ISTORIJA FIZIKE

Uvod
Periodi istorije fizike ne mogu se jasno razgraniiti, ali se mogu razmatrati po periodima i
etapama u toku kojih je fizika poprimila neko karakteristino obiljeje.
Osnovna podjela u prouavanju istorije fizike je:
- Filozofija prirode
- Moderna fizika
Prvenstveno je fizika bila sadrana u prouavanju filozofije prirode ili opte filozofije. Fizika je
bila povezana astronomijom, matematikom, hemijom i drugim prirodnim naukama. Tek od doba
renesanse (preporoda) se moe rei da se fizika izdvaja kao nauka (od 14. vijeka), tada poinje
razdoblje tzv. moderne fizike.
Pri prouavanju istorije fizike se i ova razdoblja dalje dijele na etape:
- Stari vijek - Antika nauka
- Srednji vijek
- Doba renesanse - Nova klasina fizika
(od 14.-16. vijek)
- Novi vijek doba velikana (17. i 18. vijek)
- 19. vijek poetak savremene fizike
- 20./21. vijek
Postavlja se pitanje kada nastaje nauka ili kada ovjek poinje istraivati svijet oko sebe?
Kao to je razvoj nauke postepen, takvo je i bilo njeno nastajanje. Nastanak nauke ne moe se
smjestiti u jedan kratak vremenski period. ini se loginim traiti poetke nauke u najstarijem
periodu ljudskog postojanja. Ti poeci, prema Sartonu1, oznaeni su nastajanjem prvih pojmova
kada je ovjek nastojei da se odri, pokuavao rjeavati raznovrsne ivotne probleme.
Nastanak nauke - praktini razlozi:
- efikasnija borba s prirodom, hranjenje, preivljavanje ...
Upotreba vatre za zagrijavanje i pripremu hrane, dobivanje vatre iz udara groma u neko stablo,
prenos vatre u pilju, proizvoenje vatre trljanjem dva suha drveta i sl.
- izrada alata, orua
Izrada i upotreba motke, toljage, kuke, poluge, luka i strijele, amca od udubljenog debla, vesla,
upotreba koe ivotinje kao jedra na splavu upotreba snage vjetra. Izrada toka za prenoenje
stvari kotrljanjem trupaca, izrada kola.
- potrebe mjerenja
Prebrojavanje ivotinja - metod identifikacije, uoavanje postojanja jednog Sunca, samo jednog
Mjeseca, uoavanje da ovjek ima jednu glavu, dvije ruke, pet prstiju na jednoj ruci nastanak
konkretnih brojeva sa imenima.

George Sarton, 18841956; belgijski

hemiar i istoriar prouavao istoriju nauke

1

ovjek je veoma rano poeo da mjeri prostor i vrijeme. Neki predmeti su bili udaljeniji, a neki
blii. Do onih daljih morao je napraviti vie koraka. Tako je korak postao mjera za duinu, ali su
koritene i druge mjere. U poetku nije mogao mjeriti male vremenske razmake, kao na primjer
dijelove dana, a to mu nije bilo ni potrebno. U svakom sluaju spoznao je proticanje vremena.
Vano mu je bilo da odredi broj dana ili broj godina. To je mogao mjeriti jedino prema nekim
pojavama na nebu koje se periodiki ponavljaju, kao npr. faze mjeseca.
Tako je ovjek otkrivi naine da sebi olaka ivot koristio prirodne zakone, a da nije bio
svjestan toga. Proi e jo ogromno puno vremena dok se ovjek pone pitati, zato se pojave
odvijaju onako kako ih on uoava.
Nastanak nauke - primitivne predodbe
- opaanja u prirodi cikline pojave, godinja doba, zvjezdano nebo, razvoj astronomije,
astrologije
- pridjeljivanje prirodi natprirodnih sila - fascinantne prirodne pojave: Sunce, zvijezde, Mjesec,
pomrine, repatice, oluje, munje, gromovi ...
- nastanak vjerovanja, kultova, idola, totema, religije ...
- mitovi - primitivne predodbe o stvaranju svijeta oko nas...

