Professional Documents
Culture Documents
DIETRICH ECKART
Dietrich Eckart
Boljevizam od Mojsija do Lenjina
Razgovor izmeu Adolfa Hitlera i mene
Dietrich Eckart je roen 23. oujka 1868. u bavarskom gradu Neumarktu koji se
nalazi oko dvadeset milja jugoistono od Nrnberga. Umro je 26. prosinca 1923. u
Berchtesgadenu. Bio je pjesnik, dramski pisac, novinar, mislilac i filozof, kao i odluan borac
za stvar nacional-socijalizma. Meu njegovim poznatim djelima su drama Lorenzaccio te
prijevod i adaptacija za njemaku scenu Ibsenovog Peer Gynta. Krae vrijeme bio je urednik
Vlkischer Beobachter a napisao je i pjesmu NSDAP-a sa uvenim rjeima "Deutschland
erwache," (Probudi se Njemaka), koje su kasnije postale napjev NSDAP-a.
itatelja koji je zainteresiran za vie detalja iz ivota Dietricha Eckarta, kao i prilino dobar
izbor iz njegove poezije, upuujemo na knjigu Alfreda Rosnberga: Ditrich Eckart, Ein
Vermchtnis (Mnchen 1928.). Broura Der Bolschewismus, Amerikancima je danas
zanimljiva iz tri razloga. Prvo, to je posljednji rad, na ovome svijetu, ovjeka koji je, kao
intimni prijatelj Adolfa Hitlera tijekom onih kritinih radnih godina u Mnchenu, pomagao u
pripremanju duhovnih temelja nacional-socijalizma. Eckart je bio teko bolestan dok je pisao
ovaj tekst. Poslije Mnchenskog pua od 9. studenog 1923. bio je uhien i nakratko zatvoren.
Umro je ubrzo po putanju iz zatvora.
Drugo, pouna je zato to predstavlja jednu odreenu kategoriju promidbe. Eckart je bio i
praktini propagator iako je bio idealista i pjesnik, a Der Bolschewismus je izvanredan primjer
njegovog stila. Namijenjena itateljima iji nivo obrazovanja odgovara srednjoj koli, ona
vjeto uspijeva izbjei dosadu i zadrati panju relativno ne sofisticiranog itatelja dok iznosi
prilino sveobuhvatno i estoko povijesno istraivanje idovskog pitanja. To postie donosei
obilje dokumentiranih dokaza i obogaujui povijesno vane trenutke duhovitim ili zabavnim
detaljima.
Tree, ona je ak i danas sama po sebi izuzetno zanimljiva. Iako nam je, na alost , proteklih
etrdeset godina donijelo znatno vie iskustva o idovsko-boljevikim aktivnostima, Eckart
je obavio sasvim dobar posao uz materijal koji mu je bio dostupan 1923. Posebno je znaajna
njegova upotreba Starog zavjeta kao povijesti idova, kojom baca svijetlo na kasnije idovske
aktivnosti.
Eckartove biljeke za Der Bolschewismus bile su u prilino gruboj i nedovrenoj formi kada
je umro, to moe biti evidentno na nekoliko mjesta u tekstu koji slijedi. Izdava je neznatno
saeo materijal tijekom prijevoda, izostavljajui nekoliko nedovrenih dijelova kao i par
neprevodivih igara rijeima. Isto tako izostavljena su i mjesta koja nemaju veeg znaaja za
dananjeg itatelja. Izdava je bio slobodan dodati nekoliko fusnota na pojedinim mjestima,
radi boljeg razumijevanja teksta: Sve one su posebno naznaene.
Da naravno, nasmijao se gorko, sada e ljudi traiti dr. Cunoa, dr. Schweyera i dr. Heima,
(5) i sve druge opsjenare i gatare koje imaju. Kada budu upitana zato je Njemaka postala
svinjac, ova gospoda e prijekorno odgovoriti: Trebate kriviti sami sebe. Nemate vie dobar
odgoj, nemate vjeru, ve samo sebinost i tatinu. Sada ete pokuati baciti krivicu na idove.
Uvijek je tako bilo kada vam je bio potreban rtveni jarac. Tada bi svi skoili na idove i
nemilosrdno ih proganjali sve zato to su imali novac i to su bili bespomoni. Je li neko udo
to se sada nekoliko pojedinaca idova ponaaju na nain koji je vrijedan osude. Konano,
ovjek moe crnu ovcu pronai u svakoj grupi. Kao da ne postoji veliki broj pristojnih
idova! Pogledajte njihovu pobonost, njihov smisao za odgovornost prema porodici, trijezan
nain ivota, spremnost da se rtvuju i iznad svega njihovu sposobnost da se dre zajedno! A
vi? Jedan prema drugome ste kao psi i make: isto ludilo!
I tako e gatare i opsjenari prtljati u nedogled, sve dok se jedne noi na idovskim kuama
na pojavi znak ispisan krvlju, a razgnjevljene mase, predvoene idovima, se ponu okupljati
kako bi pobile svu prvoroenad, kao nekad u Egiptu (6)
Sjea se kako je to izgledalo ovdje, u Mnchenu, tijekom komunistikog preuzimanja
vlasti?, umijeao sam se. Kue idova, izvjesno je, nisu bile obiljeene krvlju, ali mora bit
da je postojao tajni dogovor. Meu onima koji su doivjeli tu nesreu da im se kue
pretresaju, nije bilo idova. to vie, jedan od glupih crvenih jurinika, koji me je upao za
kosu, objasnio mi je, poslije mog sarkastinog pitanja, da je bilo zabranjeno pretraivati
idovske kue. A u Parizu,1871., idovska se obrana takoer odvijala po planu. Tamo su
komunisti unitili to su mogli, ali su mnoge zgrade i kue Rothschilda ostale potpuno
nedirnute (7). Sve ovo omoguava nam da shvatimo mjesto u Izlasku, gdje se kae da je
Egipat sa idovima napustilo takoer i mnogo drugih ljudi - svjetine.
U Egiptu je zloinaki plan samo napola uspio, zavrio je on. Egipani su u posljednjem
trenutku zagospodarili situacijom i poslali vragu mnogo svjetine, zajedno sa idovima. To
je zasigurno bila zastraujua bitka. Klanje prvoroenih to nam sasvim otkriva. Ba kao i kod
nas, idovi su pridobili za sebe mnogobrojnu niu klasu stanovnitva Sloboda, jednakost,
bratstvo! - Pa su tako jedne noi poslali zapovijed, Dolje buroazija! Pobijte te pse! Stvari
se meutim nisu odvijale kao to su oekivali. Onaj dio egipatske nacije koji je ostao
patriotski, preokrenuo je situaciju i izbacio Mojsija, Cohna i Levija iz zemlje, zajedno sa
domaima koje su ovi nahukali. Tijekom tog egzodusa, sa sobom su ponijeli pokradene robe
koliko god su mogli ponijet, priopava nam Biblija sa zadovoljstvom. Ona nam takoer kae,
rijeima koje ne ostavljaj nedoumicu, da su Egipani bili sretni to su ih se rijeili (8).
Najbolja od svega je, meutim, nagrada koju su idovi dali svojim glupim ortacima.
Iznenada, poeli su ih nazivati oloem (9), dok su ih ranije zvali drugovima i pretvarali se
da ih vole. Zamisli kakva lica mora da su napravili ti zavedeni, kada su ovo uli u pustinji.
Ubojstvo sedamdeset i pet tisua Perzijanaca, u Knjizi o Esteri nesumnjivo ima istu
boljeviku pozadinu, odgovorio sam idovi nisu sve to sami obavili.
Nita vie potvrdio je on nego grozni pokolj nad polovinom Rimskog Carstva, koji se
odigrao tijekom vladavine cara Trajana. Stotine tisua neidova visokog roda u Babilonu,
Cirenici, Egiptu i na Cipru bilo je poklano kao stoka, a mnogi od njih poslije najstranijeg
muenja! (10) idovi se i danas tome raduju. Da su samo pojedini centri pobune meusobno
suraivali, trijumfalno kae idov Graetz, moda su jo onda mogli zadati smrtonosni
udarac Rimskom Kolosu. (11)
idovi nau proslavu pobjede kod Sedana (12) nazivaju barbarskom, primijetio sam. Ali
smatraju da je sasvim u redu injenica da iz godine u godinu oni, jo uvijek poslije toliko
vremena, u sinagogama, prilikom praznika Purim slave svoje herojsko djelo koje se tie
sedamdeset i pet tisua Perzijanaca.
Ni jedan od ovih dokaza izgleda da ne ostavlja utisak na nas rekao je suho. Moglo bi se
pomisliti da smo gluhi i slijepi. Prije prvog sukoba sa Egipanima, glavni lopov, mali Josip,
dobro se pripremio: sedam mravih krava, pune itnice, ljudi poludjeli od gladi, faraon na
vlasti - savreni vojnik idova, a on Josip, koji je kontrolirao cjelokupnu opskrbu
itom,vladar nad svom zemljom Egipatskom (13). Svi alospjevi Egipana bili su uzaludni;
idovi su eljeznom akom drali zatvorena skladita. Da bi dobili koricu kruha, Egipani su
morali dati, prvo sav svoj novac, zatim svu stoku, pa zemlju i na kraju i svoju slobodu. I
iznenada glavni grad preplavio se idovima; bijae tamo i stari Jakov i njegovi sinovi i
sinovi njegovih sinova, i njegove keri i keri njegovih sinova i sva porodica njegova- itav
mete.(14) A Josip se od radosti isplakao sa njima. Kasnije, svojoj brai je rekao:jesti ete
najbolje obilje ove zemljei to ima najbolje u ovoj zemlji Egipatskoj , vae je. (15)
Meutim, neto malo poslije smrti ovog slavnog graanina Egipta idovske vjere koji je
imao sto deset godina, preminuo je i stari faraon. Naslijedio ga je drugi faraon koji ne znae
za Josipa i koji se uplai vidjevi mnotvo idova koji su do tada postali veoma moni.
