Javna ustanova djeiji vrti Maglaj

Ulica Civilnih rtava rata bb

74250 Maglaj, Bosna i Hercegovina

Struna tema
Igra i njen znaaj

ahbaz Emina

1. UVOD
Igra je jedna od glavnih aktivnosti koje djeca predkolske dobi obavljaju. Igra je glavno
sredstvo i oblik predkolskog odgoja. Igra pomae djetetu da razvije svoje tjelesne i
mentalne sposobnosti i razne vjetine umijea i navika. Djeca se esto kroz razne igre
upoznaju sa pravilima te tada shvataju njihovu vanost i poinju da ih potuju. Djetetu
trebamo dozvoliti slobodu dok se igra, jer ono kroz igru razvija svoju kreativnost i
stvaralake sposobnosti.
Djeca dok stvaraju svoje igre, razvijaju svoju matu, sposobnosti te motoriku. Roditelji
ne bi trebali sputavati djecu, jer djeca kroz igru mogu, uz doputenu slobodu, izraziti
svoje elje, nedostatke. Igra je glavna aktivnost, glavni oblik i glavno sredstvo
predkolskog odgoja.
U igri dijete vjeba i razvija tjelesne i mentalne sposobnosti; u njoj stie odreena
znanja, razvija interese, obogauje osjeajni ivot, jaa volju; u igri obogauje rjenik,
razvija govor, oituje stvaralatvo; u igri upoznaje pravila, odnose meu ljudima, regulira
svoj odnos prema njima; u igri se priprema za radne aktivnosti.
Pored igara koje djeca sama osmiljavaju, najbolje igre za djecu su igre sa pravilima, jer
djeca se kroz te igre ue potivanju pravila. Iz svega ovoga se moe zakljuiti da je igra
veoma vana za razvoj djeteta i zbog toga ona je glavni segment odrastanja djeteta. U igri
dijete pronalazi sebe, pokazuje volju za uspjehom a kroz sve to postie i samopouzdanje,
uivljava se u ulogu odraslih i nekada tako ispoljavaju svoju ozbiljnost.
Djeca predkolske dobi nisu ni svjesna da igra koja za njih predstavlja zabavu ima veliku
vanost za njihov razvoj i zato se djeca trebaju poticati na igru gdje e na tako
jednostavan nain razviti tjelesne i mentalne sposobnosti, stei odreena znanja, obogatiti
rjenik, ojaati volju itd.
Iako igra mora biti prikladna za djecu te da kroz nju naue neto novo i pouno, veina
dananjih igara, koje se veinom nalaze na raunaru, sadri nasilne elemente iz kojih
djeca ne mogu nita dobro nauiti.

2. PREDKOLSKO DOBA
Osnove zdrave tjelesne konstitucije, temelji intelektualnog, emocionalnog i voljnog
ivota, prva zanimanja i prve spoznaje, prve osobine moralnog lika i osnove budueg
karaktera, prve sposobnosti uoavanja, doivljavanja i ostvarivanja lijepog, prve radne
navike i navike drutvenog ponaanja - postavljaju se ve u predkolsko doba. O
odgojnim uvjetima u kojima se nalazi dijete do polaska u kolu, u najveoj mjeri zavisi
itav njegov daljnji napredak i razvitak.
Propuste uinjene u tom razdoblju teko je pa i nemogue kasnije nadoknaditi. Zato se
esto naglaava da je predkolski odgoj ne samo polazna nego i jedna od najvanijih
komponenti u razvitku ovjeka.
Smisao je predkolskog odgoja da brigom o djeci predkolske dobi i njihovom
raznovrsnom aktivnou, a u suglasju sa temeljnim odgojnim ciljem, zadacima i
zakonitostima psihofizikog razvitka djece, osigura povoljne uvjete i omogui da ona
radosno proive djetinjstvo, da se osjeaju sigurna i sretna i da se maksimalno razvijaju
njihove tjelesne i mentalne sposobnosti, spoznajne, emocionalne i voljne osobine, smisao
za uredan, higijenski, skladan i prijateljski nain ivota u zajednici.
Predkolski odgoj se ostvaruje u porodici i u drutvenim ustanovama za predkolski
odgoj.

2.1. PREDKOLSKE USTANOVE

U ostvarivanju predkolskog odgoja sudjeluju i ustanove za predkolski odgoj. One
pruaju pomo porodici drutveno-organiziranom njegom, zatitom i odgajanjem djece
predkolske dobi.
Sve ustanove za predkolski odgoj mogu se podijeliti u dvije osnovne kategorije:

Djeiji domovi (ustanove u kojima djeca ive i odgajaju se)

Djeije jaslice i djeiji vrtii (ustanove u kojima djeca borave samo odreeno
vrijeme)

DJEIJI DOMOVI
Djeiji domovi su socijalno-odgojne ustanove za njegu, zatitu i odgoj djece u ranom
djetinjstvu, ali i za djecu predkolske i kolske dobi. To su ustanove koje preuzimaju
potpunu brigu za razvitak i odgajanje djece. U njih se upuuju djeca bez roditelja, ali i
ona koja iz bilo kojih razloga nemaju roditeljsku brigu, zatitu i odgajanje pa su zbog
toga socijalno i pedagoki ugroena.

