se u fusnotama ispod crte;
upute na druge sveske ovog izdanja oznaene su streli
com ().
RJENIK NEKIH GLAVNIJIH TERMINA

Abischt = namjera
Anderssein = drugo-bitak
Anlage = sposobnost, sklonost
Ansich = posebitost
Ansichseiende bie po sebi
Ansichsein = bitak-po-sebi
Anundfrsichsein = bitak po sebi i
za sebe
aufheben = ukinuti (prevladati) (vidi Rije prevodioca
Aussereinander m jednovandrugost
Ausserlichmachen = ospoljavanje
usserung = ispoljavanje, izjava
Ausserlichkeit spoljanjost
Aussersichsein = bitak-izvan-sebe
Besonderung =
oposebljavanje,
specifikacija
Besitzergreifung = uzeti u posjed
Besitznahme = zaposjesti
Besonderheit = posebnost
Dasein = opstanak, tu-bitak
Ding an sich = stvar po sebi
Einessein = jedno-bitak
Einsicht = uvid
Entusserung = otuenje
Erbrecht = nasljedno pravo
Ergreifung = prisvajanje, zaposje
danje
Erscheinung = pojava
Formhaftigkeit = oblikovanost
Frsich = zasebitost
Frsichsein = bitak-za-sebe
Gegenstand = predmet
Gesetzgebung = zakonodavstvo
Gesetzsein = zakonitost
Gesetzgebende Gewalt =zakono
davna vlast
Gesetztsein =postavljenost
Gesetztwerden = postavljanje
Gesinnung = uvjerenje, raspoloe
nje
Gestalt = lik
Gestaltung = oblikovanje, oblije
Gewohnheitsrecht = obiajno pra
vo, pravo navike
Gewordenheit = postalost
Grund = temelj, osnov, razlog
Insichsein = bitak-u-sebi
Ichheit jastvo
Persnlichket = linost
Regierungsgewalt - upravna vlast
Sachlichkeit stvarnost
Schein sjaj, privid
Sein bitak
Seiende bie
Seiend bitkujui
486
Sein - Sollen m bitak treba da
(imperativ)
Selbst sopstvo, vlastitost
Selbstzweck samosvrha
sinnlich - osjetilan
Sitte = obiaj
Sittlichkeit obiajnost (vidi
Rije prev.)
sittlich = obiajnostan
Sollen treba da (imperativ)
Verusserung = pospoljavanje
Vernunft um
vernnftig = uman
Verstand razum

Verfasung ustav, ureenje
Verwirklichung ozbiljenje
verwirklichen - ozbiljiti
Vorsatz = naum, odluka
Vorstellung predstava
Werden bivanje, postajanje
Wesen bit. bie
Wesenheit = bitnost
Willkr = proizvoljnost
wirklich = zbiljski
das Wirkliche = zbiljsko
Wirklichkeit = zbiljnost
Wohl m dobrobit
Zwang m prisila
RIJE PREVODIOCA
Hegelov je jezik njemu i njegovoj stvari gotovo svagdje po
treban, pa tako i itaocu koji eli da upozna najdue putovanje to
do sada opstoji.
E. Bloch
Ovaj je prijevod izraen na temelju najnovijeg kritikog

