DIJALOZI

s batinom

2012

Dijalozi s batinom 2012. jednodnevni su znanstveni skup koji e se na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog
fakulteta u Rijeci odrati u srijedu 18. travnja 2012. godine. Skup se u organizaciji Odsjeka za povijest umjetnosti
Filozofskog fakulteta Sveuilita u Rijeci odrava svake godine na 18. travnja, u nas inae slabije poznati i u odnosu na rujanske Dane europske batine pomalo zapostavljeni datum obiljeavanja Svjetskoga dana batine, ujedno i
dana konzervatora, konzervatora-restauratora i drugih koji u svojem radu skrbe o zatiti i ouvanju kulturne batine.
Zamiljen je ne samo kao mjesto prezentacije konzervatorskih i konzervatorsko-restauratorskih zahvata, istraivanja,
zatim konzervatorskih planova, prijedloga zahvata ili rjeenja nekoga konzervatorskoga problema, ve ponajprije kao
susret radi otvorene diskusije, s namjerom poticanja posljednjih godina zamrle rasprave o problemima zatite kulturne
batine.
Okvirna tema ovogodinjih Dijaloga su zahvati restauracija i rekonstrukcija u zatiti kulturne batine. Kroz prezentaciju pojedinih primjera, namjera je rasvijetliti iroku skalu specifinih situacija u kojima dolazi do radikalnijih zahvata
na kulturnoj batini, pojasniti okolnosti koje vode do praktinih odstupanja od teorijskih postavki konzervatorske djelatnosti.
Dijalozi s batinom organizacijski su povezani s jesenskim Dijalozima Odsjeka za Povijest umjetnosti koji se odvijaju
u listopadu. U oba sluaja rije je o kraim skupovima, jasno tematskim odreenim, na kojima u skladu s temom, sudjeluju strunjaci s razliitih podruja. Na proljetnom skupu to su konzervatori, konzervatori-restauratori i drugi istraivai,
prvenstveno oni koji su u svojem znanstvenom i strunom radu povezani sa zatitom kulturnih dobara, dok se onaj
jesenski odvija kao suradnja rijekoga Odsjeka za povijest umjetnosti s drugim odsjecima Filozofskog fakulteta u Rijeci
ili drugim odsjecima za povijest umjetnosti u Hrvatskoj ili inozemstvu.

program skupa [

DIJALOZI

s batinom

9:30 OTVORENJE SKUPA

znanstveni skup povodom Svjetskog dana batine

sveuilite u rijeci / filozofski fakultet / odsjek za povijest umjetnosti
rijeka, 18. travnja 2012.

ORGANIZACIJSKI ODBOR:
dr. sc. Marijan Bradanovi, doc.

Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci

dr. sc. Nina Kudi, red. prof.

Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci

dr. sc. Marko piki, doc.

PROGRAMSKI ODBOR:
dr. sc. Marijan Bradanovi, doc.,

Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci

dr. sc. Matej Klemeni, izv. prof.

Filozofski fakultet Sveuilita u Ljubljani

dr. sc. Nina Kudi, red. prof.

Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci

Mateja Jerman, prof.

dr. sc. Zvonko Makovi, red. prof.

Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci, vanjski suradnik

Ivan Braut, mag.

Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci, vanjski suradnik

Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

dr. sc. Ivan Mateji, doc.

Akademija primijenjenih umjetnosti Sveuilita u Rijeci

dr. sc. Nataa egota Lah, doc.

Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci, vanjski suradnik

dr. sc. Predrag ustar, izv. prof.

dekan Filozofskog fakulteta u Rijeci

uvodna rije proelnika Odsjeka za povijest

umjetnosti dr. sc. Marijana Bradanovia
uvodna rije dekana Filozofskog fakulteta
u Rijeci dr. sc. Predraga ustara
pozdravni govor predstavnika Odjela gradske uprave za kulturu Grada Rijeke
10:00
Marko PIKI
Ideja rekonstrukcije u Europi nakon 1989.
godine: problemi i izazovi
10:20
Nino NOVAK
Konzervatorski radovi na ranokranskom
kompleksu Mirine
10:40
Marijan BRADANOVI
Bone apside crkve sv. Agate u Novigradu
11:00 RASPRAVA
PAUZA ZA KAVU

dvorana 006

11:30
Drago MILETI
Konstruktivna sanacija i konzervatorskorestauratorski radovi na ostacima glavnog
proelja nekadanje cistercitske crkve
sv. Marije u Topuskom - Rekonstrukcija
glavnog portala
11:50
Goran NIKI
Rekonstrukcija maniristike palae Arneri
u Koruli
12:10
Anita GAMULIN
Hvarski arsenal u svjetlu nove namjene
12:30 RASPRAVA
12:40
Radoslav BUANI
Jugoistoni kvadrant Dioklecijanove palae
konzervatorski i urbanistiki problemi
13:00
Zlatko UZELAC
"Turska vrata" i urevaki bastion Tvrave
Koprivnica

