Drvee: jednostavna pitanja komplicirani odgovori

25

1
Drvee: jednostavna pitanja
komplicirani odgovori

Einstein je rekao da nikada nije prestao razmiljati poput djeteta. Zapravo

bismo svi trebali slijediti njegov primjer. Djetinje razmiljanje uspijeva
proniknuti u samu sr stvari. Djeca postavljaju smijeno jednostavna
pitanja poput onog Kako je nastao Bog? koje ve stoljeima zadaje
muke i teolozima. Prihvatimo li djetinju nevinost kao princip, mogli
bismo se zapitati: Je li drvee zaista toliko vano da se o njemu pie
knjiga? Ili: Zato neke biljke izrastu u stabla? Ili: Koliko vrsta
drvea postoji? Ovo su uistinu djetinjasta pitanja, ali otkrivaju obrise
sadraja ove knjige.

to je drvo?
Drvo je velika biljka s deblom u sredini.
To svi znaju. No iznesena tvrdnja zahtijeva moderni filozofi bi
rekli malo dekonstrukcije.
Za poetak, upitajmo se to znai velika biljka? Jasno, veliina je
relativan pojam, ali joj moemo dodijeliti brojanu vrijednost. Recimo

26

Tajni ivot drvea

kako za biljke odgovara visini od najmanje pet ili est metara. Razlozi
za takvo odreivanje doista postoje jer su, primjerice, umarima i
upraviteljima rasadnika potrebne nekakve smjernice. No smjernice
nisu i definicije. One su samo praktian nain pomoi osobama koje
rade praktine poslove. Smjernice ne tumae (niti im je to svrha) ono
to bi Aristotel nazvao bit prirode.
Nadalje, mnogo vrsta drvea naraste veliko ima li za to povoljne
uvjete, a kada ih nema ostane maleno. Hrast je u umi ili parku
doista stablo visoka roda, no upadne li ir u pukotinu kotskoga
kra, moda e i nekoliko stoljea ivjeti kao prirodni bonsai i ostati
samo vornato stabalce. No i takav, rodit e irovima koji prenese
li ih se na plodno tlo mogu ponovo izrasti u pravoga diva. Ima li
stabalce manje prava nazivati se hrastom samo zato to sluajno raste
na kamenom tlu? Nakraju se namee sljedee pitanje: ako je i malen
hrast i dalje hrast, nije li samim time i drvo? Pogledajmo i rod breza
(Betula) i njegove razne vrste koje rastu po cijelome svijetu. Niti jedna
od njih nije golema kao hrast, no veina ih naraste u prilino velika
stabla. Ipak, jedna je vrsta breze (Betula nana) prilagoena ivotu u
tundrama sjeverne kotske i europskoga kopna vrlo malena. Hoemo
li rei da su sve breze drvee osim malene vrste Betula nana? Ili emo
rei da je i ona drvo, ali patuljasto?
A to emo s deblom u sredini na kojemu poiva kronja naega
stabla? Treba li ono biti samo jedno, poput nekog usamljena stupa,
ili smije imati drutvo? Mnogi vrtlari i umari inzistirali su na tome
da se biljke koje tvori vie stabljika trebaju nazivati grmovima. I opet,
takvo razgranienje moe koristiti iz praktinih razloga. Da je Kraljica
herc iz Alise u zemlji udesa od svojih vrtlara muenika naruila
arboretum, a da su oni zasadili grmlje, sigurno bi im dala odrubiti
glave. No u prirodnom svijetu stvari nisu tako jednostavne. U Cerradu,
podruju sredinjeg Brazila juno i istono od amazonske praume,
u golemoj suhoj umi (otprilike povrine Francuske) ivi drvee koje
na obalama rijeka raste kao doista veliko stablo s jednim deblom, no
u suim dijelovima ume tvori nie grmlje s vie stabljika. Tom grmlju
nisu uskraeni odgovarajui ivotni uvjeti, kako se to dogodilo naem
hrastu bonsaiju. Ono je samo drugaiji ivotni oblik te vrste. Mnogi
organizmi odlikuju se polimorfizmom (kako tu pojavu nazivaju biolozi),
to bi u prijevodu znailo vieoblijem. Na primjer, mnoge vrste

Drvee: jednostavna pitanja komplicirani odgovori

27

riba imaju svoje patuljaste inaice. Veliku raznolikost ivotnih oblika

pokazuju i neki leptiri i puevi. Na primjer opisuje polimorfno drvo
koje jedan oblik razvija u umskim stanitima, a drugi na otvorenome.
Osim toga, postoje i mnoge vrste velikog drvea (neki cedri, mnogi
dudovi i prekrasan palisandar plavih cvjetova) koje mogu rasti na nekoliko vrstih debla jednake visine. Svako od njih moe biti visoko poput
divovskoga hrasta. Je li rije o drveu ili o velikome grmlju? Porodici
vrijesova (Ericaceae) pripadaju i himalajski pjeninici (sle, rododendron)
i ameriki srodnik sredozemne planike, Arbutus menziesii, predivna
biljka ljuskave ute, ruiaste i sive kore debla koja svojim bojama
dodatno uljepava ionako udesne kalifornijske breuljke. Potonjoj je
obino dovoljno samo jedno deblo, dok pjeninici esto rastu iz vie
stabljika. No mogu izrasti jednako veliki i samo iz jednoga debla. Da
skratimo: grmlje i drvee nije u prirodi otro razgranieno. A zato
bi i bilo? Prilikom svoga razvoja priroda je doista imala pametnijeg
posla nego misliti na to kako biolozima olakati posao.
A mora li sredinje deblo biti drvenasto? Svakako, na takvo pomislimo
svaki put kada kaemo deblo. No kako emo se onda postaviti prema
biljkama banane? Oblikom nas podsjeaju na palme s debelom sredinjom
stabljikom i rozetom golemih listova na vrhu. No deblo banane
nije drvenasto. Ono se uglavnom sastoji od lisnih peteljki. Njegova
vlakna nisu okupljena u snop u pravom drvenastome deblu, kao kod
bora, hrasta ili eukaliptusa, nego im vrstou osigurava pritisak vode
u biljnome tkivu, kao u peteljkama kupusa. Stoga botaniari bananu
dre divovskom zeljastom biljkom. No ona izgleda poput drvea, a s
drveem se za svjetlost bori upravo njihovim orujem visinom (iako
banana, poput kokosove palme, kineskog ajevca i kave, vie voli
blagu sjenu).
injenica je da postoji mnogo evolucijski sasvim odvojenih razvojnih
linija drvea, a vrste koje im pripadaju povezuje jedino to to su biljke.
Mnoge su biljke, pripadnice mnogih takvih razvojnih linija, ivotni
oblik drveta razvile nezavisno od drugih. Drugim rijeima, svaka je
od njih do stasa i statusa drveta dola na svoj nain.
Drvo nije otro ograniena kategorija, kao to su to pas ili
konj. Ono je samo jedan od naina postojanja biljaka. I takvi razliiti
ivotni oblici biljaka imaju puno zajednikoga, a dobro je i nuno imati

