METODOLOKI PROBLEMI ZNANOSTI O KNJIEVNOSTI

-znanost o knjievnosti razvija se u izravnom odnosu prema filozofiji i temeljnim drutvenim znanostima (lingvistika,
sociologija i antropologija)
1. pitanje samostalnosti znanosti o knjievnosti
2. tip znanstvenosti, pozitivizam ili neopozitivizam
3. jedinstvena metoda ili suradnja vie razliitih metoda
-eklekticizam-povezivanje naelno razliitih miljenja

TRADICIJA PROUAVANJA KNJIEVNOSTI

1. odnos filozofije i umjetnosti; Platon
-Aristotel u svojoj Poetici utvruje naela filozofske analize knjievnog oblikovanja; poetika = znanstveno-filozofska
teorija prirode knjievnosti i knjievnih vrsta; mimetika teorija umjetnosti
2. bibliotekari helenistikog razdoblja: Aleksandrija i Pergam (popisi djela s komentarima i popisi djela po odreenim
knjievnim vrstama poetak povijesti knjievnosti)
3. retorika spoznaje o jeziku, knjievnosti, govornitvu i o naelima ocjenjivanja knj. djela
-pretea stila i modernih pokuaja da se knj. razmatra kao komunikacija izmeu pisca i itatelja

POZITIVIZAM I KRITIKA POZITIVIZMA

-povjerenje u injenice osjetilnog iskustva, uvjerenje da se naelom prirodoznanstvene uzronosti mogu objasniti sve
prirodne i drutvene pojave
-povijest knjievnosti nastoji se uspostaviti kao nepristrano, objektivno i sustavno prouavanje knjievnosti u povijesnom
slijedu
-pozitivizam filozofska orijentacija koja tei da svaku spoznaju izvede iz injenica koje se mogu iskustveno provjeriti
-pozitivizam u knjievnosti iroko shvaeno uvjerenje o tome da se smisao knjievnog djela moe objektivno utvrditi na
temelju poznavanja injenica iz autorova ivota
1. biografizam iscrpan rad na prouavanju pojedinih autora
2. historizam uvjerenje da su knj. djela objanjiva kao spomenici svog vremena te da se moraju razmatrati i tumaiti u
okviru povijesnog istraivanja o uvjetima njihova nastanka
3. psihologizam uvjerenje da je potrebno prouavati psihologiju autora kako bi se razumjele njegove tvorevine
- sadraj i oblik bitni u analizi
- razvili filoloku analizu teksta
- Wilhelm Sherer povijest njem. knj. zasniva na prouavanju djela kao izraza osoba pisaca i karakteristika naroda kojemu
oni pripadaju

- Hippolyte Taine stvara cjelovito uenje o rasi, sredini i trenutku kao iniocima pomou kojih valja objasniti svako
knj. djelo; povijest knj. treba knj. djela prouavati kao rezultat naslijeenih rasnih odnosno nacionalnih osobina i
djelovanja dr. sredine
Kritika pozitivizma:
- Wilhelm Dilthey knj. djela treba razumjeti kao individualne duhovne tvorevine, a ne objanjavati ih kao prirodne
pojave; razvija ideju duhovne povijesti (Geistegeschichte) i knj. prouava kao izraz duhovne situacije pojedine epohe; duh
vremena (Zeitgeist) u svakoj povijesnoj epohi sve manifestacije dr. ivota mogu se razumjeti iz nekih njihovih
jedinstvenih temelja; doivljaj neposredan dodir s umj. djelom
- Henrich Wlfflin stil kao nain umj. oblikovanja
- Benedetto Croce estetika kao znanost o izrazu koji je ujedno intuicija, umjetnost se itatelju otkriva u doivljaju i
jedino taj doivljaj, i ono to je u njemu doivljeno, garantira vrijednost
pozitivno: analiza teksta i istraivanje svih injenica kojima se tekst moe objanjavati
negativno: pretjerani biografizam, naivno uvjerenje da se knjievnost moe objasniti kao prirodna pojava i odsutnost
smisla za analizu umjetnike strukture knj. tekstova