13:20
eljko BISTROVI
itnice neprepoznata batina rijekog
Starog grada
13:40 - RASPRAVA
14:00 15:30 ZAJEDNIKI RUAK
15:40
Vinja BRALI
Restauriranje iz mate
16:00
Miroslav KUGOR
Katedrala sv. Jakova u ibeniku skulptura - metodoloke dvojbe
16:20
Damir TULI
Nekadanja skulptura dvoglavog orla na
kupoli gradskog tornja u Rijeci:
povijesno-umjetnika analiza
16:40 ZAVRNA RASPRAVA
17:00 ZATVARANJE SKUPA

IDEJA REKONSTRUKCIJE U EUROPI NAKON 1989. GODINE:

PROBLEMI I IZAZOVI
Marko piki

Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Pojam rekonstrukcije relativno je

nov i moe se smatrati proizvodom
kulture konzerviranja i restauriranja
u posljednja dva stoljea u Europi.
Po svojem prefiksu (kao kod pojma
restauriranje, pa i kod tuica rekompozicija i repristinacija) on upuuje
na pokuaj vraanja na stanje stvari
kakvo je bilo prije vee ili velike,
najee traumatine, promjene koja
je dovela do gubitka predmeta ili skupine predmeta.
Iako se pojam pojavljuje u tekstovima pisaca o konzerviranju 19.
stoljea (V. Hugo, E.-E. Viollet-leDuc, C. Boito, Wiederherstellung u
njemakim raspravama poetkom
20. stoljea), razumijevanje mu se
oblikovalo naroito nakon ratnih
razaranja spomenika i spomenikih
cjelina tijekom protekloga stoljea.
Aktualiziran je kadgod je bilo rijei

o povratku na mjesto traumatinih

zbivanja, propitivanju identiteta i koncepta kolektivnog pamenja.
Princip rekonstrukcije je nakon
1918. i 1945. godine te nakon
pada Berlinskoga zida ponovo uao
u arite teorije i prakse ouvanja
kulturne batine, ne samo kao
metodoloko pomagalo u izvrenju
praktinog projekta uskrsnua izgubljenog spomenika ve i kao izazov
konzervatorskoj teoriji koja evoluira od
renesansnih vremena. Na razliitim
razinama demokratizacije tranzicijskih drutava koji se bave lijeenjem
trauma steenih u 20. stoljeu ili se
uz pomo oivljenih spomenika krijepe i stavljaju na kartu svijeta, o tom
se principu raspravlja meu svim relevantnim imbenicima tek emancipiranih drutava. Zahvaljujui revalorizaciji pojma pa i zbog zanimanja

politikih, vjerskih i poduzetnikih

krugova u europskim se zemljama
trenutno vode ive debate (naroito
u ujedinjenoj Njemakoj), bitke
strunjaka i politikih elita (u Rusiji) a
te se instancije istodobno usklauju
(primjer baltikih zemalja) ili se povijesna iskustva ruenja i rekonstruiranja preispituju kao pouke za nae
doba (kao u Poljskoj i Italiji).
U izlaganju u spomenuti temeljne
toke, protagoniste i tekstove iz aktualne rasprave o pojmu rekonstrukcije u Europi, nadajui se da e se i
u Hrvatskoj, koja se moe podiiti
dugom predajom konzervatorskog i
restauratorskog djelovanja, otvoriti
ira rasprava o znaenju i opsegu tog
pojma.

