dr.

Susan Forward &

Craig Buck

OTROVNI RODITELJI
Prevladavanje njihovog bolnog nasljedstva
i spaavanje vlastitog ivota

DR. SUSAN FORWARD

& CRAIG BUCK

OTROVNI RODITELJI
PREVLADAVANJE NJIHOVOG BOLNOG NASLJEDSTVA
I SPAAVANJE VLASTITOG IVOTA

Zagreb, 2002.

Naslov izvornika: Dr. Susan

Forward with Craig Buck:
Toxic Parents: Overcoming Their
Hurtful Legacy And Reclaiming Your Life
Prijevod s engleskog:
Anita Klapan, prof.
Iva Prvi, prof.
Mihaela Rister, prof.
Melita Saraen, prof.
Lektor:
Branka Stunja
BIBLIOTEKA ANIMA
Urednici:
dr. Nenad Jakui
mr. Iva Bhm, prof.
BIOS - Drutvo roditelja, Zagreb Hrvatska
udruga za zatitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja
Grafika priprema:
Marijan Bori, ml.
Tisak: Nova
promocija
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna
i sveuilina knjinica - Zagreb
UDK 159.913-055.5/.7
159.97-055.52
FORWARD, Susan
Otrovni roditelji: prevladavanje
njihovog bolnog nasljedstva i spaavanje
vlastitog ivota / Susan Forward & Craig
Buck ; <prijevod s engleskog Anita Klapan ..
. et al.>. - Zagreb : Bios, 2002.
Prijevod djela: Toxic parents.
ISBN 953-97891-3-3 1. Buck,
Craig 420125020

Ova je knjiga nastala u suradnji dviju nevladinih organizacija: Bios i Hrvatske udruge za zatitu djece od
zlostavljanja i zanemarivanja.
Udruge su zahvalne Dravnom zavodu za zatitu obitelji,
materinstva i mladei, Hrvatskoj lutriji, Zagrebakoj
banci i Klinici za djeje bolesti Zagreb koje su u
sklopu tekuih projekata navedenih udruga

podrale i financijski omoguile prevoenje i tiskanje

ove knjige.

mojoj
djeci

OTROVNI RODITELJI - PREVLADAVANJE NJIHOVOG BOLNOG

NASLJEDSTVA I SPAAVANJE VLASTITOG IVOTA
autorice "Opsesivne ljubavi", dr. Susan Forward,
u suradnji s Craigom Buckom
Niste krivi za loe stvari koje su vam se dogodile u djetinjstvu - ali sada
moete uiniti neto za sebe !
Bolno nasljedstvo otrovnih roditelja pokazuje se u odrasloj dobi
putem potekoa u vezama, karijeri, donoenju odluka i depresijom. Bez
obzira na to kakav teret nosite - sram zbog obiteljskog alkoholizma ili
naputanja u djetinjstvu, oiljke verbalnog ili fizikog zlostavljanja,
posljedice incesta - dr. Forward moe vam pomoi da se jednom zauvijek
oslobodite demona samookrivljavanja!
TKO SU OTROVNI RODITELJI?
Neprimjereni roditelji: Stalno su usmjereni na vlastite probleme i
pretvaraju
svoju djecu u "mini-odrasle" koji se brinu o njima.
Kontrolori: Koriste krivnju, manipulaciju pa ak i pretjeranu spremnost na
pomo kako bi upravljali ivotima svoje djece.
Alkoholiari: Zaglavljenima u negiranju i kaotinim
promjenama raspoloenja, njihova im ovisnost ostavlja malo
vremena i energije za zahtjeve roditeljstva.
Verbalni zlostavljai: Bilo da otvoreno zlostavljaju svoju djecu, bilo da su
profinjeno
sarkastini,
demoraliziraju
svoju
djecu
stalnim
posramljivanjem, unitavajui njihovo samopouzdanje.
Fiziki zlostavljai: Nesposobni kontrolirati svoj duboki bijes,
esto okrivljuju djecu za vlastito nekontrolirano ponaanje.
Seksualni zlostavljai: Bilo da su otvoreno seksualni ili skriveno zavodljivi,
oni su krajnji izdajnici koji unitavaju samo srce djetinjstva - njegovu
nevinost.

ZAHVALE
Mnogi su pojedinci znaajno doprinijeli ovoj knjizi:
Craig Buck, predan i talentiran pisac, dao je oblik prii koju sam eljela
ispriati.
Nina Miller, M.F.C.C., darovita terapeutkinja, nesebino je davala svoje
vrijeme, znanje i podrku. Ona je takoer i najodaniji prijatelj kojeg
netko moe imati.
Marty Farash, M.F.C.C., koji mi je nesebino pruio svoje znanje o
obiteljskim sustavima.
Moj divni urednik, Toni Burbank, koji je bio, kao i uvijek, pun razumijevanja,
osjetljiv i uviavan. Ne bih mogla pronai smirenijeg vodia kroz moje
najuzburkanije kreativne trenutke.
Linda Grey, predsjednica i nakladnica Bantam Books-a, koja je od
samog poetka vjerovala u mene i u moj rad.
Neograniena je moja zahvalnost pacijentima, prijateljima i drugima koji
su mi vjerovali i povjerili svoje najintimnije osjeaje i tajne, kako bismo
mogli pomoi drugim osobama. Ne mogu ih imenovati, no oni znaju tko su.
Moja djeca, Wendy i Matt te moji prijatelji - osobito Dorris Gathrid,
Don Weisberg, Jeanne Phillips, Basil Anderman, Lynn Fischer i Madeline
Cain - moja su baza i iskreno ih volim.
Zahvaljujem svome pooimu, Kenu Petersonu, za ohrabrenje i dobrotu
koje mi je pruio.
I na kraju, zahvaljujem svojoj majci, Harriet Peterson, na ljubavi i podrci i
na tome to je imala hrabrosti promijeniti se.

SADRAJ
UVOD

11

PRVI DIO: OTROVNI RODITELJI

21

I. - BOGOLIKI RODITELJI
MIT O SAVRENIM RODITELJIMA

21

II - "SAMO ZATO TO TO NISTE NAMJERAVALI, NE

ZNAI DA NE BOLI"
NEADEKVATNI RODITELJI

32

III. - "ZATO MI NE DOZVOLJAVAJU IVJETI

VLASTITIM IVOTOM?"
KONTROLORI

45

IV. - "NITKO U OVOJ OBITELJI NIJE ALKOHOLIAR"

ALKOHOLIARI

62

V. - SVE OZLJEDE SU UNUTARNJE

VERBALNI ZLOSTAVLJAI

79

VI. - PONEKAD SU OZLJEDE I VANJSKE

FIZIKI ZLOSTAVLJAI

94

VII. - KONANA IZDAJA

SEKSUALNI ZLOSTAVLJAI
11
0
VIII. - ZATO SE RODITELJI PONAAJU NA
TAKAV NAIN?
OBITELJSKI SUSTAV
13
0

DRUGI DIO: SPAAVAN JE VLASTITOG IVOTA

143

IX. - NE MORATE OPROSTITI

144

X. - " ODRASLA SAM OSOBA. ZATO SE TAKO

NE OSJEAM?"

148

XI. - POECI SAMODEFINIRANJA

157

XII. - TKO JE ZAPRAVO ODGOVORAN?

166

XIII. - SUELJAVANJE: PUT DO NEOVISNOSTI

182

XIV. - LIJEENJE RANE INCESTA

211

XV.-PREKIDANJE KRUGA

235

EPILOG: PRESTANAK BORBE

243

SUGESTIJE ZA DALJNJA ITANJA

247

11
UVOD
Naravno, moj me je otac znao udarati, ali to je inio samo
zato da bi me doveo u red. Ne vidim kakve to veze ima s
raspadom mog braka.
-Gordon
Gordon, star 38 godina, uspjeni ortopedski kirurg, doao je kod mene kad
ga je napustila supruga nakon est godina braka. Oajniki se pokuavao
pomiriti s njom, no ona mu je rekla da ne eli niti pomiljati na povratak
kui, sve dok on ne potrai pomo za svoju neobuzdanu narav. Bila je
preplaena njegovim naglim ispadima i izmorena njegovom grubom
kritinou. Gordon je znao da ima naglu narav i da zna biti naporan, ali je
bio okiran kad ga je supruga napustila.
Zatraila sam od Gordona da mi ispria neto o sebi i vodila ga
pomou nekoliko potpitanja dok je priao. Kad sam ga upitala za roditelje,
nasmijeio se i prikazao ih u prekrasnom svjetlu, osobito svog oca, uvaenog
kardiologa:
Da nije bilo njega, ne bih postao lijenikom. On je najbolji.
Njegovi pacijenti misle daje svetac.
Upitala sam ga kakav je njegov sadanji odnos s ocem. Nervozno
se nasmijao i rekao:
Bio je odlian, sve dok mu nisam rekao da razmiljam o
prihvaanju holistike medicine. Pomislili biste da sam
poelio postati masovni ubojica! Rekao sam mu to prije
tri mjeseca i sada, svaki put kada razgovaramo, poinje
prigovarati da me nije poslao na medicinu da bih postao
duhovni iscjelitelj. Juer je bilo jako runo. Uzrujao se i
rekao mi da zaboravim da sam ikada bio dio obitelji. To
jako boli. Ne znam... Moda holistika medicina i nije
tako dobra zamisao.
Dok je Gordon opisivao svog oca, koji oito nije bio toliko divan
koliko ga je divnim Gordon elio meni prikazati, primijetila sam da je
poeo stiskati ake na vrlo uznemiren nain. Kad je samog sebe uhvatio
kako to radi, usmjerio se na spajanje jagodica prstiju, kako to esto ine
profesori za svojim stolovima. inilo se poput geste koju je nauio od oca.
Upitala sam ga je li njegov otac oduvijek bio takav tiranin.

12
Ne, ne ba. Mislim, znao je dosta vikati i podizati glas, a
s vremena na vrijeme bih dobio batine, kao i svako
drugo dijete. Ali ne bih ga nazvao tiraninom.
Pogodilo me neto u nainu na koji je rekao batine, neka suptilna
emocionalna promjena u njegovom glasu. Upitala sam ga o tome. Ispalo je
da je dobivao batine remenom dva ili tri puta tjedno! Nije trebalo mnogo
da Gordon zaslui premlaivanje: rije koja pokazuje nepotovanje,
nedovoljno dobre ocjene ili zaboravljena kuanska obveza bili su
dovoljno kanjivi "prijestupi". Gordonov otac nije bio pretjerano obazriv
prema tome gdje bi sve udarao svoje dijete; Gordon se sjetio da je
dobivao udarce po leima, nogama, rukama, dlanovima i stranjici.
Upitala sam ga koliko su teke bile ozljede koje mu je nanio otac.
GORDON: Nisam krvario, niti nita slino. Mislim, sve je ispalo dobro.
On
me je samo pokuavao dovesti u red.
SUZAN: NO, bojali ste ga se? Jesam li u pravu?
GORDON: Bio sam nasmrt preplaen, no ne bi li tako trebalo biti s roditeljima?
SUZAN: Gordone, elite li da se vaa djeca tako osjeaju s vama?
Izbjegao je moj pogled. Bilo mu je izuzetno nelagodno. Privukla
sam svoj stolac i njeno nastavila:
Vaa je supruga pedijatar. Kad bi u svojoj ordinaciji
pregledala dijete i otkrila na njemu znakove kakve ste vi
imali nakon "batina " koje ste dobili od svog oca, bi li to
prijavila nadlenoj slubi?
Gordon nije trebao odgovoriti. U trenutku kada je shvatio, oi su mu se
napunile suzama. Proaptao je: Imam jak gr u trbuhu.
Gordonove brane su sruene. Iako je bio u jakoj emocionalnoj
boli, otkrio je, po prvi puta u svom ivotu, dugo skrivan izvor svog
temperamenta. Skrivao je vulkan ljutnje na oca jo od djetinjstva i svaki put
kad je pritisak postao prevelik, eksplodirao bi na prvu osobu koja bi se
nala u blizini, najee na svoju suprugu. Znala sam to moramo napraviti:
uvaiti i izlijeiti pretuenog djeaka u njemu.
Kad sam te veeri dola kui, jo uvijek sam razmiljala o Gordonu.
Neprestano su mi se vraale njegove oi ispunjene suzama kad je shvatio
da

13
je bio zlostavljan. Razmiljala sam o tisuama odraslih mukaraca i ena
s kojima sam radila, iji su svakodnevni ivoti bili pod utjecajem - pa ak i
pod kontrolom - obrazaca koje su u djetinjstvu postavili njihovi emocionalno
destruktivni roditelji. Shvatila sam da postoje milijuni ljudi koji ne razumiju
zato im ivoti nisu zadovoljavajui, a kojima se moe pomoi. Tada sam
odluila napisati ovu knjigu.
Zato se osvrtati unatrag?
Gordonova pria nije neobina. U svojih osamnaest terapeutskih godina
vidjela sam tisue pacijenata u privatnoj praksi i u bolnikim grupama, od
kojih je velika veina imala oteen osjeaj samopotovanja jer su ih roditelji
redovito tukli, kritizirali, "alili" se govorei im da su glupi, runi ili
neeljeni, preplavljivali ih krivnjom, seksualno ih zlostavljali, nametali im
previe odgovornosti ili ih oajniki pretjerano zatiivali. Poput Gordona,
mali broj tih osoba mogao je povezati svoje roditelje sa svojim problemima.
To je esta emocionalna slijepa pjega. Ljudima je teko uvidjeti da
njihov odnos s roditeljima ima znaajan utjecaj na njihove ivote.
Pravci u terapiji koji su se ranije snano oslanjali na analizu
ranih ivotnih iskustava pomaknuli su teite s TADA na OVDJE i
SADA. Naglasak se stavlja na prouavanje i promjenu sadanjeg
ponaanja, veza i funkcioniranja. Vjerujem da se ta promjena dogodila zbog
otpora pacijenata prema ulaganju ogromne koliine vremena i novaca u
tradicionalnu terapiju, koja esto daje minimalne rezultate.
Osobno, zagovornica sam kratkotrajne terapije koja se usredotouje
na promjenu destruktivnih obrazaca ponaanja. No, iskustvo me nauilo da
nije dovoljno tretirati samo simptome, nuno je baviti se i izvorima tih
simptoma. Terapija je najuspjenija kad se odvija na dvije razine: kad
istovremeno mijenja trenutna samoograniavajua ponaanja i kida veze s
traumama iz prolosti.
Gordon mora nauiti tehnike kontrole svoje ljutnje, ali da bi
postigao trajne promjene, koje e biti otporne i zadrati se i u situacijama
stresa, nuno je da se vrati i pozabavi s boli svog djetinjstva.
Nai roditelji zasade mentalno i emocionalno sjeme u nama sjeme koje raste kako i mi sami rastemo. U nekim obiteljima to je sjeme
ljubavi, potovanja i samostalnosti. No, u mnogim drugim obiteljima
radi se o sjemenu straha, dunosti ili krivnje.
Ako pripadate ovoj drugoj grupi, ovo je knjiga je za vas. Kako ste
odrastali, to je sjeme izrastalo u nevidljivi korov koji je zaokupio va ivot
na naine o kojima niste niti sanjali. Njegove vitice su moda nakodile

14
vaim vezama, karijeri ili obitelji, a zasigurno su potkopale vae
samopouzdanje i samopotovanje.
Pomoi u vam pronai taj korov i iskorijeniti ga.
to je otrovni roditelj?
Svi roditelji povremeno grijee. I sama sam napravila neke strane pogreke
sa svojom djecom, koje su im, kao i meni, nanijele znatnu bol. Niti jedan
roditelj ne moe biti emocionalno dostupan cijelo vrijeme. Sasvim je
normalno da roditelji s vremena na vrijeme viknu na svoju djecu. Svi roditelji
povremeno postanu pretjerano kontrolirajui. I veina roditelja udari djecu,
pa makar i rijetko. ine li ih takva povremena ponaanja okrutnim ili
neprimjerenim roditeljima?
Naravno da ne. Roditelji su samo ljudi i imaju niz problema. Veina
djece moe se nositi s povremenim naletima ljutnje, sve dok imaju dovoljno
ljubavi i razumijevanja.
No, postoji mnogo roditelja iji su negativni obrasci ponaanja trajni
i dominantni u ivotu djeteta. To su roditelji koji nanose tetu.
Kad sam traila rije kojom bih opisala zajedniku osobinu takvih
roditelja, stalno mi se nametala rije otrovni. Poput kemijskog otrova,
emocionalna teta koju nanose takvi roditelji iri se kroz dijete, i kako ono
odrasta, tako raste i bol. Koja je rije bolja od otrovni da bi se opisali roditelji
koji neprestano traumatiziraju dijete, zlostavljaju ga i poniavaju, a u
veini sluajeva nastavljaju s tim ak i nakon to dijete odraste?
Seksualno ili fiziko zlostavljanje moe biti toliko traumatino, da
je esto i samo jedan incident dovoljan da izazove ogromnu emocionalnu
povredu.
Roditeljstvo, koje je jedna od naih presudnih vjetina, jo
uvijek, naalost, predstavlja napor koji se temelji na iskustvu te
pokuajima i pogrekama. Nai roditelji prvenstveno su je nauili od
osoba koje moda i nisu napravile dobar posao: od svojih roditelja.
Mnoge od tehnika odgoja, koje se potuju jer dugo postoje i koje se prenose
s generacije na generaciju, jednostavno su loi savjeti prerueni u mudrost
(sjetite se: "batina je izala iz raja").
to vam ine otrovni roditelji?
Bilo da su odrasla djeca ili otrovni roditelji premlaivani u djetinjstvu,
preesto ostavljani sami, seksualno zlostavljani ili se prema njima ponaalo
kao prema budalama, ili su pak bili prezatieni ili preoptereeni krivnjom,
gotovo svi imaju zaudno sline simptome: oteeno samopotovanje, koje

15
vodi do samorazarajueg ponaanja. Na ovaj ili onaj nain, gotovo svi se
osjeaju bezvrijednima, nevoljenima i nedoraslima.
Svi ti osjeaji u visokom stupnju izviru iz injenice da djeca otrovnih
roditelja, ponekad svjesno, a ponekad ne, okrivljavaju sama sebe za
roditeljsko zlostavljanje. Ovisnom, bespomonom djetetu lake je osjeati se
krivim zato to je napravilo neto "loe" i zasluilo tatin bijes, nego prihvatiti
zastraujuu injenicu da se tati, zatitniku, ne moe vjerovati. Kad takva djeca
odrastu, nastavljaju nositi teret krivnje i nedoraslosti, to onemoguava razvoj
pozitivne slike o sebi. Rezultat toga je manjak povjerenja i samopotovanja
koji, s druge strane, utjee na svaki aspekt njihovog ivota.
Izmjerite svoj psiholoki puls
Nije uvijek lako utvrditi jesu li vai roditelji otrovni, odnosno jesu li bili.
Mnogo ljudi ima komplicirane odnose sa svojim roditeljima. To samo po sebi
ne znai da su roditelji bili emocionalno destruktivni. Mnogo ljudi se nalazi na
rubu i preispituju se o tome jesu li bili zlostavljani ili su pak samo "pretjerano
osjetljivi".
Napravila sam upitnik, da bih vam pomogla u prvom koraku
rjeavanja te dileme. Neka od tih pitanja mogla bi kod vas izazvati tjeskobu ili
nelagodu. To je u redu. Uvijek je teko samome sebi rei istinu o tome koliko
su nas moda nai roditelji povrijedili. Iako moe biti bolna, emocionalna
reakcija je u potpunosti zdrava.
Radi jednostavnosti, pitanja o roditeljima formulirana su u mnoini,
iako se va odgovor moe odnositi samo na jednog roditelja.
I. Va odnos s roditeljima kad ste bili dijete:
1. Jesu li vam roditelji govorili da ste loi ili bezvrijedni? Jesu li vas
nazivali pogrdnim imenima? Jesu li vas stalno kritizirali?
2. Jesu li vai roditelji koristili fiziku bol da bi vas disciplinirali? Jesu
li vas tukli remenom, ibom ili drugim predmetima?
3. Jesu li vai roditelji pili ili konzumirali droge? Jeste li se osjeali
zbunjeno, nelagodno, preplaeno, povrijeeno ili posramljeno zbog
toga?
4. Jesu li vai roditelji bili ozbiljno depresivni ili nedostupni zbog
emocionalnih potekoa ili mentalne odnosno fizike bolesti?

16
5. Jeste li se morali brinuti za svoje roditelje zbog njihovih problema?
6. Jesu li vam roditelji ikada uinili neto to ste morali drati u tajnosti?
Jeste li bili seksualno zlostavljani na bilo koji nain?
7. Jeste li se bojali svojih roditelja veinu vremena?
8. Je li vas bilo strah pokazati ljutnju pred roditeljima?
II. Va odrasli ivot:
1. Nalazite li se u destruktivnim ili zlostavljakim vezama?
2. Vjerujete li da e vas, ako se zbliite s nekim, ta osoba povrijediti i/ili
napustiti?
3. Oekujete li najgore od drugih? Ili openito od ivota?
4. Imate li potekoa s odgovorima na pitanja o tome tko ste, to osjeate
i to elite?
5. Bojite li se da vas drugi, kad bi znali tko ste zaista, ne bi voljeli?
6. Osjeate li se tjeskobno kad ste uspjeni i bojite li se da e netko
"otkriti" da ste prevarant?
7. Razljutite li se ponekad ili rastuite bez nekog vidljivog razloga?
8. Jeste li perfekcionist?
9. Imate li potekoa kad se namjeravate opustiti ili zabaviti?
10. Uhvatite li se ponekad kako se ponaate "poput svojih roditelja",
usprkos najboljoj namjeri?
III. Vaa veza s roditeljima u odrasloj dobi:
1. Ponaaju li se vai roditelji prema vama kao da ste jo uvijek dijete?
2. Je li velik broj vaih vanih ivotnih odluka temeljen na pitanju
hoe
li ih odobriti vai roditelji?

17
3. Imate li jake emocionalne ili fizike reakcije kada provodite ili
unaprijed razmiljate o provoenju vremena sa svojim roditeljima?
4. Bojite li se pokazati neslaganje s roditeljima?
5. Manipuliraju li vai roditelji vama pomou prijetnji ili krivnje? 6.
Manipuliraju li vai roditelji vama pomou novca?
7. Osjeate li odgovornost za osjeaje svojih roditelja? Ako su
nesretni, mislite li da je to vaa greka? Je li va zadatak da im
olakate?
8. Vjerujete li u to da to god napravite, to nikada nee biti dovoljno
dobro za vae roditelje?
9. Vjerujete li da e se jednog dana, ve nekako, vai roditelji
promijeniti na bolje?
Ako ste pozitivno odgovorili na samo jednu treinu pitanja, velik
dio ove knjige moe vam pomoi. Iako vam se neka poglavlja mogu uiniti
nebitnima za vau situaciju, vano je da upamtite da svi otrovni roditelji,
neovisno o prirodi svog zlostavljanja, u osnovi ostavljaju iste oiljke. Na
primjer, vai roditelji moda nisu bili alkoholiari, ali kaos, nestabilnost i
gubitak djetinjstva, tipini za obitelji alkoholiara, jednako su stvarni za
djecu drugih tipova otrovnih roditelja. Principi i tehnike oporavka takoer
su slini za svu odraslu djecu pa vas molim da ne preskoite niti jedno
poglavlje.
Oslobaanje od naslijea otrovnih roditelja
Ako ste odraslo dijete otrovnih roditelja, postoje mnoge stvari koje moete
uiniti da se oslobodite njihovog tetnog nasljedstva krivnje i sumnje u samog
sebe. U knjizi u govoriti o takvim razliitim strategijama. elim da nastavite s
puno nade. Ne s iskrivljenom nadom da e se vai roditelji promijeniti na
neki aroban nain, nego s realistinom nadom da se vi sami moete
psiholoki osloboditi njihovog snanog i destruktivnog utjecaja. Trebate samo
nai hrabrosti. Ona je u vama.
Vodit u vas nizom naina koji e vam pomoi jasno sagledati taj
utjecaj i nositi se s njim, bez obzira na to jeste li trenutno u konfliktu sa

18
svojim roditeljima, imate samo uljudan povrni odnos ili se niste vidjeli
godinama, ili je jedan od roditelja umro, a moda i oboje!
Iako se ini neobinim, mnoge su osobe pod kontrolom svojih
roditelja i nakon njihove smrti. Duhovi koji ih opsjedaju nisu stvarni na
nadnaravni nain, ali su izuzetno stvarni u psiholokom smislu. Roditeljski
zahtjevi, oekivanja i krivnja mogu ostati i nakon to roditelji umru.
Moda ste ve prepoznali potrebu za tim da se oslobodite
roditeljskog utjecaja. Moda ste ih ve i suoili s time. Jedna moja pacijentica
voljela je rei: "Moji roditelji nemaju nikakvu kontrolu nad mojim ivotom...
Mrzim ih i oni to znaju." No, shvatila je da roditelji, raspirujui plamen
njezinog bijesa, i dalje upravljaju njome, i da energiju koju ulae u svoju
ljutnju crpi iz drugih podruja svog ivota. Suoavanje je vaan korak u
protjerivanju duhova prolosti i demona sadanjosti, ali nikada ne smije
biti provedeno u ozraju ljutnje.
"Ne bih li trebao biti odgovoran za to to jesam?"
Sada ve vjerojatno mislite: "ekaj malo, Susan! Gotovo sve druge
knjige i strunjaci kau da ne smijem kriviti druge za svoje probleme."
Pogreno. Vai roditelji su odgovorni za to to su uinili. Naravno,
vi ste odgovorni za svoj odrasli ivot, ali taj ivot je veim dijelom oblikovan
iskustvima nad kojima niste imali kontrolu. injenica je: Niste
odgovorni za to to su vam uinili dok ste bili bespomono dijete!
Odgovorni ste za to da sada napravite pozitivne promjene u vezi s tim!
Kako vam ova knjiga moe pomoi
Zajedno zapoinjemo vano putovanje. To je putovanje istine i otkria. Na
kraju ete osjeati veu kontrolu nad svojim ivotom nego ikada prije.
Neu davati grandiozna obeanja kako e svi vai problemi udesno nestati
preko noi. No, ukoliko imate hrabrosti i snage odraditi zadatke iz ove knjige,
bit ete u mogunosti povratiti mo od svojih roditelja, mo koja vam pripada
kao odrasloj osobi i dostojanstvo koje zasluujete kao ljudsko bie.
Ova knjiga ima i svoju emocionalnu cijenu. Nakon to sruite svoje
brane, otkrit ete osjeaje bijesa, tjeskobe, povrede, zbunjenosti i osobito
alosti. Unitenje slike roditelja koju nosite cijeli ivot moe izazvati snane
osjeaje gubitka i naputenosti. elim da materijalu u ovoj knjizi pristupite
vlastitim tempom. Ako vam neki dio budi nelagodu, priekajte. Vaan je
napredak, a ne brzina.
Da bih ilustrirala ideje u ovoj knjizi, oslonila sam se na prikaze
sluajeva iz moje prakse. Neki su direktno prenijeti s audio zapisa, dok
sam

19
druge rekonstruirala na temelju svojih biljeaka. Sva pisma u ovoj knjizi iz
mojih su spisa i reproducirana su tono kako su napisana. Terapijske
seanse koje nisu snimljene, jo uvijek su mi ive u sjeanju i trudila
sam se rekonstruirati ih onako kako su se zbile. Izmijenjena su samo
imena i neke okolnosti iz pravnih razloga. Niti jedan od sluajeva nije
"dramatiziran".
Sluajevi se mogu initi senzacionalnima, no u stvari su tipini.
Nisam pretraivala svoje spise kako bih pronala one najprovokativnije ili
najdramatinije; naprotiv, izabrala sam sluajeve koji najjasnije ilustriraju
tipove pria koje ujem svaki dan. Pitanja koja osvjetljavam u ovoj knjizi
nisu u vezi sa zastranjenim ljudskim stanjima; ona su dio ivota.
Knjiga je podijeljena u dva dijela. Prvi dio bavi se nainima
djelovanja razliitih tipova otrovnih roditelja. Prouit emo razliite
naine na koji su vas roditelji mogli povrijediti ili vam to moda jo
uvijek ine. Razumijevanje tih naina pripremit e vas za drugi dio, u
kojem u izloiti Specifine tehnike ponaanja koje omoguavaju
promjenu balansa moi u vaoj vezi s otrovnim roditeljima.
Proces smanjenja negativne moi vaih roditelja bit e postupan.
Na kraju e se osloboditi vaa unutarnja snaga, vae pravo JA koje se skrivalo
sve ove godine, jedinstvena osoba vrijedna ljubavi koja trebate biti. Zajedno
emo osloboditi tu osobu, kako bi va ivot konano mogao postati zaista
vaim.

21

PRVI DIO: OTROVNI RODITELJI

I. - BOGOLIKI RODITELJI
Mit o savrenim roditeljima
Drevni Grci su imali problem. Bogovi su gledali s visine svojeg vjenog
igralita na vrhu Olimpa i sudili o svemu to su oni inili. Kad bogovi ne
bi bili zadovoljni, brzo bi kanjavali. Nisu trebali biti njeni, nisu trebali
biti pravedni, ak nisu trebali niti biti u pravu. U stvari, mogli su biti u
potpunosti iracionalni. Iz nekog svog hira mogli su vas pretvoriti u jeku ili
vas natjerati da vjeno gurate kamen uzbrdo. Nije potrebno rei da je
takva nepredvidivost monih bogova stvorila prilian strah i zbunjenost u
njihovih smrtnih sljedbenika.
Takav odnos ne razlikuje se od odnosa otrovni roditelj - dijete.
Nepredvidljiv roditelj je zastraujui bog u oima djeteta.
Kad smo bili jako mali, nai bogoliki roditelji bili su nam sve. Bez
njih ne bismo bili voljeni, zatieni, udomljeni, nahranjeni, ve bismo
ivjeli u stalnom osjeaju straha, znajui da sami ne moemo preivjeti.
Oni su nai svemogui skrbnici, to god zatrebamo, oni nam to prue.
Budui da ne postoji netko ili neto s ime bismo ih usporedili,
pretpostavljamo da su savreni. Kako se na svijet iri izvan kolijevke,
razvijamo potrebu za odravanjem slike savrenstva, kao obrane od
velikog nepoznatog s kojim se sve ee susreemo. Sve dok vjerujemo da
su nam roditelji savreni, osjeamo se zatieno.
U drugoj i treoj godini ivota poinjemo nametati svoju
samostalnost. Opiremo se toaletnom odgoju pa uivamo u svojim
nedjelima. Prihvaamo rije ne jer nam omoguava vjebanje odreene
kontrole nad ivotom, dok je da samo jednostavan pristanak. Nastojimo
razviti jedinstveni identitet, uspostaviti vlastitu volju.
Proces odvajanja od roditelja doivljava svoj vrhunac tijekom
puberteta i adolescencije, kad se aktivno sukobljavamo s roditeljskim
vrijednostima, ukusom i autoritetom. U relativno stabilnim obiteljima,
roditelji mogu podnijeti veinu tjeskobe koju stvaraju te promjene.
Veinom e tolerirati, ako ne i podrati, djetetovu samostalnost u
nastajanju. Izreka: "To je samo faza" standardna je utjeha roditeljima koji
imaju razumijevanja, koji se sjeaju sebe u tim godinama i prihvaaju
pobunu kao normalnu fazu emocionalnog razvoja.

22

Otrovni roditelji nemaju toliko razumijevanja. Jo od

kontroliranja toaletnih navika u djetinjstvu, pobunu i individualne razlike
vide kao osobni napad. Oni se brane potkrepljujui djetetovu ovisnost i
bespomonost. Umjesto da potiu zdrav razvoj, nesvjesno ga ometaju te
esto vjeruju da se ponaaju u skladu s djetetovim najboljim interesom.
Mogu koristiti fraze poput: "To jaa osobnost" ili "Mora nauiti
razlikovati dobro od loeg", no njihov arsenal negativnosti zaista oteuje
djetetovo samopotovanje i ometa nastanak samostalnosti. Bez obzira u
kojoj mjeri roditelji vjeruju da su u pravu, takvi napadi su za dijete
zbunjujui u svom neprijateljstvu, estini i naglosti.
Naa kultura i religije su gotovo jednoglasne u podravanju svemoi
roditeljskog autoriteta. Prihvatljivo je izraziti ljutnju na suprunika,
ljubavnika, brata, sestru, nadreenog i prijatelja, no samouvjereno se
zauzimati za svoja prava u odnosu s vlastitim roditeljima gotovo je tabu.
Koliko smo esto uli fraze: "Ne odgovaraj tako majci" ili "Da se nisi usudila
vikati na oca"? Judo-kranska tradicija ustoliava tabu u naem kolektivnom
nesvjesnom, naglaavajui "Boga oca" i usmjerava nas da "tujemo oca i
majku". Takva ideja nalazi plodno tlo u naim kolama, crkvama i vladi
("povratak obiteljskim vrijednostima"), pa ak i u tvrtkama. U skladu s
konvencionalnom mudrou, roditelji imaju mo kontrole nad nama zato!
to su nam dali ivot.
Dijete je dano na milost bogolikim roditeljima i, kao ni drevni
Grci, dijete nikada ne zna kad e udariti slijedea munja. No, dijete otrovnih
roditelja zna da e munja doi, prije ili kasnije. Taj strah duboko se
usauje i raste u djeci. U bazi svake odrasle osobe s kojom je ranije loe
postupano - ak i kod uspjenih osoba - nalazi se maleno dijete koje
se osjea bespomono i prestraeno.
Cijena umirivanja bogova
Kako se oteuje djetetovo samopotovanje, raste njegova ovisnost te,
proporcionalno s tim, potreba da vjeruje da su njegovi roditelji tu da ga
zatite i skrbe za njega. Jedini je nain da dijete osmisli emocionalne napade
ili fiziko zlostavljanje da prihvati odgovornost za ponaanje otrovnih
roditelja.
Bez obzira na to koliko roditelji mogu biti otrovni, uvijek imate
potrebu potovati ih poput bogova. Iako moda razumijete, s jedne strane,
da je va otac grijeio kad vas je tukao, s druge strane jo uvijek moete
vjerovati da je to bilo opravdano. Intelektualno razumijevanje nije
dovoljno da biste i na emocionalnoj razini prihvatili da vi niste
odgovorni.