DJEIJE JASLICE
Djeije jaslice su drutvene ili privatne ustanove za njegu, zatitu i odgoj djece od
navrene prve do navrene tree godine ivota. Njihova je namjena brinuti se za razvitak i
odgoj malog djeteta usporedo sa brigom i nastojanjem roditeljima.
Nije im svrha da roditelje oslobode roditeljskih dunosti, da zamijene roditeljsku sredinu
i potisnu odgojnu ulogu porodice, nego da pomognu roditeljima i porodici u njihovim
odgojnim nastojanjima i u ostvarivanju brige o djeci i da zajedno s njima cijelu tu
djelatnost podiu na viu razinu.
Odgojnom radu u jaslicama postavljaju se vrlo konkretni zadaci:

Borba sa oboljenjima i smrtnou i ouvanje djeijeg zdravlja,

Jaanje i razvijanje organizma,
Jaanje i razvijanje nervno-psihikih funkcija-osjetnih organa, emocionalnog
ivota, motorike,
Razvitak sposobnosti govora, sposobnosti percipiranja, memoriranja, fantazije,
misaonih sposobnosti
Stvaranje ugodnih raspoloenja i uvjeta za djeije aktivnosti, igru i saradnju sa
djecom,
Razvitak higijenskih i drugih navika za svakodnevni ivot

Djeije aktivnosti, a u prvom redu igre, trebaju biti privlane, zanimljive, dinamine, da
bude vedro i ugodno raspoloenje, da omoguuju ivahne pokrete, radnje, ponaanje.

2.2 SADRAJ I ORGANIZACIJA RADA U DJEIJEM VRTIU

Sadraj odgojnog rada u predkolsko doba proizlazi iz djeije okoline. U njoj dijete ivi,
aktivno djeluje, upoznaje je i razvija svoje tjelesne i mentalne sposobnosti. Njegova
glavna knjiga i glavno vrelo spoznavanja je priroda i ivot u njoj. Otuda dolaze poticaji
za njegovo promatranje, percipiranje, uoavanje, razmiljanje, shvaanje, usvajanje i
djelovanje. Oni se dopunjuju i proiruju razgovorima, prianjem, itanjem, promatranjem
slika.
Tu nije mogue tano odrediti i propisati sadraje koji se obrauju, ali prosvjetni organi
izdaju odreene smjernice u obliku programskih usmjerenja odgojnog rada s
predkolskom djecom. Osnove takvog programa i minimalne pedagoke standarde
donose kompetentne dravne ustanove za brigu o djeci predkolske dobi.
Smjernice ili programi odgojnog rada u djeijim vrtiima rade se tako da obuhvaaju
sadraje iz svih podruja odgoja predkolske djece. U pravilu ukljuuju oni: tjelesni i
zdravstveni odgoj, upoznavanje okoline (prirode i drutva), razvijanje govorne
sposobnosti, razvijanje matematikih predodaba i pojmova, razvijanje moralnih osobina,
4

razvijanje estetskih svojstava, njegovanje sposobnosti likovnog izraavanja, njegovanje

muzikih sposobnosti, formiranje elementarnih radnih navika i razvoj radnih sposobnosti.
Takvi sadraji su ranije bili razvrstani u tri kompleksna odgojno-obrazovna podruja, a
njima je zahvaen predkolski odgoj u cjelini i jasliko i vrtiko razdoblje.
Ta kompleksna podruja su:
Dijete i njegova okolina iroko je podruje upoznavanja prirode i drutvene sredine. U
njemu se polau prve osnove intelektualnog, drutveno-moralnog i radnog odgoja, kao i
ekoloke i prometne kulture. To podruje trebalo bi omoguiti da djeca steknu
elementarna znanja o prirodi, njenim pojavama i drutvenim odnosima, da steknu
elementarne matematike predodbe, da se u njih razviju sposobnosti promatranja,
uoavanja, percipiranja, shvaanja, pamenja, da se formiraju osnovne kulturne i radne
navike.
Govor, izraavanje, stvaranje takoer je iroko zasnovano podruje koje obuhvaa
sadraje i zadatke govornog, knjievnog, scenskog, filmskog, muzikog i likovnog
jezika, izraavanja i aktivnog stvaranja. Glavno sadrajno podruje je hrvatski jezik s
knjievnou, scenskom i filmskom kulturom, a uz to se vee muzika i likovna kultura.
U podruju kulture govora, npr. treba njegovati izraajno prianje, recitiranje, razvoj
smisla za lijepi izraajni govor, pravilno izgovaranje rijei, oblikovanje reenice,
upoznavanje djece s vrijednim ali pristupanim ostvarenjima nae knjievnosti.
Zdravstvena i tjelesna kultura pokriva podruje tjelesnog i zdravstvenog odgoja i ima
temeljno znaenje za skladan razvoj svih djetetovih psihosomatskih obiljeja. Na
sadrajima tog podruja razvijaju se higijenske navike, ouvanje zdravlja, navike
odravanja istoe u prirodi, prihvaanje zdravog naina ivota, higijene prehrane.
Tjelesni razvitak potpomau tjelesne vjebe, npr. vjebe za razvijanje prirodnih oblika
kretanja.
Realizacija naprijed spomenutih zadataka i sadraja pretpostavlja odreene djelatnosti.
Ostvaruju se igrom, tjelesnim vjebanjem, etnjama, prianjem, itanjem dostupnih
tekstova, promatranjem prirode i slika, promatranjem okoline, ivota ljudi, njihovih
odnosa i razgovorom o tome, crtanjem, modeliranjem, uenjem stihova, pjevanjem,
sluanjem muzike, ritmikom, runim radom, pristupanim radnim zadacima.
To su razne aktivnosti, ali sa pedagoke take gledano postoje u biti dva organizacijska
oblika odgojnog rada u djeijem vrtiu, a to su: slobodne djeije igre i usmjerene. Premda
se oni u praksi esto povezuju, isprepliu i dopunjuju ipak ih treba razlikovati kao
organizacijske oblike.
Igra je glavna aktivnost, glavni oblik i glavno sredstvo predkolskog odgoja. U igri dijete
vjeba i razvija tjelesne i mentalne sposobnosti; u njoj stie odreena znanja, razvija
interese, obogauje osjeajni ivot, jaa volju; u igri obogauje rjenik, razvija govor,
oituje stvaralatvo; u igri upoznaje pravila, odnose meu ljudima, regulira svoj odnos
prema njima; u igri se priprema za radne aktivnosti.

