Prikazi

Dalmatinska zagora, nepoznata zemlja, kulturno-povijesna monografija, Ministarstvo kulture RH i Galerija Klovievi dvori, Zagreb, 2007., 800 str., 418 fotografija, 30
x 25 cm, 4,3 kg, 500,00 kn.

ZAGORA I HERCEGOVINA
jedno stablo, dvije grane
Unutranjost sredinje Dalmacije drali su Delmati. Tradicionalno
tumaenje izvodi njihovo ime iz nepotvrene ilirske rijei delme/dalme
u znaenju ovca, naslanjajui se na kasnije albansko delm. Sukladno
tome, njihovo glavno zanimanje bilo je ovarstvo. Ipak, blia je etimologija
da se u nazivu delme krije osnova del- u znaenju dol. Delmati (ili Dalmati)
bili bi Doljani, to sugerira sam poloaj Duvanjskoga polja izmeu
planina Vrana, Ljubue, Midene i Tunice
Radoslav Dodig

rati i listati u rukama knjigu enciklopedijskoga formata, teku malo manje od pet kilograma,
nije laka stvar. A kako bi, kada je na naslovnici
kamenje zidovi sivoga vapnenaca, kr koji pamti sunce, vjetar, slanu i kiu, stvarajui tako dojam tvrde teine. Rije je o kulturno-povijesnoj monografiji koja je tiskana prigodom velike tematske izlobe Dalmatinska
zagora - nepoznata zemlja, koja je odrana u Klovievim dvorima u Zagrebu 4. rujna do 18. studenoga 2007.
Monografija je podijeljena na est poglavlja: I. Povijesni
pregled (23 lanka, str. 45-291), II. Duhovna kultura (7
lanaka, str. 295-363), III. Jezik i knjievnost (9 lanaka, str. 367- 425), IV. Tradicijska kultura (18 lanaka,
str. 429-615), V. Materijalna i spomenina batina (11
lanaka, str. 619-707), VI. Moderna vremena (10 lanaka, 711-751).

278 | Magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja

U uvodnom lanku (17-41) Dalmacija od mora do iza

gora Joko Belamari daje povijesni, kulturni i duhovni profil Dalmatinske zagore. ila kucavica Zagore je
Cetina, a njezini rubni meai Krka i Neretva. Zagora je bila predzie Jadrana i njegovih otoka, ali i prva
crta putnicima prema balkanskom zaleu. O pretpovijesnom i antikom razdoblju pie vie auktora (D. Kliki, M. Menui, A. Miloevi, M. Zaninovi, M. Sanader i N. Cambi). Dvije pretpovijesne kulture (ipresso

Prikazi

keramika i Danilska kultura) vezane

su za kameno doba. Prva velika kultura metalnoga doba vezana je za unutranjost. Nazvana je Cetinska kultura (1900. do 1600. godine pr. Kr.). Njezini poeci veu se uz gornji i srednji
tok rijeke Cetine. Artefakti Cetinske
kulture pronaeni su i u Hercegovini
(Ravlia peina u Drinovcima).
Unutranjost sredinje Dalmacije drali su Delmati. Tradicionalno tumaenje izvodi njihovo ime iz nepotvrene ilirske rijei delme/dalme u znaenju ovca, naslanjajui se na kasnije albansko delm. Sukladno tome, njihovo glavno zanimanje bilo je ovarstvo. Ipak, blia je etimologija da se u
nazivu delme krije osnova del- u znaenju dol. Delmati (ili Dalmati) bili
bi Doljani, to sugerira sam poloaj Duvanjskoga polja izmeu planina
Vrana, Ljubue, Midene i Tunice. Rimljani su vodili vie ratova s Delmatima, nastupajui iz svoje baze u Naroni (Vid kod Metkovia), dolinom Neretve i Trebiata prema Delminiju,
kasnijem Duvnu. Dakle, jo u antici,
zamjetna je integracija prostora obale i zalea, mora i zagore, Dalmacije i
Hercegovine. Rimska strategija osvajanje novih zemalja ukljuivala je izgradnju cestovne mree. Moemo zamisliti kako je na Ilire (Ardijejce, Delmate,
Japode, Desitijate i dr.) djelovalo probijanje cesta preko dolova, brda, prijevoja i rijeka. Dojueranje kozje staze
zamijenile su prometnice iroke mjestimice pet metara, s vie graevinskih
slojeva, rubnjacima, podzidima, propustima za vodu, mostovima i vijaduktima. Samo od Salone, poetkom prvoga stoljea, Publije Kornelija Dolabela udario je temelje za pet prometnica kroz provinciju Dalmaciju. Rimski
vojnici bili su nositelji procesa romanizacije. Djelovali su iz baza u vojnim
taborima i prateim naseljima, od kojih su u Dalmatinskoj zagori bili najpoznatiji Burnum (Ivoevci kod Kistanja) i Tilurium (Gardun kod Trilja).
Poetkom 21. stoljea blizu Burnuma
poelo je iskapanje vojnikoga amfiteatra, najbolje ouvanoga objekta te
vrste u Europi. Rimljani su sa sobom
donijeli novu vjeru, to je nalo odraza u razvoju kultova Jupitera, Dija-