KONZERVATORSKI RADOVI NA RANOKRANSKOM KOMPLEKSU

MIRINE
Nino Novak

Ministarstvo kulture
Uprava za zatitu kulturne batine
Konzervatorski odjel u Rijeci

Ranokranski kompleks Mirine (MIRA) iz 5.st. smjeten je na istonoj obali uvale Sepen kod Omilja na zapadnoj
periferiji klasinog antikog grada Fulfinuma (1.st.). Na ovom su kompleksu u periodu od 1992. do 2005. godine
provoena sustavna arheoloka istraivanja i sukcesivni konzervatorski rekonstruktivni zahvati. Konzervatorski su
radovi obavljeni rekonstrukcijama crkvenog predvorja narteksa, objema pastoforijama i prezbiterijem. U eksterijeru konzervirana je kula uz narteks, djelimice rekonstruirano perimetralno zidovlje kvadriportika klaustra i juna
kula. Konzervatorskim radovima obuhvaeni su i arhitektonski crkveni elementi: bifore na proelju i zaelju crkve,
otvoreni su recentno zazidani veliki luni prozori, te rekonstruirane podnice pastoforija, prezbiterija, narteksa i june
kule. Rezultati istraivanja dozvolili su i djelominu rekonstrukciju apsidalnog plata i supselije te krinog oltarnog
groba konfesije. Zapadni crkveni zid rekonstruiran je do nivoa prozorskih otvora, a radovi sanacije, izvorne buke
izvedeni su u crkvenom predvorju.

BONE APSIDE CRKVE SV. AGATE U

NOVIGRADU
Marijan Bradanovi

Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci

Konzervatorskim elaboratom s poetka 1993. godine,

izraenim temeljem rezultata istranih radova provedenih koncem 1992. godine, predloena je, prihvaena, odobrena a zatim i izvrena (1994./1995.) cjelovita obnova crkve sv. Agate u
Novigradu a u sklopu nje zahvat ruenja recentne prigradnje uz
zaelje (spremita za alat), restauracije pobonih apsida, te uklanjanja pregradnoga zida koji je u 19. stoljeu odijelio desakralizirani prostor glavne apside (koritena je kao mrtvanica) od
sredinjega crkvenog broda.

Rezultati istraivanja publicirani su nakon provedenoga zahvata, ukratko je tada opisana i primijenjena konzervatorska metodologija obrazloena inicijalnim konzervatorskim elaboratom.
Ovoga puta opsenije se raspravlja o okolnostima i razlozima
koji su vodili prema konzervatorskoj odluci, na koncu i provedbi
postupka restauracije karakteristine troapsidalnosti. Restauracija pobonih apsida izvedena je temeljem rezultata konzervatorskoga istranog zahvata, kojim su utvreni, ne samo znaajni
ostaci donjih zona pobonih apsida, ve i njihovih polukalota,
ouvanih u presjeku zia zaelja, pa i grae poruenih apsida
u njegovoj ispuni. Obnova pobonih apsida izvedena je tradicionalnom tehnikom zidanja zida dvostruka lica, ocijenjeno je, jedinom primjerenom ambijentu malog mjesnog groblja na periferiji
istarskog gradia. Restaurirane apside prekrivene su krilom a
takav je pokrov (sauvan pod cementnim mortom) obnovljen i na
sredinjoj apsidi. Pobone su apside izvana i iznutra obukane,
poput ostatka zia, no njihov je izvorno ouvani dio rekom u
buci odijeljen od restaurirana dijela. Nakon obrazloenja konzervatorskoga postupka povrata troapsidalnosti na crkvi sv. Agate u
Novigradu primjeru se, uz druge usporedbe, suprotstavlja i naoko
identian sluaj crkve Gospe od Zdravlja u Krku, ex crkve benediktinskog samostana sv. Mihovila. Prema miljenju autora ondje
ne bi bila primjerena restauracija poruenih pobonih apsida,
iako im se takoer raspoznaju ostaci iza dananjega crkvenog
zaelja.

KONSTRUKTIVNA SANACIJA I KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI NA