Drugi oblik djeije aktivnosti i organiziranog odgojnog rada u djeijim vrtiima su

usmjerene aktivnosti. Organizira ih odgojitelj prema svome programu odgojnog rada i za
svu djecu svoje grupe. Mogu biti vrlo razliite s obzirom na organizaciju, sadraj, oblik,
trajanje. Trajanje se prilagoava grupama s obzirom na dob djece i obino traje 10-40
minuta dnevno, odnosno kontinuirano u mlaoj grupi 10-15 minuta, srednjoj do 20 i
starijoj do 30 minuta. Sadraj, oblici i organizacija ovise o cilju i zadacima pojedinih
aktivnosti.
Odgojni rad u djeijem vrtiu mora se odvijati prema odgovarajuim zakonitostima. Te
zakonitosti su izraene u teorijskim postavkama i zahtjevima u odnosu na odgojitelje.
Predkolska pedagogija je istakla nekoliko zahtjeva i to zahtjev aktivnosti, zahtjev
zanimljivosti, zahtjev zornosti, zahtjev primjerenosti, zahtjev individualizacije, zahtjev
socijalizacije.
Zahtjev aktivnosti nalae da se cjelokupna odgojna nastojanja moraju zasnivati na
aktivnoj djeijoj djelatnosti. Aktivna djelatnost mora omoguiti puno funkcioniranje
tjelesnih organa i psihikih funkcija, jer se organi i funkcije razvijaju funkcionirajui.
Zahtjev zanimljivosti trai da se polazi od djeijih interesa i da se stalno potiu, razvijaju i
proiruju njihovi interesi, jer su oni pretpostavke za sve za igru i druga zanimanja, za
buenje psihikih procesa, za promatranje, uoavanje, doivljavanje i usvajanje znanja,
njegovo zadravanje u pamenju, razmiljanje, matanje, kreiranje.
Zahtjev zornosti; Malo dijete sve upoznaje i spoznaje putem osjetila. Zato ih treba
potpuno angairati. Dijete i misli konkretno, u slikama. Zbog toga i u odgoju treba ii od
konkretnog promatranja lijepih situacija, konkretnih primjera, slikovitog izlaganja,
opisivanja, od neposredne stvarnosti, konkretnih predmeta, boja, oblika, zvukova, jer
nita nema u razumu to prethodno nije bilo u osjetilima.
Zahtjev primjerenosti uvjetuje intenzivni razvitak predkolskog djeteta i velike razlike u
razvoju tjelesnih i psihikih sposobnosti u pojedinim fazama i meufazama razvoja
predkolskog djeteta. Primjerenost zahtijeva da igra, zanimanje, sadraji i zadaci budu u
suglasju sa snagama i mogunostima djece odreene dobi, jer se samo u tom sluaju
mogu oekivati dobri rezultati.
Zahtjev individualizacije; djeca se razlikuju s obzirom na dob, ali ona se i lino razlikuju
jedno dijete od drugoga. Svako dijete je bie za sebe. Ima svoj nain reagiranja.
Razlikuje se od druge djece.
Zahtjev socijalizacije; Malo dijete je egoistino bie, a od tree godine osjea potrebu da
se drui sa drugom djecom njegove dobi. Tu potrebu treba iskoristiti i omoguiti mu da se
igra i da na razliite naine komunicira sa drugom djecom. U tome je smisao djeijeg
vrtia.

3. IGRA I NJEN ZNAAJ

U predkolskom periodu vano mjesto se pridaje igri. Ona je najvaniji oblik aktivnosti i
glavno sredstvo djetetova razvitka. Zbog toga je treba poticati, organizirati, podravati,
stvarati prikladne uvjete i sredstva za igru.
U igri dijete kontaktira sa vanjskim svijetom - predmetima, ivotinjama, ljudima, drugom
djecom i odraslima. Tu ono upoznaje predmete i pojave.
U igri se stvaraju pozitivna emocionalna stanja, ugodna raspoloenja, bogati se osjeajni
ivot, razvijaju se osjetilni organi, sposobnosti zamjeivanja, predoavanja, fantazije,
razvijaju se brojne psihike funkcije i intelektualne sposobnosti, usvajaju se znanja,
formiraju prvi elementarni pojmovi, razvija se motorika, razvija se i unapreuje govor,
upoznaju se i prihvaaju nova pravila, regulie nain ponaanja.
Igra je prva velika i prava kola za dijete. Ali ta kola trai i pedagoki angaman. Treba
je prihvatiti, usmjeravati, njegovati, razvijati, pravilno pedagoki njome upravljati.
Nikakva spontanost, nikakvo preputanje samorazvitku, nikakva samo higijenskomedicinska njega, ne moe zamijeniti ni nadoknaditi pedagoki dobro postavljenu i
usmjerenu igru i njen pozitivan uinak na tjelesni i psihiki razvoj malog djeteta.
Igra se nikako ne moe izdvojiti iz duevnog razvitka djeteta. Ona je takorei djetetovo
zanimanje, i zato nije bezazlena stvar ako se dijete ometa u igranju. U svakom djetetu
ima ve neto od budueg odraslog ovjeka, s obzirom na cilj i pripremu za budunost.
U tom smislu je prosuivanje ovjeka u velikoj mjeri olakano ako se upozna i njegovo
djetinjstvo. Iskustva su pokazala da su ona djeca koja su u djetinjstvu na odgovarajui
nain ojaala u igri i kasnije u ivotu bila otpornija i uravnoteenija. Zdrav duevni
razvoj je neophodan uvjet za kasnije uspjeno savladavanje napora i tekoa u ivotu, pri
emu djeija igra zauzima kljuno mjesto u djeijem razvoju.
Znaaj djeije igre posebno se oituje u nastojanju da se ouva kao izraz djeijeg bia i
kao nenadoknadiva vrijednost djetinjstva.
Znai, igra se moe definirati kao dobrovoljna i esto spontana aktivnost ovjeka kojoj
nije svrha podmirivanje ivotnih potreba, ve rekreacija, uenje, troenje vika energije.
U ukupnom psihikom ivotu igra se definie kao:

Igra slui kao zamjena za govor tamo gdje dijete iz razliitih razloga nije ovladalo
govorom,
Igra je izraz svjesnih i nesvjesnih tenji djeteta koje treba primjenjivati u
psihoterapiji,
Igra je spontani i neposredni, ali i posredni simboliki nain izraavanja osjeanja
djeteta (ljutnja, strah, tuga, zadovoljstvo, zavist),

Igrom se izraavaju elje i ispoljavaju odnosi sa drugima prvenstveno sa

roditeljima, braom, sestrama i ire,
Igra je prirodni nain oslobaanja od napetosti izazvane uticajima vanjskih
dogaaja i unutarnjih nagonskih gibanja,
Igra omoguuje djetetu da izrazi svoju kreativnost, kao i sukobe sa svijetom koji
ga okruuje,
Igra je jedan od naina uspostavljanja komunikacije djeteta sa vanjskim svijetom i
neposredno utie na proces izgradnje linosti,
Aktivnosti u igri pokreu dijete, razvijaju njegove potencijale, kako fizike tako i
psihike. Kada se govori o fizikim potencijalima treba se imati na umu sve
dijelove tijela od skeleta, miia i motorike koordinacije do snalaenja u prostoru
i savladavanju umora kao posljedice fizikog naprezanja.

U pogledu psihikih komponenti u igri, osim perceptivne, treba naglasiti i kognitivnu i

emocionalnu dimenziju, kao i elemente komunikacije sa ostalim sudionicima igre.
Kroz igru dijete se kretanjem itavim tijelom razgibava, relaksira, ui, razvija
psihomotornu spretnost, vjebaju se motorike vjetine sa loptom, vjeba se vizualnomotorika koordinacija, brzina reagiranja, razvija se briga za drugoga, odgovornost za
vlastito ponaanje i pridravanje pravila, samokontrola, a isto tako kroz smijeh otklanja
se stres i napetost kod djece.

Dijete se ne igra samo, ono se igra sa svojim vrnjacima, sa ostalom djecom,

znai, igra se u grupi. Da bi grupa mogla djelovati, potrebno je razviti osjeaj
zajednitva i pripadnosti. To znai da lanove mora vezati visok stepen
povjerenja, solidarnosti. Kroz igru jaa se grupna povezanost, razvija se grupna
dinamika, vjeba se vizualizacija, potie se kooperativnost, povjerenje u grupu.

Igra ima vrlo veliku vanost u procesu socijalizacije djece, jer se kroz igru prihvaaju
vrijednosti koje su na snazi u datoj socijalnoj okolini i koje su preduvjet dobre socijalne
prilagodbe.

4. TEORIJE IGRE
Kako igra ima veliku vanost za cjelokupan razvoj djeteta, normalno je da postoje brojna
teorijska objanjenja te aktivnosti i neke od najvanijih su:

4.1. TEORIJA UENJA

Na prvom mjestu je teorija uenja, tj. objanjavanje igre kao najpogodnijeg naina
usvajanja informacija i razliitih operacija. Tu je vano uoiti jednu od osnovnih
tendencija u evoluciji organizma: to ti organizmi imaju veu koru mozga (cortex) - to je
organ stvaranja privremenih i promjenjivoj okolini prilagoenih veza - to imaju i due
djetinjstvo, dakle due razdoblje stvaranja tih privremenih veza, odnosno imaju due
razdoblje uenja.
Prema tome, evolucija ne znai samo anatomsko i funkcionalno mijenjanje organa, ve i
sve veu mogunost uenja.
Uenje se dogaa u dvovrsnim situacijama: u realnim i u fingiranim ili simuliranim
situacijama. Karakteristika je uenja u realnim situacijama da je ono dobro motivirano
dok se ne rijei problem, ali nakon rjeenja problema motivacije nestaje. Dakle, uenje u
realnim situacijama limitirano je zadovoljenjem biolokih potreba.
U simuliranim je situacijama motivacija za uenje manja, ali ostaje i nakon rjeenja
problema. U simuliranim situacijama dobiva se simboliko potkrepljenje koje se moe
primati bez ogranienja. A to je, ustvari, veliko poveanje mogunosti uenja.
Simbolika su potkrepljenja u ovjeka najee govornog oblika. A simulirane situacije
su veinom igra.
Teorija uenja tako objanjava smisao igara u viih sisavaca (npr. maii igrom ue kako
loviti mia, mladi se majmuni igrom socijaliziraju.)

4.2. TEORIJA VIKA ENERGIJE

Objanjava igru kao troenje akumulirane i suvine energije organizma. injenica da su
dokoni i dobro uhranjeni subjekti skloniji igri od gladnih i poslovima optereenih donekle
potvruju ovu teoriju. Ali injenica da se igraju i bolesnici, iscrpljeni i gladni ljudi, te da
u tim sluajevima igra ima i terapijsko djelovanje, suprotstavlja se ovoj teoriji. Zato je
teorija kojom se igra objanjava kao troenje vika energije samo djelimino prihvatljiva.

