Univerzitet u Sarajevu

Elektrotehniki fakultet

Linearna algebra i geometrija

 predavanja 

Sarajevo, oktobar 2015.

Sadraj

Sadraj

ii

1. Uvod

1.1.

Elementi matematike logike . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

1.2.

Elementi teorije skupova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

1.3.

Elementi teorije algebarskih struktura . . . . . . . . . . . . . .

12

1.4.

Elementi teorije vektorskih prostora . . . . . . . . . . . . . . .

16

POGLAVLJE 1
Uvod
U ovom poglavlju uvest emo terminologiju i notaciju koritenu u nastavku.
Denirat emo osnovne pojmove matematike logike i teorije skupova i dati
neke njihove osobine. Zatim emo uvesti pojam binarne operacije te denirati algebarske strukture na datom skupu odreene samo jednom binarnom
operacijom, kao to su grupoid, polugrupa i grupa, kao i strukture sa dvije
binarne operacije, kao to su prsten, tijelo i polje. Uvest emo i pojam vektorskog prostora, njegove baze i dimenzije.

1.1. Elementi matemati

cke logike
Osnovni pojam u matematikoj logici je iskaz ili sud. To je svaka smislena
izjava koja moe biti samo istinita ili samo neistinita, odnosno lana. Skup
svih iskaza obiljeavat emo sa

I,

a pojedinane iskaze malim slovima

p, q ,

r , s, . . .

Primjer 1.1. Reenica Broj 4 je paran broj.

je istinit iskaz, dok je reenica

3 je vee od 5. neistinit iskaz. Reenica Da li je 5 prost broj? nije iskaz,

nego pitanje.
Istinitost iskaza

p oznaava se sa (p), pri tome (p) = 1 znai da je iskaz

1.1. Elementi matematike logike

p istinit, a (p) = 0 znai da je neistinit. Takoer se koriste oznake (p) = >,

kada je p istinit iskaz i (p) = , kada je p neistinit iskaz. esto se zbog
kratkoe pisanja, ukoliko to ne dovodi do zabune, umjesto (p) pie samo p.
U tom sluaju ne zanima nas sadraj iskaza p, nego samo njegova istinitosna
vrijednost.

Na skupu iskaza moemo denirati odreene operacije

pomou kojih

dobijamo sloenije iskaze.

Negacija iskaza p, p, ita se ne p ili nije p , je istinit iskaz jedino kada
p neistinit, a neistinit jedino kada je p istinit iskaz.
p koriste se i oznake p i p0 .
je

Za negaciju iskaza

Konjunkcija iskaza p i q, p q, ita se  p i q , istinita je jedino kadu su

p i q istiniti, a u protivnom je lana.
p i q oznaava se sa pq ili p&q .
iskazi

Disjunkcija iskaza p i q, p q,
iskazi

piq

Nekada se konjunkcija iskaza

ita se  p ili

q ,

lana je jedino kada su

lani, a u protivnom je istinita.

Ekskluzivna disjunkcija iskaza p i q, p Y q, ita se ili p ili q , istinita je

p i q razliite istinitosne vrijednosti, a u protivnom
ekskluzivnu disjunkciju koristi se i oznaka p q .

jedino kada su iskazi

je neistinita. Za

Implikacija iskaza p i q, p q,
ili ako je

p ,

p,

onda je

q

ita se  p implicira

ili  p je dovoljno za

istinita je uvijek kada je

Ekvivalencija iskaza p i q, p q,
q  ili  p je
p i q imaju istu

samo ako
iskazi

ili  p povlai

istinit, a

q ,

piq

neistiniti.

neistinit iskaz.

ita se  p ekvivalentno

potrebno i dovoljno za

q

ili  q je potrebno za

istinit iskaz ili kada su i

Neistinita je, dakle, jedino kada je

q

q

q

ili  p ako i

istinita je jedino kada

istinitosnu vrijednost.

Zavisnost istinitosne vrijednosti sloenog iskaza od istinitosne vrijednosti

iskaza koji ga ine moemo zapisati u obliku tabele 1.1.
Sloeni iskazi dobijeni iz nekih polaznih iskaza primjenom logikih operacija negacije, konjunkcije, disjunkcije, implikacije i ekvivalencije nazivaju se
formulama.

1 Preciznu
2 esto

deniciju operacije dat emo neto kasnije, vidjeti deniciju 1.10.

se pie skraeno akko.
2

1.1. Elementi matematike logike

(p q) (p q)

(p Y q) (p q) (p q)

(p)

(q)

(p)

Tabela 1.1.
Primjeri formula su

Istinitosne vrijednosti sloenog iskaza

p q , (p q) (q r), q ((p r) (q r)).

Istinitosna vrijednost formule jasno zavisi od istinitosnih vrijednosti iskaza koji ju ine. Tu zavisnost je pogodno ispitivati pomou tablice istinitosti, kao u sljedeem primjeru.

Primjer 1.2.