ne, Libera, Dionisa, Silvana, Asklepija

i drugih.
S Rimljanima stiglo je od stoljea treega i kranstvo u Zagoru. Stvorene su i biskupije u Naroni, Skardoni i Saloni. N. Cambi (Antiki i ranokranski urbanizam i umjetnost, 7793), analizirajui ranokranske bazilike, zakljuuje kako crkvena dekoracija bazilika predstavlja kulturoloki fenomen, koji se pojavio na irem
podruju Zagore i Hercegovine. Majstori kleu starozavjetne i novozavjetne motive, iji se kontinuitet u odreenim elementima naslanja na pogansko
doba (kapiteli, pluteji, oltarne pregrade i stupii).
Dva su lanka zanimljiva po svojoj
strukturi. Ante Miloevi bavi se fe-

nomenom Cetinske krajine (Gramatika prostora uz rijeku Cetinu, 95-113).

Meunarodni arheoloki projekt, koji
je bio fokusiran uz korito Cetine, dao
je izvanredne rezultate. Pokazalo se
da je na tom prostoru pulsirao ivot u
pretpovijesno doba u punom intenzitetu. Tu su u sinjskoj i triljskoj okolici bili korijeni ilirskih Delmata. Posebice je bio znaajan Trilj, o kojemu Plinije kae da je utvrda proslavljena ratovima. Od Trilja (Pons
Tiluri) Rimljani su brojali milje na svojim prometnicama. Ostatak toga brojanja je i naziv Dicmo (ad Decimum),
dakle naselje uz desetu milju ceste.
Ljubomir Gudelj istraio je s arheolokoga gledita Imotsku krajinu (Imota: povijesna struktura prostora, 115125). Imotu okruuju Cetinska i Vrgoraka krajina, omika Poljica i zapadni
Status, broj 12, zima 2007.

| 279

Prikazi

dio Hercegovine. ila kucavica Imote nedvojbeno je rijeka Vrlika. U pretpovijesti i ovdje su obitavali Delmati. Krajolik je proaran ostacima gradina i kamenih gomila. Za Zagoru u
srednjem vijeku vrlo je bitno tzv. vlako pitanje (M. Ani, Srednjovjekovni
Vlasi kontinentalne Dalmacije, 161168). O Vlasima (etnika kategorija)
i vlasima (socijalni sloj i zemljopisna
odrednica) postoji breme literature, od one u romantiarsko povijesno
doba (iro Truhelka) do novije, kompleksne obrade tog pitanja (Zef Mirdita, Vlasi u historiografiji, HIP, Zagreb,
2003.). Vlasi se istom pojavljuju od
sredine 14. st., oznaavajui pripadnike novopridole populacije. Iz povelja
znamo za nazonost Vlaha u Hercegovini, tadanjoj Humskoj zemlji. Godine 1434. u Kreevskoj povelji, kojom
Juraj Vojsali, sinovac hercega Hrvoja Vukia Hrvatinia, vraa neke zemlje, sela i utvrde u Humskoj zemlji
njihovim starim gospodarima brai Radivojeviima, spominju se Vlasi Hardomilii, Vojnii i Pribinii.
Spomen na njih uvaju toponimi Hardomilje, Vojnii i Pribinovii. Tradicionalno je gledite da su najstariji
Vlasi u biti romanizirani starosjedioci (Delmati, Japodi, Breuci, Desitijati, Narensi, etc.), koji su se prigodom
prodora slavenskih plemena povukli u
planinska podruja ili prema hrvatskim otocima. Kada su se sputali u
doline i dolazili u dodir sa slavenskim
plemenima, morali su znati slavenske
jezike, kojima se sluila politika vlast.
Naravno, procesi slavenizacije bili su
jaki. Ostaci njihova romanskoga podrijetla oituju se u njihovim prezimenima. Tako vlakim prezimenima, s jakim romanskim primjesama, moemo
smatrati Koule, Dropulie, Anzulovie, uule, Mikulie, Bazine, Bandure, Kapurale, Vegare i Vege, Vasilje, Leke i dr. Dobar dio prezimena,
s njihovom etimolokom ralambom,
nalazi se u radu M. Nosia, Prezimena zapadne Hercegovine, Rijeka, 1998.
Naravno, ima i u njega pogrenih etimologija, ili nejasnih, za koje postoje objanjenja. Tako se prezime Vegar
i Vego moe vezati za latinsko vigilare (rumunjsko veghea) bdjeti, uvati, straariti. Rad Stjepana osia, Za-