Bojao se kad nastane rat da ne pristanu s neprijateljima naim i ne udare na nas.(16) Bio je,
dakle mudriji od Wilhelma II (17) koji se uzdao u njihovu podrku. idovi moraju raditi,
odluio je faraon. I to mora biti ozbiljan rad! Nemilosrdno , jadikovao je idovski kroniar.
Nije ni udo to su ivjeli za osvetu. Konano, zato ovjek ima svjetinu, ako ne da mu
radi?
Do tada, Egipani su zaboravili dragog Josipa, koji je odavno bio mrtav, ali nije nedostajalo
drugih, koje je trebalo kriviti za stanje stvari, a to su, imenom, bili zemljoposjednici,
industrijalci, buroazija. Po idovima, nitko drugi nije bio odgovoran.Proleteri svih zemalja,
ujedinite se! A mase su vjerovale u to i davale svoje meso u krv i korist Izabranog naroda
koji je po odgovornosti za sve njihove nevolje, bio na prvom mjestu. Ali nama u kolama
dirljivo i razgovijetno itaju divnu priu o Josipu i njegovoj brai. Nema sumnje da su mnogi
uitelji poteno jecali...Dovoljno da dovede ovjeka do oajanja. Zastao je, mrano gledajui
Knjigu mrnje.
II
I tako to ide u cijelom Starom zavjetu poeo je ponovo. Naravno, ne govorim ti nita novo,
ali mi moramo to sebi to ee ponavljati, da bi smo bili u stanju negirati stalna licemjerna
brbljanja. Zaista, Knjiga o Joui je dovoljna; takve stvari kao to su neprestani genocidi,
zvjerska okrutnost, besramna grabeljivost i hladnokrvna lukavost-pravo su otjelotvorenje
pakla! A sve to u ime Jahve, i to vie, tono po njegovoj elji! Kada je grad Jerihon pao kao
rtva pred idovima, zahvaljujui izdaji bludnice Rahabe, ni ovjek ni zvijer ni staro ni mlado
nije se moglo nai meu ivima. Poteena je samo bludnica. Ona i cjela njena porodica bili
su nagraeni privilegijom da ive u Izraelu! (18) A kako su samo blagorodni bili narodi koji
su, jedan za drugim, potpuno istrijebljeni. Djeli, koji je podrobno istraivao taj period pie,
na primjer, o Kanaancima: na svim brdima, pod svakim sjenovitim drvetom izraavali su
ljubav i potovanje bogu Sunca i boginji zdravlja Ascheri. On usporedi ovaj divni poetiki
obiaj sa pobonou njihovih seljaka katolika koji slue Gospodinu u zabaenim planinskim
kapelama. (19)
Sam Joua, istakao sam, bio je odgovoran za istrjebljenje trideset jednog kralja i cjelih
njihovih naroda. Meu tim narodima istrijebljenim u grabeljivim napadima, nekolicina njih
dobrovoljno se predala, vjerujui mu. I svaki put ule su se zlokobne rijei neka nitko ne
preivi .Sklon sam vjerovati da su tada pripadnici Pbelvolka (Svjetine), ili njihovi potomci
jo uvijek bili poslune udarne trupe idova, ne zato to je posao bio toliko krvoloan, ve
stoga to su sinovi Izraela uvijek preputali zaluenim neidovima obavljanje prljavih
poslova. Pogotovo tamo gdje je bilo i opasnosti. Pored toga oni sami ne bi bili dovoljno
snani da savladaju narode kojima su bili suprotstavljeni bez ratnikog entuzijazma svojih do
neljudstva dovedenih drugova.
Posebno je zanimljivo oigledno zadovoljstvo sa kojim su idovi nabrajali svakog ubijenog
kralja. ovjek se mora sjetiti proroka Izaije. Na jednom mjestu, on bjesni kao da je
opsjednut:Gospodin se razgnjevio na sve neidove 1 ;zatrt e ih, predat e ih na pokolj; i
zemlja e njihova postati smola razgorjela, opit e se od krvi i ostat e pusta; plemie njezine
zvat e da caruju, ali nee biti ni jednoga i svi e knezovi njezini otii u nita. (20) Izmeu
Izaije i Joue prole su stotine godina, no za sve to vrijeme paklena mrnja idova prema
neidovskim vladarima nije se nimalo promijenila.
"I nita se tijekom vjenosti nee promijeniti", nastavio je,"to se tie odnosa idova prema
naim kraljevima i voama. Unititi ih, njihov je stalni cilj, i kada to ne postignu silom,
koristit e lukavstvo. Kad god imamo jako vodstvo, idovi se moraju suzdravati. A nae
vodstvo moe biti zaista snano samo onda kada je potpuno zasnovano na naem narodu,
samo ukoliko se brine za dobrobit posljednjeg u njemu podjednako kao i za dobrobit
najbogatijeg; jedino ako, u vrstom uvjerenju o vlastitoj vrijednosti, od samog poetka
zabrani svaki strani utjecaj; i samo ako nije puko nacionalno ve i socijalno do same sri. Bez
obzira to drugi kau, ja tvrdim sljedee: doi e vrijeme kada e sve elitne nacije u svijetu
imati takvo vodstvo; i svi e biti zadivljeni to to vide. Umjesto da napadaju jedan drugoga,
kao to je do tada bio sluaj, odnosit e se meusobno sa potovanjem i brinuti jedan za
drugoga. Jer tada vie nee biti poticanja na pohlepu za zemljom, na udnju za moi, na
sumnju. To su osjeanja koja u istoj formi postoje samo u nekolicini izoliranih, a ne u cjeloj
naciji. Svakako, doi e kraj lanom, nekritikom hvaljenju bratstva meu ljudima, koje e
postati mogue (ako je uope i mogue) samo pod pretpostavkom da se iz njega prvo iskljui
taj vjeni tvorac nesree - idov. Bude li tako uinjeno, nee biti potrebe za isticanjem ideje
univerzalnog bratstva; razliiti narodi otkriti e sami da im sloga odgovara".
III
"Reci mi", prekinuo sam ga, "smatra li idova nacionalnim ili internacionalnim?".
"Ni jedno ni drugo", bio je odgovor. Onaj tko se zaista osjea internacionalnim ima isto toliko
potovanja za ostatak svijeta, koliko i za svoju naciju. Da su nai mnogobrojni tobonji
internacionalisti zaista takvi - u redu. Ali, bojim se da su oni, potajno, vie zabrinuti zbog
ponaanja ostatka svijeta prema njima, nego zbog vlastitog ponaanja prema svijetu.
Internacionalizam zahtjeva u osnovi dobre namjere. Ali one idovu temeljito i potpuno
nedostaju. Njemu ne pada na pamet da se svrsta sa ostatkom ovjeanstva. Njegov cilj je
dominacija drugima da bi ih iskoristio kad god mu je to po volji. Da ga je prijateljstvo zaista
1
U engleskom tekstu stoji GENTILES to u prijevodu znai osoba koja ne pripada idovskoj rasi
ne i drugim pitanjima ove rasne zajednice. Izuzetak? Ne, on je samo vjerovao da njegov narod
vrsto dri svu kontrolu u svojim rukama, pa je smatrao da se vie ne treba pretvarati. I u
samom Centralnom udruenju maske su ve pale. Doktor Brnn je iskreno priznao da idovi
ne mogu imati njemakog nacionalnog duha.(31) Mi uvijek, pogreno, njihovo
neprincipijelno nastojanje da se prilagode svemu i svaemu, smatramo impulsima srca. Kad
god vide da mogu izvui neku korist, usvajajui neki stav, oni ne oklijevaju i svakako ne
dozvoljavaju da im neka etika pitanja stanu na put. Koliko se samo galicijskih idova
proglasilo za Nijemce, potom Engleze i na kraju za Amerikance! I svaki put za treptaj oka.
Zapanjujuom brzinom oni po volji mijenjaju svoju nacionalnost. Gdje god stupi njihova
noga, ori se "Straa na Rajni", "Marsellaisa" ili "Yankee Doodle". Dr Heim ne dovodi u
pitanje injenicu da su nai Warburzi, nai Bleichroderi ili nai Mendelssohni u stanju
premjestiti svoj patriotizam, ba kao i svoje rezidencije u London danas ili u New York sutra.
"Na pijesku Brandenburga azijatska horda!" Tako se jedno o berlinskim idovima izrazio
Walther Rathenau.(32) Zaboravio je dodati da je ista horda i na Isaru, Elbi, Majni, Temzi,
Seini, Hudsonu, Nevi i Volgi. I uvijek sa istom lukavou prema susjedima. Nai opsjenari i
gatare, meutim, prave razliku izmeu potovanih i ne ba toliko potovanih, izmeu
starosjedioca i novo-doseljenih, izmeu zapadnih i istonih idova, a kada zlo postane jo
gore, onda sleu ramenima i mrmljaju: "Svaka zemlja ima idove kakve zasluuje." Njima
nita ne znai to je upravo idov bio taj koji je skovao ovu dobro zvueu frazu. Niti im ita
znai to to je u sluaju Njemake, kvaliteta idova koje smo "zasluili" pravi amar u lice.