OSTACIMA GLAVNOG PROELJA NEKADANJE CISTERCITSKE CRKVE SV. MARIJE
U TOPUSKOM
REKONSTRUKCIJA GLAVNOG PORTALA
Drago Mileti

Hrvatski restauratorski zavod

Glavno proelje nekadanje cistercitske trobrodne crkve sv. Marije u Topuskom

sauvano je u irini glavnog broda u punoj visini od 23,5 metara, dok je dio proelja
koji pripada bonim brodovima ouvan u znatno manjoj koliini. Ostatak glavnog
proelja, koji se ponaa kao visoka, okomita, posebno u donjem dijelu znatno oslabljena konzola, primarno zahtijeva hitnu konsolidaciju konstrukcije, a potom i
opsene konzervatorsko-restauratorske radove.
Ishitrenim idejnim projektom bilo je predvieno drastino zadiranje u strukturu
proelja. Nakon odbacivanja takvog rjeenja sanacije konstrukcije, prvo se pristupilo
praenju rada pukotina, nakon ega je na temelju dobivenih rezultata izraen projekt konstruktivne sanacije. Tijekom izrade projekta postojala je alternativa: ugradnja protetike koja je opet zahtijevala mjestimino grubo zadiranje u krajnje osjetljivu
povijesnu strukturu ili rjeavanje problema rekonstrukcijom uruenih dijelova, a za
koje se raspolagalo svim potrebnim podacima. Na kraju se opredijelilo za drugu
mogunost, kojom se fiziki ne zadire u izvornu strukturu proelja, rehabilitiraju se
bitni izvorni dijelovi proelja, pri emu se znatno poveava njegova itljivost, koja je
vana posebno u edukativnoj funkciji spomenika.

REKONSTRUKCIJA MANIRISTIKE
PALAE ARNERI U KORULI
Goran Niki

Odsjek za staru gradsku jezgru, Grad Split

Za konzervatorski elaborat obnove sklopa Arneri u Koruli 1980-ih

godina izraen je projekt stavljanja pod krov ruevine suelice katedrali. Da bi se razrijeile dileme oko izvornog izgleda proelja i moguih
varijanti njegove obnove, izvrena je detaljna analiza arhitekture
koja je ukazala na neophodnost rekonstrukcije nedostajuih dijelova
graevine za koje nije bilo fizikih dokaza izvornog izgleda. Usprkos
naelu minimalnog zahvata i stava bolje konzervirati nego restaurirati, na konkretnom primjeru pokazuje se da se u pojedinim iznimnim
sluajevima moe odstupiti od krutih pravila struke. Svaki je spomenik
poseban sluaj, a od presudne vanosti za uspjeh konzervatorskog zahvata je, pored iscrpne dokumentacije i analize, valorizacija. Pri tome
procjenjujemo vrijednosti graevine i njezinih materijalnih ostataka,
ali i izvorni arhitektonski koncept, to se u sluaju male palae Arneri
pokazalo kao presudno. Za razumijevanje i pravilnu valorizaciju bila je
neophodna iscrpna arhitektonska i stilska analiza koja je pokazala da
se radi o vrlo vrijednom primjerku maniristike arhitekture, te da tako
odreena graevina ne moe funkcionirati okrnjena, nego samo upotpunjena rekonstruiranim dijelovima.

Prve vijesti o postojanju hvarskog arsenala na dananjoj

lokaciji, u dnu luke seu u kraj XIV. stoljea. Sredinom
XVI. stoljea sagraen je arsenal u dananjim tlocrtnim gabaritima, a vjerojatno je imao i kat, no stradao je
u poaru tijekom turskog napada na grad 1571. godine.
Snana obnova arsenala provodi se ve krajem istog
stoljea, a dovrava se 1612. godine u vrijeme hvarskog
kneza Semitecola. Arsenal je obnovljen u prizemlju, na
nain da je prostor sa sedam lukova podijeljen na polja,
u istonom dijelu kata gradi se komunalno kazalite, a na
sjeveru fontik s belvederom, koji postaje otvoreni foaje
kazalita. Znaaj arsenala slabi sredinom XVIII. stoljea,
kada Venecija svoju flotu seli u Kotor, a znaajne devastacije graevine dogaaju se za austrijske uprave, kada se
graevina koristi kao vojarna i za spremite oruja.

