Siije I Haridzije 1-50

iije i haridije na vagi ehli-sunneta vel-demata
Dr. Alija Muhammed es-Sallabi

iije i haridije na vagi ehli-sunneta vel-demata
Naziv originala
Prijevod: Abdullah Nasup
Izdava: Stichting Hidra
erijatska recenzija: Dr. Hakija Kanuri
Lektura: Sumeja uri, prof.

DTP: Stichting Hidra
Dizajn korice: Adis Bajramovi

Tira: 500
Webstranica: www.islamske-knjige.com
Kontakt: info@islamske-knjige.com
(BiH) 00387 62 311 101
(EU) 0031 617 972 659
CIP Katalogizacija u publikaciji Koninkkijke Bibliotheek, Den Haag Depot van

Nederlandse Publicaties
ISBN/EAN:
978-90-79999-07-1
Titel:
iije i haridije
Subtitel:
na vagi ehli-sunneta vel-demata
Auteur:
Redacteur:
Dr. Hakija Kanuri
Vertaler:
Abdullah Nasup
Uitgever:
Stichting Hidra
NUR-code:
680
NUR-omschrijving: Geschiedenis algemeen
Druk:
1
Aantal paginas: 468
Taal:
Bosnische
iije i haridije
na vagi ehli-sunneta vel-demata
Stichting Hidra, 1436. / 2015.
POSVETA
Ovo djelo posveujem islamskim uenjacima, iskrenim
daijama, marljivim tragaocima za islamskim znanjem
i svim pripadnicima naeg ummeta, molei Allaha,
Njegovim lijepim imenima i savrenim svojstvima, da
primi ovo djelo kao iskreno uinjeno, u Njegovo ime.
Uzvieni Allah kae:

A ko se nada susretu sa Gospodarom svojim

neka ini dobra djela i neka u ibadetu nikoga
ne smatra svome Gospodaru ravnim.1
El-Kehf, 110.
PREDGOVOR DR. MUHAREMA TULANOVIA
va teka pitanja i dvije velike fitne u razliitim oblicima

pogaaju islamski svijet, od njegovog nastanka do danas, a
sada, u aktuelnom trenutku, prijete njegovom globalnom
savremenom unitenju. To su devijantnosti haridizma i iizma koje
su podijelile i rascijepile islamski svijet od samog njegovog nastanka,
a trenutno su najlatentnija opasnost islamu i ehli-sunnetu u vidu
neoharidizma i neoiizma. Usuujemo se rei da su ova dva problema, ili
ove dvije skupine, u zadnjim dekadama razorili ili posredovali u unitenju
i potpunoj civilizacijskoj devastaciji nekoliko islamskih ehli-sunnetskih
drava (Afganistan, Irak, Sirija pa i Jemen...), uzrokovali su, direktno ili
posredno, njihov vjerski, civilizacijski i ekonomski kolaps, od kojeg e se
teko ikada oporaviti, a trenutna su direktna prijetnja Turskoj, zemljama
Golfa i posebno Saudijskoj Arabiji. Bez obzira na geografsku, pa i jeziku
i neke druge barijere, ta fitna je prenesena, presaena i u nae drutvo,
zalijevana pogodnostima koje su im donijeli agresorski rat i genocid kada se
desila potpuna otvorenost i nezatienost naeg drutva, u takvim uvjetima
njihova je klica proklijala i ve poela davati gorke plodove. Najmanje
to bi bosanskohercegovaka ulema i intelektualci trebali uraditi jeste da
objasne i skrenu panju na ove krajnje opasne izopaenosti, kako bi se
opasnost mogla prenebregnuti i drutvo spasiti pogubnih posljedica.
Knjiga Alije Muhammeda es-Sallabija, iije i haridije na vagi ehlisunneta vel-demata, u osnovi, dio iz biografskog djela istog autora o
Aliji b. Ebu Talibu, radijallahu anhu, zbog iznimne vanosti teme koju
obrauje, metodologije i stila umjerenog srednjeg puta kojim se slui u
predstavljanju ovog problema, bez pretjerivanja i ekstremizma, ali i bez
suzdravanja i zanemarivanja definiranja, ocjene i kritike devijantnosti
ovih pojava, te referentnosti i naunih kvaliteta, sa aspekta ispravnog ehlisunnetskog uenja, pojavljuje se u prijevodu na naem jeziku kao dragulj,
prepoznat kao takav od nosioca projekta prevoenja i objavljivanja, a koji
bi se trebao nai, prema mom miljenju, kao referentni izvor i literatura na
DR. ALIJA MUHAMMED ES-SALLABI
naim islamskim obrazovnim ustanovama, posebno na fakultetima gdje se

izuavaju predmeti savremenih ideologija i zabludjelih sekti.
Autor otvoreno i nauno, bez bilo kakvog vida ekstremizma ili pretjerivanja, govori o ideologiji i devijantnim uvjerenjima haridija i iija,
njihovom nastanku u doba vladavine etvrtog pravednog halife Alije, radijallahu anhu, osvre se na njegov odnos prema njima, kao i na moderne
oblike u kojima se danas pojavljuju irom islamskog svijeta, tako da ovo
djelo predstavlja objektivnu znanstvenu studiju o haridijama i iijamarafidijama o kojima se, kod nas, ne zna dovoljno i ne shvata latentna opasnost njihovog uenja i djelovanja.
On objanjava historijski nastanak haridizma, spominje Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise u kojima najavljuje i kudi njihovu
izopaenost i devijantnost, govori o Ibn Abbasovoj, radijallahu anhu, disputaciji s njima, Alijinoj, radijallahu anhu, politici prema njima, o logici i
razlozima zbog kojih je ratovao protiv njih, i zaustavlja se kod Alijinog, radijallahu anhu, idtihada o propisima pobunjenika, te kako je njegov idtihad primljen kod kasnijih islamskih pravnika koji su iste stavove prenijeli
u poglavljima fikha. Potom ukazuje na najbitnije karakteristike haridija,
poput vjerskog ekstremizma i suhoparnog, bukvalnog razumijevanja vjere,
odbacivanja pokornosti vladaru, njihovoj metodologiji tekfira muslimana
i poinioca velikog grijeha, dozvoli prolijevanja muslimanske krvi i uzimanja njihovog imetka. Govori o uzrocima devijacije haridija, kao i o
uzrocima prisutnosti savremenih haridijskih tendencija danas, od kojih
su nepoznavanje erijata zbog zanemarivanja klasinog, ispravnog uenja
pred ulemom; ekstremno kuenje taklida slijeenja, zapostavljanje davetskih obaveza mnogih uenjaka gdje se otvorio prostor samonaukovanju
koje karakterizira strogoa u vjeri, oteavanje i sebi i drugima, oholost i
uobraenost, nametanje svoga stava, a ignoriranje drugih.
Na utemeljen i znanstven nain govori se o iijama-rafidijama, o tome
kako su nastali, skreui panju na ulogu idova u tome, obrauje razdoblja kroz koja je proao iizam u svom razvoju, njihova najvanija ubjeenja, dogme i devijacije koje se lano pripisuju Aliji i ehlul-bejtu, poput
dogme o imametu i propisu onoga ko ga porie, o bezgrjenosti imama itd.
IIJE I HARIDIJE na vagi ehli-sunneta vel-demata

Knjiga metodologijom umjerenog srednjeg puta poziva na zbliavanje ehli-sunneta i iija, ukazuje na ispravan put ka zbliavanju, traei da
ulema ehli-sunneta iri ispravno vjerovanje koje se temelji na Kuranu i
sunnetu, da ukazuje na njegove karakteristike i koliko se razlikuje od onoga to propagiraju sljedbenici zabluda i sekti koji se povode za strastima
i novotarijama umjesto za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Prema
tome, notorna je i nepobitna istina da se ehli-sunnet vezuje za slijeenje
Kurana i sunneta, a pripadnici zabludjelih sekti za svoja ubjeenja ili za
imena, ideje i linosti svojih zabludjelih voa.
Jedini ispravan i efikasan nain zbliavanja jeste objanjavanje i prihvatanje istine, ukazivanje na zabludu, iijsko pribliavanje islamskim, erijatskim izvorima, Kuranu i sunnetu, te razumijevanje islama onako kako ga
predstavlja, izmeu ostalog, i ulema ehlul-bejta, poput Alije, radijallahu
anhu, njegovih sinova i unuka, istinske uleme i imama, a ne zabludjelih
sektaa, rafidija i ekstremista koji se pozivaju na njih, a uistinu ih ne slijede.
Autor stimulira i ohrabruje iskrene reformistike glasove meu iijama,
iskazuje im potovanje i prua podrku na njihovom putu savjetovanja i
ispravnog osvjeivanja iijskih masa kao to su Sejjid Husejn el-Musavi i
Sejjid Ahmed el-Katib.
Koliko god pozivala na umjerenost i blagost te mudrost u raspravama
izmeu ehli-sunneta i iija, knjiga proklamira i poziva da se adekvatno
odgovori ekstremistima u redovima iija-rafidija, naroito stoga to preuivanje devijantnosti i izopaenosti moe negativno djelovati na neuke
mase. Pozivaju se uenjaci i muslimanski uglednici da im uzor u ophoenju bude Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za kojeg se zna da je
nakon hidre u Medinu sklopio sporazume sa idovima i dao im garanciju
dostojanstvenog ivota u islamskoj dravi, ali u isto vrijeme Kuran tretira i
opisuje prirodu tog naroda i objavljuje ajete koji ukazuju muslimanima na
iskvarena idovska ubjeenja, na opasne karakteristike idovske linosti,
kako muslimani ne bi bili obmanuti i zateeni njihovim neprijateljstvom
i izdajom, to je osnova neprijateljskog karaktera njihove linosti i odnosa
prema muslimanima.
Zbog ega je ova knjiga, izvor nauno utemeljene, umjerene metodologije srednjeg puta u pristupu problematici koju tretira, dobrodola i
pojavljuje se u prijevodu na bosanskom jeziku u pravom trenutku za bh.

javnost, napose za muslimane Bonjake, kao referentni, nauni izvor i validno nauno objanjenje neoharidizma i neoiizma?
Upravo iz praktinog razloga i to se problem neoharidizma i neoiizma pojavio i u naem drutvu.
Problem terorizma i metodologije tekfira prepoznat je, reguliran i normiran u jednom najizrazitijem, praktinom segmentu te je donesen Zakon
o odlasku na strana ratita.
Meutim, problem iijskog djelovanja na naim prostorima jo uvijek
nije dovoljno prepoznat kao opasnost u naem ehli-sunnetskom ambijentu,
iako smo imali nekoliko jako frustrirajuih vjerskopolitikih incidenata koje
su oni izazvali. Dogaanja vezana za djelovanje bosanskih iija ne iznenauju one koji znaju istinu o iijama, kao skrivenim, podmuklim i opasnim
neprijateljima ehli-sunnetskih muslimana, koji su ih napadali onda kada je
bivalo najtee i najopasnije za islamski ummet, u pokuaju da nametnu svoju iskrivljenu akaidsku i politiku ideologiju muslimanskim masama, koje
ne smatraju vjernicima jer doktrinu akidu nisu primili preko njihovih
bezgrjenih imama. Glavna odlika njihovog djelovanja jeste da skrivaju
svoju namjeru od ehli-sunneta kroz tzv. tukju, prikazujui se kao vjernici
ehli-sunneta, a prikrivajui svoju istinsku mrnju prema njima.
Kada se pojavio savremeni problem Sirije, tek onda su ogolili svoju
prijetvorniku akidu u kojoj se stalno naspram ehli-sunneta pokazuju onakvima kakvi uistinu nisu, stavivi se direktno, sa svim resursima jedne jake,
vojne i policijske drave kakav je sada Iran, na stranu Baara el-Asada i
njegove bezvjernike sirijske alevijske elite koja je desetinama godina preko
najokrutnijeg reima i vanrednog stanja vladala Sirijom, a protiv sirijskog
naroda, rastjerujui i ubijajui sve to se moe od ehli-sunnetskog stanovnitva, ukljuujui i malu djecu, ene i starce, odnosno civile ili sirijski
narod. Kome u primjeru Sirije nije bilo jasno ko su iije u odnosu na ehlisunnet, valjda e biti jasnije u BiH, nakon to su bez uvijanja iako je
inae njihova osnovna, skrivena taktika tukja, pretvaranje, prijetvornost
napali zadnje to se moe napasti od ehli-sunnetskog islama, a to je Kuran,
prvi, temeljni izvor vjere koji su proglasili patvorenim, neoriginalnim i
neautentinim. I kada su se javili istaknuti intelektualci IZ-a u BiH da