"Cjeli Izrael stoji otvoreno u britanskoj vojarni!" Objavio je ameriki sindikalni voa Samuel
Gompers 1916. U to su ukljueni i njemaki idovi, to je Amerikanac Ford vrlo dobro znao.
On je pisao o nevjernosti takozvanih "njemakih" idova prema zemlji u kojoj su ivjeli, i o
injenici da su se ujedinili sa ostalim idovima iz svijeta kako bi unitili Njemaku. "Zato?"
ruga se idov. "Zato to je Nijemac vulgarni lopov, zaostala srednjovjekovna kreatura koja
nema ni najmanju ideju o naoj vrijednosti. I takvo smee da pomaemo? Ne, on ima idove
kakve je zasluio!" Ovakva arogancija zaista je neviena.
"Podsjetio sam ga na Rusiju. "Prije revolucije idovi su optuivali da je pravo leglo zla, iako
su oigledno bili tetoina u tom leglu; a sada, isti ti idovi su za kormilom, i hokus-pokus,
ista ona Rusija je velika drava.
"Godine 1870.", odvratio je, "mi, Nijemci, imali smo ast biti veliki narod. idovi su smatrali
da je dolo vrijeme da se francuski car, koji je postao nepouzdan, zamjeni prilagodljivim
predsjednikom. To je ujedno bila izvanredna prilika da se uspostavi komuna, (33) uz pomo
"herojskog Njemakog naroda". Nije udo to je odmah iza naih prineva i generala u Pariz
gestikulirajui ujahao opor idovskih financijera. Naravno, mi smo brzo potonuli na zaelje.
Tisak, taj, po Bismarku Antikristov alat, napravio nas je "Hunima" i "Boschama". 2 Ali,
strpljenja! to se bre pribliavamo boljevizmu, to ponovo postajemo sve slavniji. A jednog
lijepog dana Englezi i Francuzi biti e ti koji su nitkovi. ovjeku ne trebaju naoale da to
vidi."Ja sam britanski podanik, ali prvo i prije svega sam idov", derao se idov prije mnogo
godina u velikim englesko-idovskim novinama.(34) A drugi: "Tko god treba birati izmeu
svojih dunosti kao Engleza ili kao idova, mora izabrati ovo drugo."(35) I trei: "idovi koji
ele biti i engleski patrioti i dobri idovi jednostavno ive u lai."(36) injenica da su se
usudili govoriti ovako otvoreno jasno pokazuje koliko je Engleska jo onda bila preplavljena
idovima."
"Uporite europskog idovstva bila je u periodu izmeu Cromwella i Edwarda VII", naglasio
sam. "Od tada, meutim, centar idovskih aktivnosti izgleda da je premjeten u Ameriku. Oni
tamo imaju dobar temelj ve dugo vremena. Sombart tvrdi da je idovski novac omoguio
prva dva Columbova putovanja .(37) idov Luis de Torres je navodno bio prvi Europljanin
koji je stupio na ameriko tlo. A kao vrhunac, idovi su nedavno izjavili da je i sam Columbo
jedan od njih."
"To ne iznenauje" nasmijao se. "Svatko tko je na bilo koji nain imao ulogu u svijetu,
ukljuujui i dragog Gospodina, je idov. Oni na svojoj listi imaju i Goethea i
Schopenhauera. I neka je blagoslovljen onaj koji u to vjeruje. to se mene tie, ja im to
osporavam. Za Columba kao i za Torresa. Putovanje preko oceana bilo je mnogo opasnije
tada nego to je danas."
"Prema Hauseru", odgovorio sam, "Columbo je bio Arijevac, moda ak i njemakog
porijekla."
"Sve jedno mi je", odvratio je, "to se mene tie, mogao je biti i Zulu. Prije bih njegovo djelo
pripisao crncu nego idovu."
"Nezavisno od ovoga, jasno je da dre Ameriku za vrat ve dosta dugo", nastavio sam. "Ni
jedna zemlja, pie Sombart, ne iskazuje vie idovskog karaktera od Sjedinjenih Drava.(38)
Ve smo vidjeli posljedice toga u Svjetskom ratu. Godine 1915. u vrijeme kada pravim
Amerikancima nije ni na pamet padalo da ratuju protiv nas, i kada su nam, to vie, bili toliko
naklonjeni da bi svaki nagovjetaj mogueg sukoba interesa bio glatko i prijateljski rijeen,
tajni Komitet savjetnika sastao se sa predsjednikom Wilsonom, sa samo jednim ciljem: da
pripremi zemlju za rat protiv Njemake.(39) I tko je bio glavni pokreta ovih zloinakih
aktivnosti koje su stavljene u pogon pune dvije godine prije nego to su Sjedinjene Drave
ule u rat? Do tada nepoznati idov Bernard Baruch. "Vjerovao sam da e doi do rata,
mnogo prije nego to se to dogodilo,Hladnokrvno je kasnije objasnio specijalnom
Kongresnom komitetu, koji je sve ovo potvrdio. I nitko nije ustao i ovog vjetog zlikovca
prebio na mrtvo ime."
"Upornost idovskog vrhovnog zapovjednitva da pokrene Svjetski rat jo prije mnogo godina
temeljito je dokazana.rekao je. "Na estom cionistikom kongresu u Baselu 1903.
predsjednik Max Nordau je objavio: "Herzl zna da stojimo pred ogromnim pokretima u
cjelom svijetu."(40) Stari dobri Herzl! Kakav idealist! Nai opsjenari i gatare bili su ispunjeni
potovanjem prema uenju ovog plemenitog patrijarha. Meutim, taj nitkov je dobro znao to
nam njegov prljavi narod smjera."
"Ali Herzl je bio cionist", umijeao sam se.
"Bio je idov!" rekao je, udarivi akom po stolu. "Rije idov sve govori. Nema potrebe za
daljim objanjavanjem! "Izabrani narod Boji" eli ponovno imati "Boju zemlju".Obrati
panju: "ponovo!" Boji narod i Boja zemlja. U stvarnosti ni jedno od ta dva nikada nije ni
postojalo! Ope stanje stvari u Palestini bilo je takvo da ga je zbog izopaenosti ismijavao
svaki opis iz toga doba. To je trajalo nekih est stotina godina, dok Asirci nisu okonali tu
nesreu. Moete li to nazvati dravom? Moe li ovjek prihvatiti Stari zavjet kao autoritet u
toj pokrajini? Prvo itamo o neprekidnim pokoljima i pljakanjima drugih naroda u Palestini,
za to je naravno bilo potrebno mnogo godina. A zatim, do kraja, uz najgnusnije zloine jedna
anarhina drava smjenjuje drugu. Vrhunac, cvijet, slava, idovskog dravnitva, imenom je
kralj David. Bio je takav lupe da mu nije bilo dovoljna ak ni neviena odvratnost pisma
kojim se osuuje Urija; na samrtnoj postelji zatraio je od sina da ubije njegovog starog
ratnog druga Joba.
10
"Kada je Kir dao idovima dozvolu da se vrate u Palestinu (iz Babilonskog "ropstva")
ogromna veina njih ignorirala je Cion i ostala u beskrajno bogatom Babilonu. Tamo su bili
potpuno zadovoljni i nastavili su sa svojim financijskim pekulacijama i ostalim
aktivnostima."
"Godine 1267.", obavijestio sam ga, "bila su samo dva idovska stanovnika u Jeruzalemu. Do
Svjetskog rata, broj idova u cjeloj Palestini porastao je na svega 12.000, (41) iako su se tamo
mogli slobodno vraati jo od antikih vremena, a putni trokovi im sigurno nisu bili problem.
Preostalih dvadeset milijuna, ili ve tako neto - tono koliko teko je odrediti, poto se oni
prebrojavaju sami - debljalo se na znoju drugih, irom svijeta. Teko je razumjeti kako se
malo Palestina moe nadati da e udobno smjestiti tako ogromnu gomilu."
"To nije neophodno" otro je uzvratio. "Stvar je u tome to je to sada slubeno. Izrael se sjetio
sam sebe. Njegovi lanci su zbaeni. Sunce nove Boje drave izvire iznad Ciona. Kakva
gluma. Konano slobodni od ropstva. Svi su ukoeni od strahopotovanja. idovi se cere."
"Ve su izdali proglas..." htio sam nastaviti.
"Da, naravno" viknuo je, "ako je igdje maka iskoila iz vree, to se dogodilo ovdje. Proglas
Sve-idovske konferencije 1919. u Philadelphiji. idovi su graani nove idovske drave u
Palestini, ali u isto vrijeme imaju potpuno pravo graanstva bilo koje zemlje u kojoj izaberu
ivjeti". ovjek ovu bezgraninu aroganciju mora proitati dva puta, ne stotinu puta da bi bio
siguran da ne sanja. Zamisli obrnut sluaj: "Englezi su graani Velike Britanije. Svaki Englez
koji izabere ivjeti u Njemakoj ili Francuskoj ili Italiji zadrava sva prava britanskog
graanina, ali u isto vrijeme ima potpuna prava na graanstvo zemlje u kojoj ivi? Zapitaj se
sada kakvu bi buku podigli ne Francuzi ili Talijani, ve sami idovi, kada bi Engleski narod
zaista izglasao takvu rezoluciju! Sve - idovski kongres je, meutim, izdao svoj proglas tako
kategoriki kao da je zapovijed.