Odrediti istinitosnu vrijednost formule

p (q r)

za sve

istinitosne vrijednosti iskaza koje je ine.

q r

p (q r)

Posebno vana situacija je kada je formula istinita za sve vrijednosti istinitosti iskaza koji ulaze u tu formulu. Takva formula se naziva tautologija.
Formula koja je neistinita za sve vrijednosti istinitosti iskaza koji ulaze u tu
formulu je kontradikcija. Pogledamo li tablicu istinitosti formule iz primjera

1.1. Elementi matematike logike

1.2 jednostavno zakljuujemo da posmatrana formula nije ni tautologija, a

ni kontradikcija.
Osnovni zakoni logike iskaza izvode se koristei neke vane tautologije. U
nastavku emo navesti neke od njih.

Zakon dvojne negacije:

p = p;

Zakon konzistentnosti (neprotivurjenosti):

Zakon iskljuenja treeg:

Zakon idempotentnosti za konjunkciju:

Zakon idempotentnosti za disjunkciju:

pp=p

Zakon komutativnosti za konjunkciju:

p q = q p;

Zakon komutativnosti za disjunkciju:

p q = q p;

Zakon asocijativnosti za konjunkciju:

p (q r) = (p q) r;

Zakon asocijativnosti za disjunkciju:

Zakon distributivnosti disjunkcije u odnosu na konjunkciju:

p p = 0;

p p = 1;
p p = p;

p (q r) = (p q) r;
p(qr) =

(p q) (p r);

Zakon distributivnosti konjunkcije u odnosu na disjunkciju:

p(qr) =

(p q) (p r);

De Morganov zakon za konjunkciju:

De Morganov zakon za disjunkciju:

Zakon kontrapozicije:

Zakon tranzitivnosti implikacije:

Zakon tranzitivnosti ekvivalencije:

(p q) = p q ;
(p q) = p q ;

p q = q p;
(p q) (q r) (p r);
(p q) (q r) (p r).

Posmatrajmo reenice x je paran broj. i x je djeljivo sa y. . Ove reenice oigledno nisu iskazi jer im je nemogue odrediti istinitosnu vrijednost.
Ovakve reenice dovode do pojma predikata.

1.1. Elementi matematike logike

Denicija 1.1.

Predikat je izjavna reenica koja sadri parametre i koja

postaje iskaz kada parametri poprime odreenu vrijednost. Broj parametara

predstavlja duinu predikata.
Dakle, x je paran broj. je predikat duine

sa y. predikat duine

duine

y. iskaz

2.

Predikate duine

1, dok je reenica x je djeljivo

P (x), a

obino oznaavamo sa

sa P (x, y). Za predikat P (x, y) opisan reenicom

P (4, 2) je istinit, dok je P (2, 5) neistinit iskaz.

x je djeljivo sa

Posebno vani iskazi dobiveni od predikata su oni nastali pomou kvantikatora, tj. zamjenica svaki i neki.

Univerzalni kavntikator,

u oznaci

nam govori da je predikat istinit

za sve vrijednosti neke od varijabli.

Egzistencijalni kvantikator,

u oznaci

govori da je predikat istinit za

neki izbor varijable. U sluaju kada je izbor jedinstven koristi se oznaka

!.
Kvantikatore je mogue i kombinirati kako bi se od datog predikata
formirao iskaz.

Primjer 1.3. Neka je predikat P (x) dat sa x2 = 9.

x2 = 9.

p:

Za svaki realan broj

q:

Postoji realan broj

r:

Postoji tano jedan realan broj

s:

Postoji tano jedan prirodan broj

vrijedi

Moemo formirati iskaze:

za koji vrijedi

x2 = 9.

za koji vrijedi

x2 = 9.

za koji vrijedi

x2 = 9.

Pomou kvantikatora zapisujemo ih na sljedei nain:

p: (x R)P (x),

odnosno

(x R)x2 = 9.

q : (x R)P (x),

odnosno

(x R)x2 = 9.

r: (!x R)P (x),

odnosno

(!x R)x2 = 9.

s: (!x N)P (x),

odnosno

(!x N)x2 = 9.

Za svaki od formiranih iskaza moemo odrediti njegovu istinitosnu vrijednost:

(p) = 0, (q) = 1, (r) = 0 i (s) = 1.

5

1.2. Elementi teorije skupova

Primjer 1.4.

Za predikat

P (x, y)

opisan reenicom x je djeljivo sa y. mo-

emo formirati iskaze:

p:

Za svaki prirodan broj

q:

Postoji prirodan broj

r:

Za svaki prirodan broj

sa

vrijedi

je djeljivo sa 2.

za koji vrijedi da je 6 djeljivo sa y.

i svaki prirodan broj

vrijedi

je djeljivo

y.

Pomou kvantikatora zapisujemo ih na sljedei nain:

p: (x N)P (x, 2).

q : (y N)P (6, y).
r: (x N)(y N)P (x, y).
Za svaki od formiranih iskaza moemo odrediti njegovu istinitosnu vrijednost:

(p) = 0, (q) = 1

(r) = 0.