28

Tajni ivot drvea

stanoviti osjeaj za bitno. No bit prirode nije nam sasvim jasna. Na

kraju krajeva, sve definicije koje se tiu prirode postoje samo radi puke
praktinosti i pomau nam usredotoiti se na odreene aspekte koje
u danome trenutku imamo na umu. U prirodi ne postoji nita bilo
da je rije o jednostranom pojmu poput noge, eluca ili lista,
ili pak sloenijem poput gena ili vrste to se ne oivotvoruje u
raznim oblicima i to se ne moe tumaiti iz bezbroj raznih kutova
i gledita, pri emu svaki od njih otvara prostor za nove definicije.
Pojam konj ne moe se svrstati u okvire jednostavne definicije
etveronoca koji jede travu, kako je inzistirao Thomas Gradgrind,
lik iz Dickensova romana Teka vremena. Konji su doista puno vie
od toga. Nain na koji definiramo dijelove prirode utjee i na na
odnos prema njima bez obzira na to je li rije o razlici izmeu divljeg
cvijea i korova, ili izmeu gospoe Miredi i tetoine obinoga
mia. No nakraju, priroda je upravo onakva kakva jest, a mi se jedino
moemo truditi usprkos raznim manjkavostima jezika te radi vlastitih
potreba definicije iskoristiti najbolje to moemo.
Za svrhe ove knjige sasvim e upotrebljiva biti i djeja definicija
drvea (dodue, uz malenu razradbu): Drvo je velika biljka s deblom u
sredini odnosno biljka koja bi mogla biti takva ivi li u odgovarajuim
uvjetima; ili biljka vrlo srodna drugim velikim biljkama koje imaju
deblo u sredini; ili biljka koja izgleda poput velike biljke s deblom u
sredini. Malo nezgrapna definicija, no morat e posluiti. Krenimo
sada na sljedee djetinje pitanje.

Zato biljka bude drvo?

Neiva je tvar pasivna. Atomi koji sainjavaju jedan kamen ue
u njemu sve dok kamen kao takav postoji, odnosno sve dok ga ne
rastopi vulkan ili kisela kia. No iva se bia nalaze u stalnoj mijeni i
sudjeluju u prirodnom kruenju tvari. im iva stanica proizvede neku
bjelanevinu dio svojeg materijalnog bia ista ta stanica zapone i
njezinu razgradnju. Taj neprekidan krug samoobnavljanja koji pokree
beskrajan unos energije nazivamo metabolizam.
Polovica aktivnosti svih ivih bia otpada na metabolizam, osnovni
uvjet opstanka. Druga polovica odlazi na razmnoavanje. Razmnoavanje

Drvee: jednostavna pitanja komplicirani odgovori

29

nije nuno za preivljavanje. Ono zapravo trai rtvu i biljkama je esto,

kako emo vidjeti i poslije u ovoj knjizi, zadnji ivotni trzaj. Mnogo
vrsta drvea ugiba ve nakon prvog razmnoavanja. No razmnoavanje
je iznimno vano. Sve vrste koje bi se odrekle razmnoavanja nakraju
bi izumrle. Koliko god metabolizam nekog organizma bio uinkovit,
on e prije ili poslije skonati bilo zbog starosti ili nekog nesretnog
sluaja. Sve ivo umire i ugiba. Samo oni koji se uspjeno razmnoe
preivljavaju, odnosno preivljavaju njihovi potomci. Svi pojedinani
organizmi zapravo su samo dio vlastite loze i potomci potomaka
predaka svojih predaka.
No s druge strane, svako ivo stvorenje okrueno je mnogim biima
iste i drugih vrsta. Jednim su dijelom ona njegovi suparnici, a drugim
je dijelom o njima ovisno zbog hrane, sklonita, razmnoavanja ili
nekog drugog razloga. I zato se svako uspjeno ivo bie (svako koje
uope preivi) mora nekako uskladiti sa svima ostalima oko sebe.
Svi uvjeti ivota metabolizam, razmnoavanje te usklaivanje s
ostalim ivim biima prilino su sloeni. Svako ivo bie mora svoja
ivotna pitanja rijeiti na svoj nain. Ne postoji savrena, samim time
ni univerzalna ivotna strategija. Svaka ima svoje prednosti i mane.
Zato nekim stvorenjima moe koristiti to to su vrlo malena,
a drugima to to su vrlo velika. Svi ivotni stilovi imaju svoje za
i svoje protiv. Biljka veliine stabla moe se protegnuti blie nebu i
tako uhvatiti vie Suneve energije i moe svoje korijenje porinuti dublje
u tlo u potrazi za vodom i mineralima. To su njezine prednosti. No
do takve veliine treba i narasti, a to traje i bez obzira na to jeste li
hrast, slon ili ovjek to vam due treba da se razvijete, vei su izgledi
da skonate prije nego to se razmnoite.
Biti velik doista je zahtjevno. Da biste drali tonu lia i usmjeravali
ga prema suncu, morate biti iznimno snani, sazdani od posebnog
materijala te za to prikladne grae. Sve drvee po svojoj definiciji ima
odrvenjela tkiva (osim drvea posebna statusa kao to su banane),
ali kao to emo vidjeti takva tkiva su vrlo sloena i za njihovu
je izgradnju potrebno dosta kemije i mikrogeometrije. Postoje mnogi
oblici drvea. Ginko i etinjae izgraeni su ponavljanjem jednog
jedinog jednostavnog sklopa: u sredini se nalazi okomito deblo iz
kojega u prljenima ili spiralama u odreenim razmacima izlaze grane.