na kulturan, civiliziran nain objasne pogubnost takvih nebuloza u naem muslimanskom ehli-sunnetskom miljeu, koji ima svoju ulemu i svoje
znanstvenike, gdje lai i objede o Kuranu ne mogu proi, domae iije,
koje smo gajili, godinama, kao zmiju u njedrima, preko iranskih institucija
u naoj zemlji, jasno stavljaju do znanja preko medija da se ne boje reakcija
Islamske zajednice i izrekli su teke, nesuvisle uvrede naim vjerskim autoritetima, to je dokaz njihove oite tekfirske ideologije u kojoj nikoga od
ehli-sunneta ne tede, pa makar bio najumjereniji, naravno ako se ne slae
sa njihovim pogrenim stavovima. Ovim je pala i posljednja krinka koju su
nosile iije i njihove pristalice u BiH.
Od vremena rata i agresije njihova doktrina i njihovi planovi u BiH
poinju od sijanja fitne i sumnji u muslimanske mase ehli-sunnetske provenijencije koji su veinski pripadnici hanefijskog mezheba na nain da im
se spoitava kako u njihovom korpusu postoje nekakve vehabije, po ijem
diktatu igra i Islamska zajednica, odnosno reis IZ u BiH.
A termin vehabizma nije nita drugo nego samo jo jedan od izuma
koje neprijatelji islama podmeu muslimanima nakon to su iskuali mnoge druge prije toga kao to su fundamentalizam, ekstremizam, panislamizam i sl., da bi u konanici muslimane proglasili teroristima protiv kojih
se, danas, bori itav savremeni svijet.
Ako hoemo da razumijemo ovaj izvikani termin kao i sadanje konotacije njegove upotrebe, vratimo se knjizi iranskog, iijskog, vjerskog voe
Homeinija, koja je izdana 1941. godine, a nosi naziv Otkrivanje tajni1, u
kojoj se navodi iijski hadis, apokrifan, izmiljen i slagan na Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, na kojem grade svoj odnos prema vjeri i muslimanima ehli-sunnetske provenijencije.
Iz tog lanog hadisa razumije se da su kaburi Alijinih potomaka vredniji od poslanika i njihovih kabura. To su dennetska mjesta. Ko ih posjeti,
biva nagraen kao i onaj ko ode sedamdeset puta na dobrovoljni had (osim
obaveznog hada) i postaje ist od grijeha kao da ga je majka tek rodila. Ko
Ovo je prijevod knjige sa perzijskog koja je izdana u Teheranu 1941. godine. Originalni prijevod naslova na arapskom je:
1
: : 1988 .
10
bude gradio mauzoleje, turbeta, na njihovim kaburima, kao mjesta ibadeta,

imat e nagradu kao da je pomagao Sulejmanu Davudovu u izgradnji Kudsa Nasuprot toga, ko to ne bude vjerovao i bude to osuivao, kao to osuuje
zinaluk (i druge grijehe), bit e najgori u Poslanikovom, sallallahu alejhi ve
sellem, ummetu, i nee biti obuhvaen njegovim efatom zagovornitvom.
Odnosno, takvi postaju vehabije po imenu Ibn Abdulvehhaba koji
je sa svojim pristalicama oistio Arabijski poluotok od turbeta, mauzoleja,
svetita i dovita na kaburima, promovirajui isti monoteizam, bez zabranjenog kaburskog ili drugog posrednitva, a koje, opet, igra krucijalnu
ulogu u iijskoj doktrini i ibadetskoj praksi.
Zbog toga Homeini trai od drave Irana i iranskog naroda da kazni
te divljake i pustinjake iz Nedda, koji su bez ikakvog znanja, iskustva i
bogobojaznosti izali iz okvira nauke, spoznaje i vjere, pa im treba uskratiti
vjerska i dunjaluka prava2.
Ratnom inercijom i dolaskom muslimana iz islamskog svijeta kod nas,
u Bosni je proturena ova borbena iijska opcija iznutra, iz bonjakog korpusa, protiv tzv. vehabija, ustvari opcija koju su iije lansirali protiv muslimana autentine ehli-sunnetske provenijencije i koja se praktino fokusira
na one koji se najvie i najtvre dre vjerske prakse, transparentno je pokazujui ak i izgledom, bradom, nonjom, dolaskom u damiju, prihvatanjem raznih sunneta, adaba i manje znaajnih propisa (sunnetuz-zevaid).
Svi oni se etiketiraju kao vehabije i, shodno tome, prema pokliu iz Homeinijeve knjige, treba im, uskratiti vjerska i dunjaluka prava. Jasno je
ta se pod tim misli.
Njihovo djelovanje posebno ide i u pravcu stalnog podrivanja ugleda
zemalja Golfa jer pretendiraju na njihovo bogatstvo i iijsku okupaciju, a
posebno Saudijsku Arabiju, njene vlasti i to ine gdje god mogu i gdje god
im se prui prilika.
Oni i drugi neprijatelji BiH doveli su do toga da se iz BiH povue
Visoki saudijski komitet za pomo BiH. Statistika i materijalni dokazi, a
ne slatkorjeive floskule, nedvojbeno pokazuju da se zatvorio i iz BiH poSve ovo navedeno vidjeti u Homeinijevoj knjizi Otkrivanje tajni, str. 20., 22., 45.,
49., 58., 81.
2

vukao sigurno njen najvei i najiskreniji pomaga koji je u BiH donio 560
miliona dolara, stotine hiljada bosanskih porodica primile su njegovu direktnu pomo, poslije rata su iz temelja izgradili 20 i obnovili 165 damija
i islamskih centara (Sarajevo, Zenica, Bugojno, Klju, Sanski Most, Bosanski Petrovac), blizu 80 miliona KM uloeno je u obnovu infrastrukture,
tampan je besplatno i podijeljen i prvi cjeloviti prijevod Buharijevog Sahiha, a veliki broj hadija besplatno je obavio had. Ipak, samo mali procenat
ukupne saudijske pomoi utroen je na vjerske objekte i literaturu. tampan je Kuran sa prijevodom i hiljade primjeraka besplatno podijeljeno u
dematima irom BiH i dijaspore. U Bihau je izgraena veleljepna zgrada
Islamskog pedagokog fakulteta kao poklon bez ikakvih uvjeta i dokaz njihove vizije koja treba da se ostvari poslije rata u razvoju BiH, koja ne moe
bez obrazovanja, nauke i znanosti, tako da je i Univerzitet u Bihau, ija je
lanica institucija IPF-a, dunik Visokom saudijskom komitetu...
Upravo je bila nevjerovatna naivnost i blagonaklonost IZ-a sa kojom
se gledalo spram iijskog uenja, nepriznatog od autentinog islama, dugi
niz godina i na aktivnosti njihovih zvaninih centara i instituta, uz osvjedoenu injenicu da se kod nas, odmah poslije rata, bila pojavila i pokuala
distribuirati knjiga Svjetlo istine, izdana od Kulturnog centra pri Ambasadi
Islamske Republike Iran u BiH, u kojoj se dva najautentinija hadiska
izvora, Sahihi Buharija i Muslima, eksplicite kvalificiraju kao legende i
bajke koje su ispriali primitivni laiki umovi, odnosno to su krivotvoreni
i izmiljeni hadisi3, iako su to kod nas, muslimana ehli-sunnetske provenijencije, prema konsezusu svih uenjaka, svih mezheba i svih muslimana
najvjerodostojnije zbirke i drugi izvor erijata po pravnoj snazi.
To je bila uvertira u daljnje napade i destruktivno djelovanje na islam
i muslimane u BiH koje je rezultiralo napadom i na prvi temelj islama,
autentini Kuran, poslije ega vie nema nita sveto to se jo moe napasti kod ehli-sunnetskog uenja, odnosno pokuala se osporiti autentinost
islama i rei kako slijedimo neispravnu, neautentinu knjigu, pa se trebamo prikljuiti iijama koje negdje u zapeku imaju ispravni nepatvoreni
Kuran i u peini bezgrjenog imama kojeg moramo slijediti, a on se,
Muhammed Dafer Zarean, Mustafa Rezvani, Svjetlo istine, prevodioci: Nasiha Pai, Husnija Neslanovi.
3
11
12
eto, stoljeima ne pojavljuje. I kada su na ove nebuloze odgovorili autoriteti IZ-a u BiH, vidjeli smo reakciju i salve mrnje i uvreda.
Ovdje su stvari jasne na prvi pogled. IZ i njeni djelatnici, njeni intelektualci, njene voe i imami imaju pred sobom jasnu situaciju u pogledu
neprijateljskog, destruktivnog, protuvjerskog djelovanja iranskih, iijskih
institucija i organizacija i njihovih konvertita u BiH.
IZ u BiH, sa svim svojim kapacitetima, treba, zbog svojih vjernika, da
stane na put agresivnom prozelitizmu iija i odluno im se suprotstavi! Mi
imamo svoju vjeru, svoju tradiciju i obiaje, svoj mezheb, svoje autentine
vjerske izvore i sve to se razlikuje od iizma. To treba stalno naglaavati.
Oni koji zablude u iizam, i pored razuma koji im je dao Uzvieni, pa
ponu vjerovati u nekakve nebuloze i skrivene, bezgrjene imame, u to da
je vrednije otii na kabur i mauzolej nego obaviti osamdeset puta had,
samopovreujui sebe do krvi, smatrajui da postojei Kuran nije autentian, da su Buhari i Muslim sakupljali lane hadise i sl., takvi vjernici
moraju znati da nisu niti mogu biti kao mi, niti su iste ideologije i uvjerenja kojeg smo mi. Nismo isti i nismo pripadnici iste ideologije. I na tome
trebamo temeljiti na odnos prema njima.
Zbog svega ovoga knjigu Alije Muhammeda es-Sallabija, iije i haridije na vagi ehli-sunneta vel-demata, toplo preporuujemo iroj bosanskoj
javnosti, a intelektualnim krugovima i islamskim obrazovnim institucijama i fakultetima savjetujemo da je uzmu kao referentnu, naunu, strunu
literaturu u izuavanju predmeta savremenih ideologija i zabludjelih sekti.
Dr. Muharem tulanovi
Biha, 17. ramazan 1436. h. g. / 4. juli 2015.
PREDGOVOR DR. HAKIJE KANURIA
ranoj historiji islama, jo u vremenu pravednih halifa, pojavljuju se dvije velike smutnje i fitne: haridije i iije, skupine
koje su ummetu nanijele dosta zla, izazvale brojne nerede i
smutnje i izazvale prolijevanje nedune krvi. Najtei udarac i najvee zlo
zadaju upravo unutranji neprijatelji, zbog toga munafike licemjere i
eka najtea kazna, srazmjerna njihovom zlu:
Licemjeri e na samom dnu Dehennema biti i ti im nee zatitnika nai.4

Fitna haridija i iija plamti jo od kada se prvi put zapalila i uvijek ima
onih koji je raspiruju. Stoga je dunost sljedbenika istine ehli-sunneta
vel-demata da budno prate ovu vatru, suzbijaju je i dre pod kontrolom,
a to je mogue samo dobrim poznavanjem njenih uzroka i goriva na kojem opstoji. Svevinji Allah u Svojoj asnoj Knjizi podstie na izuavanje
prolosti i dogaaja koji su se ranije zbili, kako bi se izvukle pouke iz tih
dogaaja i udaljilo od uzroka propasti:
Zato kazuj dogaaje da bi oni razmislili.5
U kazivanju o njima pouka je za one koji su razumom obdareni.6