23

Kao to je rekao jedan moj pacijent: "Mislio sam da su savreni pa su

se prema meni loe ponaali, zakljuio sam da sam ja lo". Postoje dvije
sredinje doktrine u toj vjeri u bogolike roditelje:
1. "Ja sam lo, a moji roditelji su dobri."
2. "Ja sam slab, a moji roditelji su jaki."
Ova snana vjerovanja mogu dugo nadivjeti fiziku ovisnost o
roditeljima. Ona odravaju vjeru ivom; omoguavaju vam izbjegavanje
suoavanja s bolnom istinom da su vas vai bogoliki roditelji zapravo izdali
ste bili najranjiviji.
Prvi korak prema kontroliranju vlastitog ivota je suoavanje s tom
istinom. Za to treba hrabrosti, ali ako itate ovu knjigu, ve ste se odluili za
promjenu. Za to takoer treba hrabrosti.
"Nikada mi nee dopustiti zaboraviti kako sam ih osramotila"
Sandy, stara 28 godina, naoita, brineta za koju se inilo da "ima sve", bila
ozbiljno depresivna kad mi se prvi put obratila. Ispriala je kako je nesretna sa
svime u ivotu. Nekoliko godina radila je kao araner cvijea u poznatoj
trgovini. Uvijek je sanjala o tome da otvori vlastitu trgovinu, no bila je
uvjerena da nije dovoljno sposobna da bi uspjela. Uasavala se neuspjeha.
Sandy je, takoer, vie od dvije godine neuspjeno pokuavala zatrudnjeti.
Dok smo razgovarale, poinjala sam shvaati da je njezina nemogunost da
zanese izazivala snaan osjeaj nezadovoljstva prema suprugu i osjeaj
nezadovoljstva vezom, usprkos injenici da se inilo daje suprug istinski
voli i da ima razumijevanja. Nedavni razgovor s majkom je naglasio taj
problem:
Cijelo pitanje trudnoe postalo je za mene opsesija. Kad
sam ruala sa svojom mamom, rekla sam joj koliko sam
razoarana. Rekla mije: "Kladim se daje to zbog pobaaja
koji si imala. udni su prutovi Boji. " Nakon toga ne mogu
prestati plakati. Nikada mi nee dati da zaboravim.
Upitala sam je o pobaaju. Nakon prvotnog oklijevanja, ispriala mi je priu:
Dogodilo se to kad sam bila u srednjoj koli. Moji roditelji su bili
jako, jako strogi katolici pa sam ila u upnu kolu. Rano sam se
razvila i s dvanaest godina bila sam visoka 170 centimetara, teka
60 kilograma i nosila grudnjak broj 4. Deki su poeli obraati
panju na mene i to mi se stvarno svialo. A izluivalo je mog
tatu. Prvi put kad me uhvatio kako se ljubim s dekom za laku no,
nazvao me

24

kurvom tako glasno da su svi susjedi uli. Postalo je jo i

gore. Svaki put kad sam izala s dekom, tata mije rekao
da idem u pakao. Nikad nije odustao. Zakljuila sam da
sam tako i tako prokleta, pa sam s petnaest godina spavala
s jednim dekom. Kakve sam sree, ostala sam u drugom
stanju. Kad su moji saznali, poludjeli su. Onda sam rekla
da elim pobaciti; totalno su se izgubili. Urlali su mi o
"moralnom grijehu" tisuu puta. Ako do tada nisam
zasluila put u pakao, bili su sigurni da e mi to osigurati
kartu. Jedini nain na koji sam ih mogla prisiliti da potpiu
pristanak bila je prijetnja da u se ubiti.
Upitala sam Sandy to se dogaalo nakon pobaaja. Utonula je u stolac,
potitenog pogleda koji mi je slomio srce.
Izgubiti milost... Mislim, zbog tate sam se osjeala grozno
i ranije, ali nakon toga sam se osjeala kao da nemam
pravo na postojanje. to me je vie bilo sram, vie sam se
trudila da popravim stvari. Htjela sam vratiti vrijeme
unatrag, ponovo imati ljubav koju sam imala kad sam bila
mala. Ali nikada nisu propustili priliku da to spomenu.
Ponavljali su kao pokvarena ploa kako sam ih osramotila.
Ne mogu ih kriviti. Nisam nikada trebala napraviti to to
sam napravila - hou rei, imali su tako visoka moralna
oekivanja na mene. Sada im se samo elim iskupiti jer
sam ih toliko povrijedila svojim grijesima pa radim sve
to ele da napravim. To izluuje mog mua. esto se jako
svaamo oko toga. Ali ne mogu si pomoi. Samo elim da
mi oproste.
Dok sam sluala tu ljupku mladu enu, jako me ganula njezina
patnja, koju je uzrokovalo ponaanje njezinih roditelja, te jaina njezine
potrebe za negiranjem njihove odgovornosti za tu patnju. inila se
gotovo oajnom u pokuaju da me uvjeri kako je ona kriva za sve to joj se
dogodilo. Njezino samookrivljavanje sastojalo se od roditeljskih
dogmatskih religioznih uvjerenja. Znala sam da moram dobro isplanirati
svoje postupke kako bih osvijestila Sandy koliko su njezini roditelji bili
prema njoj istinski okrutni i emocionalno je zlostavljali. Odluila sam
da nije vrijeme za nekritinost.

25
SUSAN: Znate to? Jako sam ljuta zbog te mlade djevojke. Mislim da su
vai roditelji bih grozni prema vama. Koristili su svoja religiozna
uvjerenja kako vas kaznili. Mislim da niste zasluili nita od toga.
SANDY: Poinila sam dva smrtna grijeha!
SUSAN: Bili ste samo dijete. Moda ste pogrijeili, ali ne morate zbog
toga zauvijek ispatati. ak vam i crkva doputa da se pokajete i
nastavite sa svojim ivotom. Ako su vai roditelji bili toliko dobri koliko
kaete da su bili, trebali su pokazati neko suosjeanje.
SANDY: Oni su pokuali spasiti moju duu. Da me nisu toliko voljeli, ne
bi bilo stalo.
SUSAN: Pogledajmo to iz druge perspektive, to bi bilo da niste
pobacili? I da ste rodili djevojicu. Sada bi imala oko esnaest godina,
zar ne?
Sandy je kimnula, pokuavajui shvatiti kuda sam krenula.
SUSAN: Pretpostavimo da ona ostane u drugom stanju. Biste li se prema
njoj ponaali na nain kako su se vai roditelji ponaali prema vama?
SANDY: Nikada!
Sandy je shvatila implikacije toga to je izrekla.
SUSAN: Pokazali biste vie ljubavi. I vai roditelji su trebali pokazati
vie ljubavi. To je njihov neuspjeh, ne va.
Sandy je provela pola svog ivota izgraujui obrambeni zid. Takvi
obrambeni zidovi su vrlo esti kod djece otrovnih roditelja. Mogu biti
sastavljeni od razliitih psiholokih blokova, ali najei, primarni
materijal Sandyinom zidu je osobito otporan blok zvan "negacija".
Mo negacije
Negacija je najprimitivniji i najmoniji obrambeni mehanizam. Ona
ukljuuje izmiljenu realnost koja umanjuje ili ak negira utjecaj
odreenih bolnih ivotnih iskustava. Zbog negacije neki od nas zaborave
to su nam roditelji inili, a to nam omoguava da ih zadrimo na
pijedestalu.
Olakanje koje donosi negacija je privremeno najbolje rjeenje, ali tog
olakanja je visoka. Negacija je poput poklopca na naem emocionalnom
ekspres loncu: to je due zatvoren, pritisak postaje vei. ili kasnije taj
e pritisak izbiti poklopac i doivjet emo emocionalnu krizu. Kad se to
dogodi, moramo se suoiti s istinama koje smo oajniki

26
nastojali izbjei. tovie, sada se moramo s njima suoiti u razdoblju
izuzetnog stresa. Ako unaprijed moemo proraditi nau negaciju, izbjei
emo krizu - otvarajui poklopac i lagano smanjujui pritisak.
Naalost, vaa osobna negacija nije jedina s kojom se morate boriti.
Vai roditelji imaju vlastite sustave negacije. U trenutku kad nastojite
rekonstruirati istinu o svojoj prolosti, osobito ako ta istina nije povoljna
za roditelje, oni mogu inzistirati na tome da "nije bilo tako strano", "nije
se dogodilo na taj nain" ili ak "da se nije uope dogodilo". Takve
izjave mogu biti izvorima frustracija u vaim pokuajima da rekonstruirate
svoju prolost, dovodei vae doivljaje i sjeanja u pitanje. To moe oslabiti
vae povjerenje u vlastitu sposobnost doivljavanja stvarnosti i oteati
izgradnju samopotovanja.
Sandyina negacija je bila toliko snana da ne samo da nije mogla
vidjeti svoju stvarnost, ve nije mogla niti prihvatiti da postoji druga
perspektiva. Suosjeala sam s njezinom boli, no morala sam je potaknuti
da barem razmotri mogunost da ima iskrivljenu sliku svojih roditelja.
Nastojala sam biti to manje agresivna:
Potujem injenicu da volite svoje roditelje i da vjerujete
da su oni dobri ljudi. Sigurna sam da su napravili neke
jako dobre stvari za vas dok ste odrastali. No, mora
postojati dio vas koji zna ili barem osjea da brini roditelji
ne napadaju toliko snano dostojanstvo i vrijednost svog
djeteta. Ne elim vas otuiti od vaih roditelja, niti od vae
vjere. Ne trebate ih se odrei niti ih odbaciti. Ali, moda
velik dio uklanjanja vae depresije ovisi o odbacivanju
fantazije da su vai roditelji savreni. Bili su okrutni prema
vama. Povrijedili su vas. to god da ste napravili, gotovo
je. Nikakvo prigovaranje ili poniavanje to nee
promijeniti. Moete li osjetiti koliko su duboko povrijedili
osjetljivu djevojicu u vama? I koliko je to bilo nepotrebno?
"Da" koje je Sandy izrekla bilo je jedva ujno. Upitala sam je boji
li se o tome razmiljati. Samo je kimnula glavom, nijema od dubine svog
straha. Ali je bila dovoljno hrabra da to spozna.
Beznadna nada
Nakon dva mjeseca terapije, Sandy je napredovala, ali je i dalje
odravala mit savrenih roditelja. Sve dok ne odbaci taj mit, nastavljat e
kriviti sebe za svu nesreu u svom ivotu. Zamolila sam je da pozove
roditelje na seansu.

27

Nadala sam se da ukoliko spoznaju koliko je snano njihovo

ponaanje utjecalo na Sandyin ivot, moda prihvate dio svoje
odgovornosti ime olakaju Sandyino nastojanje da promijeni negativnu
sliku o sebi.
Nismo imali vremena da se upoznamo prije nego to je njezin
otac zapoeo:
Doktorice, ne znate kako je ona bila loe dijete. Bila je
luda za dekima i stalno ih je zavlaila. Svi njezini sadanji
problemi u vezi su s tim prokletim pobaajem.
Vidjela sam suze u Sandyinim oima. Pourila sam je obraniti:
To nije uzrok njezinih problema i nisam vas pozvala da mi date
popis njezinih zloina. Neemo nikuda stii ako ste zato doli.
Nije imalo uspjeha. Tijekom cijele seanse njezina majka i otac su
izmjenjivali u napadima na svoju kerku, usprkos mojim upozorenjima.
Bio je to dug sat. Nakon to su otili, Sandy se brzo ispriala zbog njih:
Znam da mi danas nisu bili naklonjeni, no nadam se da su vam se dopali.
Oni su zaista dobri ljudi, ali su valjda bili nervozni to su tu. Moda ih
nisam trebala zamoliti da dou... Vjerojatno ih je uzrujalo. Nisu
navikli na ovakve stvari. Ali oni me zaista vole... Dajte im malo
vremena i vidjet ete.
Ova seansa i nekoliko sljedeih sa Sandyinim roditeljima jasno
su pokazale koliko su bili ogranieni da bi mogli vidjeti bilo koju
alternativu kao uzrok problema njihove keri. Niti jedan od roditelja
nije bio spreman ni u jednom trenutku priznati nikakvu odgovornost za te
probleme. I Sandy ih je nastavila idealizirati.
"Oni su samo nastojali pomoi"
Kod mnoge odrasle djece otrovnih roditelja negacija je
jednostavan,
nesvjestan proces potiskivanja odreenih dogaaja i osjeaja izvan
svjesnog doivljavanja pa izgleda da se ti dogaaji nikada nisu ni zbili.
No drugi, poput Sandy, imaju suptilniji pristup: racionalizaciju.
Kada koristimo
racionalizaciju, koristimo "dobre razloge" pri opravdavanju i
umanjivanju
neeg bolnog i neugodnog.
Neke tipine racionalizacije su:

28

Otac je vikao na mene samo zato jer ga je moja majka gnjavila.

Moja majka je pila jer je bila usamljena. Trebala sam vie biti kod kue.
Otac me je tukao, ali me nije htio povrijediti. Samo me htio nauiti pameti.
Majka nikada nije obraala panju na mene jer je bila tako nesretna.
Ne mogu kriviti oca zbog toga to me je zlostavljao. Majka nije htjela
spavati s njim, a mukarci trebaju seks.

Sve te racionalizacije imaju jednu zajedniku karakteristiku: slue

da neprihvatljivo postane prihvatljivo. Na povrini su djelotvorne, no jedan
dio u nama uvijek zna istinu.
"Napravio je to samo zato to..."
Louise, sitna ena crvenkaste kose u srednjim etrdesetima, razvela se od
treeg supruga. Dola je na terapiju na inzistiranje svoje odrasle kerke,
koja je zaprijetila da e prekinuti sve svoje veze s njom ako ne uini neto
u vezi sa svojim nesavladivim neprijateljstvom.
Kad sam prvi puta vidjela Louise, njezino ekstremno ukoeno
dranje i izraz lica s jako stisnutim usnama rekli su sve. Bila je vulkan
zadrane ljutnje. Upitala sam je za razvod i rekla mi je da su je svi
mukarci u njezinom ivotu ostavili; njezin trenutni suprug je samo
zadnji primjer: Jedna sam od onih ena koje uvijek izaberu gospodina
Pogrenog. Poetak svake veze je izvrstan, no znam da ne moe trajati.
Paljivo sam sluala Louise dok je obrazlagala tezu da su svi
mukarci gadovi. Tada je poela usporeivati mukarce svog ivota sa svojim
ocem:
Boe, zato ne mogu nai nekoga poput mog oca? Izgledao
je kao filmska zvijezda... Svi su ga jednostavno oboavali.
Mislim, imao je karizmu koja je naprosto privlaila ljude.
Moja majka je esto bila bolesna i otac bi me izveo van...
Samo on i ja. To su bili najbolji trenuci u mom ivotu.
Razbili su kalup nakon mog oca, nema takvih kao to je
bio on.
Upitala sam Louise je li njezin otac jo iv, na to je odgovorila
sa zamjetnom napetou:
Ne znam. Samo je nestao jednog dana. Mislim da sam
imala deset godina. Moja je majka bila prava gadura i on

29
je jednog dana samo otiao. Bez poruke, bez telefonskog
poziva. Bez iega. Boe, kako mi nedostaje! Godinu
nakon to je otiao, jo sam uvijek bila sigurna da ujem
njegov automobil kako dolazi svake veeri... Ne mogu
ga kriviti za to to je uinio. Bio je tako pun ivota. Tko
bi htio biti vezan za bolesnu enu i dijete?
Louise je provodila svoj ivot ekajui da joj se vrati njezin
idealizirani otac. Nije bila sposobna suoiti se s tim koliko je bio
neosjetljiv i neodgovoran pa je opseno koristila racionalizacije da bi
ga u svojim oima odrala poput boga - bez obzira na neizrecivu bol
koju je kod nje izazvalo njegovo ponaanje.
Njezine racionalizacije takoer su joj pomagale negirati bijes zbog to ju
je napustio. Naalost, taj bijes je naao izlaz u njezinim vezama drugim
mukarcima. Svaki put kad bi se poela viati s nekim mukarcem veza bi
se dobro razvijala, sve dok ga Louise ne bi bolje upoznala. No, kako
bi se zbliavali, njezin strah od naputanja izmakao bi kontroli. Strah bi
se svaki put pretvorio u neprijateljstvo. Nije mogla vidjeti obrazac u
injenici da ju je svaki mukarac ostavio iz istog razloga: to bi se vie
zbliili, postajala sve vie neprijateljski raspoloena. Nasuprot tome,
tvrdila je da je njezino neprijateljsko ponaanje opravdano injenicom
da je uvijek ostave.
Ljutnja na svome mjestu
Za vrijeme studija, jedna od knjiga iz psihologije sadravala je niz
crtea koji su ilustrirali kako ljudi pomiu osjeaje, osobito
ljutnju. Prvi je prikazivao mukarca na kojeg je vikao njegov
nadreeni. Oito, za njega nije bilo sigurno da vie na nadreenog pa je
slijedei crte prikazivao njega kako pomie svoju ljutnju viui na
suprugu kada se vratio kui. Trei crte prikazivao je njegovu suprugu
koja vie na djecu. Djeca su udarila psa, a pas je ugrizao maku. Ono
to me impresioniralo u toj seriji crtea je injenica da je to, usprkos
svojoj jednostavnosti, zauujue precizan prikaz naina na koji
prenosimo osjeaje s osobe prema kojoj su nai osjeaji usmjereni na
laku metu.
Louisino miljenje o mukarcima je savren primjer: "Oni su takvi slabi
gadovi... Svi. Ne moe im se vjerovati. Uvijek se uzbude. Sita sam toga
da me iskoritavaju".
Otac ju je napustio. Da bi priznala tu injenicu, morala se odrei svojih
pomno uvanih fantazija i boanske slike o njemu. Morala mu je
dopustiti da ode. Umjesto toga, pomaknula je svoju ljutnju i nepovjerenje
s oca na druge mukarce.

30
Bez da je toga svjesna, Louise je stalno birala mukarce koji su
se prema njoj ponaali na nain koji ju je ljutio i razoaravao. Sve dok je
mogla iskazivati svoju ljutnju prema mukarcima openito, nije morala
osjeati ljutnju na svog oca!
Sandy, o kojoj je bilo rijei ranije, pomaknula je ljutnju i
razoaranje, koje je osjeala prema roditeljima i prema nainu na koji su
se ponaali prema njoj zbog trudnoe i pobaaja, na svog supruga. Nije
si mogla dozvoliti da bude ljuta na svoje roditelje - to bi bilo previe
prijetee za njihovu boansku sliku.
O mrtvima sve najbolje
Smrt ne okonava idealizaciju otrovnih roditelja. injenica je da je moe
pojaati.
Teko je priznati povrede koje je nanio ivi roditelj, no daleko je
tee optuiti roditelja nakon smrti. Postoji snaan tabu vezan uz
kritiziranje mrtvih, kao da zadajemo niske udarce. Kao rezultat toga,
smrt otkriva neku vrstu svetosti i kod najgorih zlostavljaa. Glorifikacija
mrtvih roditelja gotovo je automatska.
Naalost, dok je otrovni roditelj zatien svetou groba, oni koji
preivljavaju dobivaju emocionalne ostatke. "O mrtvima sve najbolje" je
ouvana otrcana fraza, koja esto onemoguava pravo rjeavanje
konflikta s mrtvim roditeljima.
"Uvijek e biti moj mali neuspjeh"
Valerie, visoku, krhku glazbenicu u kasnim tridesetima, uputio mi je
zajedniki prijatelj koji je bio zabrinut da je njezin nedostatak
samopouzdanja spreava u iskoritavanju mogunosti njezine pjevake
karijere. Nakon petnaestak minuta, za vrijeme prvog susreta, Valerie je
priznala da njena karijera ne napreduje:
Vie od jedne godine nisam imala nikakav nastup - ak
ni u klavirskom klubu. Neko sam vrijeme radila u
jednom uredu, kako bih platila reije. Ne znam. Moda
je to neostvariv san. Prije par dana veerala sam sa
svojim roditeljima. Doli smo do mog problema i otac
je rekao: "Ne brini. Uvijek e biti moj mali neuspjeh ".
Znam da nije shvatio koliko me povrijedio, ali su me te
rijei rastrgale.
Rekla sam Valerie da bi se svatko osjeao povrijeenim u tim
okolnostima. Njezin otac je bio okrutan i uvredljiv. Odgovorila mi je:

31
To nije nita novo. To je pria mog ivota. Ja sam obiteljska
kanta za smee. Uvijek sam okrivljavana za sve. Ako su on
i mama imali problema, ja sam bila kriva za to. Bio je
poput pokvarene ploe. A s druge strane, kad bih
uinila neto ime je bio zadovoljan, zraio bi ponosom
i hvalio me pred svojim prijateljima. Boe, bilo je divno
dobiti njegovu pohvalu, ali ponekad sam se osjeala
kao emocionalni jo-jo.
Valerie i ja smo intenzivno radile nekoliko sljedeih tjedana
Poinjala je dolaziti u kontakt s koliinom svoje ljutnje i tuge u vezi s ocem.
Tada je on umro od infarkta.
Bila je to neoekivana smrt - okantna, nagla; od one vrste za koju
nitko nije spreman. Valerie je bila preplavljena krivnjom zbog ljutnje na
njega, koju je izrazila u terapiji.
Sjedila sam u crkvi dok su ga prikazivali u najboljem svjetlu
i sluala bujicu rijei o tome kako je bio divan cijelog svog
ivota. Osjeala sam se kao kreten jer sam ga pokuala
okriviti za svoje probleme. Samo sam htjela oprost za bol
koju sam mu nanijela. Razmiljala sam koliko sam ga
voljela i kakva sam gadura bila prema njemu. Ne elim
vie priati o runim stvarima... Nita od toga vie nije
bitno.
Tuga ju je omela na neko vrijeme, no s vremenom je shvatila da
smrt njezinog oca ne mijenja nain na koji se ponaao prema njoj tijekom
njezinog djetinjstva i odrasle dobi.
Valerie je u terapiji gotovo est mjeseci. Bila sam zadovoljna
gledajui kako se njezino samopouzdanje postupno popravlja. Jo uvijek
nastoji pomaknuti svoju pjevaku karijeru, ali razlog za to vie nije nedostatak
pokuaja.
Skidanje s pijedestala
Bogoliki roditelji stvaraju pravila, sude i nanose bol. Kad roditelja pretvorite
u boga, ivog ili mrtvog, pristajete ivjeti u njihovoj verziji stvarnosti.
Prihvaate bolne osjeaje kao dio svog ivota, moda ih ak
racionalizira kao dobre za vas. Vrijeme je da prestanete.
Kad otrovne roditelje spustite na zemlju, kad naete
hrabrosti sagledati ih realistino, moete poeti ujednaavati svoju mo
u odnosu s njima.

32

II. - "SAMO ZATO TO TO NISTE NAMJERAVALI, NE ZNAI

DA NE BOLI"
Neadekvatni roditelji
Djeca imaju osnovna neotuiva prava - da budu nahranjena, odjevena,
udomljena i zatiena. Uz ova fizika prava, djeca imaju pravo na
emocionalnu njenost, uvaavanje njihovih osjeaja i postupaka koji im
omoguavaju da razviju osjeaj vlastite vrijednosti.
Djeca takoer imaju pravo biti usmjeravana odgovarajuim
roditeljskim granicama ponaanja, grijeiti i biti disciplinirana, bez da su
pritom fiziki ili emocionalno zlostavljana.
Na kraju, djeca imaju pravo biti djecom. Imaju pravo provesti svoje
rane godine zaigrano, spontano i neodgovorno. Naravno, roditelji koji vole
djecu njegovat e djeju zrelost kad djeca ponu odrastati, dajui im odreene
odgovornosti i kune obaveze, ali nikad na raun djetinjstva.
Kako uimo ivjeti
Djeca neselektivno upijaju i verbalne i neverbalne poruke, poput spuve.
Sluaju svoje roditelje, gledaju ih i oponaaju njihovo ponaanje. S obzirom
na to da imaju mali referentni okvir izvan obitelji, stvari koje naue kod
kue o sebi i o drugima postaju univerzalne istine, duboko urezane u sjeanje.
Roditelji su centralni modeli identifikacije u razvoju djejeg identiteta,
osobito u fazi u kojoj dijete razvija spolni identitet. Usprkos dramatinim
promjenama u roditeljskim ulogama u zadnjih dvadeset godina, iste dunosti
koje su vrijedile za vae roditelje vrijede i za dananje:
1.
2.
3.
4.
5.

moraju zadovoljiti fizike potrebe djece,

moraju tititi djecu od fizikih povreda i boli,
moraju zadovoljiti djeju potrebu za ljubavi, panjom i njenosti,
moraju tititi djecu od emocionalnih povreda i boli,
moraju pruiti djeci moralne i etike smjernice.

Jasno je da bi popis mogao biti puno dui, no ovih pet odgovornosti

tvori osnovicu primjerenog roditeljstva. Otrovni roditelji, o kojima e
biti rijei, rijetko e zadovoljiti i prvu stavku na popisu. U veini sluajeva
oni su (ili su bili) jako oteeni u vlastitoj emocionalnoj stabilnosti ili
mentalnom zdravlju. Ne samo da esto ne zadovoljavaju potrebe svoje
djece, ve u mnogim sluajevima oekuju i zahtijevaju da njihova djeca
zadovolje njihove potrebe.

33

Kad roditelj namee roditeljske odgovornosti djetetu, uloge u

obitelji postaju neraspoznatljive, iskrivljene ili zamijenjene. Dijete koje
mora postati svoj vlastiti roditelj, ili ak postati roditelj svom roditelju,
nema osobu koju e oponaati, od koje e uiti i na koju e se
ugledati. Bez roditeljskog modela osobni identitet djeteta u ovoj e
kritinoj fazi emocionalnog razvoja biti baen u neprijateljsko more
zbrke.
Les, 34-godinji vlasnik prodavaonice sportske opreme,
posjetio me jer je bio radoholiar, to ga je inilo nesretnim.
Brak mi je otiao k vragu jer sam neprestano radio. Ili
sam bio na poslu, ili sam radio kod kue. Supruga se
umorila od. ivota s robotom i otila je. Sada se dogaa ista
stvar s novom damom u mom ivotu. Mrzim to. Stvarno. Ali
jednostavno ne znam kako da se opustim.
Les mi je rekao da ima potekoa s izraavanjem bilo
kakvih osjeaja, a osobito onih njenih, ljubavnih. Rije zabava nije
postojala u njegovom rjeniku, to mi je rekao sa znaajnom
gorinom.
Volio bih uiniti svoju djevojku sretnom, ali svaki put kad
ponemo priati nekako uspijem skrenuti razgovor na
posao i ona se uzruja. Moda zato jer je posao jedina stvar koju
ne zabrljam.
Les me je nastavio uvjeravati vie od pola sata kako je jako
grijeio u svojim vezama:
ene s kojima izlazim uvijek prigovaraju da im ne
pruam dovoljno vremena i panje. I to je istina.
Lo sam deko i bio sam jako lo mu.
Zaustavila sam ga i rekla: "A imate i lou sliku o sebi. Zvui
kao da se jedino osjeate dobro kad radite. Kako to?"
To je neto to znam raditi... I to radim dobro. Radim oko 72
sata tjedno... Uvijek sam radio kao mrav, jo od
djetinjstva. Znate, bio sam najstariji od trojice brae.
Mislim daje moja mama imala nekakav ivani slom, kad
sam imao osam godina. Otad je naa kua zamraena. inilo
se daje majka uvijek u kunom ogrtau. Nikad nije puno
priala. Moja najranija sjeanja na nju: alica kave u jednoj
ruci, cigareta u drugoj, zalijepljena za proklete sapunice.
Nikad ne bi ustala, sve dok odavno ne bismo

34

otili u kolu. Tako je moj posao bio nahraniti dva mlada

brata, spremiti im uinu i ukrcati ih na kolski autobus.
Kad bismo se vratili kui, leala bi ispred televizora ili
odraivala jedno od svojih trosatnih popodnevnih
spavanja. Dok je moje drutvo igralo nogomet, bio sam
zarobljen u kui, kuhajui veeru ili pospremajui. Mrzio
sam to, ali netko je to morao napraviti.
Upitala sam Lesa gdje je bio njegov otac u svemu tome.
Tata je puno poslovno putovao i zapravo je odustao od
moje majke. Najee je spavao u sobi za goste... Bio je to
prilino udan brak. Poslao je majku nekolicini doktora,
ali oni nisu pomogli pa se jednostavno predao.
Rekla sam Lesu da mi je jako ao zbog toga koliko je jako taj mali djeak
morao biti usamljen. Odbio je moje suosjeanje odgovorivi: Imao sam
previe posla da bih se saalijevao.
Kradljivci djetinjstva
Kao dijete, Les je esto bio preoptereen odgovornostima koje su pripadale
njegovim roditeljima. S obzirom na to da je bio prisiljen prebrzo i
prerano odrasti, djetinjstvo mu je bio ukradeno. Dok su se njegovi
prijatelji igrali, Les je obavljao roditeljske dunosti. Morao postati
minijaturni odrasli ovjek, kako bi zadrao obitelj na okupu. Imao je malo
mogunosti da bude zaigran ili bezbrian. Budui da su njegove potrebe
doslovno bile ignorirane, nauio se nositi s usamljenou i emocionalnim
otimanjem putem nijekanja vlastitih potreba. On je trebao brinuti o
drugima. On nije bio vaan.
Osim to je bio primarni skrbnik svojoj brai, Les je takoer
postao i roditelj svojoj majci, to ini sve dvostruko runijim:
Kada je tata bio kod kue, otiao bi na posao u sedam i
esto se ne bi vratio gotovo do ponoi. Kad bi izlazio iz
kue, uvijek bi mi rekao: "Nemoj zaboraviti napisati svu
zadau i obavezno se pobrini za mamu. Pazi da pojede.
I utiaj ostalu djecu... Pogledaj moe li napraviti neto
da izvue smijeak iz nje. " Proveo sam puno
vremena razmiljajui kako da usreim svoju majku.
Bio sam siguran da postoji neto to mogu napraviti i da
e ponovo sve biti u redu..., da e ona biti ponovo u redu.
Ali se nita nije promijenilo, bez obzira na to to sam
napravio. I jo uvijek se ne mijenja. Stvarno se osjeam
trulo zbog toga.

35
Uz obaveze odravanja kuanstva i odgoja djece, koje bi bile
preteke za svako dijete, od Lesa se oekivalo da brine o
emocionalnoj dobrobiti majke. Ispalo je da je to recept neuspjeha.
Djeca, uhvaena u zbunjujuu zamjenu uloga, uvijek su nedovoljno
dobra. Za njih je nemogue da funkcioniraju kao odrasli jer nisu
odrasli. Ali ona ne razumiju zato ne uspijevaju; samo se osjeaju
neuspjelom i krivom zbog neuspjeha.
U Lesovom sluaju, njegova snana potreba za prekovremenim
radom imala je dvostruku ulogu: uvala ga je od suoavanja s
usamljenou i liavajem u djetinjstvu i odrasloj dobi te je
podravala njegovo staro vjerovanje da nikada ne moe napraviti
dovoljno. Lesova fantazija je da, ukoliko provede dovoljno vremena
radei, moe dokazati da vrijedi, da je uspjena osoba i da zaista moe
dobro obaviti posao. U biti, i dalje je nastojao usreiti svoju majku.
Hoe li to ikada prestati?
Les nije vidio da su njegovi roditelji nastavili provoditi svoju otrovnu
mo nad njim i u njegovoj odrasloj dobi. Meutim, nekoliko se
tjedana kasnije jasno pokazala veza izmeu njegovih sadanjih
potekoa i djetinjstva. ovjee, tko god je rekao: "to se vie stvari
mijenjaju, vie ostaju iste", zbilja je znao o emu govori. Ve est
godina ivim u LosAngelesu, ali, to se tie mojih roditelja, ne bih trebao
imati svoj ivot. Zovu me nekoliko puta tjedno. Dolo je do toke kad se
bojim podii slualicu. Moj otac poinje s: "Tvoja mama je tako
depresivna... Zar ne moe pronai malo slobodnog vremena i
posjetiti nas? Zna koliko bi joj to znailo! "A onda mi ona pone priati
kako sam ja cijeli njezin ivot i kako ne zna koliko e jo biti medu
nama. to rei na to? U polovici sluajeva jednostavno odjurim
na avion... Bolje to, nego se gristi zbog krivnje to nisam otiao. Ali
nikad nije dovoljno. Nita nije. Mogao bih i utedjeti troak avionske
karte. Moda nikad nisam trebao ni odseliti.
Rekla sam mu da je tipino kod djece koja su bila prisiljena
zamijeniti emocionalne uloge s roditeljima da u odrasloj dobi imaju
ogromnu krivnju i pretjerano razvijen osjeaj odgovornosti. Kao odrasli,
esto bivaju zarobljeni u opasnom krugu preuzimanja odgovornosti za
sve, zbog ega neizbjeno ne uspijevaju, osjeaju se krivima i
neuspjenima te onda udvostruuju svoje napore. To je iscrpljujui
krug, koji vodi do stalnog poveavanja osjeaja neuspjeha.

36
Les je kao mali djeak nauio, natjeran oekivanjima svojih roditelja,
da se njegova dobrota u prvom redu procjenjuje na temelju toga koliko je
napravio za ostatak obitelji. U odrasloj dobi, vidljive potrebe njegovih
partnerica pretvarale su se u unutranje demone, koji su ga neprestano tjerali
u podruje u kojem je osjeao nekakvu vlastitu vrijednost - posao.
Les nije nikada imao vremena, a nije imao niti odgovarajui model
od kojeg bi mogao nauiti kako davati i primati ljubav. Odrastao je bez
panje posveene njegovom emocionalnom ivotu, pa je jednostavno
iskljuio svoje osjeaje. Naalost, ustanovio je da ih ne moe ponovno
ukljuiti, ak ni kad eli.
Uvjerila sam ga da razumijem koliko je frustriran i zbunjen svojom
nemogunou emocionalnog otvaranja prema drugoj osobi, ali sam ga
natjerala da ne bude strog prema sebi. Nije imao nikoga tko bi ga nauio tim
vjetinama kad je bio mlad, a vrlo ih je teko samostalno usvojiti. Rekla
sam mu: "To bi bilo kao da oekujete od sebe da odsvirate klavirski
koncert, a ne znate gdje se nalazi srednji C! Moete nauiti, ali morate
samome sebi dati vremena da usvojite osnove, da vjebate i moda ak da
jednom ili dvaput ne uspijete."
"Ako se ne pobrinem za njihove potrebe, tko e?"
Draga Abby,
u ludoj sam obitelji. Moe li me spasiti?
-Beznadna
Ovo je napisala moja pacijentica Melanie kad je imala 13
godina. Sada je to 42-godinja razvedena raunovotkinja, koja je dola
kod mene zbog teke depresije. Iako je bila izrazito mrava, Melanie je
mogla biti prilino privlana, da nedavni mjeseci nemirnih snova nisu
naplatili svoj dug. Bila je otvorena i lako je govorila o sebi.
Cijelo se vrijeme osjeam strano beznadno. Kao da je
moj ivot izvan kontrole. Nikako da stvari dou na svoje
mjesto. Osjeam se kao da se svaki dan sve vie zavlaim
u rupu.
Molila sam je da bude odreenija. Ugrizla je usnu i dok mi je
odgovarala, okrenula se od mene:
U meni je takva praznina... Mislim da se cijelog ivota
nisam osjeala ni s kim povezana. Bila sam dva puta u
braku i ivjela s nekoliko mukaraca, ali nikako
da

37

pronaem onog pravog. Uvijek izaberem ili lijenine, ili

totalne kretene. Tada je, naravno, na meni da ih dovedem
u red. Uvijek mislim da ih mogu promijeniti. Posuujem im
novac, uselim ih u svoju kuu, ak sam nekolicini
pronala i posao. Jedan od njih udario me pred djecom.
Drugi je otiao, zajedno s mojim autom. Moj prvi suprug
je vrljao uokolo. Drugi je suprug bio pijandura. Kakva
povijest neuspjeha..
Bez da je to shvaala, Melanie je opisivala klasino ponaanje
ovisnike (co-dependent) linosti. U izvorniku, termin ovisan je specifino
koriten za opisivanje partnera alkoholiara ili ovisnika o drogama. Ovisan se
koristio kao sinonim s terminom podravajui - za opis osobe iji je ivot izvan
kontrole jer ona preuzima odgovornost za "spaavanje" kemijski ovisne osobe.
Unazad nekoliko godina, definicija ovisnosti je proirena, tako da
ukljuuje sve ljude koji rtvuju sebe u procesu spaavanja i preuzimanja
odgovornosti za bilo koju nasilnu, zlostavljajuu ili pretjerano ovisnu osobu.
Melanie su privlaili mukarci koji su imali velike potekoe. Vjerovala je da
e je oni voljeti ukoliko bude dovoljno dobra - ako im prui dovoljno, voli ih
dovoljno, brine o njima dovoljno, pomae im dovoljno, titi ih dovoljno - i ako ih
potakne da vide pogrenost svojih putova. Ali oni je nisu voljeli. Vrsta
potrebitih, egoistinih mukaraca koje je birala nije bila sposobna za ljubav.
Tako je umjesto ljubavi koju je tako oajniki traila, pronala prazninu.
Osjeala se iskoritenom.
Otkrila sam da termin ovisan nije nov za Melanie. Prvi se put susrela s
njim kada je odlazila na sastanke Al-Anona (programa od dvanaest koraka za
lanove obitelji alkoholiara), za vrijeme braka s alkoholiarom. Bila je
sigurna da nije ovisna, ve je smatrala da ima lou sreu s mukarcima.
Sigurno je uinila sve to je mogla kako bi Jim prestao piti. Ostavila ga je
kad je saznala da je proveo no sa enom koju je upoznao u baru.
Melanie je jo jednom poela traiti Gospodina Pravog. Svoje
probleme je svaljivala na mukarce s kojima je bila, ali je svakog od njih
Vidjela kao zasebnog Gospodina Krivog. Nije vidjela da je openiti obrazac
proizlazio iz naina na koji bira mukarce. Mislila je da trai mukarca koji moe
cijeniti enu koja daje, brine se, voli i pomae. Zasigurno je negdje postojao
mukarac koji moe voljeti takvu enu. Mislila je da je ovisnost plemenita.

