Uvod

O religijskoj pedagogiji kao znanosti u nas se vrlo malo ili gotovo uope nije pisalo. Razlog je tome,
meu inim, i to to nije bilo prilike za njenu primjenu, odnosno to nije postojala praksa nad kojom je
trebalo religijskopedagoki razmiljati. Sada, pak, kada ponovno imamo vjeronauk u javnim kolama i
kada se zapoelo sa zamjetnijom pedagokom djelatnou Crkve u drutvu, osjea se i potreba
znanstvene refleksije i pisanja o religijskoj pedagogiji kao teoriji religioznog pouavanja i uenja,
odnosno teoriji religioznog odgoja i obrazovanja i teoriji pedagoko-didaktikog djelovanja Crkve.
Budui da je naa javnost veoma slabo informirana o toj znanosti, smatramo da je nuno krenuti od
poetka.
Naziv discipline koju ovim djelom predstavljamo jest, dakle, religijska pedagogija. Ve sm naslov
govori da se unutar te znanosti isprepliu, dodue neravnopravno, dva podruja ili dvije sfere: religija i
pedagogija. U razmatranju epistemologije ove znanosti ta se dva elementa s jedne strane ne smiju
luiti do te mjere kao da bi mogla postojati zasebno i istodobno znaiti ono to znae u ovom sklopu,
niti se s druge strane smiju stapati do tog stupnja da jedan na raun drugoga rtvuje svoj vlastiti
identitet. Istini za volju ta dva elementa nisu ni postavljena tako kao da bi se nalazila na istoj razini.
Jedan je od njih ipak pridjevska oznaka (religijska!), drugi je imenica (pedagogija). Zato je ovdje zaista
rije o pedagogiji, ali o takvoj pedagogiji koja nosi atribut "religijska". Zato religijska i to taj pridjev,
zapravo, znai u ovome kontekstu?
Ovo svakako nije jedini sluaj da se uz pojam pedagogije nalazi atribut kojim se lokalizira i specificira
podruje njenog istraivanja. Tako primjerice susreemo nazive: obiteljska pedagogija, kolska
pedagogija, kapitalistika pedagogija, humanistika pedagogija, Boja pedagogija i tome slino. U
svakom pojedinom sluaju uvijek je rije o pedagogiji koja se primjenjuje ili odnosi na odreeno
podruje. Pritom je presudno da svaka od navedenih grana prihvaa epistemoloku strukturu ove
znanosti i da je u praksi ne degradira na neto to nema uporita u njenoj znanstvenoj teoriji. Atributi
su, dakle, u ovom sluaju uvijek specifikacija, a ne degradacija znanosti.
Vratimo se zato naem atributu. Da bismo mogli sagledati njegovu nosivost i svu njegovu vanost u
ovom kontekstu, treba ga promotriti u - ako smijem tako rei - njegovom istom stanju, tj. u njegovom
imenikom obliku. Nakon to podrobnije izuimo pojam "religije", lake emo shvatiti o emu je rije
kada je on vezan uz pojam "pedagogije".