Hoffmeisterova izdanja Hegelove Filozofije prava /Felix
Meiner Verlag, Hamburg, 1955/. Uza sve to to izdanje ima i niz
tamparskih greaka /tako npr. na str. 32, 45, 124, 218, 235.
itd./, kao i nekih drugih nedosljednosti, smatrali smo ipak da
upravo ovo izdanje - raeno na osnovu novijih ozbiljnih ispiti
vanja i korigiranja Hegelova teksta, koje je poduzeo izdava prije svega valja uzeti u obzir pri prevoenju. /Uz niz drugih
razloga to je valjalo uiniti i zbog Hegelovih vlastorunih margi
na, koje su ovdje kritiki preispitane i objavljene kao esto dra
gocjeni dodaci za razumijevanje teksta/. Kod biljeaka ispod
teksta, kao i samog prijevoda, esto smo se sluili i Glocknerovim /Stuttgart, 1938/ i Lassonovim /Leipzig, 1921/ izdanjem,
ali uza sva odstupanja od Hoffmeistera, ili navoenja biljeaka
iz ostalih izdanja, to smo uvijek i posebno oznaili. Johannes
Hoffmeister, na alost, nije doivio itavo izdanje Hegelove Fi
lozofije prava /zajedno s Dodacima/, pa vjerojatno zbog
njegove smrti nismo ni do danas dobili drugu knjigu, u kojoj
nam izdava obeava sasvim novu preradu dodataka koje su
Hegelovi uenici zapisali uz predavanja iz Filozofije prava. Kad
ta, druga knjiga izae iz tampe, otpoet e i njezino prevoenje
na na jezik.
U ovoj kratkoj napomeni neu se zadravati na svim, po
negdje gotovo nepremostivim, zaprekama pred kojim se naao
svaki onaj koji je htio da upozna i do konca razumije bilo koji
Hegelov tekst. Ipak bih elio naglasiti da su tekoe razumijeva-
488
RIJE PREVODIOCA
nja Hegelova jezika i stila, da su tekoe njegova naina pisanja

i izraavanja ujedno tekoe ulaenja u bit same njegove filozo
fije. Kad Hegelov jezik ponegdje kri uobiajena pravila pisane
rijei, on to ini prije svega stoga to eli iskazati neto to jo
nije izreeno, za to, dakle, nauka jeziku i nije iznala primje
rena pravila. Kako rije daje mislima njihov najdostojniji i najistinitiji opstanak /Enz., 462. dod./ - a misli su u sebi toliko
neizmjerno bogate, raznolike, antitetiki i stvaralaki suprot
stavljene, te nadreene uobiajenoj refleksiji i mnjenju - to je
kompleksna rije filozofova - esto povrnom itaocu potpuno
nerazumljiva - samo njihov najadekvatniji izraz, najduhovniji
opstanak duhovnoga /Fil. pr., 164/, najistinitiji opstanak.
Zato je, mislim, pogrean put negacija Hegela zbog njegova
nerazumljivog jezika i stila /to u posljednje vrijeme nije samo
argument upravljen protiv Hegela/, jer, kako je jednom du
hovito primijetio njemaki filozof Ernst Bloch, jo nikada nije
bilo potena mislioca koji bi umjetno, dakle namjerno, neto
uinio tekim. Hegel je, uostalom, i sam svojedobno pisao pro
tiv takvog jezikog nadmudrivanja i zamrenosti pseudofilozofskih pisaca to plitkosti daju privid dubokoumna govora. /Iz
pisma J. H. Voss./ Nije rije, dakle, izrazu, stilu i jeziku, koji
bi za sebe bio nepremostivo teak i koji bi zahtijevao poseban
dugotrajni i strpljiv studij, rije je, prije svega, filozofiji samoj,
iji duboki unutarnji smisao ne moe uvijek otkriti italac koji
nije naviknut na Hegelov nain miljenja.
Posebnu pak tekou ini provoenje te misli u na jeziki
izraz. Pa ipak, ne bih htio preuveliavati i zamravati probleme
tamo gdje oni objektivno i nisu moda potpuno nerjeivi. Hege
lova Filozofija prava pripada ipak u relativno ne tako teko
prevodive filozofove spise* Uza sve to, potrebno je istai kako
sam u toku prevoenja nailazio na probleme specifine za He
gelova djela, koje sam vrlo teko mogao rijeiti naom filozof
skom terminologijom i naim uobiajenim nainom izraavanja,
te, prije svega, nainom miljenja. Zato je jezik i ostao ponegdje
nedotjeran, grub, izvan naih normi i lingvistikih zahtje
va, a misao se ini kompleksnom do konfuznosti i neshvatljivos* Naglaavam relativno, jer su, npr., predavanja iz Estetike, Filozofi
je povijesti i Povijesti filozofije nesumnjivo lake pisana djela, a tea je, po
mom miljenju, djelomice npr. Fenomenologija duha, te samo u izvjesnom
smislu i u nekim poglavljima i Znanost logike.
RIJE PREVODIOCA
489
ti. Nastojei, meutim da budem to razumljiviji /vrei i pone