HVARSKI ARSENAL U SVJETLU NOVE NAMJENE

Anita Gamulin

Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine

Konzervatorski odjel u Splitu

Obnova arsenala u veem ili manjem intenzitetu traje ve

nekoliko desetljea, a intenzivno od poetka XXI. stoljea,
angairala je velik broj strunjaka Konzervatorskog odjela u
Splitu, kao i mnoge vanjske suradnike. Djelomino su provedeni arheoloki radovi u prostoru fontika i arsenala, koji su pokazali ostatke kasnoantike utvrde i urbane strukture grada.
Pripremljena je potrebna dokumentacija za konstruktivnu sanaciju graevine, provedena su konzervatorska i restauratorska
istraivanja i izraeni elaborati (konzervatorski elaborat za arsenal i restauratorski elaborati za oslike na zidu scene i plafonu
kazalita, loe, oslike na pregradnom zidu, renesansno-barokni
strop i oslike u j-z uglu kata). Godine 2009. dovrena je konstruktivna sanacija graevine, kao i neki od navedenih restauratorskih radova. itavo vrijeme vlasnik graevine Grad
Hvar promiljao je optimalnu namjenu za navedeni prostor, koji
predstavlja sredinji javni prostor grada i nezamjenjivi gradski
resurs za javne sadraje,tako da se u vie navrata mijenjao
projektni zadatak i izraeno je vie arhitektonskih prijedloga,
od kojih e najzanimljiviji biti prezentirani u izlaganju. Namjera
je kroz izlaganje upozoriti na razliite utjecaje koje pojedini
sadraji i budue koritenje zgrade imaju na postupak rekonstrukcije, kao i na daljnje koritenje i odravanje ovog iznimnog
kulturnog dobra.

U itavoj povijesti hrvatske konzervacije vjerojatno je

najvei prijepor izazvala obnova istonog krila podruma
Dioklecijanove palae, posebno pokuaj restauracije
dijela gradske etvrti nad njima koja je radi arheolokih
istraivanja velikim dijelom bila poruena. Isto tako
arheolokim razlozima potaknuta istraivanja Peristila i
temenosa Dioklecijanova mauzoleja donijela su, nakon
zavrenih iskopavanja, novu prezentaciju koja je izmijenila izgled sredinjeg dijela carske palae, te denivelirala
i prepolovila povrinu katedralnog trga pred splitskom prvostolnicom. Pokuaji prezentacije jugoistonog kvadranta palae posljednjih desetljea pokazali su svu paletu
razliitih pristupa i konzervatorskih metoda, a zahvate su
pratila razliita miljenja od neopravdanih kritika i optubi
preko frenetinih odobravanja. Na tom su se prostoru odigrali gotovo svi scenariji konzervatorskog postupka, od
purifikacije, preko konzervacije i arheoloke prezentacije
do restauracije pojedinih dijelova tog iznimno znaajnog
spomenika s liste svjetske batine.
Kritika, nekad i pretjerana, nepotrebno je problem
uinila sloenijim i nerazumljivijim. Razlog je velikim dijelom amaterizam kritiara, nerazumijevanje sutine problema i zlonamjernost koja je zbog tendencioznog pristupa
u drugi plan stavljala sutinske probleme. Kritika nije bila

osloboena politike i jeftine promidbe pa su i optube

na tragu konspiracije i opih ocjena najee sluile sublimaciji neke jo sumnjivije ideje. Implicitno se nametala
misao o nekompetentnosti i nezrelosti hrvatske konzervatorske prakse. Zanimljiva su bila nastojanja pojedinih
krugova da se problem internacionalizira i rijei stranom
intervencijom, koja bi valjda bila dorasla situaciji. Nasuprot svemu tome, problem nije toliko sloen niti je u pitanju ikakva sprega interesa kakvu vide zlonamjernici, a
jo manje nestrunost i nesposobnost hrvatske strune i
znanstvene javnosti. U pitanju je iskljuivo sloena valorizacija dijelova spomenike cjeline, a posebno njenih
razliitih povijesnih slojeva koji unutar urbane strukture
ponegdje mogu biti vaniji od antike matrice. Za valorizaciju je potrebno razumijevanje izvorne funkcije svih
dijelova palae, to je u sluaju jugoistonog kvadranta
bio iznimno sloen i teak posao na kojem se jo uvijek
radi. Interpretacija nalaza u ovom sluaju nadilazi puku
arheoloku prezentaciju fenomena, radi se naime o gradu
i to jednom od njegovih najvanijih dijelova bez kojeg se
urbanitet ireg prostora dovodi u pitanje.