30

Tajni ivot drvea

Kod drugih, kao to je brijest, sredinja se grana (provodnica) na

vrhu svine pa sljedea po redu preuzme vodstvo sve dok se i ona ne
svine, nakon ega njezinu ulogu opet preuzima sljedea grana. Kod
treih pak vrsta drvea (osobito kod nekih tropskih vrsta) grane koje
rastu okomito iz vodoravnih ponavljaju oblik cijeloga stabla kao da
tamo, u visini vodoravnih grana tih divova, raste neka nova umica.
Postoje i stabla koja rastu u slobodnijim oblicima, poput hrasta ili
kestena. Mnogo je osnovnih graa drvea. No vano je da su takve
grae nune. Velike dimenzije zahtijevaju dosta fizike pa i kemije,
a potrebno je i mnogo vremena da se sve to uskladi. to je drvee vie,
osjetljivije je na vjetrove. Tropske oluje u praumama nerijetko pokose
podruja velika poput nekih engleskih grofovija.
iva bia prilikom razmnoavanja uglavnom slijede jednu od dviju
glavnih strategija. Ona koja pribjegavaju takozvanoj strategiji K imaju
samo nekoliko potomaka koji su u trenutku roenja relativno veliki
kako bi imali vee izglede za preivljavanje. Nakon roenja o njima
se obino brinu roditelji. iva bia koja se koriste strategijom K
uglavnom ive dugo i razmnoavaju se samo nekoliko puta, esto u
velikim vremenskim razmacima. Orangutani, slonovi, orlovi pa i ljudi
klasini su primjeri strategije K. Ostala stvorenja koriste strategiju
r i na svijet donose velik broj potomaka. Neizbjeno, svaki takav
potomak relativno je malen pa su mu takvi i izgledi za preivljavanje.
No u velikim se brojkama ipak krije odreeno osiguranje. Poznato
je kako bakalari primjenjuju strategiju r. Oni na svijet odjednom
donesu i dva milijuna jajaaca. Tek izlegle ribe neko vrijeme ive kao
planktoni, plutajui prilino bespomono, a veina ih ne preivi do
sljedeeg stadija, nego postane neiji obrok. No sve dok iza svakog para
bakalara za njihova ivota ostanu barem dva iva potomka, nastavak
loze ne dovodi se u pitanje. Iako je njihova reproduktivna strategija
rasipna, bakalari su izvanredno uspjena vrsta (barem su bili sve dok
se ribari Sjevernog mora nisu dovoljno tehniki izvjetili, postali previe
natjecateljski nastrojeni i katastrofalno smanjili svjetsku populaciju
ovih riba). Bakalar dugo ivi. Ali mnoga iva bia koja pribjegavaju
strategiji r poput muha proive cijeli ivotni ciklus (roenje, razvoj,
razmnoavanje i smrt) u samo nekoliko tjedana. Stoga se populacije
muha mogu za tili as smanjiti ili narasti od gotovo jednoga para do
razmjera prave poasti.

Drvee: jednostavna pitanja komplicirani odgovori

31

Izgleda da je drvee iskoristilo ponajbolje od obiju strategija. Mnogo

vrsta drvea veina njih daje velike koliine sjemenki i to moe
initi redovito. Razvijena stabla hrasta ili bukve u dobrim sezonama
stvore vie milijuna sjemenki. Iako nije svaka godina jednako rodna,
ovo drvee za svojeg ivotnog vijeka moe doivjeti dvadesetak, pa
ak i stotinjak vrlo rodnih godina. Po svojoj se strategiji moe doista
usporediti s bakalarom. U vrlo rodnim godinama daje sjemenki koliko
i bakalari jajaaca. No mnoge vrste drvea, ukljuujui i hrastove, daju
veliko sjeme koje ne mora odmah proklijati. Stoga ono ima velike izglede
za preivljavanje. S te se strane ove vrste koriste i strategijom K. Kako
bi se iskoristilo prednosti strategija K i r, organizam mora uistinu
biti moan. No postoje i neki nedostaci. Veina drvea mora poivjeti
nekoliko godina a neke vrste i nekoliko desetljea prije nego to e
se uope moi razmnoiti. U vrijeme sazrijevanja tijekom kojega ne
proizvedu ni jednu sjemenku ta su stabla izloena raznim rizicima.
Nain ivota i razmnoavanja drvea ne smatramo strategijom
r zbog njihove veliine i dugog ivotnog vijeka. Njihove populacije
ne karakteriziraju nagli skokovi i padovi, kao to je to kod muha.
Ono se ne moe kretati pomislit emo i poput muha ili mieva
na brzinu zauzimati nova stanita. No uzdignemo li se iznad naih
kratkih ivota i pogledamo li daleko u prolost, vidjet emo kako se
drvee ipak moe kretati te da to i ini. Tako su, primjerice, breze i
johe posljednje ledeno doba preivjele u junim dijelovima sjeverne
polutke. Pred kraj toga razdoblja prije otprilike deset tisua godina
zahvaljujui povlaenju leda, inilo se kao da se utrkuju prema
Sjevernom polu. Takva kretanja nastavljaju se i danas kada globalno
zatopljenje pomie granicu polarnog leda prema sjeveru. Slino tome,
golema tropska prauma Queenslanda ne postoji oduvijek na junoj
poluci, kako se moda ini. Poput Velikog koraljnog grebena, koji se
nalazi uz samu obalu Queenslanda i dugaak je poput Velike Britanije,
australska prauma izrasla je tek nakon posljednjeg ledenog doba, pa
je tako stara samo deset tisua godina. Macbetha je okiralo kada je
vidio da se Birnamska uma pomaknula nekoliko kilometara preko
movare prema brdu Dunsinane. Kada bismo posljednjih nekoliko ili
ak desetak milijuna godina na naoj planeti mogli vidjeti kao vrlo
ubrzan film, uoili bismo kako ledeno doba slijedi meuledeno, a njega