ka jezika i stilska pojednostavljivanja reenica/, pokuao sam
da to nigdje ne uinim na raun krnjenja originalne Hegelove
misli. Tako sam i u nizu biljeaka ispod teksta bio esto prisiljen
da objasnim poneku rije ili uputim na izraz u originalu, u na
mjeri da tekst, koliko je god mogue vie, pribliim naem itao
cu. Daleko sam, meutim, od toga da ovaj prijevod smatram
onom transpozicijom, onim pribliavanjem Hegelovoj izvornoj
filozofiji koju je objektivno i maksimalno mogue postii na na
em jeziku, pa ne mislim s tim mogunostima identificirati svoje
subjektivne napore, traenja i rezultate.
Pri svemu tome valja jo imati u vidu da Hegelove margi
ne, koje su objavljene uz kritiko Hoffmeisterovo izdanje, nisu
bile namijenjene tampi, a sam izdava, koji se godinama bavio
studijem Hegelovih djela, na nekoliko je mjesta stavio znak pi
tanja gdje mu je smisao teksta ostao potpuno nerazumljiv. Mar
gine nisu uope pisane kao gotove, stilski i jeziko zaokruene
cjeline, jezik je ne samo nedotjeran, nego se uope ne dri ak
ni elementarnih gramatikih i pravopisnih pravila, reenice su
vrlo esto nedovrene i na mnogim mjestima gotovo potpuno
nejasne asocijacije te samo nabacane kao mimogredne biljeke,
pa ih je tako valjalo i prevesti. Moda e njihov smisao ipak po
negdje biti jasniji kad se objave Dodaci, jer sam i usporeiva
njem s Dodacima Eduarda Gansa /Leipzig, 1921/, mogao
ponegdje uoiti smisao ovih Hegelovih, inae na mnogim mjes
tima potpuno nerazumljivih, biljeaka.
Kako je uz prijevod dan i rjenik, a uz to je i u biljekama
ispod teksta upueno na neke jezike i smislene korijene rijei,
to se ovdje neu zadravati na pitanjima svih upotrijebljenih ter
mina.
Htio bih ipak vrlo ukratko obrazloiti upotrebu rijei
obiajnost za njemaki izraz Sittlichkeit, jer, koliko mi je
poznato, tako se ovaj fundamentalni Hegelov termin do sada ni
je kod nas prevodio. /Prevoen je ponajvie kao udorednost
ili obiaj, a ponegdje i moralnost./ Potreba takvog prevo
enja vidljiva je donekle i iz samog konteksta i biljeaka, koje
nastoje ukratko upozoriti na odreena mjesta i jeziku poveza
nost s drugim terminima (vidi biljeke uz tekst iz Predgovora,
zatim uz 33 /konac/, 151. i 296/. Ovdje je prije svega nuna
povezanost s rijeju obiaj /Sitte/, a zatim i s obitavati, jer $
490
RIJE PREVODIOCA
to bi donekle bilo adekvatno latinskom mos/ znai, meu os