RUSKI FORMALISTI
- nastao u opreci na pravac koji ima temelje u pozitivizmu i nastoji knj. povezati sa razvojem dr. ivota, bitna uloga u
analizi knj. djela je analiza tematike i idejnih stavova autora
- presudna vanost naela umj. oblikovanja u prouavanju knj. formalna metoda
- Viktor klovski, Jurij Tinjanov, Boris Ejhenbaum, Boris Tomaevski i Roman Jakobson
- teili da znanost o knj. izdvoje kao samostalnu znanost iz spleta soc, psih, ling, fil i pov uenja
- treba se baviti samo literarnou knj. ono to knjievnost ini knjievnou
- umjetnikom kvalitetom treba se baviti estetika, a jezikom u knj. djelu lingvistika
- zadatak znanosti o knj. usmjeren iskljuivo na prouavanje naina kako od jezinog materijala nastaje djelo
- jezik u knj. djelu svraa pozornost sam na sebe, tj. ne upuuje jedino na ono to je njime reeno, nego i na vlastitu
strukturu, koja time postaje izuzetno vaan inilac u razumijevanju knj. djela
- knj. postupak (priem) temeljni pojam
- bit postupka zaudnost (ostranenie) pojava da knjievnik knj. postupcima postie kod itatelja takav dojam zbog
kojeg se naputa uobiajeno shvaanje rijei kao pukih oznaka za stvari; knj. postupci, kao stih, neobine rijei, pjesnike
figure, poseban raspored rijei, neobian tijek pripovijedanja, neobina perspektiva pripovjedaa i sl. navode itatelja da
napusti uobiajeni nain promatranja i shvaanja te da vidi stvari i pojave na nov, neuobiajen i zato izuzetno snaan
nain
- na temelju analize cjeline postupaka moe se odrediti stil pojedinog djela, a na temelju analize postupaka koji se
pojavljuju u itavim nizovima knj. djela mogu se odrediti i analizirati pojedine knj. vrste

- analiza stiha opis izvan metrikih uzoraka i utvrivanje onog dojma zaudnosti koji proizlazi iz jedinstva zvuka i
znaenja u stihovanom govoru
- analiza proze razlika izmeu fabule i siea
- zakonitosti u oblikovanju grae presudno uvjetuju tematiku i sadraj, a ne obrnuto
- ograniili podruje interesa znanosti o knj.
- knj. se razvija kao smjena stilova po naelu kontrasta
- umjereni formalisti irmunski i Vinogradov nastoje u povijest knj. uvesti i pojam dr. razvoja, povezujui je sa soc.
istraivanjima
- Jurij Tinjanov podvrgao kritici sam pojam postupka ako je shvaen kao neka izvanvremenska bit knj.; kritizira svaku
statiku definiciju knj.; knj. treba promatrati u odnosu prema neknjievnim tekstovima; razvoj knj. teba promatrati s jedne
strane u analizi dr. razvoja, a s druge strane knj. postupke nekog djela treba promatrati uvijek u sustavu odnosa prema knj.
postupcima ostalih djela i prema stanju dr. ivota
pozitivno: izgraditi sustavan nain prouavanja knj. tehnike, kritika pozitivistikog biografizma, psihologizma i prvenstva
sadraja nad oblikom, pokuaj da se znanost o knj. osamostali
negativno: naglaena samostalnost znanosti o knj. uz cijenu relativnog ograniavanja njena predmetnog znaenja