1.2. Elementi teorije skupova

Osnovni pojam teorije skupova i jedan od osnovnih pojmova matematike
uopte je skup i on se ne denira. Skup je zadan svojim elementima, bilo da
su nabrojani pojedinano ili karakterizirani nekom zajednikom osobinom.
Za skup koriste se i nazivi familija, kolekcija, klasa, a za njegove elemente
lanovi, take.

Skupove obino obiljeavamo velikim slovima, dok njihove

elemente najee obiljeavamo malim slovima.

Vani primjeri skupova su

skupovi brojeva, za njih emo korisiti sljedee oznake

- skup prirodnih brojeva,

- skup cijelih brojeva,

- skup racionalnih brojeva,

- skup iracionalnih brojeva,

- skup realnih brojeva,

- skup kompleksnih brojeva.

1.2. Elementi teorije skupova

Pripadnost elementa

skupu

zapisujemo simboliki sa

tamo a je element skupa A . injenicu da element

zapisujemo sa

b
/B
.

avamo simbolom

a A

i i-

ne pripada skupu

i itamo b nije element skupa B . Prazan skup obiljeUkoliko je skup zadan nabrajanjem elemenata piemo

ih odvojene zarezom unutar vitiastih zagrada, dok u sluaju kada je skup

skup elemenata

ili

A = {x|p(x)}.

koji zadovoljavaju osobinu

p(x)

piemo

A = {x : p(x)}

Primjeri skupova su

{x, y, z},
{0, 1},
{a},
{x : x > 0},
{x : x = 3n n N},
{x : x =

p
q

p Z q Z}.
3

Za skupove mogue je denirati odreene relacije i operacije .

Uvest

emo relacije inkluzije i jednakosti i operacije unije, presjeka, razlike i komplementa.

Denicija 1.2.

Neka su

ujedno i element skupa

nadskup od
Relaciju

A.

B,

Piemo

skupovi takvi da je svaki element skupa

A podskup
B A.

tada kaemo da je

A B,

odnosno

od

B,

odnosno da je

nazivamo relacijom inkluzije.

Primjer 1.5. Vrijede inkluzije N Z Q R C.

Denicija 1.3. Neka su A i B skupovi koji se sastoje od istih elemenata, to
jeste ako vrijedi

AB

B A,

tada kaemo da su oni jednaki i piemo

A = B.
A i B nisu jednaki piemo A 6= B .
da je A B i A 6= B kaemo da je A

Ukoliko skupovi
Ukoliko vrijedi

pravi podskup od

B.
Relacije inkluzije i jednakosti za skupove zadovoljavaju sljedee osobine:

3 Preciznu

1.10.

deniciju relacije i operacije dat emo neto kasnije, vidjeti denicije 1.6 i

1.2. Elementi teorije skupova

A A, (A B) (B A) A = B , (A B) (B C) (A C),
A = A, (A = B) (B = A), (A = B) (B = C) (A = C).

Denicija 1.4.

Partitivni skup skupa

A
Oznaava se sa P(A) ili 2 .

je skup svih podskupova skupa

P(A) uvijek sadri i A. Na

P(A) = {, {x}, {y}, {x, y}}.

Jasno je da partitivni skup

A = {x, y}

partitivni skup je

A.

primjer za skup

Koristei operacije nad skupovima od datih skupova moemo formirati

nove skupove. Neka su dati skupovi

Unija skupova A i B ,

A i B.

A B , je skup iji elementi imaju svojstvo

od skupova A i B . Dakle, A B = {x : x

u oznaci

da pripadaju bar jednom

A x B}.

Presjek skupova A i B ,

u oznaci

stvo da pripadaju i skupu

A B,
i skupu

je skup iji elementi imaju svoj-

B.

Dakle,

A B = {x : x

A x B}.

Razlika skupova A i B ,
da pripadaju skupu

A\B , je skup iji elementi imaju svojstvo

pripadaju skupu B . Dakle, A \ B = {x :

u oznaci

A,

a ne

xAx
/ B}.

Simetrina razlika skupova A i B ,

i

B \ A,

dakle

Neka je dat i skup

u oznaci

A4B , je unija razlika A \ B

A4B = (A \ B) (B \ A).

takav da je

A X.

Komplement skupa A u odnosu na skup X ,

AC
X

je razlika X \
C
/ A}. esto se koristi skraena
Dakle, AX = {x : x X x
C
oznaka A ukoliko je jasno u odnosu na koji skup se uzima komplement.
u oznaci

A.

Takoe se koriste oznake

CX (A) i C(A).

Za skupove iji je presjek prazan skup kaemo da su disjunktni.

