POGLED

Bilo je udno da jedna mala djevojica poput nje jednostavno i

nevino upita jednog odraslog nepoznatog ovjeka poput mene da ispravi
ono to je nosila, a bilo je zaista komplikovano. Na njenoj glavi je stajala
tepsija ispunjena peenim krompirom, a iznad ove male tepsije nalazio se
iroki limeni lavor prekriven peenim pecivom. Lavor se pomjerao uprkos
njenom vrstom stisku kojim se grevito borila, tako da se sve to je nosila
moglo sruiti.
Ne potraja dugo moje uenje buljei u malu zbunjenu djevojicu, te
pourih da spasim ono to je nosila. Uloio sam mnogo truda ispravljajui
tepsiju, a onda se nakrivi lavor. Onda ispravih lavor, a nakrivi se tepsija. A
nakon to podesih oboje zajedno, e onda se nakrivi njena glava, ali ja,
napokon, uspjedoh da uravnoteim ono to je nosila, ali zbog sigurnosti
posavjetovah je da se vrati do poreta koji se nalazio u blizini, kako bi
ostavila lavor, a zatim se vratila po njega i uzela ga.
Ne znam ime su joj misli bile zaokupljene, jer je nisam gledao
direktno, budui da joj je glava bila prekrivena onim to je nosila.
Zaustavila se nakratko kako bi se uvjerila u svoj zahvat, a zatim je prola
izgovarajui neke mnogobrojne rijei od kojih sam ja uo samo jednu
gazdarice!
Nisam odvajao pogled od nje dok je prelazila iroku ulicu ispunjenu
autima, niti od njene stare, velike pohabane odjee koja je liila na komad
platna kojim se isti pekara, kao ni od njenih nogu koje su izvirivale iz
poderanog dna poput dva tanka tapia.
Posmatrao sam je u udu dok je grabila zemlju svojim bosim
noicama koje su bile poput kandi pileta, tresla se dok je hodala, gledala
je tamo-ovamo malim crnim otvorima na njenom licu, a nakon toga se
kretala malim vrstim koracima ljuljajui se donekle, ali je tako brzo
otpoela hod.
Dugo sam je posmatrao, a zaokupljivao me svaki djeli njenog
pokreta jer sam u svakoj sekundi isekivao da se dogodi nesrea. Napokon,
djevojica slukinja uspjela je prei prometnu ulicu sporo kao da je odrasla
mudra osoba.Nastavila je hodati na drugu stranu, a prije nego to se
izgubila iz vida vidio sam kako se zaustavila i nije se pomjerala.
Auto me skoro udarilo dok sam urio da je spasim,a kada sam je
sustigao sve je bilo uredu. I lavor i tepsija su bili u najboljem stanju, a ona
je bezbijedno stajala posmatrajui. Njeno smeurano smee lice je bilo

usmjereno prema gumenoj lopti koju su tamo-ovamo dobacivala djeca

njene dobi, pa ak i starija od nje, aplaudirajui, viui i smijui se.
Nije me ni pogledala, niti se mnogo zadrala, zatim je ponovo poela
grabiti svojim noktima. Prije nego je otila, polahko se okrenula, a sa njom
i ono to je nosila, dugo je zadrala pogled na lopti i djeci, a zatim se
izgubila u sporednoj ulici.