NOVA KRITIKA U ENGLESKOJ I AMERICI

- suprotstavljali se tipovima knj. kritike u kojima je sredinje mjesto zauzimao studij biografije autora i analiza misaonog
sadraja knj. djela
- John Crowe Ransom, Allen Tate i Cleanth Brooks; Thomas Stearns Eliot, Ivor Armstrong Richards, William
Empson
- analiza teksta i knj. djela i takva ocjena knj. vrijednosti koja se temelji iskljuivo na knj. vrijednostima zapaenim u
tekstu
- T. S. Eliot - zalae se za impersonalnost pjesnitva, novo shvaanje tradicije i odreeni tip klasicizma u poeziji
- suprotstavlja se shvaanju da poeziju treba itati i analizirati kao izraavanje nekih osjeaja pjesnika, u pjesmi se
pojavljuje samo pjesnitvo
- tradiciju ne treba shvatiti kao nastavljanje rada onih koji su nam izravno prethodili ve kao odreen sustav knj.
vrijednosti i prema tom cjelovitom sustavu odnosi se svako novo veliko knj. djelo, djelo uspostavlja vlastiti knj.
poredak
- I.A. Richards, Naela knjievne kritike estetski sustav zasnovan na analizi psih. poticaja i uvjerenju o tome da da
pjesniko djelo prenosi itatelju iskustvo o organizaciji i koordinaciji poticaja; pokuao odvojiti znanstvenu i pjesniku
uporabu jezika
Praktina kritika zadaa knjievnok kritiara je utvrditi upravo i jedino ono to je u tekstu sadrano; potrebna je
koncentracija itatelja na iskljuivo knj. vrijednosti teksta koje su date u samoj temi pjesme i njenom izrazu
- sredite zanimanja tekst knj. djela, zahtijevali pomno itanje (close reading) potreba da itatelj savjesno i
koncentrirano pazi na sve detalje izraza

- knjievni kritiar se treba baviti analizom knj. vrijednosti teksta, a ne onih kulturnih vrijednosti na koje eventualno tekst
moe upuivati
pozitivno: svraanje panje na tekst i otkrivanje pojedinih bitnih osobina nekih knj. vrsta

UENJE O INTERPRETACIJI
- nakon 2. svj. rata
- interpretacija analiza knj. djela i knjievnokritike ocjene
- oslanjaju se direktno na stilistiku, nastoje povezati uenje o interpretaciji s filozofskom metodom fenomenologije ili s
estetskim uenjima o intuiciji
- stilistika kritika Lea Spitzera uenje o zapaanjima pojedinih detalja jezinog izraza od kojih poinje tumaenje, a
takoer i njegovo uenje o intuiciji koja garantira da je knj. djelo doista skladna, stilski jedinstvena cjelina
- Erich Auerbach, Mimesis
- Wolfgang Kayser i Emil Staiger, interpretacija kao analiza koja ne eli zavirivati ni lijevo ni desno, a najmanje iza knj.
teksta, drei se tako strogo tumaenja jedino onog to je u tekstu prisutno imanentna interpretacija
- istie potrebu da se u knjievnokritikoj analizi poe od temeljnog umjetnikog dojma djela, tj. od umjetnikog
doivljaja
- stil umjetniki svijet djela, jedinstven nain na koji je djelo organizirano iz svih svojih elemenata
- analiza jezika ima najveu ulogu; povezivanje tematskih i kompozicijskih elemenata s pojedinim elementima jezinog
izraza u jedinstvenu znaenjsku cjelinu
- izgradnja cjelovitog sustava znanosti o knj. Wolfgang Kayser, Jezina umjetnina sistematizirao dotadanje iskustvo
stilski orijentiranog prouavanja knj. zamislivi znanost o knj. kao sustavno uenje o nainima jezinog oblikovanja u knj.
djelu, razvijeno od pojedinih elemenata izraza (graa, fabula...), preko uenja o stilu kao izrazu umjetnikog jedinstva
djela, do uenja o pojedinim knj. rodovima i vrstama; povijest knj. shvaa kao sastavni dio znanosti o knj.

PSIHOANALITIKA I ARHETIPSKA KNJIEVNA KRITIKA

- bavljenje tematikom knj. djela
- psihoanaliza pravac u psihologiji i odreenom postupku u istraivanju psihikog ivota, odnosno na metodi lijeenja
psihikih poremeaja koja se s vremenom razvila u cjelovito uenje o ovjeku
- Freud umjetnost slui fiktivnom rezrjeenju unutarnjih napetosti izmeu podsvjesnih poticaja i svjesne djelatnosti
pojedinaca, jer ona u simbolikom obliku predstavlja i tako na neki nain osvjeuje primarne ljudske nagone; katarza
- neki motivi u knj. su veoma uestali; pitanje zato pojedini sklopovi motiva djeluju na publiku, publika
nesvjesno prepoznaje vlastite psihike sukobe u knj. djelima
- psihologija knjievnosti prouava psihiku zakonitost knj. stvaralatva, kako s obzirom na knjievnika, tako i s
obzirom na itatelja

