2.

MEULJUDSKI ODNOSI

2.1. Psihologija meuljudskih odnosa

Psihologija meuljudskih (interpersonalnih) odnosa bavi se prouavanjem interakcije izmeu
ljudi na svim drutvenim nivoima. To znai da njena istraivanja obuhvaaju odnose izmeu
nacija i odnose izmeu pojedinih drutvenih slojeva, kao i odnose vladajue elite i ostalog
dijela drutva. Ona obuhvaa i odnose pripadnika razliitih politikih uvjerenja i religija kao i
lanova razliitih drutvenih organizacija. Predmet njenog prouavanja su i odnosi u malim
drutvenim skupinama, kao to su radna skupina, obitelj, prijatelji i ostalo.
Psihologija meuljudskih odnosa jo uvijek nije konano definirana kao znanstvena disciplina
sa jasno odreenim akademskim statusom. Njeno polje istraivanja nije jasno podijeljeno od
ostalih drutvenih znanosti, jer su problemi ljudskih odnosa predmet i socijalne psihologije,
sociologije, antropologije, psihijatrije, mentalne higijene, industrijske psihologije i
organizacijske znanosti. Pored neodreenosti predmeta istraivanja, zbog preplitanja sa
drugim drutvenim znanostima, lako je uoiti da u psihologiji meuljudskih odnosa danas jo
uvijek nema dovoljno obuhvaenih i znaajnih teorija ljudske interakcije.
Prve analize meuljudskih odnosa bile su usmjerene na prouavanje odreenih interesnih
skupina (obitelj, skupina vrnjaka, radna skupina). Pored analize oblika ljudskih odnosa, u
ranom periodu razvoja meuljudskih odnosa, i analiza uzroka ponaanja lanova grupe bila je
usmjerena na grupnu klimu. Prva istraivanja dala su izvjesnu potvrdu shvaanja da ponaanje
lanova grupe treba objanjavati klimom njihove grupe, kao i irih drutvenih jedinica. Tako
klima radne grupe, najee samo oslikava klimu radne organizacije oblici odluivanja i
komuniciranja u radnoj grupi esto samo ponavljaju obrazac koji je karakteristian za itavu
radnu organizaciju.
Istraivanja u psihologiji meuljudskih odnosa danas su najee usmjerena na nivo
organizacije radne organizacije, sportskog kluba, politike stranke i sl. Danas je ve prilino
razvijena psiholoka disciplina koja promatra ponaenje pojedinaca u procesu rada, sa
stajalita organizacija kojima pripadaju organizacijska psihologija. Mnogi pojmovi koji su
sastavni dio funkcioniranja organizacije, kao to su: rukovoenje, autoritet, organizacijski
plan, opis posla i sl. postali su veoma bliski velikom broju ljudi i u znaajnoj mjeri su sastavni

dio njihovog ivota. Klima organizacije i vrijednosti koje ona prenosi na svoje lanove
najee su samo dio ire drutvene klime i dominantnih drutvenih vrijednosti.
2.2. Linost i meuljudski odnosi
U traenju odgovora na pitanje kako nastaju razliiti oblici odnosa meu ljudima potrebno je
poi od drutvene i kulturne sredine i od osobina linosti kao najznaajnijih imbenika.
Meuljudski odnosi mogu u znaajnoj mjeri biti odreeni osobinama linosti onih ljudi koji
su u njih ukljueni. Neophodno je naglasiti da drutvena i kulturna sredina, linost i
meuljudski odnosi stoje u odnosu sloenog uzajamnog djelovanja. Linost odreuje oblike
odnosa u koje je ukljuena, ali se i sama razvija u interakciji sa drugima. Osobine linosti
lanova jednog drutva formiraju se i pod utjecajem sistema vrijednosti i stavova
karakteristinih za njihovu drutvenu i kulturnu sredinu. Sva tri navedena fenomena su
istovremeno u meusobnoj interakciji.
Utjecaji drutvene i kulturne sredine na linost da prihvati odreene vrijednosti, stavove i
oblike ponaanja odvijaju se najee u interpersonalnim situacijama. Sa druge strane,
tradicionalni oblici odnosa, kao najopirniji elementi kulture, prenose se i usvajaju u mnogim
uim i irim drutvenim grupama preko osobina linosti lanova tih grupa. I kada linost nije
samo pasivan primaoc navedenih utjecaja iz odreene drutvene i kulturne sredine ve i
aktivan imbenik, tada je vezu izmeu kulture, linosti i meuljudskih odnosa potrebno
posmatrati cjelovito.
Priroda meuljudskih odnosa zavisi od vie znaajnih imbenika koji se javljaju u gotovo
svim sredinama - kao to je sluaj sa dominacijom i podreivanjem, predstavljaju ponavljanje
jednog kulturnog obrasca ponaanja koji traje kroz itavu povijest. Pored toga, i klima
drutvenih organizacija moe potaknuti razvijanje odreenih tipova ljudskih odnosa. Pored
djelovanja svih ovih imbenika nesumnjivo je da je linost kljuni fenomen za objanjenje
meuljudskih odnosa. Ako osobine linosti odreuju aktivnosti pojedinca one takoer imaju
ulogu i u njegovim odnosima sa drugim ljudima.
Veza linosti i meuljudskih odnosa promatra se na dva naina: polazei od linosti te
polazei od meuljudskih odnosa.