Huzejfa b. Jeman, radijallahu anhu, kae: Svijet je pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o dobru, a ja sam ga pitao o zlu, bojei
se da me ne snae.7
Knjiga koja je pred nama, iije i haridije na vagi ehli-sunneta vel-demata, predstavlja studioznu analizu nastanka ove dvije devijantne skupine,
ukazuje na njihova temeljna ubjeenja i specifinosti, to sve skupa otkriva
itatelju dubinu zablude i opasnosti koje sa sobom nose. Uz to, autor ove
vrijedne studije Alija b. Muhammed es-Sallabi, Allah ga uvao, povlai
En-Nisa, 145.
El-Araf, 176.
6
Jusuf, 111.
7
Buhari, Sahih, br. 3606, i Muslim, Sahih, br. 1847.
4
5
14
paralelu izmeu prvobitnih haridija i njihovih modernih izdanaka i oblika u kojima se pojavljuju, dajui tako itatelju mogunost da ih s lahkoom identificira i prepozna kad god mu se priblie i postane u opasnosti
da padne pod njihov utjecaj. Tako, naprimjer, govorei o najznaajnijim
simptomima pretjerivanja u vjeri i haridijskih tendencija u savremenom
dobu, kae: Okrenuli su lea uenjacima, ak su neki otili tako daleko da
se rugaju njihovim stavovima, odbacili su metodiku uleme pod izgovorom
da je to pokueno slijeenje taklid. Potom su se okuraili da daju fetve
samostalno ekscerpirajui propise iz Kurana i sunneta, bez podrobnog poznavanja nunih erijatskih nauka. Nakon toga, autor usmjerava itatelja i ukazuje na negativne posljedice ovakvih devijacija: Omalovaavanje
uleme milo je neprijateljima vjere, jer iz toga izrastaju generacije koje ne
priznaju niije vostvo. A jeste li vidjeli generaciju koja je uspjela bez vostva? Isto tako, autor je ukazao na mnoge druge karakteristike haridija,
kao to su: irenje nereda meu ljudima, neienje due, strogoa u vjeri,
oteavanje i sebi i drugima, oholost i uobraenost, nametanje svoga stava,
a ignoriranje drugih, nasilje prema drugima, tekfirenje muslimana itd.
Nakon govora o haridijama autor studioznim, znanstvenim i objektivnim pristupom govori o iijama-rafidijama, ukazujui na same korijene
ove opasne sekte, njen razvoj, najvanija ubjeenja, stav Alije, radijallahu
anhu, i drugih ashaba iz Poslanikove asne porodice o tim ubjeenjima
koja im se lano pripisuju. Autor, takoer, iznosi argumente kojima iije
pravdaju svoje stavove, a potom ukazuje na nevalidnost tih dokaza. Posebnu vanost ovoj studiji daje to to se u svemu spomenutom autor poziva
na relevantnu iijsku literaturu, kao to je Tefsirul-Kummi, njihov najcjenjeniji tefsir Kurana, El-Kafi fi ilmid-din, njihova najcjenjenija zbirka hadisa i predaja od ehli-bejta, eminentnog iijskog autoriteta Muhammeda b.
Jakuba el-Kulejnija, te Ridalul-Kei, koja je njihova najcjenjenija knjiga
o prenosiocima, nazvana po svom autoru Muhammedu b. Omeru el-Keiju, kao i drugim njihovim izvorima.
Vraanje na ove izvore odbacuje sumnje, koje se mogu pojaviti kod itatelja, u autentinost onog to se pripisuje iijama-rafidijama, jer je teko
pojmiti da neko ko se pripisuje islamu moe nositi takva ubjeenja.
Tmine haridizma i iizma nisu zaobile nae podneblje, nego se zloslutno nadvijaju nad naim narodom. Prijevod i publikacija ovog djela na
naem jeziku svjetiljka je koja e, Allahovom dozvolom, odagnati te tmine.
Dr. Hakija Kanuri
Bosanska Krupa, 20. zul-kade 1436. h. g. / 3. septembar 2015.
PREDGOVOR DR. SAFETA KUDUZOVIA
akon upute u islam, za ovjeka ne postoji vea blagodat od

istrajnosti na putu ehli-sunneta vel-demata, na stazi kojom su
hodile generacije muslimana od vremena Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, do dananjeg dana. Put ehli-sunneta jedini je put koji vodi
ka savrenom razumijevanju islama, za razliku od metoda muslimanskih
frakcija i njihovih uenja koja mogu biti blie ili dalje istini, kako u
doktrinarnom tako i u praktinom segmentu islama. Ehli-sunnet je jedina
skupina muslimana koja je kroz historiju islama bila meta zlonamjernika,
kako iz reda nevjernika, tako i iz zabludjelih sekti iz muslimanskih redova.
Od svitanja zore islama, islamski je ummet doivljavao brojne neprijatnosti od nakaradnih sekti koje su se pripisivale islamu. Stalna nasrtanja na
primarne i sekundarne erijatske izvore, vrijeanje uenjaka, diskriminacija ehli-sunneta u novotarskim drutvima, obespravljivanja, protjerivanja,
muenja i svirepa ubijanja, samo su neki od zloina zabludjelih frakcija
nad ehli-sunnetom, to je u krajnjoj koliziji s konvergencijom koju je islam
uspostavio meu muslimanima. Ovi aksiomi ukazuju na to da pripadnost
islamu ne moe uroditi plodom osim ako se islam shvati i primijeni shodno ehli-sunnetskom uenju. Stoga su islamski uenjaci kroz stoljea upozoravali na opasnost stranputice i nakaradnih uenja. U vezi s tim napisana
su brojna djela, od saetih studija do kapitalnih naunih opusa, tako da
obim jednog od tih djela dostie nekoliko hiljada stranica, kao to je sluaj
s knjigom Minhadus-sunna, autora ejhul-islama Ibn Tejmijje. Ko nepristrasno analizira i prostudira historiju islama, neminovno e zakljuiti da
su novotarske sekte imale znaajno mjesto i ulogu u ruenju graevine islama. Stoga su eksperti islamskih nauka iz razliitih disciplina vie ukazivali
na opasnost akaidskih nego na opasnost praktinih, fikhskih, novotarija.
Djelo iije i haridije na vagi ehli-sunneta vel-demata, uvaenog dr.
Alije Muhammeda es-Sallabija, ustvari je nastavak neumornih zalaganja
naih velikana na putu irenja ispravnog vjerovanja. Autor je u ovoj studiji
tretirao dvije muslimanske sekte koje se smatraju najopasnijim unutranjim neprijateljem. iije i haridije imaju mnoge zajednike osobine, a
16
osnovno svojstvo koje povezuje ove dvije skupine jeste ispoljavanje mrnje
iskljuivo prema ehli-sunnetu i esto proglaavanje sljedbenika ehli-sunneta nevjernicima, poevi od vremena ashaba do dananjeg dana. Hronolokim i loginim rasporedom poglavlja, od nastanka ovih sekti, etapa razvoja, pogrdnih osobina, nakaradnih miljenja i pobijanja istih, te njihovog
odnosa prema ehli-sunnetu, autor je zaokruio i nauno analizirao dvije
najopasnije islamske sekte. Svi navodi i citati u studiji preuzeti su iz originalnih djela, to ovu knjigu ini izvornijom i autentinijom. Zbog ovih
i brojnih drugih karakteristika, preporuujem ovu unikatnu knjigu svim
muslimanima, a naroito onima koji ude za prefinjenim znanjem: akademicima, imamima, mualimima, studentima, ali i iroj italakoj publici.
Budui da je prijevod ovog izuzetno vrijednog djela na bosanski jezik
neprocjenjiv dar za nau akaidsku biblioteku, molim Svevinjeg Stvoritelja
da najboljom nagradom obaspe autora, prevodioca, recenzente, izdavaa i
sve one koji su uestvovali u realizaciji ovog izuzetno vrijednog, znaajnog
i esencijalnog projekta. Amin!
Dr. Safet Kuduzovi
Sarajevo, 28. evval 1436. h. g. / 12. avgust 2015.
UVOD
va hvala pripada Allahu, Njemu zahvaljujemo, od Njega pomo

i oprost traimo. Allahu se utjeemo od zla naih dua i od naih
loih djela! Koga Allah uputi, niko ga nee u zabludu odvesti, a
koga Allah u zabludi ostavi, niko ga na Pravi put nee izvesti. Svjedoim
da nema drugog boga osim Allaha, koji nema sudruga, i svjedoim da je
Muhammed Njegov rob i poslanik.

O vi koji vjerujete, bojte se Allaha istinskom bogobojaznou, i
umirite samo kao muslimani.8

O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas je od jednog ovjeka
stvorio, od kojega je i njegovu suprugu stvorio, a od njih dvoje mnoge
mukarce i ene rasijao. I bojte se Allaha s imenom ijim jedni od drugih traite i na rodbinske veze pazite. Allah, doista, nad vama bdije.9

O vi koji vjerujete, bojte se Allaha i govorite rijei ispravne. On e
vaa dobra djela primiti i grijehe vam oprostiti, a ko se bude pokoravao Allahu i Poslaniku Njegovom, velianstveni e uspjeh postii.10
Alu Imran, 102.
En-Nisa, 1.
10
El-Ahzab, 7071.
8
9
18
Gospodaru moj, Tebi zahvaljujem onako kako prilii plemenitosti

Tvoga bia i veliini Tvoje moi. Tebi zahvaljujemo dok ne bude zadovoljan i kada bude zadovoljan i nakon to bude zadovoljan.
Ova je knjiga dio iz mog biografskog djela o Aliji b. Ebu Talibu,
radijallahu anhu, koju sam, zbog iznimne vanosti teme koju obrauje,
odluio izdati kao zasebno djelo, kako bi korist bila vea.
U ovoj knjizi, koju sam nazvao Fikrul-havaridi ve-iah fi mizan ehlissunneti vel-demaah iije i haridije na vagi ehli-sunneta vel-demata, govorio sam o ideologiji i devijantnim uvjerenjima haridija i iija, o njihovom nastanku u doba vladavine halife Alije, radijallahu anhu, osvrnuo sam
se na odnos halife Alije prema njima, kao i na savremene oblike u kojima
se pojavljuju. Dakle, ovo je objektivna znanstvena studija o haridijama
i iijama-rafidijama, u kojoj sam definirao haridije, ukazao na nastanak
njihovog pravca, naveo sam Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem,
hadise u kojima ih je spomenuo u pokuenom kontekstu, govorio sam o
njihovom povlaenju u gradi Harura, o Ibn Abbasovoj, radijallahu anhuma, raspravi s njima, Alijinoj, radijallahu anhu, politici prema njima, o
razlozima zbog kojih je ratovao protiv njih, pokretanju sukoba, o haridiji
pod nadimkom Zus-Sudejja ili Zul-Muhded, koji je spomenut u hadisu,
te o utjecaju njegove pogibije na Alijinu, radijallahu anhu, vojsku, da bih
knjigu zavrio navoenjem Alijinog, radijallahu anhu, idtihada11 o propisima u pogledu pobunjenika u bitkama El-Demel, Siffin i u borbi protiv
haridija, i kako je taj idtihad primljen kod kasnijih islamskih pravnika,
koji su njegove stavove prenijeli u poglavlju islamskog prava fikha pod
nazivom propisi o pobunjenicima.
Ukazao sam na najbitnije karakteristike haridija u doba vladara vjernika Alije, radijallahu anhu, poput vjerskog ekstremizma i nepoznavanja
vjere, odbacivanja pokornosti vladaru, tekfirenja, odnosno proglaavanja
nevjernikom poinitelja velikog grijeha, dozvoljavanja prolijevanja muslimanske krvi i uzimanja njihovog imetka, o optubama, obmanjivanju,
Idtihad od ar. glagola dehede jedhedu, to znai nastojati, truditi se, naprezati
se, zalagati se, a u islamskom pravu idtihad je ulaganje napora u nastojanju da se
spoznaju erijatskopravne norme koje u Kuranu i sunnetu nisu precizno definirane.
(op. prev.)
11

podozrenju i grubosti prema muslimanima. Tretirao sam i neka akidetska
ubjeenja haridija, poput tekfirenja poinitelja velikog grijeha, njihovog
stava o vladaru muslimana, o optubana na raun nekih ashaba, o tekfirenju Osmana i Alije, radijallahu anhuma.
Pozabavio sam se i uzrocima devijacije kod tadanjih haridija, kao i o
uzrocima prisutnosti haridijskih tendencija u naem vremenu kod jedne
skupine, a neki od tih uzroka jesu sljedei: nepoznavanje erijata zbog neuenja pred uenjacima i pokuaji da se stekne znanje itajui iz knjiga bez
uitelja, pretjerano kuenje taklida slijeenja, zapostavljanje davetskog
djelovanja od mnogih uenjaka, rasprostranjenost nepravde i suenje po
neislamskim zakonima u islamskim zemljama, irenje nereda meu ljudima i neienje due. Ukazao sam na najvanije karakteristike ove skupine,
poput strogoe u vjeri, oteavanja i sebi i drugima, oholosti i uobraenosti,
nametanja svoga stava, a ignoriranja drugih, optuivanja uenjaka, nasilje
prema drugima, tekfirenje muslimana.
Govorio sam o iijama-rafidijama, objasnio sam znaenje rijei iija s
leksikog i terminolokog aspekta, kao i terminoloko i leksiko znaenje
rijei rafidija, i zato su nazvani tim imenom. Govorio sam o nastanku
njihovog pravca, skreui panju na ulogu idova u tome, te sam obradio
razdoblja kroz koja je proao iizam u svom razvoju, ukazao sam na njihova
najvanija ubjeenja i stav vladara vjernika i uenih lanova ehlul-bejta o
tim ubjeenjima koja im se lano pripisuju, poput dogme o imametu i
propisu o onome ko ga porie, o bezgrjenosti imama. Osvrnuo sam se
na njihove dokaze o bezgrjenosti imama te ukazao na nevalidnost tih dokaza, poput kuranskih ajeta, od kojih su ajeti o ienju Vjerovjesnikove
porodice (ajetut-tathir), ajetul-mubahela, ajet o vilajetu; i poput hadiskih
predaja, od kojih su Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, govor u Gadir
Humu, i hadisa: Ti si u odnosu na mene na stepenu Haruna u odnosu na
Musaa. Takoer sam ukazao na nevjerodostojne i izmiljene hadise kojima
iije dokazuju svoja ubjeenja, od kojih su hadis o ptici, hadis o domu, te
hadis: Ja sam grad znanja, a Alija njegova vrata.
Ispravan put ka zbliavanju jeste da uenjaci ehli-sunneta revno ire
ispravno vjerovanje koje se temelji na Kuranu i sunnetu, da ukazuju
na karakteristike ispravnog vjerovanja i koliko se razlikuje od onoga to
19
20
propagiraju sljedbenici zabluda. To je zato to su pripadnici ehli-sunneta