Moe sa pokazati da uvedene operacije zadovoljavaju sljedee osobine:

A A = A, A = A, A B = B A, (A B) C = A (B C),
A A = A, A = , A B = B A, (A B) C = A (B C),
(A B) C = (A C) (B C), (A B) C = (A C) (B C),
8

1.2. Elementi teorije skupova

(A B) = (A B) (A \ B) (B \ A),
A4B = (A B) \ (A B),
A AC = X , A AC = , X C = , C = X , (AC )C = A,
X \ (A B) = (X \ A) (X \ B), X \ (A B) = (X \ A) (X \ B).
Za uvoenje pojam Dekartovog proizvoda skupova potrebno je denirati
ureen par.

Denicija 1.5. Ureen par elemenata x i y, u oznaci (x, y), je skup {{x}, {x, y}}.
Termin ureen u prethodnoj deniciji istie da je poredak elemenata
u paru

(x, y)

bitan,

je prvi, a

drugi element.

jednostavno proizilazi jednakost ureenih parova

u) (y = v)).

Iz navedene denicije

(x, y) = (u, v) ((x =

Elemente ureenog para nazivamo i koordinatama.

Pojam ureenog para moe se jednostavno pooptiti na ureene trojke,

etvorke,. . . , openito

n-torke.

Dekartov proizvod skupova A i B ,

AB je skup svih ureenih

parova ije su prve koordinate elementi skupa A, a druge koordinate
elementi skupa B . Dakle, A B = {(x, y) : x A y B}.
u oznaci

Dekartov proizvod skupa A sa samim sobom se naziva i Dekartovim kvadra2

tom i obiljeava se sa A . Dekartov proizvod i Dekartov kvadrat jednostavno
se generaliziraju za sluaj tri i vie skupova. Dekartov proizvod skupa
samim sobom

puta naziva se i

Primjer 1.6. Rn

n-ti

je skup ureenih

stepen skupa

n-torki

sa

A.

realnih brojeva. Dakle,

Rn = {(x1 , . . . , xn ) : xi R, i = 1, . . . , n}.
Posebno znaajne situacije su za

n = 2 i n = 3.

Ranije smo spominjali relacije inkluzije i jednakosti za skupove.

Sada

smo u mogunosti denirati pojam relacije.

Denicija 1.6. Neka su A i B neprazni skupovi.

Dekartovog
proizvoda A B je binarna relacija izmeu elemenata skupa A i elemenata
skupa B . Ako su elementi a A i b B u relaciji piemo (a, b) ili
ab. Ako je A = B tada je A2 binarna relacija na skupu A.
9

Svaki podskup

1.2. Elementi teorije skupova

a A i b B nisu u relaciji piemo (a, b)

/ ili a/b.
1
Za relaciju A B inverznu relaciju
B A deniramo tako da
1
(x, y) akko (y, x) .
Neka je A neprazan skup i binarna relacija na A. Relacija moe da
Ukoliko elementi

je

ima sljedee osobine.

je reeksivna

je antireeksivna

je simetrina

je antisimetrina

je tranzitivna

ako je

(x A) xx.
(x A) (x, x)
/ .

ako je

(x, y A) (xy) (yx).

ako je

ako je

ako je

(x, y A) (xy) (yx) (x = y).

(x, y, z A) (xy) (yz) (xz).

Uvedene osobine nam omoguavaju deniranje vanih tipova relacija kao to

su relacije ekvivalencije i relacije poretka.

Denicija 1.7.
A

Relacija ekvivalencije na skupu

je binarnu relacija

na

koja je reeksivna, simetrina i tranzitivna.

a A i relaciju ekvivalencije klasu ekvivalencije

elementa a, u oznaci [a] , deniramo kao skup svih elemenata iz A koji su
u relaciji sa a, to jeste [a] = {x A : xa}. Pokazuje se da su klase
ekvivalencije meusobno disjunktne i da se skup A moe na jedinstven nain
prikazati kao unija tih klasa. Skup klasa ekvivalencije za datu relaciju se
naziva faktorski skup i obiljeava se sa A/. Relacija ekvivalencije se esto
obiljeava sa .
Za proizvoljne elemente

Primjeri relacije ekvivalencije su relacija paralelnosti za prave proizvoljne

ravni, uvedena relacija jednakosti za skupove i mnoge druge.

Denicija 1.8.

na

zadana relacija poretka kaemo da je skup

Relacija poretka na skupu

je binarnu relacija

koja

je reeksivna, antisimetrina i tranzitivna.

Ako je na skupu
skup.

Ako su svaka dva elementa skupa

usobno uporediva, kaemo da je skup

ureen

u relaciji poretka, to jeste me-

totalno ureen skup. Za relaciju

poretka koja je antireeksivna kaemo da je relacija strogog poretka.