4.3. PSIHOANALITIKA TEORIJA

Objanjava igru kao rjeavanje konflikata na simbolinom planu, tj. planu igre. Ali i to
simbolino rjeenje olakava djetetov poloaj. Npr. majka kanjava dijete, i pri tom mu
govori da je to za djetetovo dobro i da to ona ini jer dijete voli i misli mu dobro-dijete je
frustrirano i to ga moe dovesti do neurotskih stanja.
Ali ako ono svoju problematinu situaciju projicira u svoju igru sa lutkom (u toj igri
ulogu majke preuzima dijete, a lutka je dijete) problem se simboliki moe rijeiti:
majka (samo dijete) oprostiti e svom djetetu (u ovom sluaju lutki) uinjen prijestup,
ak e ga pomilovati i voljeti.
Tako dijete doivljava olakanje, spaava svoju linost od nepodnoljivih ponienja. Ova
teorija se ne moe primijeniti na sve igre, ali za neke djeije igre ta teorija daje
najprihvatljivije objanjenje.

4.4. TEORIJA KATARZE

Objanjava igru time to igra slui u neku ruku kao gromobran koji odvodi negativne i
tetne sklonosti kod djeteta.

10

5. KLASIFIKACIJA IGARA I NJIHOVA PODJELA

U predkolskom uzrastu, posebno u organizovanom odgojno-obrazovnom procesu koji
nude predkolske ustanove, igre koje imaju viestruku namjenu mogu se podijeliti na
osnovu vie klasifikacija djeijih igara.
Prema jednoj opeprihvaenoj klasifikaciji igre se dijele:

Prema uzrastu,
Prema sadraju (tematici),
I prema onome ko ih organizuje

5.1. IGRE PREMA UZRASTU

Mnoge igre su ograniene na godine djeteta, te se neke mogu igrati kada dijete ima dvije
godine, neke kada ima tri godine. Pa se tako igre prema uzrastu dijele na:
SLOBODNE-SPONTANE IGRE
Slobodne ili spontane igre su igre bez pravila, odnosno igre u kojima se dijete najee
igra samo.
IMITATIVNE IGRE
Ove igre jo zovu igre kobajagi, u kojima dijete, uz obavezno koritenje igraaka,
igrakama pridaje osobine i karakteristike koje one nemaju, npr. razgovor sa igrakamalutkom, stolica je auto, kuhinjski sto je kua.
KONSTRUKTIVNE IGRE
U ovim igrama dijete pomou raznih graevinskih materijala, slagaljki raznih oblika i
veliina, viestrukih mogunosti prirodnog i vjetakog materijala, bez plana, pravi i
konstruie objekte, npr. mostovi, ceste, zgrade, kule, igralite.

5.2. IGRE PREMA TEMATICI / SADRAJU

1. Igre u kojima se vjebaju neke psihofizike osobine:

Senzorne,
Motorne, motoriko-sportske
Intelektualne,
Estetske
11

2. Igre proizvodnje (u ovim igrama dijete podrava odreenu oblast ljudske djelatnosti,
npr. kuhar, voza, prodava, dirigent)
3. Igre iz drutveno-politikog ivota (u ovim se igrama dijete igra porodice, kole,
obdanita)
4. Vojnike igre (u ovim se igrama dijete igra vojske, avijatike, mornarice, policije, rata)
5. Igre dramatizacije (ove igre imaju elemente pozorine, filmske umjetnosti)
U predkolskoj odgojno-obrazovnoj pedagogiji, u okviru igara dramatizacije, igre se
mogu podijeliti na dvije velike grupe:

Stvaralake i
Igre sa pravilima

U stvaralakim igrama dijete samo, na osnovu svog iskustva, mate, bira sadraj igre,
organizuje igru po sopstvenoj elji, postavlja cilj i mijenja ga po volji. Sadraji igre
obino su iz pria, bajki, ivotnih djelatnosti ovjeka, ali mogu biti i bez sadraja kao
npr., kada dijete tri, preskae, upoznaje neki predmet i uiva pri tome, kao npr., vonja
kolica, pravljenje kule u pijesku, itd. Djeca u takvim igrama ispoljavaju radoznalost i
pokretljiva su zavisno od uzrasta.
Stvaralake igre s mogunou vlastitog i slobodnog kreiranja imaju posebnu vrijednost.
Stvaralake igre poinju igrom uloga. Djeca imitiraju odrasle, oponaaju glasanje
ivotinja, zvukove pojedinih prevoznih sredstava. Sadraj ovih igara zavisi od uzrasta
predkolskog djeteta. U mlaoj grupi predkolske djece sadraj igara je oskudan, a sastoji
se u imitiranju ivotinja, te u imitiranju ivotnih pojava.
U srednjoj grupi djece predkolskog uzrasta stvaralake igre su sadrajno bogatije. Npr.
dok se mlaa djeca igraju putovanja eljeznicom sjedajui u improvizovane vagone,
djeca srednje grupe poinju igru kupovanja karte. Zatim putnici sjedaju u vagone i
tek na znak pitaljke voz kree. Karakteristino za ovu grupu igara da se djeca
dogovaraju o ulogama, navikavajui se na zajedniki rad. U igri uloga djeca starijeg
predkolskog uzrasta znaajno mjesto zauzima tema rada.
Djeca igraju uloge raznih profesija: uitelja, vozaa, kuhara, frizera, pilota... Igre postaju
sloenije, zahvaljujui dovoljnom fondu rijei, bogatijoj mati, izraajnom govoru,
mimici, tako da igra uloga dobije karakter predstave.
U ovom periodu djeca se vole igrati razliitih junaka. Ti junaci imaju moi i sposobnosti
koje predstavljaju ono najbolje u ljudskoj prirodi. Karakteristike junaka:

Da imaju moi i sposobnosti koje djeca i sama ele posjedovati; (oni su brzi, jaki,
izdrljivi)

12

Mogu rijeiti svaki problem,

Da su dobri, neustraivi, snani,

Djeca kroz poistovjeivanje s junacima iz njihove mate razvijaju vlastite sposobnosti.

