Prianje broj 17: SEOSKI ZBOROVI

-Ovi tvoji slivljani ive po svojim zaseocima, kradu ti vodu po

svojim zaseocima, prljaju prirodu po svojim zaseocima i
komilucima. Naputaju li kadgod svoje zaseoke, vidjaju li se
kadgod, okupljaju li se?
Nego ta. Svakodnevno ivalj oda tamo-vamo. Posjeuju se, dolaze i
prolaze kroz druge zaseoke. A i okupljaju se. Zna i sam da Dugo Polje ima
nekolko seoskie zborova u toku godine. Tu su se ranije masovnije
okupljali, ali i sada ponekad dodje dosta svijeta na zbor. Masovna
okupljanja donedavno su bila kod kue onog oeka koji sprema sina u
vojsku. A poto sada ive u dravi brez vojske nema ni ispraraja. Ali sad
su izmislili drugi sobet na kome se masovno okupljaju. To je proslava 18.
rodjendana ili punoljetstva sina ili eri.
-Znam, znam, ali moda bi bilo bolje da priamo samo o seoskim
zborovima.
Seoski zborovi u Dugom Polju odravaju se na vjerske praznike koji su u
stvari seoska slava. To su zborovi na Spasovdan, u Nedjelju po Petrovu, na
Veliku Gospu. Ranije su masovno posjeivali bogosluenje na Cvijeti pa se
i to moglo zvat zborom. U eravskom potoku bio je zbor na Ilinu.
U etnolokoj literature zabiljeeno je da je Spasovdan prvobitno bio sesoka
slava u zaseoku Kutlovac, ali je vremenom prerasto u seosku slavu cijelog
Dugog Polja.
Jedno vrijeme najmasovniji je bio zbor na Veliku Gospu.
Sada se zbor u Nedelju po Petrovu pokuava institucionalizovat. To bi bilo
dobro za selo, mada ja ne volim te zborove i nikada i nijesam voljela.
Samo mi silni svijet napravi buku i graju, remete mi mr.
-Kako izgleda jedan dugopoljski Narodni zbor, ili bolje kako je
izgledao nekada?
Ako neko ode na zbor ove godine, reemo u Nedjelju po Petrovu neka ne
pokuava poredit toi sa zborom iz starie i starijie vremena. Na kraj
krajeva, sadanji i tadanji zborovi odravaju se u razliitim vremenima. I
svaki je, normalno, slika svog vremena. Ne bi valjalo da je drugije.
Zbor je bio jedino mjesto dje je veina seoskie djevojaka i mladia mogla
da izadje, dje se moglo vijet bijala svijeta. Tu su se tek prirasli sretali,
upoznavali, zagledali se jedni u druge. Bili su zborovi mjesto i za pokazat
se, u svakom pogledu.
Pripreme za zbor su trajale dugo. Djevojke su ile i vezle nove koulje,
krpe, kecelje, erme. Obavezno se moralo imat neto novo. I momci su
se lijepo oblaili, to je ko bolje i ljeve mogo. to se tie tie priprema
meni je najvea stvar to to se uoi zbora i rano ujutro na toi dan svi oni
koji e u crkvu ili na zbor obavezno okupaju. Nije se prije svijet tolko
pirko ko vi sad. Al zato kad se neko okupa mirie bar 2-3 dana.
Glavni na zboru su bili oni koji su znali svirat violinu, argiju, frulu ili
dvojnice. Vode se dugo nisu koristili drugi instrumenti. Sviralo se i igralo
kolo. Ponekad se znalo desit da svirai imaju jarane sa kojima znaju
pjevat pa su se pjevale pjesme uz koje se igralo kolo. Kada je zbor bio
masovniji igrala su istovremeno dva, pa nekad i tri kola. Momci i djevojke

su se u kolu drali preko maramice koju je svaka djevojka imala u rukama.

Malo po malo poeli su da se dre za male prste. A posle, zna i sam
Na zborove su poeli da dolaze fotografi. Slikali su grupe i pojedince i
najstarije slike koje ima ovaj vode narod su upravo sa zborova. Veliki
napredak je bio i kada su poeli da dolaze slastiari sa kolaima,
eerlamama, alvom. A onda i sladoledom. To je bilo veselje za djecu.
Pored toga to je zbor bio veliki dogadjaj, bio je i veliki doivljaj za svijet i
jo vei ukras za selo. Poto su dolazili zborai i iz drugie sela o uspjelom i
lijepom zboru prenosili su fale u svojim selima. Ali na svijet ne bi bio to
to jest kada ne bi malo i pokvario. Rijetko su zborovi prolazili brez kavgi i
brez tue pojedinaca ili grupa. Nekad i sa katastrofalnim posljedicama, to
jest ubodima noem, razbijenim glavama itd.
-Prekidamo bez objanjenja. Nastaviemo.
Zbog duine teksta, zar ne?
-Da.