32

Tajni ivot drvea

opet ledeno, te kako se ogromne povrine prividno nepominih uma

pomiu po Zemljinoj kugli kao sjene oblaka.
Prednosti drvea su viestruke i oigledne. Velike biljke mogu
uinkovitije metabolizirati jer zauzimaju velik dio tla i neba. K tome,
mogu proizvesti doslovno tone sjemena koje se iri nadaleko i nairoko.
Nije uope udno to je treina kopna prekrivena umama. No, biti
velik ujedno je i vrlo sloeno (spomenuli smo ve fiziku, kemiju i grau),
a i riskantno, jer sve dok stablo raste, vrijeme, nepogode i druga iva
bia rade protiv njega. Mnoge druge biljke, poput jednostavnijih i
sloenijih mahovina, nikada nisu bile velike. No one proteklih 400
milijuna godina svejedno vrlo dobro ive drei se vlanih i ostalih
pogodnih mjesta. Nadalje, drvee ne moe rasti na previe suhim
mjestima ili na prostorima koji oskudijevaju tlom pa tako ostavljaju
mjesta za mnoge manje biljke kojima to nije problem. Zato su i
povrine travnjaka na Zemlji goleme, poput savana u suhim tropskim
podrujima, prerija umjerenog pojasa Sjeverne Amerike, pampasa
suptropskih podruja June Amerike ili azijskih stepa. Ovi travnjaci
u najboljem sluaju udomljuju i rijetko, ratrkano drvee, prelazei
tako u otvorene umske sklopove sazdane od mnogih malenih stabala
meu kojima se nalaze velike, uglavnom travnate povrine. Tako je,
primjerice, u suhom brazilskom tropskom podruju Cerrado. Nadalje,
drvee je klasina najvanija karika ivotnih zajednica. Samim svojim
postojanjem i ivotom, ono stvara ivotne uvjete za druga iva bia.
Zahvaljujui tome, u umi ivi i neizmjeran broj malenih brzorastuih
biljaka obinih zeljastih biljaka i puzavica koje zauzimaju tlo
izmeu drvea. A mnoge vrste biljaka iz raznih skupina (mahovine,
paprati i razne vrste cvjetnica, ukljuujui i mnoge srodnike kozlaca
i ananasa, neke kaktuse i veinu kauna (orhideja)) rastu na samom
drveu kao epifiti. Sve u svemu, vie je prostora za malene nego za
velike biljke. Cijele odrive populacije malenih biljaka mogu preivjeti
na samo nekoliko kvadratnih metara, dok populacija divljeg drvea,
dovoljno brojna da moe opstati, uglavnom zahtijeva povrine i od vie
hektara. I tako, iako teoretski postoje velike prednosti ivota u obliju
drvea, na svaku vrstu drveta dolazi oko pet vrsta ostalih biljaka.
One ive ondje gdje drvee ne moe te na prostorima ekolokim
niama koje je stvorilo drvee.
Vrijeme je da prijeemo na tree djetinje pitanje.

Drvee: jednostavna pitanja komplicirani odgovori

33

Koliko vrsta drvea postoji?

Pitanje je doista jednostavno, no na njega nije jednostavno odgovoriti.
Moemo poeti s onim to bi vjerojatno kazao malo zadrtiji filozof:
Ovisi o tome to smatramo vrstom.
U ovom kontekstu pojam vrsta oito znai bioloka vrsta.
Lunjak je jedna (bioloka) vrsta hrastova, Quercus robur. Isto kao to
je i bijeli bor, Pinus sylvestris, jedna vrsta borova. Visea breza zove se
Betula pendula. I tako dalje. U emu je uope problem?
Prvi se pojavljuje prilikom razlikovanja pojedinih vrsta. Svaka vrsta
moe biti vrlo varijabilna, a katkada razliite vrste vrlo slie jedna
drugoj. Ponekad je vea varijabilnost unutar iste vrste nego izmeu dviju
razliitih. Drugim rijeima: mnoge vrste ivih bia mogu se razlikovati
jedino po izgledu i grai organa za razmnoavanje, a kod cvjetnica
(a tu spada i veina drvea) to su cvjetovi. No velik broj drvea nee
biti u cvatu kada na njih naiemo. Taj je problem posebno izraen u
tropima gdje cvatnja, ini se, ne slijedi pravila i vremenske odrednice
(drvee moda i zna kada mu je najbolje cvasti, no biolozi ta pravila
jo ne mogu dokuiti). Neko drvee slinoga cvijea ima razliito lie
pa je za tono odreivanje vrste potrebno i jedno i drugo. K tome,
neke vrste, primjerice vrbe, cvatu prije nego to prolistaju tako da
na istome stablu neete nikada istodobno pronai i lie i cvjetove.
Poelite li doista tono odrediti kojoj vrsti pripada neko stablo vrbe,
moda ete ga morati posjetiti dvaput.
No biolozi ne odreuju vrste samo po njihovu izgledu. Od izgleda je
vanije, vrlo razumno tvrde, to koja jedinka moe oploditi drugu. Ako
se dvije jedinke meusobno oplouju, razborito je tvrditi da pripadaju
istoj vrsti. Biljka Betula pendula vrlo e se rado opraiti peludom druge
biljke iste vrste, ali ne i biljke Quercus robur. One pripadaju razliitim
svojtama i svaka ivi svoj ivot. Vrlo jednostavno.
No, u jednostavnom razmiljanju kriju se i zamke. Mnoge vrste mogu
primiti i rasplodne stanice druge vrste, a kao rezultat takve oplodnje
nastaju krianci (hibridi). Svima je poznat primjer mule, potomka
magarca i kobile. No konji i magarci izgledaju kao vrlo razliite vrste
ivotinja. Ne znai li to to se mogu meusobno oploditi da pripadaju
istoj vrsti? Ne iako je mula snana ivotinja (i podmukla, govorili su