Relacija poretka se esto obiljeava sa
poretka obiljeava sa

<

ili

.
10

ili

,

dok se relacija strogog

1.2. Elementi teorije skupova

na skupu realnih brojeva je relacija poretka, kao i relacija inkluzije na partitivnom skupu nekog skupa, dok su relacija < na skupu realnih
brojeva i relacija biti pravi podskup (esto se obiljeava sa $) na partiRelacija

tivnom skupu nekog skupa relacije strogog poretka. Skup realnih brojeva je
totalno ureen skup. Partitivni skup nekog skupa nije totalno ureen skup.
Ranije smo spominjali neke operacije sa iskazima, kao i operacije sa skupovima, no nismo precizno denirali pojam operacije u optem sluaju. To
emo uiniti u narednom odjeljku, no prije toga uvest emo pojam funkcije
ili preslikavanja.

Denicija 1.9.

Neka su

kavanje iz skupa

A i B neprazni skupovi, a f zakon po kojemu se

svakom elementu skupa A pridruuje jedan i samo jedan element skupa B .
Ureenu trojku (A, B, f ) nazivamo funkcija sa skupa A na skup B ili presli-

Skup

u skup

B.

Piemo

f :AB

ili

A B.

se naziva deniciono podruje ili domen funkcije

podruje vrijednosti ili kodomen funkcije

f.

f,

a skup

je

esto se preslikavanje poisto-

vjeuje sa zakonom pridruivanja ukoliko je jasno iz konteksta ta je domen,

a ta kodomen.

b skupa B pridruen elementu a A prema pravilu f obiljeaf (a), dakle b = f (a). Element a se naziva nezavisnom varijablom ili
argumentom funkcije f , dok je b zavisna varijabla funkcije f , odnosno slika
elementa a.
Neka su data dva preslikavanja f : A B i g : B C takva da se
Element

vamo sa

kodomen prvog preslikavanja podudara sa domenom drugog preslikavanja.

Preslikavanje

h:AC

h(a) = g(f (a)) za svako a A jednozkompozicijom preslikavanja f i g i oznaava sa

denirano sa

nano je odreeno i naziva se

g f.
Za preslikavanja mogue je postaviti i neke dodatne zahtjeve.
dato preslikavanje

Neka je

f : A B.

je sirjektivno

ili preslikavanje na ako je slika domena cijeli kodomen.

je injektivno

ili 1-1 preslikavanje ako razliiti elementi domena imaju

razliite slike.

je bijektivno

ili obostrano jednoznano preslikavanje ako je i sirjektivno

i injektivno.

11

1.3. Elementi teorije algebarskih struktura

Ako je

bijektivno preslikavanje skupa

na skup

B,

onda postoji funk-

A, koja svakom elementu b B pridruuje element a A, takav da je b = f (a). Ovako denirana funkcija je
1
1
inverzna funkcija funkcije f i oznaava se sa f
. Tada vrijedi f
(f (a)) = a.
cija koja preslikava skup

na skup

1.3. Elementi teorije algebarskih struktura

Sa pojmom operacije smo se ve susretali ranije. Na primjer, kada iskazu
pridruuje negirani iskaz vrimo operaciju negacije iskaza.

Ova operacija

jednom iskazu pridruuje novi iskaz, takve operacije nazivamo unarnim. U

sluaju konjuncije iskaza, paru iskaza pridruujemo novi iskaz, konjunkciju
poetnih iskaza, to je primjer binarne operacije.
narne, i openito

n-arne

Mogu se denirati i ter-

operacije.

Na skupu realnih brojeva pridruivanje broju

a broja a je primjer unarne

operacije, dok su operacije sabiranja ili mnoenja dva realna broja primjeri
binarnih operacija.
Operacije se mogu denirati na proizvoljnom skupu. Za skup

G na kojem

je denirana jedna ili vie operacija kaemo da je algebarska struktura. Za

razmatranje algebarskih struktura od posebnog su znaaja binarne operacije.
Preciznu deniciju dat emo u nastavku.

Denicija 1.10.

Binarna operacija

na skupu

koje preslikava elemente Dekartovog proizvoda skupa

je svako preslikavanje

u skup

A,

to jeste

: A A A.
Iz prethodne denicije je jasno da binarne operacije ureenom paru (a, b)
AA pridruuju element c skupa A. Element c nazivamo rezultatom binarne
operacije na paru (a, b) i piemo c = (a, b) ili c = a b.
Za binarnu relaciju deniranu na ovaj nain esto se kae da je unutranja
binarna operacija, jer je rezultat operacije u istom skupu kao i operandi.
Takoe kaemo da je skup

zatvoren u odnosu na operaciju

Treba napomenuti da postoje skupovi i operacije denirane na njima koje

ne posjeduju osobinu zatvorenosti.

Na primjer skup neparnih brojeva nije

zatvoren u odnosu na operaciju sabiranja jer zbir dva neparna broja nije
neparan broj. Primijetimo da je ovaj skup zatvoren u odnosu na operaciju
mnoenja.
Svojstvo zatvorenosti se naziva i svojstvom grupoidnosti, otuda proizilazi
i sljedea denicija.