vel-demata ispravni sljedbenici Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, i ashaba, stoga se i nazivaju sljedbenicima sunneta, dajui na taj
nain do znanja da slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je
rekao: Oporuujem vam svoj sunnet i sunnet pravovjernih halifa poslije
mene: vrsto ih se pridravajte kao da ste ih zagrizli onjacima!12
A upozoravajui na opasnost odbacivanja sunneta, Poslanik je rekao:
uvajte se novina u vjeri jer je svaka novina u vjeri novotarija, a svaka je
novotarija zabluda!13; Ne pripada meni onaj ko napusti moj sunnet!14
Suprotno ehli-sunnetu, sljedbenici sekti poveli su se za strastima i novotarijama umjesto za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Stoga akida
ehli-sunneta datira od vremena poslanstva i Allah, delle anuhu, uva je
u Svojoj Knjizi i sunnetu Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok
su se vjerovanja pripadnika sekti izrodila mnogo kasnije, neka od njih pojavila su se za ivota ashaba, a neka jo kasnije. Sam Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, obavijestio je ashabe da e, ako due poive, svjedoiti
razdoru i podjelama. Rekao je: Ko od vas poivi nakon mene, vidjet e mnoga razilaenja!15 Potom je ukazao na vanost slijeenja Pravog puta koje
se ogleda u slijeenju njegovog sunneta i sunneta pravovjernih halifa, te
je upozorio na slijeenje inovacija u vjeri obavijestivi da su sve te stvari
zabluda, jer je nemogue da je ikakvo dobro bilo skriveno od ashaba, a
otkriveno kasnijim generacijama. Prema tome, svaka novotarija u vjerskim
stvarima je zlo, a da u njima postoji ikakvo dobro, prvi bi ga prakticirali
ashabi, nego je to samo iskuenje na kojem su pali mnogi ljudi koji su
skrenuli sa njihove staze. Imam Malik lijepo je kazao: Kasnije generacije
ovog ummeta moe popraviti samo ono to je popravilo prvu generaciju.
Dakle, pripadnici ehli-sunneta vezuju se za slijeenje sunneta, a pripadnici sekti vezuju se za svoja pokvarena ubjeenja ili za imena svojih voa.
Jedini originalan nain zbliavanja izmeu sunnija i iija jeste objanjavanje istine, ukazivanje na zabludu, iijsko pribliavanje Kuranu i sunnetu,
12
13
14
15
Muslim, Sahih, 2/592.

Buhari, Sahih, broj 5063; Muslim, Sahih, broj 1401.
Silsiletul-ehadisis-sahiha, 2/647648.

te razumijevanje islama onako kako ga predstavljaju uenjaci ehli-sunneta,
napose uenjaci ehlul-bejta, poput Alije, radijallahu anhu, njegovih sinova
i unuka. Treba pohvaliti i ohrabrivati iskrene reformistike glasove meu
iijama, treba im iskazati potovanje i pruiti im podrku na njihovom
putu savjetovanja iijskih masa. Jedan od takvih je Sejjid Husejn el-Musavi, autor djela Lillahi summe lit-tarih: Keful-esrar ve tebrietul-eimmetil-athar, kao i Sejjid Ahmed el-Katib, autor vrijedne naune studije Tetavvurulfikris-sijasijji-ii mine-ura ila vilajetil-fekih.
Mi trebamo poduprijeti svakog ko voli ehlul-bejt i slijedi njihovo vjerodostojno naslijee u pozivanju ljudi na slijeenje Kurana i sunneta. Takvim osobama treba iskazati duno potovanje i podstai ih na upotrebu
razuma i odbacivanje mitova kojima su okovali fitru, da bi prosvijetljenih
umova i zdravih ubjeenja mogli spoznati istinu ija svjetla bljete i razgone oblake zablude.
U raspravi sa sljedbenicima novotarskih ubjeenja uenjaci ehli-sunneta treba da se pridravaju principa objektivnog naunog istraivanja i pri
tome trebaju pokazati samilost prema njima, a jedan od naina pokazivanja samilosti jeste da ih posjeuju, pomau u dobru, prue im potporu u
nedaama i pokau saosjeanje s njihovim bolom. Treba ih pomoi protiv
nevjernika i svakog ko im ini nasilje, jer sve ovo je u duhu erijatske politike o priskrbljivanju koristi i otklanjanju tete.
Osnova je da se sa iijama gradi dobar odnos i raspravlja na staloen
nain, s tim to valja imati na umu da to nije zapreka da se adekvatno
odgovori ekstremistima u redovima iija-rafidija, naroito stoga to preuivanje na takve ponekad moe negativno djelovati na neuke mase. tavie,
ekstremnim iijama potrebno je pruiti estok odgovor i pobijati njihova
zabludjela shvatanja. Ove dvije grupe: onu kojoj treba dati odrjeite odgovore i onu kojoj se treba obraati sa simpatijama, prepoznat emo tako to
emo pogledati da li svoje nejasnoe u vjeri zasnivaju na tumaenju erijatskih tekstova u znaenju kakvom mogu biti skloni neki umovi ili se radi o
pukom slijeenju predaja koje prenose nepoznati ljudi, ili njihove voe iz
kasnijih generacija. Ovima potonjima obaveza je pruiti snaan odgovor,
ponekad, moda ak treba biti i otar u obraanju.
Uenjaci i muslimanski uglednici iz reda ehli-suneta u multietnikom
drutvu imaju izuzetno znaajnu ulogu u predvoenju muslimana ka
21
22
dobru i njihova je obaveza da procjenjuju politike stavove i korisne

saveze sa drugim etnikim skupinama, teei ostvarenju koristi u
skladu sa normama erijatske politike. To, naravno, ne treba spreavati
uenjake i daije da poduavaju, odgajaju i pozivaju ljude u akidu ehlisunneta, te da upozoravaju na pokvarena ubjeenja koja su se uvukla u
muslimanske redove, i koja pozivai u zabludu neumorno pokuavaju
plasirati muslimanima. Uenjacima i muslimanskim uglednicima u tome
neka uzor bude Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je, nakon
hidre u Medinu, sklopio sa idovima sporazume u kojima im je garantirao
dostojanstven ivot u islamskoj dravi, a u isto vrijeme u Kuranu su
objavljivani ajeti koji ukazuju na iskvarena idovska ubjeenja, koji govore
o njihovoj historiji i moralnim osobinama, kako bi se muslimani upoznali
sa karakteristikama idovske linosti, da se ne obmanu. Zato je islamski
saf, kada se desila idovska izdaja, ostao kompaktan.
Istraiva islamske historije, poevi od krstakih ratova u doba Nuruddina Zenkija i Salahuddina el-Ejjubija, preko osmanskih sultana, od
kojih se istakao Muhammed (Mehmed) El-Fatih, do murabituna predvoenih Jusufom b. Taefinom, primijetit e da su faktori uspjeha brojni. U
najvanije svakako, spadaju: istoa vjerovanja, jasnoa programa, vladavina Allahovog zakona u dravi, vostvo prosvijetljeno Allahovim nurom,
sposobnost vostva da odgaja ummet i da se nosi sa Allahovim zakonitostima u vezi izgradnje i propadanja drava, spoznaja drutvenih bolesti,
razvoja ummeta, historijskih tajni, upuenost u planove koje kuju neprijatelji olieni u krstaima, idovima, ezoterikim sektama, novotarima. Svakom faktoru mora se posvetiti onoliko panje koliko je realno potrebno.
Ispravno poimanje preporoda i dugoronih, kompleksnih projekata
renesanse moe se spoznati samo kroz shvatanje Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, povezivanje sa islamskim naslijeem koje su nam ostavili nai dobri preci. Samo na taj nain
moemo saznati koji su znakovi i karakteristike preporoda, koji su uzroci
njegovog nastanka i koji su faktori stagnacije. Uz to, treba uiti iz historije, okoristiti se iskustvima preanjih obnoviteljskih pokreta. Onaj ko
postupi ovako shvatit e da je islamski ummet, dok je bio odan svome
Gospodaru i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, uvijek bio predvodnik
civilizacije. Shvatit e tada da su vojni porazi samo trenutne pojave koje

e proi, ali kulturni poraz je smrtonosna rana, jer samo ispravna kultura
moe izgraditi ovjeka muslimana, muslimansku porodicu, muslimansku
zajednicu, muslimansku dravu, na vrstim temeljima Kurana i sunneta, i
upute pravednih vladara i onih koji slijede njihov put. Nakon Allahove podrke i zatite, genijalnost u izgradnji civilizacije ouvala je islam do danas.
Nadam se da e svaki musliman koji doe do ove knjige uputiti Allahu
dovu da se smiluje ovom Njegovom robu i da mu oprosti grijehe i podari
Svoje zadovoljstvo.

Gospodaru moj! Potakni me da zahvaljujem na blagodati Tvojoj
koju si podario meni i roditeljima mojim, i da radim dobro koje e
Te zadovoljiti, i daj mi da uem, milou Tvojom, meu Tvoje dobre
robove.16

Milost koju Allah podari ljudima niko ne moe uskratiti, a ono to
On uskrati niko ne moe, poslije Njega, dati; On je silan i mudar.17
Neka su salavat i selam na Muhammeda, na njegovu porodicu i sve
ashabe.
Slava Tebi i hvala, o Allahu! Svjedoim da nema drugog istinskog boga
osim Tebe, i Tebi se kajem i od Tebe oprost traim!
Naa posljednja dova je: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!
Alija Muhammed es-Sallabi
16
17
En-Neml, 19.
Fatir, 2.
23
PRVI DIO
HARIDIJE USTANICI, BUNTOVNICI
PRVO POGLAVLJE
Pojava i nastanak haridija
slamski uenjaci naveli su razliite definicije haridija, a jedna od

njih jeste definicija koju navodi Ebu Hasan el-Eari, prema kojoj
su haridije skupina koja je izala u borbu protiv Alije, radijallahu anhu, etvrtog pravednog halife, i zbog toga su nazvani haridijama.
Ebu Hasan el-Eari kae: Nazvani su haridije zbog toga to su pokrenuli
oruani ustanak protiv Alije b. Ebu Taliba kada je on prihvatio arbitrano
suenje18.19
Ibn Hazm smatra da je haridija svako onaj ko nalikuje na skupinu
koja je pokrenula oruani ustanak protiv Alije b. Ebu Taliba, radijallahu
anhu, i ko dijeli njihova ubjeenja: Ko se sloi sa miljenjem haridija u
pogledu negiranja ispravnosti tahkima arbitranog suda, tekfirenja poinitelja velikih grijeha, dozvoljavanja oruanog ustanka protiv nepravednog
muslimanskog vladara, da su veliki grjenici vjeno u Vatri, da halifa moe
biti i onaj ko nije Kurejija, takav je haridija, makar se ne slagao s njima u
drugim pitanjima u kojima se razilaze muslimani, a ako se ne slae s njima
u ovim pitanjima koja smo spomenuli, tada se i ne smatra haridijom.20
ehristani definira haridije opom definicijom u kojoj u obzir uzima
ustanak protiv Alije, radijallahu anhu, opeprihvaenog i legitimnog muslimanskog vladara, te svakog muslimanskog vladara u bilo kojem vremenu
ili mjestu, pa kae: Svako ko podigne oruani ustanak protiv legitimnog
vladara kojeg je prihvatila zajednica, naziva se haridijom, svejedno da li
taj ustanak bio protiv jednog od pravednih halifa u doba ashaba ili u doba
tabiina i vladara u onom ili bilo kojem drugom vremenu.21
Arbitrani sud ili tahkim dio je sporazuma izmeu Alije i Muavije kojim je prekinut
rat na Siffinu, a trebao je donijeti odluku o sluaju ubica halife Osmana, radijallahu
anhum edmein. Naalost, suenje je propalo. (op. prev.)
19
Mekalatul-islamijjin, 1/207.
20
El-Fasl fil-mileli vel-ehvai ven-nihal, 2/113.
21
El-Milelu ven-nihal.
18
28
Ibn Hader je rekao: Haridije su oni koji su se suprotstavili Aliji u

pitanju tahkima i odrekli se njega i Osmana i njegove porodice, i koji su
se borili protiv njih. A ako su ih jo smatrali nevjernicima, tada spadaju u
ekstremne haridije.22
U drugoj definiciji Ibn Hader je rekao: Haridije su grupa ustanika,
oni su novotarska sekta, a nazvani su tim imenom jer su ustali protiv vjere
i odabrane grupe muslimana.23
Ebu Hasan el-Melti smatra da su prve haridije koje su se pojavile
el-muhakkime24, i oni su, voeni parolom da nema suda osim Allahovog,
kazali: Alija je nevjernik jer je pristao na sud Ebu Muaza el-Earija, a sud
pripada samo Allahu. Melti kae: Sekta haridija nazvana je tako jer su
ustali protiv Alije u vrijeme dvojice sudaca. Odbili su tahkim i kazali: Sud
pripada samo Allahu.25
Dr. Nasir el-Akl rekao je: To su oni koji zbog velikih grijeha proglaavaju muslimane nevjernicima i koji podiu oruane ustanke protiv
nepravednih vladara.26
Dakle, haridije su skupina koja je digla pobunu protiv Alije, radijallahu anhu, nakon to je prihvatio tahkim na Siffinu. Pored ovoga, nazvani
su i drugim imenima, kao to su: harurijje27, urat28, muhakkime, marika.
Haridije prihvataju sva ova imena, izuzev imena marika, jer smatraju da
oni nisu marika oni koji izlaze iz vjere kao to strijela prolazi kroz ulovljenu ivotinju.29
Neki smatraju da su se prve haridije pojavili jo u vremenu Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, jer prvim haridijom smatraju ovjeka zvanog
Hedjus-sari fi mukaddimeti Fethil-Bari, str. 459.
Fethul-Bari, 2/283.
24
Nazvani su ovim imenom jer su odbili tahkim vodei se parolom: Sud pripada
samo Allahu. (op. aut.)
25
Et-Tenbihu ver-redd ala ehlil-ehvai vel-bidei, str. 47.
26
Nasir el-Akl, El-Havarid, str. 28.
27
Nazvani su ovim imenom jer im je u poetku sjedite bilo u mjestu Harura u Iraku.
(op. aut.)
28
Zato to su za sebe govorili da su prodali svoje ivote Allahu u zamjenu za Dennet
koji e im dati. (op. aut.)
29
Mekalatul-islamijjin, 1/207.
22
23