STARI VIJEK - ANTIKA NAUKA

To je razdoblje od uvoenja pisma odnosno poetka civilizacije (4000 g. p.n.e. - Mezopotamija)

do poetka srednjega vijeka (sredina 5. vijeka n.e.). U antikom periodu fizika je uglavnom bila
uklopljena u optu filozofiju prirode.
Ljudi su od poetaka civilizacije bili opinjeni prirodom, prirodnim pojavama i spoznajom da su
njezin dio. Prirodi su pridavali i prirodna i natprirodna svojstva, stvarali su kultove, mitove,
sekte, religije i vjerovanja u ijem je sreditu gotovo uvijek bila priroda ili neka prirodna pojava.
Zajedniko obiljeje najstarijih civilizacija, poput sumerske, babilonske, asirske, egipatske, te
drevne indijske i kineske, je to se u njihovim uenjima o prirodi i svijetu, u tim poecima
naune misli, ne formuliraju opa pravila i naela. Motivacija za opaanje prirode je praktina
pobuda, a temelj uenja je empirija, iskustvo i opaanja; ne postavlja se pitanje zato, pa ni
odgovori na njega.
U ovom periodu se mogu uoiti tri perioda:
1. Prethistorija antike nauke drevne civilizacije
2. Stara Grka - Jonska nauka
3. Aleksandrijska nauka
I-1. Prethistorija antike nauke drevne civilizacije
Nastanak prvih civilizacija bio je postepen, a nastale su u dolinama velikih rijeka. Drevne
civilizacije (koje su nastale prije Grke) su bile u Babilonu, Egiptu, Indiji, Kini, Perziji, Fenikiji 2
i na ostrvu Kreti - Minojska civilizacija, Maja.
Prva civilizacija je nastala u Mezopotamiji Babilonu (kolijevka ljudske civilizacije), dananjem
Iraku, u slivu dviju velikih rijeka Tigrisa i Eufrata. Vjeruje se da je jedna talentovana rasa iz
Srednje Azije dola u Mezopotamiju. Pokorili su domae stanovnitvo i mijeajui se s njima
izgraivali su sumersku civilizaciju. Sumerani su imali razvijena znanja iz graevinarstva, to se
vidi po njihovim hramovima i sistemu navodnjavanja. Poznati su po grnariji koja je bila lijepo
ukraena. Jedno od dostignua koje najvie impresionira kod Sumerana jeste njihov brojni
sistem.
Babilonci su slino drugim tadanjim narodima prvobitno upotrebljavali neku vrstu dekadnog
(desetinog) sistema. To je vjerovatno zato to ovjek ima deset prstiju. Kasnije su zapazili da bi
raunanje bilo lake kada bi se umjesto broja 10 koristio broj 12, koji je djejiv sa vie brojeva 2,
3, 4 i 6 (dvanaestni sistem). Kasnije su uveli ezdesetni brojni sistem u nastojanju da objedine
prednosti prethodna dva sistema. Broj 60 je djeljiv 2,3,4,5,6,10,12,15,20,30. Ovaj sistem se
pokazao tako pogodnim pa je ostao u upotrebi i danas. Npr. Vrijeme 1 sata dijelimo na 60
minuta, a minutu na 60 sekundi; ugaoni stepen dijelimo na 60 ugaonih minuta, a minutu na 60
sekundi, cijeli krug na 360.
Interesantno je da su u Babilonu koristili poseban mjesni sistem pri biljeenju brojeva. Tako je za
njih npr. broj 23860 (sa njihovim nainom zapisivanja brojeva) oznaavao:
2