3. NEVERBALNA EKSPRESIJA
3.1. Pojam neverbalne komunikacije
Komunikacija je svaki prijenos informacija izmeu dvaju subjekata. Subjekt moe biti ovjek,
drutvo u cjelini, neki poslovni subjekt odnosno svatko tko moe primiti ili poslati poruku bilo
rijeima, pokretima, pogledima, odnosno gestama ili nekim drugim nainima.
Komunikaciju prema tome moemo promatrati kroz razliite aspekte, a ono ime se bavi ovaj
rad jest podjela na verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Verbalna komunikacija je sastavni dio
svakog oblika neverbalne komunikacije pa ih je teko jasno razlikovati, meutim moe se rei
da verbalna komunikacija slui za izraavanje ideja, stavova, miljenja i emocija upotrebom
jezika odnosno rijei, dok neverbalna slui za istu svrhu ali se pritom ne koriste iskljuivo
rijei ve govor tijela.
Osim rijeima, ljudi svoj odnos prema drutvenoj okolini, ali i prema sebi, izraavaju i
neverbalnim znakovima, odnosno onime to se esto naziva govorom tijela. Kao to su oblici
verbalne komunikacije mnogoliki i raznovrsni, tako i neverbalna komunikacija obuhvaa
itav niz strategija ponaanja u razliitim prigodama i okruenjima.
Neverbalni izriaj nadopunjuje usmeno izraavanje komuniciranjem bez izgovorenih rijei.
Najee prenosi emocije, stavove, trenutno raspoloenje, osjeaje i miljenja sugovornika
koji sudjeluju u komunikacijskom dogaaju.
Tijelo upotpunjuje usmeno izraavanje pomou brojnih nejezinih i neverbalnih znakova
meu kojima su zvukovi, ton glasa, miris, okus, geste, izrazi lica, poloaj, dranje,
usmjerenost i razliiti pokreti tijela, fiziki izgled osobe odnosno boja kose, odjea, minka i
nakit, okolina u kojoj osoba djeluje kao na primjer pokustvo, osvjetljenje, temperatura i boje
te udaljenost izmeu sugovornika.
Vanu ulogu imaju brzina, ritam, jaina i boja glasa, artikulacija, melodija, jasnoa, smijanje,
glasovi bez verbalnog sadraja, svi ovi elementi takoer ine tjelesni i neverbalni izriaj
pomou kojeg tijelo, bilo svjesno ili nesvjesno, iskazuje odnos prema izgovorenom sadraju,
iskreno komunicira stavove, osjeaje i miljenja. Znakove je izuzetno korisno razumjeti kako
bi se pravilno interpretirala primljena poruka ukoliko je nedovoljno nedoreena i nepotpuna.
3.2. Karakteristike i funkcije neverbalne komunikacije

Neverbalno komuniciranje karakteriziraju geste, pokreti, ponavljanje, izrazi lica i ostalo.