38
Melanie nije imala ideju da ju je unitavalo ono to je nazivala
"davanjem i pomaganjem". Davala je svima, osim sebi samoj. Nije znala da
je ona u stvari odravala neodgovorno ponaanje mukaraca, istei za njima.
Kad je govorila o svom djetinjstvu, postalo je jasno da je njezin obrazac
spaavanja mukaraca s potekoama prinudno ponavljanje njezina odnosa
s ocem:
Imala sam zaista udnu obitelj. Moj je otac bio uspjeni
arhitekt, ali je koristio svoja prokleta raspoloenja kako
bi sve kontrolirao. Izgubio bi kontrolu za svaku sitnicu...
Na primjer, ako je netko parkirao na njegovom parkirnom
mjestu, ili ako sam se posvaala s bratom. Samo bi otiao u
svoju sobu, zatvorio vrata, bacio se na krevet i plakao.
Kao dijete! Onda bi moja majka nestala i otila se
namakati u kadi a ja sam bila ona koja je trebala ui i
baviti se tatom. Sjedila bih tamo, dok bi on jecao,
pokuavajui smisliti to bih mogla napraviti da bi se on
osjeao bolje. No, nije bilo vano to bih napravila, stvar
je bila samo u ekanju.
Dala sam joj listu koju sam napravila i zamolila je da mi kae koje
tvrdnje opisuju njezine osjeaje i ponaanje. To je bio popis osnovnih
karakteristika ovisnosti. Ovakav mi je popis godinama bio vrlo koristan u
pokuajima da pomognem svojim pacijentima ustanoviti jesu li ovisni. Ako
mislite da bi se taj pojam mogao odnositi na vas, molim vas da proete
listu.
Lista za provjeru ovisnosti
Koristim zamjenicu "on" kao univerzalnu zamjenicu koja opisuje osobu s
potekoama, a vrijedi za oba spola. Znam da su mnogi mukarci u
ovisnikim odnosima s duboko poremeenim enama ili ljubavnicama.
1. Rjeavanje njegovih problema ili olakavanje njegove boli najvanija je
stvar u mom ivotu - bez obzira na to koliku emocionalnu cijenu moram
platiti.
2. Moji pozitivni osjeaji ovise o njegovom odobravanju.
3. titim ga od posljedica njegovog ponaanja. Laem za njega, prikrivam
stvari za njega i nikada ne doputam drugima da kau bilo to loe o
njemu.
4. Jako se trudim da pone raditi stvari na moj nain.

39
5. Ne obraam panju na to kako se osjeam ili to elim. Stalo mi je samo
do toga kako se on osjea i to eli.
6. Uinit u bilo to da izbjegnem njegovo odbacivanje.
7. Uinit u bilo to da izbjegnem njegovu ljutnju.
8. Doivljavam puno vie strasti u vezi koja je burna ili dramatina.
9. Perfekcionist sam i okrivljavam se za sve to nije u redu.
10. Vei dio vremena osjeam se ljutito, necijenjeno i iskoriteno.
11 .Pretvaram se da je sve u redu i kad nije.
12.Borba za njegovu ljubav dominira mojim ivotom.
Melanie je odgovorila "da" na sve tvrdnje! Bila je okirana kada je
vidjela koliko je istinski ovisna. Kako bih joj pomogla da se pone oslobaati tih
obrazaca, rekla sam joj da je nuno da povee svoju ovisnost s odnosom sa
svojim ocem. Zatraila sam da se prisjeti kako se osjeala dok bi on plakao.
U poetku me to zaista preplailo jer sam mislila da tata
umire I - tko e onda biti moj tata?! Zatim sam se poela
stidjeti kad bih ga vidjela takvog. Ali. veinom sam osjeala
groznu krivnju - smatrala sam da je to moja greka jer
sam se posvaala s bratom ili togod. Kao da sam ga
stvarno iznevjerila. Najgore od svega je bilo to to sam
se osjeala tako bespomono zato to ga nisam mogla
oraspoloiti. Zauujue je da je on sada mrtav etiri
godine, ja imam 42 godine, dvoje vlastite djece, a jo uvijek
se osjeam krivom.
Melanie je bila prisiljena da bude oev skrbnik. Oba su roditelja
prenijela svoje odgovornosti odraslih na njezina mlada ramena. U vrijeme kada
joj je trebao snaan otac koji joj prua samopouzdanje, nala se u situaciji u
kojoj treba tetoiti infantilnog oca.
Prvi i najdublji emocionalni odnos Melanie s mukarcem bio je
njezin odnos s ocem. Kao dijete, bila je preplavljena oevom potrebitou i
krivnjom koju je osjeala kad nije mogla udovoljiti njegovim zahtjevima.
Nikada nije prestala pokuavati nadoknaivati svoju nesposobnost da ga usrei,
ak i kada on nije bio u blizini. Jednostavno je nala zamjenske zahtjevne i
poremeene mukarce za koje bi se brinula. Njezin je izbor bio diktiran
potrebom da ublai svoju krivnju, i biranjem zamjenika za oca, to je inila,
podravala je emocionalno liavanje koje je doivjela kao dijete.
Upitala sam Melanie je li joj majka pruala ljubav i panju koju nikada
nije dobila od oca.

40
Majka se trudila, ali esto je bila bolesna. Uvijek je
trala doktorima i morala ostati u krevetu kada bi se
probudio njezin kolitis. Prepisali bi joj sredstva za
umirenje i ona bi ih jela kao da su kokice. Mislim da se
prilino zakvaila, ne znam. Nikada ih nije imala dosta.
Odgojila nas je, zapravo, spremaica. Mislim, moja
majka je bila tamo, ali kao da i nije. Kad sam imala
oko trinaest godina, napisala sam pismo Dragoj Abby.
Najgore je to to gaje moja majka pronala. ovjek bi
pomislio da e doi upitati me zbog ega sam
uznemirena, ali pretpostavljam da to to sam osjeala
njoj nije bilo vano. Bilo je gotovo kao da ne postojim.
Nevidljivo dijete
Roditelji koji usmjere svoju energiju na vlastito fiziko ili emocionalno
preivljavanje alju vrlo snanu poruku svojoj djeci: "Tvoji osjeaji nisu
vani. Ja sam jedini koji se broji." Mnoga takva djeca koja su liena
odgovarajueg vremena, panje i brige, poinju se osjeati nevidljivima kao da ne postoje.
Kako bi djeca razvila osjeaj vlastite vrijednosti - osjeaj da nisu
ovdje samo da zauzimaju prostor, ve da su vana i da je nekome stalo
do njih - trebaju roditelje koji pridaju vanost njihovim potrebama i
osjeajima. Emocionalne potrebe Melaninog oca bile su toliko ogromne, da
nikada nije primijetio njezine potrebe. Ona je bila kraj njega kad je
plakao, ali on nije to nikada vratio. Melanie je znala da je njezina majka
pronala pismo za dragu Abby, no majka joj to nikada nije spomenula.
Poruka obaju roditelja bila je jasna i glasna: ona nije postojala za njih.
Melanie je nauila definirati sebe u terminima njihovih osjeaja, umjesto
na temelju vlastitih osjeaja. Ako su se zbog nje osjeali dobro, ona je
bila dobra. Ako su se zbog nje osjeali loe, ona je bila loa.
Kao rezultat toga, Melanie je u odrasloj dobi imala velikih potekoa
s definiranjem svog identiteta. Budui da njezine neovisne misli, osjeaji i
potrebe nikad nisu bili poticani, zaista nije imala ideju tko je ona zaista i
to moe oekivati od odnosa ispunjenog ljubavlju.
Za razliku od mnogih odraslih s kojima sam radila, Melanie je ve
bila u kontaktu s dijelom ljutnje na roditelje kad je dola k meni. Kasnije,
usredotoile smo se i proraivale veinu te ljutnje pa je suoile s
dubokim osjeajima emocionalne naputenosti. Nauila je postaviti granice
u odnosu na to koliko e davati sebi, a koliko drugima, i nauila je
potovati svoja prava, potrebe i osjeaje. Nauila je kako ponovno postati
vidljivom.

41
Nestajui roditelj
Dosad smo govorili o emocionalno nedostupnim roditeljima. Fiziko
odsustvo roditelja takoer stvara niz problema.
Prvi put sam upoznala Kena, starog 22 godine, u bolnikoj grupi
mladih ovisnika. Bio je mrav mlad ovjek crne kose i prodornih tamnih
oiju. Na prvom grupnom sastanku bilo je oito da je izrazito inteligentan i
rjeit, ali i da samog sebe jako podcjenjuje. Imao je potekoa mirno sjediti
tih devedeset minuta; bio je splet ivaca. Zamolila sam ga da ostane nakon
grupe i da mi kae neto vie o sebi. Nije vjerovao mojim motivima i
pretvarao se da je grub i snalaljiv ulini prevarant, no nakon nekoliko
minuta poinjao je uviati da nemam skrivenih motiva i da sam istinski
zainteresirana za olakavanje njegove boli, pa se opustio i razgovarao sa
mnom.
Uvijek sam mrzio kolu i nisam znao kog bih drugog vraga
napravio pa sam se upisao u vojsku sa esnaest godina.
Tamo sam se sjebao s drogama. I tako sam uvijek bio
sjeban.
Pitala sam se to su njegovi roditelji mislili o njegovom
pristupanju
vojsci.
Imao sam samo majku. Nije bila oduevljena idejom, ali
mislim da joj je bilo drago da me se rijei. Uvijek sam
upadao u neprilike i zagoravao joj ivot. Bilo ju je
lako nagovoriti. Doputala bi mi da radim to god hou,
bez obzira na sve.
Upitala sam ga gdje je bio njegov otac za to vrijeme.
Moji su se razveli kad sam imao osam godina. Mama se
totalno raspala zbog toga. Uvijek sam mislio da je moj
tata cool, znate? Uvijek je radio "muke stvari" sa mnom.
Gledali bismo zajedno sport na televiziji, i tu i tamo bi me
ak odveo na utakmicu. ovjee, to je bilo super! Onog
dana kad je odselio, isplakao sam jebene oi. Rekao
mije da se nita nee promijeniti, da e jo uvijek
dolaziti i gledati sa mnom TV, da emo se viati svake
nedjelje i da emo ostati kompe. Vjerovao sam mu; bio
sam takva budala. Prvih nekoliko mjeseci viao sam ga
esto... Onda jednom mjeseno... Zatim jednom u dva
mjeseca... Pa zatim gotovo nikad. Nekoliko puta sam ga
nazvao i on bi mi rekao da je jako zaposlen. Otprilike
godinu dana nakon to je

42

otiao, mama mije rekla da se oenio nekom enom s troje

djece i odselio iz drave. Teko sam mogao shvatiti da sada
ima drugu obitelj. Pretpostavljam da su mu bili drai jer
je zaista brzo zaboravio na mene.
"Ovog e puta biti drugaije "
Kenova maska grubog frajera brzo se ruila. Jasno se vidjelo da mu je
neugodno razgovarati o ocu. Upitala sam ga kako je protekao posljednji
susret s ocem.
Bilo je to kad sam imao petnaest godina... I bila je to velika
pogreka. Dojadile su mi boine estitke pa sam ga
odluio iznenaditi. ovjee, kako sam bio uzbuen!
Stopimo sam cijelim putem do tamo - etrnaest sati. Kad
sam doao... Vjerojatno sam oekivao nekakav veliki doek.
Mislim, on je bio ljubazan, ali nije bilo bog-zna-to. Nakon
nekog vremena poeo sam se osjeati stvarno usrano. Kao
da smo totalni stranci. On se potrgao oko ono troje djece,
a ja sam samo sjedio tamo i osjeao se kao kreten. ovjee,
kako sam se uutao nakon to sam te veeri otiao iz
njegove kue! Jo uvijek puno razmiljam o njemu. K
vragu, ne bih htio da zna da sam ovdje. im izaem odavde,
pokuat u ponovno. Ali ovaj put e biti drugaije...
Mukarac protiv mukarca.
Kad je Kenov otac napustio svog malog sina, ostavio je veliku
prazninu u djeakovom ivotu. Ken je bio slomljen. Pokuao je to prevladati
iskaljivanjem ljutnje u koli i kod kue. Na neki je nain dozivao oca,
kao da bi ga mogla vratiti njegova potreba da ga se disciplinira. Ali Kenov
otac inio se nevoljnim pokloniti panju takvom pozivu.
Suoen sa snanim dokazima da njegov otac vie ne eli biti dijelom
njegovog ivota, Ken je nastavio s odravanjem fantazije da na neki
nain moe ponovno osvojiti oevu ljubav. U prolosti ta ga je nada
dovela do ozbiljnih razoaranja, na koja je reagirao uzimanjem droge.
Rekla sam mu da sam zabrinuta da e takav lanac dogaaja biti i dalje
dominantan u njegovom odraslom ivotu, ukoliko ne prekinemo lanac
radei zajedno.
Ken je i dalje nesvjesno racionalizirao oevo naputanje,
preuzimajui krivnju na sebe. Kao dijete, pretpostavljao je da je neki
njegov nedostatak uzrok oevoj neslavnoj kapitulaciji. Budui da je
doao do tog zakljuka, naravno da je uslijedila mrnja prema samome
sebi. Postao je

43

mlad ovjek bez cilja u ivotu. Usprkos svojoj inteligenciji, bio je nemiran i
nesretan u koli pa je u vojsci vidio rjeenje svojih problema. Kad to nije
uspjelo, okrenuo se drogama, u oajnikom pokuaju da ispuni svoju
unutranju prazninu i umiri svoju bol.
Kenov otac mogao je biti primjeren roditelj prije razvoda, no poslije je
bio nesretno manjkav u pruanju ak i najmanjeg kontakta kojeg je njegov sin toliko
silno trebao. Ne uspijevajui u tome, znaajno je naruio Kenov osjeaj
vrijednosti i voljenosti koji se razvijao.
Ne postoji sretan razvod. Razvod je nepromjenjivo traumatian za
svakog u obitelji, iako isto tako moe biti najzdraviji razvoj dogaaja u danim
okolnostima. No, nuno je da roditelji shvate da se razvode od suprunika, a
ne od obitelji. Oba roditelja imaju odgovornost odravanja veza s njihovom
djecom, usprkos prekidu u svojim ivotima. Rjeenje o razvodu nije dozvola
neprimjerenom roditelju za naputanje svoje djece.
Odlazak roditelj a stvara osobito bolnu lienost i prazninu u djetetu.
Zapamtite, djeca gotovo uvijek zakljue da je njihova greka ako se dogodi
neto negativno u obitelji. Djeca razvedenih roditelja osobito su sklona
takvom vjerovanju. Roditelj koji nestane iz ivota svoje djece potkrepljuje
njihov osjeaj nevidljivosti, stvarajui tetu na njihovom samopotovanju, koju
e odvui kao kanjeniku kuglu u odrasli ivot.
Boli i ono to nisu napravili
Lako je prepoznati zlostavljanje kad roditelj tue dijete ili ga kontinuirano
poniava. No, otrovnost neprimjerenih ili nedostatnih roditelja moe biti
skrivena i teka za definiranje. Kada roditelji ine tetu ne djelujui, a ne
djelujui - putem onoga to ne ine, a ne putem onoga to ine - veze izmeu
problema u odrasloj dobi i takve vrste otrovnog roditeljstva postaju teko
vidljive. S obzirom na to da su djeca takvih roditelja i tako sklona negirati te
veze, moj posao postaje vrlo teak.
Sastavni dio problema je injenica da su mnogi od tih roditelja i sami
toliko poremeeni da izazivaju aljenje. Budui da se i sami esto ponaaju
poput bespomone i neodgovorne djece, njihova se odrasla djeca osjeaju
zatitniki. Skau u obranu roditelja, kao rtva zloina koja se ispriava
umjesto poinitelja.
Bez obzira na to to "nisu mislili nita loe" ili to su "napravili
najbolje to su mogli", te isprike zamagljuju injenicu da takvi roditelji
prebacuju svoje odgovornosti na djecu. Putem takvog odbacivanja ovi otrovni
roditelji otimaju svojoj djeci pozitivne modele, bez kojih je zdrav
emocionalni razvoj ekstremno teak.

44

Ako ste odraslo dijete deficitarnog ili neprimjerenog

roditelja, vjerojatno ste odrasli bez da ste shvatili da postoji
alternativa za osjeaj odgovornosti za njih. Plesanje na njihovu
emocionalnu glazbu inilo se kao nain ivota, a ne izbor.
Ali vi imate izbor. Moete zapoeti proces razumijevanja da
ste grekom bili natjerani prerano odrasti, da ste nepravedno lieni
svog djetinjstva. Moete raditi na prihvaanju toga koliko je vae
ivotne energije nepovratno nestalo zbog grekom nametnute
odgovornosti. Uinite taj prvi korak i pronai ete novu rezervu
energije, koja e vam najednom postati dostupna po prvi puta energije koju ste vei dio ivota troili na svoje otrovne roditelje, a
koja e vam napokon poeti koristiti u naporu da postanete
odgovorniji i puniji ljubavi prema samome sebi.

45
III. - "ZATO MI NE DOZVOLJAVAJU IVJETI VLASTITIM
IVOTOM?"
Kontrolori
Posluajmo zamiljeni razgovor izmeu odraslog djeteta i njegovog
kontrolirajueg roditelja. Mogu vam garantirati da se taj razgovor ne bi nikada
mogao odigrati, no da je ovo dvoje ljudi sposobno iskreno izraziti svoje
duboko skrivene osjeaje, mogli bi rei sljedee:
ODRASLO DIJETE: Zato se ponaa tako kako se ponaa? Zato je pogreno sve
to napravim? Zato me ne moe tretirati kao odraslu osobu? to e znaiti tati
ako ne postanem lijenik? Kakve veze ima s kim u stupiti u brak? Kad e
me pustiti da odem? Zato se ponaa kao da je svaka moja samostalna odluka
napad na tebe?
KONTROLIRAJUA MAJKA: Ne mogu opisati bol koju osjeam kad se udalji od
mene. Trebam te da me treba. Ne mogu podnijeti pomisao da te izgubim. Ti si
moj cijeli ivot. Uasno se bojim da e napraviti neke grozne pogreke. Ubilo bi
me da vidim da te netko ili neto povrijedi. Radije bih umrla nego doivjela
sebe kao neuspjenu majku.
"To je za tvoje dobro "
Kontrola nije nuno negativna rije. Ukoliko majka zadri svoje dvogodinje dijete
umjesto da ga pusti da odluta na cestu, ne nazivamo je kontrolirajuom nego
razumnom. Ona provodi kontrolu koja je usklaena sa stvarnou i motivirana
je djetetovom potrebom za zatitom i usmjeravanjem.
Primjerena kontrola postaje pretjeranom kad majka ograniava svoje dijete
deset godina kasnije, dugo nakon to je dijete savreno sposobno da samo
prijee cestu.
Djeca koja nisu poticana da pokuaju, naprave, istrauju, savladaju i
riskiraju neuspjeh esto se osjeaju bespomonom i neuspjenom. Djeca koja
su pretjerano kontrolirana od prezabrinutih roditelja i roditelja ispunjenih
strahom, esto i sama postaju zastraena i anksiozna. To oteava njihovo
sazrijevanje. Mnoga od njih ne prerastu potrebu za trajnim roditeljskim
usmjeravanjem i kontrolom tijekom adolescencije i odrasle dobi. Kao rezultat toga,
njihovi ih roditelji nastavljaju napadati, manipulirati i esto dominirati njihovim
ivotima.
Strah od toga da ih djeca nee trebati motivira mnoge kontrolirajue
roditelje na podravanje osjeaja bespomonosti kod svoje djece. Ti roditelji
imaju nezdravi strah od "sindroma praznog gnijezda", neizbjenog osjeaja

46
gubitka kojeg doive svi roditelji kad njihova djeca odu iz roditeljskog doma.
Velik dio identiteta kontrolirajuih roditelja vezan je uz roditeljsku ulogu
pa se oni osjeaju izdanima i naputenima kada dijete postane samostalno.
Ono to ini kontrolirajue roditelje toliko podlima jest to da je dominacija
obino preruena u zabrinutost. Fraze poput: "To je za tvoje dobro",
"Ovo inim samo za tebe" i "Samo zato to te toliko volim" znae samo
jedno: "inim to samo zato to me toliko plai da u te izgubiti pa sam te
spreman/ na iojaditi."
Izravna kontrola
Ne postoji nita otmjeno u izravnoj kontroli. Ona je otvorena, dodirljiva i
jasna. "Napravi kao to kaem ili neu nikada vie razgovarati s tobom";
"Napravi kako kaem ili vie nema deparca"; "Ne napravi li kako kaem,
nee vie biti lan obitelji"; "Usprotivi li se mojim eljama, dobit u infarkt
zbog tebe". U takvoj kontroli ne postoji nita suptilno.
Izravnana kontrola obino ukljuuje zastraivanje i esto je
poniavajua. Vai osjeaji i potrebe moraju biti podinjeni potrebama i
osjeajima vaih roditelja. Uvueni ste u ponor ultimatuma. Vae je miljenje
bezvrijedno, vae su potrebe i elje nevane. Neravnotea moi je ogromna.
Michael, armantan 36-godinji ef marketinga lijepog lica, prua dobar
primjer za to. Doao je kod mene jer je njegov estogodinji brak sa enom
koju duboko voli postao vrlo krhak zbog svaa izmeu njegove supruge i
njegovih roditelja.
Pravi su problemi poeli tek kad sam se preselio u
Kaliforniju. Mislim da je moja majka mislila da je to
privremeno preseljenje. No, kad sam joj rekao da sam
se zaljubio i da se planiram oeniti, sjetila se da se
elim preseliti natrag. Tada je poela poveavati pritisak
da me vrati kui.
Zatraila sam da mi kae vie o "pritisku". Najgori
incident zbio se otprilike godinu nakon vjenanja.
Planirali smo otii u Boston na proslavu godinjice
braka mojih roditelja, a onda je moja supruga dobila
stranu gripu. Nisam je htio samo ostaviti, pa sam
nazvao svoju majku da otkaem. Najprije se rasplakala.
Onda mije rekla "Umrijet u ako ne doe na nau
godinjicu ". Povukao sam se i otiao u Boston. Doao
sam ujutro prije proslave, no im sam siao s aviona poeli
su govoriti da bih trebao

47

ostati cijeli tjedan. Nisam rekao niti da niti ne, no

otiao sam sljedeeg jutra. Idueg me dana nazvao otac:
"Ubija svoju majku. Cijelu no je bila budna i plakala.
Bojim se da e dobiti modani udar." to ele,
dovraga, da napravim? Da se razvedem, vratim u
Boston i uselim u svoju staru sobu?!
Michaelovi su roditelji mogli vui svoje konce s udaljenosti od 5 000
kilometara. Upitala sam ga jesu li njegovi roditelji ikada poeli prihvaati
njegovu suprugu. Michael je postao vidno preplavljen ljutnjom. Nema
anse! Kad god nazovu, nikada ne pitaju kako je ona. U stvari, uope je
ne spominju. Kao da se pokuavaju pretvarati da ona uope ne postoji.
Upitala sam ga je li ikad s tim suoio svoje roditelje, i inio
se posramljenim kad je odgovorio:
Volio bih da jesam. Svaki put kad su je moji roditelji napali,
oekivao sam od nje da to podnese. Kada bi se alila, molio
sam je za razumijevanje. Boe, kakav sam idiot bio! Moji
roditelji se iivljavaju na mojoj supruzi, a ja im stalno
dozvoljavam daje ranjavaju.
Michaelov je zloin to je postao samostalan. Kao posljedica toga
njegovi su roditelji postali oajni i udarili taktikom koju najbolje
znaju: uskraivanjem ljubavi i predvianjem katastrofe.
Kao i veina kontrolirajuih roditelja, i Michaelovi roditelji bili su
izrazito egoistini. Osjeali su se ugroenim njegovom sreom, umjesto da
je vide kao plau za svoje roditeljske vjetine. Michaelovi interesi njima su
bili beznaajni. U njihovom referentom okviru, on se nije preselio u
Californiju zbog poslovnih mogunosti, ve da ih kazni. Nije se oenio iz
ljubavi, ve njima u inat. Njegova supruga nije se razboljela jer se
zarazila virusom, nego se razboljela da njih lii njihovog sina.
Michaela su roditelji uvijek prisiljavali da bira izmeu njih i supruge. I
svaki su izbor pretvorili u sve-ili-nita odluku. Ne postoji neutralna zona
kod direktno kontrolirajuih roditelja. Ukoliko odraslo dijete pokua
zadobiti neku kontrolu nad svojim ivotom, plaa cijenu krivnje,
frustriranog bijesa i dubokog osjeaja nelojalnosti.
Kada je Michael prvi puta doao k meni, mislio je da je najvei
problem njegov brak. Nije mu trebalo dugo da shvati da je njegov brak

48
samo rtva borbe za kontrolu, koja je poela kada se odselio od roditelja.
Brak djeteta moe biti izuzetno ugroavajui za kontrolirajue roditelje.
Novog suprunika vide kao konkurenta za odanost svog djeteta. To vodi do
stranih bitaka izmeu roditelja i suprunika, s odraslim djetetom ulovljenim
u unakrsnu paljbu podijeljene lojalnosti.
Neki e roditelji napasti novu vezu kritikom, sarkazmom i
predvianjima neuspjeha. Drugi e, kao Michael, odbiti prihvaanje novog
partnera ili ak ignorirati samo postojanje suprunika. Neki e direktno
progoniti novog partnera. Nije neobino da te taktike stvore takve potrese,
da se brak raspadne.
"Zato se prodajem svojim roditeljima?"
Novac je uvijek bio primarni jezik moi, to ga ini loginim orujem
kontrolirajuih roditelja. Mnogi otrovni roditelji koriste novac da bi svoju
djecu odrali ovisnom.
Kim mi je dola s nizom briga. U 41. godini bila je gojazna,
nezadovoljna poslom, razvedena, s dvoje adolescentne djece. Osjeala je
da je zapela u glibu: eljela je smraviti, riskirati u karijeri i pronai neki
smjer u svom ivotu. Bila je uvjerena da bi se svi njezini problemi mogli
rijeiti kada bi samo mogla pronai Gospodina Pravog.
Tijekom naih susreta postalo je jasno da je Kim vjerovala da je
nitko i nita bez mukarca koji e se brinuti za nju. Pitala sam je otkuda joj
ta ideja.
Sigurno ne od mog supruga. Trebala sam se vie brinuti
za njega. Upoznala sam ga im sam zavrila fakultet. Imao
je 27 godina, jo je ivio sa svojim roditeljima i u stvari je
lutao u tome to e raditi u ivotu. No bio je osjeajan i
romantian pa sam se zaljubila. Moj se otac s tim uope
nije slagao, no mislim da je potajno bio zadovoljan to
sam izabrala nekog tko ne zna to bi. Kad sam inzistirala
na udaji za njega, otac mi je rekao da e nas uzdravati
neko vrijeme, a u najgorem e sluaju zaposliti mog
supruga u svojoj kompaniji. Naravno da moj otac zbog
toga izgleda kao sjajna osoba, ali to mu je dalo
nevjerojatnu mo nad nama. I dalje sam bila tatina
djevojica, iako sam bila u braku. Moj nas je otac nastavio
financijski izvlaiti, ali nam je zauzvrat odreivao kako
da ivimo svoje ivote. Vodila sam kuanstvo i odgajala
djecu, a ipak...

49
Kim je stala usred reenice. Pitala sam je: "A ipak to?"
Pogledala je u pod i zavrila:
A ipak..., jo uvijek sam trebala tatu da brine o meni.
Upitala sam Kim moe li vidjeti vezu izmeu svoje veze s ocem i svoje
ovisnosti o mukarcima, koji bi trebali uiniti njezin ivot dobrim. Nije
upitno daje otac bio najmonija osoba u mom ivotu. Oboavao me je
kada sam bila mala, no nije mogao podnijeti trenutak kad sam poela
razmiljati svojom glavom. Imao je svoje napadaje vritanja ako sam
se usudila ne sloiti se s njim. Svakako bi me nazivao. Bio je stvarno
glasan i zastraujui. Kad sam bila u pubertetu, poeo je koristiti novac
da bi me doveo u red. Ponekad bi bio nevjerojatno dareljiv pa bih se
osjeala voljeno i sigurno. No drugi put bi me poniavao, tjerajui me da
molim i plaem za bilo to, od novca za kino do novca za udbenike.
Nikad nisam bila sigurna to su bili moji prijestupi. Znam da sam
provela puno vremena pokuavajui smisliti kako da mu udovoljim.
Nikada nije bilo isto dva dana za redom. On je stalno oteavao stvari.
Za Kim su pokuaji udovoljavanja ocu bili poput utrke u kojoj je on
stalno pomicao crtu cilja. to bi ona bre trala, on bi je pomicao dalje.
Nije mogla pobijediti. Novac je koristio i kao nagradu i kao kaznu, bez
logike ili konzistencije. Naizmjenino je bio velikoduan i krt s
novcem, jednako kao i s ljubavlju i panjom. Njegove pomijeane
poruke zbunjivale su je. Njezina je ovisnost postala isprepletena s
njegovim odobravanjem. Ta se zbrka nastavila u odrasloj dobi.
Poticala sam supruga da se zaposli kod mog oca. Kakva
je to greka bila! Sad nas je stvarno imao u aci. Sve je
trebalo biti po njegovom - od izbora stana do toalet kontrole
djece. Jimov ivot je pretvorio u pakao na poslu i on je na
kraju dao otkaz. Otac je to vidio kao jo jedan dokaz Jimove
bezvrijednosti, iako je Jim naao drugi posao. Otac me
zaista razbjesnio i prijetio je da e nam prestati pomagati,
ali onda bi se potpuno promijenio i kupio mi za Boi novi
automobil. Kad mi je predao kljueve, rekao je: "Zar ne
eli mua bogatog poput mene? "

50
Kimin otac je koristio svoju financijsku mo na vrlo okrutan i
destruktivan nain, dok se pretvarao da je velikoduan. Nastojao se
prikazati jo nezamjenjivijim u Kiminim oima i neprestano je poniavao
njezinog supruga. Na taj ju je nain nastavljao kontrolirati i dugo nakon to
je napustila gnijezdo.
"Zar nita to napravi ne moe ispasti dobro?"
Mnogi otrovni roditelji kontroliraju svoju odraslu djecu tretirajui ih kao
da
su bespomona i nesposobna, ak i kad je to u velikom neskladu sa
stvarnou.
Martin, mrav, proelav 40- godinji predsjednik male graevinarske
tvrtke, doao mi je u istinskoj panici. Rekao je:
Zaista se bojim. Neto mi se dogodilo. Imam napade bijesa.
Samo izgubim kontrolu. Uvijek sam bio potpuno nenasilna
osoba, ali u nekoliko zadnjih mjeseci vritim na enu i
djecu, lupam vratima, a prije tri tjedna toliko sam popizdio
da sam akom napravio rupu u zidu. Bojim se da u nekoga
povrijediti.
Pohvalila sam ga za njegovu hrabrost i elju da se ukljui u
terapiju prije nego to problem izbjegne kontroli. Pitala sam ga koga je
elio udariti kada je napravio rupu u zidu. Gorko se nasmijao:
To je lako - mog starog. Bez obzira koliko se trudio, on me
uvijek natjera da se osjeam kao daje sve to radim krivo.
Vjerujete li da ima muda ismijavati me pred
zaposlenicima ?
Kada je Martin vidio da izgledam zaueno, objasnio
je: Moj me otac uzeo u posao prije osamnaest godina i
nakon nekoliko godina otiao je u penziju, tako da vodim
posao ve petnaest godina. Ali svakog prokletog tjedna otac
doe i pone pregledavati raune. Onda mi prigovara
kako vodim knjige. Hoda za mnom i vie kako unitavam
njegovu tvrtku. I to radi pred mojim zaposlenicima.
Ironija je da sam ja preokrenuo posao. Udvostruio sam
nam profit u zadnje tri godine, ali me on nee ostaviti na
miru. Hoe li taj ovjek ikada biti zadovoljan ?!
Martin je stalno trebao skakati kroz obrue kako bi se dokazao.
Imao je realan dokaz postignua - svoj profit - no taj je dokaz
izblijedio

51
prilikom neodobravanja njegova oca. Sugerirala sam Martinu da je mogue da se
njegov otac osjea ugroeno zbog njegovog uspjeha. inilo se da je ego
njegovog oca vezan uz pokretanje tog posla, no sada je oev uspjeh zasjenjen
sinovljevim.
Upitala sam Martina je li tijekom tih epizoda osjeao neto drugo
osim ljutnje, koju je mogue razumjeti.
Naravno da jesam. Sramim se rei vam ovo, ali svaki
put kad on uee u ured, osjeam se kao da imam dvije
godine. ak ne mogu odgovoriti kako treba na pitanja.
Ponem zamuckivati, ispriavati se i osjeam se
prestraeno. On izgleda tako mono da se, iako smo
jednake fizike veliine, osjeam upola manjim. Ima
taj hladan pogled i prigovaraku notu u glasu. Zato
se ne moe ponaati prema meni kao prema odrasloj
osobi?
Martinov otac koristio je posao kako bi odrao Martina u osjeajima
bespomonosti, to mu je, zauzvrat, omoguavalo da se osjea bolje sa samim
sobom. Kad je tata pritisnuo pravu polugu, Martin bi postao bespomono
dijete u odjei odraslog.
Trebalo je vremena, ali je Martin ipak shvatio da treba odustati od
nadanja da e se njegov otac promijeniti. Martin se sada trudi promijeniti
nain svog ophoenja s ocem.
Tiranija manipulatora
Postoji jo jedan moni oblik kontrole koji je, iako suptilniji i skriveniji od
direktne kontrole, jednako razoran: manipulacija. Manipulatori dobivaju ono to
ele, bez da to ikada trae, bez da ikada riskiraju odbijanje izlaui iskreno
svoje elje.
Svi mi manipuliramo drugima u razliitom stupnju. Malo nas se
osjea dovoljno sigurnima da jednostavno zatraimo sve ono to elimo pa
razvijamo indirektne naine traenja. Ne zatraimo od suprunika da nam
donese au vina, ve pitamo ima li koja otvorena boca; ne kaemo gostima da
je vrijeme da odu, ve zijevamo; atraktivnog stranca ne traimo broj telefona,
nego se uputamo u neobavezni razgovor. Djeca manipuliraju roditeljima
jednako kao i roditelji djecom. Suprunici, prijatelji i roaci -svi manipuliraju
jedni drugima. Prodava zarauje za ivot manipulacijom. Ne postoji nita zlo u
tome; u stvari je manipulacija normalan oblik ljudske komunikacije.
No, kad postane sredstvom neprestane kontrole, manipulacija moe biti
izrazito destruktivna, osobito u odnosu roditelj - dijete. S obzirom na to

52
da su manipulativni roditelji toliko vjeti u skrivanju svojih iskrenih motiva,
njihova djeca ive u svijetu zbrke. Znaju da ih roditelji kontroliraju, ali
ne mogu shvatiti kako.
"Zato svaki put ona mora pomagati? "
Jedan je od najeih tipova otrovnih manipulatora "pomaga". Umjesto da
ih puste, pomagai stvaraju situacije u kojima su "potrebni" u ivotima
odrasle djece. Manipulacija esto dolazi upakirana u dobronamjernu, no
neeljenu pomo.
Lee, stara 32 godine, otvorena je biva, vrlo uspjena, amaterska
tenisaica pjegavog lica, koja je uspjena kao teniska profesionalka u
rekreativnom klubu. Usprkos aktivnom socijalnom ivotu, profesionalnoj
afirmaciji i dobrom poslu, padala je u redovite periode duboke depresije.
Njezin odnos s majkom ubrzo je poeo dominirati naim prvim susretom:
Jako sam se trudila doi do toga gdje sam sada, ali moja majka misli da
ne znam ni zavezati cipele. Cijeli je njezin ivot vezan uz mene, i sve je
gore otkad je tata umro. Jednostavno me ne puta. Stalno mi donosi
hranu u stan jer misli da se ne hranim dovoljno dobro. Ponekad se vratim
kui i ustanovim da je bila kod mene i poistila, "kao uslugu ". ak
presloi moj ormar i premjesti namjetaj!
Upitala sam ju je li ikada jednostavno zamolila majku da
prestane to initi.
Stalno je molim. Njoj se pojave suze i pone plakati. "to
je loe u majci koja pomae keri koju voli? ". Proli
mjesec bila sam pozvana na turnir u San Francisco. Moja
majka je stalno priala kako je to daleko i kako nisam u
stanju voziti cijelim putem sama pa je ponudila da ide sa
mnom. Kad sam joj rekla da stvarno ne mora ii, ponaala
se kao da je pokuavam prevariti za besplatno
ljetovanje. Onda sam rekla da pristajem. Veselila sam se
tome to u provesti neko vrijeme sama, no tko sam ja da
ita govorim?
Dok smo zajedno radile u terapiji, Lee je poela uviati koliko je
majka potkopala njezine osjeaje vlastite sposobnosti. No svaki put kad
bi Lee pokuala izraziti svoje frustracije, preplavila bi je krivnja jer se
njena majka inila toliko punom ljubavi i panje. Lee je postala izrazito
ljuta na svoju majku i, s obzirom da nije mogla iskaliti svoju ljutnju,
drala ju je u sebi. Na kraju je ljutnja pronala izlaz putem depresije.