podruje istonog Sredozemlja, na teritoriju dananjeg Libanona, Izraela i Sirije

2 . 602 + 3 . 60 + 8
Analogno su biljeili seksagezimalne (esdesetinske) razlomke, npr. 3,4260 je:
4
2
3
2
60 60
Vjerovatno je ovaj sistem prenesen u Indiju i tamo izgraena neka vrsta decimalnog sistema, a
islamski svijet dodaje ovom nainu izraunavanja cifru nula, ime se ovaj sistem kompletira.
Ovakav kompletan sistem Evropa kasnije upoznaje preko djela naunika iz islamskog svijeta.
Sumerani su prilino tano pratili kretanja zvijezda. Postojala je itava mrea zvjezdara (kula osmatranica), gdje su se redovno pratila ova kretanja. Izvjetaje (pisani klinastim pismom na
glinenim ploama) su slali vladaru koji je vjerovatno bio zainteresovan za njih i za kalendar. To
se ve radilo u VII vijeku p.n.e. Neto kasnije, u VI vijeku p.n.e. astronomi Babilona su bili u
stanju da predvide pomraenje Sunca. Ono se deava svakih 18 godina i 111/3 dana. Sumerani su
ovaj interval vremena (vremensko trajanje) nazivali Sarosni krug ili Saros.
Nevjerovatno je s kolikom su tanou astronomi Babilona proraunavali neke astronomske
veliine. Ostali su podaci o duini trajanja lunarnog mjeseca. Evo tih rezultata sa imenima
njihovih autora:
Nabarijanus (oko 500 god. p.n.e.) 29,530614 dana
Kidinus
(oko 383 god p.n.e ) 29,530594 dana
tano trajanje
29,530596 dana
Astronomi su bili jako omiljeni i visoko potovani ljudi u Babilonu i nema sumnje da astrologija
potie iz tih dana. Astrolozi Babilona bili su na cijeni i u cijelom starom svijetu.
U Babilonu je dolo i do odreenog procvata geometrije. Iz tablica koje su oko 1700. god. p.n.e
saznajemo da su Sumerani poznavali Pitagorinu teoremu koju e Grci ponovo otkriti nekih
hiljadu godina kasnije. U tablicama, koje potiu iz istog perioda, vidimo ispisane brojeve koje su
rjeenje problema koji vodi na kvadratne jednaine.
Civilizacije Babilona i Egipta pokazuju neke slinosti iako su udaljene. Izmeu njih su postojale
kulturne i trgovake veze. Kao i Sumerani i Egipani su za cijele brojeve koristili jedan pogodan
desetni sistem. Razlomke su izraunavali kao sumu razlomaka koji su u brojniku imali jedinicu.
Na primjer: 3/4 su predstavljali kao 1/2 + 1/4
Na ovaj nain su i Grci predstavljali razlomke sve do VI vijeka nae ere. Tako je nain
izraavanja brojeva kod Egipana bio manje funkcionalan nego kod Sumerana.
Najstarija grana fizike iz tog perioda je astronomija. Egipani su veoma precizno odredili duinu
godine od 365,25 dana. Visok domet znanja u astronomiji vidi se i po piramidama, koje imaju
neke astronomske znaajke. Najveim dostignuima moe se uzeti piramida kod Gizea. Njena
osnova je idealni kvadrat, a stranice su postavljenje tano prema stranama svijeta. Ve samo
povlaenje pravih linija na pustinjskom pijesku predstavlja veliko dostignue.
U starom Egiptu je geometrija dostigla visok stepen iz isto praktinih razloga, jer je poslije
svake poplave Nila bilo potrebno odreivati granice imanja. U Rinduovom papirusu su zapisana
neka pravila premjeravanja kao i neto teorijske geometrije, kao i postupak za odreivanje
povrine trougla. U drugom papirusu koji se naziva Moskovski otkrivamo da su stari Egipani
znali postupak za izraunavanje zapremine zarubljene piramide, ija je gornja osnova paralelna
donjoj. Takoer su znali odreivati povrinu polulopte. Uzimali su da je ona jednaka njenoj
4

udvostruenoj osnovi to je tano. Za vrijednost broja , tj. odnos obima i prenika krunice, oni
su tada uzimali 256/81.
Egipani su ipak najvie postigli u medicini, posebno u hirurgiji, te pripravljanju lijekova.
Znaajna civilizacija iz toga doba su i Feniani, koji su poznati kao moreplovci i trgovci, a imali
su razvijenu aritmetiku i astronomiju. Na istoku su se nalazile Indija i Kina sa veoma razvijenim
civilizacijama od oko 3000 g p.n.e. Kinezi su vodili zapise o pojavi komete jo od 2296. god.
p.n.e. , a znali su predskazati i pomraenje Sunca i Mjeseca.
Sigurno je da su prve civilizacije koje su se pojavile nekoliko hiljada godina p.n.e. imale svoje
zasebnosti. Zajednika odlika svih tih civilizacija je bila konkretno poimanje i empirijsko
sticanje znanja. Nema pokuaja uoptavanja niti dolaenja do optih naela. Put kojim se
dolazilo do odreenog cilja nalazio se nakon mnogobrojnih pokuaja. Uspjeno ponavljanje
postupka je davalo radno pravilo. S time je zanimanje za tu stvar bilo zavreno i ovjek se tada
nije pitao zato je tako.
Prva matematika znanja koja se javljaju oko 2000. god. p.n.e. nastala su kroz iskustvo. Stari
narodi su korakom ili laktom mjerili duine, a povrine su mjerili kvadratom ija je stranica
korak ili lakat.
Od nekih starih naroda ostale su prie kojima su oni pokuavali da objasne dogaaje na Zemlji i
neke najjednostavnije pojave na nebu. Obino su oni izgraivali i neku vrstu kosmogonije
(nauke o postanku svijeta). Iako se te pripovijesti i slika svijeta koje one sadravaju doimaju
naivno ipak te slike svijeta spominjemo ovdje, jer su kasniji narodi izgraivali svoju sliku svijeta
pod njihovim uticajem i mijenjajui postupno njihovu sliku. To podcrtava ve naglaeno da
svaka ideja doivljava svoj postepen razvoj.
U starom Babilonu svijet su zamiljali kao veliku sobu. Pod te prostorije je bila zemlja, a strop je
bilo nebo. Zemlja je opkoljena vodom. Sa druge strane vode su postavljene planine pokrivene
nebeskim svodom. Iz sredita zemlje uzdiu se neke planine pokrivene snijegom. Iz ovih planina
izvire rijeka Eufrat.
Slika svijeta starih Egipana bila je slina, ali su oni stavljali Egipat u sredite svijeta. Mogue je
da su stari Egipani smatrali da poplave Nila nastaju zato to je Egipat najnii dio Zemljine
povrine. Nebeski svod pridravaju etiri golema stuba - potpornja, a zvijezde su kao svjetiljke
objeene o ovaj svod. Egipani su vjerovali da kada Sunce zae neko ga u amcu vozi uokolo
vodenog oklopa i ono se sutra ujutro pojavljuje ponovo na istoku.