JUGOISTONI KVADRANT DIOKLECIJANOVE PALAE KONZERVATORSKI I

URBANISTIKI PROBLEMI
Radoslav Buani

Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine

Konzervatorski odjel u Splitu

Neusklaenost stavova struke iskoristili su razni faktori drutva, od samouprave koja je okrenula lea skupom rjeavanju problema, privatnih poduzetnika koji
pokuavaju iskoristiti prostor za najbanalnije turistiko
ugostiteljske pothvate dovodei svoje zamisli u vezu s
neadekvatnom revitalizacijom podruja, a brojne nevladine udruge i s njima povezani intelektualci odrauju
vlastitu promociju predstavljajui sebe kao uvara javnih interesa kroz izraavanje patetine zabrinutosti za
sudbinu spomenika.
Kao i kod svih antikih spomenika konzervator se prvo
suoio s problemom purifikacije. U Dioklecijanovoj palai
ienje antike arhitekture od kasnijih slojeva nije
samo sastavni dio istraivanja, jer se ona rijetko izvode
ne razornim metodama, nego stara tenja usmjerena
prezentaciji kasno carske arhitekture i njenom ienju
od povijesnih dogradnji kakva je primjerice bila crkva sv.
Mateja, mauzolej splitskih nadbiskupa, sruena koncem
19. st. radi oslobaanja periptera katedrale ili zgrada
nadbiskupije sjeverno od katedrale. Nesporno se radi
o iznimno dobro sauvanoj antikoj arhitekturi visoke
vrijednosti pa je i njena prezentacija silno velik izazov.
To je razlog zbog kojega se teko mogu vratiti uklonjeni dijelovi gradske strukture srueni prije arheolokih

istraivanja ak i na onim mjestima gdje arheologija nije

iznjedrila znaajne nalaze.
Istraivanja biveg samostana sv. Klare,provedena
za vrijeme obnove kroz deset godina, pokazala su kako
srednjovjekovni slojevi mogu biti jednako vani kao i
antika podloga. Unutar enskog franjevakog samostana pronaen je stari gradski katel sagraen za
Anuvinca Ladislava Napuljskog, kojeg je kralju podigao
herceg Hrvoje Vuki Hrvatini.

Samostan sv. Klare osnovan je 1308. na morskoj

obali, a preseljen 1420. od mletake uprave u stari
katel radi gradnje novoga mletakog uporita u
gradskoj luci. Samostanu je prilikom preseljenja bila
dana ranosrednjovjekovna crkva sv. Nikole nastala
pregradnjom jedne od kapele triklinija. Samostanska crkva sv. Klare nastala je dogradnjom te crkve u
16. st. na lokalitetu Sdoria, na poarom unitenom
dijelu starog splitskog episkopalnog kompleksa kojeg je detaljno opisao kninski biskup Bartul u reambulaciji dobara splitskog nadbiskupa 1397. godine.
Samostan je u purifikaciji, sedamdesetih godina
20. st., ostao bez crkve koja je ve bila desakrirana
i pregraena u kino dvoranu. U njenim temeljima
pronaen je triklinij Dioklecijanove palae, jedan od
najznaajnijih arhitektonskih spomenika i moda
najznaajniji nalaz u povijesti hrvatske antike arheologije. Triklinij je u srednjem vijeku postao sastavnim dijelom splitskog episkopija a njegove su

kapele preureene u tri srednjovjekovne crkve. To

antiko zdanje, ambicioznije dizajnirano od carskog mauzoleja, nestalo je u poaru poetkom 16.
st. Njegov istoni dio poruen je gradnjom crkve
sv. Klare, a zapadni se sauvao u slojevima samostanske arhitekture do samog vrha bone kapele.
Odmah nakon pronalaska triklinija njegova je restauracija postala jedan od fokalnih projekata obnove jugoistonog kvadranta, a pratila ju je obnova arkada junog zida palae, vjerojatno jedan od
najkontraverznijih konzervatorskih poteza u povijesti prouavanja Dioklecijanove palae. Kritiari ovog
zahvata jednoglasno su osudili restauraciju, ali nisu
ponudili alternativu. Oni koji su pokuali shvatili su
da je to daleko tee nego izraziti neslaganje s bilo
kakvim konzervatorskim rjeenjem. Nakon pedeset
godina dolo je vrijeme da struka ponudi kvalitetno
rjeenje nastalog problema.