53
Naravno, njezina depresija je samo nastavljala krug. Majka nikada
nije proputala izrei stvari poput: "Pogledaj kako si mi potitena. Daj da
skuham mali ruak, samo da te razveselim."
U rijetkim prilikama kada je Lee pronala hrabrosti rei majci
kako se osjea, njezina bi majka postala uplakana muenica. Lee bi se
svaki put osjeala krivom i pokuavala ispriati, no majka bi je odsjekla
s: "Ne brini za mene, bit u dobro."
Napomenula sam Lee da ne bi bila toliko ljuta kad bi njezina majka
bila direktnija u traenju toga to eli. Lee se sloila.
U pravu ste. Kad bi samo rekla: "Usamljena sam,
nedostaje mi, voljela bih provoditi vie vremena s tobom ",
znala bih s ime imam posla. Imala bih neke izbore. A
sada kao daje preuzela moj ivot.
Kad je Lee oplakivala nedostatak izbora, odraavala je
vjerovanja mnoge odrasle djece manipulativnih roditelja. Manipulacija
stjera ljude u kut: da bi se borili s njom, moraju povrijediti nekoga tko se
"samo trudi da bude dobar". Veini ljudi je lake predati se.
Vrijeme melankolije
Manipulativni roditelji imaju svoj trenutak za vrijeme blagdana, kada
ire krivnju kao da je boino raspoloenje. Blagdani imaju mo pojaati
svaki konflikt u obitelji koji postoji. Umjesto oekivanja blagdanske ugode,
mnogi se ljudi uasavaju poveanja obiteljskih napetosti koju blagdani esto
donose. Jedan od mojih pacijenata, Fred, 27-godinji prodava, najmlai od
etvero djece, ispriao mi je priu o klasinoj manipulaciji njegove
majke: Moja je majka uvijek uveliavala na dolazak kui za Boi. Prole
godine osvojio sam nagradu na radiju i dobio besplatan put u Aspen
za blagdane. Bio sam jako uzbuen jer si sam nikada ne bih mogao
priutiti takvo putovanje. Volim skijati i to je bila nevjerojatna prilika da
odvedem djevojku na neko posebno mjesto. Oboje smo naporno radili
i praznici su zvuali kao raj. No, kada sam priopio vijest mami,
pogledala me kao da je netko upravo umro. Oi su joj se zacaklile i
usnica joj se poela tresti, kao da e poeti plakati! Onda je rekla: "U
redu je, duo. Lijepo se provedi. Moda neemo imati boini ruak ove
godine ", zbog ega sam se osjeao kao govno.

54
Upitala sam Freda je li uspio ipak otii na put. Aha,
otiao sam. No to mije bio najgori provod u ivotu. Bio
sam toliko loe volje da sam se stalno svaao s
djevojkom. Pola vremena na putu proveo sam na telefonu
razgovarajui s majkom, obojicom brae i sa sestrom...
Stalno sam se ispriavao. Nije bilo vrijedno agonije.
Bila sam iskreno iznenaena to je Fred zaista otiao na izlet. Vidjela
sam ljude koji naprave ekstravagantnije stvari kako bi izbjegli osjeaj krivnje nego
to je otkazivanje putovanja. Manipulativni roditelji strunjaci su za krivnju i
Fredova majka nije bila iznimka.
Naravno da su imali ruak bez mene. No, moja je majka
bila toliko jadna, da joj je zagorjela purica prvi put u
etrdeset godina. Sestra me nazvala tri puta kako bi mi
rekla da sam ubio obiteljsku tradiciju. Najstariji brat mi
je rekao kako su svi totalno izvan sebe zato to nisam tamo. A
onda me dotukao moj drugi brat. Rekao je: "Mi djeca smo
sve to ima. to misli, koliko je Boia jo preostalo
mami? "Kao daje naputam na samrtnoj postelji, ili slino.
Je li to fer, Susan? Jo nema ni ezdeset i savreno je.
zdrava. Siguran sam da je ta reenica dola direktno iz
maminih usta. Nikad vie neu propustiti Boi, to vam
mogu rei.
Umjesto da izrazi svoje osjeaje direktno Fredu, njegova majka je
angairala svoju ostalu djecu da to uine umjesto nje. To je ekstremno
efektivna taktika za mnoge manipulativne roditelje. Zapamtite, njihov
primarni cilj je izbjegavanje direktne konfrontacije. Umjesto da sama optui
Freda, njegova majka je glumila muenicu za boinim rukom. Nije mogla jae
osuditi Freda, ak i da ga se javno odrekla u novinama.
Objasnila sam Fredu da su njegova majka i braa sami izabrali da im
Boi bude jadan. Fred nije bio odgovoran za to. Nita osim njihove vlastite
odluke nije ih zaustavilo da nazdrave Fredu u njegovom odsustvu i da imaju
veer ispunjenu veseljem.
Sve dok je Fred nastavljao vjerovati da je loa osoba jer se usudio
napraviti neto za sebe, njegova ga je majka nastavljala kontrolirati pomou
krivnje. Fred je na kraju to shvatio i sada je puno uspjeniji u odnosu sa svojom
majkom. Iako ona vidi novu samosvijest svog sina kao neku vrstu "kazne", Fred
je uspio pomaknuti ravnoteu moi do toke gdje je svaki njegov pristanak
stvar njegovog izbora, a ne kapitulacija.

55
"Zato ne moe biti vie nalik svojoj sestri?"
Mnogi otrovni roditelji usporeuju na negativan nain jedno dijete s
drugim, kako bi ciljano dijete osjetilo da se ne trudi dovoljno da bi dobilo
roditeljsku panju. To motivira dijete da uini sve to roditelji trae
kako bi ponovno zadobilo njihovu milost. Tehnika podijeli-pa-vladaj
esto se upotrebljava za djecu koja postanu malo previe neovisna, to je
prijetnja za obiteljski sustav, Svjesno ili nesvjesno, takvi roditelji
manipuliraju inae sasvim normalnim rivalitetom izmeu brae i/ili
sestara, pretvarajui ga u okrutno nadmetanje, koje ometa rast zdravih
veza izmeu brae i/ili sestara. Posljedice su dalekosene. Uz
oitu tetu koja se nanosi djejoj slici o sebi, negativne usporedbe
stvaraju ogorenost i ljubomoru izmeu brae i/ili sestara, koje mogu
obojiti njihove veze za cijeli ivot.
Buntovnik s razlogom
Kad nas otrovni roditelji kontroliraju na intenzivan,
zastraujui, okrivljavajui ili emocionalno oteujui nain, obino
reagiramo na dva naina: kapituliramo ili se bunimo. Obje reakcije
ometaju psiholoku separaciju, iako se ini da je pobuna sasvim
suprotna tome. Istina je da kad se bunimo protiv svojih roditelja,
kontrolirani smo jednako kao i da smo se predali.
Jonathan, star 55 godina, zgodan je neenja atletske grade, i vlasnik
je velike softwarske tvrtke. U prvoj seansi gotovo se ispriavao zbog
intenzivnih osjeaja panike i usamljenosti:
Nemojte me saalijevati. Imam prekrasnu kuu.
Skupljam automobile. Imam sve to mi dua zaeli.
Vodim prilino dobar ivot. No, postoje trenuci kada
postanem jako, jako usamljen. Imam toliko mnogo, no to
ne mogu ni s kim podijeliti. Ponekad imam taj grozan
osjeaj gubitka zbog onog to sam mogao imati u
terminima ljubavi, intimnih veza. Prestravljen sam da
bih mogao zavriti umirui sam.
Upitala sam Jonathana ima li ikakvu ideju zato ima tolike potekoe
u vezama.
Svaki put kada sam se zbliio sa enom, ili ak pomislio o
braku s nekim, uspaniio sam se i pobjegao. Ne znam
zato... Volio bih saznati. Moja majka mi ne doputa da to
zaboravim.
Upitala sam ga kako se osjea zbog majinog pritiska.

56
Ona je opsjednuta time da se oenim. Ima osamdeset i
jednu godinu, dobrog je zdravlja, ima puno prijatelja,
ali osjeam se kao da cijelo vrijeme samo brine o
mom ljubavnom ivotu. Stvarno je volim, no iz tog
razloga ne mogu podnijeti da budem kraj nje. Ona ivi za
moju sreu. Gui me svojom zabrinutou. To je kao da
je ne mogu skinuti sa sebe. Stalno mi pokuava rei
kako da ivim svoj ivot... Uvijek je to i radila. Mislim,
ona bi disala umjesto mene kada bi mogla.
Jonathanova zadnja reenica bila je divan i slikovit opis "stapanja".
Njegova je majka je toliko stopljena s njim, da je zaboravila gdje zavrava ona,
a gdje poinje on. "Stopila" je svoj ivot s njegovim. Jonathan je postao njezin
produetak, kao da je njegov ivot njezin ivot Jonathan je imao potrebu
osloboditi se njezine guee kontrole i zato se pobunio. Odbio je sve to je
ona eljela za njega, ukljuujui i stvari koje bi inae elio, poput braka.
Sugerirala sam mu da je bio toliko usmjeren na svoj bunt protiv
kontrolirajue majke, da je zanemarivao svoje iskrene elje. Postalo mu je
toliko vano da ne podlegne majinim eljama, da se odrekao veze sa enom za
koju je tvrdio da je eli. inei to, stvorio je iluziju da je "svoj ovjek", no u
stvarnosti, njegova potreba za buntom prevladala je njegovu slobodnu volju.
Nazivam to "samoporaavajuom pobunom". To je druga strana
kapitulacije. Zdrava pobuna je aktivna vjeba slobode odluivanja. Ona potie
osobni rast i individualnost. Samoporaavajua pobuna je reakcija protiv
kontrolirajuih roditelja, vjeba u kojoj sredstva pokuavaju opravdati
nezadovoljavajui cilj. To nam je rijetko u interesu.
Kontrola iz groba
Jedan od lanova moje grupe jednom je rekao: "Moji roditelji su mrtvi pa
nemaju nikakvu mo nada mnom." Drugi lan mu je rekao: "Moda su mrtvi,
duo, ali jo su uvijek ivi u tvojoj glavi!" Samoporaavajua pobuna i
kapitulacija mogu trajati dugo nakon smrti roditelja.
Mnogi ljudi vjeruju da e biti slobodni kad kontrolirajui roditelj
umre, no psiholoku pupkovinu ne presijecaju ni cijeli kontinenti, a niti grob.
Vidjela sam stotine odraslih osoba koje su bile nepokolebljivo odane
roditeljskim zahtjevima i negativnim porukama jo dugo nakon to su njihovi
roditelji umrli.

57
Eli, star 60 godina, vrlo uspjean poslovni ovjek iznimnog intelekta
i neobine dosjetljivosti, dao je neobino profinjenu procjenu svoje situacije: "Ja
sam rezervni igra u vlastitom ivotu."
Kad sam prvi put susrela Elia, iako je bio multimilijuner, ivio je u
jednosobnom stanu, vozio podrtinu i ivio stilom ovjeka koji jedva spaja
kraj s krajem. Bio je ekstremno velikoduan prema svojim dvjema odraslim
kerkama, no opsesivno krt prema samome sebi.
Sjeam se kad je jednog dana doao kod mene nakon svog posla. Upitala sam
ga kakav mu je bio dan, a on mi je kroz smijeh ispriao da je skoro
upropastio posao vrijedan 18 milijuna dolara jer je zakasnio na sastanak.
Iako je obino toan, Eli je kruio oko zgrade dvadeset minuta traei
parkirno mjesto, kako bi izbjegao troak parkiranja u zgradi. Ugrozio je 18
milijuna dolara zbog 5 dolara za parkiranje!
Dok smo istraivali korijene njegove opsesije teenja novca, postalo je
jasno da oev glas jo uvijek zvoni u njegovoj glavi, ak dvanaest godina
nakon njegove smrti:
Moji su roditelji bili siromani doseljenici. Odrastao sam
u potpunoj bijedi. Uili su me, a osobito otac, da se svega
bojim. Govorio bi: "Ovo je okrutan svijet; ako ne pazi
kud ide, pojest e te ivog. "Zbog njega sam se osjeao
kao da se nemam emu nadati osim opasnostima, a on
nije prestao ni kad sam se oenio i zaradio puno novaca.
Uvijek bi me ispitivao koliko troim i to sam kupio. Kada
bih pogrijeio i rekao mu, njegov standardni odgovor bio
je: "Idiote! Baca novac na nepotrebne stvari. Trebao bi
tedjeti svaki novi. Doi e teka vremena i onda e
trebati taj novac." Dolo je do toke u kojoj sam se bojao
troiti. Moj otac nikad nije razmiljao o ivotu kao o neem
u emu se moe uivati, gledao je na ivot kao na neto to
se mora podnijeti.
Elijev otac je projicirao strahote i tegobnost vlastitog ivota na svog sina.
Kad je Eli uspio, uo je oeva upozorenja svaki put kad je pokuao uivati u
plodovima svog rada. Katastrofina oeva predvianja stvorila su u njegovoj
glavi vrpcu koja se ponavlja. ak i kad bi se Eli uspio natjerati da kupi neto za
svoje zadovoljstvo, glas njegovog oca bi ga sprijeio da uiva u tome.
Oevo uopeno nepovjerenje u budunost prenijelo se i na njegova
razmiljanja o enama. Poput uspjeha, i ene e se neizbjeno okomiti na

58

tebe jednog dana. Bio je nepovjerljiv prema enama, toliko da je to

graniilo s paranojom. Njegov sin je takoer prihvatio ta vjerovanja.
Sa enama sam imao samo lou sreu. Nikad im nisam
mogao vjerovati. Moja supruga se razvela jer sam je
stalno optuivao za ekstravaganciju. To je bilo smijeno.
Kupila bi torbu ili neto takvo, a ja bih poeo
razmiljati o bankrotu.
to sam due radila s Elijem, postajalo je jasnije da novac nije bio
jedini problem koji se javio izmeu njega i njegove supruge. Imao je
velikih potekoa i s izraavanjem emocija, osobito njenosti, to je u njoj
izazivalo veliko nezadovoljstvo. Taj problem je ustrajavao u njegovom
samakom ivotu. Kao to je to sam izrazio:
Svaki put kad izvedem enu, ujem glas svog oca koji kae:
"ene vole prevariti mukarce. Uzet e ti sve to ima,
ako si dovoljno glup da im to dozvoli". Vjerojatno sam
zato uvijek birao neadekvatne ene. Znao sam da me ne
mogu nadmudriti. Uvijek bih dao puno obeanja o tome
da u se financijski brinuti o njima, ili im pronai
posao, ali nikada ta obeanja nisam ispunio. Mislim
da ih pokuavam prevariti prije nego to one mene prevare.
Hou li ikada nai enu kojoj bih vjerovao?
Bio je to pametan mukarac dobrih zapaanja, koji je dozvolio da
ga kontroliraju mone sile iz groba, iako je razumski shvaao to mu se
dogaa. Bio je zarobljenik oevog straha i nepovjerenja.
Eli se jako trudio u terapiji. Riskirao je i natjerao se prihvatiti nova
ponaanja. Poeo se suoavati s mnogim od svojih unutarnjih strahova. Na
kraju je kupio luksuzan stan - to je bio velik korak za njega. Jo uvijek
osjea krivnju zbog toga, no nauio ju je tolerirati.
Glas u njegovoj glavi uvijek e biti prisutan, no nauio je kako
ga utiati. Eli se jo uvijek bori s nepovjerenjem prema enama, ali ga je
nauio promatrati kao oevo naslijede. Jako se trudi vjerovati eni s
kojom se trenutno vida, koristei to povjerenje kao oruje za ponovno
zadobivanje kontrole nad svojim ivotom.
Uvijek u pamtiti dan kad je doao i rekao mi da se izborio s valom
prolonone ljubomore i izaao iz te borbe s osobito toplim osjeajem
pobjede. Pogledao me oima punim suza i rekao: "Znate, Susan, jednostavno
ne postoji nita u mojoj sadanjoj situaciji to bi opravdavalo strah koji
sam nekad osjeao."

59
"Osjeam se kao da ne mogu disati"
Barbara, stara 39 godina, visoka i vitka kompozitorica pozadinske glazbe
za televizijske emisije, dola je kod mene u unitavajuoj depresiji. Budim
se nou i u menije praznina, gotovo kao smrt. Bila sam glazbeno udo
od djeteta, svirala sam Mozartove klavirske koncerte s pet godina,
dobila stipendiju na Julliardu s dvanaest godina. Moja karijera je
sjajna, ali iznutra umirem. Prije est mjeseci hospitalizirana sam zbog
depresije. Mislim da u izgubiti samu sebe. Ne znam kuda da krenem.
Pitala sam Barbaru je li se dogodilo neto posebno to je
prethodilo njezinoj hospitalizaciji i rekla mi je da je u tri mjeseca izgubila
oba roditelja, Srce mi se slamalo zbog nje, no ona je eljela brzo otkloniti
moje suosjeanje:
U redu je. Nismo razgovarali nekoliko godina pa sam se
osjeala kao da sam ih ve ranije izgubila.
Pitala sam je to je uzrokovalo njihovo razdvajanje.
Kad smo Chuck i ja planirali vjenanje, prije neto vie
od etiri godine, moji roditelji su inzistirali da dou i budu
kod nas, kako bi nam pomogli. To je ba bilo ono to sam
trebala... Njih koji mi dau za vratom, kao to su to radili
kad sam bila mala. Mislim, oni su se uvijek petljali u sve...
Prolazila sam panjolsku inkviziciju u vezi s tim to radim,
s kim radim, kuda idem... Bilo kako bilo, ponudila sam im
da ih smjestim u hotel, jer smo i Chuck i ja bili pod
dovoljnim stresom prije vjenanja, i oni su sasvim
poludjeli. Rekli su mi da ako ne mogu doi i biti kod mene,
da vie nikada nee razgovarati sa mnom. Po prvi puta u
ivotu sam im se suprotstavila. Kakva je to greka bila!
Najprije nisu doli na vjenanje, a onda su rekli cijeloj
obitelji kakva sam kuka. Nitko od njih vie ne razgovara
sa mnom. Nekoliko godina nakon mog vjenanja, majci
su rekli da ima neizljeiv rak. Natjerala je sve lanove
obitelji da mi ne kau kad umre. Nisam saznala sve do
nekih pet mjeseci nakon njezine smrti, kad sam naletjela
na prijatelja obitelji koji mi je izrazio suut. Tada sam
Saznala da mije majka umrla. Otila sam kui i nazvala
oca. Ne znam, valjda sam mislila da mogu pokrpati
stvari.

60
Prva stvar koju mije rekao bila je: "Sad moe biti sretna,
ubila si svoju majku!" Bila sam slomljena. On se nastavio
saalijevati do svoje smrti, tri mjeseca kasnije. Svaki
put kad pomislim na njih, ujem ga kako me optuuje i
osjeam se kao ubojica. Jo uvijek me dave svojim
optubama, iako su tri metra ispod zemlje. Kako da ih
izbacim iz svoje glave, iz svog ivota?!
Kao i Elija, i Barbaru su kontrolirali iz groba. Provela je
nekoliko godina osjeajui se krivom za ubojstvo svojih roditelja, to je
unitilo njezino mentalno zdravlje i gotovo razorilo njezin brak. Postala je
oajna u pokuaju bijega od svojeg osjeaja krivnje.
Razmiljam o samoubojstvu otkad su umrli. inilo se da
je to jedini nain da zaustavim te glasove u svojoj glavi
koji stalno govore: "Ubila si svog oca. Ubila si svoju
majku." Bila sam toliko blizu da se ubijem, no znate li to
me je zaustavljalo?
Odmahnula sam glavom. Nasmijeila se po prvi put tijekom sata
kojeg smo provele zajedno, i odgovorila:
Bilo me je strah da bih ponovno mogla naletjeti na
svoje roditelje. Dovoljno je loe to su mi uspjeli unititi
ivot ovdje na zemlji; nisam im htjela dati priliku da
unite i to, togod bilo, to bih nala na drugoj strani.
Kao i mnoga odrasla djeca otrovnih roditelja, Barbara je mogla
priznati samoj sebi dio boli koju su joj nanijeli roditelji. No, to nije bilo
dovoljno da joj pomogne prenijeti osjeaj odgovornosti sa sebe na njih.
Trebalo je vremena, ali na kraju smo to zajedno proradile, pa je napokon
prihvatila da su njezini roditelji bili odgovorni za svoje okrutno ponaanje.
Njezini roditelji bili su mrtvi, no Barbari je trebala jo jedna godina prije
nego to je uspjela postii da je ostave na miru.
Bez zasebnog identiteta
Roditelji koji se osjeaju dobro sami sa sobom nemaju potrebu kontrolirati
svoju odraslu djecu. No, otrovni roditelji, kakve smo upoznali u ovom
poglavlju, djeluju iz dubokog osjeaja nezadovoljstva svojim ivotima i straha
od naputanja.
Neovisnost njihove djece za njih je poput gubitka uda. Kako dijete
odrasta, roditeljima postaje sve vanije povui ice koje dijete ine ovisnim.

61
Sve dok otrovni roditelji mogu svog sina ili svoju kerku natjerati da
se osjeaju kao djeca, mogu i zadrati kontrolu.
Kao rezultat, odrasla djeca kontrolirajuih roditelja esto imaju vrlo
mutan osjeaj identiteta. Imaju potekoa vidjeti same sebe kao bia neovisna o
svojim roditeljima. Ne mogu razlikovati svoje vlastite potrebe od potreba
roditelja. Osjeaju se bespomono.
Svi roditelji kontroliraju svoju djecu, sve dok djeca ne uspostave
kontrolu nad svojim ivotima. U normalnim obiteljima taj se prijelaz odvija
kratko nakon adolescencije. U otrovnim je obiteljima to zdravo razdvajanje
odgoeno godinama - ili zauvijek. Moe se dogoditi tek nakon to napravite
promjene, koje e vam omoguiti da zadobijete kontrolu nad svojim vlastitim
ivotom.

62
IV. - "NITKO U OVOJ OBITELJI NI JE ALKOHOLIAR"
Alkoholiari
Glenn, visok mukarac istroenog izgleda, vlasnik male proizvodne tvrtke,
doao je po pomo ponajprije zato to su njegova plahost i nedostatak
asertivnosti ozbiljno utjecali na njegove privatne i profesionalne veze. Rekao
je da se vei dio vremena osjea nervozno i uznemireno. Nauo je da ga
je netko na poslu nazvao "plaljivim" i "deprimirajuim". Osjeao je da
je ljudima nelagodno kad se sretnu s njim pa mu je bilo teko, poznanike
pretvoriti u prijatelje.
Na polovici naeg prvog susreta Glenn je poeo priati o jo jednom
izvoru stresa na poslu:
Prije est godina uveo sam oca u zajedniki posao,
nadajui se da e ga to dovesti u red. Mislim da mu je
sada jo gore zbog pritiska na poslu. Alkoholiar je, otkad
ga se sjeam. Pije, vrijea kupce i poslovno me skupo kota.
Moram ga izvui odatle, ali sam prestraen. Kako, dovraga,
moe otpustiti vlastitog oca? To bi ga unitilo. Svaki put
kad razgovaram s njim o tome, sve to kae je: "Razgovaraj
s potovanjem ili uope nemoj razgovarati sa mnom. "
Izludjet u.
Glennov pretjerani osjeaj odgovornosti, potreba da spasi oca,
vlastita nesigurnost i potisnuta ljutnja klasini su simptomi odrasle djece
alkoholiara.
Dinosaur u dnevnoj sobi
Da je osoblje Bijele kue u doba Richarda Nixona uzelo poduku iz
zatakavanja od bilo koje osobe u obitelji alkoholiara, "Watergate" bi jo
uvijek bio samo hotel u Washingtonu. Negacija preuzima kolosalne razmjere
kod svakog tko ivi u kuanstvu alkoholiara. Alkoholizam je poput
dinosaura u dnevnoj sobi. Svakome izvan obitelji nemogue je ignorirati
ga, no osobe u takvom domu, bespomone u istjerivanju zvijeri, tjera na
pretvaranje da nije tamo. To je jedini nain na koji mogu supostojati. Lai,
isprike i tajne uobiajene su poput zraka u tim domovima, to stvara ogroman
emocionalni kaos kod djece.
Emocionalna i psiholoka klima u obiteljima alkoholiara je
vie-manje ista kao u obiteljima u kojima roditelji koriste drogu, ilegalno
ili na recept. Iako se sluajevi koje sam izabrala u ovom poglavlju
usredotouju

63
, roditelje alkoholiare, bolna iskustva djece roditelja ovisnih o drogi
vrlo su slina.
Glennovo iskustvo bilo je karakteristino: Moja
najranija sjeanja su ona u kojima moj otac, dolazei s
posla, kree ravno prema baru. To je bio njegov veernji
ritual. Nakon to bi ih ispraznio nekoliko, doao bi na
veeru s aom u ruci I ta prokleta stvar nikada ne bi
bila prazna. Nakon veere, bacio bi se na ozbiljno
ispijanje. Sve to smo trebali raditi bilo je da budemo
vrlo tihi, da ga ne bismo uznemirili. Zaboga, ovjek bi
pomislio da radi neto stvarno vano, no prokletnik se
samo nalijevao. esto bi ga, sjeam se, sestra, majka i ja
morali odvui u krevet. Moj zadatak je bio da mu skinem
cipele i arape. Prokleta stvar je da nitko u obitelji nikada
nije spomenuo to radimo. Mislim, to se dogaalo iz
veeri u veer. Sve dok nisam postao malo stariji, mislio
sam daje odnoenje tate u krevet normalna obiteljska
aktivnost. Neto to radi svaka obitelj.
Glenn je rano nauio da je oevo opijanje Velika Tajna. Iako mu
je majka rekla da nikome ne pria o "tatinom problemu", i sam bi
njegov sram bio dovoljan da uti. Obitelj je navukla "sve je u redu"
lice za vanjski svijet. Bili su ujedinjeni svojom potrebom da se nose sa
zajednikim neprijateljem. Tajna je postala ljepilo koje je dralo izmuenu
obitelj itavom.
Velika Tajna ima tri elementa:
1.Alkoholiarevo poricanje vlastitog alkoholizma, usprkos jasnim
suprotnim dokazima i ponaanju koje je istovremeno i zastraujue
i
poniavajue za ostale lanove obitelji.
2.Negiranje problema sa strane alkoholiarevog partnera i esto
ostalih lanova obitelji. esto se ispriavaju zbog pijanice isprikama
poput: "Mama pije samo da bi se opustila", "Tata se spotakao na
tepih"
ili "Tata je izgubio posao samo zato jer ima gadnog efa".
3.Maska "normalne obitelji", fasada koju obitelj pokazuje
meusobno i svijetu.
Maska "normalne obitelji" je osobito tetna za dijete jer ga prisiljava
negirati valjanost vlastitih emocija i opaanja. Gotovo je nemogue da
dijete razvije jak osjeaj samopouzdanja ako stalno mora lagati o
tome to misli i

64
osjea. Njegova krivnja tjera ga na pitanje vjeruju li mu ljudi. Osjeaj da oni
sumnjaju u njega nastavlja se i kad dijete postane starije, rezultirajui time da
mu je neugodno otkriti bilo to o sebi ili izraziti vlastito miljenje. Poput
Glenna, mnoga odrasla djeca alkoholiara postaju bolno srameljiva. Da bi se
maska odrala, potrebna je ogromna koliina energije. Dijete uvijek mora biti na
oprezu. Ono ivi u konstantnom strahu da e sluajno otkriti istinu ili izdati
obitelj. Kako bi to izbjeglo, dijete esto izbjegava stvarati prijateljstva pa
postaje izoliranom i usamljenim.
Ta usamljenost uvlai ga dublje u obiteljsku movaru. Ono razvija
ogromni i iskrivljeni osjeaj odanosti prema jedinim osobama koje dijele
njegovu tajnu: njegovim obiteljskim zavjerenicima. Intenzivna, nekritina
privrenost roditeljima postaje njegovom drugom prirodom. Kad ude u odraslu
dob, takva slijepa odanost ostaje destruktivnim, kontrolirajuim imbenikom u
njegovom ivotu. Upravo to spreava Glenna da zamoli oca da napusti tvrtku,
usprkos injenici da posao stradava zbog toga.
Mali djeak koji nije bio tamo
S obzirom na to da se puno energije troi ha neuspjene pokuaje spaavanja
pijanica i odravanja paravana, malo vremena i panje preostaje za osnovne
potrebe djece alkoholiara. Kao i djeca neprimjerenih i deficitarnih roditelja, djeca
se alkoholiara esto osjeaju nevidljivom. To postaje osobito bolnom tokom
jer, to je problematini i njihov dom, djeca trebaju vie emocionalne podrke.
Dok smo Glenn i ja istraivali vezu izmeu njegovih trenutanih potekoa i
emocionalne klackalice njegovog djetinjstva, on se prisjeao: Moj otac nije
nikad radio stvari koje je s mojim prijateljem radio njegov otac. Nikad se
nije nabacivao loptom, pa ak ni gledao sa mnom utakmicu. Uvijek bi
rekao: "Sad nemam vremena - moda kasnije ", ali bi zato uvijek imao
vremena sjesti i napiti se. Moja majka bi rekla: "Nemoj me cijelo vrijeme
gnjaviti svojim problemima. Zato ne ode van i bude s prijateljima? ".
Alija nisam imao prijatelja. Bojao sam se bilo koga dovesti kui. Moji su
me samo ignorirali, i kao da ih nije bilo briga u kakvu sam nevolju zapao,
sve dok se oni nisu trebali baviti time.
Rekla sam Glennu: "Dakle, bili ste u redu, sve dok se vas nije vidjelo ni
ulo. Jeste li se osjeali nevidljivim?" Glennov je izraz postao bolan dok se
prisjeao:

65
Bilo je grozno. Veinu vremena osjeao sam se kao siroe.
Napravio bih bilo to, samo da dobijem njihovu panju.
Jednom, imao sam oko jedanaest godina, bio sam kod
prijatelja i njegov tata je ostavio svoj novanik na stoliu
u hodniku. Uzeo sam pet dolara, nadajui se da e me
uloviti. Nije me bilo briga hoe li mi roditelji priutiti
pakao, samo da postanu svjesni da postojim.
Glenn je rano u ivotu dobio poruku da je njegovo postojanje bilo
vie gnjavaa nego uitak njegovim roditeljima. Njegova je
emocionalna nevidljivost bila potkrijepljena injenicom da mu je
ona istovremeno i najsigurnije utoite od oevog uestalog nasilja.
Prisjeao se: Moj bi me otac spustio na zemlju svaki put kad sam mu se
suprotstavio. Kad bih se usudio podii glas, oamario bi me. Nije mi
trebalo dugo da nauim da mu ne smijem biti na putu. Ako bih se
suprotstavio mami, ona bi poela cviljeti kao beba pa bi otac
poludio i nekoga istukao remenom, a ja bih se osjeao dvostruko loe
zbog problema koje sam izazvao. Nauio sam izbivati iz kue koliko
god sam mogao. Naao sam posao nakon kole, kad sam imao dvanaest
godina, i lagao sam o vremenu kad bih bio gotov, kako bih mogao to
kasnije doi kui svake veeri. Onda bih ujutro otiao u kolu, sat
ranije, samo da mogu izai prije nego to on ustane. Jo uvijek
mogu osjetiti tu usamljenost koju sam osjeao sjedei sam na
kolskom igralitu, svakog jutra, ekajui da se netko pojavi.
Najsmjenije je da mislim da moji roditelji nisu nikada primijetili da
me nije bilo.
Pitala sam Glenna misli li da ga sada, u odrasloj dobi, kontroliraju
isti strahovi koji su ga sprjeavali da se nametne dok je bio dijete.
Tuno je priznao:
Pretpostavljam. Nikad ne mogu rei neto to e nekoga
uvrijediti, bez obzira koliko to elio. Progutam toliko rijei,
ponekad mislim da u povratiti. Jednostavno se ne mogu
suprotstaviti ljudima. ak ni ljudima do kojih mi uope
nije stalo. Ako mislim da e to to bih rekao povrijediti
nekog, ne mogu to izrei. Toka.

66
Kao i veina odrasle djece alkoholiara, Glenn se osjeao
odgovornim za tue osjeaje, isto kao to je preuzeo odgovornost za
oeve i majine osjeaje dok je bio malen. Herojski se trudio izbjei
sueljavanje sa svojim roditeljima jer nije elio biti odgovoran za
nanoenje bola bilo kome, pa tako niti samome sebi. Nije mogao izraziti
svoje osjeaje na nain na koji bi svako dijete to trebalo moi. Morao ih je
potisnuti i zadrao je taj obrazac u odrasloj dobi. Kad je Glenn pomagao
staviti oca u krevet, kad je preuzeo odgovornost za sprjeavanje oeve
uzrujanosti, ponaao se kao roditelj, a ne kao dijete. Kad je dijete
prisiljeno prihvatiti ulogu roditelja, ono gubi svoje modele ponaanja, to
ugroava njegov razvijajui identitet. Ta destruktivna zamjena uloga esta
je u obiteljima alkoholiara.