34

Tajni ivot drvea

neko kauboji), ona je bez iznimke neplodna. Koliko god bila snana,
u biolokom smislu ne moe se smatrati vijabilnom, odnosno odrivom.
Sada moemo malo precizirati prethodnu definiciju: Dvije ili vie
jedinki koje se smatraju istom vrstom mogu se meusobno oploditi i
pritom daju potpuno vijabilne potomke. Izraz potpuno vijabilan
odnosi se na mogunost spolnog razmnoavanja, ali i na sposobnost
tog potomka za uspjeno nadmetanje i borbu za opstanak u divljini.
Ovo posljednje je vano jer postoje neki krianci (primjerice meu
abama) koji se mogu spolno razmnoavati, ali uglavnom ne uspiju
preivjeti u nadmetanju s roditeljskim vrstama. Primijenimo li ovdje
proireno pravilo, razumno je te roditeljske vrste drati razliitima jer
su njihovi krianci (relativno) neuspjeni u preivljavanju.
No, i dalje postoje iznimke. Primjerice, dvije se, po biolozima,
razliite vrste, koje i izgledaju drugaije, moda nisu nikada meusobno
oplodile jednostavno zato to ive na razliitim mjestima. Spojite ih
i moda e se vrlo rado kriati. Meu drveem postoje deseci takvih
primjera hrastovi, vrbe, jablani i topole te mnoge druge skupine.
Mnogi krianci nastali su u vrtovima u koje su ljudi donosili biljke iz
najudaljenijih krajeva, koje su se nale jedne uz druge moda i prvi
put nakon vie tisua godina. Meu najistaknutijim primjerima je
platana Platanus x hispanica (x oznaava da je rije o kriancu).
Ovo stablo je izuzetno pogodno za sadnju u gradovima, i to ne samo
po londonskim ulicama i trgovima (po emu nosi i svoje drugo ime
londonska platana) nego i po cijeloj sjevernoj polutki Zemlje. Budui
da odbacuje vanjski sloj kore (kao i eukaliptus ili neke vrste roda
Arbutus), ne mue ga aa i ostala zagaenja koja mnogim drugim
vrstama drvea mogu znatno oteati ivot u gradovima. Ovo je drvo
krianac azijske platane koja ivi na jugu Europe i u Turskoj (Platanus
orientalis) i amerike platane (Platanus occidentalis), a smatra se da je
nastalo u XVII. stoljeu u Botanikom vrtu Sveuilita Oxford. Jedan
potomak prve londonske platane danas ivi u dvoritu Magdalen
Collegea, uz sam Botaniki vrt. Taj primjerak, star nekoliko stotina
godina, doista je golem. Ljubiteljima drvea svakako se isplati posjetiti
ga (puste li vas vratari unutra).
Jo je jedna iznimno vana pojava poliploidija. Kao to znamo, geni
su smjeteni uzdu kromosoma. Svaka pojedina vrsta organizma ima
sebi svojstven broj i izgled kromosoma. Jajaca i spermiji (odnosno

Drvee: jednostavna pitanja komplicirani odgovori

35

sjemeni zameci i peludna zrnca) sadravaju samo jednu garnituru

kromosoma pa se za njih kae da su haploidni. Kada se udrue u inu
oplodnje, daju zametak s dvije garniture kromosoma, pa se za njega
kae da je diploidan. Veina je organizama (barem onih najpoznatijih
vrsta i skupina) diploidna. Primjerice, ljudi nose 46 kromosoma 23
potjeu iz majine jajne stanice, a 23 iz oeva spermija. impanze
imaju 48 kromosoma po 24 od oba roditelja.
Ipak, katkada se naizgled spontano broj kromosoma udvostrui
(kromosomi se, kao i obino prije stanine diobe, umnoe, no u
ovom sluaju stanica se nakon toga ne podijeli na dvije). I tako
diploidna stanica postane tetraploidna, to znai da nosi etiri garniture
kromosoma. ini se da do toga kod ivotinja ne dolazi ba esto
(ili barem ne kod sisavaca), ali je poliploidija izuzetno esta pojava
kod biljaka. Novostvoreni tetraploidni organizam moe se uspjeno
razmnoavati s drugim tetraploidima iste vrste, ali ne i sa svojim
roditeljima. Tako da su oni zapravo nove vrste. Za mnoge prirodne
biljke ispostavilo se da nose etiri garniture kromosoma, a mnoge
druge tetraploide ovjek je stvorio uzgojem. Obian krumpir koji raste
u Europi tetraploidna je izvedenica divlje vrste diploidnog krumpira
kakav ivi u divljini i uzgaja se u Andama. I mnoge su vrste drvea,
bilo divlje ili uzgojene, tetraploidi. Katkada se kromosomi tetraploidne
biljke ponovo udvostrue pa dobijemo oktoploid. Oktoploidi su opet
nove i razliite vrste koje se uglavnom ne mogu meusobno oploditi s
tetraploidnim roditeljima od kojih su nastale. Poliploid je opi pojam
kojim se opisuju svi organizmi s vie od dvije garniture kromosoma.
Katkada se stvari previe kompliciraju i za same biljke pa zavre s
neparnim brojem kromosoma (neki od njih izgube se tijekom svih tih
dioba i oplodnja). Biljke s nepravilnim brojem kromosoma nazivaju
se aneuploidi. Aneuploidija kod ivotinja uglavnom dovodi do
poremeaja raznih oblika i teina. Takve ivotinje obino ne preive,
a ako i preive, imaju barem neke smetnje. No meu biljkama je mnogo
uspjenih aneuploida. Na primjer, eerna trska je aneuploid, ali je to
nimalo ne sputava da bude iznimno snana i otporna biljka, jedna od
glavnih poljoprivrednih kultura.
Postoji jo jedna komplikacija. Kao to smo ve spomenuli, diploidni
organizmi razliitih vrsta katkada oplode jedan drugoga i daju potpuno
vijabilne potomke (kao u primjeru s platanama). No obino takva

36

Tajni ivot drvea

krianja ne donesu ploda, a razlog tome esto je nekompatibilnost

roditeljskih kromosoma. Dvije razliite garniture kromosoma mogu
katkada dati sasvim funkcionalne tjelesne stanice (kao kod mule). No,
ak i ako stanice s dvije razliite garniture kromosoma uspiju normalno
preivjeti, nee nuno moi proizvesti zdrave gamete (jajaca i spermiji
ili sjemeni zameci i peludna zrnca) jer je za to meu kromosomima
potrebna vrlo bliska suradnja.
No, udvostrui li hibridni organizam svoje kromosome, on e esto
moi proizvesti i funkcionalne gamete. Ukratko: diploidni roditelji
razliitih vrsta oplode se i donesu diploidnog potomka, krianca, koji
nije plodan, ali krianac nakon toga udvostrui svoje kromosome i
postane tetraploidan a tetraploidni krianci su esto plodni. Ovo se
u svijetu biljaka dogaa doista esto i na taj je nain nastalo mnotvo
novih vrsta biljaka, i u divljini i u uzgoju. Izgleda kao da se komplikacije
nadovezuju unedogled. Na primjer, tetraploidne biljke mogu se meusobno
oploditi s blisko srodnom diploidnom biljkom, pri emu nastane triploidni
potomak. On nosi dvije garniture kromosoma tetraploidnog roditelja
i jednu onog diploidnog. Triploidi nisu plodni oni uope ne mogu
proizvesti gamete ali svejedno mogu ivjeti kao normalne biljke.
Tako je vrsta banane iz uzgoja ustvari triploid. Budui da je neplodna,
njezini plodovi ne sadravaju sjemenke (kao divlje, odnosno prirodne
vrste banana). Stoga se banana za uzgoj mora razmnoavati vegetativno,
sadnjom reznica. Ipak, u nekim drugim sluajevima triploidni krianci
udvostruuju broj svojih kromosoma pa postanu heksaploidi (nose est
garnitura kromosoma). Najpoznatiji i najvaniji heksaploidan organizam
je penica koja se uzgaja za kruh (za razliku od tetraploidne koja se
uzgaja za tjesteninu).
Ako ste ljubitelj ivotinja, a o botanici ne znate mnogo, sve vam
ovo moda zvui nevjerojatno. No meu drveem postoje stotine
primjera poliploida. to ih botaniari vie trae, vie ih i pronalaze.
Neki su poliploidi nastali jednostavno udvostruavanjem kromosoma
unutar jedne vrste, koje moe ii i nekoliko puta zaredom. Ostali su
poliploidni krianci. Moemo bez pretjerivanja rei da su uzgajivai i
oplemenjivai bilja na umjetan nain proizveli vie stotina poliploida.
Djelovanje nekih kemijskih spojeva gotovo bez iznimke dovodi do
poliploidije.