- zanimanje za analizu ustaljenih slika, likova i uzoraka ponaanja u knj. djelima, nastojei da u takvoj analizi pronae
temelje za razumijevanje cjelokupnog knj. stvaralatva
- Carl Gustav Jung arhetip pojam podsvijesti shvatio i u smislu kolektivne podsvijesti, tj. takvog psihikog sloja koji
je zajedniki svim ljudima jer na odreeni nain dri kolektivno iskustvo ovjeanstva
- arhetip oblik podsvjesne psihike energije koji se manifestira u simbolima sna, motiva i umjetnosti
- iskustvo ovjeanstva Northrop Frey, Anatomija kritike arhetipovi simboli odnosno slike koje se u knj. ponavljaju
dovoljno esto da ih moemo smatrati elementima knj. iskustva

UTJECAJI FENOMENOLOGIJE I EGZISTENCIJALIZMA

- fenomenologija, Edmund Husserl
- za razliku od empirijske metode (aspektualnost), fenomenoloka metoda dri da se u misaonom razmatranju predmeta
moe dosei ono to se u okviru fenomenoloke filozofije naziva bit (Wesen); kada se u razmatranju pojava doe do
njihove biti, to je izraz njihove pojedinanosti koja se dalje ne moe razbiti jer bi tada te pojave prestale biti ono to jesu,
dolazi do onog temelja na kojem se moe zasnovati znanost o bitnom
- Roman Ingarden, Knjievno umjetniko djelo teorija o slojevima knj. djela, knj. djelo mora se razmatrati kao organsko
jedinstvo slojeva koji meusobnim odnosima i uzajamnim djelovanjem omoguuju konkretizaciju nastaje kad djelo
itamo, treba je razlikovati od djela, koje je shematska tvorevina i sadri mjesta neodreenosti mjesta koja doputaju
da itatelj ispuni vlastitom matom i ono to neposredno nije reeno
- egzistencijalizam J. P. Sartre zalaganje za apsolutnu slobodu ovjeka, uenjem o tome da ovjek slobodno izabire u
vlastitom ivotu ono to e biti
- filozofija egzistencije Martin Heidegger, Bitak i vrijeme problematski obzor analize ovjekova postojanja, promatra
ga kao bie koje je uvijek u svijetu; egzistencija poseban nain postojanja ovjeka
- stajalite o odnosu filozofije i pjesnitva - pjesnitvo nekih pjesnika govori isto , mada na drugi nain , to
govori i velika filozofija, da pjesnitvo prodire dublje od filozofije jer se tek u obzoru pjesnitva otkriva ona istina
bitka na kojoj se zatim razvijaju folozofija i znanost; razvio poseban tip filozofske interpretacije pjesama koji
tematski i problematski stoji po strani od knj.-znanstvenog studija ali ima dubinu uvida u suvremenu filozofiju
- suvremena metoda filozofske hermeneutike vjetina razumijevanja i tumaenja tekstova (obnavlja Wilhelm
Dilthey)
- iz primjene fenomenologije danas dolazi najvie poticaja za razvoj filozofije knj. treba se baviti studijem temelja
znanosti o knj. i studijem knj. s aspekata njene povijesne sudbine, prouavanjem temeljnih uvjeta i mogunosti spoznaje
knj. djela i shvaanjem svrhe knj. kao umjetnosti

SOCIOLOGIJA KNJIEVNOSTI
- uenja o odnosu knj. i dr. ivota
1. istraivanje metodama iskustvenih znanosti prikupljanje relevantnih podataka, njihova klasifikacija i utvrivanje
odreenih zakonitosti knj. proizvodnje i itanja i razumijevanja