"Nikad nisam bio dijete"

Kao to smo ve vidjeli i kao to emo jo imati prilike vidjeti, zamjena
uloga javlja se u gotovo svim obiteljima gdje postoje otrovni roditelji. U
obitelji alkoholiara, roditelj koji pije aktivno, otima djetetovu ulogu
kroz svoje mizerno, zahtijevajue i iracionalno ponaanje. On se toliko
uivi u ulogu djeteta, da ne ostavlja puno mjesta za bilo koje drugo dijete u
obitelji. Glenn je odrastao vjerujui da je njegova uloga u svijetu briga o
drugima i nauio je ne oekivati nita za uzvrat.
Sjeam se kako bi mama uvijek dotrala k meni kad bi
tata izgubio kontrolu i plakala kako je nesretna. Govorila
bi: "to da radim? Vi djeca trebate oca i ja ne mogu ii
raditi." Uzrujam se i kad priam o tome. Znao sam sanjati
da sam je odveo na neki otok gdje nas otac ne moe
pronai. Obeao sam joj da u se brinuti o njoj, im budem
mogao. I to je ono to sad radim. Stalno joj dajem novac,
iako si to ne mogu priutiti. I brinem o tati, iako to ubija
moj posao. Zato ne mogu nai nekoga da se brine malo o
meni, za promjenu?
Glenn je jo uvijek optereen osjeajem krivnje zbog svoje
nemogunosti da kao dijete, i sada kao odrasla osoba, popravi ivot
svojih roditelja. Usprkos njegovom snu da nade enu koja e se brinuti
za njega, ena s kojom se napokon skrasio bila je zahtjevna i
bespomona. Glenn je osjeao da ona nije za njega kad ju je oenio, ali
potreba da se igra djetinje fantazije spaavanja nadglasala je njegov
razum.

67
Mit o popravljanju prolosti
Nije trebalo puno da Glenn shvati da se oenio za prikrivenu
alkoholiarku. Da je to znao prije vjenanja, vjerojatno bi je i tada
oenio. Jednostavno bi se uvjeravao da je moe promijeniti. Odrasla
djeca alkoholiara esto udu u brak s drugim alkoholiarom. Mnogi se
ljudi ude tome kako netko tko je odrastao u kaosu obitelji alkoholiara
odabire ponovno proivljavanje te traume. Ali poriv da ponove
poznate obrasce doivljavanja zajedniki je svim ljudima, bez obzira
na to koliko bolni ili samoporaavajui mogu biti. Ono to je poznato
prua osjeaj ugode i daje strukturu naim ivotima. Znamo kakva su
pravila i znamo to oekivati.
Jo vanije, ponovo prolazimo kroz iste sukobe jer se nadamo da e
ovaj put ispasti bolje - dobit emo bitku. Ovo obnavljanje starih,
bolnih iskustava naziva se prisilnim ponavljanjem.
"Ovog u puta uspjeti"
Ne mogu dovoljno snano naglasiti koliko ova specifina prisila
dominira naim ivotima. Gotovo sva samoporaavajua ponaanja,
osobito ona koja se odnose na stvaranje i odravanje intimnih odnosa,
poinju dobivati puno vie smisla kad se promatraju u svjetlu prisilnog
ponavljanja starih obrazaca. Glenn je savren primjer:
Kada sam sreo Denise, nisam znao da pije. Kad sam
saznao, odustala je od pokuaja da to sakrije. Vidio sam je
da pije tri, etiri puta tjedno. Preklinjao sam je da prestane.
Vodio sam je lijenicima. Molio sam je da ode na sastanke
Kluba anonimnih alkoholiara. Zakljuao sam sav alkohol,
ali znate kakvi su pijanci... Uvijek bi pronala nain.
Prestala je jedino kad sam zaprijetio da u je ostaviti. Ali
nakon nekog vremena ponovo bi sve krenulo po starom
i bili bismo na poetku.
S obzirom da je poricanje i zatakavanje bilo normalno tijekom
njegova odrastanja, Glenn je lako preao u odraslu vezu u kojoj se
pojavljuju isti elementi. Jedino to je ovaj put mislio da e uspjeti u
spaavanju svoje ene, u spaavanju od onog od ega nije uspio
spasiti svoje roditelje kao dijete. Glenn je, kao i gotovo sva odrasla
djeca alkoholiara, dao sebi vatreno obeanje: nikad nee imati
drugog alkoholiara u svom ivotu. Ali duboko ukorijenjena prisila
ponavljanja starih obrazaca snanija je od bilo kojeg svjesnog
obeanja.

68
"Zato se uvijek vraam po jo"
Jo jedno obeanje koje se rastopi zbog moi prolosti je obeanje da
nikad neemo ponoviti nasilje i zlostavljanje, koji su esto sastavni dio
kuanstva alkoholiara.
Jody, niska, crnokosa, irokooka 26-godinjakinja, dola je na jednu
od mojih terapijskih grupa na prijedlog njezinog supervizora iz privatne
bolnice za lijeene alkoholiare, gdje je radila kao savjetnik u programu
rehabilitacije. Kao to je sluaj s puno savjetnika u tom programu, Jody je i
sama bila uivalac alkohola i droga. Prvi put sam je srela na maloj proslavi
osoblja, kad se slavila njezina druga trijezna godina.
Jody je nedavno prekinula vezu s nasilnim mukarcem. Njezin
supervizor bio je zabrinut da bi mogla doi u iskuenje i vratiti se u tu vezu
te je predloio da doe porazgovarati sa mnom.
Na naoj prvoj privatnoj seansi, Jody je bila ratoborna i teka i nije
bila uvjerena da joj treba pomo. Razmiljala sam o boli koja se krije iza te
fasade. Prve rijei koje je izrekla bile su: "Rekli su mi da je bolje da
krenem na terapiju jer u inae nadrapati. Zato me ne pustite na miru i
kaete im da mi je super i da ne trebam vie dolaziti?"
"Vidim da si oduevljena to si ovdje", odgovorila sam. Obje
smo se nasmijale, to je pomoglo u smanjivanju napetosti. Rekla sam joj da
znam da nije dola svojom voljom, ali s obzirom da je ve ovdje, moe se
potruditi i izvui neku korist iz toga. Pristala je dati priliku jednoj od
mojih grupa.
Poela sam govorei joj da su njezine kolege zabrinuti da e se vratiti
svom nasilnom deku. Jody je priznala da imaju razloga za zabrinutost: Stvarno
mi nedostaje taj idiot. On je zapravo sjajan momak Ponekad znam biti
lajava i to ga razljuti. Znam da me voli i nadam se da emo moi to
razrijeiti.
Rekla sam joj da je moda zamijenila ljubav sa zlostavljanjem, jer je
nesvjesno poticala izrazitu ljutnju u svom ljubavniku, kao dokaz ljubavnog
intenziteta i strasti. Pitala sam je zvui li joj to poznatim i je li se to dogaalo
i u drugim njezinim vezama. Razmislila je, a onda je odgovorila: Valjda
je tako bilo s mojim starim. Bio je prvak u opijanju koji nas je znao prebiti
na mrtvo ime. Dolazio bi kui pijan, moda pet od sedam noi u tjednu. I
naao bi bilo kakav izgovor da nas prebije. Tukao bi mog brata do krvi.
Moja majka nije mogla nita uiniti da ga zaustavi. Bila je previe uplaena
da bi i pokuala. Preklinjala sam ga da prestane, ali bio je kao luak. Ne
bih htjela da pomislite da je bio

69
neko udovite, jer kada nije pio, mogao je biti skroz
cool Mislim, bio je moj najbolji prijatelj, voljela sam
kad smo se zajedno druili i zafrkavali, samo nas dvoje.
Jo uvijek to volim.
Mnoga djeca alkoholiara razviju visok stupanj tolerancije za
prihvaanje neprihvatljivog. Bez ideje kako se ponaa otac koji voli svoju
obitelj, Jody je samo mogla pretpostaviti da ako eli uivati u
dobrim psiholoku povezanost izmeu ljubavi i zlostavljanja. Poela je
vjerovati da ne moe imati jedno bez drugog.
Sustav kolegijalnosti
Jody je otac primjerom nauio da treba uiniti sve da bi mukarac bio
sretan pa je nee tui. Da bi usreila svog oca, postala je njegov
kolega u pijanevanju u dobi od 10 godina.
Tata bi poeo dajui mi da gutnem malo iz boce, moda
jednom tjedno. Mrzila sam taj okus, ali uvijek bi ga to
jako razveselilo. Kad sam imala 11 godina, znao bi otii
u trgovinu piem i donijeti bocu. Sjedili bismo u autu i
dijelili je, a onda se ili u vonju. U poetku je bilo
uzbudljivo, ali poslije sam postala prilino uplaena.
Mislim, bila sam samo dijete, ali vidjela sam da nije
imao neku kontrolu nad autom. Nastavila sam to raditi
jer je to bilo neto to sam imala s njim, to nitko drugi
nije imao. To je bila ona posebna stvar izmeu nas.
Stvarno sam poela voljeti piti zato jer me tako tata vie
volio. Postajalo je sve gore i gore, dok se nisam
opijanjem totalno upropastila.
Barem jedno od etvero djece alkoholiara postane i samo
alkoholiarom i mnogi od tih odraslih popili su vrlo rano svoje prvo
pie koje su dobili od roditelja alkoholiara. Opijanje stvara posebnu
i esto trajnu vezu izmeu roditelja i djeteta. Ovaj specifian tip zavjere
stvara osjeaj kolegijalnosti kod djeteta. To je esto najvie to ono
moe dobiti, a to nalikuje ljubavi i odobravanju.
ak i ako dijete nije aktivno vrbovano od strane alkoholiara,
ono ostaje posebno osjetljivo na rizik da e jednog dana postati
alkoholiarom. Ne znamo tono zato se to dogaa - moda postoje
genetske predispozicije za ovisniko ponaanje ili biokemijski
poremeaj. Pretpostavljam da je

70

snaan faktor i to to se mnoga ponaanja i vjerovanja formiraju kroz

oponaanje i identifikaciju s naim roditeljima. Odrasla djeca
alkoholiara dobila su nasljedstvo bijesa, depresije, nemogunosti uivanja,
sumnjiavost, oteene odnose i pretjerano razvijen osjeaj odgovornosti.
Takoer, predana im je i metoda za suoavanje s tim izvrnutim
naslijeem: opijanje.
Ne moe nikome vjerovati
Zato to ih je prva i najvanija veza nauila da e ih ljudi koje vole
povrijediti i da su zastraujue nepredvidivi, veina odrasle djece
alkoholiara uasava se bliskosti s drugom osobom. Uspjene odrasle veze,
bilo izmeu ljubavnika, bilo izmeu prijatelja, zahtijevaju znatan stupanj
ranjivosti, povjerenja i otvorenosti - one iste elemente koje uniti dom
alkoholiara. Kao rezultat toga, mnogu odraslu djecu alkoholiara privlae
ljudi koji su emocionalno nedostupni zbog dubokih sukoba, koje i oni sami
imaju. Na ovaj nain takva odrasla djeca stvaraju iluziju veze, bez da se
nadu licem u lice sa svojim strahom od istinske intimnosti.
Jodyin Jekyll-i-Hyde deko bio je kopija njezinog oca - ponekad
divan, ponekad uasan. Odabirom nepostojanog i nasilnog mukarca, Jody
je ponavljala poznati obrazac iz djetinjstva i stvarala garanciju da nee
nikad morati riskirati ulaskom u neoznaene vode prave intimnosti. Oajniki
se drala mita da je njezin otac jo uvijek jedini koji ju istinski razumije.
Njezina nevoljkost da se suoi s tim mitom pokvarila joj je odnose ne samo
s prijateljima, ve i sa mnom i s drugim lanovima njezine terapijske grupe.
Zapravo, taj mit je bio toliko jak, da je ona na kraju odustala i od sebe.
Jo se sjeam tuge koju sam osjeala te veeri kada je objavila
da naputa grupu. Podsjetila sam je da je znala da e ovaj postupak biti
bolan, da je bol dio tog procesa. U djeliu sekunde izgledalo je kao da
e se predomisliti, ali onda je rekla:
Sluaj, ne elim odustati od svog oca. Ne elim se ljutiti na
njega. I ne elim ga stalno braniti pred tobom. Moj tata i
ja stvarno trebamo jedno drugo. Zato bih vie vjerovala
tebi nego njemu? Ne smatram da je tebi ili bilo kome iz
ove grupe stalo do mene. Ne mislim da e bilo tko od vas
stvarno biti pored mene kada budem povrijeena.
Jodyina grupa sastojala se od drugih odraslih koji su bili zlostavljani
u djetinjstvu i shvaali su kroz to ona prolazi. Bili su zaista izrazito puni
potpore i njeni prema njoj, ali ona to nije mogla prihvatiti. Za Jody, svijet
je bio krivudavo mjesto puno emocionalnih vandala. Bila je uvjerena
da

71
ako dozvoli da joj se netko previe priblii, da e je povrijediti i iznevjeriti.
Ironija je da su ova vjerovanja bila vrlo istinita to se tie njezinog oca.
Njezina nemogunost da ima povjerenja u ljude glavna je posljedica
alkoholizma njezinog oca. Ako ne moe vjerovati svom ocu, kome moe?!
Povjerenje je najslabiji djeli naeg emocionalnog nereda: u tekim uvjetima
. obino prvo umire.
Povjerenje je uobiajeni unesreenik medu odraslom djecom
otrovnih roditelja. Posluajte Glenna:
Uvijek sam se bojao kada je moja ena htjela neto
napraviti bez mene - ak i izai s djevojkama na veeru.
Bojao sam se da e me ostaviti Nisam joj vjerovao. Bojao
sam se da e nai boljeg od mene i ostaviti me zbog njega.
elio sam je kontrolirati, kako bi uvijek bila pored mene i
kako ne bih morao brinuti cijelo vrijeme.
Ljubomora, posesivnost i sumnjiavost teme su koje se ponavljaju
u odnosima mnoge odrasle djece alkoholiara. Rano su nauili da
odnosi dovode do izdaje i da ljubav vodi boli.
Ali juer si rekla da je to u redu"
Carla, visoka, njena zubarica, dola je na terapiju na preporuku
svog lijenika, koji je smatrao da njezine stalne glavobolje mogu imati
psiholoku podlogu. S obzirom na to da su glavobolje esto simptom
potisnutog bijesa, jedna od prvih stvari koju sam je upitala bilo je:
"Zbog ega si ljuta?" Moje pitanje ju je iznenadilo, ali nakon nekoliko
trenutaka odgovorila mi je: U pravu ste. Ljuta sam. Na svoju majku.
Imam 47 godina i majka jo uvijek vodi moj ivot. Kao na primjer
prolog mjeseca. Spremala sam se na sjajno putovanje u Mexico.
Bila sam stvarno uzbuena zbog toga, ali tri dana prije puta
nazvala me mama. Tono sam znala, nisam bila ak ni iznenaena.
Znala sam da je pila jer je govorila nerazumljivo i zvuala
kao da plae. Rekla mi je da je tata otiao pecati, na dva tjedna, i
daje oajna - i, mogu li ostati s njom samo nekoliko dana. Rekla sam
joj da sam planirala putovanje, a ona je poela plakati. Pokuavala
sam je nagovoriti da posjeti moju tetu, ali je poela govoriti kako je ne
volim i tako, malo pomalo, i prije nego to sam se snala, obeala sam
joj da u otkazati Mexico i doi do nje. I tako ne bih mogla uivati
znajui da je ponovo u krizi.

72
Rekla sam Carli da mi to zvui kao da neka njezina stara pria. Ona
se sloila:
Da, to se stalno dogaalo kad sam bila mala. Uvijek sam
se morala brinuti za nju. I ona nikada to nije cijenila.
Uvijek je radila nered. Nikad nisam bila sigurna koje u
lice, od mnogih koje je imala, vidjeti u nekom trenutku, i
nikad nisam znala to e je taj dan zadovoljiti. Sjeam se
da sam dobila dvojku iz povijesti i da sam se bojala doi
kui. Dvojka je znaila otprilike etiri sata govorancije
kako sam bezvrijedna, kako sam nezahvalni promaaj i
kako me nijedan mukarac nee htjeti. Kad sam se napokon
usudila doi kui, bila je dobre volje. Samo je potpisala
moju svjedodbu i rekla: "Pametna si, ne mora se brinuti
oko ocjena." Nisam mogla vjerovati. Ali onda je uzela svoju
uobiajenu dozu od etiri koktela prije veere. Postavila
sam stol i zaboravila staviti sol i papar. Kad je sjela,
eksplodirala je kao da sam prouzroila svjetski rat ili slino.
Nisam mogla razumjeti kako me je mogla prestati voljeti
samo zato jer sam zaboravila na sol i papar.
Ponaanje Carline majke variralo je od njene ljubavi do izrazite
okrutnosti, ovisno o njezinom raspoloenju, potronji alkohola ili, kao to
je Carla rekla, "mjeseevoj fazi". Carla mi je rekla da je rijetko bilo neke
normalne srednje faze kod njezine majke. Tako je Carla stalno pokuavala
pogoditi kako zadobiti majino odobravanje. Naalost, pod je neprestano
izmicao pod njezinim nogama; isto ponaanje koje bi jednog dana zadovoljilo
njezinu majku, drugog dana bi je razljutilo.
"Sve je to tvoja greka"
Svi roditelji su nepostojani u jednoj mjeri, ali "to je ispravno jednog dana,
a idueg je krivo" sindrom je dramatino potenciran alkoholom. S
obzirom na to da se signali i pravila mijenjaju tako esto i neoekivano,
dijete uvijek ostane zakinuto. Roditelj koristi kritiku kao nain
kontroliranja, tako da e, to god dijete napravilo, roditelj pronai neto to
e kritizirati. Dijete postaje sredstvo za rjeavanje frustracija, rtveno
janje za sve to ne valja kod njegovih roditelja. To je podmukao nain,
na koji roditelji alkoholiari opravdavaju i ventiliraju vlastite nedostatke.
Poruka postaje: "Kada ne bi sve radio krivo, mama ne bi morala piti."
Kao to je Carla rekla:

73

Sjeam se, kad sam imala oko 7 godina, moja se mama prilino
opila jednog jutra pa sam pozvala prijateljicu da doe k meni nakon kole.
Obino nisam pozivala ljude k sebi jer nikad nisam znala koliko je pijana,
ali ovog puta sam pretpostavila da e spavati sve do popodneva. Prijateljica
i ja smo se igrale presvlaenja; oblaile smo njezine cipele i stavljale njezin
ru, kada su se vrata s treskom otvorila i mama se odjednom stvorila pred
nama. Bila sam toliko uplaena, da sam se skoro popikila u hlae. Njezin
dah nas je mogao onesvijestiti. Poludjela je kad je vidjela da smo dirale
njezine stvari i poela je vritati: "Znam zato si dovela svoju malu prijateljicu
ovdje... da me pijunira! Uvijek me pijunira. Zato moram piti cijelo
vrijeme. Svakoga bi mogla otjerati u pie."
Carlina majka je u potpunosti izgubila kontrolu. Uz to to je ponizila
svoju kerku, okrivila ju je i za svoj alkoholizam. Carla je bila premlada da
bi primijetila rupe u majinoj logici te je preuzela tu krivnju na sebe.
Nesvjesno, Carla jo uvijek misli da je odgovorna za majino prekomjerno
opijanje. Zbog toga je spremna toliko daleko ii da se pokaje. Otkazala je
dugooekivano putovanje, samo da bi napravila uzaludan pokuaj
zadobivanja majinog odobravanja.
Obiteljsko rtveno janje je dobro poznata uloga za djecu u
obiteljima alkoholiara. Neki pokuavaju ostvariti negativnu sliku o sebi,
bjeei u samodestruktivno ili delinkventno ponaanje. Drugi nesvjesno
pronalaze naine da se kazne razliitim emocionalnim, pa ak i fizikim
simptomima - kao to su Carline glavobolje.
Zlatno dijete
Dok su neka djeca alkoholiara prisiljena biti rtvenom janjadi, druga su
gurnuta u ulogu obiteljskog junaka - "zlatno dijete". Ovakvo je dijete
preplavljeno odobravanjem oba roditelja i vanjskog svijeta, zbog
ogromne odgovornosti koju je prisiljeno preuzeti. Na povrini, to
odobravanje naizgled kao da stavlja dijete junaka u mnogo pozitivniju
okolinu nego onu rtvenog janjeta, ali u realnosti, liavanje i osobni
demoni gotovo su jednaki. Zlatno dijete samo sebe nemilosrdno tjera na
postignue nemoguih ciljeva savrenstva, i u djetinjstvu i u odrasloj
dobi.
Prije par godina imala sam poziv u svojoj radio-emisiji kemiara
po imenu Steve, koji mi je rekao:
Jednostavno sam nepokretan. Imam 41 godinu i uspjenu
karijeru. Ali u posljednje vrijeme ne mogu donijeti odluku.
Nalazim se usred najveeg projekta svog ivota i
jednostavno se ne mogu koncentrirati. Mnogo ljudi ovisi o

74

meni. Kao da sam skamenjen. Cijelog ivota sam postizao

velike uspjehe - znate - odlika, lan studenskih klubova...
Uvijek sam samostalno zapoinjao stvari. Ali sad se
osjeam paralizirano.
Pitala sam dogaa li se neto u njegovom ivotu to je moglo
prouzroiti ove promjene. Rekao je da je njegov otac primljen na intenzivnu skrb,
s ozbiljnim oteenjima jetre. itajui znakove, upitala sam Stevea je li njegov
otac alkoholiar. Nakon nekoliko trenutaka, odgovorio je da su oba roditelja
alkoholiari. Steve je odrastao nosei se s meteom u kui, zakopavajui se u
uenje i postajui superuspjean.
Svi su mislili da sam Superdijete... Moja baka i djed, moji
profesori, ak i moji roditelji..., kada su bili trijezni. Bio
sam savren sin, savren student i kasnije savren
znanstvenik, mu i otac (u tom trenutku njegov glas se
slomio). Tako sam umoran od toga da budem savren cijelo
vrijeme!
Kao dijete, Steve je dobivao odobravanje, preuzimajui na sebe stvari koje
su bile iznad njegovih sposobnosti, i nosei se s njima zrelou koja je
nadilazila njegove godine. Umjesto izgradnje jezgre samopotovanja putem
prihvaanja samog sebe kao unaprijed vrijednog ljudskog bia, morao je
dokazivati svoju vrijednost kroz vanjsko postignue. Njegovo
samopotovanje je postalo ovisno o nagradama i ocjenama umjesto o
unutarnjem samopouzdanju.
Njegov nagon je moda ukljuivao i elemente kompenzacije. Postao je
savrenim primjerom. Steve je moda nesvjesno pokuavao uravnoteiti
neprimjerenost svojih roditelja.
Rekla sam Steveu da je bolest njegova oca oigledno stavila naglasak na
mnoge nezavrene poslove, i da znam da mu je teko, ali da je to divna prilika
da se pone suoavati s nekim zaista kritinim pitanjima. Zamolila sam ga da
razmisli o injenici da je postajanje obiteljskim junakom bio njegov poseban
nain suoavanja sa stranim djetinjstvom. Ta uloga pruala mu je odreeni
stupanj sigurnosti i davala je strukturu njegovom ivotu. Naalost, nikada nije
nauio kako da bude blag prema sebi. Sada, mnogo godina kasnije, njegovo je
traenje savrenstva u svim aspektima vlastitog ivota bilo, kao to je to esto
sluaj kod veine perfekcionista, paralizirajue za njega.
Na moju preporuku, Steve je pristao potraiti pomo, kako bi mu se
pomoglo u njegovoj trenutnoj situaciji i kako bi se suoio s liavanjem koje je
proivljavao u djetinjstvu.

75
"Moram stalno imati kontrolu u svojim rukama"
Djeca koja odrastaju u domovima alkoholiara moraju se boriti
protiv nepredvidljivih i hirovitih okolnosti i uvredljivih primjedaba. Kao
posljedica toga, esto odrastu s izraenom potrebom da kontroliraju sve i
svakoga u svojim ivotima. Glenn je reagirao na bespomonost koju je
osjeao kao dijete, tako da je pokuao pronai vlastiti put, bez obzira na
plaljivost, tako da postane onaj koji kontrolira:
Kad god bih imao djevojku, uvijek mi se inilo da je
ostavljam jo dok je veza ila dobro. Vjerojatno sam se
bojao da e na kraju ona ostaviti mene ako ja ne ostavim
nju, tako daje to bio nain da ostanem u kontroli. I danas
uvijek govorim svojoj eni i djeci kako treba neto napraviti.
Ne mogu si pomoi, moram imati kontrolu u svojim rukama.
Vodim svoj posao na isti nain. Mislim, jo uvijek ne mogu
vikati na nekoga, ali moji zaposlenici uvijek znaju kada
nisam zadovoljan. Kau da aljem neke vibracije. To ih
izluuje. Ali to je moj posao, zar ne?
Glenn je vjerovao da, preuzimajui kontrolu nad svim podrujima
svog ivota, moe izbjei ponovno proivljavanje zbrke u djetinjstvu.
Naravno, problem s asertivnou prisilio ga je da pronae druge naine
kontrole. Tako se posluio manipulativnim tehnikama, kao to su
prigovaranje ili uvrijeenost i ljutnja, koje je nauio koristiti prilino
dobro. Naalost, njegovo manipulativno ponaanje stvorilo je
udaljenost i ogorenost izmeu njega i ljudi do kojih mu je stalo. Kao i
mnogu odrasla djecu alkoholiara, Glennova potreba za kontroliranjem
ljudi dovela ga je do onoga ega se najvie bojao - odbacivanja. Ironino
je da su obrane, koje
je razvio protiv usamljenosti kao dijete, bile upravo ono to mu je donijelo
usamljenost u odrasloj dobi.
"Kako se usuuje svoju majku nazvati pijanicom!"
Ako ste odraslo dijete iz alkoholiarske obitelji, postoje anse da je - za
razliku od Steveove, kojemu su oba roditelja alkoholiari - vaa
obiteljska drama ukljuivala samo jednog roditelja koji je imao problema s
alkoholom i drugog koji ih nije imao. U posljednjih nekoliko godina sve
vie uimo o ulozi partnera koji ne pije u tim odnosima. Kao to smo
spomenuli u drugom poglavlju, ovaj se partner naziva "omoguavateljem" ili
"ovisnom osobom". To je partner, koji usprkos patnji koju nanosi
alkoholiar, nesvjesno podrava

76
opijanje alkoholiara. Pomou prihvaanja, takve ovisne osobe alju poruku
da e uvijek biti spremne nositi se sa tetnim posljedicama partnerovog
destruktivnog ponaanja. Premda e ovisne osobe prigovarati, plakati, aliti
se, moliti, prijetiti i davati ultimatume, rijetko su spremne dovoljno se snano
zauzeti kako bi postigle neku znaajniju promjenu.
Carla i ja poinjale smo postizati znaajniji napredak u terapiji.
eljela sam iz prve ruke vidjeti kako se ponaa u odnosu s roditeljima pa
sam je zamolila da, ih pozove na seansu. Kad su stigli, vidjela sam da je
Carlina majka jako uznemirena. Sama injenica to ju je Carla pozvala
da doe izgleda da je oslobodila njezinu krivnju. Kad smo poeli
razgovarati o bolnoj realnosti Carlinog djetinjstva, njezina majka je
briznula u pla:
Tako me je sram. Znam da joj nisam bila dobra majka.
Carla, tako mije ao, stvarno mije ao. Pokuat u prestati
piti. ak u krenuti i na terapiju, ako eli.
Rekla sam Carlinoj majci da je psihoterapija opepoznato
neuinkovita za tretiranje alkoholizma ili bilo kojeg drugog ovisnikog
ponaanja, ako se ne koristi zajedno s jednim od Programa u 12 koraka,
kao u udruzi Anonimnih alkoholiara. Carlina majka je molila:
Molim vas, Susan, nemojte me tjerati da idem u Anonimne
alkoholiare. Sve u uiniti za Carlu, osim toga.
U tom trenutku, Carlin otac je ljutito prekinuo razgovor: K
vragu, moja ena nije alkoholiarka! Ona je divna ena, koja
uzme nekoliko pia tek da se smiri. Postoje milijuni ljudi
poput nje koji povremeno popiju koju aicu.
Suoila sam ga s tim u kojoj je mjeri destruktivno ponaanje Carline
majke, u kombinaciji s njegovim manjkom ukljuenosti, bilo tetno za
njihovu kerku. On je eksplodirao:
Ja sam vrlo uspjean ovjek i imam divan dom! Zato
morate uvlaiti mene i moju enu u ovo? Samo se
koncentrirajte na probleme moje kerke, a nas ostavite na
miru. Ona vam plaa da se brinete o njoj -a ne mi. ena i
ja ne trebamo ovakvo muenje. Dobro, moda moja ena
pije neto vie od ostalih ljudi. Ali ona se moe nositi s
tim. Zapravo, kada malo vie popije puno je lake s njom!
Carlin otac odbio je doi na idue seanse, ali je Carlina majka
napokon pristala odlaziti na sastanke Anonimnih alkoholiara te otii
kod

77
jednog od mojih kolega na savjetovanje. Ono to je uslijedilo je
fascinantan, ali ne i neoekivan slijed dogaaja. Kad je Carlina majka
prestala piti, njezin mu razvio je ozbiljne gastrointestinalne probleme za
koje - kako mi je Carla rekla - njegov lijenik nije mogao nai razlog.
Oigledno, poremetila sam obiteljsku ravnoteu. Postalo je oito
da Carlin otac moe ivjeti i funkcionirati jedino u stanju potpune negacije.
Alkoholiarske obitelji ive u nesigurnoj ravnotei, gdje svi glume svoje
dobivene uloge. Sada, kad su Carla i njezina majka zajedno poele raditi na
problemima, to je drastino poljuljalo obiteljski amac. Carlin otac bio je
cijenjen u zajednici kao model odanosti i lojalnosti. Carla se sjea da je
vie lanova obitelji znalo rei da bi njezinog oca trebalo kandidirati za sveca
jer je mnogo opratao i bio izrazito tolerantan. Zapravo, on je bio
klasina ovisnika osoba, koja negiranjem daje svojoj eni dozvolu da ostane
jadnom alkoholiarkom. On je za uzvrat dobivao mo. Dok je ona nestajala
u magli pijanstva, mogao je voditi obitelj kako je htio.
Nastavila sam viati Carlu i njezinu majku zajedno, u obiteljskoj
terapiji. Carlina majka je poela uviati kako je samopotovanje njezinog
mua ovisilo o njegovoj samostalnoj kontroli nad obitelji. Alkoholizam
njegove ene i kerkini psihiki i emocionalni problemi inili su ga jedinim
adekvatnim lanom obitelji. Usprkos maski snanog ovjeka, koju je stavljao
za vanjski svijet, Carlin otac - kao i mnoge ovisne osobe - bio je uasno
nesiguran. Kao to i veina nas radi, on je odabrao partnera koji je reflektirao
njegove prave osjeaje prema samom sebi. Odabir neprimjerenog partnera
dozvoljavao mu je da se osjea superiorno u usporedbi s njim.
Carlina majka oporavlja se od alkoholizma i ini neke vrlo pozitivne
promjene u svom odnosu s kerkom i muem. Kao to se moglo predvidjeti,
muevljeve gastrointestinalne potekoe su se nastavile. Za razliku od
Carlinog oca, Glennova je majka bila ovisna osoba, koja je u potpunosti
priznala strahote muevljevog alkoholizma i zlostavljanja djeteta koje je
ilo zajedno s tim. Ipak, ni ona nije mogla, ili nije htjela, pokrenuti uinkovite
akcije. Kao to mi je Glenn rekao:
Moja majka je u kasnim ezdesetima i jo uvijek pokuavam
shvatiti zato dozvoljava da nas otac tako terorizira. Zato
je dozvoljavala da udara njezinu djecu? Morao je postojati
netko kome bi se mogla obratiti za pomo. Ali ona je, kao
pokvarena ploa, stalno ponavljala: "Ti ne zna kako je
onda bilo za ene. Morao si ostati uz mua bez obzira na
sve. Nitko nije priao o tim stvarima otvoreno kao to se
pria sada. Gdje sam trebala ii? to sam trebala
napraviti? "

78

Glennova majka je bila jednostavno preplavljena obiteljskim

meteom. Njezina bespomonost, u kombinaciji s iskrivljenim smislom za
lojalnost, dala je njezinom muu dozvolu da nastavi sa svojim nevienim
ponaanjem. Glennnova majka, kao i mnoge ovisne osobe, zapravo je postala
i sama djetetom, ostavljajui pravu djecu nezatienom. Glenn je bio uhvaen
izmeu svoje potrebe da spasi svoju djetinjastu majku i zamjeranja to mu
nije uspjela biti majkom.
Nema zavretaka iz bajki
Zavreci iz bajki su rijetki u obiteljima alkoholiara. U najboljem svijetu
od svih moguih, vai bi roditelji preuzeli punu odgovornost za svoje
opijanje te uli u neki od programa lijeenja i postali trijezni. Oni bi shvatili i
priznali strahote vaeg djetinjstva i pokuali bi postati odgovorni roditelji puni
ljubavi. Naalost, stvarnost je obino puno drugaija. Opijanje,
negacija i iskrivljavanje realnosti esto se nastavljaju, dok jedan ili oba
roditelja ne umru. Mnoga odrasla djeca alkoholiara dre se za nadu da
e se njihov obiteljski ivot magino pretvoriti u "Cosby Show", ali
ustrajanje u toj nadi moe ih samo dovesti do snanog pada. Glenn je to
saznao na osobito upeatljiv nain:
Prije otprilike godinu, tata mi je prvi put rekao da me voli.
Zagrlio sam ga i zahvalio mu , ali to nekako nije moglo
popraviti sve one godine kad mi je govorio da sam
pokvaren. Ironino je, jer taj sam trenutak sanjao cijelog
ivota.
Glenn je napokon dobio svoj dugotraeni "Volim te", ali to nije
bilo dovoljno. Ostao je s osjeajem praznine u sebi. To je bila samo pria
bez akcije. Njegov otac je i dalje pio. Glennova pogreka bila je u tome to
je ekao da se njegov otac promijeni.
Ako ste odraslo dijete alkoholiara, klju za preuzimanje kontrole
nad vaim ivotom je da se sjetite da se vi moete promijeniti, bez da
mijenjate svoje roditelje. Vaa dobrobit ne mora ovisiti o vaim roditeljima.
Moete nadrasti traume svog djetinjstva i njihove moi nad vaim
odraslim ivotom, ak i ako vai roditelji ostanu isti kakvi su uvijek bili.
Samo se morate obvezati da ete raditi na sebi.
Svim svojim pacijentima, koji su doli iz domova gdje se konzumirao
alkohol ili droga, govorim da bi na zajedniki rad tekao bre kad bi se
pridruili Odrasloj djeci alkoholiara, ili slinoj organizaciji. Ove grupe
pruaju izvrsnu podrku te, kroz razmjenu iskustava i osjeaja, djeca ovisnika o
alkoholu i drogama shvaaju da nisu sama. Mogu se suoiti s dinosaurom
u dnevnoj sobi, to je prvi korak da ga istjeraju van.