12

1.3. Elementi teorije algebarskih struktura

Denicija 1.11.
na

Ureen par

(G, )

nepraznog skupa

i binarne operacije

nazivamo grupoid.

Primjer 1.7. (N, +), (N, ), (Z, +), (Z, ), (Q, +), (N, ), (R, +), (R, ),
(P(A), ), (P(A), )

su grupoidi.

Za operacije mogue je postaviti i neke dodatne zahtjeve.

neprazan skup i neka je data operacija

je asocijativna
u kojem

Neka je

: A A A.

(a, b, c A) (a b) c = a (b c). Za grupoid

operacija zadovoljava svojstvo asocijativnosti kaemo da je
ako

asocijativan.

je komutativna

ako

(a, b A) ab = ba.

Za grupoid u kojem operacija

zadovoljava svojstvo komutativnosti kaemo da je komutativan.

je neutralni element za

ako

(a A) a e = e a = a.

Ukoliko postoji neutralni element u odnosu na operaciju

moemo uvesti i

pojam invertibilnosti.

je invertibilan u odnosu na
b

(b A) a b = b a = e. Element

elementa a i obiljeavamo ga sa a .

ako

nazivamo inverznim elementom

Na primjer sabiranje i mnoenje na skupu prirodnih brojeva posjeduju

osobine asocijativnosti i komutativnosti.

Mnoenje ima neutralan element

(1), dok u skupu prirodnih brojeva ne postoji neutralni element za sabiranje

(0 ne pripada skupu prirodnih brojeva).

U skupu prirodnih brojeva, na

primjer, broj 2 nije invertibilan u odnosu na mnoenje, ne postoji njegov

inverzni element.
Uvedene osobine omoguavaju deniranje sloenijih algebarskih struktura
u odnosu na grupoid.

Denicija 1.12.

Asocijativan grupoid

Denicija 1.13.

Grupoid

(G, )

(G, )

je polugrupa.

koji je asocijativan, u kojem postoji barem

jedan neutralni element i u kojem je svaki element invertibilan je grupa.

Denicija 1.14.

Grupa

(G, )

u kojoj operacija

zadovoljava svojstvo ko-

mutativnosti je Abelova grupa.

Denicija 1.15.

Neka je

tada kaemo da je

(H, )

(G, )

grupa i

podgrupa grupe
13

H G
(G, ).

takav da je

(H, )

grupa,

1.3. Elementi teorije algebarskih struktura

Primjer 1.8.
utralni
(i)

(Z, +), (Q, +) i (R, +) su primjeri Abelovih

element je 0, a inverzni element elementa a je a.
(i)

(Q \ {0}, ) i (R \ {0}, )
je 1, a inverzni element

grupa. Ne-

su primjeri Abelovih grupa. Neutralni element

1
elementa a je a .

Primjer 1.9. Ureen par (Rn , +), pri emu je operacija sabiranja denirana
po komponentama, to jeste sa

(x1 , . . . , xn ) + (y1 , . . . , yn ) = (x1 + y1 , . . . , xn + yn ),

je Abelova grupa. Ova injenica proizilazi iz injenice da je

(R, +)

Abelova

grupa i naina na koji je denirana operacija sabiranja. Neutralni element

je

(0, . . . , 0),

a inverzni element elementa

Za grupu na kojoj je operacija

(x1 , . . . , xn )

je

obiljeena znakom

(x1 , . . . , xn ).

kaemo da je adi-

tivna, tada se neutralni element naziva nulom i obiljeava sa 0, a inverzni

element elementa
operacija

se naziva suprotnim i oznaava se sa

obiljeena sa

a.

Ukoliko je

kaemo da je grupa multiplikativna, neutralni ele-

ment se naziva jedinica i obiljeava se sa 1, a inverzni element elementa

1
oznaava sa a .

se

U narednom teoremu, kojeg navodimo bez dokaza, dat emo osnovne

osobine grupe.

Teorem 1.1.

Neka je

(G, )

grupa. Tada vrijedi:

(i) Neutralni element je jedinstven.

(ii) Za svaki element

gG

(iii) Za neutralni element

(iv) Za svaki element

eG

gG

(v) Za svaka dva elementa

inverzni element
vrijedi

vrijedi

je jedinstven.

e = e.

(g ) = g .

g1 , g2 G

vrijedi

(g1 g2 ) = g2 g1 .

Bogatije strukture od grupe mogue je dobiti ako na nekom skupu deniramo dvije binarne operacije koje su meusobno usklaene. Na primjer
na skupovima brojeva moemo vriti sabiranje i mnoenje. Obino se ve u
denicijama pomenutih struktura operacije obiljeavaju sa
i mi uiniti.

14

+ i .

Tako emo

1.3. Elementi teorije algebarskih struktura

Denicija 1.16.
operacije

Neka je

neprazan skup na kojem su denirane dvije

Ureena trojka

(P, +, )

je prsten ukoliko su zadovoljeni

sljedei uslovi:
(i)
(ii)

(P, +)
(P, )

je Abelova grupa,

je polugrupa,

(iii) zadovoljene su osobine distributivnosti date sa

(a, b, c P )a (b + c) = a b + a c,
(a, b, c P )(a + b) c = a c + b c.