- Robert Escarpit suvremena soc. knj. moe utvrditi pravilnosti , pa onda i zakonitosti koje vladaju u knj. proizvodnji;
statistiki se mogu istraiti tko su knjievnici, kakav je njihov poloaj u dr. ivotu, koliko ih ima u nekoj zajednici, kakve
se knjige tiskaju...
2. prouavanje knj. koje knj. razmatra kao izraz odreenog naina dr. ivota i nastoji analizirati sloenost odnosa izmeu
knj. i dr. problemi analize dr. okolnosti u kojima odreeni tip knj. zapravo nastaje, prouavanje knj. ukusa, odnosa knj.
struktura prema dr. strukturama u povijesti
- marksizam problematika odnosa izmeu knj. i dr. ivota
a) dogmatsko shvaanje knj. svrstana u dr. nadgradnju, pa se istraivanje bavilo odnosom izmeu te nadgradnje i
ekonomske osnovice ili pak nainima na koje knj. (ujedno odreena kao ideologija) oslikava i izraava tendencije unutar
dr. ivota
b) Gyergy Lukcs, Henry Lefebre, Theodor W. Adorno, Herbert Marcuse, Ernst Bloch problematika otuenja ovjeka
u graanskom drutvu, knj. analizirana u aspektu kritike industrijske civilizacije kao i kritike postojeih dr. institucija
- povijest knj. obraivanje na nain u kojem e se zadrati uvjetovanost knj. struktura temeljnim dr. odnosima, ali se
nee zapostaviti stvaralaka osobitost knj. djelatnosti
- Walter Benjamin, Lucien Goldmann, Terry Eagleton, Pierre Macherey prouavanje knj. i njene dr. uloge, osobito s
obzirom na poloaj knj. u suvremenoj civilizaciji

TEORIJA RECEPCIJE
- knj. komunikacija izmeu autora i itatelja ili sluatelja
- teite prelazi od autora na knj. djelo teorija recepcije, kanije se razvija u estetiku recepcije
- Hans Robert Jauss, Wolfgang Iser (kola iz Konstanze), Stanley Fish prouavanje knj. u kojem je itatelj u sreditu
zanimanja
- pozivaju se na tradiciju prouavanja knj. (Platon i Aristotel), stara retorika, hermeneutika, sociologija, ruski formalizam
(Jurij Tinjanov)
- Jauss problemi znanosti o knj. mogu se spoznati i rjeavati na posve nov nain ako poemo iskljuivo od aspekta
itatelja; kritizira pretjerano naglaavanje analize i tumaenja pojedinih knj. djela; znanost o knj. ne moe se ograniiti
samo na poetiku i interpretaciju ve i na tradicionalno podruje povijesti knj.; kriza bi se mogla razrijeiti jedino ako bi se
razvilo sustavno i filozofski utemeljeno prouavanje naina kako knj. biva prihvaena i shvaena od onih kojima je
namijenjena
- Roman Ingarden konkretizacija vano polazite
- povijesno konkretni itatelj razumijeva odreeno knj. djelo horizont oekivanja okviri mogueg razumijevanja knj.
- trivijalna knj. prihvaaju iskljuivo ono to oekuju/ umjetnika knj. prihvaaju i oakuju da ih se iznenadi
neoekivanim, ali uvijek samo do neke mjere koja se ne smije prekoraiti
- granica oekivanja u klasicizmu uska i stogo odreena, naa veoma iroka i neodreena; ne moe se oekivati da e
itatelj ba sve prihvatiti kao knj.
- analiza i pokuaji rekonstrukcije oekivanja odnos publike prema ranijim knj. djelima i odreenim knj. normama

- odnosi prolog i survremenog itatelja prema suvremenom i prolom djelu moemo utvrditi ne samo horizont
oekivanja ve i uvjete pod kojima se zbivao povijesni slijed i povijesni razvoj knj.
pozitivno: zanimanje za ulogu itatelja