Nekadanja juna gradska vrata Koprivnice nedavno su

odzidana nakon puna etiri stoljea. Preostala u fragmentarno ouvanoj cjelini nekadanjeg jugoistonog dijela gradskih
zemljanih bastionih fortifikacija, ona sada stoje kao osamljena graevina, fiziki odvojena od preostalog dijela zemljanog
uzvienja nekadanjeg jugoistonog, urevakog bastiona, kao i velikog dijelom ouvanog opkopa s ostacima dva
zemljana ravelina. Odzidavanje gradskih vrata, izgraenih
1586.g., ali ve poetkom 17. stoljea zazidanih i pretvorenih
u Oruanu, a potom u 18 st. i dijelom pregraenih, implicira
i potrebu obnove 60 metara dugog pristupnog drvenog mosta. Most je bio uklonjen u vrijeme zazidavanja vrata, kada je
dotadanji zemljani bastion 16. stoljea s karakteristinom
ukom novotalijanske kole, koji je jo 1566.g., nakon
pada Sigeta projektirao Francesco Thebaldi, a kojega je desetak godina kasnije1578. poeo graditi Giuseppe Vintana, bio
pri zavretku Dugog rata oko 1610.g. preureen u skladu s
naelima novonizozemske kole. To preureenje, koje je vjerojatno projektirao Albrecht Wendschutz, inenjer kolovan u
Nizozemskoj bilo je izvedeno na nain da je zemljani nasip
zaklonio vanjsko proelje tada zazidanih vrata, a prema opkopu je bio postavljen i dodatni nasip karakteristinog niskog

predzia (falsabrage) .
U drugoj polovini 19. st. uklonjen je dio nasipa, tako to je
s cijele zapadne strane bastiona zemlja zaravnjena u opkop,
pa je Oruana ostala odvojena od preostalog zaputenog,
ali ipak znatno ouvanog dijela fortifikacija staronizozemske
kole, jedinstvenog spomenika svoje vrste u ovom dijelu Europe. Predlae se obnova poruenog zapadnog dijela bastiona
prema projektu iz 16. stoljea, vraanjem zemlje iz opkopa,
te obnova mosta, dok svi ostali dijelovi ouvanih jugoistonih
fortifikacija Tvrave Koprivnica moraju biti samo ureeni i
manjim dijelom dograeni u skladu s projektom s poetka
17. st. Za takvu odluku, koja znai prezentaciju oba povijesna
sloja razvitka Koprivnikih fortifikacija presudni su meutim
urbanistiki razlozi, jer samo obnova mosta omoguava prostornu integraciju cjeline, dok bi obnova jedino prema projektu iz 17.st (kao to je to bilo predloeno) razdvojila vanjsku i unutarnju stranu prostora, uz to to bi obnovljeni nasip
zemlje bez razloga zaklonio proelje Oruane.

TURSKA VRATA I UREVAKI BASTION

TVRAVE KOPRIVNICA
Zlatko Uzelac

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

autor grafika: Damjan Uzelac, d.i.a.

Razvojem srednjovjekovnog komunalnog drutva u upravno

ustrojstvo jadranskih komuna uvode se nove institucije. Jedna
od njih je javno skladite ita (fontik) kojom upravlja gradski
slubenik (fontikar). Fontici nastaju irom Mediterana, pa tako
i na istonoj obali Jadrana. itnice su najee bile zasebne
komunalne graevine. U Rijeci su, naprotiv, kao itnice prepoznate sauvane strukture ispod privatnih graevina. Dosad
nije bilo posve jasno jesu li na neki nain funkcionirale unutar
javnoga sustava ili su bile posve privatne investicije, u funkciji skladitenja u svrhu trgovakih poduhvata. Dosad nije bilo
sigurno ni vrijeme u kojem su nastale pa su ih tako razliiti
istraivai datirali u irokom rasponu od antike do baroka.

ITNICE NEPREPOZNATA BATINA

RIJEKOG STAROG GRADA
eljko Bistrovi

Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine

Konzervatorski odjel u Rijeci

U predavanju e biti izloena kronologija otkrivanja itnica na prostoru unutar nekadanjih gradskih bedema Rijeke, od onih u porerovoj
ulici, ispod zgrade Jadroagenta, zatim na Grivici do najnovijih nalaza
prilikom kopanja temelja graevine na adresi Pod Katelom. Prikazat
e se dokumentacija o njima, naini njihove prezentacije i sadanje
stanje, te iznijeti mogue interpretacije o njihovu nastanku. Istie se
njihova tipoloka slinost s dubrovakim itnicama. Rijeke itnice
ujedno su primjer ugroene batine, nedovoljno prepoznate u lokalnoj
zajednici. Oko sudbine novopronaenih i danas konzervatori strepe
kao i prije etrdesetak godina.