I-2. Stara Grka

To je period od 600-320 g. p.n.e.
Prva jasnija slika o Grkoj civilizaciji se nalazi u Homerovim napjevima iz 9. vijeka p.n.e.
Pretpostavlja se da su Grci nastali mijeanjem raznih plemena, a njihova civilizacija je smjesa
sastojaka iz mnogih izvora. Nauka se poela razvijati na Jonskim ostrvima koja se nalaze uz
zapadnu obalu Male Azije. Prvi grki naunici potiu iz Mileta, najveeg grada Jonije. Nauka
ima karakter opte filozofije prirode, grki filozofi su istovremeno i astronomi, matematiari,
fiziari,...
Pored grada Mileta, koji je dugo dominirao kao sredite starogrke nauke i kulture, poznati su i
nauni centri: Atina, Kroton i Tarent u Italiji, Sirakuza na Siciliji, i druge grke kolonije irom
Sredozemlja.
Sa konkretnog naina razmiljanja poinje proces apstraktnog naina razmiljanja. Stari Grci
nisu vrili eksperimente i eljeli su shvatiti svijet u cjelini.
Jonska kola
Tales iz Mileta (624.-547. g. p.n.e.) prvi i najvei grki matematiar
Smatra se jednim od sedam mudraca staroga vijeka, jednim od prvih filozofa i osnivaem
Miletske filozofske kole. Navodno je predvidio pomrinu Sunca (585. g. p.n.e.), a Zemlju je
smatrao kuglom koja lebdi u svemiru.
Tales je primijetio da nakon trljanja jantar privlai lake predmete poput suhoga lia ili kose.
Jantar su Grci nazivali elektron, pa je otuda izveden pojam elektriciteta. Istraivanje se prirode
elektriciteta nastavilo tek nakon hiljadu godina.
Drevni su narodi opazili jo jednu pojavu magnetizam. Prema jednoj od legendi, na otoku Kreti
je ivio pastir Magnes. Dok je jednoga dana prolazio planinom Idom obuven u sandale s
eljeznim avlima, osjetio je privlanu silu ka tlu i primijetio stijenu koja privlai avle
njegove obue. Tales je djelovanje magneta pokuao pripisati mistinim silama, odnosno idejom
da magnet ima "duu" koja privlai eljezo. Tales je takoer primijetio da magnet djeluje na
daljinu, a ne samo dodirom.
Zna se da je Tales mnogo putovao, a naroito u Babilon i Egipat. Diogen Leartius navodi,
pozivajui se na Jeronima sa Rodosa, da Tales nije nikada imao uitelja izuzev kad je bio u
Egiptu. Tales je vjerovatno pokupio znanja iz aritmetike, geometrije i astronomije na svojim
putovanjima. Herodot nam navodi da je, vrativi se sa svojih putovanja u rodni grad Milet stekao
veliki ugled. Nakon to je predvidio pomraenje Sunca biva proglaen za jednog od sedam
grkih mudraca. Grci su mudracima proglaavali politiare, dakle ljude koji su se bavili
praktinim stvarima.
O Talesu pie atinski filozof Proklus koji je ivio hiljadu godina kasnije, u djelu Komentari o
Euklidu. Ovo djelo poinje sa pregledom grke matematike sve do Euklida. Ova uvodna glava
se ranije nazivala Eudemski pregled, najvjerovatnije zbog vjerovanja da ju je napisao Eudem,
uenik Aristotela i da je to izvod iz njegovog opsenog dijela Historija geometrije.
Proklus pie da je Tales upoznao geometriju u Egiptu, ali da ga ona nije zanimala samo zbog
svoje praktine upotrebe. Znanja iz geometrije koja je preuzeo u Egiptu on preureuje i posmatra
6