"U ovo zasjedanje bili su ukljueni svi predstavnici idova iz cijelog svijeta, ukljuujui i
cioniste. Njihove namjere, ukratko, bile su da idovi trebaju ostati tamo gdje jesu, a da novi
Cion jednostavno ima svrhu, prvo, da ojaa njihovu politiku kimu, drugo, da udovolji
njihovoj aroganciji i posljednje, ali najvanije da im da dravu u kojoj mogu obavljati svoje
prljave poslove bez straha da e biti otkriveni.
"Mislim da iz ovoga sasvim dobro moemo uobliiti ideju o idovskom nacionalizmu."
"U redu. Dakle, oni nisu ni nacionalni ni internacionalni" priznao sam. "to su onda?"
Slegnuo je ramenima. "To se zaista ne moe definirati terminima naih uobiajenih
koncepata. To je izraslina koja uspijeva irom cjele zemlje, ponekad napredujui lagano, a
nekad u velikim skokovima. I svuda prodrljivo isisava ivotne sokove planete. U poetku
zdravo obilje, na kraju isuenu pustaru. Cionizam je vidljivi, povrinski aspekt. Podzemnim
vezama povezan je sa ostatkom monstruozne vrste.
"I nigdje se ne moe nai ak ni trag otpora toj stvari."
"ovjek bi rekao", nasmijao sam se, "do su se vukovi podijelili u dva opora. Sloili su se da
jedan od njih napusti zemlju ovaca i da ode ivjet negdje sam sa svojima, kao isti
vegetarijanac."
11
IV
"Jednu stvar moramo uvijek imati na umu, prije svih ostalih",zagrmio je. "Jednu stvar na koju
se stalno moramo podsjeati."Veliki majstori lai"! Dovoljno je da ovjek samo na trenutak
zaboravi Schppenhauerove rijei pa da pone padati pod utjecaj njihovih lai. Da budemo
iskreni, i mi laemo. Ali, prvo, nije nam to obiaj i drugo, to inimo trapavo. Svaki iskusniji
promatra ljudske prirode u stanju je otkriti la Arijevca, pa ak i onu najlukaviju. Meutim, i
sam Sherlock Holmes bio bi gubitnik kada bi se suoio sa idovskom hladnokrvnou u
laima. idov se smete samo kad neoprezno izbrblja istinu. Ukoliko se dogodi da istinu kae
svjesno, to je onda uvijek uz neku mentalnu rezervu, tako da napravi la i od same istine."
"Zaista, Luther je, "odgovorio sam" rekao idovima: "Vi niste Nijemci ve prevaranti. Niste
ni Francuzi ve ste varalice.(42) " Njegov sinonim za idova bio je "laljivac"!
"To o njima kae svako tko ih poznaje", nadovezao se, " od faraona preko Goethea pa do
naih vremena. To je bilo reeno na svakom mrtvom i ivom jeziku: na grkom, latinskom,
perzijskom, turskom, njemakom, engleskom, francuskom ili na kojem ti drago. ovjek bi se
ponadao da e ove univerzalne osude, iz svih krajeva svijeta dati materijala naim
opsjenarima i gatarama da bar malo promisle. Boe sauvaj! ak ni Krist se nije bio u stanju
nosit sa njima. Stajao je tamo, meu tim gmizavim idovskim oloem, oi su mu sijevale
odajui prezir, a rijei su padale meu njih kao remenje bia: "Vama je otac avo, i elje oca
svojega hoete initi; on bjee ovjekoubojica od poetka, i ne stoji u istini, jer nema istine u
njemu; kad govori la svoje govori, jer je on la i otac lai. (43) Ali ovo naim opsjenarima i
gatarama ne znai vie od nerazgovjetnog brbljanja djeteta."
"Zavaravaju se vjerujui da je ovo samo otra ali dobronamjerna lekcija Gospodina voljenom
narodu Izraela," podcrtao sam njegovu ironiju.
"Krist je", nastavio je podigavi glas, "bio samo savreno otvoren i iskren. Boe, ne osjetiti
injenicu da postoje dva fundamentalno razliita svijeta, suprotstavljena jedan drugom! U
Palestini je, poslije Babilonskog ropstva, postojao irok nii sloj ne-idova kojim su vladali
idovski bankari koji su stekli mo zelenaenjem. To se moe proitati u Knjizi Nemijinoj.
(posebno u 5. glavi, D.E.) Sombart kae da se apsolutno ne moe traiti jasnija izjava. (44)
Znaajna stvar je da je prava populacija, sastavljena od ugnjetavanih seljaka, bila po rasi
potpuno razliita od idova. Postepeno idovi su im nametnuli svoju vjeru. Sam Krist grmio
je o tome: "Teko vama knjievnici i farizeji licemjeri to pohodite more i kopno da biste
dobili jednog sljedbenika...(45) Za idove, Galileja je bila zemlja ne-idova, ije je
stanovnitvo "sjedilo u tami", kako su oni to nadmeno zamiljali.(46) Govorili su: "Iz
Nazareta moe li biti to dobro?" (47) I: "Da nisi ti iz Galileje? Ispitaj i vidi da prorok iz
Galileje ne dolazi?" (48) ovjek se ui dok je iv! Imamo jo mnogo takvih primjera."
"Teko da bi se mogla preporuiti bolja politika od ove koja dozvoljava svakom ovjeku da
nae spasenje na svoj nain, naglasio sam. "Presudna pretpostavka te politike je, meutim, da
nain svakog ovjeka u sebi sadri neku vrstu estitog osjeanja, neko istinsko vjerovanje, a
ne samo prezira dostojno farizejstvo. Ova razlika morala je jo davno biti jasno naglaena. To
nije bio sluaj, pa je religija mjenjaa novca dobila sve beneficije zbog pogreno shvaene
tolerancije. Krist nije bio ba toliko tolerantan. Biem je prekinuo poslove djece avolje, iako
je rekao "Ljubi neprijatelja svoga!"
12
"Da," odgovorio je, "ali moramo razumjeti koga je Krist smatrao "neprijateljem". Mi moemo
voljeti asnog i potenog neprijatelja, ak i brutalnog, koji je otvoren i dosljedan u svom
neprijateljstvu. A u isto vrijeme moramo ga se uvati. Ali Krist nije ni sanjao da treba voljeti
ljude koje nikakva ljubav ne moe odvratiti od nepokolebive odlunosti da nam truju i duu i
tijelo. to vie, ni on sam to nije radio. Naprotiv, nastavljao je udarati biem, to je jae
mogao. A rijei koje je sa gnuanjem sasuo u lice tom olou odiu nepomirljivou. Po meni,
radio je ispravno prilikom uspostavljanja svoje religije: bilo je jako malo suprotnosti izmeu
njegovih djela i njegovih propovijedi! Zbog ega onda "poboni" nisu slijedili njegov
primjer? To su inili najmanje od svih. Nemilosrdno su proganjali svoje protivnike, ak i
najasnije od njih - u stvari, te asne su jedino i proganjali. Zatvarali su oi pred gomilom
najlukavijih prevaranata koji su postojali. Bavarska narodna stranka, na primjer, savreno
dobro zna da mi branimo kranske temelje nae nacije, bez ikakvih mentalnih ograda. Isto
tako dobro zna da se ne moemo uz nju boriti za istu stvar, dok god se dri sadanje politike. I
onda se ona okree idovima, nadajui se da e uz njihovu pomo ostati na vlasti. Tu je
ekalo iznenaenje. Odiui prijateljstvom s poetka, idovi su se ubilaki obruili na nju
kada su zadobili potrebnu veinu.
"To je bilo neizbjeno," sloio sam se sa njim. "Sreom, idovi nee biti u stanju nama
prirediti takvo jezivo iskustvo, jer mi ne izdajemo nau krv i meso radi profita. to se nas tie,
Bavarsko narodna stranka mogla bi ak i ostati na vlasti, ukoliko oisti gnojivo iz svog
svinjca i prihvati ispravnost naih pogleda. Nismo voljni pomlatiti se na mrtvo ime samo radi
vlasti. Ali mi elimo germanizam, elimo pravo kranstvo, elimo red i pristojnost i hoemo
da se ove stvari toliko vrsto utemelje, da njima budu zadovoljni i naa djeca i nai unuci.
"Oni misle da je to nemogue", rekao je, "i stoga smatraju da na program nije nita vie od
praznih fraza, i da u njemu nema vie iskrenosti nego u praznim frazama koje su sami,
svjesno, htjeli prodati narodu. Meutim, nai ciljevi ne samo da su mogui, nego su i izvjesni,
ak i ako ih ne dosegnemo ve sutra. Ali, prvo mora poeti. Do sada, nikada i nigdje nije
postojala istinski socijalna drava. Uvijek i svugdje vii sloj se jae vezivao za princip "to je
tvoje, to je i moje" nego za princip "to je moje, to je i tvoje". Oni mudri trebaju kriviti sami
sebe zbog injenice da nii sloj, pun gnjeva, sada ini istu greku. idov je u stanju iskoristiti
obje ove grupe. Jedna od njih donosi mu poslove, a druga ih izvodi. Zbog toga se mi
suprotstavljamo i jednoj i drugoj. Ukinut emo nepravedne privilegije kao i ropstvo."
"Naa fronta," odgovorio sam,"odluno stoji nasuprot i ljevice i desnice. udna situacija.