talim, i mjesto gdje se obitava, ovjekov stan, mjesto dostojno
ovjeka, u kojemu je ovjek ono to jest. /Vidi npr. veliki
Grko-njemaki rjenik K. Schenkela, str. 349./ Sittlichkeit
se kod Hegela nikako ne bi moglo - zbog sasvim odreenog
znaenja koje taj termin ima u njegovoj filozofiji - prevesti kao
moralitet, a isto tako ne i prosto kao obiaj, a rije udorednost, ini mi se, ni jeziko ni smisleno ne izraava dovoljno
onaj najvii stupanj Hegelove filozofije prava u kojemu je uki
nuto i prevladano kako apstraktno pravo tako i moralitet i koji
znai zavretak i krunu itave filozofsko-pravne /dosta eti
ke/ zamisli, mjesto gdje ovjek tek sebi dostojno obitava, pri
mjereno svom odreenju i gdje doista postaje ono to jest.
Siguran sam, meutim, da izraz obiajnost takoer ima
svojih slabosti /osobito kad se upotrebljava adverbijalno/, ali
nakon, dugog traenja i savjetovanja s drugima, ipak sam se za
nj odluio, jer nisam naao adekvatnije nae rijei. /Inae bi,
moda, da smo se zadovoljili stranim terminom, bilo tu rije
najbolje prevesti sa etinost./
Na koncu bih jo htio upozoriti da sam glagol aufheben
prevodio uglavnom kao ukidati, premda to zacijelo sasvim
jasno ne izrie dvostruki smisao te rijei, koja - kako na jednom
mjestu u Logici kae sam Hegel - oznauje koliko ouvati,
zadrati, toliko u isto vrijeme prestati, uiniti kraj /str. 93/.
Aufheben nisam takoer prevodio kao prevladati /kako to
ine neki nai autori/, izuzev neka posebna mjesta gdje je to
kontekst nalagao. Mislim, naime, da prevladati ne samo da
takoer ne izraava potpuno smisao te rijei nego bismo auf
heben tako mogli identificirati sa u ovom kontekstu vrlo es
tim glagolom berwinden, to sam, mislim, s vie prava pre
vodio kao prevladavati.
Druge termine ne bi imalo smisla ovdje posebno obrazla
gati, jer su se oni veinom i do sada tako prevodili, a nadam se
da e i sam tekst, bar u veini sluajeva, dovoljno opravdati nji
hovu primjenu, pa da e tako i ovaj prijevod donekle pomoi da
se upozna najdue putovanje koje do sada opstoji.
D. G.
Zagreb, XII 1959.
N A P O M E N A UZ PONOVLJENO I D O P U N J E N O
IZDANJE
Osnovu za ovo ponovljeno i dopunjeno izdanje Hegelove
Filozofije prava predstavlja Hoffmeisterovo izdanje (Georg Wil
helm Friedrich Hegel, Grundlinien der Philosophie des Rechts.
Mit Hegels eigenhndigen Randbemerkungen in seinem Han
dexemplar der Rechtsphilosophie, Verlag von Velix Meiner in
Hamburg, 1955, vierte Auflage), koje je u prevodu Danka Grli
a kod nas objavljeno u biblioteci Logos (Veselin Maslea,
Sarajevo 1964). Uz saglasnost redakcije biblioteke u pripremi
ovog drugog izdanja izvrena je dopuna prvog izdanja iz 1964.
na osnovu Suhrkampovog izdanja ovog djela u inoviranoj re
dakciji Hoffmeisterovog predloka. (Hegel, Werke: in 20. Bd; 7.
Bd., Grundlinien der Philosophie des Rechts oder Naturrecht
und Staatswissenschaft im Grundrisse, mit Hegels eigenhndi
gen Notizen und den mndlichen Zustzen, Suhrkamp Verlag,
Frankfurt am Main 1970). Dopune drugog izdanja na naem je
ziku slijede ovu njemaku redakciju a odnose se prije svega na
prevod dodataka (novi tekst) uz odgovarajue paragrafe, zatim
na novu kompoziciju teksta te na usklaivanje interpunkcijskih
detalja prvog izdanja sa novom njemakom redakcijom teksta.
Potrebno je, dakle, u vidu imati slijedee promjene u od
nosu na nae prvo izdanje:
1. U drugom izdanju su prevedeni i prikljueni odgovarajuim
paragrafima Dodaci.
2. Hegelove vlastorune margine iz njegovog prirunog primjer
ka ukomponirane su u tekst neposredno poslije glavnog tek
sta pripadnih paragrafa.
492
NAPOMENA UZ PONOVLJENO I DOPUNJENO IZDANJE
3. Fusnote su usklaene sa pomenutim njemakim izdanjem i