STUKTURALIZAM
- strukturalna lingvistika, strukturalna antropologija i strukturalna poetika
- oslanja se na uenje strukturalne lingvistike, prvenstveno se zanima strukturama, odreuje ih kao odnose, a ne kao
supstancije, nastoji pronai ope zakonitosti u strukturnim odnosima koji pripadaju ljudskoj svijesti, a mogu se utvrditi u
svim kulturnim djelatnostima
- Roland Barthes, Tzvetan Todorov, A. J. Greimas, Julija Kristeva; Jurij Lotman, Boris Uspenski
- strukturalizam u knj. semiotika knj.
- nastavlja se na ruske formaliste, utemeljuje se na strukturalnoj lingvistici Ferdinanda de Saussurea razlike izmeu
jezika i govora, oznaitelja i oznaenog te dijakronije i sinkronije
- jezik sustav dogovorenih znakova koji omoguuju komunikaciju/ govor poruka ostvarena na temelju poznavanja
jezika
- oznaitelj pol ling. znaka koji se sastoji od odreenih glasova i koji upuuje na drugi pol/ oznaeno obuhvaa ono to
je oznaiteljom zahvaeno
- sinkronija perspektiva u kojoj se pojave vide i razmatraju u istodobnom postojanju unutar nekog sustava / dijakronija
perspektiva u kojoj se pojave razmatraju u vremenskom slijedu
- analiza knj. kao komunikacije izmeu autora i itatelja teorija informacije poiljaoc, primaoc i kanal, kod sustav
znakova koji omoguuje komunikaciju
- dinamika struktura knj. djela, vanost izvantekstovnih odnosa u razumijevanju knj. i vanost funkcije jezika u knj.
- Roman Jakobson praki knjievnoznanstveni strukturalizam; Jan Mukarovski estetska funkcija mora se prouavati u
kontekstu i drugih, neestetskih funkcija, jer tek takav iri kontekst omoguuje rezlikovanje knj. od neknj. tekstova
- Claude Lvi-Strauss fr. antopolog prenio metode strukturalne lingvistike na podruje prouavanja mitova i obiaja,
mitovi svojevrsne poruke; najmanje znaenjske jedinice mita mitemi (selekcija i kombinacija)
- u temelju mitskog miljenja nalaze se kljune binarne opozicije (ivot i smrt, dobro i zlo, kultura i priroda)
uenje o strukturi svih narativnih tekstova naratologija
- Roland Barthes, knj. strukturalizam, Nulti stupanj pisanja, Mitologije, Kritika i istina, O Racineu, Elementi semiologije,
Zadovoljstvo u tekstu... analize knj. teksta, odnosi autora i itatelja, odnosi povijesti knj. i knj. kritike, utjecaj semiotike
na znanstveno prouavanje knj.
- faze od postrukturalizma do teorije recepcije; polazi od temeljnih zasada srtukturalne lingvistike i semiotike,
razvija metodologiju koja proizlazi iz strukturalistikih naela, koristi se uglavnom pojmovima i terminima semiotike
- Tartuska kola u Estoniji Jurij Lotman, Predavanja iz strukturalne poetike, Struktura umjetnikog teksta, Analiza
pjesnikog teksta naglaava shvaanje knj. kao svojevrsnog jezika nadograenog na prirodni jezik, pa se u tom smislu

knj. analizira i shvaa kao posebni znakovni sustav knj. se koristi i onim elementima jezine orijentacije koji u
obinom govoru nemaju nikakve, ili nemaju vee vanosti; knj. djelo upozorava na samu strukturu jezika i jezine
elemente ini nositeljima posve novih, osobitih znaenja na temelju jezine strukture stvara novu knj. strukturu
- semiotika knj.
- pokuaj izgradnje strogo znanstvene poetike, metode strukturalne lingvistike prema sve irim zahvatima u problematiku
cjelokupne kulture
- jedan od temeljnih metodolokih problema cjelokupne znanosti o knj. je nain na koji emo govoriti o knj., inzistiraju na
na razlici izmeu prirodnog jezika (svakodnevni ivot i knj.) i metajezika (govorimo o prirodnom jeziku u jeziku u knj.)
- kritiari i povjesniari govore prirodnim jezikom pa su njihove rasprave odve nalik samoj knj. trebamo
prihvatiti jezik koji je to vie udaljen od same knj., koji ima osobine znanstvenog metajezika