79
V. - SVE OZLJEDE SU UNUTARNJE
Verbalni zlostavljai
Sjeate li se stare izreke: "tapovi i kamenje mogu slomiti moje kosti, ali
rijei me nikada ne mogu povrijediti?" To nije istina. Grube rijei,
omalovaavajui komentari i poniavajue kritiziranje mogu djeci davati
izrazito negativne poruke o njima samima, poruke koje mogu imati
dramatian utjecaj na njihovu buduu dobrobit. Kao to je rekao jedan
sluatelj u mojoj emisiji na radiju :
Kad bih morao birati izmeu fizikog i verbalnog
zlostavljanja, uvijek bi izabrao batine. Moete vidjeti
tragove pa e se barem ljudi saaliti nad vama. Kod
verbalnih uvreda, samo te izlude. Rane su nevidljive.
Nikome nije stalo. Prave ozljede zacijele mnogo bre nego
uvrede.
Kao drutvo, tradicionalno smo smatrali da je discipliniranje djece
privatna stvar, koja se treba rjeavati unutar obitelji, obino kao oeva
diskrecija. Danas mnogi strunjaci prepoznaju potrebu za novim postupcima u
suoavanju s proirenim fizikim i seksualnim zlostavljanjem djece. Ali
ak ni oni najzabrinutiji ne mogu uiniti nita za verbalno zlostavljano dijete.
Ono je sasvim samo.
Mo okrutnih rijei
Veina roditelja e povremeno rei neto poniavajue svojoj djeci. To
nije nuno verbalno zlostavljanje. Ali jest zlostavljanje kad se dijete
esto verbalno napada zbog njegovog izgleda, inteligencije,
kompetentnosti ili njegove vrijednosti kao ljudskog bia.
Kao kontrolirajui roditelji, verbalni zlostavljai imaju dva razliita
stila. Postoje oni koji napadaju direktno, otvoreno, te pokvareno degradiraju
svoju djecu. Nazivaju ih glupom, bezvrijednom ili runom. Govore da bi
bilo bolje da se njihovo dijete nikad nije rodilo. Zaboravljaju na djetetove
osjeaje i dugorone posljedice njihovih stalnih napada na razvoj
djetetove te o sebi.
Ostali verbalni zlostavljai su vie indirektni, napadaju dijete
neprestanom kiom zadirkivanja, sarkastinosti, uvredljivih
nadimaka i humora. Oni zbijaju ale poput: "Posljednji put sam vidio
tako veliki nos na Velebitu", ili: "To je odlina jakna - za klauna", ili
:"Vjerojatno si bio doma bolestan kad se dijelio mozak".

80
Ako se dijete ili bilo koji drugi lan obitelji ali, zlostavlja ga uporno
optuuje za nedostatak smisla za humor. "Ona zna da se ja samo alim",
rei e, kao da je rtva njegovog zlostavljanja suradnik.
Phil, star 48 godina, imao je izgled pouzdanog ovjeka. Bio je visok,
krupan stomatolog, moderno odjeven. Ali kada je govorio, njegov glas bio
je tako tih da sam imala potekoa uti ga. Morala sam ga nekoliko puta
moliti da ponovi to je rekao. Rekao je da trai pomo za svoju bolnu
srameljivost.
Jednostavno vie ne mogu ovako. Uskoro u napuniti 50 i
preosjetljiv sam na gotovo sve to mi netko drugi kae. Ne
mogu nita prihvatiti takvo kakvo jest. Uvijek mislim da
me netko ismijava. Mislim da me moja ena ismijava...
Mislim da me pacijenti ismijavaju. Leim budan nou,
razmiljajui o tome to su mi ljudi rekli tijekom dana... I
stalno svemu pridajem loe znaenje. Ponekad mi se ini
da u poludjeti.
Phil je otvoreno govorio o svom sadanjem ivotu, ali se zatvorio kada
sam ga pitala o njegovom djetinjstvu. Nakon njenog ispitivanja, rekao mi je
da je ono ega se najjasnije sjea iz svog djetinjstva oevo neprestano
zadirkivanje. ale su uvijek bile na Philov raun pa se esto osjeao
ponienim. Kad bi se ostatak obitelji smijao, on se osjeao iskljuenim.
Bilo je samo po sebi grozno to to me zadirkivao, ali ponekad me
stvarno znao uplaiti kad bi rekao: "Ovaj djeak ne moe biti na sin,
pogledaj mu lice. Kladim se da su zamijenili djecu u rodilitu. Zato ga
ne odnesemo natrag i zamijenimo ga za pravoga? " Bilo mije samo est
godina i zaista sam mislio da e me ostaviti u bolnici. Jednog dana
napokon sam mu rekao: "Tata, zato me uvijek zadirkuje? " On je
rekao: "Ne zadirkujem te, samo se alim. Zar to ne vidi? "
Phil, kao bilo koje malo dijete, nije mogao razlikovati istinu od
ale, prijetnju od zadirkivanja. Pozitivni humor je jedan od naih najvrednijih
alata za jaanje obiteljskih odnosa. Ali humor koji poniava moe biti izrazito
tetan u obitelji. Djeca shvaaju sarkazam i humoristiko pretjerivanje
doslovno. Jo nemaju takav rjenik da bi razumjela da se roditelj ali kad
kae neto poput: "Morat emo te poslati u malu kolu u Kini". Umjesto
toga, dijete moe imati none more o tome da e biti naputeno u nekoj
stranoj, dalekoj zemlji.

81
Svi smo krivi za zbijanje ala na tui raun. Veinu vremena te su ale
relativno bezopasne. Ali, kao i u drugim oblicima otrovnog roditeljstva,
esto se okrutnost i izvor tih ala moe pretvoriti u zlostavljanje. Djeca
vjeruju i pounutruju ono to njihovi roditelji govore o njima. Sadistino je
i destruktivno od roditelja neprestano ponavljati ale na raun
osjetljivog djeteta.
Phil je bio stalno poniavan i zadirkivan. Kada je pokuao suoiti
svog oca s njegovim ponaanjem, bio je optuen za neprimjerenost jer
"nije mogao prihvatiti alu". Phil nije imao kuda sa svim tim osjeajima.
Kad je Phil opisivao te osjeaje, mogla sam vidjeti da ga je jo
uvijek sram - kao da je vjerovao da su njegove albe smijene.
Razuvjerila sam ga rekavi mu: "Razumijem kako su poniavajue bile
ale vaeg oca. Jako su vas povrijedile, a opet, nitko nije vau bol
uzimao ozbiljno. Ali ovdje smo da doemo do sri vae boli, a ne da
joj umanjujemo znaenje. Ovdje ste sigurni, Phile. Nitko vas nee
omalovaavati."
Trebalo mu je nekoliko trenutaka da mu se to slegne. Bio je na rubu
suza, ali uinio je ogroman napor da ih sakrije kada je rekao: Mrzim
ga. On je takva kukavica. Mislim, ja sam bio samo malo dijete. Nije
me morao tako izazivati. Jo uvijek se ali na moj raun. Ako spustim
svoju obranu samo na tren, uhvati me! I onda ispadne kao da je on
dobar momak. Boe, kako ga mrzim!
Kada je Phil prvi puta doao na terapiju, nije mogao povezati svoju
hiperosjetljivost i oevo ruganje. Kao mali djeak, Phil je bio nezatien
jer oevo ponaanje nikad nije bilo prepoznato kao zlostavljanje. Phil je
bio u tipinoj "gubitnik - gubitnik" situaciji: "Tatine ale su me
povrijedile, i ja sam slab jer ne mogu to prihvatiti."
Mali Phil je bio meta oevih ala i borio se sakriti svoje osjeaje
neprimjerenosti. Odrasli Phil nije se puno razlikovao, ali je preao u
mnogo vei svijet, tako da je prenio svoje strahove i negativne osjeaje
na druge ljude. Phil je proao kroz ivot s napetih ivaca, oekujui da
e biti povrijeen i ponien. Njegova hipersenzitivnost, srameljivost i
nepovjerenje u druge ljude bili su neizbjean, ali neuinkovit nain da se
zatiti od daljnje

"Ovo ti govorim za tvoje dobro"

Mnogi roditelji prikrivaju svoje -verbalno zlostavljanje pod
krinkom usmjeravanja u ivotu. Kako bi opravdali okrutnost i
omalovaavajue

82
primjedbe, koriste racionalizacije poput: "Pokuavam ti pomoi da
postane bolji ovjek", ili:"ivot je teak i uimo te kako da se nosi s njim". S
obzirom na to da ovo zlostavljanje nosi zatitnu masku edukacije, osobito
je teko odraslome djetetu priznati njegovu destruktivnost.
Vicki je imala 34 godine kada je dola na terapiju. Bila je to
atraktivna ena koja je radila kao voditelj raunovodstva u velikoj
marketinkoj firmi, ali njezino samopouzdanje bilo je tako nisko, da je
prijetilo njezinom profesionalnom napredovanju:
Radim za tu veliku firmu ve est godina i ide mi prilino
dobro. Polako sam napredovala, znate ve, od tajnice
do voditelja ureda, pa do voditelja raunovodstva.
Kretala sam se po ljestvici. Ali prolog tjedna dogodila
se jedna nevjerojatna stvar. Moj ef mi je rekao da bih
stvarno mogla puno postii s magisterijem, i ponudio mije
da mi ga plati! Nisam mogla vjerovati! ovjek bi
pomislio da u biti oduevljena, ali sve to osjeam je
panika. Nisam bila u koli deset godina. Ne znam mogu
lija to. I ne znam jesam lija uope za magisterij. ak i
ljudi bliski meni kau daje to previe za mene.
Primijetila sam da tko god da ju je tako procijenio i nije ba neki
prijatelj jer pravi prijatelji pruaju podrku. To ju je posramilo. Pitala
sam je zbog ega joj je nelagodno. Ona je odgovorila da pod "ljudi bliski
meni" misli na svoju majku.
Kada sam nazvala mamu daje pitam misli li ona da bih to
trebala napraviti, istakla je nekoliko dobrih stvari.
Znate...to e se dogoditi s mojim poslom ako ne
uspijem? I jesam li razmislila o injenici da u
magisterijem uplaiti mnogo poeljnih mukaraca? A osim
toga, sretna sam onim to radim.
"Ali jedan je od razloga zbog ega ste sretni je taj to ste uspjeli
napredovati", rekla sam. "Ne elite li tako nastaviti?" Odgovorila je potvrdno.
Rekla sam joj da su napredak koji je postigla u svom poslu i prilika koju joj
je ef ponudio dokaz njezine vrijednosti. Dokaz se nije slagao sa sumnjama
njezine majke. Upitala sam je li njezina majka uvijek bila tako negativistika
prema Vickinim sposobnostima.
Moja mama uvijek je eljela da budem savrena mala
dama. eljela je da budem profinjena, i elegantna, i da

83

govorim lijepo...Kada bih upropastila neto, pokuavala

me posramiti, da bih to ispravila. Mislila je najbolje,
zaista. Oponaala me kada bih pogreno izgovorila neku
rije. Ismijavala je moj izgled...Baletne priredbe bile su
najgore. Mama je sanjala da postane plesaica, ali se
umjesto toga udala. Pretpostavljam da sam trebala
proivjeti njezin san umjesto nje, ali nisam nikad plesala
dobro kao ona, barem mi je tako uvijek govorila. Nikad
neu zaboraviti jednu priredbu kad sam imala oko 12
godina. Mislila sam da sam prola prilino dobro, ali
mama je dola iza pozornice i rekla -pred cijelim
razredom - "Plee kao nilski konj." Htjela sam propasti
kroz pod. Kako sam se ljutila cijelim putem do kue,
rekla mi je da moram nauiti prihvaati malo kritike.
Zatim je potapala moju ruku pa sam pomislila da e
rei neto lijepo, ali, znate li to je rekla? "Suoimo se s
tim draga, ti nita ne radi dovoljno dobro, zar ne?"
"Budi uspjean -ali znam da nee uspjeti"
Vickina majka je puno truda uloila u to da bi se njezina mlada ker osjeala
nesposobnom. To je inila pomou niza zbunjujuih dvosmislenih poruka,
S jedne strane, poticala je svoju ker da napreduje, dok joj je, s druge strane,
govorila kako je grozna. Vicki se uvijek osjeala izvan kontrole, nikad
sigurna radi li neto ispravno. Kad je mislila da je neto napravila dobro,
njezina majka ju je spustila na zemlju; kada je mislila da je neto
napravila loe, majka bi joj rekla da niti ne moe bolje. U vrijeme kada
je Vicki trebala razvijati svoje samopouzdanje, njezina majka ga je
guila. Sve pod izlikom da ini Vicki boljom osobom.
to je njezina majka zapravo radila? Borila se protiv vlastitih osjeaja
nesposobnosti. Njezina karijera plesaice je bila onemoguena,
moda brakom. Ali moda je ona iskoristila brak kao izgovor jer nije
imala dovoljno samopouzdanja nastaviti s karijerom. Uspostavljajui
svoju nadmo nad kerkom, Vickina majka mogla je negirati osjeaje
nesposobnosti. Svaka prilika postala je igra, ak i ako je ukljuivala
poniavanje kerke pred njezinim vrnjacima. Osobito je zastraujue
za adolescenta u razvoju kada ga se osramoti na taj nain, ali potrebe
otrovnih roditelja uvijek dolaze prve.
Suparniki roditelj
Potreba za tim da se postigne da se netko osjea nesposobnim, kako
bi se druga osoba osjeala sposobnom, brzo se pretvara u natjecanje.
Oigledno,

84

Vickina majka je poela doivljavati svoju mladu ker kao prijetnju, jer, kako
je Vicki rasla i postajala ljepom, zrelijom i sposobnijom, tako je njezina majka
imala sve vie potekoa da se osjea nadmonom. Morala je nastaviti s
pritiskom i poniavanjem svoje kerke, da bi se obranila od te prijetnje.
Zdravi roditelji doivljavaju porast djetetovih sposobnosti s
uzbuenjem i veseljem. Natjecateljski roditelji, s druge strane, esto se
osjeaju lienima, tjeskobnima, ak uplaenima. Veina takvih roditelja nije
svjesna razloga takvih osjeaja, ali zna da ih dijete potie da neto naprave.
Tijekom adolescencije, male djevojice postaju ene, a mali djeaci postaju
mukarci. Adolescencija je osobito ugroavajue vrijeme za nesigurnog
roditelja. ene se boje da stare i gube svoju ljepotu. Mogu vidjeti svoje keri
kao suparnice i imaju potrebu poniziti ih, osobito pred svojim muevima.
Mukarci mogu osjeati prijetnju svojoj muevnosti i moi. Ima mjesta za samo
jednog mukarca u kui, tako da koriste ismijavanje i poniavanje, da bi se
njihovi sinovi osjeali malima i bespomonima. Mnogi adolescenti pogoravaju
situaciju time to se otvoreno natjeu da bi testirali svoju odraslost.
Suparniki roditelji esto su bili rtve liavanja u svome djetinjstvu, od
hrane do odjee, ili ljubavi. Bez obzira na to koliko imaju, jo uvijek ive u
strahu da nemaju dovoljno. Mnogi od ovih roditelja ponovo proivljavaju
sa svojom djecom natjecanje koje su doivjeli s vlastitim roditeljima ili braom i
sestrama. Ovo nepravedno natjecanje stavlja ogroman pritisak na dijete.
Vicki je jednostavno odustala od pokuavanja da postigne neto.
Mnogo godina nisam radila puno stvari, ak ni stvari koje sam stvarno
voljela, jer sam se bojala da u biti poniena. Kad sam odrasla, stalno sam
ula njezin glas kako me poniava. Nije psovala, nikad mi nije govorila rune
rijei. Ali nain na koji je uvijek usporeivala sebe i mene, uinio je da se
osjeam kao gubitnik. Toliko me to boljelo.
Usprkos tome to kompetitivni roditelji mogu tvrditi da ele najbolje za
svoju djecu, njihov skriveni plan je da se osiguraju da ih njihova djeca ne
prestignu. Nesvjesne poruke su snane: "Ne moe biti uspjeniji od mene", ili:
"Ne moe biti sretnija od mene". Drugim rijeima: "Svi imamo svoje granice,
a ja sam tvoja".
Budui da su te poruke duboko urezane, ak i ako odraslo dijete
natjecateljskih roditelja uspije uspjeti u neemu, esto ima osjeaj ogromne
krivnje. to je uspjenije, jadnije je. To esto vodi sabotiranju vlastitog
uspjeha. Za ovu odraslu djecu otrovnih roditelja, potpostignue je cijena mirne
savjesti. Kontroliraju svoju krivnju, nesvjesno se ograniavajui, kako

85
ne bi prestigli svoje roditelje. Na neki nain, ona ispunjavaju
negativna proroanstva svojih roditelja.
Obiljeen uvredama

Neki roditelji koji su verbalni zlostavljai ne trude se sakriti iza

racionalizacija. Umjesto toga, bombardiraju svoju djecu okrutnim
uvredama, govorima, objavama i podcjenjujuim imenima. Ovi roditelji
su izrazito neosjetljivi i na bol koju nanose i na dugotrajnu tetu koju ine.
Takvo buno verbalno zlostavljanje moe se duboko ukorijeniti u
djetetovom samovrednovanju, ostavljajui velike psiholoke oiljke.
Carol, stara 52 godine, iznimno je lijepa manekenka, unutarnji
dekorater. Na naoj prvoj seansi priala mi je o svom posljednjem razvodu
- treem. Razvod je postao konaan godinu prije nego to je Carol dola
kod mene. To je bilo vrlo bolno iskustvo, nakon kojeg je Carol bila uplaena
za budunost. Istovremeno, prolazila je kroz menopauzu i inilo se da je na
rubu panike zbog gubitka svog izgleda. Osjeala se nepoeljnom. Rekla mi
je da su ovi strahovi pojaani nedavnom posjetom njezinih roditelja za
Dan zahvalnosti.
Uvijek zavri na jednak nain. Svaki put kad vidim roditelje,
iznova me povrijede i razoaraju. Najtee od svega je to
mislim kako e moda, kad ovaj put stignem kui i
kaem im da sam nesretna, da je neto krenulo po zlu u
mom ivotu, barem ovaj put rei: "Duo, zaista nam je
ao", umjesto: "Sve je to tvoja greka ". Od kad znam za
sebe uvijek je bilo : "Sve je to tvoja greka "...
Rekla sam Carol da to zvui kao da njezini roditelji jo uvijek imaju
ogromnu mo nad njom. Pitala sam je li spremna sa mnom istraivati korijene
te moi, kako bismo mogle poeti mijenjati obrasce dominacije i
kontrole. Carol je klimnula glavom i poela mi je priati o svom djetinjstvu
u bogatoj obitelji sa Srednjeg zapada. Njezin je otac bio poznati
lijenik, a majka plivaica na olimpijskoj razini, koja se povukla s
natjecanja, da bi podigla petero djece. Carol je bila najstarija.
Sjeam se kako sam se osjeala tuno i usamljeno veliki
dio vremena kada sam bila mala. Moj tata me uvijek
zadirkivao, ali kad sam imala oko 11 godina poeo je
govoriti zaista grozne stvari.
"Kao na primjer? upitala sam. Rekla mi je da nije vano. Poela
je nervozno grickati koicu na svome noktu. Znala sam da je pokuavala

86
zatititi svoju emocionalnu snagu. "Carol", rekla sam, "vidim kako je ovo
bolno za vas. Ali moramo to izvui van, kako bismo se mogli nositi s tim".
Polako je poela:
Iz nekog razloga, tata je odluio...Boe ovo je
teko.. Odluio je da ja... da smrdim runo. Jednostavno
nije poputao. Mislim, drugi ljudi su mi govorili kako sam
lijepa, ali sve to mi je on ikada mogao rei...
Carol je zastala i pogledala u stranu. "Hajde, Carol", rekla sam, na
vaoj sam strani".
Obino je govorio: "Tvoje grudi smrde runo... Tvoja leda
zaudaraju. Kad bi ljudi samo znali kako je prljavo i
smrdljivo tvoje tijelo, zgadilo bi im se." asna rije,
tuirala sam se tri puta dnevno. Stalno sam mijenjala
odjeu. Koristila sam tone dezodoransa i parfema, ali nije
imalo svrhe. Jedna od njegovih omiljenih bila je: "Kada
bi te netko preokrenuo naopake, vidio bi kako smrad izlazi
iz svake pore tvog tijela." Sjetite se, to govori ugledni
lijenik. A mama nikad nije rekla nijednu rije. Nikad mi
ak nije rekla da to nije istina. Pitala sam se kako bih
mogla biti bolja.. .Kako bih ga mogla sprijeiti da mi govori
da sam grozna i smrdljiva. Kad bih ila u kupaonicu, mislila
sam da moda ne bi mislio da sam tako grozna kad bih
mogla bre povui vodu.
Rekla sam Carol da mi izgleda kao da je njezin otac reagirao
iracionalno na njezinu enstvenost, jer se nije mogao suoiti sa svojom
zainteresiranou za nju. Oevi vrlo esto reagiraju na kerkinu rastuu
seksualnost neugodom, pa ak i neprijateljstvom. ak i otac koji je njean i pun
ljubavi dok je njegova kerka mala, moe doi u sukob s njom tijekom njezine
adolescencije, kako bi se udaljio od seksualne privlanosti koju smatra
neprihvatljivom.
Za otrovnog roditelja kao to je Carolin otac, kerkin seksualni razvoj
moe potaknuti izrazite osjeaje tjeskobe, koji, u njegovoj glavi, opravdavaju
muenje keri. Projicirajui svoju krivnju i neugodu na nju, mogao je negirati bilo
kakvu odgovornost za svoje osjeaje. To je kao da je govorio: "Ti si loa i
zloesta osoba jer zbog tebe osjeam loe i zloeste stvari". Pitala sam Carol
zvui li joj neto od toga tako kao da vrijedi za nju.

87

Sad kad razmiljam o tome, bilo je to neto seksualno.

Uvijek sam osjeala njegov pogled na sebi. I uvijek me
gnjavio oko detalja u vezi s tim to radim s dekima, to
je bilo gotovo nita. Ali on je bio uvjeren da idem u krevet
sa svakim s kojim sam izala. Govorio bi stvari poput:
"Samo mi reci istinu i neu te kazniti", stvarno je elio
da mu priam o seksu.
Tijekom emocionalnog vrtloga adolescencije, Carol je oajniki
trebala oca koji bi joj pruao podrku i ljubav i u kojeg bi imala povjerenja.
Umjesto toga, on ju je podvrgnuo nemilosrdnom poniavanju. Oevo
verbalno zlostavljanje, u kombinaciji s majinom pasivnou, ozbiljno je
otetilo Carolinu sposobnost da vjeruje da je vrijedna osoba koja
zasluuje ljubav. Kada bi joj ljudi govorili kako je lijepa, sve o emu je
ona mogla misliti jest osjeaju li njezin smrad. Nikakvo vanjsko
vrednovanje nije se moglo natjecati s oevim groznim porukama.
Poela sam se baviti manekenstvom kad mi je bilo 17.
Naravno, to sam bila uspjenija, to je moj tata postajao
gori. Stvarno sam se morala maknuti iz kue. Tako sam se
udala u 19-oj za prvog deka koji me je zaprosio. Prava
faca: tukao me kad sam bila trudna i ostavio me kad se
beba rodila. Naravno, krivila sam sebe. Mislila sam da
sam morala uiniti neto krivo. Moda sam krivo mirisala,
nisam znala. Otprilike godinu kasnije, udala sam se za
deka koji me nije tukao, ali je gotovo jedva razgovarao sa
mnom. Tog sam podnaala 10 godina jer se nisam mogla
suoiti s roditeljima i jo jednim propalim brakom. Ali,
napokon sam ga ostavila. Hvala Bogu to sam imala
manekenstvo, tako da sam mogla uzdravati svog sina i
sebe. ak sam odustala i od mukaraca na nekoliko godina.
Tada sam srela Glenna. Mislila sam daje to ono pravo, da
sam nekako nala savrenog momka. Prvih pet godina
naeg braka bilo je najsretnije vrijeme mog ivota. Tada
sam saznala da me varao gotovo od dana kad smo se
vjenali. Puno sam opratala u sljedeih 10 godina jer
nisam htjela izgubiti jo jedan brak. Prole godine me
ostavio zbog ene upola mlade od mene. Zato ne mogu
nita uiniti dobro?

88
Podsjetila sam Carol da je uinila puno dobrih stvari: bila je
dobra i dostupna majka; podigla je sina kojemu je ilo dobro; imala je dvije
uspjene karijere. Ali nijedno od mojih razuvjeravanja nije imalo nekog
znaaja. Carol je prihvatila oevu sliku sebe kao bezvrijednog, odvratnog
ljudskog bia. Kao rezultat toga, veinu svog odraslog ivota bila
je tjerana samoporaavajuom potragom za ljubavlju, koju je eljela od
oca kao mala djevojica. Odabirala je okrutne mukarce, zlostavljae ili
distancirane mukarce - poput njezinog oca - i pokuavala ih je privoljeti
da ju vole na nain kako je njezin otac nikad nije volio.
Objasnila sam Carol da je, traei od svog oca ili od mukaraca
koje je odabirala da ga zamjene, da joj pomognu, da bi se osjeala dobro sa
samom sobom, stavljala svoje samopotovanje u njihove ruke. Nije bilo
potrebno biti neki genij da bi se vidjelo kako su te ruke bile destruktivne.
Morala je ponovo preuzeti kontrolu nad svojim samopotovanjem,
suoavajui se sa samoporaavajuim vjerovanjima o sebi, koje je njezin
otac usadio u nju u djetinjstvu. U sljedeih nekoliko mjeseci postupno je
poela shvaati da njezino samopotovanje nije izgubljeno -jednostavno ga
je traila na krivom mjestu.
Roditelji perfekcionisti
Nemogua oekivanja od djece da budu savrena drugi je uobiajeni
okida izrazitih verbalnih napada. Mnogi roditelji, koji verbalno
zlostavljaju, sami imaju visoka postignua, ali preesto njihovi domovi
postanu mjesto za izbacivanje stresa vezanog uz karijeru. (Roditelji
alkoholiari mogu takoer postavljati nemogue zahtjeve svojoj djeci, i
tada koriste djetetov neuspjeh da bi opravdali opijanje.)
Izgleda da roditelji perfekcionisti ive u iluziji da bi njihova obitelj
bila savrena kad bi imali savrenu djecu. Stavljaju teret stabilnosti na dijete,
kako bi izbjegli suoavanje s injenicom da oni, kao roditelji, ne mogu to
postii. Dijete ne uspije pa postane rtveno janje za obiteljske probleme,
I tada je optereeno krivnjom.
Djeca trebaju initi pogreke i otkrivati da to nije kraj svijeta. Tako
stjeu samopouzdanje za isprobavanje novih stvari u ivotu. Otrovni roditelji
nameu neostvarive ciljeve, nemogua oekivanja i pravila koja se neprestano
mijenjaju. Oekuju da e njihova djeca reagirati s odreenim stupnjem
zrelosti, koja dolazi samo iz ivotnog iskustva nedostupnog djeci. Djeca
nisu odrasli u malom, ali otrovni roditelji oekuju da se ponaaju kao da
jesu.
Paul, star 33 godine, tamnokos i plavook laboratorijski tehniar,
doao je zbog problema na poslu. Bio je vidljivo srameljiv, samosvjestan i

89
nesiguran u sebe, ali ipak se relativno esto uspijevao nai u estokim
raspravama sa svojim nadreenim. To je, uz rast problema s koncentracijom,
ugroavalo njegov posao.
Kada smo Paul i ja razgovarali o njegovom poslu, mogla
sam primijetiti da on ima potekoa u odnosima s autoritetima. Ispitivala sam
ga o njegovim roditeljima i otkrila da je i Paul, poput Carol, bio igosan
uvredama. Kako je on to opisao:
Bilo mi je 9 kada se moja mama ponovno udala. Tip je
valjda studirao s Hitlerom. Prvu stvar koju je napravio
kada se uselio bilo je postavljanje pravila: demokracija je
prestajala na ulaznim vratima. Da nam je rekao da skoimo
s petog kata, morali bismo skoiti. Bez pogovora. Ja
sam zavrio puno gore nego moja sestra. Stalno me je
gnjavio, uglavnom oko moje sobe. Svaki dan je radio tu
prokletu inspekciju, kao da smo u vojsci. Kada imate
devet ili deset godina, stvari su uvijek malo neuredne, ali
on nije mario za to. Sve je trebalo biti savreno, nita
nije smjelo biti izvan svog mjesta. Ako bih ostavio knjigu
na stolu, poeo bi vikati da sam odvratna svinja. Nazivao
bi me jebenom, malom guzicom ili malim kurvinim sinom,
ili pak mrkavim kopiletom. To je bilo neto kao njegov
omiljeni sport, da me bombardira tim jadnim imenima.
Nikada me nije udario, ali prokleta imena su posluila
svrsi.
Imala sam neki predosjeaj da je bilo neto u Paulu to je potaklo te | jake
osjeaje u njegovom ouhu. Nije mi trebalo dugo da shvatim o emu se Paul
je bio srameljivo, osjeajno, povueno dijete, maleno za svoju

dob.
Kada je moj ouh bio mlad, bio je najmanje dijete u koli.
Svi su ga zadirkivali. Kad gaje moja mama upoznala, bio
je snaan jer se poeo baviti tjelovjebom. Ipak se
moglo primijetiti da je sve to stekao vjebom. Nekako,
svi su ti miii izgledali kao da bi bolje pristajali nekome
drugom.
Negdje unutar Paulovog ouha, mali, preplaeni, nedorasli
djeak jo je uvijek bio iv. I s obzirom na to da je Paul imao tako
puno istih
karakteristika, postao je simbol ouhovog bolnog djetinjstva. Budui da
njegov ouh nikad nije prihvatio sebe kao dijete, osjetio je trenutan bijes
prema malom djeaku koji ga je podsjeao na njega. Koristio je Paula
kao

90
rtveno janje za svoju nedoraslost, s kojom se nije mogao suoiti.
Tiranizirajui Paula nemoguim zahtjevima za savrenstvom, te ga verbalno
zlostavljajui, ouh je mogao uvjeriti samog sebe da je moan i snaan
jer djeak nije mogao ispuniti njegove zahtjeve. teta koju je radio
Paulu vjerojatno nikad nije dola do njegove svijesti. Mislio je da pomae
djeaku da bude savren.
"Ne mogu biti savren pa je najbolje da odmah odustanem"
Paulova majka se razvela od svog drugog mua kada je on imao 18 godina,
ali tada je Paulov duh ve bio ozbiljno povrijeen. Paul je znao da nikad ne
moe biti dovoljno "savren" za svog ouha, te je jednostavno odustao.
Kad sam imao etrnaest godina, upleo sam se u droge. To je valjda bio
jedini put da sam se osjeao prihvaenim. Znao sam da neu uspjeti kao
frajer i sigurno nisam bio tip za tulume, pa, onda, to je preostalo? Neto
prije nego to sam zavrio srednju kolu, kupio sam neko zaista loe
sranje pa sam skoro odapeo. Ah, to je bilo dovoljno. ..Nema anse da ponovo
proem kroz to.
Paul je iao na fakultet godinu dana, ali je odustao, usprkos
eljama i priroenoj sklonosti za karijeru znanstvenika. Jednostavno se nije
mogao koncentrirati. Njegov kvocijent inteligencije je bio iznimno visok,
ali je on poputao pred izazovom. Prepustio se navici odustajanja.
Kad je uao u neke poslove, naao se u antagonistikom obrascu sa
svojim efovima, ponovno proivljavajui svoje djetinjstvo. Iao je od posla
do posla, dok napokon nije doao do onog kojeg je mogao voljeti. Zatim je
doao k meni da mu pokuam pomoi zadrati ga. Rekla sam da mislim da
mu mogu pomoi.

TriP-a
Iako je Paulov ouh izaao iz njegovog ivota, i dalje je nastavio imati
znaajan utjecaj na njega jer su se omalovaavajue poruke jo uvijek vrtjele
u njegovoj glavi. Kao rezultat toga, ostao je zapleten u onome to nazivam
trima P-ovima": u perfekcionizmu, prolongaciji i paraliziranosti.
Stvarno mi se svia ovaj novi laboratorij u kojem radim, ali uvijek sam
prestravljen da neu napraviti savren posao. Tako ostavljam dosta toga to
moram napraviti, sve dok ne proe krajnji rok, ili ih napravim u zadnji tren
i zajebem

91
stvar. to vie stvari zajebem to sve ekam da e me
otpustiti. Svaki put kad moj nadreeni kae neki komentar,
shvatim to osobno i uvrijedim se. Stalno oekujem da e
se svijet sruiti jer sam zabrljao. U zadnje sam vrijeme
tako zaostao s poslom, da sam javio da sam bolestan.
Jednostavno se ne mogu suoiti s tim.
Paulov ouh je u njega usadio potrebu da bude savren perfekcionizam. Paulov strah da nee uspjeti stvari napraviti savreno dovodi
do toga da ih odgaa - prolongacija. Ali to ih vie odgaa, to ga vie
preplavljuju i njegovi strahovi o ruenju lavine pa ga na kraju sprjeavaju da
bilo to napravi - paraliziranost.
Pomogla sam mu osmisliti strategiju otvorenog pristupanja njegovim
poslodavcima, nain na koji e im objasniti da ima osobne probleme koji
ometaju njegov rad, i zamoliti ih za dopust. Bili su impresionirani njegovom
otvorenou i zabrinutou za kvalitetu svoga rada pa su mu dozvolili
izostanak od dva mjeseca. To nije bilo dovoljno vremena da Paul istrai sve svoje
probleme, ali je bilo sasvim dovoljno da ga uspijemo izvui iz rupe u koju se
zakopao. Kada se vratio na posao, bio je sposoban napraviti prve korake
prema suoavanju s tim to mu je ouh uinio, to mu je omoguilo bolje
razlikovanje stvarnog sukoba sa svojim nadreenima od sukoba koji se javljaju
zbog njegovih unutarnjih rana. Iako je iao na terapiju jo sljedeih osam mjeseci,
svi su mu na poslu rekli da izgleda kao novi ovjek.
Rije koja poinje na "U"
Odrasla djeca roditelja perfekcionista obino krenu jednim od dva puta. Ili se
nemilosrdno tjeraju na zadobivanje ljubavi i odobravanja roditelja, ili se
pobune, do toke u kojoj razviju strah od uspjeha.
Ima onih koji se ponaaju kao da ih netko stalno procjenjuje. Kua nikad ne
moe biti dovoljno ista. Nikad ne mogu uivati u uspjehu jer su uvjereni da su
mogli bolje. Osjeaju pravu paniku ako naprave i najmanju pogreku.
Zatim postoje oni koji, poput Paula, ive ivot promaaja jer se ne mogu
nositi s rijei koja poinje na "U" - uspjeh. Za Paula, biti uspjean znailo bi
kapitulirati pred zahtjevima svog ouha. On bi vjerojatno nastavio s neuspjesima
od jednog posla do drugog, da nije utiao glas svog ouha u sebi.

92
Najokrutnije rijei: "elio bih da se nikada nisi ni rodio"
Jedan od najekstremnijih primjera pustoenja koje stvara verbalno
zlostavljanje bio je Jason, 42-godinji zgodan policajac, koji je bio lanom
jedne od mojih bolnikih grupa prije nekoliko godina. Policijska uprava
Los Angelesa je inzistirala da bude hospitaliziran jer je psiholog u
policiji zakljuio da je Jason sklon samoubojstvu. Na sastanku bolnikog
osoblja saznala sam da se Jason nepotrebno izlae ivotno
ugroavajuim situacijama. Na primjer, nedavno je pokuao sam
napraviti prepad na preprodavae droge, bez pozivanja potrebne pomoi.
Malo je nedostajalo da ga ubiju. Na povrini, to se inilo kao herojski
in, ali zapravo se radilo o nemarnom, neodgovornom ponaanju. Proulo
se po postaji: Jason se pokuao ubiti na dunosti.
Trebalo je nekoliko grupnih seansi da bih zadobila Jasonovo
povjerenje. Ali jednom kada mi je to uspjelo, uspostavili smo dobar odnos.
Jo uvijek se vrlo jasno sjeam seanse u kojoj mi je priao o svojoj
bizarnoj vezi s majkom.
Moj otac je zbrisao kad sam imao dvije godine jer se s mojom
majkom nije moglo ivjeti. Ona je postala jo gora nakon to je
otiao. Imala je zaista naglu narav i nikad me nije ostavljala na
miru, osobito zato jer sam pljunuta slika svog oca. Ne sjeam se
dana kad mi nije rekla da eli da se nikad nisam rodio. Kad je
imala dobar dan, rekla bi mi: "Izgleda isto kao tvoj prokleti otac,
i jednako si pokvaren ". Kada je imala lo dan, samo bi rekla:
"eljela bih da si mrtav, kao to elim daje tvoj otac mrtav, i da
trune u nekom plitkom grobu."
Rekla sam Jasonu da mi njegova majka zvui ludo. I ja sam to
mislio, ali tko e sluati dijete. Jedna od naih susjeda je znala za
to. Pokuala me staviti u skrbniku obitelj jer je bila uvjerena da
e me mama ubiti. Ali ni nju nitko nije sluao.
Zastao je za trenutak i odmahnuo glavom. Isuse, nisam
mislio da me ovo sranje jo uvijek mui, ali sve se u meni
pretvori u led, svaki put kada se sjetim koliko me mrzila.
Jasonu je majka poslala jasnu poruku: ne elim te. Kada je
njegov otac otiao i prestao biti dijelom sinovljevog ivota, samo je jedna
injenica dobila na snazi: Jasonovo postojanje bilo je bezvrijedno.