Drvee: jednostavna pitanja komplicirani odgovori

37

Meu vrbama (rod Salix) moemo pronai mnoge primjere poliploidnog drvea. Postoji ih oko 400 vrsta a vjerojatno jo i mnoge
zasad nepoznate, te cijeli niz njih u zapadnoj Kini koje tek treba dobro
istraiti. Nekim je vrstama vrbe haploidan broj kromosoma 19, tako
da kao diploidi imaju njih 38 (2 x 19). Drugoj je skupini istoga roda
haploidan broj kromosoma 11 (a diploidan 22), dok trea skupina ima
njih 12 (odnosno 24). ini se da do krianja izmeu vrsta razliitog
haploidnog broja ne dolazi ba esto, ali je puno krianaca meu
vrstama unutar skupine s jednakim haploidnim brojem kromosoma,
pa je tako nastao itav splet poliploida s do ukupno 224 kromosoma.
Veina je takvih krianaca poliploida plodna, a neke su vrbe umjetno
kriane sve do kombinacija od 14 razliitih vrsta. K tome, mnogi se
krianci pojavljuju samo u jednome spolu i razmnoavaju se mladicama,
tako da su svi pripadnici takve vrste zapravo jedan oblik klona
(o klonovima emo vie rei malo poslije). Tako se krianac imena
Salix x calodendron pojavljuje samo jedinkama enskoga spola. I mnoge
vrbe su aneuploidi, kako one u divljini tako i uzgojene. Sve u svemu,
odreivanje raznolikih vrba diploidnih i njihovih poliploidnih
krianaca prava je nona mora (pa ak kada i nisu razbacane po
udaljenim kineskim breuljcima).
Slino je i s akacijama. Akacije su ona ljupka i usamljena stabla,
ratrkana po tropskim travnjacima diljem svijeta, koja pruaju toliko
vanu sjenu i hranu irafama, devama, gazelama te govedima i kozama
nomadskih stoara. Akacija je jedan ogroman i zamren rod koji broji
1.300 vrsta. Vjerojatno bi ga trebalo podijeliti u pet ili vie posebnih
rodova. No, bilo kako bilo, osnovni je haploidni broj kromosoma
cijele skupine 13, tako da je diploidni broj 26, no postoje poliploidi
s do 208 kromosoma, to je esnaest puta vie od haploidnog broja.
Kod nekih je jasno kako je neki predak jednostavno svoje kromosome
udvostruio (katkada i dva puta). Ostali su oito poliploidni krianci.
Kod breza je haploidni broj 14, a diploidni 28. Neke vrste imaju i
do 112 kromosoma, to znai da su one oktoploidi. U uzgoju postoje i
neki aneuploidni krianci. Sjevernoeuropske vrste visea breza (Betula
pendula) i cretna breza (B. pubescens) mogu jako nalikovati jedna na
drugu, tako da su neki autori posumnjali da je rije o istoj vrsti. No
visea breza je diploid sa 28 kromosoma, a cretna breza tetraploid s
njih 56. Cretna breza je vjerojatno nastala od visee breze, ali sada,

38

Tajni ivot drvea

nakon nastanka poliploidije, one su sasvim jasno odvojene vrste. I u joha

zamjeujemo vrlo sline pojave. Oito je da raznolikost djelomice
poiva na ranijim krianjima nekad odvojenih vrsta.
Za koliko e se jo vrsta drvea otkriti kako su nastali krianjem
ili umnoavanjem garnitura kromosoma, ili da su zapravo plodni
poliploidni krianci? Dodatnih stotinu godina predanih istraivanja
moda bi poblie odredilo njihov toan broj. Znanosti treba vremena.
Postoji jo jedna, posljednja tekoa. Odvoje li se razliite populacije
drvea jedne od drugih, nakraju se mogu razviti u razliite vrste. Do tada
te odvojene populacije ostaju dovoljno sline da se mogu jednostavno
meusobno oploivati, to znai da su jedna bioloka vrsta, a usput
se meusobno genetski udaljavaju i mogu izgledati drugaije. U tom
ih sluaju biolozi nazivaju razliitim rasama (ee kod ivotinja)
ili varijetetima iste vrste, a kada su ti varijeteti doista vrlo razliiti,
govorimo o podvrstama. Varijeteti biljaka nastali tradicionalnim
odabirom u uzgoju nazivaju se tradicionalnim, odnosno starim
sortama. Varijeteti udomaenih biljaka nastali planiranim programima
odabira i kultiviranja nazivaju se kultivari. Slino tome se rase domaih
ivotinja nazivaju pasmine.
Katkada varijetet i u divljini i u uzgoju jednostavno oznauje
podskupinu neke vrste. Meu udomaenim poljoprivrednim biljkama
primjer su razliiti varijeteti mnogocvjetnog graha. Podskupine vrste
mnogocvjetnog graha kao cjeline razmnoavaju se spolnim putem
(sjemenkama), a genetski su ipak razliite. No mnoge se biljke razmnoavaju
i vegetativno, lukovicama ili gomoljima ili, kako to ini mnogo vrsta
drvea, izdancima (mladicama) iz korijena ili izbojcima stabljike. Novo
stablo nastalo u divljini vegetativnim putem ostaje pripojeno svojemu
roditelju pa zajedno oblikuju sklop (kao kod engleskog brijesta ili uma
divovskih obalnih sekvoja). Takvi sklopovi sastavljeni od roditelja
i njihovih vegetativnih potomaka mogu prekriti i vie hektara, kao
to to ine amerike topole u Kanadi. Uzgajivai i umari esto svoja
omiljena stabla razmnoavaju reznicama koje, jasno, odvoje od biljke-roditelja. Bez obzira na to odvajaju li se od roditeljskog stabla ili ne,
svi vegetativno dobiveni potomci genetski su identini jedni drugima,
kao i svojim roditeljima (njihovi su roditelji, naravno, samohrani). Za
sve takve potomke kae se da su jedni klonovi drugih, kao i svojih
roditelja, a i cijela genetski identina skupina zajedno se naziva klon.