na drugi nain. Za razliku od egipatskih geometra Tales nastoji da uoi slinosti, da ih povee i
da nae opta naela iz kojih e deduktivno izvoditi stavove u geometriji.
Smatra se da je Tales poznavao sljedee stavove:
- Svaki prenik dijeli krug na jednake dijelove.
- Uglovi na osnovi ravnokrakog trougla su slini.
- Kada dvije prave linije sijeku jedna drugu, naspramni uglovi na presjeku su jednaki.
- Kada je data osnovica nekog trougla i uglovi na njenim krajevima, taj je trougao potpuno
odreen.
Smatra se da je Talesu bio poznat i sljedei stav: ako dva trougla imaju slian oblik (jednake
uglove) onda su im odgovarajue stranice proporcionalne. Primjenom znanja o slinosti
trouglova Egipanima je pokazao kako da izmjere visinu piramide.
Talesu je znao da je ugao nad prenikom pravi prvi je ucrtao pravougli trougao u polukrug.
Smatra se osnivaem teorijske geometrije, i to geometrije linija.
Zanimao se i za strukturu svijeta tj. tvari i smatrao da je pramaterija voda.
Anaksimandar - (610-546 g. p.n.e.) - Talesov uenik
Za pramateriju smatra da je kvalitativno neodreena, beskonana supstanca apeiron iz koje
izdvajanjem suprotnosti nastaju konkretne stvari. Ovo je prva ideja etra koji ispunjava cijeli
kosmos. Interesovali su ga konkretni problemi geometrije, geografije i astronomije.
Tales je smatrao da zemlja plovi po vodi, dok je dok je Anaksimandar smatrao da zemlja
slobodno visi u prostoru kao neko sredite bez ikakve potpore. Skoro da je doao do pomisli da
je zemlja u ravnotei uslijed privlane sile drugih tijela vasione. Zemlju je prikazao kao krunu
plou ija visina iznosi jednu treinu njenog prenika. Smatrao je da je Sunce iste veliine kao i
Zemlja.
Atomisti
Prvi antiki atomisti su dvojica naunika iz Jonije: Leukip i njegov uenik Demokrit (460.-370.
g. p.n.e.). Demokrit je skovao termin atomos (gr. nedjeljiv) kojim opisuje najmanju esticu
materije. Prema njihovom uenju najmanje nepromjenjive estice su atomi koji se stalno kreu u
praznom prostoru, grupiu se i oblikuju tijela. Iako su indijski i grki koncepti atoma poivali na
filozofiji, moderna je nauka preuzela Demokritov termin atom.
Pitagorejska kola
Paralelno sa Miletskom kolom radila je i Pitagorejska kola u Krotonu u Junoj Italiiji, koju je
osnovao Pitagora.
Pitagora (582-496. p.n.e) roen je na Jonskom ostrvu Samosu. Sa 20 godina je upoznao
Talesa, koji je na njega ostavio snaan uticaj, te po Talesovu savjetu odlazi u Egipat i Babilon
gdje je 22 godine i prouavao astronomiju i geometriju. Kasnije odlazi u grad Kroton u dorskoj
koloniji na jugu Italije gdje osniva svoju kolu bratstvo uenih ljudi.
Ovo bratstvo je bilo poneto slino savremenim vjerskim redovima na Zapadu. lanovi ovog
bratstva su smatrali zajednikom svojinom i znanje i imanje koje su posjedovali. Izgradili su
kodeks moralnih pravila po kojima su ivjeli. Naglaavali su samokontrolu i suzdranost. ivjeli
7