Moramo se uvati napadaa iz oba pravca koji se bore meusobno. Crveni vrite na nas da
smo reakcionari, a za reakcionare mi smo boljevici. idov upravlja napadima na nas sa obje
strane. Nii sloj ga jo ne vidi, pa nas onda mrzi iz iste gluposti; vii sloj ga vidi, ali smatra
da ga moe iskoristiti za svoje sebine ciljeve, tako da nam puca u lea vie zbog
beskrupuloznosti nego radi gluposti. Pod ovakvim okolnostima, ovjeku je zaista potrebno
dosta vjere da bi zadrao svoju hrabrost."
"Koju mi, hvala Bogu, posjedujemo na sto naina," rekao je smijui se dok se protezao.
"Nema rijei koje bi direktnije bile upuene naim srcima od onih: "Ne bojte se!" (49) I to bi
trebale biti rijei koje je izrekao idov? To stvorenje koje vjeno ivi u strahu? Umobolno!
13
V
"Svaki put kada bi se pojavila neka nova i vjerojatna prilika za spletkarenje", iznio je on,
"idov se odmah umijeao. Pokazao je svoju udesnu sposobnost da poput lovakog psa
namirie sve to bi moglo biti opasno po njega. Pronaavi takvu stvar, baca se na nju,
koristei svu svoju prepredenost, kako bi do nje doao, odvraa je od sebe i mijenja njenu
prirodu, ili u najmanju ruku razdvaja sutinu od cilja. Schopenhauer je nazvao idova
"konicom ovjeanstva", "ivotinjom" i "velikim majstorom lai". Kako idov odgovara?
Osniva Schopenhauerovo drutvo. Slino tome, postoji i Kantovo drutvo, usprkos injenici ili prije ba zbog injenice - da je Kant cjeli idovski narod nazvao "nacijom prevaranata".
(50) Isto je i sa Goetheovim drutvom. "Ne toleriramo idove meu nama" rekao je Goethe.
(51) "Njihova vjera dozvoljava im da pljakaju ne-idove", pisao je. (52) "Ova lukava rasa
ima jedan bitan princip: dok god red prevladava ne moe se nita zaraditi", nastavio je. (53)
Kategorino je naglasio: "Suzdravam se od svake suradnje sa idovima i njihovim ortacima"
(54) i sve uzalud; idovsko Goetheovo drutvo jo uvijek postoji. Postojalo bi ak i da je on
sam izriito zabranio takav lopovluk."
"Sa istim pravom", umijeao sam se, "da li bi se nas dvojica mogli prikljuiti Drutvu za
prouavanje Talmuda. Koliko bi bestidnosti to zahtijevalo! Nepojmljivo!"
"Ne za idova" odgovorio je. "Za njega bestidnost nema znaenja. On je sposoban razmiljati
samo u terminima korisnosti i beskorisnosti, profita ili gubitka. Njemu se mora prii sa
razliitim mjerilima."
"Nai opsjenari i gatare", prikljuio sam se, "pali su na njihove trikove. Goethe, Kant,
Schopenhauer za njih su izgleda samo brbljivci."
"Pih, Goethe", prekinuo me je prezrivo. "Ni svetac poput Tome Akvinskog nije mogao
doprijeti do tih ljudi. Veliki crkveni otac u svojim djelima nae odnose sa idovima opisao je
kao plovidbu brodom. idovi, ukrcani na isti brod sa kranima igraju karakteristinu ulogu:
dok su krani okupirani jedrenjem i upravljanjem, idovi pljakaju ostave i bue rupe na
trupu. Sveti Toma preporuuje da im se plijen oduzme i da se okuju za kormilo. Kakva
grozota! Kako je to nekranski. Jadni idovi! ovjek moe toliko od njih nauiti! Barem
prema dr Heimu i dr Schweyeru. I tako, svijet ide dalje voen istom mudrou kao u vrijeme
Josipovog faraona."
"To jest", dodao sam "od strane dravnika koji su toliko zauzeti vladanjem da su propustili
primijetiti da uope i ne vladaju, ve da to istinski ini netko drugi. Kao car Nikolaj koji se
uljuljkivao u takvoj samoobmani i zato dobio metak u elo. Jo 1843. Disraeli nam je dao
naznaku to tamo treba oekivati. "Misteriozna ruska diplomacija organizirana je od
strane idova", istakao je. I jo: "Mona revolucija koja se zainje u Njemakoj odvija se
potpuno pod vodstvom idova." (55)
"Veina naih revolucija", kazao je,"imale one s poetka poeljne ciljeve ili ne, odvija se pod
idovskim vodstvom. Revolucije koje su naginjale vulgarnostima bile su najveim djelom
djelo idova; a one sa uzvienim namjerama brzo su bivale zavedene na mrane staze, opet
od strane idova. U sluaju ranog, krhkog kranstva, na primjer, idovi su se, brzo poput
munje, poeli krpat o njegove skute. Uzmimo za primjer Pavla, kome je pravo ime aul, i koji
je uio za rabina. Taj aul je prvo izabrao ime Saulus, koje zvui rimski, a zatim ga je
14
15
VI
"I, vidi ," udario je o stol, "jedino njima trebamo zahvaliti to su barem dio naeg kranskog
nasljea, kao i naa kulturna ostavtina preivjeli idovsko upravljanje. Gdje su oni? Gdje su
bili? Meu plemiima i kmetovima, meu kraljevima i vojnicima, meu papama i siromanim
fratrima, meu uenima i meu nepismenima, svuda. Ali, ne meu onima koji su samo bogati
i nita vie; ne meu onima koji su samo bistri i nita vie, ne meu pohlepnima i
nezasitnima; i ne meu oloem. Kod njih, idov je kod kue. to god da se meu takvima
pojavi kao duhovno dobro, on u stvari time upravlja; to je njegovo. I ba kao to je kralj Mida
sve to dodirne pretvarao u zlato, tako svaka duboka i znaajna rije njegovim dodirom
postaje smee. Ali za druge, za..."
"Lutalice od duha" dobacio sam.
"Sve ostaje po starom", klimnuo je glavom. "Bilo je papa idovske krvi.(61) Isto tako, rijetko,
ili gotovo nikada nije nedostajalo drugih velikodostojnika takvog porijekla u crkvi. Je li
katolianstvo bilo ono za to su se zalagali? Ne, to je bio judaizam. Uzmimo samo jednu
stvar: prodaju oprotenja grijeha. To je samo sutina idovskog duha. Obojica smo katolici,
ali zar se ne smijemo usuditi to rei? Zar zaista trebamo vjerovati da u crkvi nikada nije
postojalo nita za to bi ovjek mogao rei da je pogreno? Ba zato to jesmo katolici mi to
kaemo. To nije imalo nikakve veze sa katolianstvom. Znamo da bi katolianstvo ostalo
nedirnuto, ak i da se polovina klera sastojala od idova. Izvjestan broj iskrenih ljudi, uvijek
ga je odravao na visini, mada, ponekad, samo u tajnosti, a mnogo puta ak i usprkos papi.
Ponekad je bilo mnogo takvih ljudi, a nekada samo nekolicina."
"Istraivanje o idovima i njihovim aktivnostima trebalo je biti alfa i omega naih
povjesniara. Umjesto toga, oni ispituju neke minorne trenutke prolosti."
"Karlo Veliki favorizirao je idove u svakoj prilici. ini mi se da pokolj koji je priredio kod
Verdena, kada je pobijeno 4500 Saksonaca - od najbolje krvi - ima neke veze sa njegovim
idovskim savjetnicima."
"Oigledna umobolnost Kriarskih ratova kotala je Njemaki narod est milijuna ljudi.
Konano, Hohenstaufen, Frederick II, uspio je, bez i jednog sukoba, samo pregovorima,
osigurati Svetu Zemlju za krane. to je kurija uinila? Puna mrnje, bacila je na Fredericka
anatemu ekskomunikacije i odbila priznati njegov sporazum sa sultanom, i tako ponitila
njegov veliki uspjeh. Izgleda da je onima koji su povlaili konce krvoprolie bilo vanije od
obznanjenog cilja Kriarskih ratova."
"A na kraju doao je Djeji kriarski rat. Desetine tisua djeaka poslano je protiv
pobjedonosne turske vojske, samo da bi bili uniteni. Ne mogu vjerovati da se takva apsurdna
ideja pojavila u ne-idovskom umu. Uvijek se sjetim ubijanja djece u Betlehemu i pokolja
prvoroenih u Egiptu. Sve bih dao za fotografiju sveenika koji je propovijedao u korist tog
Kriarskog rata, kao i da vidim tko su bile ulizice oko njega."
16
17
18
"Sa druge strane, mnogi dijelovi sa oigledno plemenitim sadrajem imaju sasvim razliitu
namjenu; oni slue kao zatitni omot. Luther je kasnije prepoznao ovu idovsku taktiku ali
samo u ivim Hebrejima, ne u njihovoj bibliji." idovi ele sve svoje poslove uiniti
nejasnim, tako da nita o njima nije potpuno sigurno", rekao je. "Ukoliko bi ih netko napao
zbog neke posebno zlonamjerne toke, oni bi odmah srdito mogli ukazati na drugu koji odie
brinom ljubavlju. Heine na primjer, napie krajnje vulgarnu pjesmu o Njemakoj; pet minuta
kasnije,"dragu domovinu" uzdie do neba. Je li to stvar promjene raspoloenja? O, dragi
Boe! Mi dakle trebamo vjerovati da neka stara ulina kurva esto zapada u raspoloenje da
pjeva "Ave Marija", ili opet da neki poten momak esto zapada u raspoloenje da krade.