Drvee: jednostavna pitanja komplicirani odgovori

39

Tako su kod jabuka sve jedinke kultivara Coxs Orange Pippin koje su
ikada ivjele zapravo jedan te isti klon, odnosno reznice reznica uzetih
s reznica ranijih reznica od kojih su prve bile uzete s izvornog stabla
kultivara Coxs Orange Pippin koje je iz sjemenke uzgojeno u XIX.
stoljeu. Coxs Orange Pippin samo je jedna od vie stotina kultivara
jabuka, od kojih se svaki odlikuje nekim posebnim znaajkama, poput
Egremont Russet, Bramley, Beauty of Bath, Worcester, Discovery itd.
Svaki od tih kultivara zapravo je klon. I svi pripadaju jednoj te istoj
vrsti, Malus domestica.
I kako sada odgovoriti na vrlo jednostavno pitanje: Koliko vrsta
drvea postoji? Ono to u divljini (i u uzgoju) vidite kao vrste moda
doista i jesu bioloke vrste, no moda su i razliiti varijeteti iste vrste,
ili pak krianci razliitih vrsta koji se, s vremenom, moda mogu i
ponovo kriati s nekim drugim, oigledno razliitim vrstama. A s druge
strane, moete nai dva umarka jasike (ili brijesta, ili vrbe) koji
izgledaju vrlo razliito, a da poslije shvatite da su zapravo oba ta
umarka svaki za sebe po jedan klon, a da oba pripadaju istoj biolokoj
vrsti, pa ak i da su nastali iz dvije razliite sjemenke istog roditelja.
A zapitate li uzgajivaa ili umara koliko vrsta drvea postoji, mogli
bi vam odgovoriti da je taj broj zapravo neogranien. Oni svaki svoj
kultivar gledaju kao zasebnu vrstu i pritom znaju da ih moe biti
onoliko koliko ih se uzgajivaima da proizvesti.
Pokuajmo onda biti precizniji i postaviti doista najjednostavnije i
nimalo dvosmisleno pitanje: Koliko biolokih vrsta drvea postoji?
Sada biolozi uistinu moraju prestati okoliati i potruditi se pruiti nam
jednoznaan odgovor. No njihov iskren odgovor moe glasiti samo:
To nitko ne zna.

Prebrojavanje traje
Uistinu, nikada neemo sa sigurnou moi utvrditi koliko biolokih
vrsta drvea postoji. Kako je jo u XIX. stoljeu istaknuo J. S. Mill,
znanosti je nemogue znati zna li sve to se saznati moe. Koliko god
znali, nikada ne moemo biti sigurni da nam neto nije promaklo.
A kada je rije o drveu, mnogo nas razloga navodi na pomisao da
nam je mnogo toga promaklo. Svako malo pojavi se neko neobino

40

Tajni ivot drvea

drvo koje ili nije nikada ranije opisano, ili je poznato samo u fosilnu
obliku, ili se ve dugo smatralo izumrlim. Dva klasina primjera
(metasekvoju i volemiju, nezgodno nazvanu i volemijski bor) opisujem
u etvrtom poglavlju.
No za takvo neznanje postoje i praktini razlozi. Veina vrsta
drvea (uostalom, kao i najmanje 90 posto svih vrsta organizama) ivi
u tropskim umama, a tropske ume su vrlo nezahvalne za istraivanje,
uglavnom zato to se esto od ume ne vidi stablo. Za izradu popisa
svih vrsta, ak i u relativno malenim podrujima tropskih uma, bile
bi potrebne stotine istraivaa i nebrojene godine njihova napornog
rada. Usprkos svom trudu umara i drvokradica, tropske ume i dalje
se prostiru na izuzetno velikim povrinama toliko velikim da bi se u
amazonskoj praumi lako mogla zagubiti, primjerice, cijela vicarska.
(Amazonska prauma nalazi se uz rijeku Amazonu. Zauzima zapadnu
polovicu Brazila, a prelazi i u Peru, Kolumbiju, Boliviju i Venezuelu.
Sa svojom ukupnom povrinom od preko etiri milijuna kvadratnih
kilometara, otprilike je stotinu puta vea od vicarskih 41.000 kvadratnih
kilometara. Amazonska prauma je esnaest puta vea od Velike Britanije
koja se protee na oko 240.000 kvadratnih kilometara.)
Od XVI. stoljea naovamo niz prirodoslovaca-konkvistadora,
slubenika, vojnika, trgovaca i sveenika oduevio se florom i faunom
tropskih podruja Amerike te odluio odrediti, opisati i sakupiti sve
na to naiu. Od XVIII. stoljea pokretane su posebne istraivake
ekspedicije, financirane raznim stipendijama te novcem trgovakih
i kolonijalnih sila. Cilj im je, izmeu ostaloga, bio i pronai nove
resurse kauuk je nekima donio prava bogatstva. Mnogi vjeruju da je
najvei od svih istraivaa bio Nijemac Alexander von Humboldt koji
je, zajedno s francuskim lijenikom i botaniarom amaterom Aimom
Bonplandom, izmeu 1799. i 1804. godine pjeice i kanuom proputovao
10.000 kilometara June Amerike. Sakupili su sveukupno 12.000
uzoraka biljaka, ukljuujui i 3.000 novih vrsta, ime su udvostruili
broj do tada poznatih vrsta zapadne polutke. Nakon povratka su
objavili djelo Voyage aux rgions quinoxiales, u trideset svezaka, na to
je von Humboldt potroio sav svoj imetak. Von Humboldt je sastavio
29, a Bonpland samo jedan svezak, ali ipak je ustrajao na zajednikom
autorstvu. Djelo je izmeu 1814. i 1829. objavljeno u Engleskoj u pet
svezaka pod nazivom Narrative of Travels to the Equinoctial Regions