su isposnikim ivotom; odijevali skromno, jeli skromno, pri emu su izbjegavali ivotinjsku
hranu, jer su smatrali da su ivotinje neka bia slina ljudima. Imali su svoj ideal morala i teili
duhovnoj istoi. Pitagorejci su ovakvim ivotom eljeli da se oiste i pripreme za budui svijet.
Tijelo su smatrali samo za privremeni zatvor due. Pitagora je razvio uenje o besmrtnosti due i
o njihovom seljenju iz jednog tijela u drugo. Pitagorejci su nastojali da doe do moralnog
preobraaja drutva zbog ega su imali velikih problema. Smatrali su da drutvom treba da
upravljaju najmoralniji ljudi. Sve je ostalo izazvalo veliko nezadovoljstvo, pa ih je masa oko
501. god. p.n.e. u veem broju pobila i kue im popalila, dok se Pitagora spasio bijegom u grad
Tarent. Pitagorejci su smatrali da znanje treba sticati svaki dan. Meutim ovo znanje je
lanovima bratstva bilo najstroe zabranjeno iznositi izvan njihovog kruga. Zbog ove okolnosti
teko je odrediti ta su oni otkrili nauci, a pogotovo je teko ustanoviti ko od njih je to uinio.
Nekih dvadeset godina poslije Pitagorine smrti Filolaj je napisao knjigu o uenju Pitagorejaca.
Obino se Pitagorejcima pripisuje otkrie teoreme koja nosi ime po osnivau kole. Ova teorema
je bila poznata jo Babiloncima, a mogue je da je prvi opi dokaz te teoreme dat u Pitagorejskoj
koli.
Pitagorejci su smatrali da je cijeli svijet sastavljen po shemi cijelih brojeva. Svaka duina je
sastavljena od konanog broja malih jedinica. Doli su do zakljuka o nesumjerljivosti stranice
kvadrata sa njegovom dijagonalom to je bilo suprotno njihovom uenju.
U traganju za vjenim zakonima prirode Pitagorejci su izuavali geometriju, aritmetiku,
astronomiju i muziku. Jedan od Pitagorejaca Arhit iz Tarenta se zanimao za mehaniku i za njega
se kae da je stvorio teoriju kolutova.
Pitagorejci su smatrali da je svijet sastavljen od 4 osnovna elementa: zemlja, voda, vazduh i
vatra. Nebesa su stvorena od vazduha, a Sunce od vatre, dok su ostale stvari oko zemlje stvorene
od ostatka.
Pitagorejci su postigli znatan napredak u astronomiji. Pitagora je smatrao da je Zemlja loptastog
oblika, kao i ostala nebeska tijela, a njihove putanje moraju biti krunice. Kretanje po tim
krunicama mora biti jednoliko, jer je jedino takvo kretanje savreno. Smatrali su Zemlja nije
nepomino svemirsko sredite ve da se sa drugim planetama kree oko jedne sredinje vatre, ali
ne tvrde izriito da je to Sunce. Bili su ubijeeni da ukupan broj pokretnih tijela na nebu mora
iznositi 10. (broj 10 je klju za ustrojstvo svijeta). Sunce i Mjesec zajedno sa poznatim
planetama: Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn ine 7 tijela, a ako se doda sfera zvijezda
stajaica to je 8. Filolaj dodaje i Zemlju planetama koje se kreu oko centra svijeta u koji je
smjetena vatra, a deseta sfera je protiv-zemlja, nevidljivo tijelo koje je zaklonjeno sredinjom
vatrom. Meutim ova hipoteza je uskoro postala neodriva. Moreplovci su ve poeli da jedre na
sjever Evrope i poeli da istrauju afriku obalu. Meutim nita od ovoga to su vidjeli nije ih
moglo navesti u to povjeruju u postojanje Protiv-zemlje i sredinje vatre. Tako je ovo uenje
Pitagorejaca izgubilo znaaj.
Atinska kola
Poslije zaustavljanja najezde Perzijanaca u bitki na Maratonu, izmeu 480. i 490. g. p.n.e. centar
Grke postaje Atina, koja je oko 430. godine postala ne samo centar Grke imperije nego i centar
nove i interesantne civilizacije zlatnog doba Grke. U to doba je nastao prvi udbenik iz
8

geometrije koji je napisao Hipokrat. U njegovim Elementima su udareni temelji aksiomatike.