numerirane.
Oznaene zvjezdicom, opremljene su odgovarajuom napome
nom tome da li potjeu od njemakog izdavaa, prevodioca
ili redaktora prevoda. Ovdje su sve fusnote u kojima prevodi
lac ili redaktor daju odgovarajua objanjenja, zadrane u
obliku u kojemu su date u prvom izdanju na naem jeziku.
Fusnote njemakog izdavaa su prema potrebi usklaene sa
najnovijom redakcijom.
4. Priprema obnovljenog izdanja nije se odvijala bez tekoa i
nedoumica. Redaktor i prevodilac dodataka je nastojao da
uz puno uvaavanje prevoda Danka Grlia, koliko god je
mogue izbjegne nesklad izmeu prevoda prvog izdanja i je
zika prevoda novoprevedenih dodataka. Pored toga, bilo je,
vjerujem, neophodno da se mjestimino izvri poneka prevo
dilaka izmjena, koja je, nadam se, legitimna. Rije je prije
svega pojmovima Vorsatz i Absicht (u prvom izdanju pre
vedeni kao naum i namjera). ini mi se da je ovdje nivelirana
razlika sadrana u njemakom jeziku, pa je zato Vorsatz sada
prevedeno kao predloak, premda su legitimne i druge mo
gunosti. Sline dileme se javljaju u pojmovnom paru Person
i Persnlichkeit (u prvom izdanju prevedeno kao linost i
osoba). Iz istih razloga kao i u prethodnom primjeru Persn
lichkeit smo izmijenili u personalnost. Izmjena je izvrena i u
prevodu pojma Handlung (u prvom izdanju prevedeno kao
postupak) koji je ovdje mjestimino izmijenjen u djelovanje.
No, otvorenim pitanjima prevodilakih rjeenja obavjetava nas
Danko Grli u svojoj biljeci Rije prevodioca kao i u
Rjeniku glavnih termina.
Sulejman Bosto
BILJEKA PISCU I DJELU

Georg Wilhelm Friedrich Hegel je onaj veliki filozof koji
tek u novije doba poinje da biva poznat naoj iroj filozofskoj
javnosti po svojim djelima. Poslije tzv. Male logike, Filozo
fije povijesti, Fenomenologije duha, i Estetike naoj prevodnoj filozofskoj literaturi se, evo, prikljuuje i Filozofija
prava kao bitan element Hegelovog grandioznog sistema
uma.
U istoriji filozofije malo je tako velikih a toliko osporava
nih filozofa kao to je Hegel. Meutim, sasvim je izvjesno da
nema toliko osporavanih djela u cijelom Hegelovom filozof
skom sistemu kao to je Filozofija prava. Protivrjene, a naj
ee negativne ocjene cjelokupnoj Hegelovoj filozofiji izrica
ne su veinom na osnovu politikih ideja koje je Hegel izloio u
svojoj Filozofiji prava (Grundlinien der Philosophie des Rec
hts) koja je prvi put objavljena 1821. godine u Berlinu.
Slino Danteu i Hegel ivi u jednoj velikoj prelomnoj epo
hi (kraj osamnaestog i prve decenije devetnaestog vijeka) kada
se jasno ocrtava propast feudalnog drutva i konana, politika
pobjeda buroazije. Kao mladi Hegel doivljava francusku re
voluciju, a sa ovom revolucijom i njegova prva filozofija pred
stavlja radikalnu kritiku postojeeg drutva, ukljuujui i hriansku religiju. Francuska revolucija je za Hegela bila velian
stveno raanje sunca, doba u kome se ovjek postavio na
misli i spoznao da misao treba da upravlja duhovnom real
nou. Pa ipak, njemaki liberali (posebno Rudolf Haym u
svojim Vorlesungen ber Hegel und seine Zeit, 1857) nazvae
starog berlinskog profesora filozofskim diktatorom nad Nje
makom, koji je filozofiju pretvorio u nauno stanite duha
pruske reakcije. Ovu ocjenu su prihvatili docnije i mnogi koji
su sebe smatrali marksistima, i to ne samo u doba Staljina ve i
494
BILJEKA O PISCU I DJELU
mnogo ranije, jo za ivota Marxova, Ali i sam Marx je bio, kao