93
Putem svojih akcija u policiji, Jason je nesvjesno pokuavao biti
posluni sin koji izvrava zaduenja. Zapravo, trudio se izbrisati svoje
postojanje, indirektno pokuavajui uiniti samoubojstvo, kako bi zadovoljio
svoju majku. Znao je tono to je potrebno da joj udovolji jer mu je vrlo
jasno rekla: "eljela bih da si mrtav."
Kao dodatak ogromnoj boli i zbunjenosti koju nosi, ovaj oblik
verbalnog zlostavljanja moe postati samoispunjujuim proroanstvom.
Jasonove suicidalne tendencije relativno su uestale medu djecom takvih
roditelja. Za ovu odraslu djecu, suoavanje i noenje s njihovim
otrovnim vezama u prolosti moe doslovno biti pitanje ivota ili smrti.
Kada "Ti si" postane "Ja sam"
Iako nema sumnje da djeca mogu biti oteena poniavanjem koje
doivljavaju od svojih prijatelja, uitelja, brae ili sestara i drugih
lanova obitelji, ipak ih najvie ranjavaju njihovi roditelji. Oni su centar
svijeta malog djeteta. I ako tvoji sveznajui roditelji misle loe stvari o tebi,
onda to mora biti istina. Ako mama uvijek govori: "Ti si glup", onda si
glup. Ako otac stalno govori: "Ti si bezvrijedan", onda to i jesi. Dijete
nema drugu stranu pa da moe posumnjati u takve procjene.
Kada uzmete takva negativna miljenja iz tuih usta i stavite u svoje,
nesvjesno, vi ih "internalizirate". Internalizacija negativnog miljenja
-mijenjanje "ti si" u "ja sam" - temelj je niskog samopotovanja. Osim
to znaajno teti slici o sebi kao kompetentnoj osobi vrijednoj ljubavi,
verbalno zlostavljanje moe stvoriti samoispunjujua negativna
oekivanja o tome kako ete se snai u svijetu. U drugom dijelu ove
knjige pokazat u vam kako poraziti ta tetna oekivanja putem
pretvaranja internalnog u eksternalno.

94
VI. - PONEKAD SU OZLJEDE I VANJSKE
Fiziki zlostavljai
Ljutim se stalno sama na sebe i ponekad se rasplaem
bez ikakvog razloga. To je vjerojatno moje
nezadovoljstvo samom sobom. Stalno razmiljam o tome
kako me moji roditelji poniavaju i vrijeaju. Ne mogu
zadrati prijatelje due vrijeme. Razvila sam obrazac
odsijecanja cijele grupe prijatelja u nekom trenutku.
Pretpostavljam daje to stoga to ne elim da saznaju
kako sam loa.
Kate, etrdesetogodinja plavua, ozbiljnog lica, kontrolor kvalitete
proizvoda u velikoj firmi, dola je kod mene na preporuku obiteljskog
lijenika. Imala je napade panike u svom automobilu i u dizalu zgrade u
kojoj je radila. Njezin joj je lijenik prepisao sredstva za umirenje, ali je
bio zabrinut za Katinu odbojnost da izae iz svog stana, osim kad bi ila na
posao. Molio ju je da to prije potrai psiholoku pomo.
Prva stvar koju sam primijetila kod Kate jest da je njezin izrazito
nesretan izraz izgledao ukalupljen u njezino lice - kao da se nikad nije nauila
smijati. Nije trebalo dugo da otkrijem zato.
Odrasla sam u vioj klasi, u predgrau St. Louisa. Imali
smo sve to se novcem moglo kupiti. Izvana smo djelovali
kao savrena obitelj. Ali iznutra...Moj bi otac znao
imati svoje lude ispade bijesa. Oni bi obino uslijedili
nakon to bi se posvaao s mamom. Jednostavno bi se
okrenuo onome tko mu je bio pri ruci. Skinuo bi svoj
remen i poeo udariti mene ili moju sestru, po nogama,
glavi, gdje god nas je mogao dohvatiti, Kad bi poeo,
uvijek sam se bojala da nikada nee prestati.
Njezina depresija i strah bili su naslijede djeteta koje su tukli.
Sveameriki zloin
U milijunima amerikih domova, u svim socijalnim, ekonomskim i
obrazovnim slojevima, svakog se dana ini straan zloin - fiziko
zlostavljanje djece.
Postoji visok stupanj nesuglasica i zbrke oko definicije fizikog
zlostavljanja. Mnogi ljudi i dalje vjeruju da roditelji ne samo da imaju pravo,
ve i odgovornost koristiti se tjelesnim kanjavanjem svoje djece. Najei

95
moto roditeljstva u engleskom jeziku jo uvijek glasi: "Potedi batinu i
razmazi dijete." Sve donedavno, djeca nisu imala nikakva zakonska prava.
Promatrana su kao imovina, dijelovi vlasnitva njihovih roditelja. Stotine
godina, roditeljska prava su smatrana svetinjom - u ime discipline roditelji
su mogli raditi svojoj djeci gotovo sve to su htjeli, samo ih nisu smjeli
ubiti.
Danas su se naa mjerila suzila. Problem fiziki zlostavljanog djeteta
toliko se proirio, da je prepoznavanje u javnosti prisililo na pravni sustav
da postavi granice u fizikom kanjavanju. U pokuaju da se razjasni to
sve ini fiziko zlostavljanje, Kongres je 1974. donio Odluku o dravnoj
prevenciji i tretmanu zlostavljane djece. Ovaj spis definira fiziko
zlostavljanje kao: "nanoenje fizikih ozljeda, kao to su masnice, opekotine,
modrice, porezotine, frakture kostiju i lubanje, koje su uzrokovane
udaranjem, lupanjem, grizenjem, udaranjem, rezanjem, vezanjem,
pljuskanjem, itd." Kako se ta definicija primjenjuje u zakonu, esto je stvar
interpretacije. Svaka drava ima svoje zakone o zlostavljanju djece koji su
slini saveznom zakonu, koji je donekle mutan u svom opsegu. Dijete sa
slomljenom rukom je oigledno bilo zlostavljano, ali veina tuitelja
imat e odbojnost prema podizanju tube protiv roditelja koji je nanio
ozljede djetetu prilikom davanja batina.
Nisam odvjetnik ni policajac, ali vie od dvadeset godina gledam
patnju koju moe stvoriti "legalno" tjelesno kanjavanje. Imam vlastitu
definiciju fizikog zlostavljanja: to je svako ponaanje koje dovodi do
znaajne fizike boli kod djeteta, bez obzira ima li nekih vidljivih znakova
zlostavljanja.
Zato roditelji tuku svoju djecu?
Veina roditelja osjetila je potrebu da udari dijete, barem jednom, u
nekom odreenom trenutku. Ti osjeaji mogu biti osobito izraeni kada
dijete ne eli prestati plakati, prigovarati ili prkositi nam. Ponekad to ima
manje veze s djetetovim ponaanjem, ve je vie vezano uz nau
iscrpljenost, razinu stresa, anksioznosti ili nezadovoljstva. Mnogi se od
nas uspijevaju oduprijeti impulsu da udare djecu. Naalost, mnogi
roditelji nisu toliko suzdrani.
Moemo samo nagaati zato, ali roditelji koji fiziki
zlostavljaju svoju djecu imaju neke zajednike karakteristike. Kao prvo,
imaju izraen nedostatak kontrole impulsa. Roditelji, koji fiziki
zlostavljaju, napast e svoju djecu uvijek kad imaju neke negativne
osjeaje koje moraju izbaciti. ini se da ti roditelji imaju vrlo malo, ako
uope imaju, svjesnosti o posljedicama toga to rade svojoj djeci. To je
gotovo automatska reakcija na stres. Impuls i akcija su kod njih ista stvar.

96
Fiziki zlostavljai esto sami potjeu iz obitelji u kojima je
zlostavljanje bilo uobiajeno. Vei dio njihovog odraslog ponaanja direktno
je ponavljanje onoga to su doivjeli i nauili u mladosti. Njihov model
ponaanja bio je zlostavlja. Nasilje je jedini alat koji su nauili koristiti
u suoavanju s problemima i osjeajima - osobito s osjeajima ljutnje.
Mnogi roditelji koji fiziki zlostavljaju udu u odraslo doba s
ogromnim emocionalnim manjkom i neispunjenim potrebama.
Emocionalno, oni su jo uvijek djeca. esto u svojoj djeci vide
zamjenske roditelje koji bi trebali ispuniti emocionalne potrebe, koje
njihovi pravi roditelji nisu ispunili. Zlostavljai postanu bijesni kad dijete ne
moe ispuniti njihove potrebe. Oni planu. U tom trenutku, dijete je vie nego
ikad zamjenski roditelj, jer je zapravo roditelj zlostavljaa ona osoba na
koju je zlostavlja zapravo bijesan.
Mnogi od ovih roditelja takoer imaju problema i s alkoholom ili
drogama. Konzumacija psihoaktivnih tvari esto doprinosi slomu kontrole
impulsa, iako ni u kom sluaju nije jedina.
Postoji mnogo tipova fizikih zlostavljaa, ali na najtamnijem dijelu
spektra nalaze se oni koji naizgled imaju djecu iz jednog jedinog razloga, a
to je da bi ih zlostavljali. Mnogi od ovih ljudi izgledaju, razgovaraju i ponaaju
se kao ljudska bia, ali su udovita - u potpunosti bez osjeaja i osobina
koje daju ljudskost veini nas. Ti ljudi prkose razumijevanju; nema
logike za njihovo ponaanje.
Privatni holokaust - nema izlaza
Katin otac bio je cijenjeni bankar, iao je u crkvu, pravi obiteljski ovjek teko da pripada u tipove koje ljudi najee zamiljaju kad uju izraz
zlostavljai djece. Ali Kate nije ivjela u zamiljenoj stvarnosti,iyjela je u
pravoj nonoj mori.
Moja sestra i ja poele smo zakljuavati naa vrata nou
jer smo bile jako uplaene. Nikad neu zaboraviti sluaj
kad mi je bilo jedanaest, a sestri devet. Skrivale smo se
ispod kreveta, a on je nastavljao lupati po vratima. Nikad
nisam bila tako uplaena u cijelom svom ivotu. Tada,
odjednom, sruio je vrata, kao u filmovima. Bilo je
zastraujue. Vrata su samo poletjela u sobu. Pokuale smo
pobjei, ali zgrabio nas je obje, bacio nas u kut i poeo
nas tui svojim remenom. Vikao je: "Ubit u vas ako se
jo jednom zakljuate!" Mislila sam da e nas ubiti u tom
trenutku.

97
Klima uasa koju Kate opisuje proima domove fiziki zlostavljane
djece. ak i u tihim trenucima, ta djeca ive u strahu da e vulkan bijesa
eruptirati svakog trena. I kada se to dogodi, sve to rtva napravi da bi
otklonila udarce, samo jo vie razljuti zlostavljaa. Katini oajniki pokuaji
da se zatiti, skrivajui se pod krevet i zakljuavajui vrata, samo su pojaavali
oevo iracionalno ponaanje. Nema sigurnog mjesta na koje bi se mogla
sakriti, nema bijega od zlostavljaa, nema zatitnika koji bi je zatitio.
Nikad ne zna kad e se to dogoditi
Prvi put sam srela Joea, dvadesetsedmogonjaka, na seminaru koji sam vodila
na fakultetu za psihologiju, gdje je on bio zavrna godina. Spomenula
sam u svom izlaganju da piem knjigu o otrovnim roditeljima. Joe me je
potraio za vrijeme pauze za ruak i dobrovoljno se javio da bude sluaj
u mojoj knjizi. Imala sam vie nego dovoljno materijala za knjigu iz
vlastite prakse, ali neto mi je u glasu tog mladia govorilo da mu treba
razgovor s nekim. Susreli smo se sljedeeg dana i razgovarali
nekoliko sati. Bila sam impresionirana, ne samo njegovom otvorenou i
iskrenou, ve i iskrenou njegove elje da iskoristi svoje bolno iskustvo
kako bi pomogao drugima. Uvijek bih dobivao batine u svojoj sobi, vie se i
ne sjeam zato. Mogao sam raditi bilo to, kad bi otac upao u sobu i
poeo vikati punim pluima. Sljedee ega se sjeam je da bi me poeo
udarati, sve dok me ne bi pritjerao uza zid. Tako me je jako udario da bih
bio omamljen i nisam vie znao to se dogaa oko mene. Najstraniji dio
je da nikad nisam znao to e izazvati taj njegov ispad.
Joe je vei dio svog djetinjstva proveo ekajui na veliki nagli val u
obliku svog oca, znajui da nema naina da ga izbjegne. To iskustvo je
proizvelo snaan, dugotrajan strah da e biti povrijeen i izdan. Dva
braka
zavrila su razvodom jer nije mogao nauiti vjerovati.
To jednostavno ne nestaje samim tim to se iseli ili oeni.
Uvijek se bojim neega i mrzim se zbog toga. Ali ako se
tvoj otac, koji bi te trebao voljeti i brinuti se za tebe, ponaa
na taj nain, pa to e ti se tek dogoditi upravom svijetu?!
Zeznuo sam puno veza jer ne mogu nikome dozvoliti da mi
se previe priblii. Tako me je sram zbog toga, i sram me je
to sam tako prokleto uplaen cijelo vrijeme. Ali ivot me
jednostavno plai na mrtvo ime. Zaista se jako trudim u
svojoj terapiji doi do vrha tih stvari jer znam da neu biti

98
od puno koristi, ni sebi ni drugima, dok to ne sredim, ali,
dragi Boe, to je borba.
Uasno je teko ponovno zadobiti povjerenje i osjeaj sigurnosti
kad ih roditelji jednom pogaze. Svi mi razvijamo svoja oekivanja o
tome kako e se ljudi odnositi prema nama na temelju naih odnosa s
roditeljima. Ako su ti odnosi, u veem dijelu, emocionalno blagotvorni,
potuju naa prava i osjeaje, odrast emo oekujui od drugih da nas
tretiraju na slian nain. Ta pozitivna oekivanja dozvoljavaju nam da
budemo relativno ranjivi i otvoreni u naim odraslim vezama. Ali ako je,
kao u Joeovom sluaju, djetinjstvo razdoblje nepopustljive tjeskobe,
napetosti i boli, razvijamo negativna oekivanja i nepopustljive brane.
Joe je oekivao najgore od drugih. Oekivao je da ga povrijede i
loe postupaju s njim, kao i u djetinjstvu. Tako je navukao na sebe
emocionalni oklop. Nikome nije dozvoljavao da mu se previe priblii.
Naalost, oklop se pokazao vie kao emocionalni zatvor nego kao zatita.
"Imam tako puno problema - nije udno to ti ih moram pokazati"
Joe nikad nije razumio to je potaklo njegovog oca. Drugi zlostavljai
imaju potrebu da ih se razumije. Oni tuku svoju djecu, a zatim ih mole da
ih razumiju, ak trae njihov oprost. Tako je bilo i kod Kate:
Sjeam se ba jedne odreene, strane noi nakon veere,
dok je moja mama bila u kupovini. Otac me je zaista mlatio
prokletim remenom. Vritala sam tako glasno da je jedan
od naih susjeda pozvao policiju, ali moj otac ih je
uspio uvjeriti da je sve u redu. Rekao im je da se buka
uje s televizora, i upalilo je. Stajala sam tamo, dok su
se suze slijevale niz moje lice i s oteklinama na rukama,
ali oni su svejedno progutali priu. Zato i ne bi? Moj
otac je bio jedan od najmonijih ljudi u gradu. Ali barem
su ga smirili. Nakon to su otili rekao mije da je pod
velikim stresom u posljednje vrijeme. Nisam znala ni to
stres znai, ali on je zaista htio da razumijem kroz to
prolazi. Rekao mi je da moja mama vie nije dobra
prema njemu...Da ne eli spavati s njim i da nije u redu
da ena ne spava sa svojim muem. Zato je bio tako
uzrujan cijelo vrijeme.
Katin otac je otkrio neprikladne, intimne informacije djetetu
koje je bilo premaleno da bi ih razumjelo. S druge strane, oekivao je da ga
ona

99
emocionalno utjei. Ova zamjena uloga zbunjivala je i udila Kate, ali to je
vrlo esto kod zlostavljajuih roditelja. Oni ele da im njihova djeca daju
olakanje i oprost; tuku ih, a zatim za to ponaanje okrivljuju nekog drugog.
Umjesto da se direktno suoi sa svojim branim problemima, Katin otac je
objanjavao svoj bijes i seksualne frustracije kerki, a zatim je racionalizirao
svoje nasilje okrivljujui svoju enu. Fiziko nasilje nad djecom esto je
reakcija na stres na poslu, sukobe s drugim lanovima obitelji ili prijateljima,
ili na opu napetost zbog nezadovoljavajueg ivota. Djeca su lake mete: ne
mogu se braniti i moe ih se preplaiti, tako da ute. Naalost, i za zlostavljaa i
za rtvu, iskaljivanje ljutnje daje zlostavljau samo privremeni mir. Pravi
izvor njegovog bijesa ostaje nepromijenjen i eka da se ponovo prelije.
alosno je da ostaju i iste bespomone mete njegovog bijesa, predodreene
da usiu taj bijes i ponesu ga sa sobom u odraslost.
"To inim za tvoje dobro"
Drugi zlostavljai umjesto da okrivljuju druge za svoje ponaanje,
pokuavaju ga opravdati, kao da je u djetetovom najboljem interesu. Mnogi
roditelji jo uvijek vjeruju da je fiziko kanjavanje jedini uinkoviti
nain da unesu u svoju kuu neku moralnu lekciju ili lekciju iz ponaanja.
Mnoge od tih "lekcija" daju se u ime religije. Osim Biblije, nijedna knjiga
nije bila toliko krivo shvaana kao opravdavateljica batina.
Bila sam prestravljena pismom koje se pojavilo u kolumni Ann
Landers:
Druga Ann Landers,
bila sam razoarana vaim odgovorom na pismo djevojice
koju je majka znala tui remenom. Nastavnik tjelesnog je
primijetio modrice na njezinim nogama i leima i nazvao
to "zlostavljanjem djeteta ". Zato ste vi protiv udaranja
djeteta, kad Biblija vrlo jasno govori da je to ono to
bi roditelji trebali raditi? Redak 23:13 glasi: "Ne
uskrauj djetetu opomene, jer, udari li ga ibom, nee
umrijeti." Poslovica 23:14 kae: "Bije ga ibom, ali mu
duu iz Podzemlja izbavlja."
Takvi roditelji esto vjeruju u priroenu zlonamjernost djece.
Vjeruju da e izrazito batinanje sprijeiti dijete da se pokvari. Govore
stvari poput: "Odgojena sam ibom; udarac tu i tamo nije mi kodio," ili:
"Moram utjerati strah od Boga u njega", "Mora znati tko je gazda", ili
pak: "Mora znati to ga eka, kako bi se pridravao pravila."

100
Drugi roditelji pokuavaju opravdati batine kao nuni ritual, da
bi djeca postala vra, hrabrija ili jaa. To su usadili Joeu:
Majka mog oca je umrla kada je on imao 14. Nikada to
nije prebolio. Jo uvijek nije preao preko toga, a imat e
64 godine. Nedavno mi je rekao da je strog prema
meni jer nije htio da imam osjeaje. Koliko god to
bolesno zvualo, razvijao je teorije o tome da kad ne
osjea, nee morati iskusiti bol ivota. asna rije,
vjerujem da me je titio od toga da budem povrijeen.
Nije htio da iskusim onakvu bol kroz koju je on proao kada
mu je umrla majka.
Umjesto da Joea uine jaim ili manje ranjivim, batine su dovele
do toga da je ivio u strahu i da je postao nepovjerljivim prema drugima,
i daleko slabije opremljenim da uspije u svijetu. Apsurdno je vjerovati da
izrazito fiziko kanjavanje moe imati bilo kakav pozitivan utjecaj na dijete.
Zapravo, istraivanja pokazuju da fiziko discipliniranje nije osobito
uinkovito kao kazna, ak niti za odreena neeljena ponaanja. Batine
su se pokazale samo kao privremeno rjeenje, i u djeci stvaraju snane
osjeaje bijesa, fantazije o osveivanju i mrnju prema samome sebi.
Prilino je jasno da mentalna, emocionalna i esto tjelesna teta koju
uzrokuje fiziko zlostavljanje daleko nadmauje bilo kakve trenutne
prednosti.
Pasivni zlostavljai
Do sada sam se gotovo iskljuivo usmjerila na roditelje koji aktivno
zlostavljaju djecu. Ali postoji jo jedan igra u obiteljskoj drami koji mora
podijeliti dio odgovornosti. To je roditelj koji dozvoljava da se
zlostavljanje dogaa zbog njegovog straha, ovisnosti ili potrebe da se
odri obiteljski status quo. Takav je roditelj pasivni zlostavlja.
Upitala sam Joea to je radila njegova majka dok ga je otac
tukao. Nije radila nita posebno. Ponekad bi se zakljuala u
kupaonicu. Uvijek sam se pitao zato nije sprijeila tog ludog
majmuna da me svaki put prebije na mrtvo ime. Ali, pretpostavljam
da je ona sama bila previe uplaena. Jednostavno nije bilo u
njezinoj prirodi da se suoi s njim. Vidite, moj otac je kranin, a
moja mama je idovka. Ona je odrasla u vrlo siromanoj,
ortodoksnoj obitelji, i tamo otkud je ona, ene ne govore svojim
mukarcima to da rade. Pretpostavljam daje bila zahvalna da ima
krov nad glavom i da mu zarauje dobro za ivot.

101
Joeova majka nije tukla svoju djecu, ali je zato to ih nije
zatitila od brutalnosti svog mua, postala partner u zlostavljanju.
Umjesto da poduzme korake u obrani svoje djece, postala je sama
uplaeno dijete, bespomona i pasivna pred nasiljem svog mua. Ona je
zapravo napustila svog sina.
Osim to se Joe osjeao izolirano i nezatieno, naao se s velikom
odgovornou na leima:
Sjeam se kad sam imao oko deset godina da je otac
pretukao mamu na mrtvo ime. Ustao sam vrlo rano
sljedeeg jutra i ekao u kuhinji, kad je on doao dolje u
svojem kunom ogrtau. Upitao me to radim budan tako
rano. Bilo me uasno strah, ali sam rekao: "Ako jo jednom
udari mamu, doi u za tobom s bejzbol palicom." Samo
me je pogledao i nasmijao se. Zatim je otiao gore istuirati
se i otiao je na posao.
Joe je napravio klasinu zamjenu uloga koju rade zlostavljana djeca,
preuzevi odgovornost za zatitu svoje majke, kao da je on roditelj, a ona
dijete.
Dozvoljavajui si da ga obuzme osjeaj bespomonosti,
neaktivni roditelj moe lake negirati svoje tiho sudjelovanje u zlostavljanju.
Ponaajui se zatitnicki ili racionalizirajui neaktivnost tihog partnera,
zlostavljano dijete moe lake negirati injenicu da su ga oba roditelja
iznevjerila.
Kate je dobar primjer takvog sluaja:
Kada nas je tata poeo tui, sestra i ja bismo uvijek vikale
i traile maminu pomo. Ali ona nikad nije dola. Ona je
jednostavno sjedila dolje i sluala kako je vritei
dozivamo. Nije nam trebalo dugo da shvatimo kako nee
doi. Nikad se nije suprotstavila ocu. Pretpostavljam da
si nije mogla pomoi.
Bez obzira koliko puta sam ve ula izjave:" Pretpostavljam da si
nije mogla pomoi", jo uvijek me uznemire. Katina majka je to mogla.
Rekla sam Kate da je za nju vano da pone realno promatrati ulogu svoje
i majke. Njezina majka se trebala suprotstaviti ocu ili, ako ga se bojala, nazvati

102
policiju. Nema isprike za roditelja koji stoji po strani i dozvoljava da se s
njegovim djetetom brutalno postupa.
U oba sluaja, i kod Kate i kod Joea, otac je bio aktivni zlostavlja,
a majka je bila tihi partner. Meutim, to zasigurno nije jedini obiteljski
scenarij. U nekim obiteljima majka je aktivni zlostavlja, a otac pasivni.
Spolovi se mogu promijeniti, ali dinamika pasivnog zlostavljanja ostaje ista.
Imala sam pacijente kod kojih su oba roditelja bili zlostavljai, ali
kombinacija aktivni/pasivni zlostavlja je mnogo ea.
Mnoga odrasla djeca nalaze isprike za pasivnog roditelja jer ga vide
kao rtvu, kao to su i oni. U Joeovom sluaju takvo je gledite bilo pojaano
time to je dolo do zamjene uloga, pa je on preuzeo ulogu zatitnika svoje
pasivne majke.
Za Terryja, 43-godinjaka, marketinkog strunjaka, situacija je
bila jo vie zbunjujua jer ga je njegov pasivni roditelj poeo sa
suosjeanjem tjeiti. Terry, kojeg je majka fiziki zlostavljala u veem dijelu
njegovog djetinjstva, uinio je idolom svoga nesposobnog oca.
Bio sam vrlo osjetljivo dijete, vie sam se zanimao za
umjetnost i muziku nego za sport. Moja majka me uvijek
nazivala slabiem. Jako se ljutila na mene i tukla me bilo
ime to bi joj dolo pod ruku. ini se kao da sam vei dio
svog djetinjstva proveo skrivajui se po ormarima. Nikad
nisam bio siguran zbog ega me tako esto tue, ali sve
to sam radio izgleda da ju je uspijevalo razljutiti. Osjeam
se kao daje izbrisala cijelo moje djetinjstvo.
Upitala sam ga to je radio njegov otac dok ga je majka terorizirala.
Tata me esto drao dok sam jecao i govorio mi je kako mu je ao
zbog maminih napada. Uvijek je govorio kako on tu ne moe nita i
da bi se, ako se malo vie potrudim, stvari mogle poboljati. Moj
tata je stvarno bio dobar ovjek Radio je vrlo naporno, da bi
njegova obitelj mogla dobro ivjeti. On mi je pruio jedinu pravu,
vrstu ljubav koju sam dobio dok sam bio mali.
Upitala sam ga je li razgovarao sa svojim ocem o svome djetinjstvu
otkad je odrastao.
Pokuao sam nekoliko puta, ali on uvijek kae: "Pusti neka
prolost ostane iza nas ". Uostalom, koja je svrha uzrujavati
ga? Moji problemi se odnose na mamu, ne na njega.

103
Terry je negirao oevu sukrivnju jer je htio zatititi jedinu dobru
uspomenu iz djetinjstva koju je imao - ti lijepi trenuci s ocem. Isto kao
to se drao za oevu njenost kao preplaeno dijete, tako se i danas hvatao
za to kao preplaena odrasla osoba. Zamjenjujui mrani ormar s
lanom realnou, nije uinio nita da se suoi s istinom.
Terry je bio svjestan koliko je zlostavljanje njegove majke obojilo
njegov ivot, ali je daleko manje bio svjestan koliko je potisnutog bijesa na
svog oca nosio u sebi. Terry je godinama poricao da ga je otac
iznevjerio. Da stvari budu gore, njegov otac je veliki dio odgovornosti
prebacio na njega, kad mu je govorio da se "vie trudi" jer e tako izbjei
batine.
Kako zamrziti samog sebe: "To je sve moja greka"
Bez obzira na to koliko je teko povjerovati u to, djeca koju su tukli prihvaaju
krivnju za zloine koje su pretrpjeli, kao to to ine i verbalno zlostavljana
djeca. Joe se prisjeao:
Moj tata mi je uvijek govorio da sam bezvrijedno govno.
Ako je postojao nain da povee moje ime s nekom prostom
kletvom dok bi me tukao, uinio bi to. Kad je zavrio,
iskreno sam vjerovao da sam najgora stvar koja se ikada
rodila. I da me tue samo zato jer to zasluujem.
Sjeme samookrivljavanja rano je usaeno u Joea. Kako se malo
dijete moe suprotstaviti ovoj monoj antipropagandi svoje vrijednosti? Kao
sva zlostavljana djeca, Joe je vjerovao u dvije lai: da je lo i da ga tuku
samo zato to je lo.
S obzirom na to da su ove lai potjecale od njegovog snanog,
sveznajueg oca, morale su biti istinite. Takve lai ostaju neoborivima za
veinu odraslih koji su bili fiziki zlostavljani kao djeca, ukljuujui i Joea.
On to opisuje:
Tako sam strog prema sebi... Ne mogu imati dobar odnos
ni s kim. Teko mi je povjerovati da bi ikome moglo biti
stalo do mene.
Kate je izraavala slina razmiljanja kad nije htjela da ljudi saznaju
koliko je ona zapravo "loa". Ovi proimajui osjeaji niskog samopotovanja
razviju se u mrnju prema samome sebi i stvaraju ivotne obrasce
oteenih odnosa, gubitak povjerenja, osjeaje neprimjerenosti,
paralizirajui strah i neusmjereni bijes.

104
Kate je to ovako sumirala:
Cijelog ivota prolazilo mije kroz glavu da ne zasluujem
biti sretna. Mislim da je to razlog to se nikada nisam
udala... Nikad nisam imala dobru vezu... Nikad si nisam
dozvolila bilo kakav pravi uspjeh.
Kad je Kate odrasla, fiziko zlostavljanje je prestalo. Ali se, putem
samomrnje, nastavilo emocionalno zlostavljanje. Jedino to je sad ona sama
postala svojim zlostavljaem.
Zlostavljanje i ljubav - zbunjujua kombinacija
Zlostavljana djeca esto su izloena bizarnoj mjeavini zadovoljstva i boli.
Joe je opisivao teror koji je supostojao s njenim trenucima:
U nekim trenucima tata je znao biti zabavan, i ponekad,
kunem se, znao je biti ak i njean. Tako sam, na primjer,
jednom bio prijavljen za veliko skijako natjecanje, a on
se zagrijao za to. Vozio me sve do Jacksona u Wyomingu,
to je trajalo 10 sati, samo da bih mogao vjebati na
dobrom snijegu. Na putu kui, rekao mije da sam zaista
poseban. Naravno, dok je on to govorio, mislio sam: "Ako
sam tako poseban, zato tako loe mislim o sebi? "Ali on
je to izrekao. To je ono to se rauna. Jo uvijek pokuavam
ponovno imati to to sam imao s njim tog dana.
Mjeovite poruke samo su poveale Joeovu zbunjenost i oteavale
su njegovo suoavanje s istinom o ocu. Objasnila sam mu da se nevjerojatno
snano i perverzno stapanje roditelja i djeteta javlja u sluaju kad roditelj
istovremeno daje obeanje da e voljeti dijete, dok ga istovremeno zlostavlja.
Djetetov svijet je vrlo uzak, i bez obzira na to jesu li roditelji zlostavljai ili
nisu, roditelj i dalje predstavlja jedini dostupan izvor ljubavi i utjehe.
Pretueno dijete provede cijelo svoje djetinjstvo traei sveti gral roditeljske
ljubavi. Ta potraga se nastavlja i u odraslo doba.
Kate se takoer, prisjeala:
Kad sam bila beba, moj bi me otac drao, volio i ljuljao
me. Kad sam bila malo starija, uvijek je bio spreman voditi
me na plesne sate vikendom ili u kino. Stvarno me volio u
jednom trenutku svog ivota. Pretpostavljam da je moja
najvea elja da me on ponovno voli, onako kako me prije
volio.