Igre s pravilima, kao to i ime samo govori, imaju pravila koja su podreena zamisli i
sadraju igre. Pravila odreuju nain i unaprijed odreen redoslijed radnje. Pred dijete se
postavlja zadatak, a da bi ga rijeilo, mora se pridravati pravila, a da ih pri tome ne
mijenja. U ovim igrama prepoznatljiva je meusobna veza izmeu same igre, pravila i
rezultata igre. Pravila reguliu djeije radnje i od njih se ne moe odstupati.
Ove se igre, zavisno o sadraju i karakteru zadataka i nainu njihovog rjeavanja, dijele
na:

Pokretne igre
Didaktike igre
Narodne igre

POKRETNE IGRE
Pokret je osnova pokretne igre. Ove igre su od velikog znaaja za kretanje i njihovi
osnovni elementi su: hodanje, tranje, puzanje, bacanje, hvatanje, odravanje ravnotee i
pokreti za razvijanje i jaanje pojedinih miinih grupa. Pokretne igre se karakteriu
postojanjem zanimljive radnje, koja je povezana sa rjeavanjem zadataka.
U njima se najee dramatizuju: bajke, basne, pa se esto pretvaraju u stvaralake igre.
Pokretne igre sa pravilima pomau vaspitanju, odravanju discipline, sposobnosti,
usklaivanja svojih radnji sa radnjama drugih.
Kroz ove igre dijete se stimulie da postigne odreeni cilj, bude smjelo, odvano i
savlada mogui strah. Pridravanje datih pravila odgaja kod djeteta panju i miljenje, to
direktno utie na koordinaciju pokreta, discipliniranog ponaanja, odnosno sinkretinih
pokreta, a u cilju i estetskog odgajanja.
U ovim igrama prisutno je razvijanje i ostalih osobina linosti. Ove igre interesantno
mjesto nale su u muzikim igrama, kao sintezi pokreta i muzike. Kao primjer mogu se
pomenuti igre: mire, zaleivanje, lonii.
DIDAKTIKE IGRE
Po svom karakteru zahtijevaju da dijete ulae umni napor, jer je osnovni cilj rjeavanje
unaprijed postavljenog zadatka. Pridravanjem pravila, dijete ima mogunost da postigne
cilj, koji je esto naveden u samom nazivu igre.
Didaktika pravila odreuje odgajatelj, prema uzrasnoj dobi i individualnim
sposobnostima djeteta, ali pri tome mora sagledati i postojee principe aktuelnosti i
13

postupnosti u okviru planiranih programskih sadraja odgojno-obrazovnog rada. Djeija

igra koja ima elemente didaktike igre ima za cilj pedagoko ostvarenje odreenog
obrazovnog zadatka.
Da razvojne aktivnosti u okviru didaktike igre kod mlae djece teko mogu da se
realizuju. Djecu mlaeg uzrasta vie zanima materijal za igru nego sam cilj igre.
Svaka didaktika igra sadri sljedee komponente:

Sadraj - upoznavanje djece sa zadatkom ili zadatak - npr.: odreivanje predmeta

prema jednoj oznaci,
Didaktiki cilj - javlja se u obliku nekog problema,
Pravilo - kazuje se usmeno, treba biti kratko, jasno i tano, a odnosi se na
izvoenje igre
Organizacija aktivnosti igre - najvanija komponenta didaktike igre koja
omoguava da se ostvari didaktiki cilj i da za djecu igra bude zabavna i
privlana.

Putem didaktikih igara formira se aktivan saznajni odnos i radoznalost za odreeni krug
pojava, a takoer se formiraju savrenije navike i umijea. Didaktike igre imaju
mnogostrani uticaj na psihiki razvitak predkolske djece. Prije svega one doprinose
intelektualnom odgoju: formiranju percepcije (boje, oblika i veliine), razvijanju
sposobnosti promatranja, stvaralake fantazije i drugih intelektualnih sposobnosti.
Aktiviraju se intelektualni procesi:analiza, sinteza, poreenje i generaliziranje. U raznim
konstruktivnim didaktikim igrama djeca se upoznaju sa prostornim odnosima,
dimenzijama i veliinama predmeta. Mnoge didaktike igre doprinose tanosti govornog
izraavanja i bogaenja rjenika.
Doprinose razvijanju strpljenja, samokontrole, drutvenosti, saradnje, govornog
izraavanja, bogaenju rjenika, samostalnosti u radu, discipline i drugih pozitivnih
osobina.
Prema tome kako se igra odvija, da li u grupi ili pojedinano, ona moe biti:

Individualna
Grupna (socijalna)

GRUPNA ILI SOCIJALNA IGRA

U grupnoj igri uesnici daju jedan drugome signal da se njihova aktivnost smatra igrom,
tj. da ta aktivnost nije prava, tj. da nije ozbiljna. Taj signal je u obliku koji tek treba da
se pravilno shvati, koji treba dekodirati, on se jo zove i meta-signalom.