to je poznato, otar kritiar Hegelove filozofije prava emu
nam svjedoe brojni spisi meu koje treba pomenuti u prvom
redu rukopis Kritika Hegelove filozofije dravnog prava koju
je Logos ve objavio u svojim prvim izdanjima.
Ovdje nije mjesto da ulazimo u stare polemike. Dovoljno
je da ocrtamo problem i uzgred pomenemo neke momente koje
treba uzeti u obzir pri donoenju sopstvenog stava Hegelu.
Naime, Hegel nije bio samo savremenik francuske revolucije
ve i Napoleona i pruskih ratova za osloboenje. Neki pisci
(npr. Joachim Ritter u svojoj raspravi Hegel und die franzsis
che Revolution, Kln und Opladen, 1957) misle da su Napoleonovi ratovi za Hegela uvijek bili revolucionarni ratovi.
Napoleon nije samo osvaja ve i tvorac moderne drave.
Prema tome, mogua je hipoteza da moda nije pruski karlsbadski reim inspirisao Hegela za njegovu koncepciju drave i teo
riju birokratije koliko Napoleonova dinovska evropska politi
ka tvorevina u kojoj produuje svoj ivot francuska revolucija.
Ako je Hegel svojoj politikoj filozofiji odredio zadatak
da spozna vrijeme i savrernenost (tj. istoriju u momentu njenog
zbivanja), ako je spoznaja onog to jest (bivstva) za njega isto
dobno i spoznaja uma (filozofija je obuhvatila svoje vrijeme u
mislima) i, dalje, ako su francuska revolucija i Napoleon
zbiljsko pomirenje boga sa svijetom, onda Hegelova filozofi
ja moe da bude samo teorijski izraz politike realnosti njego
vog vremena i to realnosti koja u 1821. godini ima empirijski
svoj najvii oblik u konstitucionalnoj monarhiji.
Sam Hegel je jedanput kazao da filozofija izgleda obi
nom razumu kao neto postavljeno naopake (umgekehrt). I
kada Hegel oznaava dravu olienjem boanstva (duha, slobo
de) na zemlji a pojedincu odreuje podreen poloaj, onda se
lako moe zaboraviti sva duhovna i politika tradicija na kojoj
Hegel gradi svoju politiku filozofiju: tradicija antikog polisa
(Platonovo i Aristotelovo uenje), Rousseauov Drutveni ugo
vor itd. Saglasno svom uenju izraenom u Logici Hegel od
bacuje koncepciju da pojedinano kao pojedinano moe biti
umno, jer je za njega umno samo ono to je univerzalno, opte.
Ali on ne odbacuje uopte pojedinano ve samo eli da ga, u
smislu cjelokupne istorije, pomiri sa optim ili, tanije, da ga
smjesti u opte. Kao protestantski mislilac on nastoji da sjedini
495
neartikulisano individualno htijenje roeno u graanskom dru