Zul-Huvejsira koji je prigovorio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zbog
naina podjele zlata koje je Alija, radijallahu anhu, bio poslao iz Jemena u
koi utavljenoj mimozom. Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, kazuje:
Alija b. Ebu Talib poslao je iz Jemena Allahovom Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, zlatno grumenje jo pomijeano sa zemljom, u torbi od
koe tavljene mimozom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to je
podijelio etverici ashaba: Ujejni b. Hisnu, Akrei b. Habisu, Zejdul-Hajru,
a etvrti je bio ili Alkama b. Ulasa ili Amir b. Tufejl. Jedan od ashaba ree:
Pree je bilo da je ovo podijelio nama nego njima. Na to Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, ree: Zar nemate povjerenja u mene, a ja sam
povjerenik Onoga koji je iznad nebesa? Dolazi mi Objava sa neba i ujutro i
naveer. Tada ustade jedan ovjek udubljenih oiju, izraenih onih jagodica, visokog ela, guste brade, obrijane glave i zadignutog ogrtaa, i ree:
Allahov Poslanie, boj se Allaha! Teko tebi!, ree Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, zar ja nisam najprei od svih ljudi da se Allaha bojim?! ovjek se
zatim udalji, a Halid b. Velid upita: Allahov Poslanie, hou li mu odrubiti
glavu?
Nemoj, moda on klanja!, ree mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
a Halid dodade: Koliko li je klanjaa koji jezicima izgovaraju ono to im
nije u srcima!
Meni nije nareeno da zavirujem u ljudska srca, niti da otvaram njihove
utrobe!, ree Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, gledajui za njim dok je
odlazio i dodade: Meu potomcima ovog ovjeka pojavit e se oni koji e teno
uiti Allahovu Knjigu, ali ona nee prelaziti njihova grla. Izlazit e iz vjere
kao to strijela prolazi kroz ulovljenu ivotinju.
Mislim da je jo rekao: Ako ih doekam, usmrtit u ih smru koja je
zadesila Semud!30
Nakon to je naveo ovaj hadis, Ibn Devzi je kazao: Prvi haridija i
najgori od njih jeste Zul-Huvejsira, iz plemena Temim. U jednoj predaji
navodi se da je on rekao: Budi pravedan!, pa je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, kazao: Teko tebi! A ko je pravedan, ako ja nisam!?31 To je prvi
haridija koji se pojavio u islamu. Njegova greka ogleda se u tome to
30
31
Buhari, Sahih, 2/232, broj 4351; Muslim, Sahih, 2/742.

29
30
se pouzdao u svoje miljenje, a da je pravilno razmiljao, shvatio bi da

nema boljeg miljenja od miljenja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem. Sljedbenici ovog ovjeka ratovali su protiv Alije b. Ebu Taliba,
radijallahu anhu.32
Ebu Muhammed Ibn Hazm33 i ehristani u djelu El-Milelu ven-nihal34
takoer smatraju da je prvi haridija bio Zul-Huvejsira.
Neki uenjaci pojavu haridija veu za ustanak protiv Osmana,
radijallahu anhu, i stvaranje smutnje u kojoj je nepravedno ubijen. Ta
smutnja nazvana je prvom smutnjom.35
Ibn Ebu Izz el-Hanefi rekao je: Haridije i iije nastali su u prvoj
smutnji.36
Ibn Kesir je rulju koja se digla protiv Osmana, radijallahu anhu, nazvao haridijama, pa, govorei o njihovim postupcima nakon to su ubili
Osmana, radijallahu anhu, kae: Potom su haridije otili u bejtul-mal i
opljakali ga, a u njemu je bilo veoma mnogo imetka.37
Najpouzdanije miljenje o vremenu pojave

haridija
Unato postojanju tijesne povezanosti izmeu sluaja Zul-Huvejsire,
rulje koja se pobunila protiv Osmana, radijallahu anhu, i haridija koji su
se zbog tahkima pobunili protiv Alije, radijallahu anhu, terminoloki se
imenica havarid, svojim preciznim znaenjem, odnosi samo na one koji
su ustali protiv tahkima, jer su oni, za razliku od spomenutih sluaja, bili
organizirana skupina izgraenih stavova i politikih usmjerenja, te su jedino oni ostavili jasan ideoloki i akidetski trag u historiji.38
32
33
34
35
36
37
38
Telbisu Iblis, str. 90.

El-Fasl fil-mileli vel-ehvai ven-nihal, 4/157.
El-Milelu ven-nihal, 1/116.
Akidetu ehlis-sunneti fis-sahaba, 3/1141.
erhul-Akidetit-Tahavijja, str. 563.
El-Bidaja ven-nihaja, 7/202.
Avadi, Firek Muasira, 1/67; Abdulhamid, Ali b. Ebi Talib, str. 297.
DRUGO POGLAVLJE
Hadisi u kojima su haridije spomenuti u
negativnom kontekstu
brojnim hadisima haridije su pokueni, opisani su runim

i odbojnim svojstvima, to ih je uinilo jednom od najgorih
skupina ljudi. Primjeri hadisa u kojima su pokuene haridije:
Buhari i Muslim u svojim Sahihima biljee da je Ebu Seid el-Hudri,

radijallahu anhu, rekao:
Jednom prilikom bili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, koji je dijelio plijen. Doao mu je Zul-Huvejsira, ovjek iz plemena Temim, i rekao:
Allahov Poslanie, budi pravedan!
Teko tebi!, rekao je on, pa ko je pravedan ako ja nisam pravedan! Izgubio si i propao ako ja nisam bio pravedan!
Allahov Poslanie, ree Omer, dozvoli mi da ga ubijem!
Pusti ga, ree Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer on ima istomiljenike. Svako od vas e omalovaavati svoj namaz u poreenju s njihovim, i svoj
post u poreenju s njihovim postom. Oni e itati Kuran, ali on nee prelaziti
njihove kljune kosti. Prolazit e kroz vjeru kao to strijela prolazi kroz ulovljenu ivotinju: pogleda li se iljak strijele, nita se na njemu nee nai; pogleda li
se tetiva strijele, nita se na njoj nee nai; pogleda li se na dio strijele izmeu
iljka i perja, a to je tijelo strijele, ni na njemu se nita nee nai. Na strijeli
se nee nai tragovi probavljane hrane niti krvi (zbog brzine kojom je strijela
prola). Njihov je znak crn ovjek, ija je jedna miica poput enske dojke, ili
poput komada mesa koji se jako trese. Oni e se pojaviti kad doe do podjela
meu ljudima.
Rekao je Ebu Seid el-Hudri: Ja svjedoim da sam ovaj hadis uo od
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i svjedoim da je Alija b.
Ebu Talib ratovao protiv njih, a ja sam bio s njim. On je naredio da se
32
potrai taj ovjek i on je pronaen i doveden, pa sam na njemu vidio ona

svojstva kojima ga je opisao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.39
Buhari i Muslim biljee da su Ebu Selema i Ata b. Jesar rekli:
Nas dvojica doli smo Ebu Seidu el-Hudriju da ga pitamo je li on od
Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, uo ta o harurijama.
Ne znam ko su harurije, ree nam on, ali sam uo Vjerovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, kad je rekao: Pojavit e se u ovom ummetu a
nije rekao: iz ovog ummeta ljudi iji e namaz biti takav da ete vi svoj
namaz omalovaavati u poreenju s njihovim! Oni e uiti Kuran, ali on
nee prelaziti dalje od njihovih grla (ili je rekao: njihovih dunika). Iz vjere
e izlaziti poput strijele kada proe kroz pogoenu lovinu: strijelac pogleda u
svoju strijelu, u njen iljak, pa u tetivu kojom je uvren iljak, pa pomisli
da li bi moda moglo biti malo krvi na donjem dijelu strijele (gdje je urez za
tetivu).40
Biljei Buhari da je Usejd b. Amr rekao: Upitao sam Sehla b. Hunejfa,
radijallahu anhu: Jesi li uo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da
je rekao neto o haridijama? Odgovorio je: uo sam ga da, pokazujui
rukom ka Iraku, kae: Otuda e se pojaviti skupina ljudi koji e uiti Kuran,
ali on nee prelaziti dalje od njihovih grla, izlazit e iz islama tako brzo kao
to strijela izlazi iz ulovljene ivotinje.41
U ova tri hadisa jasno se uoava da su haridije spomenuti u negativnom kontekstu. U ovim hadisima Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,
opisao ih je kao grupu koja izlazi iz vjere brzo kao to strijela izlazi iz ulovljene ivotinje, zatim kao skupinu koja preferira strogou u vjeri tamo gdje
za to nema mjesta, i da lahko izlaze iz vjere, tako da uu u vjeru, a potom
iz nje brzo izau, a da od vjere nita nisu zadrali.
Prvi od ova tri hadisa upoznaje nas s time da e se izmeu njih i sljedbenika istine voditi rat i da e ih sljedbenici istine ubijati, da e meu haridijama biti ovjek ija je ruka specifinog izgleda. Sve to desilo se onako
kako je navijestio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.
Rijei Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Oni e itati Kuran, ali on
39
40
41
Buhari, Sahih broj 3610; Muslim, Sahih, 2/743744.

Buhari, Sahih, broj 6931; Muslim, Sahih, 2/743744.
Buhari, Sahih, broj 6934.

nee prelaziti njihove kljune kosti, mogu znaiti sljedee: da nee razumjeti Kuran i da e njegove ajete koristiti kao dokaz na krivom mjestu ili da
Allah nee primiti njihovo uenje i da nee biti nagraeni za to.42
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao je na to da posjeduju i druga pokuena svojstva, kao to su: njihov je iman samo deklarativan i slabih
su umnih sposobnosti; kada ue Kuran, zbog pretjerivanja u kojem se
nalaze, smatraju da je on dokaz za njih, a nisu svjesni da je on dokaz protiv
njih. Biljei Buhari da je Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, rekao: Kad
vam prenosim od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, drae bi
mi bilo da padnem s neba nego da na njega slaem, a kad vam govorim
neto to je izmeu mene i vas, znajte da je rat varka. uo sam Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kae: U zadnjem vremenu43 pojavit
e se ljudi, mladi i nerazumni, koji e izgovarati najbolji govor (Kuran), ali e
prolaziti kroz islam kao to strijela prolazi kroz ustrijeljenu ivotinju, a iman
nee prei ni njihove grkljane.44
U navedena dva hadisa haridije su pokueni. U prvom se spominje da
im je iman samo na jeziku, ali ne i u srcu45, dok je u drugom hadisu, koji
od Alije, radijallahu anhu, prenosi Zejd b. Vehb el-Duheni, iman spomenut u znaenju namaza. Ali, oba hadisa ukazuju na to da se iman haridija
manifestira samo rijeima i ne prelazi dalje od grla, a to je najrunija i
najpokuenija osobina.46
U njihova runa svojstva, na koja je ukazao Vjerovjesnik, sallallahu
Fethul-Bari, 6/618. To je ono to je kazao Kadi Ijad, kako se navodi u djelu erhunNevevi, 7/159.
43
Hafiz Ibn Hader rekao je: Pod zadnjim vremenom ahiriz-zemanom misli se
na vrijeme pred kraj hilafeta utemeljenog na Vjerovjesnikovim osnovama jer autori
Sunena, Ibn Hibban u svom Sahihu i drugi, biljee da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: Hilafet (na vjerovjesnikim osnovama) trajat e trideset godina nakon
mene, potom e postati monarhija. A sluaj haridija i njihovo ubijanje desilo se u
Bitki kod Nehrevana, pred kraj hilafeta Alije b. Ebu Taliba, 38. h. g. Vidjeti: FethulBari, 12/287.
44
Buhari, Sahih, 2/281, broj 3611.
45
Fethul-Bari, 2/281.
46
Akidetu ehlis-sunneti vel-demaa fis-sahabetil-kiram, 3/1183.
42
33
34
alejhi ve sellem, spada i to da izlaze iz vjere i ne vraaju se na Pravi put, te