14

Dogaa se da pojedinci u grupi ili ne vide signal ili ga ne razumiju, pa u tom sluaju
aktivnost drugih lanova grupe shvate ozbiljnom, npr. prijateljska peckanja pretvaraju se
u svae, neozbiljna natezanja prerastaju u tunjave.

6. IGRAKE I VRSTE IGRAAKA

Predmeti s kojima se dijete igra nazivaju se igrakama. Za dojene to su zveke, lutke od
gume ili plastike koje se mogu stiskati i kojima se proizvode zvukovi. Te prve igrake
zadovoljavaju djetetovu potrebu za doivljavanjem razliitih osjeta - slunih, vidnih,
kinestetikih.
Moe se rei da je najea igraka predkolske djece lutka. U igrama s lutkom
mehanizam projekcije dolazi do punog izraaja. Naime, u tim igrama djeca projiciraju
svoje vlastite ivotne situacije, a pri tome se identificiraju ili poistovjeuju sa svojim
lutkama, odnosno lutkama preputaju svoju ivotnu ulogu, a sama preuzimaju uloge
svojih roditelja.
Tako lutke dobivaju svoja imena, s njima se izvodi predstava usvajanja, oblaenja,
hranjenja, previjanja, lijeenja, uspavljivanja, pa ak i kanjavanja, tako da igre sa
lutkama pridonose socijalizaciji djece.
Igrake, posebno lutka je djeci najdrai drug djetinjstva. Lutka se koristi i u klinike,
odnosno terapeutske svrhe, a izvoenje lutkarske predstave za djecu predkolskog uzrasta
imaju svoj jasan i eduktivan i terapijski znaaj. Igrake ujedno slue i kao povod za igru.
I one pomau djeci da ostvare svoje zamisli, elje, da realizuju svoju stvaralaku
fantaziju, da razviju svoja socijalna osjeanja i estetski smisao.

6.1. SIMBOLIKO ZNAENJE IGRAAKA

Dijete e izabrati igraku koja simboliki predstavlja njegovo osjeanje ili dogaaj iz
ivota. Ako je terapeut toga svjestan moe razumjeti djetetovo osjeanje i pomoi mu da
prevazie bol koju osjea.

Divlje ivotinje - iskazuje agresiju,

Domae ivotinje - toplina, njega, porodica i vie pasivna osjeanja,

Flaica za bebe - regresija, potreba za njegom i panjom,

Lopta - interakcija, odnos povjerenja,

Lopte ljutnje - koriste se za iskazivanje ljutnje tako to ih dijete stisne,

15

Vrea za udaranje ili klaun - ne koriste se kod agresivne djece,

Auto - pokretljivost, mo da se izae iz jedne situacije i ode u drugu,

Glina - oblikujui i stiskajui je djeca mogu da iskau svoja agresivna osjeanja,

Ljekarski instrumenti - da djeca iskau elju da poprave, pomognu, izlijee,

prica - predstavlja nasilje i pokuaj nanoenja bola,

Stetoskop - pokuaj da vide to je to unutra u njima,

Toplomjer - djeca iskazuju svoja osjeanja da se ne osjeaju dobro,

Igra hitne pomoi, vatrogasci - pruanje pomoi, to rade djeca koja su preivjela
bol da bi se zatitila od svog straha tako to pomau,

Kuica za lutke - pomae da djeca iskau ta se deava (njega ili zlostavljanje).

Bitno je da u kuici postoje odrasli ljudi, da bi dijete moglo izraavati doivljaj
nekih dogaaja koji su se desili u porodici,

Puke, pitolji, vojnici - pomau da se izrazi strah, bol, smrt, konflikt i da se trai
zatita za samog sebe,

Lutke koje se mogu navui na ruke - daju mogunost za fantaziju,

Sunane naoale - oblik bijega, skrivanja, fantazija,

Medvjedii - mogu iskazivati toplinu i njegu i potrebu za toplinom roditelja,

Telefon - vaan instrument, dijete komunicira preko telefona, razgovara sa onima

koje je izgubilo i tako se dolazi do djetetovih misli.

7. ZNAAJ IGRE
Ogroman znaaj igara ogleda se u njihovom uticaju na razvoj ne samo tjelesnih
sposobnosti i funkcija nego i na razvoj kognitivnih socijalnih sposobnosti, razvoj
strategija, kognitivnih stilova, uenje uloga.
Ovaj irok dijapazon efekata igre na sveobuhvatan razvoj djeteta posebno je primjetan
kod interakcijskih igara, te izuzetno efikasan kada ta interakcija podrazumijeva

16

interakciju djeteta i odraslog, posebno ako se ponaanje odraslog pribliava idealnom