tvu (beskrajnu slobodu linosti) sa paganskim antikim du
hom polisa (zajednice), da povee sadanjost sa prolou. Re
akcija liberala izgleda da nastaje u onom momentu kada oni pojedinanost uzdiu na univerzalistiki nivo, a egoizam poistovje
uju sa slobodom.
U kritici Hegelove filozofije prava Marx ima posebno
mjesto u odnosu na liberale. Prepiska sa Engelsom povodom
shvatanja W. Liebknechta to jasno pokazuje. Za Marxa je Hegel
interpretator moderne drave. On se sa Hegelom slae ukoli
ko Hegel u ideji drave vidi ostvarenje slobode. Ali Hegelov po
jam drave je vie identian sa zajednicom i zato protivrijei
savremenoj empirijskoj manifestaciji ove zajednice koju Marx
naziva iluzornom i daje joj kvalifikativ politikog otuenja.
Hegel prenosi dijalektiku gospodara i sluge iz Fenomenologije
duha u Filozofiji prava i u birokratiji nalazi i slugu i gospo
dara u isto vrijeme (opti stale). Odavde nastaje Marxova
kritika Hegelove politike filozofije koja dravi suprotstavlja za
jednicu, birokratiji univerzalnu klasu - proletarijat, a ratovima
meu narodima, kao manifestaciji politike volje, socijalistiku
revoluciju i klasnu borbu. Moe se zato rei da je itava
Marxova politika koncepcija izgraena u dijalogu sa Hegelom
kao najviim naunim tumaem moderne drave. Meutim, nije
samo uenje dravi vano za izgradnju Marxove teorije ve i
prvi dijelovi Filozofije prava, osobito odjeljak graanskom
drutvu i Hegelova filozofija rada. Upravo iz ovih dijelova knji
ge (kao i iz Fenomenologije duha) nikli su prvi Marxovi teo
rijski podsticaji za kritiku politike ekonomije i graanskog
drutva koji su docnije razvijeni i produbljeni na izvornom eko
nomskom materijalu, ali su zadrali trajni peat Hegelovog dija
lektikog miljenja.
Zato objavljivanje Filozofije prava ima u naoj sredini
prvorazredan znaaj kao dogaaj koji moe oznaiti novu plod
nu etapu kako u izuavanju odnosa Marxa prema Hegelu, tako i
u prouavanju bogate problematike dijalektikog miljenja bez
koga jedva da se moe ozbiljno zamisliti istinska socijalistika
kulturna revolucija i praksa.
Dr Ljubomir TADI
SADRAJ
Predgovor
7
Uvod. Pojam filozofije prava, volje, slobode i prava 132 -20
Podjela. 33
75
P R V I D I O : Apstraktno pravo ( 34. do 104)
80
Prvi odsjek: Vlasnitvo (41. do 71)
90
A. Zaposjedanje ( 54. do 58)
107
B. Upotreba stvari ( 59. do 64)
115
C. Otuivanje vlasnitva ( 65. do 70)
128
Prijelaz od vlasnika k ugovoru (71)
139
Drugi odsjek:
Ugovor (
72.
do
81)
142
Trei odsjek: Nepravo ( 82. do 104)
158
A. Nepristrano nepravo ( 84. do 86)
161
B. Prijevara ( 87. do 89)
162
C. Prisila i zloinstvo ( 90. do 103) . .
164
Prijelaz od prava u moralitet ( 104)
183
D R U G I D I O : Moralitet ( 105. do 141)
188
Prvi odsjek: Predloak i krivnja ( 115. do 118)
200
Drugi odsjek: Namjera i dobrobit ( 119. do 128) . . . 208
Trei odsjek: Dobro i savjest ( 129. do 140)
227
Prijelaz od moraliteta u obiajnost( 141)
266
T R E I D I O : Obiajnost( 142. do 360)

272
Prvi odsjek: Porodica ( 158. do 181)
287
A. Brak( 161. do 169)
290
B. Imovina porodice ( 170. do 172)
303
C. Odgoj djece i razrjeenje porodice ( 173. do 180) 305
Prijelaz porodice u graansko drutvo ( 181) . . . .317
Drugi odsjek: Graansko drutvo ( 182. do 256) . . . .318
A. Sistem potreba ( 189. do 208)
324
a) Vrsta potrebe i zadovoljavanja ( 190. do 195) . 325
b) Vrsta rada( 196. do 198)
329
c) Imovina ( 199. do 208)
330
B. Pravosue ( 209. do 229)
336
a) Pravo kao zakon ( 211. do 214)
337
b) Opstanak zakona 215. do 218)
343
c)Sud (219.do229)
348
C. Policija i korporacija ( 230. do 256)
355
a) Policija 231. do 249)
356
b) Korporacija 250. do 256)
366
Trei odsjek: Drava (257. do 360)
. . . . 370
A. Unutarnje pravo drave ( 260. do 329)
377
I. Unutarnje ureenje za sebe 272. do 320) . . .398
a)Kneevska
vlast(275.do286)
405
b) Upravna vlast ( 287. do 297)
419
c) Zakonodavna vlast 298. do 320)
426
II. Suverenitet prema vani( 321. do 329)
447
B. Spoljanje pravo drave ( 330. do 340)
454
C. Svjetska povijest (341. do 360)
460
Poseban list za filozofiju prava
469
Dodatak:
470
l.Hegel Altensteinu, 10. oktobra 1820. (skica)