Kakva besmislica!"
"Ne, ti si u pravu", rekao je. "idov tako esto igra ulogu
dobrotvora samo zato da bi svoje destruktivne namjere
neopaeno priveo kraju. I oduvijek je bilo tako."
"Ovakve dvolinosti", dopunio sam, "mogu se pronai ak i
kod Spinoze. (69) Teko da se moe pronai otvoreniji,
jasniji pogled na svijet nego to je njegov; ali njegova etika
uasnula bi i svinju." U svim stvarima trai ono to e ti
donijeti korist, sutina je njegove moralne filozofije - a to je
originalni idovski pogled na svijet."
"Strana je tragedija", rekao je tuno, "to Luther snosi
odgovornost za tako uasan razvoj dogaaja - posljedicu djela
uinjenih iz potpune nevinosti - da je cjela civilizacija danas u opasnosti da se nasue. Najvei
Nijemac je nesumnjivi uzrok njemakog kolapsa. Luther, moni protivnik idova, je ovjek
koji im je najvie poploao razorni put, nepojmljivo! Kaem ti, nepojmljivo. Da se sve dogodi
prekasno, za nitavnih deset ili dvadeset godina! Da prvi put postane svjestan tko su idovi,
malo prije smrti, kada je sve ve bilo odlueno! (70) Prije toga bio je dua i tijelo izdajnika!
Tada su mu Hebreji jo uvijek bili "braa i roaci naeg Gospodina" dok smo mi krani bili
tek "daljnji roaci i stranci". Krei ruke, preklinjao je u tu populaciju, kako bi se povezao sa
njom na "pristojan i pravi nain". Za njega, oni su bili uzvieniji od apostola! Ni pokojni
Erzberger nije mogao apsurdnije postupiti." (71)
"Samo to ovaj niti trenutak nije bio tako iskren", prekinuo sam ga. "Da je Luther bio
suvremenik Erzebergera, on svakako ne bi provjeravao zato slui idovski novac za
podmiivanje, kako bi progledao kroz prste judaizmu. Sigurno bi, jo u studentskim danima
sa obje noge uskoio u borbu protiv poroda vrajeg."
"Boe moj", odmah je uzvratio, "nitko ga ne moe kriviti. Mnogo toga zbilo se u posljednjih
etiri stotine godina. Meutim, mora se zapamtiti jedna stvar: narodni instinkt bio je tada
mnogo budniji nego to je danas. Sve vrijeme nepovjerenje prema idovima bilo je dosta
vrsto. Luther je bio ovjek iz naroda, sin obinih ljudi. Njegova dugogodinja naklonost
prema idovima moe malo zavesti; mora se uzeti u obzir izvjesna naivnost, nedostatak
svjetovnosti, to je posljedica boravka u samostanu. Ovdje se moe primijeniti isto pravilo
kao i u drugim sluajevima: previe uenja naruilo je njegovu viziju. Svejedno, Luther je bio
veliki ovjek, gigant. Sa zgraanjem koje je rastjeralo sumrak, on je sagledao idove, onako
kako smo ih mi tek poeli uviati. Na alost, suvie kasno, i opet ne tamo gdje je poinio
najvie tete - u kranstvu. O, da ih je samo vidio i tamo; da ih je vidio dok je bio mlad! Tada
19
ne bi napao katolianstvo, ve umjesto toga idove koji su iza njega! Umjesto osude
cjelokupne crkve, sva sila njegove strasti obruila bi se na prave zlikovce. Umjesto da velia
Stari Zavjet, oznaio bi ga kao arsenal Antikristov. A idov - idov bi tamo stajao u svoj
svojoj ogoljenoj odvratnosti kao vjena opomena. Bio bi primoran napustiti crkvu, drutvo,
odaje vladara, viteke dvorove i kue obinih graana. Jer, Luther je imao hrabrost i snagu i
nadmonu volju. Nikada ne bi dolo do cijepanja crkve ili do rata u kojem je, prema elji
idova, trideset dugih godina bujicama tekla arijevska krv."
VII
"I razdrait u Egipane jedne na druge, te e ii brat na brata i prijatelj na prijatelja"
promrmljao je. "Kakva mrnja, kakva demonska mrnja! To je neljudski, eto to je."
"To je, prijatelju moj", naalio sam se, "toplina srca", o kojoj je govorio idov Fritz Kahn,
putem koje je Izrael postao etika majka ovjeanstva. Ti momci zaista su fantastini u svojoj
drskosti. Kahn je Mojsija nazvao "gotovo jedinstvenim fenomenom u povijesti civiliziranih
naroda: nacionalnim herojem bez oruja". U isto vrijeme kori nas primjedbom da "se tijekom
olujnih noi bolna alopojka udovica moe uti u okolini bronanih heroja na naim
trgovima", mislei pri tom na kipove princa Eugena, Marala Bluchera itd. Pitam se, to misli,
ime je Mojsije izveo masakr prvoroenih u Egiptu, ako ne orujem? Moda gumenim
bombonima? Ili su do smrti ugueni poljupcima iz iste ljubavi? Oigledno, mi trebamo
vjerovati da se svjetina sastojala iskljuivo od dadilja i dojilja tue djece.
"Dakle, svi ti momci rade na isti nain, u najmanju ruku. Oni ne mare da ita poriu; umjesto
toga hladnokrvno se dre upravo suprotnoga."
"Takva taktika izgleda sasvim dobro djeluje na nae," progunao je. "idovi kau to god im
se svidi; za nae uene sve to je kao evanelje. Ne bi ni pomislili da pokuaju ita provjeriti;
injenica da je neto otiskano njima je dovoljna. Izvjesna idovka nazvala je Talmud
"grandioznim, monumentalnim djelom duha, herojskim spomenikom idejama koje su
tisuljea obdarila snagom iskustva". (72) Odmah poto se upoznao sa ovakvim biserom,
njemaki profesor izvlai iz depa svoju tekicu i sljedeeg dana njegovi uenici imaju
savakanu i svarenu novu poslasticu. Tako se to odvija po naim gimnazijama. Sve su
ustrojene, kako oni kau, da izbacuju same genije; umjesto toga, jedan za drugim maturiraju
sluge."
"Nekoliko sati provedenih u povrnom itanju Talmuda "nastavio sam, "sasvim je dovoljno
da bi se uklonila svaka sumnja u pogledu idova. Razumljivo je to toliko neumjereno hvale
tu knjigu. Kada samo zavire u nju, odmah im se ukae njihova nastrana priroda. A to je za
njih svakako najvei izvor radosti. Tako je, u sutini, svaki idov Talmudist, ak iako nikada
nije ni pogledao u Talmud. Nema nikakve veze kada je napisan, to vie, nije uope ni morao
biti napisan. Prvi idov u sebi obuhvaa sve njegove sutinske sastojke. idovski voe to
potpuno shvaaju, ali govore samo metaforiki. "Talmud je neoborivi autoritet" trubio je rabin
dr. Gronemann pred Hanoverskim tribunalom 1894. godine. "Pravne doktrine Talmuda imaju
prvenstvo" bahato je izjavio profesor Cohen kriminalistikom sudu u Marburgu 1888. i dodao
je - obrati panju na ovo - da se on primjenjuje i na idove nevjernike, koji su, usprkos svega,
jo uvijek dio idovske zajednice, poto priznaju moralne doktrine Talmuda". Remek djelo!
20
S vremena na vrijeme momcima dok brbljaju, izleti po neka prava tajna, ali mi na to ne
obraamo panju. "to god pisalo u Talmudu priznajemo da ima prednost nad cjelim
Mojsijevim zakonom", svjedoila je jedna grupa takozvanih reformiranih idova u Parizu,
1860. godine, prilikom sporazuma o zajednikom djelovanju sa Izraelskom Alijansom
(Alliance Israelite). A rabin dr. Rahmer, napisao je u Pierer's Encyclopaedia "da je Schul
Aruch, neka vrsta Talmuda za kunu uporabu, bio "prihvaen od strane idovske zajednice
kao autoritativni vodi za religioznu praksu". Prihvaen? Kakav aljivac! Ubrzo, ja u
prihvatiti obiljeja Dietricha Eckarta. "
"Gospode", rekao je, "kome god ne bude muka i ne ispovraa se poslije blieg upoznavanja sa
Talmudom, treba se prijaviti kao eksponat za cirkusku predstavu u kojoj se prikazuju razne
anomalije."
"Lokalne cirkuske predstave", primijetio sam, "imaju izvjesna ogranienja po pitanju stupnja
abnormalnosti koje e prikazati. Do sada, najvea atrakcija bio je student iz Tubingena koji je
sa apetitom mogao progutati pola tuceta aba krastaa. Nitko, meutim, nema trbuh koji je u
stanju svariti ak i samo ovaj jedan djeli iz Talmuda: "Rabin Johanan rekao je da je penis
rabina Ishmaela bio veliki kao mjeina za vino od est kaba; (73) prema drugima tri kaba.
Penis rabina Papa bio je veliki poput neke koare stanovnika Harpanije? (74) Visokoumno
oduevljeno nadmetanje trojice starih rabina, moglo bi neku nepripremljenu osobu sruiti sa
stolice."