NARATOLOGIJA
- teorija pripovijedanja u okviru strukturalizma
- bez obzira na naine na koji se pripovijeda i na sredstva kojima se pri tome sluimo postoji neka pripovjedna struktura,
koja ima vlastite zakonitosti, pa se uvijek moe prepoznati i analizirati
- naratoloke analize ne odnose se samo na umjetniku knj., nego i na trivijalnu knj., na obian govor, na film i na strip,
odnose se na svaki niz znakova u kojima se moe razaznati neki slijed promjena i elementarna struktura prie
- osniva Vladimir Propp, Morfologija bajke predloio i razradio takvu analizu bajki kakva je postala uzorkom za dalje
razrade i analize svih pripovijednih struktura, slijedi analogiju sa strukturom reenice
- funkcije stalni znaenjski dijelovi , koji se bitno ne mijenjaju bez obzira na raliite pojedine nazive, a
oznauju neku djelatnost; pripovijedanje u bajci moe se razloiti na niz invarijantnih funkcija koje se zatim niu jedna za
drugom i uzajamno povezuju u sekvencije
naratolozi povezali sa Levi-Straussovom analizom mitova
- analiza logike strukture Algirdas Julien Greimas (Strukturalna semantika), Tzvetan Todorov, Roland Barthes, Gerard
Genette, Seymour Chatman sloena uenja o pripovjednim strukturama
- pretpostavka o pripovijedanju kao komunikaciji izmeu autora i itatelja odnosno sluatelja, pri emu je pripovijedni
tekst shvaen kao sloena poruka, kojoj je temeljna osobina neka promjena od poetnog do zavrnog stanja o kojem se
govori
- temeljni model analize lingvistiki opis reenice; pripovijedanje strukturirano na vioj razini od razine reenice, na
razini pripovjednog diskursa narativna sintaksa, narativna gramatika i narativna semantika
- umetnute jedinice informanti, indicije i katalizatori
- postupci naina premijetanja pripovijedanje in medias res, ili se od kraja vree na poetak ili se od poetka prebacuje
daleko unaprijed, da bi se postupno vrealo...
- uloga pripovjedaa onaj koji vidi stvari i dogaaje
- uloge likova u pripovijedanju, a ne njihove osobine

- aktant pokreta radnje

- tenja to potpunijim klasifikacijama narativnih postupaka

POSTSTRUKTURALIZAM
- svojevrsni knjievnoteorijski izraz postmodernizma
- Roland Barthes, Julija Kristeva (strukturalizam), Jacques Lacan (psihoanaliza), Michel Faucault, Jean-Franois Lyotard
- dekonstrukcija Jacques Derrida, Paul de Mann
- zanimanje za funkcioniranje jezika u knj. djelu, usvajanje temeljnih pojmova i naziva strukturalne lingvistike, model
strukturalne analize jezika proiren pojmovima iz filozofije (fenomenologija, egzistencijalizam)
- u postupku analize polaze od sitnih detalja pojedinog djela dolaenje do uvida koji imaju posljedice za shvaanje
cjelokupne knj.
- jezik beskrajno kretanje i svojevrsna stalna igra, u kojoj se odnosi oznaitelja i oznaenog stalno mijenjaju, stvarajui
pri tome samo privide vrstih znaenja; nita u jeziku nije konano utvreno, niti se moe konano utvrditi, jer jezini
znakovi dobivaju znaenja tek u cjelini, svaki znak ovisi o znaenju svih ostalih znakova
- dekonstrukcija beskonano kretanje i promjena znakova, kretanje u kojem se ne moe nikada dokraja i jednoznano
shvatiti pravo znaenje; sklad, loginost, jednoznanost i sustavnost su uvijek samo prividni
- svaki se tekst moe razotkriti jedino u onome to ga ini rezultatom djelatnosti koja je u naelu nedovrena , nesustavna i
necjelovita razgradnja, dekonstrukcija najvii stupanj misaone interpretacije, dolaenje do posljednjeg smisla, konano
iskustvo nesustavnog jezika u stalnom kretanju
- skepticizam i nepovjerenje prema konanim istinama