Atinski matematiari su naroito bili usmjerili svoju panju na rjeenje tri problema: trisekcija
ugla, udvajanje kocke i kvadratura kruga.
Iz tog perioda potie veliki broj naunika od kojih su najznaajniji Platon i Aristotel, a tom
razdoblju prirpada i Eudokso koji je poznat po radovima iz astronomije.
Platon (427-347 g. p.n.e.) jedan od najeminentnijih predstavnika grke filozofije Sokratov
uenik
Zalagao se za prouavanje matematike. On je to inio zbog toga to je matematika isto misaona
nauka, a ne zbog toga da bi nam ona pomogla da shvatimo svijet oko sebe. Grci openito nisu
teili primjeni matematike (kao ni ostalih nauka), nego su nastojali da razvijaju teorijsku
matematiku. Slino mnogim misliocima, smatrao je da su jedini pouzdani izvori saznanja
osjeaji koji utiu na nau svijest. Zbog toga ni njegov odnos prema fizici nije bio ispravan.
Platon je razmiljao da je moda razum jedina stvarnost, a da vanjski svijet postoji u naoj
svijesti.
Smatrao je da je svijet izgraen po savrenoj boanskoj zamisli, a po potrebama i eljama
ovjeka. Od svih moguih varijanti on je izgraen na najbolji nain (optimalan, najsavreniji).
Poto je lopta najsavreniji oblik i krunica najsavrenija linija, onda i kosmos mora biti sfernog
oblika i planete se kreu po krunim linijama. Ali kretanja planeta nisu pokazivala tu savrenost
u kretanju i to je predstavljao veliki problem za Platona.
Pria se da je on podsticao svoje bolje uenike da pokuaju objasniti kretanje planeta pomou
pravilnih jednoobraznih krunih kretanja. Gotovo cijelog ivota Platon je smatrao da je Zemlja u
sreditu svijeta. Meutim, izgleda da se pred kraj ivota pokolebao u tom uvjerenju.
Razmatrajui postavku o sredinjoj vatri Platon nadolazi na misao, kako pie Plutarh da je
Zemlja izvan tog sredita i da to mjesto pripada nekom vanijem tijelu. Ali on ostaje vrst pri
svom uvjerenju da se ustrojstvo svemira prije moe otkriti iz prvih principa razmiljanjem nego
posmatranjem.
380. g. p.n.e. je osnovao kolu pod imenom Akademija koja je trajala skoro 1000 godina. Iznad
ulaska u zgradu Akademije bilo je urezano Neka ne ulazi onaj ko nije geometriar.
Aristotel (384. 322. g. p.n.e.) najznaajniji filozof antike i najpoznatiji Platonov uenik
Rodio se u mjestu Stagira u tadanjoj Makedoniji. Osniva je Peripatetike kole (334. g. p.n.e.)
u Atini.
Poznavao je sve nauke, a pisao je o mnogim predmetima. Njegovo pisanje se odlikuje jasnoom
misli, zdravim rezonovanjem i otroumnou. Ipak njegova pisanja u razliitim oblastima nauke
nisu bila iste vrijednosti. Njegova dostignua u oblasti biologije su od izvanrednog znaaja.
Pojave u ivom svijetu on je ispitivao posmatranjem. Neki koji su mjerodavni, da sude o ovom
predmetu, smatraju da je on najveih biologa - posmatraa. Neki od njegovih stavova o
pojavama u ivom svijetu su i danas valjani.
Poznata su njegova djela: Metafizika, Fizika, Logika itd.
Prema Aristotelu postoje 4 osnovna principa (kvaliteta): toplo, hladno, suho i vlano. Iz njih se
kombinuju 4 osnovna elementa zemaljskog svijeta: vatra, zemlja, voda i vazduh. Uvodi i peti