"itava serija takvih "doskoica" moe se pronai u ovom velianstvenom primjeru religiozne
knjige" rekao je sa gaenjem. "Meutim, pravi biser je da su "djevojice ne-idovke" koje su
mlae od tri godine i jednog dana "pogodne" za rabine, jer je Mojsije zapisao: "Ali svu ensku
djecu koja nisu upoznala mukarca, leei sa njim, sauvajte za sebe." Pri tom se misli na
rabine. (75)
"Najgnjusnija izopaenost i najopirnije izgovoreno smee u isti mah. Ono to se odigrava u
idovskim glavama, mora da je zastraujue."
"Oni", odgovorio sam, "imaju sasvim suprotno miljenje o tome. Da je drugaije, njihov lik u
ogledalu, Talmud, ne bi nas obavjetavao da su "Izraelci Bogu drai od anela" (76) ili "da je
svijet stvoren samo radi Izraelaca" ili "tko oamari idova, kao da je udario Boga samoga" ili
pak "da sunce obasjava zemlju a kia je ini plodnom samo zato to idovi na njoj ive" i jo
o mnogo vrsta ovakvih skromnosti".
"Zaista sumnjam da postoji bilo kakva medicinska enciklopedija koja sadri termine pogodne
da bi se opisala idovska megalomanija", rekao je. "Ali kakav nevjerojatan talent imaju da sve
to prikriju!"
"Njihova knjiga Sirach ", dopunio sam, "urla": Zastraite sve narode: podignite ruku ispred
stranca da mogu vidjeti vau mo. Vatra gnjeva ih mora spriti. Polupajte glave vladara koji
su nai neprijatelji!" (77) A Schulchan Aruch bjesni: "Izrui, o gospode, svoj bijes na Goje 3 ,
koji te ne znaju, i na kraljevstva koja ne prizivaju tvoje ime. Pokai im gnjev svoj i istrijebi ih
pod nebesima Bojim.(78) Upuuju istu prijetnju na oba mjesta, s tim to Schulchan Aruch
naglaava da moraju biti istrijebljeni svi koji se ne zakunu Jahvi."
21
"I sa tako gnjusnom moralnom doktrinom na savjesti", poinjao je kljuati "to udo
suvremenog idovstva, Moses Mendelssohn, (79) ima dovoljno drskosti izjaviti kako
"dominacija nad Zemljom po pravu pripada idovstvu". Zbog njihove religije! Kao ueni
Talmudist sigurno je dobro znao to pie u cjeloj toj zloj stvari - ije smo samo djelie citirali
- a ipak... o, ta laljiva, ta potpuno laljiva banda, samo sutina lai!"
"Cjeli Berlin", rekao sam "brujao je od pohvala "mudrom" "plemenitom" Mosesu. Ali, Goethe
nije bio obmanut. "idovske trivijalnosti" bio je njegov komentar o tom pobonom lupetvu.
Nikome se nije uinilo udnim to je neusporedivi Moses za treptaj oka od obinog privatnog
uitelja postao moni i bogati osniva bankarske kue Mendelssohn, i da na taj nain, irokim
zaobilaenjem, izbjegne dobro poznate uice igle. Ovaj dobrotvor ovjeanstva lukavo je
promovirao ideju da idovski narod sainjava samo vjersku zajednicu. Danas je to omiljeni
idovski lijek. Izvjesni dr. Ruppin objasnio je zbog ega: "Specijalni zakoni protiv idova",
pria nam dok se smijulji i trlja ruke, "uvijek su bili usmjereni ka religioznim aspektima
idovstva, poto ova sfera aktivnosti prua jedinu lako-dostinu metu za zakonodavstvo.
Antisemitizam nikada nije bio neprijateljski nastrojen prema idovskoj religiji, ve je prema
njoj bio "indiferentan". (80) Tako! Sada imamo priznanje da njihova "religija" slui veoma
korisno u svrhu odvraanja. Svatko tko se meutim upoznao sa njom, otkrio je da se ono to
idovi nazivaju religijom, potpuno poklapa sa njihovim karakterom"
"To i sami kau", rekao je. "Oni neprestano navaljuju kako je njihova religija toliko savrena
kreacija da je jedinstvena u svijetu i onda spomenu Talmud! On sadri idovsku religiju u
njenoj najistijoj formi - teologiju, dogmatiku, moral, sve zajedno na jednom mjestu. Zbog
ega tako nervozno sakrivaju tu izvanrednu knjigu, ako su je zaista "tisuljea obdarila
snagom iskustva"? Kao roeni dobrotvori ovjeanstva trebali su jo odavno da je naprave
dostupnom svim ljudima. Umjesto toga, ona ak i danas nije u potpunosti prevedena. I tko je,
kvragu, i proitao ono to od nje postoji? Moglo bi se pomisliti da se plae da neka
srednjovjekovna crkva jo uvijek eka kako bi je spalila zbog hereze."
"Kakva religija! To valjanje u prljavtini, ta mrnja, to zlo, ta arogancija, to licemjerje, te
smicalice, to poticanje na prijevaru i ubojstvo - zar je to vjera? Na ovaj nain, nitko nikada
nije bio religiozniji od samog vraga. To je idovska sutina, idovski karakter i toka!"
"Luther je", umijeao sam se, "svoje miljenje o tome sasvim jasno iznio. Trai od nas da
spalimo sinagoge i idovske kole i zaspemo zemljom njihove ostatke" da ni jedan ovjek
vie nikada ne vidi ni kamen ni pepeo od njih". Bog e nam oprostiti to smo ih tolerirali zbog
naeg neznanja - "I sam to nisam znao", pisao je; ali sada, kada smo svjesni to se dogaalo,
ne smijemo se usuditi ni pod koju cijenu, braniti ove graevine u kojima oni vrijeaju,
proklinju, pljuju i kleveu kako Krista, tako i nas." (81) Teko da bismo i mi mogli ee
govoriti. Zahtijevao je da se unite njihove kue, jer u njima ine isto to i u kolama. "Netko
bi mogao smatrati", alio se, "da je moj sud previe otar. On je, ak, previe blag, jer ja sam
vidio njihove spise.(82)
"Nai inspektori po kolama, oigledno ih nisu vidjeli, niti su ih vidjeli nai opsjenari i
gatare."
"Spaljivanje njihovih sinagoga bi nam, bojim se, veoma malo pomoglo", slegnuo je
ramenima. "ak i da nikada nije bilo sinagoga, idovske kole, Starog Zavjeta ili Talmuda,
idovski duh bi jo uvijek bio prisutan, sa svim svojim posljedicama. On je uvijek bio ovdje.
Usaen je u svakog idova koji je ikada bio roen, a to je jo vie naglaeno kod takozvanih
22
prosvijeenih idova. Heine je svakako spadao meu najprosvjeenije, ali je posjedovao isto
onoliko umobolne arogancije koliko i najmasniji galicijski ifut. Moses Mendelssohn vrijedio
je za pravo udo od pameti. Pa je ipak, gle, gle, smatrao zaista okantnim to idovi jo uvijek
nemaju vlast nad cjelom zemljom, koja im nuno pripada!"
"Poslije dugogodinjeg iskustva", iznio sam, "Dostojevski je
opisao misli ruskog idova od kojih se die kosa na glavi. (83)
On je dugo ivio sa najrazliitijim robijaima, meu kojima je
bilo i nekoliko idova, dijelei sa njima iste daske za spavanje.
Svi su se prema idovima ponaali prijateljski, pie on, nije im
ak smetao ni njihov luako-mahniti nain molitve. Vjerojatno
je i njihova vlastita vjera nekada bila takva, mislili su Rusi, i
mirno su putali idove da ine kako im drago. Ali, s druge
strane, idovi su oholo odbijali Ruse, nisu eljeli jesti sa njima i
gledali su ih sa visine. I gdje se sve to deavalo? U sibirskom
zatvoru! (84) Dostojevski je na ovu antipatiju i prezir idova
prema domaem stanovnitvu nailazio irom cjele Rusije.
Nigdje im, meutim, ruski ljudi nisu zamjerili na ovakvom
ponaanju, milosrdno vjerujui da je to dio idovske religije."
"Da, naravno, i to kakve religije", rekao je podrugljivo."Karakter naroda je taj koji odreuje
prirodu njegove religije, a ne obrnuto."
"Dostojevski je", nastavio sam, "bio i sam milosrdan, ali je, poput Krista, iz toga izuzeo
idove. Slutei, pitao se to bi se dogodilo u Rusiji, ako bi ikada idovi tamo odnijeli
prevlast. Da li bi Rusima dali bar priblino ona prava koja su sami uivali? Da li bi im
dozvolili da se slobodno mole? Ne bi li ih odmah pretvorili u robove? I jo gore "ne bi li im i
kou skinuli?" Ne bi li ih sasvim iskorijenili, konano upropastili, kao to su radili s drugim
narodima u svojoj povijesti?"
"Ah, kada bi samo nai radnici mogli podijeliti te njegove slutnje, pogotovo oni koji se uzdaju
u spasenje od strane Sovjeta!" Viknuo je. "Glad, masovne grobnice, ropstvo, idovski bievi.
Tko god pokua trajkati, biva objeen." "Doite ovamo svi iscrpljeni i pretovareni! Kako
samo zvide psi! I kako lijepo zvui ispred zavjese! Iza nje, meutim, vreba uniformirana
"svjetina", crvena armija, talog ne-idovskog ovjeanstva."