Neverbalno komuniciranje najee je nenamjerno, no moe se i izvjebati, moe biti
dvosmisleno, ali u svakom sluaju nemogue ga je iskljuiti prilikom komunikacije sa
drugima i stoga ima komunikativnu vrijednost. Neverbalno ponaanje prenosi poruku o
prihvaanju ili odbacivanju, sklonost prema neemu ili nesklonost, zanimanje ili dosadu te
istinu ili la.
Osim izraavanja emocija, neverbalna komunikacija ima i funkciju naglaavanja verbalne
poruke, izraavanja stava prema osobi s kojom komuniciramo, koristi se kao zamjena za
verbalnu poruku, za ponavljanje verbalne poruke, da bi se regulirala verbalna komunikacija i
kao suprotstavljanje verbalnoj komunikaciji.
Neverbalnom komunikacijom moe se ponoviti ono to je verbalno reeno, ali isto tako moe i
proturjeiti onome to je reeno kada se eli iskazati sarkazam ili ironija, ili je osoba
jednostavno u poziciji kada ne eli slagati ali ne eli ni rei istinu pa dolazi do toga da se
neverbalno proturjei verbalnom ili obratno. Verbalni i neverbalni signali tada se javljaju u
razliitim kombinacijama: pozitivan ton i negativne rijei, negativan ton i pozitivne rijei,
pozitivan izraz lica i negativne rijei, negativan izraz lica i pozitivne rijei.
Vrlo vana funkcija neverbalnog ponaanja je reguliranje verbalnog ponaanja na nain da se
koordinira vlastito verbalno i neverbalno ponaanje pri produciranju vlastitih poruka ili
koordiniranjem vlastitih verbalnih i neverbalnih poruka s ponaanjem svojih partnera u
interakciji. Neverbalnom komunikacijom je ak i u veoj mjeri nego rijeima mogue izraziti
uljudnost jer se odnos prema socijalnom okruenju moe otkriti u prepoznatljivim pokretima i
poloajima tijela.
3.3. Tipovi neverbalne komunikacije
Neverbalna signalizacija moe se dijeliti na: kineziku koja obuhvaa zapravo poloaj i pokret
tijela, mimiku koja najee ukljuuje bradu, usne, nos, obrve i elo, zvukove poput
pljeskanja, pucketanja, uzdaha, smijeha, plaa i mnogih drugih, dodire poput zagrljaja,
poljupca ili rukovanja, proksemike znakove odnosno udaljenost i raspored sugovornika u
prostoru, scenografiju, rekvizite i obrede (oblik prostorije, dekoracija, namjetaj), oblikovanje
tijela (nakit, odjea, ukraavanje tijela, oblikovanje kose), mirise, pomone medije i
vremenske znakove odnosno formalno, neformalno i tehniko vrijeme.

Neverbalnu komunikaciju najbolje je promatrati kroz sljedee tipove: stav tijela i pokreti,
izraz lica i pogledi, glas, dodir, fiziki izgled i privlanost, udaljenost i podruje, vrijeme i
prostorno okruenje.
3.3.1. Stav tijela
Kretnje i poloaj tijela obino ukljuuju geste, izraze lica, pokrete oiju i dranje tijela.
Nabiranje ela, povijanje ramena i naginjanje glave smatraju se tjelesnim pokretima i
pozicioniranjem.1
Stav tijela mnogo govori o linosti osobe. Svatko ima svoj karakteristian stav koji najee
zauzima. Uobiajeni stav tijela odraava dosadanja ivotna iskustva osobe. Moe se
razlikovati oputen ili napet poloaj tijela, otvoren ili zatvoren i poloaj tijela kao u zrcalu.
Promatranjem tijela osobe i uoavanjem njegove oputenosti ili napetosti moe se mnogo toga
doznati o osjeajima te osobe pa tako ako promotrimo sliku 2-3 moemo vidjeti kako dvojica
mukaraca (desno) su zauzeli zatvoreni stav jedan prema drugome, dok druga dvojica (lijevo)
imaju otvoren stav.
Zatvoreni poloaj tijela je takav poloaj u kojem su prekriene noge ili ruke, a ispred sebe dri
se i neki predmet i sve to slui kao barijera prema sugovorniku i titi od osjeaja ranjivosti.
Kako se stjee povjerenje u sugovornika tako poloaj tijela postaje otvoreniji.
Otvorenost se moe prepoznati po izravnom pogledu, nagnutosti prema naprijed, kontaktu
oima, otvorenim ili ispruenim dlanovima, rairenim nogama, raskopanom kaputu ili jakni.
Neverbalni znakovi koji su najmanje pod kontrolom ovjeka i koji najtonije pokazuju
osjeaje osobe jesu pokreti.
3.3.2. Izrazi lica
U komunikaciji najee gledamo osobu u lice, ali ipak je teko interpretirati sve izraze lica
koji se vide na ljudima. Lice moe prenositi informacije o linosti, interesu tijekom
interakcije, emocionalnim stanjima i nainu na koji se ljudi ele prikazati drugima.
Izrazima lica najvie se iskazuju emocije. Postoji est temeljnih emocija koja se mogu
prepoznati na licima sugovornika, a to su iznenaenje, strah, ljutnja, gaenje, srea i tuga.