elemenat eter, nebesku materiju od koje je izgraeno nebo i zvijezde, po volji prvog
pokretaa.
Uvodi pojam sile koja djeluje na elemente, a prema njegovom shvatanju postoje 2 sile:
teina koja uzrokuje padanje i
lakoa koja uzrokuje dizanje.
Tijelo se kree samo ako na njega djeluje sila. Razlikuje dvije vrste kretanja:
1. Prirodno
- koje nastaje zbog tenje tijela prema njegovom prirodnom mjestu
2. Nasilno
- izazvano silama koje potjeu iz nebeskog podruja.
Za razliku od drugih Platonovih uenika Aristotel je izgradio vlastiti pogled na svijet, a
Platonovo uenje mu je samo sluilo kao polazite za neka njegova razmatranja. Ne prihvata
Platonov stav o matematikim pojmovima kao neovisnoj stvarnosti. Za Aristotela matematiki
pojmovi nastaju u procesu apstrakcije predmeta koje doivljavamo preko naih ula.
Aristotelu se obino pripisuje otkrie formalne logike. On smatra da se svaki novi stav moe
izvesti jedino pomou slijeda logikih radnji polazei od drugog stava koji je ve utvren. Ovaj
zahtjev Stagiranin (Aristotel) je postavljao svim naukama. Nije shvatio da je to mogue ostvariti
jedino u matematici.
Svoje zakljuke izvodi deduktivnim putem. Unaprijed je postavio neke principe, a onda svoju
sliku svijeta gradio prema njima. Meutim, kako su mu premise esto bile pogrene i zakljuci
su morali biti takvi.
Aristotel dijeli svijet na nebesko i zemaljsko podruje. Granica ove dvije oblasti je Mjesec pa
otuda i njihovi nazivi: sublunarno i supralunarno podruje. Zemaljsko podruje je izgraeno od
etiri elementa: zemlje, vode, zraka i vatre. Svi oni potiu od iste prvotne tvari (primordijalne
supstance). U centru svijeta je Zemlja loptastog oblika. Oko Zemlje je sferni pojas vode, a dalje
isti takvi pojasevi zraka i vatre. To ini prirodne poloaje ova etiri elementa. Poto je Zemlja u
centru svijeta ona je najtea; voda je iznad nje pa je manje teka. Vatra zauzima najvii poloaj u
zemaljskom svijetu pa je apsolutno laka, jer se kree nagore do krajnjeg poloaja u zemaljskom
svijetu; zrak je neto manje lak jer je ispod vatre. Tako Aristotel uvodi pojmove apsolutne teine
i apsolutne lakoe, kao i relativne teine i relativne lakoe.
Nebesko podruje je poinjalo sa Mjeseevom sferom, a zatim dolaze: sfere Merkura, Venere,
Sunca, Marsa, Jupitera, Saturna i sfera zvijezda stajaica, koja je ograniavala cijeli svijet. Ta
sfera daje pokretaku snagu i taj primarni pokreta je za Aristotela istovjetan sa Bogom.
Govori o tenji slinog ka slinom: djeli zemlje tei zemlji, estica vode vodi itd. Ovo kretanje
nekog predmeta prema njegovom prirodnom poloaju on naziva prirodnim kretanjem. Inae o
tenji slinog ka slinom e se govoriti i u srednjem vijeku.
Sva kretanja Aristotel dijeli na prirodna i prinudna. Kao to je ve reeno prirodna kretanja
nastaju zbog tenje tijela ka svome prirodnom poloaju. Sva ostala kretanja i promjene imaju
uzrok u Prvom pokretau.
Iz razdoblja stare Grke treba jo izdvojiti i naunike: Anaksimen (585-525) pripadnik
Miletske kole i Heraklit (535-475).
10

Anaksimen tvrdi da je prapoelo svega pneuma - dah, a slina je vazduhu koji ovjek udie.
Prema Anaksimenu etiri osnovna elementa - zemlja, voda, vazduh i vatra koji prelaze jedan u
drugi. Heraklit misli daje vatra najvie podlona promjeni da je ona prapoelo. Iz vatre nastaje
voda, a iz vode zemlja. Sve je u neprestanim promjenama.
Anaksagora (oko 500- 428 g. p.n.e.) iz Klazomene predstavlja znaajno ime u grkoj
astronomiji. Bio je imuan ovjek, ali se posvetio astronomiji. Smatrao je da je cilj ovjekovog
bivstvovanja na ovom svijetu ispitivanje neba. Prvi je nauno objasnio faze Mjeseca i njegova
pomraenja. O nebu je stvorio drugaiju sliku od one koja je bila opte prihvaena. Smatrao je da
su nebeska tijela uglavnom iste prirode kao i Zemlja. Nebeska tijela su se, tvrdio je on, uarila
uslijed brzog okretanja i da je to ono to ih ini razliitim od Zemlje. Uio je da se na nebu ne
deavaju nikakva uda. Njegovo gledanje bi danas okarakterisali kao racionalistiko. Sunce je
ogromna masa uarenog metala vea od Peleponeza. Na povrini Mjeseca nalaze se planine i
doline slino kao i na naoj Zemlji. Izgradio je uenje o postanku svijeta. U poetku su sve stvari
bile haotino izmijeane. U ovoj haotinoj masi stvorio se vrtlog irei se kroz uveliavajue
krugove. Uslijed krunog kretanja postepeno su se izdvajali vazduh, oblaci, voda, zemlja i
stijene. Pri tome su tea tijela ostajala blie centru. Uslijed velike brzine eter koji je opkoljavao
ovu haotinu masu uario se i na kraju otkidao od Zemlje stijene, pravei tako zvijezde. Ova
teorija ima kao to se vidi dosta zajednikog sa Kant - Laplaslovom teorijom magline.
Anaksagora je smatrao da su tako stvoreni i drugi svjetovi nastanjeni ljudima, kao mi da svaki
ima svoje Sunce i svoj Mjesec. Anaksagorino uenje malo je uvaavano i pobudilo interes kod
malog broja ljudi.

11

12