"Procjenjuje se od strane autoriteta, da broj ruskih rtava od poetka boljevike vladavine
iznosi oko trideset milijuna." Odgovorio sam. "Oni koji nisu masovno ubijani, poklekli su od
gladi i bolesti. Jesu li svi oni bili buroazija? Samo bi imbecil mogao u to povjerovati. Tko,
dakle, meu nama mora najvie patiti? One tisue koje svakoga dana stoje po nekoliko sati
dok obavljaju razliite poslove. Teko da su kapitalisti veina meu njima. Ali naim
radnicima nikako da sine. U svojoj udnji da budu gospodari, doputaju da budu povlaeni za
nos kao djeca."
"Ebert (85) je cijelog svog ivota grmio protiv kapitalizma. Sada je predsjednik. I? Na
svakom uglu banke niu kao gljive. To je svakako injenica. Svatko to vidi. Bilo tko moe
izai i dodirnuti ih. Ali, je li to navelo ikoga da tu nanjui neto sumnjivo? Ni sluajno!"
"Prva stvar koju je idov Eisner (86) uinio poslije revolucije, bila je da vojska uva banke.
Kapitalisti su mjesecima tajno iznosili ogromne koliine novca iz zemlje, a on ni prstom nije
23
24
VIII
"Zaista je istina", rekao je, "ono to si jednom napisao: idov se moe razumjeti samo kada se
zna to mu je krajnji cilj. A taj cilj je, osim vladavine svijetom i njegovo unitenje. On sebe
uvjerava kako mora poraziti ostatak ovjeanstva da bi priredio raj na zemlji. Natjerao je sebe
u vjerovanje da je jedino on u stanju izvriti ovaj veliki zadatak, a imajui u vidu njegove
ideje o raju, to je sigurno tako. Ali ipak se vidi, makar samo po sredstvima koje koristi, da
tajno cilja na neto drugo. Dok se pretvara kako uzdie ovjeanstvo, on ljude dovodi do
oajanja, ludila i unitenja. Ukoliko mu se ne zapovijedi da stane, zatrt e sve ljude. Njegova
priroda nagoni ga tom cilju, iako mutno razaznaje da e na taj nain morati unititi i sebe. Za
njega nema drugog puta; on tako mora raditi. ini mi se da glavni razlog njegove mrnje lei
u injenici da shvaa bezuvjetnu ovisnost vlastitog postojanja od postojanja svoje rtve. On je
obvezan pokuavati svom svojom snagom unititi nas, ali u isto vrijeme sumnja da e to
morati neizbjeno dovesti i do njegove propasti. U tome je stvar. Ili, ako hoe: tragedija
Lucifera."
Ovdje se zabiljeke Dietricha Eckarta prekidaju.
25
FUSNOTE
(1) Strabon (grki geograf i povjesniar, ivio od 63. prije Krista do 24.god. Nae ere)
"Geographica".
(2) Marcus Tullius Cicero, Oratio pro L. Flacco. Godine 59. prije Krista, Ciceron je branio
Prokonzula Flaka, koji je, na nagovor idova, bio optuen zbog korupcije tijekom
administrativnih aktivnosti u Siriji.
(3) Evanelje po Ivanu 19:12.
(4) Knjiga proroka Izajie 19:2-3.
(5) Tri prominentne figure u njemakoj politici 1923. godine: njemaki kancelar, bavarski
ministar vanjskih poslova i osniva i voa bavarske narodne stranke (Prevoditelj).
(6) Druga Knjiga Mojsijeva (Izlazak) 1 2:7-1 3, 29-30
(7) James K. Hosmer, The Jews (New York, 1885), str. 272. (Prevoditelj)
(8) Druga knjiga Mojsijeva (Izlazak) 12:35-36; Psalmi 105:38
(9) Druga Knjiga Mojsijeva (Izlazak) 1 2938. U prijevodu sa hebrejskog, na
engleskom jeziku, u King James verziji Biblije stoji as "mixed multitude" dok se u
njemakoj bibliji pojavljuje izraz "Pbelvolk," to znai "olo." (Prevoditelj)
(10) U drugom tomu, u 16. glavi (na strani 384. londonskog izdanja iz 1783.) svoje knjige
History of the Decline and Fall of the Roman Empire, Edward Gibbon pie:
"Od vladavine Nerona pa sve do vladavine Antonija Pija, idovi su ispoljavali estoku
nesklonost prema vladavini Rima, koja se esto iskazivala kroz najstranije pokolje i bune.
ovjeanstvo je okirano nabrajanjem jezivih okrutnosti koje su poinili po gradovima Egipta,
Cipra i Cirene, gdje su ivjeli u lanom prijateljstvu sa naivnim domorodcima...U Cireni su
masakrirali 220.000 Grka; na Cipru 240.000; u Egiptu ogroman broj ljudi. Mnoge od ovih
nesretnih rtava bile su prepiljene na pola, po uzoru koji je ranije postavio kralj David.
Pobjedniki idovi kidali su meso, lizali krv i opasivali se utrobom rtava kao nekakvim
pojasevima (Prevoditelj).
(11) Heinrich Graetz, Geschichte der Juden von den Itesten Zeiten (Breslau, 1853).
(12) 2. kolovoz. Sedan je bio poprite velike pruske pobjede u Francusko-Pruskom ratu, na
ovaj dan 1870 (Prevoditelj)
(13) Prva Knjiga Mojsijeva (Postanak) 41:43
(14) Prva Knjiga Mojsijeva (Postanak) 46:7.
(15) Prva Knjiga Mojsijeva (Postanak) 45:18,20.
(16) Druga Knjiga Mojsijeva (Izlazak) 1:6-10..
(17) Njemaki car Willhelm II, koji je abdicirao 1918., poslije marksistiko-idovske
revolucije u Njemakoj koja je dovela do slabljenja ratnih napora i do poraza Njemake u I
svjetskom ratu. (Prevoditelj)
(18) Joua 6:25.
(19) Friedrich Delitzsch, Die Grosse Tuschung: Kritische Betrachfungen zu den
alttestamentlichen Berichten ber Israels Eindringen in Kanaan, Die Gottesoffenbarung vom
Sinai, und die Wirksamkeit der Propheten (Stuttgart, 1920).
(20) Knjiga proroka Izaije 34:2,9,12
(21) Druga Knjiga Mojsijeva (Izlazak) 34:12, Peta Knjiga Mojsijeva 7:16.
(22) Otto Hauser, Geschichte des Judentums (Weimar, 1921), str. 251.
(23) Hauser pravi razliku izmeu "svijetlih" odnosno "plavih" ljudi, ili kako on kae, ljudi
plemenite rase, i "tamnih" odnosno "crnih" ljudi inferiorne rase. Kad god bi u knjizi spomenuo
nekog idova plave kose, hvalio bi ga do neba. to se mene tie, sreo sam neke od najveih
razbojnika meu plavim idovima.
(24) Werner Sombart, Die Juden und das Wirtschaftsleben (Leipzig, 1911), str. 356.
26
27
28
(76) Talmud, Hulin, 91b.ovjek zaista mora zaviriti u Talmud da bi povjerovao u stvarno
zapanjujue stvari koje se tamo nalaze. Pisali smo o Goldschmidtovom prijevodu na njemaki,
izdanje Jdischer Verlag (Berlin, 1930-1936), ali Talmud se moe nai i na engleskom jeziku
(sa izuzeem najperverznijih dijelova) izdanje Soncino Press (London, 1935). (Prevoditelj)
(77) Sirach 36:2-12.
(78) Schulchan Aruch, Orach Gaijim, 480.
(79) Moses Mendelssohn (1729-1786) bio je mali, grbavi idov nalik na trola, prvobitno uitelj
Talmuda, koji je kasnije pokazao mnogo vee interesiranje za brzo bogaenje nego za nastranu
"mudrost" Talmuda. Poevi kao uitelj u kui bogatog idovskog trgovca svilom u Berlinu,
uskoro mu je postao poslovni partner i zgrnuo ogromno bogatstvo. Bio je meutim, slavljen
od strane idova, kao i od kruga ne-idovskih oboavatelja, kao izuzetno poboan i mudar
filozof. (Prevoditelj)
(80) Arthur Ruppin, Die Juden der Gegenwart (Berlin, 1904), str. 203 .
(81) Luther, Von den Juden und ihren Lgen.
(82) Ibid.
(83) Feodor Dostoevski, An Author's Diary, (1876-1880)
(84) Dostojevski je proveo pet godina u sibirskom zatvoru u Omsku (1849-1854).
(Prevoditelj)
(85) Friedrich Ebert (1871-1925) bio je marksistiki lider socijaldemokrata. Suraivao je sa
ostalim izdajnicima oko pripreme njemakog sloma 1918. i postao pod novim reimom 1919.g
Reichsprsident (Predsjednik). (Prevoditelj)
(86) Kurt Eisner (1867-1919) bio je idovski politiki novinar i marksistiki voa u
Bavarskoj. Glavni organizator revolucije iz 1 91 8. (Dolchstoss), postao je prvi predsjednik
bavarske republike. Pogubio ga je njemaki patriot 1919. (Prevoditelj)
(87) Mir od 3. oujka 1918. kojim su okonana neprijateljstva izmeu Njemake i Rusije bio
je potpisan u Brest Litovsku. (Prevoditelj)
(88) The Vlkischer Beobachter (Narodni doboar) bio je slubena novina - glasilo
NSDAP-a od prosinca 1920. (Prevoditelj)
CREATIVITY HRVATSKA
29