da su najgora stvorenja. Muslim biljei od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: U mom ummetu, poslije
mene, pojavit e se (ili: bit e) skupina koja e uiti Kuran, a on nee
prelaziti dalje od njihovih grla. Izlazit e iz vjere kao to strijela izlazi iz
ulovljene ivotinje, a u nju se nee vraati, i oni su najgora stvorenja.47
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, najavio da e se u njegovom ummetu, u vremenu
podijeljenosti muslimana, pojaviti grupa ljudi ije e obiljeje biti brijanje
glava i za njih je rekao: To su najgora stvorenja (ili: oni su od najgorih
stvorenja), a ubijat e ih ona od dvije grupe muslimana koja je blia istini.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao ih je kao najmra
stvorenja Allahu, delle anuhu.
Muslim u Sahihu biljei od Ubejdullaha, sina Ebu Rafia, Poslanikovog,
sallallahu alejhi ve sellem, tienika, koji je bio sa Alijom, radijallahu anhu,
da su harurije, kada su se pobunili protiv njega, rekli: Sud pripada samo
Allahu, na to je Alija, radijallahu anhu, odgovorio: To su rijei Istine
kojima se eli (podrati i opravdati) zabluda.48
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao je na njihova svojstva i time nam omoguio da ih prepoznamo: Ti ljudi svojim jezicima
govore istinu, ali ona im ne prelazi dalje od ovoga, pa je Vjerovjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, pokazao na svoje grlo. Od najmrih stvorenja
Allahu, meu njima je jedan crn ovjek kojem je jedna ruka poput vimena ovce ili poput dojke. Nakon to ih je Alija, radijallahu anhu, porazio,
rekao je: Potraite ga! Traili su i nisu nita nali, pa im je dva-tri puta
rekao: Vratite se, jer, tako mi Allaha, niti sam ja slagao vama, niti je meni
slagano! Nastavili su ga traiti i nali ga u nekoj rupi, pa su ga donijeli
pred Aliju, radijallahu anhu. Ubejdullah je rekao: A ja sam prisustvovao
svemu tome to se desilo s njima i to im je Alija rekao.49
Njihove su rijei u osnovi tane jer Allah, delle anuhu, rekao je: Sud pripada samo
Allahu... (Jusuf, 40), meutim, oni su time htjeli dokazati ispravnost suprotstavljanja
Aliji u pogledu tahkima. Vidjeti: erhun-Nevevi, 7/173174.
49
47
48

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za njih je rekao i da su
lieni spoznaje i slijeenja Istine, to je, svakako, jedno od negativnih svojstava.50
Muslim u Sahihu biljei od Usejda b. Amra, koji prenosi od Sehla b.
Hunejfa, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Tamo na
istoku zalutat e jedna grupa ljudi koji briju glave.51 Imam Nevevi je rekao: Izraz zalutati znai da nee biti u pravu i da e skrenuti sa puta
Istine, jer se za onoga koji ne ide Pravim putem kae da je zalutao. A Allah
najbolje zna.52
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je i o jo jednoj
njihovoj negativnoj osobini, a to je da ubijanje muslimana smatraju dobrim djelom, a murike i krane ostavljaju na miru.53
Buhari i Muslim biljee u svojim Sahihima da je Ebu Seid el-Hudri,
radijallahu anhu, rekao: Alija, radijallahu anhu, iz Jemena je Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, poslao grumen zlata koje jo nije bilo
odvojeno od zemlje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podijelio
ga je izmeu etverice..., pa je doao ovjek guste brade, izboenih onih
jagodica, visokog ela, obrijane glave, i rekao: Boj se Allaha, Muhammede! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree: Ako sam ja nepokoran Allahu, ko Mu je onda pokoran!? Zar nemate povjerenja u mene, a ja sam
Njegov povjerenik na Zemlji? ovjek se okrenuo i otiao, a jedan ashab
smatralo se da je bio Halid b. Velid, radijallahu anhu zatraio je dozvolu
da ga ubije, ali je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: Iz
loze ovog ovjeka pojavit e se ljudi koji e uiti Kuran, a on nee prelaziti
dalje od njihovih grla; ubijat e pripadnike islama, a ostavljati oboavaoce
idola, izlazit e iz islama kao to strijela prolazi kroz ustrijeljenu ivotinju.
Ako doivim (njihovu pojavu), pobit u ih kao to je pobijen narod Ad.54
50
51
52
53
54

erhun-Nevevi, 7/175.
Buhari, Sahih, 2/232; Muslim, Sahih, 2/741742.
35
36
U ovom hadisu nalazi se jasna mudiza Allahovog Poslanika, sallallahu

alejhi ve sellem, jer se desilo ba kako je najavio: pojavila se ova skupina
i svojim su sabljama ubijali muslimane, a idovi i krani bili su sasvim
mirni od njih55, o emu e vie rijei biti kasnije.
Na injenicu da je ova skupina negativna i loa ukazuje se u rijeima
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima je podstakao na njihovo
ubijanje, rekavi da bi ih, kada bi doivio njihovu pojavu, ubijao sve dok ih
potpuno ne bi iskorijenio, kao to su potpuno uniteni narodi Ad i Semud.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je do znanja da e onaj ko ih
bude ubijao za to biti nagraen na ahiretu.
Allah, delle anuhu, ukazao je poast etvrtom pravednom halifi Aliji
b. Ebu Talibu, radijallahu anhu, da se bori protiv njih i da ih ubija. Naime,
oni su se pojavili za vrijeme njegovog hilafeta sa znakovima na koje je upozorio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Alija, radijallahu anhu,
protiv njih usmjerio svoju vojsku s kojom je prvobitno htio napasti am.
Sukobio se s njima kod Nehrevana i porazio ih, tako da se uspjelo spasiti
manje od deseterice.
Ali, Alija, radijallahu anhu, nije poveo borbu protiv njih sve dok nisu
poeli ubijati muslimane i pljakati njihovu imovinu. Kada su na vidjelo
iznijeli svoja zla ubjeenja i zlodjela, tek tada je pokrenuo borbu protiv
njih, da bi zatitio muslimane od njihovog zla.
Kada je u pitanju ukazivanje na opasnost i zabludu haridija, zadovoljit
emo se hadisima koje smo ve naveli, jer su hadisi koji upozoravaju na
njihovu pojavu brojni i skoro da ne postoji zbirka asnih hadisa koja ih ne
sadri.56
Na stranicama koje slijede govorit emo o tome kako su se haridije
povukli u mjesto Harura, o raspravi koju je s njima vodio Ibn Abbas, radijallahu anhuma, upornom nastojanju vladara vjernika Alije, radijallahu
anhu, da ih osvijesti i usmjeri na Pravi put, o uzrocima koji su doveli do
Bitke Nehrevan i njenim rezultatima, o osnovama haridijskog vjerovanja,
da li haridijska ideologija i dalje ivi, koji su razlozi njenog postojanja i
kako lijeiti tu bolest.
55
56

TREE POGLAVLJE
Haridije naputaju Alijinu vojsku, izdvajaju se i
nastanjuju u mjestu Harura i rasprava haridija s
Abdullahom b. Abbasom, radijallahu anhuma
elika skupina haridija izdvojila se iz Alijine, radijallahu anhu,

vojske prilikom njegovog povratka iz Siffina u Kufu. Prema
nekim predajama, bilo ih je preko deset hiljada, u nekim predajama ta je brojka precizirana na dvanaest hiljada57, u jednoj se, pak,
kae da ih je bilo osam hiljada58, u drugoj etrnaest hiljada, dok se u jednoj
predaji navodi da ih se izdvojilo dvadeset hiljada59, ali ta predaja nije zabiljeena sa senedom.60
Ova se grupa izdvojila kad su ve stigli blizu Kufe. Iako je njihovo odvajanje unijelo nemir i brigu u redove Alijinih pristalica, on je zajedno sa
onima koji su mu ostali posluni nastavio put i uao u Kufu.
Alija, radijallahu anhu, vodio je brigu o djelovanju haridija, naroito
nakon to je dobio informacije da su se organizirali u demat i izabrali sebi
imama za namaz i ratnog vou, te da propagiraju da se prisega na poslunost daje Allahu i da je obaveza nareivati dobro i odvraati od loeg, ime
su se faktiki odvojili od zajednice muslimana.
Vladar vjernika uporno je nastojao da ih privoli na povratak u muslimansku zajednicu, stoga im je poslao Ibn Abbasa, radijallahu anhuma,
da s njima povede raspravu o spornim pitanjima. Ibn Abbas, radijallahu
anhuma, govori o tome: Odjenuo sam najbolji jemenski ogrta, uredio
sam kosu i zaputio se kod njih. U podnevnim satima doao sam u njihovo
57
58
59
60
Tarihu Bagdad, 1/160.

El-Bidaja ven-nihaja, 7/280281. Sened je sahih, vidjeti: Medemuz-zevaid, 6/235.
Abdurrezzak, Musannef, 10/157160. Sened je hasen.
Halifa b. Hajjat, Tarih, str. 192.
38
mjesto i uao u jednu od njihovih kua. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, bio je ovjek lijepog stasa i glasa. Oni mu rekoe: Dobro doao, Ibn
Abbase! Ali, zato nosi takav ogrta? Ibn Abbas kazuje: Na emu mi
zamjerite? Zaista sam na Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
vidio najljepe ogrtae, a Allah je objavio: Reci: Ko je zabranio Allahove
ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?61, rekoh im,
a oni onda upitae: Zato si doao? Dolazim vam od Vjerovjesnikovih,
sallallahu alejhi ve sellem, ashaba, od njegovog amidia i zeta, od onih u
ijem je vremenu objavljen Kuran i koji bolje od vas poznaju njegovo znaenje, a meu vama nema nijedan od njih, da vam prenesem ono to govore i da njima prenesem ta vi kaete, kazao sam, pa je pred mene istupilo
nekoliko njih. Rekao sam im: Recite ta zamjerate ashabima Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom amidiu. Zamjeramo
mu tri stvari, rekoe. Koje?, upitah. Prvo, prepustio je da u Allahovoj
vjeri sud donose ljudi, a Allah je rekao: Sud pripada samo Allahu, ta
onda ljudi imaju s tim?, odgovorili su. To je jedna, kazao sam. Drugo,
ratovao je, a niti je uzimao roblje niti ratni plijen. Pa, ako su on protiv
kojih se borio nevjernici, dozvoljeno je porobljavanje i ratni plijen, a ako
su muslimani, nije dozvoljeno porobljavati ih, ali ni ratovati protiv njih,
rekoe. Koja je trea stvar?, upitao sam, pa su odgovorili: Izbrisao je svoju
titulu vladar vjernika ako nije vladar vjernika, onda je vladar nevjernika.
Upitao sam ih: Imate li jo kakav prigovor? Ovo je dovoljno, odgovorili
su. ta mislite, upitao sam, ako vam navedem dokaze iz Allahove Knjige
i sunneta Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji pobijaju
vae stavove hoete li se vratiti? Hoemo, rekoe oni. Rekao sam: to se
tie vaeg prigovora da je ljudima dao da sude u Allahovoj vjeri, ja u vam
iz Allahove Knjige prouiti ajete u kojima je Allah prepustio ljudima da
sude o neemu to vrijedi etvrt dirhema i naredio im da presude o tome.
Allah, delle anuhu, rekao je:

61
El-Araf, 32.

O vjernici, ne ubijate divlja dok ste u ihramima! Onome od vas ko
je hotimino ubije kazna je da jednu domau ivotinju, o ijoj vrijednosti neka presude dvojica vaih pravednih ljudi, kao kurban zakolje
kod Kabe, ili da se iskupi time to e, ravno tome, nahraniti siromahe
ili postiti, da bi osjetio pogubnost postupka svoga...62
I On je sud prepustio ljudima. Zaklinjem vas Allahom, je li vrednije da
ljudi sude o izmirenju i spreavanju prolijevanja ljudske krvi ili o ubijenom
zecu? O izmirenju i spreavanju krvoprolia, kazali su. Rekao sam: O
nesporazumu izmeu ene i mua Uzvieni je Allah rekao:

A ako se bojite razdora izmeu njih dvoje, onda poaljite jednog
suca iz njegove, a jednog iz njene porodice...63
Zaklinjem vas Allahom, je li vrednije da ljudi sude o pitanju pomirenja
i spreavanja krvoprolia ili o odnosu izmeu suprunika? Jesam li ovo rijeio? Da, odgovorili su. Kazao sam: A to se tie vaeg prigovora da nije
uzimao roblje i ratni plijen, zar biste vi svoju majku Aiu uinili robljem i
tretirali je kao robinju, a ona je vaa majka? Ako biste rekli da biste radili
sa njom sve to je dozvoljeno s robinjom, time biste postali nevjernici, a i
ako biste rekli da vam nije majka, postali biste nevjernici, jer Allah, delle
anuhu, rekao je:

Vjerovjesnik je prei vjernicima nego oni sami sebi, a ene njegove
su kao majke njihove...64
Vi ste u ovom pitanju izmeu dvije zablude, stoga sebi naite izlaz.
Jesam li ovo rijeio? Da, odgovorili su oni. Rekao sam: A to se tie
toga da je pored svoga imena izbrisao vladar vjernika, zaista je Allahov
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na Hudejbiji pregovarao o
62
63
64
El-Maida, 95.
En-Nisa, 35.
El-Ahzab, 6.
39
40
primirju sa muricima, pa je kazao: Alija, zapii: Ovo je sporazum izmeu

Muhammeda, Allahovog poslanika..., pa su murici rekli: Da znamo da
si Allahov poslanik, ne bismo se borili protiv tebe! Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: Alija, izbrii to! Allahu moj, Ti zna da sam Tvoj
poslanik! Izbrii to, Alija, i napii: Ovo je sporazum izmeu Muhammeda,
sina Abdullahovog... Tako mi Allaha, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
vredniji je od Alije, pa je izbrisao Allahov poslanik pored svoga imena, ali
time nije prestao biti Njegov poslanik. Jesam li ovo rijeio? Rekoe: Da, i
dvije hiljade njih vratilo se u okrilje Pravog puta. Drugi su ostali pri svojim
stavovima i nastavili ratovati na krivom putu, te su ih muhadiri i ensarije
pobili.65
Pouke iz Ibn Abbasovog, radijallahu anhuma,

dijaloga sa haridijama
1. Pravilan odabir ovjeka koji e raspravljati
Vladar vjernika, radijallahu anhu, odabrao je svoga amidia Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma, velikog uenjaka ummeta i poznavaoca
Kurana, jer su oponenti bili poznati kao karije uai Kurana, i koristili
su Kuran da bi dokazivali svoja uvjerenja. Zato je bilo najpree da s njima
raspravlja ovjek koji je najbolji poznavalac Kurana i njegovog znaenja.
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, bio je strunjak za temu ove rasprave, jer
se odlikovao iskrenim nijetom, nije se povodio za strastima, bio je strpljiv,
trpeljiv, obziran i blag prema oponentima, spreman da saslua njihove argumente, da im na lijep i jasan nain izloi dokaze, klonei se neplodne
rasprave.
2. Poinjanje od taaka oko kojih postoji saglasnost sa

oponentom
Vladar vjernika, radijallahu anhu, i haridije slagali su se u tome da su
Kuran i sunnet dokaz koji moraju slijediti. Ipak, Ibn Abbas, radijallahu
Nesai, Hasaisu emiril-muminin Ali b. Ebi Talib, str. 200. Sened hadisa je hasen.
Valorizacija: Ahmed el-Belui.
65

anhuma, traio je od njih da to potvrde prije poetka rasprave, pa ih je
upitao: Ako vam iznesem dokaz iz Allahove Knjige ili sunneta Njegovog
Poslanika, hoete li se vratiti?
3. Poznavanje oponentovih dokaza i pripremljenost za

odgovor na njih
Vjerujemo da je vladar vjernika dobro poznavao dokaze kojima se slue
njegovi oponenti i da je svojim pristalicama ukazao na njih prije rasprave.
4. Sistematino i postepeno pobijanje oponentovih

argumenata
Dakle, sudionik rasprave poslije svakog pitanja zakljuit e raspravu o
svakom pitanju pojedinano, tj. prvo e zavriti sa prvim pitanjem, pa tek
onda prei na drugo. Ovaj pristup jasno je vidljiv u Ibn Abbasovom, radijallahu anhuma, postupku, koji je, svaki put kada bi zavrio sa pobijanjem
jednog njihovog prigovora, upitao: Jesam li ovo rijeio?
5. Uvodne rijei koje mogu pomoi da se doe do istine

Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, prije poetka rasprave kazao
je: Dolazim vam od Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba i
njegovog zeta, koji su ivjeli u vrijeme objavljivanja Kurana i bolje od vas
poznaju njegovo znaenje, a meu vama nema nijednog od njih.66
6. Respektiranje oponentovog miljenja za vrijeme rasprave

Primjenjujui ovo pravilo, sudionik rasprave moe oekivati od oponenta da u cijelosti iznese svoje miljenje, te da i on potuje miljenje sagovornika i saslua njegovu argumentaciju. Ovo je do izraaja dolo u Ibn
Abbasovoj raspravi sa haridijama.67
66
67
Hasaisu emiril-muminin Ali b. Ebi Talib, str. 197. Sened je hasen.

Menhedu Ali b. Ebi Talib fid-daveti ilallah, str. 339.
41
42
7. Ova je rasprava bila uzrok da se hiljade haridija pokaje i

vrati na Pravi put
Dokaz za to jeste da ih je u Bitki kod Nehrevana bilo manje od etiri
hiljade, kako emo vidjeti u narednim redovima. Allah je dao da jedan dio
haridija uvidi istinu i tako je od njih otklonjena nedoumica, a potom im
je Ibn Abbas kojeg je Allah, delle anuhu, nadahnuo znanjem, snagom
dokaza i jasnoom izlaganja kroz ispravno tumaenje ajeta i sunneta, koji
pojanjava Kuran, dokazao da su pogreno razumjeli sporna pitanja.68
8. Niko od ashaba nije bio na strani haridija

Rijei Ibn Abbasa, radijallahu anhuma: meu vama nema nijednog od
njih69, i injenica da mu tu tvrdnju haridije nisu osporili, jasan su dokaz
da niko od ashaba nije bio u redovima haridija. Predaja je vjerodostojna i
nema sumnje u nju i, koliko mi je poznato, nijedan uenjak ehli-sunneta
nije rekao da je meu haridijama bio neko od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego to govore sljedbenici haridijske ideologije iako za tu tvrdnju nemaju validnog dokaza.
9. Preciziranje izvora dokaza

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: ta mislite, ako vam navedem
dokaze iz Allahove Knjige i sunneta Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem, koji pobijaju vae stavove hoete li se vratiti? Haridije
su kazali: Hoemo.
Ibn Abbasove, radijallahu anhuma, rijei iznimno su vana lekcija: rasprava e uroditi plodom samo ako smo se sloili oko autoriteta i izvora
dokaza.
68
69
Abdulhamid, Hilafetu Ali b. Ebi Talib, str. 307.

Nesai, Hasaisu Ali b. Ebi Talib, str. 200. Belui smatra da je sened predaje hasen.
ETVRTO POGLAVLJE
O raspravi koju je Alija, radijallahu anhu, vodio sa
haridijama, njegovom odnosu prema njima nakon
to su se vratili u Kufu, pa ponovo izali iz nje
akon to se dvije hiljade haridija pokajalo i vratilo zbog

Ibn Abbasove, radijallahu anhuma, rasprave, onima koji
su ostali otiao je lino vladar vjernika, radijallahu anhu.
Nakon razgovora s njim, inilo se da su odustali od svojih stavova jer su
se vratili s Alijom, radijallahu anhu, u Kufu, ali to nije potrajalo dugo, jer
su haridije iz razgovora sa Alijom, radijallahu anhu, razumjeli da se on
pokajao od grijeha za prihvatanje tahkima, pa su meu ljudima irili
vijest o tome. Vladaru vjernika, radijallahu anhu, doao je Eas b. Kajs
el-Kindi i rekao: Ljudi priaju da si se pokajao za uinjeni kufr. Zbog
toga je Alija, radijallahu anhu, u dumanskoj hutbi, nakon to se zahvalio
Allahu, podsjetio prisutne na njihovu proturjenost zajednici i pitanje u
pogledu kojeg su se s njim razili.70 U drugoj verziji navodi se dodatak:
Doao je neki ovjek i rekao: Samo Allahu pripada sud. Poslije njega je
ustao drugi i rekao: Samo Allahu pripada sud, a zatim su se izdvojili na
jednu stranu mesdida, ponavljajui da sud pripada samo Allahu. Alija,
radijallahu anhu, rukom im je davao znak da sjednu, pa je kazao: Da,
samo Allahu pripada sud. Ali, ovim se rijeima eli poduprijeti zabluda, a
ja oekujem da vam Allah presudi71, i nastavio im je s minbera davati znak
da uute. Jedan od njih ustao je, stavio prste u ui i prouio ajet:

...ako bude druge Allahu ravnim smatrao, tvoja e djela sigurno
Ibn Ebu ejba, Musannef, 15/312313. Albani je hadis ocijenio sahihom u djelu
Irvaul-galil, 8/118119.
71
Mervijat Ebi Mihnef fi Tarihit-Taberi, str. 452.
70
44
propasti, a ti e izgubljen biti.72 Alija, radijallahu anhu, na to je

odgovorio citiranjem ajeta:

A ti budi strpljiv! Allahovo je obeanje, zaista, istina! I neka te
nikako ne obmanu oni koji nisu vrsto uvjereni.73
Prema ovoj skupini ekstremista Alija, radijallahu anhu, ophodio se slijedei politiku pravde i razuma, pa im je kazao: Vi od nas moete oekivati tri stvari:
1. da vam ne zabranjujemo klanjanje namaza u ovom mesdidu,
2. da vam izdvajamo dio feja dokle god ste s nama,
3. da vas ne napadamo dok vi ne napadnete nas.74
Alija, radijallahu anhu, potvrdio im je da mogu uivati u ovim pravima
sve dok se ne dignu protiv halife i ne napadnu neku skupinu muslimana.
Iako su se razili sa njim u pogledu akidetskih pitanja, nije ih odmah
proglasio nevjernicima, nego im je dao pravo da imaju stavove oprene
njegovim, sve dok ih to ne navodi na razdor i oruani napad na muslimane.75 Protiv njih nije vodio kampanju hapenja, pijuniranja, uskraivanja
slobode, nego je uporno nastojao da njima i onima koji su bili zavarani
njihovim izgledom i stavovima, jasno iznese dokaze i ukae na Istinu. Tako
je svome mujezinu kazao da mu pozove karije i da ne dolazi niko ko nije
hafiz Kurana. Kada su kuu ispunile karije, Alija, radijallahu anhu, pozvao
je da mu se donese veliki mushaf, pa je rukom poeo lupkati po njemu
govorei: Kuranu, govori ljudima! Karije rekoe: Vladaru vjernika, to
je samo tinta na papiru i ne moe govoriti! Mi citiramo ono to smo nauili iz njega. ta eli?? Izmeu mene i vaih prijatelja koji su se odvojili
nalazi se Allahova Knjiga, u kojoj On, govorei o pomirenju izmeu mua
i ene kae:
Ez-Zumer, 65.
Er-Rum, 60.
74
Ibn Ebu ejba, Musannef, 15/327328; afija, El-Umm, 4/136; Taberi, Tarih, 5/688.
ejh Albani je kazao: Sened je daif jer je prekinut, ali ga podupiru druge predaje.
Vidjeti: Irvaul-galil, 8/117118.
75
Hamid Abdulmadid, El-Vezifetul-akadijje lid-devletil-islamijja, str. 47.
72
73

A ako se bojite razdora izmeu njih dvoje, onda poaljite jednog
suca iz njegove, a jednog iz njene porodice...76 Sprijeiti krvoprolie u
ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, vanije je od pomirenja
mua i ene. Oni mi prigovaraju to sam se u sporazumu sa Muavijom
potpisao kao Alija b. Ebu Talib, a zaista je Suhejl b. Amr doao na Hudejbiju kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pravio sporazum o
miru sa svojim plemenom Kurej, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
htio napisati bismillahir-Rahmanir-Rahim, ali je Suhejl rekao: Neu napisati bismillahir-Rahmanir-Rahim. Kako e napisati?, upitao je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Napisat u bismike allahumme, odgovorio je Suhejl. Napii tako, rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, i ja sam to zapisao. Potom je kazao: Napii: Ovo je mirovni sporazum izmeu Muhammeda, Allahovog poslanika..., pa je Suhejl kazao: Ne
bih ti se suprotstavljao da znam da si Allahov poslanik, i napisao je: Ovo
je mirovni sporazum izmeu Muhammeda, sina Abdullahovog, i Kurejija... A Uzvieni Allah rekao je:

Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada
Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu.7778
Haridijama je postalo jasno da je Alija, radijallahu anhu, vrsto odluio da Ebu Musa el-Eari, radijallahu anhu, nastavi svoj zadatak vezano
za tahkim arbitrani sud, te su traili od njega da odustane od te namjere, meutim, Alija, radijallahu anhu, glatko je odbio, jer je to izdajstvo i
krenje ugovora i datih zakletvi, i rekao im je: Izmeu nas i njih postoji
sporazum, a Allah, delle anuhu, rekao je:
76
77
78
En-Nisa, 35.
El-Ahzab, 21.
Ahmed, Musned, 2/656. Ahmed akir je rekao: Sened hadisa je sahih.
45
46
I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i

ne krite zakletve kad ste ih tvrdo dali.79
Nakon toga haridije su odluili da se ponovo odvoje od vladara vjernika, radijallahu anhu, i izaberu sebi zapovjednika. Sastali su se u kui
Abdullaha b. Vehba el-Rasibija, koji im je odrao dojmljiv govor u kojem
ih je, izmeu ostalog, podsticao da budu skromni u pogledu dunjalukih
dobara, da ude za Dennetom, da pozivaju na dobro i odvraaju od zla,
a zatim je kazao: Brao, izaimo iz ovog grada iji su stanovnici nasilnici i nastanimo se u planinama ili u nekim od ovih gradova, negirajui
ove nepravedne propise. Hurkus b. Zuhejr kazao je: Sva hvala i zahvala
pripadaju Allahu. Zaista je slast dunjaluka neznatna, a odlazak sa njega je
brz! Zato, neka vas ne zavaraju njegovi ukrasi i odvrate od traenja istine
i suprotstavljanja nepravdi! Allah je na strani onih koji se Allaha boje i
koji dobra djela ine!80 Hamza b. Sinan el-Esedi rekao je: Ljudi, vae je
miljenje ispravno, pa izaberite jednog od vas za vou jer su vam potrebni
oslonac i snaga, i bajrak pod koji ete se okupiti. Nakon toga poslali su
ponudu Zejdu b. Hisnu et-Taiju jednom od svojih poglavara da im
bude vrhovni zapovjednik, ali on je to odbio. Zatim su ponudili Hurkusu
b. Zuhejru, pa Hamzi b. Sinanu, pa urejhu b. Ebu Evfau el-Absiju, ali su
svi oni odbili. Naposljetku su ponudili Abdullahu b. Vehbu er-Rasibiju,
koji je prihvatio, rekavi: Tako mi Allaha, zaista ovu ponudu ne prihvatam iz udnje za dunjalukom, niti u to ostaviti iz straha od smrti!81
Takoer, odrali su sastanak u kui Zejda b. Hisna et-Taija es-Sinbisija,
koji ih je podsticao da nareuju dobro, a odvraaju od zla i prouio im je
neke kuranske ajete:
79
80
81
En-Nahl, 91.
En-Nahl, 128.
El-Bidaja ven-nihaja, 7/312; Taberi, Tarih 5/689.

O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji uinili, zato sudi
ljudima po pravdi i ne povodi se za strau da te ne odvede s Allahovog
puta; one koji skreu s Allahovog puta eka teka patnja na onom svijetu zato to su zaboravljali na Dan u kojem e raun polagati.82

Mi smo objavili Tevrat, u kojem je uputstvo i svjetlo. Po njemu su
jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu posluni i poboni
ljudi, i ueni, od kojih je traeno da uvaju Allahovu knjigu, i oni su
nad njom bdjeli. Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, ve se bojte
Mene, i ne zamjenjujte rijei Moje! A oni to ne sude prema onome to
je Allah objavio, oni su pravi nevjernici. Mi smo im u njemu propisali:
glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub,
a da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazde odustane, bit e
mu od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema onome to je Allah
objavio pravi su zulumari. Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina,
poslali, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo
dali Indil, u kojem je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije
njega objavljen, u kojem je, takoer, bilo uputstvo i pouka onima koji
su se Allaha bojali. I sljedbenicima Indila naredili smo da sude prema
onome to je Allah objavio u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome
82
Sad, 26.
47
48
to je Allah objavio pravi su neposlunici!83, a zatim im je rekao:

Svjedoim da oni koji pripadaju naoj vjeri i naoj kibli slijede strasti,
da su odbacili suenje po Knjizi, da ine nepravdu rijeima i djelom, i da
je dunost vjernika da vode dihad protiv njih. Tada je jedan ovjek po
imenu Abdullah b. edera es-Sulemi zaplakao i pozvao ih da napadnu
ljude (koji nisu dijelili njihove stavove). U svom govoru rekao je: Udrite
sabljama po njihovim licima i elima dok se Svemilosnom i Milostivom ne
bude pokoravalo! Ako pobijedite i ljudi se ponu pokoravati Allahu, kao
to elite, On e vas nagraditi kao one koji Mu se pokoravaju i izvravaju
Njegove naredbe; a ako izgubite, pa ta je ljepe od puta ka Allahovom
zadovoljstvu i Dennetu!84
Nakon to je naveo ove rijei, kojima je sami ejtan nadahnuo skupinu haridija, Ibn Kesir je rekao: Oni su jedna od najudnijih vrsta ljudi.
Slavljen neka je Allah, koji je stvorio ljude razliitim, onako kako je htio i u
Svojoj velianstvenoj odredbi unaprijed odredio! Lijepo su rekli neki dobri
prethodnici o haridijama: Na njih se misli u rijeima Uzvienog:

Reci: Hoete li da vas obavijestimo o najveim gubitnicima djela,
iji e trud u ivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji e misliti da je
dobro ono to rade? To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu
vjerovali i koji budu poricali da e pred Njega izai; zbog toga e trud
njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu nikakve im teine neemo dati.85
Ovim se misli na to da su ti ljudi zabludjele neznalice i nesretnici u
rijeima i djelima. Sloili su se da se izdvoje od muslimana i da u nekim
muslimanskim gradovima uspostave svoju vlast i pozovu svoje istomiljenike iz Basre i drugih mjesta da im se pridrue u tim mjestima koja su
83
84
85
El-Maida, 4744.
El-Kehf, 103105.

uinili svojim centrima. Zejd b. Hisn et-Tai rekao im je: Neete moi
osvojiti Medain jer je u njemu jaka vojska koja e ga odbraniti od vas,
nego se dogovorite sa vaom braom da se okupimo kod mosta na Nehr-Duha86 i nemojte izai iz Kufe u grupi, nego pojedinano, da ne budete
razotkriveni.
Nakon toga, svojim su pristalicama poslali pisma u kojima su ih obavijestili da e se okupiti na rijeci Duha gdje e se udruiti protiv ostalih
ljudi, te su, jedan po jedan, poeli kriom odlaziti iz Kufe. Naputali su
svoje roditelje i ostalu rodbinu jer su, usljed svog neznanja i nerazumijevanja, bili uvjereni da je Allah zadovoljan time to rade, ne znajui da
ustvari ine jedan od najveih grijeha koji im je ukrasio prokleti ejtan,
koji je protjeran sa neba i koji je otvoreni neprijatelj Adema, alejhis-selam,
i njegovog potomstva.
Neki su ljudi uspjeli stii svoju djecu i brau i vratiti ih uz ukor i kritiku. Neki od tih koji su vraeni pokajali su se i ustrajali na Pravom putu,
a neki su kasnije pobjegli i ponovo se pridruili haridijama i tako postali
gubitnici sve do Sudnjeg dana. Meutim, veina je dola na dogovoreno
mjesto, a poele su stizati i njihove pristalice iz Basre i drugih mjesta s kojima su korespondirali. Okupili su se u Nehrevanu gdje su formirali snanu
zajednicu i jako uporite.87
Nakon to se dvojica sudija nisu dogovorili, Alija, radijallahu anhu,
poruio je haridijama, koji su sada ivjeli u Nehrevanu: Dvojica sudaca
nisu se dogovorili, pa se vratite da se nastavimo boriti protiv amljana.
Meutim, oni su to odbili poruivi mu: Ne pristajemo sve dok ne prizna da si poinio kufr i dok ne objavi da si se pokajao za to. Alija, radijallahu anhu, odbio je njihov prijedlog.88
U jednoj predaji navodi se da su mu napisali:
Ti se nisi rasrdio radi svoga Gospodara, nego radi sebe, pa ako posvjeNehr Duha Duha je naziv rijeke i podruja u Iraku s plodnom zemljom i
odreenim brojem sela. Vidjeti Mudemul-buldan. (op. prev.)
87
88
Ensabul-eraf, 2/63. Sened je daif, ali ga pojaavaju druge predaje. (op. aut.)
86
49
50
doi za sebe da si uinio djelo kufra i objavi pokajanje, razmislit emo

o pitanjima koja su izmeu nas, a ako to odbije, mi emo ti i dalje biti
protivnici. Allah ne voli izdajnike.
Kada je Alija proitao ovo pismo, izgubio je nadu da e se oni popraviti
i odluio je da ih ostavi na miru i pokrene vojsku u am, da bi se suelio sa
tamonjim neprijateljem.89
Navedene predaje koje govore o tome da su haridije proglasili Aliju,
radijallahu anhu, nevjernikom, i traili od njega da se javno pokaje, nisu
sasvim pouzdane, ali njihov sadraj podudara se s opepoznatom injenicom da su haridije tekfirili Aliju i Osmana, radijallahu anhuma, i traili
od ljudi da se izjasne o njima.90
89
90
Abdulhamid, Hilafetu Ali b. Ebi Talib, str. 319.

Ibid., str. 318.

Siije I Haridzije 1-50

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Siije I Haridzije 1-50

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

iije i haridije na vagi ehli-sunneta vel-demata

Dr. Alija Muhammed es-Sallabi

Prijevod: Abdullah Nasup

Izdava: Stichting Hidra

erijatska recenzija: Dr. Hakija Kanuri

Lektura: Sumeja uri, prof.

Dizajn korice: Adis Bajramovi

CIP Katalogizacija u publikaciji Koninkkijke Bibliotheek, Den Haag Depot van

Dr. Alija Muhammed es-Sallabi

Stichting Hidra, 1436. / 2015.

A ko se nada susretu sa Gospodarom svojim

PREDGOVOR DR. MUHAREMA TULANOVIA

va teka pitanja i dvije velike fitne u razliitim oblicima

DR. ALIJA MUHAMMED ES-SALLABI

naim islamskim obrazovnim ustanovama, posebno na fakultetima gdje se

IIJE I HARIDIJE na vagi ehli-sunneta vel-demata

DR. ALIJA MUHAMMED ES-SALLABI

pojavljuje se u prijevodu na bosanskom jeziku u pravom trenutku za bh.

IIJE I HARIDIJE na vagi ehli-sunneta vel-demata

DR. ALIJA MUHAMMED ES-SALLABI

bude gradio mauzoleje, turbeta, na njihovim kaburima, kao mjesta ibadeta,

IIJE I HARIDIJE na vagi ehli-sunneta vel-demata

DR. ALIJA MUHAMMED ES-SALLABI

PREDGOVOR DR. HAKIJE KANURIA

Licemjeri e na samom dnu Dehennema biti i ti im nee zatitnika nai.4

Zato kazuj dogaaje da bi oni razmislili.5

U kazivanju o njima pouka je za one koji su razumom obdareni.6

DR. ALIJA MUHAMMED ES-SALLABI

PREDGOVOR DR. SAFETA KUDUZOVIA

akon upute u islam, za ovjeka ne postoji vea blagodat od

DR. ALIJA MUHAMMED ES-SALLABI

va hvala pripada Allahu, Njemu zahvaljujemo, od Njega pomo

DR. ALIJA MUHAMMED ES-SALLABI

Gospodaru moj, Tebi zahvaljujem onako kako prilii plemenitosti

IIJE I HARIDIJE na vagi ehli-sunneta vel-demata

DR. ALIJA MUHAMMED ES-SALLABI

propagiraju sljedbenici zabluda. To je zato to su pripadnici ehli-sunneta

Muslim, Sahih, 2/592.

IIJE I HARIDIJE na vagi ehli-sunneta vel-demata

DR. ALIJA MUHAMMED ES-SALLABI

dobru i njihova je obaveza da procjenjuju politike stavove i korisne

IIJE I HARIDIJE na vagi ehli-sunneta vel-demata

slamski uenjaci naveli su razliite definicije haridija, a jedna od

DR. ALIJA MUHAMMED ES-SALLABI

Ibn Hader je rekao: Haridije su oni koji su se suprotstavili Aliji u

IIJE I HARIDIJE na vagi ehli-sunneta vel-demata

Buhari, Sahih, 2/232, broj 4351; Muslim, Sahih, 2/742.

DR. ALIJA MUHAMMED ES-SALLABI

se pouzdao u svoje miljenje, a da je pravilno razmiljao, shvatio bi da

Najpouzdanije miljenje o vremenu pojave

Telbisu Iblis, str. 90.

brojnim hadisima haridije su pokueni, opisani su runim

Buhari i Muslim u svojim Sahihima biljee da je Ebu Seid el-Hudri,

DR. ALIJA MUHAMMED ES-SALLABI

potrai taj ovjek i on je pronaen i doveden, pa sam na njemu vidio ona

Buhari, Sahih broj 3610; Muslim, Sahih, 2/743744.

IIJE I HARIDIJE na vagi ehli-sunneta vel-demata

DR. ALIJA MUHAMMED ES-SALLABI

alejhi ve sellem, spada i to da izlaze iz vjere i ne vraaju se na Pravi put, te

IIJE I HARIDIJE na vagi ehli-sunneta vel-demata

Akidetu ehlis-sunneti vel-demaa fis-sahabetil-kiram, 3/1184.

DR. ALIJA MUHAMMED ES-SALLABI

U ovom hadisu nalazi se jasna mudiza Allahovog Poslanika, sallallahu