470
2. Hegel Hardenbergu, sredina oktobra 1820. ( s k i c a ) . . . . 471
3. Altenstein Hegelu, 24. august 1821. (fragment)
472
4. Hegel Altensteinu, 3. juli 1822. (izvod)
473
5. Hegelova reakcija na napad halekih Allgemeine Literaturzeitung (1922)
474
6. Hegelov odgovor na recenziju Filozofije prava koju je
napisao Gustav Hugo (April 1821)
476
Napomena njemake redakcije uz 7. svezak
477
485
RIJE PREVODIOCA
487
NAPOMENA UZ PONOVLJENO I DOPUNJENO IZ
DANJE
491
493
-
G. W. F. Hegel
OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
2. izdanje
1989.
Izdavai
SOUR Veselin Maslea,
OOUR Izdavaka djelatnost,
SOUR Svjetlost,
OOUR Izdavaka djelatnost,
Sarajevo
Za izdavae
Radosla Mijatovi
Gavrilo Grahovac
Tehniki urednik
Salih Ahmethodi
Korektor
Fatima Cicvara
tampa
NIRO Osloboenje
Sarajevo
OOUR tamparska djelatnost
Tira: 2000 primjeraka
ISBN 86-21-00312-0

Fridrih Hegel Osnovne Crte Filozofije Prava PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Fridrih Hegel Osnovne Crte Filozofije Prava PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

S HEGELOVIM VLASTORUNIM MARGINAMA U

VESELIN MASLESA - SVJETLOST

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Neposredni je povod za izdavanje ovog Nacrta potreba da

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

spoznavanja uope, bitno razlikuje od drugog naina spoznava

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

Predstava - kao da sloboda miljenja i duha uope poka

je duhovni univerzum preputen sluaju i proizvoljnosti, od bo

* Dodatak2 postoje dvije vrste zakona, zakoni prirode i zakoni prava: Za

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

drugoj umjetnosti i znanosti ne pokazuje se ovaj posljednji pre

to je, po Epikuru, svijet uope, tako bi prema takvoj predstavi

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

, fusnota uz 258, primjedba

sferi sainjavaju plitkost, do principa sofista, koje tako izrazito

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

drskosti prema filozofiji pruaju neobian prizor stoga to, s

jedio njen dublji nagon, slobodnu beskonanu linost. On se,

Ovu je rije u Hegelovu prirunom primjerku on sam dodao.

2 - OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

Hie Rhodus, hie saltus.

To je takoer ono to sainjava konkretniji smisao onoga

Dodatak. Pojam i njegova egzistencija su dvije strane raz

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

ja poinje jest neposredno relativno, budui da se to mora poja

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

ka - a da se ne upadne u opasnost da e se naii na odre

vanje, pozitivna pravna znanost, b) Po sadraju dobiva ovo pra

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

vanja s pravnim odnosima koji ve opstoje, ima u svojoj

nunim, i ako se time ispunilo ono to je zahtijevalo histo

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

rogatione illa Stolonis ..., quid utilius plebiscito Voconio

razumio zakon, ne da se uvidjeti; svako je ae zacijelo

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

dobiju najvie izgradnje rimskog prava kao znanosti ipak

a/ Postavljeno - a/ Znanje - pravo drave da

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

tim takoer pri svemu umu i uvidu - velik dio zakonskih

/ poznavanje svih beskonanih detalja - posve

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

Razumijevanje / smisao rijei; / [ius], razlog,

Da u starim vremenima niko nije bio raskomadan, tome u svakom

putenje tovarne ivotinje bilo neadekvatno za bolesnog

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

ivanje a ovo pripada miljenju. Uiniti neto opim znai to

tim, drati se prosto toga da je sloboda dana kao injenica svi

kao s pomou mene postavljeno, negativno odreenje

Bitkujui, pozitivno prisutno - Promatrati, to dopustiti i - spoznavati kako je to,

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

* Besonderung sam ovdje i prevodio kao oposebljavanje, u smislu spe

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

Dodatak. U ovom elementu volje lei to da se mogu oslo

Taj drugi momenat odreenja isto je tako negativitet,

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

/ Neka se kae nekom ovjeku - on treba da

tivno samoga sebe, naime, kao odreenoga, ogranienoga, i da

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

kao ova djelatnost, koja sebe u sebi posreduje, i kao po

Dodatak. To to mi zapravo zovemo voljom, u sebi sadri