Primjer 1.10. (Z, +, ), (Q, +, ) i (R, +, ) su prsteni.

Za neutralni element 0 Abelove grupe

(P, +, ).

(P, +)

kaemo da je nula prstena

(P, ) ima neutralni element kaemo da je to

(P, +, ) i obiljeavamo je sa 1. Tada za prsten kaemo da je
prsten s jedinicom. Za prsten (P, +, ) kaemo da je komutativan ukoliko je
operacija komutativna.
Ukoliko polugrupa

jedinica prstena

Narednim teoremom navodimo osnovne osobine prstena.

Teorem 1.2.
(i)
(ii)
(iii)

Neka je

(P, +, )

prsten. Tada za svako

a, b, c P

vrijedi:

a 0 = 0 a = 0.
a b = (a b) = a (b).
(a) (b) = a b.

Denicija 1.17.

Prsten

Denicija 1.18.

Komutativno tijelo je polje.

(P, +, )

u kojem je

(P \ {0}, )

Primjer 1.11. (Q, +, ), (R, +, ) i (C, +, ) su polja.

15

grupa je tijelo.

1.4. Elementi teorije vektorskih prostora

1.4. Elementi teorije vektorskih prostora

U prethodnom odjeljku upoznali smo se sa pojmom binarne operacije,
kojom smo paru elemenata nekog skupa pridruivali novi element tog skupa.
Meutim, neto drugaija situacija od opisane je, na primjer, operacija mnoenja vektora skalarom. U ovom sluaju operacija se vri meu elementima
dva razliita skupa.

Ova i sline situacije opisuju se pojmom vektorskih

prostora.

Denicija 1.19.

(V, +) komutativna grupa, a (F, +, ) polje.

je denirano preslikavanje F V V sa (, a) 7 a, tako da za
a, b V i svako , F vrijedi
Neka je

(i)

(a + b) = a + b,

(ii)

( + )a = a + a,

(iii)

(a) = ()a,

(iv)

1a = a.
V

Tada kaemo da je

vektorski prostor nad poljem

Neka
svako

i oznaavamo ga sa

V (F ).
Elemente skupa

V nazivamo vektorima, a elemente skupa F skalarima. U

F skup realnih brojeva govorimo o realnom, a u sluaju

sluaju kada je polje

F =C

o kompleksnom vektorskom prostoru.

Za operaciju uvedenu prethodnom denicijom kae se da je eksterna binarna operacija.

Primjer 1.12.

Skup

Rn

u kome je sabiranje denirano kao u primjeru 1.9 i

n
n
eksterna binarna operacija R R R sa,

a(x1 , . . . , xn ) = (ax1 , . . . , axn )

je vektorski prostor nad poljem realnih brojeva.
Za dati vektorski prostor mogue je denirati i njegov podprostor.

Denicija 1.20.

Neka je V vektorski prostor nad poljem F i W neprazan

V . W je podprostor vektorskog prostora V ako je W vektorski
poljem F u odnosu na operacije koje su denirane u V .

podskup skupa
prostor nad

16

1.4. Elementi teorije vektorskih prostora

Jednostavan kriterij za ispitivanje da li je neki skup podprostor vektorskog

prostora dat je uslovom sadranim u sljedeem teoremu.

Teorem 1.3. Neka je W

F, W

neprazan podskup vektorskog prostora

je podprostor vektorskog prostora

nad poljem

akko vrijedi

(a W )( F ) a W,

(1.1)

(a, b W ) a + b W.

(1.2)

Uslov (1.1) se naziva uslovom homogenosti, dok je (1.2) uslov aditivnosti.

Jednostavno se pokazuje da ovi uslovi mogu biti zamijenjeni jednim uslovom
datim sa

(a, b W )(, F ) a + b W.

(1.3)

Ovaj uslov se naziva uslovom linearnosti.

Usko povezan pojam sa pojmom vektorskih prostora je pojam linearne
kombinacije, linearno zavisnih i nezavisnih vektora.

Denicija 1.21.
(i = 1, . . . , n)

Neka je

vektorski prostor nad poljem

vektori prostora

i , (i = 1, . . . , n)

i neka su

skalari polja

F,

vi ,

tada

vektor

v = 1 v1 + 2 v2 + . . . + n vn
nazivamo linearnom kombinacijom vektora

vi , (i = 1, . . . , n) sa skalarima i ,

(i = 1, . . . , n).
U sluaju kada je

i = 0, (i = 1, . . . , n) kaemo da je linearna kombinacija

trivijalna.

Denicija 1.22.