gora na starim zemljopisnim kartama

i katastarskim planovima (205-219)
svjedoi kako se na starim zemljovidima moe pronai velik dio toponima,
hidronima i oronima, to moe biti
od velike koristi filolozima, geografima, etnolozima i demografima. Jedan
od tipinih romanizama vlake provenijencije je oronim Matokit. Zabiljeen je na Hvaru, kod Vrgorca, ali i u
kanjonu Dive Grabovice. Podrijetlo
mu je u romanskom monte acutu, odnosno latinskom Mons acutus, otro
brdo.
U katalogu velik dio ine etnoloki radovi, ije bi predstavljanje trailo odve prostora. Zanimljivi su oni koji
govore o Morlacima i morlakom
mentalitetu. Kao to kae Marko ari Dinarske planine bez Morlaka bile
bi povijesne pustinje. Planina je upravljala ivotom Morlaka, isto kao to su
Morlaci upravljali ekosustavom planine (221). Mnogi toponimi, mikrotoponimi i brdski nazivi govore o starobalkanskom jezinom supstratu: brina, duman, klisura, kom, Malovan,
skrad, Cincar, Rama, krapa, krip, timor, Tjentite i dr. Iz tog leksika mnogobrojni brdski vrhovi zovu se varde
(tal. guardia, straa, keltsko vardjan,
gledati, straariti), iji su koradikali Stranice i Strabenice. Kultovi planinskih i brdskih vrhunaca esto su u
morlakom mentalitetu imali sakralno
znaenje. Odatle nazivi Triglav, Troglav, Perun, ali i sanktoremi: Sv. Jure,
Sv. Ilija, sv. Roko i dr. Morlake ari
definira kao talijanski (mletaki) termin koji je postao povijesnom oznakom za one vlake zajednice koje su
ivjele pod Venecijom, ili su s njom
dolazile u blii kontakt(221).
Na izlobi se pokazalo da je Dalmatinska zagora mnogo vie zelena nego
siva, mnogo bogatija vodom nego
to je edna, puno raskonija nego
to bi se na prvi pogled reklo. Nije
stoga udno to je upravo taj prostor,
jo od pradavnih vremena bio popritem sukoba i ratova, natopljen krvlju,
znojem i suzama, proaran utvrdama,
zidinama i kulama. Zagora je do turskih osvajanja bila meu najrazvijenijima europskim regijama, a u no-

280 | Magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja

vijoj se povijesti nametnula kao mona zublja hrvatskog identiteta. Ovako grandiozna izloba nije mogla proi bez obilate dravne potpore. Nju je
pruio ministar kulture Boo Bikupi, uz veliki blagoslov predsjednika
hrvatske Vlade Ive Sanadera. Njegovi
korijeni su u Zagori (selo Dugobabe),
gdje mu oeva rodna kua i danas stoji nauzgor.
Hercegovci bi puno mogli nauiti iz
ove izlobe i puno korisnih informacija pronai u ovome katalogu. Hercegovina je naslonjena na Zagoru, njezina je organska, etnika, kulturoloka
i svaka druga poveznica. Pokazala su
to dva novija zbornika, koji su proli
u domaoj javnosti gotovo nezapaeno. Prvi je Zaviajno blago u funkciji razvoja Zabiokovlja, Knjievni krug,
Split, 2005., priredio Anelko Mrkonji. U priloenom zemljovidu na kraju zbornika pridodan je zemljovid Zabiokovlje i njegovo gravitacijsko podruje. U to gravitacijsko podruje
ukljuen je hercegovaki prostor od
Livna (Troglav na Dinari i Cincara),
preko Vrana, Prenja i Velea, sve do
Stoca i Hutova. Drugi zbornik je Zaviajna batina HNOS i kurikulum,
Knjievni krug, Split, priredio Anelko Mrkonji. U njemu je 31 rad, u kojima se vrednuje zaviajna batina,
identitet i razvojne odrednice Zagore, Zabiokovlja i Hercegovine.