1 kn 8

3.3.3. Pokreti oiju

Pokreti oiju imaju nekoliko znaajnih funkcija u ljudskim odnosima, a to su: pokazivanje
zanimanja za drugu osobu, omoguavanje dobivanja povratne informacije, sinkroniziranje
govora i pokazivanje privlanosti. Razliite pokrete oiju povezujemo sa irokim spektrom
ljudskih ekspresija pa tako se poglede prema dolje povezuje sa skromnou, irom otvorene
oi sa iskrenou, uenjem, naivnou ili strahom, podignute gornje vjee s
nezadovoljstvom, uporan pogled sa hladnoom, a oi okrenute prema gore s umorom ili
sugestijom da je tue ponaanje pomalo neobino.
3.3.4. Ton glasa
Kada osoba govori, vano je koliko brzo govori, kojom visinom tona, kojim naglaskom, koje
boje glasa i drugo, kako bi se pravilno interpretirali osjeaji koji se ele prenijeti. Tako u tabeli
ispod su nabrojene neke karakteristike glasa i mogua znaenja. Na temelju glasa mogu se
donijeti zakljuci o dobi i spolu osobe, njezinoj privlanosti, socijalnom sloju i obrazovanju.
Isto tako na temelju glasa, sugovornik moe procijeniti da li vjeruje toj osobi, to je po
zanimanju i da li mu je simpatina ili ne.
3.3.5. Dodir
Dodirivanje je izrazito snano sredstvo komuniciranja. Dodirivanje moe biti usmjereno na
sebe ili na drugu osobu. Dodiri usmjereni na vlastito tijelo odraavaju odreeno stanje ili
naviku pojedinca. Nisu sve vrste dodira dobre i poeljne, sve ovisi o situaciji i bliskosti osoba
koje komuniciraju. Dodir moe goditi, smirivati ali i iritirati. On ima ulogu u ohrabrivanju i
iskazivanju njenosti, ali moe izazvati i negativne reakcije kada ga druga osoba smatra
neprikladnim.2
S aspekta intimnosti mogu se razlikovati 5 osnovnih oblika dodirivanja, a to su; profesionalni,
drutveni ili pristojni, prijateljski, intimni i seksualni dodir
3.3.6. Fiziki izgled
Fizika privlanost ima ulogu u svakodnevnom ivotu u vie aspekata, a neki od njih su izbor
partnera, dobivanje posla i uspjeh u poslu, utjecaj na druge, odravanje visokog
samopotovanja te odnos prema antisocijalnom ponaanju drugih.
2 knap

Osim vanosti koju opa fizika privlanost ima u utjecaju na reakcije drugih, vana su i ostala
obiljeja kao to su opa tjelesna graa, boja koe, frizura i odjea. Ta obiljeja imaju takoer
utjecaj na sliku koju pojedinac ima o sebi, a time i na obrasce njegove komunikacije s
drugima.
Utjecaj odjee je najvei prilikom upoznavanja, kasnije je sve manji, a na temelju odjee moe
se poruiti vlastito financijsko stanje, razina obrazovanja, razina povjerenja, socijalni status,
profinjenost, uspjenost u ivotu i vlastita linost.
3.3.7. Udaljenost
Intimna udaljenost je udaljenost koja se koristi u komunikaciji izmeu ljudi koji su bliski i to
je udaljenost izmeu tijela osoba od nula do pola metra.
Osobna udaljenost je na razmaku od pola metra do 1,2 metra i koristi se izmeu bliskih
prijatelja i parova kada su u javnosti, na toj udaljenosti ljudi se mogu rukovati.
Socijalna udaljenost koristi se u svakodnevnim socijalnim i poslovnim susretima i
podrazumijeva udaljenost od 1,2 do 3,5 metra. Do 2 metra te udaljenosti koriste poznanici,
kolege na poslu ili prodava i kupac, dok one iznad 2 metra koriste recimo ef i zaposlenik.
Javna udaljenost je udaljenost iznad 3,5 metra. Kada bi udaljenost bila vea od 3,5 metara
komunikacija bi bila gotovo nemogua, a osoba koja odabere tu udaljenost zasigurno nije
zainteresirana za komunikaciju.
Meusobna udaljenost koju zauzimaju osobe u interakciji ima nekoliko ciljeva. Mijenjanje te
udaljenosti signalizira poetak i kraj neke konverzacije. Ta udaljenost takoer signalizira o
tome koliko su osobe u interakciji meusobno intimne te koliko zajednikog iskustva i
zajednikih tema one dijele. Fizika udaljenost koju drimo u odnosu na druge i naa reakcija
na to kako nam neki ljudi prilaze, ima veliki utjecaj na nae rasprave i veze s tim ljudima.
3.3.8. Vrijeme
Vrijeme je takoer dio komunikacijskog okruenja koje ima utjecaja na neverbalnu
komunikaciju, odnosno na njenu interpretaciju. Vrijeme utjee na to kako se opaaju ljudi, pa
tako na primjer odgovorni ljudi uvijek stiu na vrijeme, dosadni ljudi govore predugo i slino.