RESTAURIRANJE IZ MATE
Vinja Brali

Hrvatski restauratorski zavod

Na odabranim primjerima restauriranih djela

tafelajnog slikarstva i polikromirane skulpture iz
djelatnosti Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu preispituju se izvedeni postupci rekonstrukcija i reintegracija s obzirom na njihove vrijednosti,
povijesnu slojevitost i dananju namjenu. Posebno
se razmatra uloga vremena prema odreenju
Cesara Brandija u odnosu na izvedene postupke
rekonstrukcije, ali i uobiajene postupke konsolidacije temeljnika, osnove i slikanog sloja. Analizirati
e se, izmeu ostalog, reintegracije izvedene na slici
Bartolomea Vivarinija iz Velog Loinja, rekonstrukcija povijesnih slojeva i prezentacija slika nepoznata
Palmina sljedbenika iz svetita upne crkve u Rovinju te povijest intervencija na skulpturi Bogorodice
s Djetetom iz upne crkve u Graneini, nedaleko Zagreba.

KATEDRALA SV. JAKOVA U IBENIKU

SKULPTURA: METODOLOKE DVOJBE
Miroslav kugor

Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne batine

Konzervatorski odjel u ibeniku

Realnosti kamenih elemenata katedrale sv.

Jakova, od kamenih blokova, monolita ploa i
pilastara, preko arhitektonske plastike sve do
skulpture, prilazi se s razliitih stajalita. Zadrat
u se na materijalnoj realnosti kamene strukture, uvaavajui njenu strukturalnu, formalnu i
stilsku analizu.
U tretiranju likovnosti materijalnost je u
prvome redu materijalnost skulpture i arhitektonske dekoracije u kamenu, koja vremenski
i prostorno determinirana ima svoju parabolu
nastajanja, trajanja i nestajanja.
Materijalnost kamena je promjenjiva i vezana
na razliite utjecaje koji vie ili manje pospjeuju
ili bolje reeno ubrzavaju proces nestajanja.
Na katedrali uoavamo skulpture ije se formalne karakteristike jo daju iitati unato
uznapredovalom procesu brisanja likovnosti
oblika erozijom kamene epiderme. Uoavamo
skulpture kod kojih je propadanje materijala
toliko uznapredovalo da su one formalno-stilski
neitljive ili gotovo neitljive.
Iz navedenog postavljamo pitanje pristupa toj
neumoljivoj injenici do kojega stupnja e se
izmijeniti karakter arhitekture i formalno-stilsko
iitavanje, analiza i interpretacija njezinih elemenata buduih narataja.
U tom kontekstu istiem zabludu duha

starine, koja u pravilu poistovjeuje staro s

zaputenim, materijalno osakaenim i prljavim
a samu fiziku starost brka se s povijesnou.
Konzervatorska praksa preko svojih strunjaka
djeluje na usporavanje procesa nestajanja materijalne pojavnosti kulturnog dobra, uglavnom
arhitekture sa svojim elementima (skulptura,
kamena plastika, slikarstvo) pritom razvijajui
vlastitu strategiju i metodologiju kombinirajui
znanstvene discipline i tehnoloke mogunosti
sa zanemarenim i povrno shvaenim tradicijskim umijeem.
Konzervatorska estetika ima zadau da uz
vraanje materijalne ravnotee vrati i punou
estetskog izraza, budui je svaka konzervacija i/
ili restauracija ujedno i interpretacija i rekreacija
koje se proimaju u jedno.

NEKADANJA SKULPTURA DVOGLAVOG ORLA NA KUPOLI GRADSKOG TORNJA U RIJECI:

POVIJESNO-UMJETNIKA ANALIZA
Damir Tuli
Filozofski fakultet Sveuilita u Rijeci

Dana 6 lipnja 1659. car Svetog Rimskog Carstva i hrvatski kralj Leopold I.
Habsburg dodijelio je Rijeci novi grb grada: Okrunjenog orla s dvije glave okrenute u lijevu stranu kako stoji s jednom nogom na hridini, dok u drugoj pridrava
vr iz kojeg se obilno izlijeva voda te geslo Indeficienter. Rijeani su jo u 18.
stoljeu na vrh kupole gradskog tornja postavili limenu skulpturu orla, da bi u velikoj restauraciji tornja i kupole 1890. ona bila uklonjena. Na inicijativu udruge
rijekih ena 1906. gradu je darovana nova metalna skulptura izlivena u rijekoj
ljevaonici Mattea Skulla, a prema drvenom modelu majstora Vittorija De Marca.
Zbog ideolokih razloga skulptura je osakaena 1919., da bi nakon II. svjetskog
rata bila potpuno unitena.

18. travnja

svjetski dan batine

Znanstveni skup Dijalozi s batinom 2012. novano je pomogao Grad Rijeka