Drvee: jednostavna pitanja komplicirani odgovori

41

of the New Continent during the years 1799-1804. Venezuelanski

revolucionar Simon Bolivar (1783-1830.) tada je komentirao da je barun
Humboldt za ameriki kontinent uinio vie od svih konkvistadora
zajedno.
Mladi Charles Darwin oboavao je Humboldtove tekstove,
a spomenuto je djelo 1830-ih godina ponio sa sobom na putovanje
brodom Beagle, koje e promijeniti njegov ivot i itav onodobni
pogled na svijet. Ovo djelo je u amazonsku praumu namamilo i
Alfreda Russela Wallacea koji se, zajedno s Henryjem Walterom
Batesom, strastvenim amaterskim kolekcionarom tvrdokrilaca, tamo
uputio 1848. godine. Wallace je u praumi ostao etiri godine, a na
povratak u Englesku natjerali su ga malarija i probavne smetnje. No
nekoliko godina poslije (1854.), zaputio se u Malajski arhipelag gdje je
ostao jo osam godina. Bates je u amazonskoj praumi ostao jedanaest
godina. Izmeu ostalog, opisao je oblik mimikrije kojom se bezopasni
i ukusni leptiri tite od grabeljivaca izgledom nevjerojatno nalikuje
na otrovnu vrstu leptira odvratnog okusa. Ondje je sakupio 14.712
vrsta, ukljuujui 14.000 kukaca, od kojih 8.000 znanost dotada nije
poznavala.
Richard Spruce iz Yorkshirea (s kojim se Wallace dopisivao iz
Malezije) u Junoj Americi je ostao due od Batesa 15 godina
a sakupio je vie od 30.000 uzoraka i 7.000 vrsta. Spruce, Wallace, Bates,
von Humboldt, Bonpland i mnogi drugi bili su doista posebni, izdrljivi,
marljivi i uporni mukarci. Kao opsjednuti, godinu za godinom, na razne
naine uzorkovali su, opisivali, preali i suili tisue primjeraka ivoga
svijeta, uvijek traei pomo od tamonjih naroda koji su sami po sebi bili
(i jo uvijek jesu) savreni prirodoslovci jer su im o poznavanju prirode
koja ih okruuje ovisili ivoti. No usprkos svim naporima, vjerujem
da bi se svi oni sloili s rijeima koje je Spruce, plovei Amazonom,
jednoga dana zapisao na palubi parobroda Monarca: Evo jo jedan nov
Dipteryx, evo jo jedna nova Qualea evo jo jedan nov tko zna to.
Sve te godine i godine truda na vidjelo su iznijele tek djeli onoga to
se doista krije u praumama.
Danas su, naravno, pojedinane prirodoslovce iz visoke srednje
klase von Humboldta (koji je, istini za volju, bio daleko od bogataa)
i Darwina (koji je doista bio pravi bogata) te samouke prirodoslovce

42

Tajni ivot drvea

kolekcionare poput Wallacea, Batesa i Sprucea zamijenile skupine

znanstvenika s najveih svjetskih instituta, sveuilita i iz vladinih
ustanova, koji neprekidno pretrauju amazonsku i ostale praume
sistematski biljeei sve na to naiu. Mogli bismo stoga pretpostaviti
da je napokon sve vie-manje i popisano. No i stoljee i pol nakon
Sprucea, znanstvenike more isti problemi. Doista ne znamo ba puno
o tome to sve ondje ivi. Procjene ukupnog broja svih ivih vrsta na
svijetu umnogome se razlikuju, od etiri ili pet do 30 milijuna ili vie
(bez bakterija). Veina biologa odluila se za kompromisno rjeenje
od otprilike pet do osam milijuna. Nakon nekoliko stotina godina
marljivog rada ondanjih prirodoslovaca i cijelog stoljea suvremene
znanosti, ini se da je puko popisivanje svega ivoga jedva zapoelo.
Priroda je doista vrlo velika, ba kao i njezina raznolikost.
Stoga je nemogue izbrojiti sve vrste drvea ili, drugim rijeima,
biti siguran da su doista izbrojene. No biolozi mogu barem nagaati.1
Na osnovi poznatih podataka, procjenjuju kako sveukupno postoji oko
350.000 vrsta kopnenih biljaka. Najmanje 300.000 njih su cvjetnice.
Otprilike jedna petina njih raste kao drvee. Postoji i drvee koje
ne pripada cvjetnicama, meu kojima su najznaajnije etinjae. No
etinjaa postoji samo oko 600 vrsta, pa one ne utjeu znatno na
ukupnu statistiku. Znai, na svijetu vjerojatno postoji oko 60.000 vrsta
drvea, a pokraj toga jo i mnogo tisua njihovih krianaca. Jasno je
da se bilo koja vrsta ili krianac moe dalje dijeliti na neogranien
broj divljih varijeteta ili uzgojenih kultivara. ezdeset tisua ini se
kao dobar poetni broj.
Veina tih vrsta ivi u tropskim podrujima. Moemo pomisliti
kako, primjerice, u Britaniji ive stotine razliitih vrsta drvea, ali veinu
ih je ondje donio ovjek. Samo se 39 njih smatra autohtonim vrstama
(jedna od njih, obina borovica ili drugim imenom kleka, donesena
je moda jo u antiko doba). Nepreglednim sjevernim (borealnim)
umama sjeverne Kanade dominira samo devet vrsta drvea amerika
topola i nekoliko etinjaa. Ukupan broj autohtonog drvea SAD-a
i Kanade jedva prelazi est stotina. S druge strane, tropska podruja
Novoga svijeta (neotropis), koja se proteu od meksike granice prema
jugu sve do ilea i Argentine, udomljavaju desetke tisua vrsta, katkada
i stotine razliitih vrsta na samo jednom hektaru. O razlozima takve
bioloke raznolikosti tropa piem u 11. poglavlju.

Drvee: jednostavna pitanja komplicirani odgovori

43

U meuvremenu se postavljaju jo dva pitanja. Kao prvo, kako

uope itko moe bilo najotroumniji od svih lovaca i sakupljaa ili
najueniji od svih znanstvenika i profesora vladati brojem od oko
350.000 vrsta biljaka, ukljuujui i oko 60.000 vrsta drvea? Kako se
uope i nakaniti toliko toga obuhvatiti svojim umom? Drugo je pitanje
kako se uope razvio takav enormno sloen oblik ivota kao to je
drvo? Tim se temama bavim u sljedea dva poglavlja.