Neka je V vektorski prostor nad poljem F . Za vektore

vi V , (i = 1, . . . , n) kaemo da su linearno zavisni ako postoje skalari
i F , (i = 1, . . . , n) od kojih je bar jedan razliit od 0 takvi da je

1 v1 + 2 v2 + . . . + n vn = 0.
Za vektore

vi V , (i = 1, . . . , n)

koji nisu linearno zavisni kaemo da su

linearno nezavisni.
Sljedei teorem daje neke vane osobine linearno zavisnih i linearno nezavisnih vektora.

17

1.4. Elementi teorije vektorskih prostora

Teorem 1.4.

(i) Niz vektora koji sadri nula vektor je zavisan.

(ii) Niz vektora koji sadri linearno zavisan podniz vektora je linearno zavisan.
(iii) Svaki podniz linearno nezavisnog niza je linearno nezavisan.
(iv) Ukoliko su dva vektora niza jednaka niz je linearno zavisan.
(v) Niz vektora je zavisan akko se bar jedan od njih moe napisati kao
linearna kombinacija preostalih.
Za proizvoljno odabran skup vektora nekog prostora znaajno je posmatrati skup svih linearnih kombinacija vektora iz tog skupa. Pokazuje se da je
to najmanji vektorski prostor koji sadri odabrane vektore.

Denicija 1.23.
torskog prostora

Neka je

neprazan skup vektora

nad poljem skalara

F.

vi (i = 1, . . . , n)

vek-

Skup svih linearnih kombinacija

posmatranih vektora

L(S) = L({v1 , . . . , vn }) = {1 v1 + . . . + n vn : i F, i = 1, . . . , n}
nazivamo lineal vektora
Kaemo da je lineal

vi (i = 1, . . . , n).
L(S) generisan skupom S

i da je

generator lineala

L(S).

Teorem 1.5. Lineal L({v1 , . . . , vn }) vektora vi (i = 1, . . . , n) vektorskog prostora

nad poljem skalara

Teorem 1.6.

Lineal

vektorski prostor koji

je podprostor prostora

V.

L({v1 , . . . , vn }) vektora vi (i = 1, . . . , n)
sadri vektore vi (i = 1, . . . , n).

je najmanji

Imajui u vidu upravo navedeno prirodno je postaviti pitanje u kojem

sluaju skup

generie poetni prostor

sluaju kada je skup

Denicija 1.24.
tako da je

V.

Posebno znaajna situacija je u

konaan, o tome govorimo u nastavku.

Ako u vektorskom prostoru

L(S) = V

kaemo da je

nad poljem

generisan skupom

S.

postoji skup

Ako je

konaan

kaemo da je vektorski prostor konano generisan.

Postavljanjem uslova linearne nezavisnosti za elemente generatora vektorskog prostora uvodi se pojam baze vektorskog prostora.

18

1.4. Elementi teorije vektorskih prostora

Denicija 1.25.
je baza vektorskog

je linearno

V vektorski prostor nad poljem F . Skup vektora B

prostora V ako je V generisan skupom B , to jeste L(B) =
nezavisan skup vektora u V .

Neka je

Znaaj baze ogleda se u njenim osobinama koje emo navesti u narednim

teoremima.

Teorem 1.7.

Skup

vektora vektorskog prostora

nad poljem

je baza

nad poljem

je baza

akko je taj skup maksimalan linearno nezavisan skup.

Teorem 1.8.

Skup

vektora vektorskog prostora

akko je taj skup minimalan skup koji generie vektorski prostor

Teorem 1.9.
poljem

Skup

linearno nezavisnih vektora vektorskog prostora

je baza akko se svaki vektor prostora

kombinacija elemenata skupa

Teorem 1.10.

V.

Ako je

nad

moe napisati kao linearna

B.

konano generisan vektorski prostor nad poljem

F,

tada sve baze imaju isti broj elemenata.

Posljednji teorem je motivacija za uvoenje pojma dimenzije.

Denicija 1.26.

Neka vektorski prostor

n naziva
n = dim(V ).

elemenata, tada se prirodan broj

vektorskog prostora. Piemo

Teorem 1.11.
svaki skup od

Primjer 1.13.

Neka je

nad poljem

ima bazu sa

dimenzija konano generisanog

vektorski prostor nad poljem

dimenzije

n.

Tada

linearno nezavisnih vektora ini bazu.

Posmatrajmo vektore

e1 = (1, 0, 0, . . . , 0), e2 = (0, 1, 0, . . . , 0), e3 = (0, 0, 1, . . . , 0), . . . , en = (0, 0, 0, . . . , 1)

prostora

Rn .

Skup

{e1 , e2 , e3 , . . . , en }

Rn . Ova
(x1 , x2 , x3 , . . . , xn )

je baza vektorskog prostora

baza se esto naziva i kanonskom. Proizvoljan element

n
prostora R moe se napisati preko elemenata baze na sljedei nain

(x1 , x2 , x3 , . . . , xn ) = x1 e1 + x2 e2 + x3 e3 + . . . + xn en .
Dimenzija prostora

Rn

je

n.

19