obrascu instruktivnog ponaanja u skladu sa idejom o zoni idueg razvoja po Vigotskom.
Poseban naglasak treba staviti na djelovanje kroz igru u pravcu resocijalizacije djeteta,
pri emu sama igra veoma esto slui kao instrument u psihoterapeutskom procesu, to je
proizalo na osnovu dugogodinjih posmatranja djece sa znaajnim psihikim
problemima, pri emu je primijeeno da igra esto dovodi do katarze i ublaavanja
simptoma, pa ak i do razrjeenja konflikta.
Igra predstavlja veoma efikasan pristupni obrazac u komunikaciji sa djecom i u
poduavanju djece jer im je veoma blizak, sastavni je dio procesa odrastanja i asocira ih
sa lijepim i zabavnim sadrajima.
Stoga igra treba da postane sastavni dio rada sa djecom ne samo u predkolskim i
kolskim ustanovama ve i metod odgojno obrazovnog pristupa djeci u odnosu roditelj dijete. Igra je stvaralaka aktivnost, koja najvie odgovara djetetovoj prirodi,
zakonitostima njegova razvoja i omoguuju mu da se razvija i odrasta.
Kao sloena aktivnost, u kojoj dolaze do izraaja svi procesi funkcionisanja ljudske
svijesti, igra pomae svestranom razvoju djeteta. U njoj se izraava: radoznalost,
osjetljivost, saznajna i fizika aktivnost, te potreba za saradnjom i drutvom. U igri dijete
predstavlja, konstruie, prerauje iskustva, te na taj nain dolazi do saznanja i o svijetu
koji ga okruuje, pojavama o prirodi, biima, ivotinjama.
Putem igre dijete poinje da komunicira sa svojom sredinom i saznaje da mu je potreban
drug, ui da sarauje sa drugima, to ima veliki znaaj na socijalizaciju djeteta. Emotivni
stav i motivacija djeteta za igru najee su izvor radosti to pozitivno djeluje na
mentalno zdravlje djeteta. U igri se razvijaju, vjebaju i njeguju voljne osobine djeteta.
Igra trai od djeteta upornost, izdrljivost, ali i inicijativu i samostalnost.
Igra predstavlja specifinu formu uenja koje ima dominantno mjesto u predkolskom
odgoju. U to vrijeme dijete ivi kroz igru, igrom se priprema za budui ivot. Ako dijete
ivi u igri, igrom ulazi u ivot, u svijet rada, uenja. Onda je znaenje igre u tom periodu
ovjekova ivota nezamjenjivo. Igrom dijete razvija sve svoje fizike i psihike
sposobnosti.
Stie prva saznanja o ivotu, radu, predmetima, ljudima; obogauje rjenik, razvija
govor; upoznaje u dodiru sa drugom djecom sebe kao drutveno bie, socijalizira se.
Kroz igru dijete ui i saznaje nove stvari, stimulie tijelo i ula, razvija svoju
inteligenciju. U igri su djeca aktivni sudionici svijeta oko sebe, nisu samo pasivni
primaoci.

17

8. ZAKLJUAK
Djeca osvajaju svijet u igri. U igri realna stvarnost poprima arobne, irealne tajne
svjetlucavih i titravih pojava koje samo dijete moe da ostvari, osjeti i razumije. Naivno
gledanje, sluanje, dodirivanje, mirisanje i probanje najsavreniji je in otkrivanja zavjese
nad vlastitim ivotom svakog djeteta.
Sve skupa ini djeiju igru putovanjem u ivot, odnosno sretnim odrastanjem, ispunjeno
slobodom, dostojnom svakog ovjeka. Djeija igra u ranom djetinjstvu svakog djeteta
tako postaje neminovnost za njegov pravilan rast i razvoj u svim segmentima i
dimenzijama ivljenja.
U igri dijete razvija svoje tijelo, um, ula, emocije i komunikaciju. U igri zadovoljava
svoju radoznalost, percepciju... U igri vjeba i usavrava svoje ponaanje, druenje. Kroz
igru ui i primjenjuje estetske kriterije. Igra nije samo zadovoljstvo, nego vie od toga.
Igra je uenje o stvarnom svijetu, vremenu i prostoru.
Bogatstvo govora, pokreta, osjeaja, osjeta, komunikacija, samo su mrvice onoga to
dijete u igri koristi i usavrava. Vjebanje i razvoj inteligencije, kroz razliite odgojnoobrazovne oblasti ispunjene primjerenim sadrajima, postie se najlake. Sloboda u igri
ima poseban smisao jer igri daje savrenstvo, to je estetski posebno vrijedno, a igru
pretvara u umjetniko djelo.
Korijeni budue linosti su u djetinjstvu, gdje igra ima dominantnu i prioritetnu ulogu.
Igrom se odgaja i obrazuje dijete, budui ovjek.
Znai, moe se zakljuiti da igra u odgoju mladog narataja ima odgovornu i uzvienu
ulogu. Zato se u predkolskom odgojno-obrazovnom institucionalnom sistemu igri daje
imperativno mjesto. Jedino igra nudi sve uslove da mlade generacije budu osposobljene
da stvaralaki prihvate naslijee, da razvijaju i obogauju drutvo u oblasti materijalne i
duhovne kulture na osnovu novih tradicija koje su u ovom naem vremenu tek raaju i
oblikuju.

18

9. LITERATURA

1. Prof. Hodi E., Didakitki putokaz, broj 34, Zenica, mart 2005. godina
2. Mr. Sci Hadikaduni E., Igra i njena uloga u predkolskom periodu, Didaktiki
putokazi, broj 43, Zenica, juni 2007. godina
3. Prof. Dr. Vukasovi A., Pedagogija, esto izdanje, Hrvatski katoliki zbor Mi,
Zagreb, 1999. godina
4. Internet

19

SADRAJ

1. Uvod............................................................................................................2
2. Predkolsko doba........................................................................................3
2.1. Predkolske ustanove...............................................................................3
2.2 sadraj i organizacija rada u djeijem vrtiu.............................................4
3. Igra i njen znaaj.........................................................................................7
4. Teorije igre..................................................................................................9
4.1. Teorija uenja...........................................................................................9
4.2. Teorija vika energije...............................................................................9
4.3. Psihoanalitika teorija............................................................................10
4.4. Teorija katarze........................................................................................10
5. Klasifikacija igara i njihova podjela..........................................................11
5.1. Igre prema uzrastu..................................................................................11
5.2. Igre prema tematici / sadraju................................................................11
6. Igrake i vrste igraaka.............................................................................15
6.1. Simboliko znaenje igraaka................................................................15
7. Znaaj igre.................................................................................................16
8. Zakljuak...................................................................................................18
9. Literatura...................................................................................................19

20