105
uvar obiteljske tajne
Oevo sporadino, dobroudno ponaanje je dovelo do toga da Kate stalno
udi za njegovom ljubavi, nadajui se preokretu. Ta nada vezala ju je uz
njega jo dugo nakon to je odrasla. Kao dio tog druenja, vjerovala je
da mora drati skrivenom istinu o oevom ponaanju. "Dobra" djevojka ne
bi nikada izdala svoju obitelj.
"Obiteljska" tajna je daljnji teret za zlostavljanu djecu. Ne
razgovarajui o zlostavljanju, fiziki zlostavljano dijete iskljuuje bilo kakvu
nadu u emocionalnu pomo. Evo to kae Kate:
Cijelog svog ivota osjeala sam se kao da ivim u lai.
Uasno je ne moi slobodno govoriti o neemu to je tako
snano utjecalo na moj ivot. Kako nadii neku bol kad
ne moe razgovarati o njoj? Naravno, mogu razgovarati
o tome za vrijeme terapije, ali jo uvijek ne mogu
razgovarati o tome s ljudima koji su imali mo nada
mnom sve one godine. Jedina osoba s kojom sam ikad
mogla razgovarati o tome bila je slukinja. Osjeala
sam da je ona jedina osoba na svijetu kojoj mogu
vjerovati. Jednom, nakon to me je otac pretukao, rekla
je: "Duo, tvoj otac je jako bolestan. "Nikad nisam
razumjela zato nije iao u bolnicu ako je ve tako
bolestan.
Upitala sam Kate to misli da bi se dogodilo kad bi suoila svoju
majku i oca sa svojim djetinjstvom. Piljila je u mene nekoliko trenutaka
prije nego to je odgovorila:
to se tie mog oca, sigurna sam da bi se sasvim izbezumio
- i tada bismo bili u velikoj nevolji. Moja majka bi
vjerojatno postala histerina. A moja sestra bi bila bijesna
na mene zbog izvlaenja prolosti. Nee sa mnom niti
razgovarati o tome!
Katina vjernost "obiteljskoj tajni" bila je ljepilo koje je dralo obitelj
na okupu. Ako prekine sponu tiine, obitelj e se raspasti.
Sve se ovo samo nakuplja u meni. Svaki put kada sam s
njima... Mislim, nita se nikad ne mijenja. Moj otac i
dalje zna biti gadan prema meni. Osjeam da bih
mogla eksplodirati i rei im koliko sam ljuta, ali samo
sjedim tamo i grizem usnice. Sad, kad se moj otac naljuti
na mene, majka se pretvara da ne uje to se dogaa.
Bila sam na

106
proslavi godinjice mature prije par godina i osjeala sam
se kao licemjer. Moji prijatelji mislili su da imam sjajnu
obitelj. Mislila sam: "Kada biste samo znali..." Voljela bih
da mogu rei svojim roditeljima da su mi upropastili
srednjokolske godine. elim se izderati na njih i upitati
ih kako su me mogli tako povrijediti da vie ne mogu nikoga
voljeti. Ne mogu imati ljubavnu vezu s mukarcem.
Paralizirali su me emocionalno. Jo uvijek to rade. Ali
previe se bojim da bih im to mogla rei.
Odrasla osoba u Kate je eznula za tim da suoi svoje roditelje s
istinom, ali pretueno, prestraeno dijete u njoj bilo je previe uplaeno
posljedicama. Bila je uvjerena da bi je svi mrzili jer je pustila maka iz
vree. Vjerovala je da bi se sve lai oko njezine obitelji rasplele. Kao rezultat
toga, njezin odnos s roditeljima postao je farsa. Svi su se pretvarali da se
nikada nita loe nije dogodilo.
Ouvanje mita ivim
Nisam bila iznenaena kada mi je Kate rekla da su njezini prijatelji iz srednje
kole mislili da ima sjajnu obitelj. Mnoge zlostavljake obitelji mogu
prikazivati vrlo "normalnu" fasadu ostatku svijeta. Ova prividna
dolinost u direktnoj je suprotnosti s obiteljskom realnou. To stvara
temelje za "obiteljski mit". Mit Joeove obitelji bio je tipian:
To je takva prokleta farsa, svaki put kada se naem sa
svojom obitelji. Nita se nije promijenilo. Otac i dalje pije,
a siguran sam da jo uvijek tue moju majku. Ali zbog
naina na koji se svi ponaamo i na koji razgovaramo,
pomislili biste da smo uzorna obitelj. Jesam Ujedini koji
se sjea kako je to izgledalo? I jesam li jedini koji zna
istinu? To zapravo nije ni bitno, jer i ovako nikad nita ne
kaem. Jednako sam prevarant kao i svi oni. Pretpostavljam
da ne mogu odustati od nade da e moda jednog dana
stvari biti drugaije. Ako se budemo dovoljno dugo
pretvarali, moda postanemo normalna obitelj.
Joe je bio uhvaen u isti straan sukob izmeu elje da se suoi s
roditeljima i straha da e razoriti obitelj. Kad je bio u srednjoj koli, pisao
je pisma o tome kako se stvarno osjeao:

107
Stvarno sam izlio srce u ta pisma, o tome da su me tukli i
ignorirali. Tada bih ih ostavio na svom stolu, nadajui
se da e ih moji proitati. Ali nikad nisam saznao je li ih
ikada netko proitao. Nitko nikad nije rekao ni rije o
njima. Jedno sam vrijeme pokuao voditi dnevnik, u
kasnoj adolescenciji. I njega sam posvuda ostavljao. Do
ovog dana ne znam jesu li starci proitali bilo to od
toga i, asna rije, jo uvijek sam previe uplaen da ih
upitam.
Nije strah da e ga ponovo istui sprjeavao Joea da upita svoje
roditelje o dnevniku ili pismima. Do srednje kole bio je ve previe odrastao
za to. Ali kad bi saznao da su proitali njegove molbe i da nisu reagirali na
njih emocionalno, morao bi odustati od svoje fantazije da e mu neko udo
jednog dana dati klju njihove ljubavi. Nakon toliko godina, jo se uvijek
bojao saznati jesu li ga i na taj nain obezvrijedili.
Na emocionalnom raskru
Zlostavljana djeca imaju kotao bijesa koji vrije unutar njih. Ne mogu vas
tui, poniavati, plaiti, omalovaavati i kriviti za vlastitu bol, bez da se ne
naljutite. Ali dijete koje tuku nema naina da iskali taj bijes. U odrasloj
dobi ta ljutnja mora nai svoj izlaz.
Holly, 41 -godinja zdepasta kuanica ozbiljnog lica i kratke,
prerano posijedjele kose, upuena je k meni od strane kolskog savjetnika
Centra za socijalnu skrb, u vezi sa zlostavljanjem svog desetogodinjeg
sina. Njezin je sin privremeno ivio kod muevljevih roditelja. Iako je
njezina terapija bila odreena sudskom odlukom, ona se pokazala kao
dobro motivirani pacijent.
Tako se sramim. Znala sam ga i prije oamariti, ali ovog
sam puta stvarno poaavila. To dijete me tako
prokleto razljuti... Znate, uvijek sam si znala obeati da,
ako budem imala djecu, nikad neu dignuti ruku na njih.
Boe, bar ja znam kako je to. To je uasno. Ali bez da
sam to uope shvatila, poela sam se pretvarati u onu
svoju ludu majku. Mislim, oba roditelja su me tukla, ali
ona je bila gora. Sjeam se kako me je jednom lovila
oko kuhinjskog stola s mesarskim noem u ruci!
Holly je imala dugu povijest ispada - odnosno pretvaranja snanih
racionalnih nagona u agresivne postupke. Kao adolescent, bila je stalno
u

108
nevolji i nekoliko je puta izbaena iz kole. Kao odrasla osoba, opisivala je
sebe kao hodajui eksploziv.
Ponekad sam jednostavno morala izai iz kue jer sam se
bojala to u uiniti svom djetetu. Osjeam da se ne mogu
kontrolirati.
Hollyina ljutnja je eksplodirala na njezinom sinu. U ostalim
ekstremnim sluajevima, potisnuta se ljutnja moe izraziti kao nasilno,
kriminalno ponaanje, s rasponom od zadavanja udaraca eni do silovanja i
ubojstva. Nai zatvori su puni odraslih osoba koje su bile fiziki zlostavljane
u djetinjstvu i nikada nisu nauile kako primjereno izraavati svoju ljutnju.
Kate je, s druge strane, okrenula svoju ljutnju prema unutra. Ona je
pronala fizike naine da se izrazi:
Bez obziru na to to mi drugi kau ili naprave, nikad se ne
mogu zauzeti za sebe. Nikad se ne osjeam dovoljno
spremno. Dobijem glavobolje. Osjeam se loe veinu
vremena. Svi gaze po meni, a ne znam kako ih zaustaviti.
Prole godine bila sam uvjerena da imam ir. Bolio me
trbuh cijelo vrijeme.
Kate je rano nauila biti rtvom i nikad to nije prestala biti. Nije
imala pojma kako se zatititi od iskoritavanja i zlostavljanja. Na ovaj je
nain ovjekovjeila bol koju je doivjela kao dijete. Ne neoekivano, njezin
je ogromni nakupljeni bijes morao pronai izlaz, ali s obzirom na to da se
bojala izraziti ga direktno, njezino tijelo i njezina raspoloenja to su
inila umjesto nje: u obliku glavobolja, greva u trbuhu i depresije.
Kakav otac, takav sin?
U nekim sluajevima, zlostavljano dijete nesvjesno se identificira sa
zlostavljajuim roditeljem. Poslije svega, zlostavlja djeluje snano i
neranjivo. Zlostavljana djeca fantaziraju da bi, kad bi posjedovala takve
kvalitete, bila sposobnom zatititi se. Tako kao nesvjesni mehanizam obrane
razvijaju upravo neke od osobina koje najvie mrze kod svojih otrovnih
roditelja. Usprkos vatrenim obeanjima samima sebi da e biti drugaiji,
pod stresom se mogu ponaati isto kao i zlostavljai. Ali ovaj sindrom
nije tako rairen kao to ljudi pretpostavljaju.
Mnogo godina se vjerovalo da gotovo sva fiziki zlostavljana djeca
i sama postaju zlostavljajuim roditeljima. Napokon, to je jedini model koji
su imali. Ali novije studije dovode u pitanje te pretpostavke. Zapravo, ne

samo da je velik dio zlostavljane djece izrastao u nenasilne odrasle osobe, ve

jedan dio takvih roditelja ima velikih potekoa ak i s blagim, nefizikim metodama
discipliniranja svoje djece. U pobuni protiv boli iz vlastitog djetinjstva, ovi
roditelji zaziru i od postavljanja granica, i od prisiljavanja na pridravanje
postavljenih pravila. To, takoer, moe imati negativan utjecaj na djetetov razvoj jer
djeca trebaju sigurnost granica. No, teta uinjena prevelikim poputanjem
obino je mnogo manja od tete uinjene fizikim zlostavljanjem.
Dobra vijest je da odrasle rtve zlostavljajuih roditelja mogu nadii
mrnju prema samome sebi, kao i stopljenost sa svojim roditeljima,
nerijeenu ljutnju, preplavljujui strah i nesposobnost da se drugima vjeruje ili da
se pronae osjeaj sigurnosti.

110
VII.- KONANA IZDAJA
Seksualni zlostavljai
Incest je moda najokrutnija i najvea zagonetka ljudskih iskustava. To
je izdaja najosnovnijeg povjerenja izmeu djeteta i roditelja. To je
emocionalno pustoenje. Mlade rtve su u potpunosti ovisne o svojim
agresorima, tako da nemaju kamo pobjei, i nikoga kome mogu pobjei.
Zatitnici postaju gonitelji i stvarnost postaje zatvor prljavih tajni. Incest
izdaje samo srce djetinjstva - njegovu nevinost.
U posljednja dva poglavlja razmatrali smo neke od tamnijih strana
otrovnih obitelji. Susreli smo se s roditeljima koji imaju nevjerojatni
nedostatak empatije i suosjeanja prema svojoj djeci. Napadaju svoju
djecu svakim orujem, od omalovaavajuih kritika do konih remena, i jo
uvijek objanjavaju svoja zlostavljanja kao postupke discipliniranja ili
edukacije. Ali sada ulazimo u podruje toliko nastranih ponaanja, da se
naprosto opiru svakoj isprici. Ovo je mjesto gdje moram iza sebe ostaviti
strogo psiholoke teorije: vjerujem da je seksualno nasilje nad djecom
pravi zloinaki in.
to je incest?
Incest je teko definirati jer su zakonska i psiholoka definicija dva
razliita pojma. Zakonska definicija je izrazito uska, obino definira incest
kao spolni odnos izmeu krvnih srodnika. Kao rezultat toga, milijuni ljudi
nisu shvatili da su rtve incesta jer se nije radilo o penetraciji. S
psiholokog gledita, incest obuhvaa mnogo iri spektar ponaanja i
odnosa. Ukljuuje i fiziki kontakt s djetetovim ustima, grudima,
genitalijama, anusom ili bilo kojim drugim dijelom tijela, koji se radi u
cilju seksualnog uzbudivanja napadaa. Taj napada ne mora biti krvni
srodnik. To moe biti bilo tko koga dijete percipira kao lana obitelji,
kao to je ouh, maeha ili lan ire obitelji.
Postoje i drugi, izrazito tetni oblici incestuoznog ponaanja,
koji ne moraju ukljuivati nikakav fiziki kontakt s djetetovim tijelom.
Na primjer, ako se napada skida pred djetetom, masturbira pred njim
ili nagovora dijete da pozira za erotske fotografije, on ini odreeni oblik
incesta.
Ovoj definiciji incesta moramo dodati i to da takvo ponaanje
mora ostati tajno. Otac koji rado grli i ljubi svoje dijete ne ini nita to bi
trebalo drati tajnim. Zapravo, takvo dodirivanje je od presudne vanosti za
djetetovu emocionalnu dobrobit. Ali ako taj otac dira djetetove genitalije
- ili tjera dijete da dira njegove - to je in koji treba ostati tajnim. To je
in incesta.

111
Postoji, takoer, i niz mnogo suptilnijih ponaanja, koje nazivam
psiholokim incestom. rtve psiholokog incesta moda nisu bile dodirivane
ili napadnute seksualno, ali su doivjele invaziju na svoju privatnost ili
sigurnost. Ovdje mislim na zloinake postupke kao to su pijuniranje
djeteta koje se odijeva ili kupa, ili neprestano ponavljanje zavodnikih,
odnosno seksualno usmjerenih komentara djetetu. Iako nijedno od ovih
ponaanja doslovce ne odgovara definiciji incesta, rtve se esto osjeaju
oteenima i mogu imati niz psiholokih simptoma kakve imaju stvarne
rtve incesta.
Mitovi o incestu
Kad sam zapoela s podizanjem javne svijesti o proirenosti incesta poput
neke epidemije, naila sam na straan otpor. Postoji neto uasno runo i
odbojno u incestu, to sprjeava ljude da i samo priznaju da ono postoji.
U posljednjih deset godina negiranje je poelo uzmicati pred
gomilajuim dokazima pa je incest postao prihvatljiva - ali jo uvijek
neugodna - teme za javne rasprave. No, jo uvijek postoji jedna prepreka:
mitovi o incestu. Dugo je postojalo povjerenje u njih u naoj masovnoj
svjesnosti, bez ih je itko provjeravao. Ali oni nisu istiniti i nikad nisu ni
bili.
MIT: Incest je neto to se rijetko dogaa.
INJENICA: Sva znaajna istraivanja i podaci, ukljuujui i one Amerike
slube za pomo ljudima, pokazuju da je barem jedno od desetoro djece
prije osamnaeste godine zlostavljano od lana obitelji u kojeg dijete ima
povjerenje. Tek smo 80-ih poeli uviati koliko je incest rairena pojava,
Prije toga, veina ljudi je vjerovala da se incest dogaa u ne vie od
jednoj
od sto tisua obitelji.
MIT: Incest se dogaa samo u siromanim ili neobrazovanim obiteljima,
ili izoliranim, zaostalim sredinama.
INJENICA: Incest je nemilosrdno demokratian. Javlja se na
svim drutveno-ekonomskim razinama. Incest se jednako vjerojatno moe
pojaviti u vaoj obitelji, ba kao i u zabaenim planinama Appalachia.
MIT: Incestuozni napadai su drutveni i seksualni prijestupnici.
IJENICA: Tipian incestuozni napada moe biti bilo tko.
Nema zajednikog nazivnika ili profila. esto to mogu biti oni koji
mnogo rade,
koji su cijenjeni, koji idu u crkvu - naizgled prosjeni mukarci ili
ene. Vidjela sam napadae koji su bili policajci, uitelji, vode
industrijskih
pogona, drutveni uglednici, zidari, lijenici, alkoholiari i
slubenici.
Njihove zajednike crte su vie psiholoke, nego socijalne,
kulturoloke, rasne ili ekonomske.

112
MIT: Incest je reakcija na seksualno liavanje.
INJENICA: Veina napadaa ima aktivan seksualni ivot u braku, esto i
izvanbrane afere. Okreu se prema djeci ili da bi zadobili osjeaj moi i
kontrole, ili zbog bezuvjetne, neugrozavajue ljubavi koju samo djeca mogu
pruiti. Iako ove potrebe i nagoni postaju seksualiziranima, seksualno je
liavanje tek rijetko okida.
MIT: Djeca - osobito tinejderke - ponaaju se zavodniki i barem su
djelomino odgovorna za zlostavljanje.
INJENICA: Veina djece isprobava svoje seksualne osjeaje i impulse na
nevin i istraivaki nain, s ljudima s kojima su povezani. Male djevojice
flertuju sa svojim oevima, a mali djeaci sa svojim majkama. Neki su
tinejderi otvoreno provokativni. Meutim, uvijek je stopostotna odgovornost
na odrasloj osobi da primijeni adekvatnu kontrolu u takvim situacijama i da
ne reagira na vlastite impulse.
MIT: Velik broj pria o incestu nije istinit. To su zapravo fantazije, koje
potjeu iz djetetovih vlastitih seksualnih tenji.
INJENICA: Ovaj mit stvorio je Sigmund Freud pa se irio u psihijatrijskoj
teoriji i praksi od poetka stoljea. U svojoj psihoanalitikoj praksi,
Freud
je dobivao tako mnogo izjava o incestu od kerki uglednih, bekih
obitelji
iz srednje klase, da je bez osnove zakljuio da to ne moe biti istina.
Kako
bi objasnio uestalost, zakljuio je da se dogaaj dogodio prvenstveno u
mati pacijenta. Naslijede Freudove greke je u tome to su tisue rtava
incesta, a moda i milijuni, bile, i u nekim sluajevima nastavljaju biti, liene
povjerenja i podrke koju trebaju, ak i kad su sposobne prikupiti hrabrost i
potraiti strunu pomo.
MIT: Djecu ee zlostavljaju stranci nego osobe koje su djeci poznate.
INJENICA: Veina seksualnih zloina poinjena je na djeci od strane
lanova obitelji u koje djeca imaju povjerenja.
Tako krasna obitelj
Kao to je sluaj i s fizikim zlostavljaima, veina incestuoznih obitelji
izgleda normalno ostalom svijetu. Roditelji ak mogu biti i vode zajednice,
ili religijski vode, s reputacijom visokih moralnih standarda. udno je kako
se ljudi mogu promijeniti iza zatvorenih vrata.
Tracy je 38-godinja njena, tamnokosa i tamnooka ena, i
posjeduje malu knjiaru u predgrau Los Angelesa. Dola je iz jedne od
takvih "normalnih" obitelji.
Izgledali smo poput svih drugih. Moj otac je bio prodava
osiguranja, a moja majka izvrna tajnica. Ili smo u crkvu

113
svake nedjelje, i svakog ljeta na obiteljska putovanja. Prava
normalna obitelj, osim to je, kad mije bilo deset godina,
moj otac poeo gurati svoje tijelo uz moje. Otprilike godinu
kasnije, uhvatila sam ga kako me gleda dok se oblaim,
kroz rupu koju je izbuio u zidu moje spavae sobe. Kako
sam se poela razvijati, tako mi je on dolazio iza leda i
primao me za grudi. Ponudio bi mi novac, da legnem na
pod bez odjee... Da bi me mogao gledati. Osjeala sam
se stvarno prljavo, ali sam se bojala odbiti. Nisam ga htjela
osramotiti. Onda je jednog dana uzeo moju ruku i stavio
je na svoj penis. Bila sam tako uplaena... Kad je poeo
dirati moje genitalije, nisam znala to da napravim pa sam
radila ono to je elio.
Za vanjski svijet, Tracyin je otac bio tipian obiteljski ovjek iz
srednje klase, slika koja je pridonosila Tracyinoj zbunjenosti. Veina
incestuoznih obitelji zadrava tu masku normalnosti mnogo godina, ponekad
zauvijek.
Liz, atletski graena, plavooka plavua, po zanimanju urednica,
prua nam osobito dramatian primjer rascjepa izmeu onog to se ini
da jest kad se gleda izvana i injeninog stanja:
Sve je bilo tako nestvarno. Moj ouh je bio popularan sveenik, sa
stvarno velikom zajednicom. Ljudi koji su dolazili u crkvu nedjeljom
jednostavno su ga voljeli. Sjeam se kako sam sjedila u crkvi i sluala
njegovu propovijed o smrtnom grijehu. Htjela sam povikati daje
taj ovjek licemjer. Htjela sam ustati i svjedoiti pred cijelom crkvom
da ovaj divan boji ovjek spolno opi sa svojom trinaestogodinjom
pokerkom!
Liz je, poput Tracy, dola iz naizgled ugledne obitelji. Njezini bi
susjedi bili zaprepateni da su otkrili to radi njihov sveenik. Ali nije
bilo nita neobino u injenici da je on imao poziciju moralnog vode,
autoritet i povjerenje. Prestina karijera ili zavren fakultet ne ine nita da
bi obuzdali incestuozne nagone.

Kako se ovo moglo dogoditi?

Postoje brojne proturjene teorije o obiteljskoj klimi i ulozi drugih
lanova obitelji. Iz vlastitog iskustva znam da je, meutim, presudan
jedan faktor:

114
incest se jednostavno ne dogaa u otvorenim obiteljima punim ljubavi i
komunikacije.
Nasuprot tome, incest se dogaa u obiteljima u kojima postoji visok
stupanj emocionalne izolacije, tajnovitosti, oskudice, stresa i nedostatka
potovanja. Na mnogo naina incest se moe promatrati kao dio kompletnog
obiteljskog raspada. Ali napada je taj koji ini seksualno nasilje,
iskljuivo on. Tracy je opisivala kako je bilo u njezinoj kui:
Nikad nismo razgovarali o tome kako se osjeamo. Ako
me neto muilo, jednostavno sam to potisnula. Sjeam se
kako me je mama mazila kad sam bila mala. Ali nikad
nisam vidjela nikakvu njenost izmeu majke i oca. Radili
smo stvari zajedno, kao obitelj, ali nije bilo prave bliskosti.
Mislim da je to bilo ono to je moj otac traio.
Ponekad me pitao moe li me poljubiti, a ja sam mu
rekla da to ne elim. Zatim bi me molio i govorio da me
nee povrijediti, da samo eli biti uz mene.
Tracy nije palo na pamet da je njezin otac, ako je zaista bio usamljen
i frustriran, imao alternative, umjesto zlostavljanja svoje kerke. Kao i mnogi
napadai, Tracyin je otac traio nekoga unutar obitelji, svoju kerku, u
pokuaju da nadoknadi liavanje kakvo je ve doivljavao. Ova iskrivljena
upotreba djeteta, kao osobe koja e se brinuti o emocionalnim
potrebama, moe lako postati seksualiziranom, ako odrasla osoba ne moe
kontrolirati svoje nagone.
Mnoga lica prisile
Postoji ogromna koliina psiholoke prisile svojstvena odnosu roditelj
-dijete. Tracyin otac nije trebao prisiliti svoju kerku na seksualnu vezu.
Uinila bih sve da ga usreim. Bila sam uvijek prestravljena kad bi mi to
radio, ali barem nikad nije bio nasilan.
rtve poput Tracy, koje nisu bile fiziki prisiljavane, esto
podcjenjuju tetu koju su pretrpjele jer ne shvaaju da je emocionalno nasilje
u jednakoj mjeri destruktivno kao i fiziko. Djeca su po prirodi
povjerljiva i njena, lake mete za neodgovornu, pohlepnu osobu. Djetetova
emocionalna ranjivost obino je jedina poluga koju neki incestuozni
napadai trebaju.
Drugi pak potkrepljuju svoju psiholoku prednost fizikim
prijetnjama, prijetnjama javnog poniavanja ili naputanja. Jedan od mojih
pacijentica imala je sedam godina kad joj je otac rekao da e je dati na

115
usvajanje ako ne bude udovoljavala njegovim seksualnim zahtjevima. Za
malu je djevojicu prijetnja da nikada vie nee vidjeti svoju obitelj
ili prijatelje bila dovoljno zastraujua da je uvjeri da uini bilo to.
Incestuozni napadai takoer koristite prijetnje koje rtvinu utnju ine
sigurnom. Neke od uobiajenih su: Ako nekome kae, ubit u te. Ako
nekome kae, pretui u te. Ako nekome kae, mama e se razboljeti.
Ako nekome kae, ljudi e misliti da si lud/a. Ako nekome kae, nitko
ti nee vjerovati. Ako nekome kae, mama e se naljutiti i na tebe i na
mene. Ako nekome kae, mrzit u te do kraja ivota. Ako nekome
kae, poslat e me u zatvor i nee biti nikoga da uzdravava obitelj.
Ovakve su prijetnje emocionalna ucjena, i raunaju na rtvin naivni
strah i ranjivost.
Uz psiholoke prijetnje, mnogi se napadai slue i fizikim nasiljem
da bi prisilili svoju djecu da podlegnu incestu. Rijetko su rtve
incesta omiljena djeca, ak i bez seksualnog zlostavljanja. Neka moda
dobivaju novac, darove ili specijalni tretman kao dio prisile, ali
veina ih je emocionalno zlostavljena, a esto i fiziki.
Liz se sjea to se dogodilo kad se pokuala oduprijeti svom ouhu
sveeniku:
Kad sam gotovo zavrila poetne razrede srednje kole,
postala sam stvarno hrabra i rekla mu da sam odluila da
mora prestati ulaziti u moju sobu nou. Postao je bijesan i
poeo me daviti. Zatim je poeo vritati da Bog ne eli da
sama donosim odluke. Bog je elio donijeti odluke umjesto
mene. Kao, Bog je zapravo htio da on ima seks sa mnom,
tako neto. Kad me je prestao daviti, jedva sam disala.
Bila sam tako uplaena, da sam mu dozvolila da mi to
napravi upravo tamo i tada.
Zato djeca ne progovore?
Devedeset posto svih rtava incesta nikada ne kae nikome to se dogodilo
ili to im se dogaa. Ostaju tihi, ne samo to se boje da e povrijediti
same
sebe, ve u velikoj mjeri i zato to se boje da e razoriti obitelj, time to e
roditelja dovesti u nepriliku. Incest moe biti zastraujuim, ali misao da
e

116
biti odgovorni za razaranje obitelji jo je gora. Obiteljska je lojalnost
nevjerojatno mona sila u veini djejih ivota, bez obzira na to o koliko se
iskvarenoj obitelj radilo.
Connie, 36-godinjakinja, dinamina crvenokosa slubenica u
velikoj banci, bila je klasino odano dijete. Njezin je strah da ne
povrijedi svog oca i izgubi njegovu ljubav bio snaniji od elje da si
pomogne: Sad kad gledam unatrag, shvaam da me imao upravo tamo gdje je
htio. Rekao mije da bi bio kraj obitelji ako nekome kaem to radimo, da bi
ga moja majka poslala daleko pa vie ne bih imala oca, da bi me poslali u
skrbniku obitelj i da bi me svi u obitelji mrzili.
U rijetkim situacijama kad incest bude otkriven, obiteljska
cjelina cesto jest poljuljana. Bilo razvodom, bilo drugim zakonskim
procedurama, izdvajanjem djeteta iz doma ili intenzivnim stresom
usred javne osramoenosti. Mnoge obitelji ne mogu preivjeti razotkrivanje
incesta. Iako je moda raspad obitelji u djetetovom najboljem interesu, dijete
se neprestano osjea odgovornim za taj raskid. To doprinosi njegovom,
ve i tako pretekom, emocionalnom teretu.
Nedostatak vjerodostojnosti
Seksualno zlostavljana djeca rano shvaaju da je njihova vjerodostojnost
u usporedbi s napadaevom jednaka nuli. Nije vano je li roditelj
alkoholiar, neprestano nezaposlen ili sklon nasilju, u naem se drutvu
odrasloj osobi gotovo uvijek vie vjeruje nego djetetu. Ako je roditelj
ostvario odreenu mjeru uspjeha u ivotu, rascjep vjerodostojnosti
postaje beskonaan.
Dana, 45-godinjaka, inenjera zrakoplovstva, seksualno zlostavljao
njegov otac, od pete godine do odlaska na fakultet.
ak i kad sam bio malen, znao sam da ne mogu nikome
rei to mi otac radi. U potpunosti je dominirao nad mojom
majkom i znao sam da mi ne bi povjerovala ni za
milijun godina. On je bio uspjean biznismen, poznavao
je sve koje je vrijedilo poznavati. Moete li zamisliti kako
bi bilo pokuati uvjeriti ljude da ta velika mukarina
tjera svog estogodinjeg sina da mu ga popui gotovo
svake veeri u kupaonici?! Tko bi mi povjerovao? Svi bi
mislili da ga pokuavam uvaliti u nevolju, ili neto slino.
Jednostavno nisam mogao pobijediti.

117
Dan je bio uhvaen u uasnu klopku. Ne samo da je bio
zlostavljan, ve se radilo i o roditelju istog spola. To je utjecalo na njegov
sram i na uvjerenost da mu nitko ne bi povjerovao.
Incest otac-sin mnogo je ei nego to ljudi misle. Takvi oevi
obino djeluju heteroseksualno, ali vjerojatno imaju snane homoseksualne
impulse. Radije nego da priznaju svoje prave osjeaje, pokuavaju potisnuti
svoju homoseksualnost vjenavajui se i postajui roditeljima. Bez
pravog izlaza za svoju istinsku seksualnu tenju, njihovi potiskivani
nagoni nastavljaju rasti, dok na kraju ne nadrastu svoje ograde.
Napadi Danovog oca poeli su prije 40 godina, kad je incest (kao i
homomoseksualnost) bio prekriven zabludama i mitovima. Kao i mnoge
druge rtve incesta, Dan je osjetio besmislenost traenja pomoi jer
se inilo nemoguim da bi ovjek sa statusom kakav je imao njegov
otac mogao poiniti takav zloin. Roditelji, bez obzira koliko otrovni bili,
imaju monopol moi i vjerodostojnosti.
"Osjeam se tako prljavo"
Sram rtava incesta je jedinstven. ak i vrlo mlade rtve znaju da se incest
treba drati u tajnosti. Bez obzira na to kae li im se da moraju uvati
tajnu ili ne, imaju osjeaj da je to neto to se ne smije, i osjeaju
sram zbog ponaanja napadaa. Znaju da se nad njima ini nasilje, ak i
ako su premladi da bi razumjeli seksualnost. Osjeaju se prljavo.
Poput verbalno i fiziki zlostavljane djece, i rtve incesta
internaliziraju krivnju. Meutim, kod incesta, krivnja je pomijeana
sa sramom. Vjerovanje:" Sve je to moja krivnja" nije nikad tako
intenzivno kod rtava incesta. Takva vjerovanja doprinose snanim
osjeajima samomrnje ili srama. Osim to moraju pronai nain da se
nose sa samim incestom, rtve se moraju uvati od toga da budu
uhvaene i otkrivene kao "prljave, odvratne" osobe.
Liz je bila uasnuta strahom da e je otkriti: Bilo mi je
samo deset godina, ali osjeala sam se kao najgora
drolja koja je ikad postojala. Stvarno sam htjela rei
nekome za svog ouha, ali sam se bojala da e svi,
ukljuujui i moju majku, misliti da sam loa. Nisam mogla
podnijeti pomisao da u na kraju sama ispasti zlom,
iako sam se tako osjeala. Zlato sam to samo potisnula u
sebi.
Teko je nekome sa strane razumjeti zato bi desetogodinja
djevojica koju je ouh prisiljavao na spolne odnose osjeala krivnju.

118
Odgovor, naravno, lei u djetetovoj nevoljkosti da vidi roditelja od
povjerenja kao loeg. Netko mora preuzeti krivnju za ovo sramotno,
poniavajue, zastraujue ponaanje, a s obzirom na to da to ne moe biti
roditelj, onda to mora biti dijete.
Osjeaji da si prljav, lo i odgovoran za to to se dogaa stvaraju
ogromnu psiholoku izolaciju kod rtava incesta. One se osjeaju
potpuno samima, i u obitelji i u vanjskom svijetu. Misle da nitko nee
povjerovati u njihovu stranu tajnu, a opet, tajna tako obuzima njihove
ivote, da esto sprjeava stvaranje prijatelja. Ta izolacija moe ih
prisiliti da se vrate napadau, koji je esto jedini izvor panje koju
dobivaju, bez obzira na to o koliko se perverznoj osobi radilo.
Ako rtva doivi bilo kakvu ugodu prilikom incesta, njezin se sram
poveava. Nekoliko odraslih osoba koje su bile rtvama sjea se seksualnog
uzbuenja pri tom dogaaju, bez obzira na zbunjenost ili sramotu koju su
osjeali. Takvim je rtvama kasnije jo tee odbaciti osjeaj odgovornosti.
Tracy je imala orgazme. Ona objanjava:
Znala sam daje to krivo, ali osjeala sam se dobro. Frajer je bio
pravi idiot to mi je to inio, ali sam kriva koliko i on, jer mi se
to
svialo.
ula sam takvu priu mnogo puta, ali jo uvijek mi para srce. Rekla
sam Tracy, kao to sam govorila i drugima prije nje:
Nema nita loe u tome da nam se svia stimulacija. Tvoje
tijelo je bioloki programirano da mu se sviaju takvi
podraaji. Ali sama injenica da si se osjeala dobro, ne
znai da je on imao pravo to initi i ne znai da si ti u
neemu pogrijeila. Ti si jo uvijek bila rtva. Na njemu
je, kao odrasloj osobi, bila odgovornost da se
kontrolira, bez obzira na to kako si se ti osjeala.
Postoji jo jedna krivnja koja je jedinstvena za mnoge rtve incesta:
otimanje oca majci. rtve u odnosu otac-kerka esto govore da su se osjeale
kao "druga ena". To je, naravno, otealo mogunost da potrae pomo
jedine osobe od koje su je mogle oekivati - od svoje majke. Umjesto toga,
osjeale su se kao da izdaju Majku, dodajui jo jedan sloj krivnje svome
unutranjem svijetu.

119
Luda ljubomora: "Ti mi pripada "
Incest dovodi do stapanja rtve s agresorom na sulud i intenzivan nain. U
incestu otac-ker to je osobito izraeno, otac esto postaje opsjednut svojom
kerkom i ludo ljubomoran na njezine deke. Moe je istui ili verbalno
zlostavljati, da bi odaslao poruku iz kue da ona pripada samo jednom
ovjeku: Tatici.
Ta opsesija dramatino iskrivljuje normalne razvojne stupnjeve
djetinjstva i adolescencije. Umjesto da postupno postaju sve manje
ovisne
o roditeljskoj kontroli, rtve incesta postaju sve vie povezane s napadaem.
Kad se radi o Tracyinom sluaju, ona je znala da je ljubomora njezinog oca
bila luda, ali nije vidjela kako je okrutna i poniavajua jer ju je zamijenila
za ljubav. esto rtve incesta zamijene opsjednutost ljubavlju. Ne samo da
to drastino utjee na njihovu sposobnost razumijevanja da su zlostavljani,
ve moe napraviti pravu pusto u njihovim oekivanjima od ljubavi kasnije
u ivotu.
Veina roditelja doivljava odreenu tjeskobu kad njihovo dijete
pone izlaziti i druiti se s ljudima izvan obitelji. Ali incestuozni otac
doivljava taj normalni stupanj razvoja kao izdaju, odbacivanje, nelojalnost,
pa ak i naputanje. Reakcija Tracyinog oca bila je tipina - bijes,
optuivanja
i kazna:
ekao bi me dok sam bila na sastanku s dekom, i kad bih
dola kui, oitao bi mi bukvicu. Beskonano bi me
ispitivao o tome s kim sam bila vani, to sam radila s njim,
gdje sam mu dala da me dira i jesam li dozvolila da stavi
svoj jezik u moja usta. Ako bi me samo uhvatio da se ljubim
s dekom za laku no, izaao bi iz kue viui: "Droljo " i
uplaio bi deka.
Kada ju je otac nazivao pogrdnim i prostim imenima, inio je
ono to i mnogi incestuozni oevi: otklanjao zlo, sramotu i krivnju od
sebe i projicirao na nju. Ali neki se napadai povezuju sa svojim rtvama
pomou njenosti, inei ak teim za dijete razrjeenje konfliktnih
emocija krivnje i ljubavi.
"Ti si sav moj ivot"
Doug, 46-godinjak, slab, napet ovjek, strojar, doao je zbog niza seksualnih
potekoa, ukljuujui i ponavljajuu impotenciju. Bio je zlostavljan od
svoje majke, od 7 godine do kasne adolescencije.

120
Dirala bi moje genitalije dok ne bih imao orgazam, ali
uvijek sam mislio da to nije nita strano jer nije dolo do
spolnog odnosa. Tjerala me da to isto inim njoj. Rekla mi
je da sam cijeli njezin ivot i da je ovo njezin poseban
nain da mi pokae koliko me voli. Ali sada, svaki put kada
se pokuam pribliiti eni, osjeam se kao da varam svoju
majku.
Ogromna tajna koju je Doug dijelio s majkom snano ga je povezala
s njom. Njezino bolesno ponaanje moda ga je zbunjivalo, ali njezina
poruka bila je jasna: ona je bila jedina ena u njegovom ivotu. Ta
poruka je na mnogo naina bila tetna, kao i sam incest. Kao posljedica
toga, kad bi se pokuao odvojiti i imati odraslu vezu s drugom enom,
njegovi osjeaji nelojalnosti i krivnje imali bi straan utjecaj, na tetu
njegove emocionalne dobrobiti i seksualnosti.
Obuzdavanje vulkana
Jedini nain na koji mnoge rtve uspiju preivjeti traume ranog incesta je
izgradnja psiholokog tita, gurajui ta sjeanja tako daleko od svijesti,
da se ne mogu pojaviti godinama, ako se ikada i pojave.
Sjeanja na incest esto se javljaju neoekivano, usred nekog
odreenog dogaaja. Imala sam pacijente koji bi se prisjeali slinih
dogaaja potaknuti stvarima poput roenja djeteta, vjenanja, smrti lana
obitelji, gledanjem emisije o incestu na televiziji ili ak pojavljivanjem
traume u snu.
Takoer je uobiajeno da se takva sjeanja jave kad je rtva ukljuena
u terapiju i radi na nekim drugim problemima, iako mnoge rtve nee
spomenuti incest bez poticanja terapeuta.
ak i kad se takva sjeanja jave, mnoge rtve se uspanie i
pokuavaju ih gurnuti natrag, odbijajui povjerovati u njih.
Jedno od najdramatinijih emocionalnih iskustava koje sam
imala kao lijenica bilo je s Julie, 46-godinjom biokemiarkom u
velikom istraivakom centru u Los Angelesu. Julie je dola do mene
uvi me kako priam o incestu u jednoj od mojih radio-emisija. Rekla
mi je da je bila zlostavljana od brata, od 8. do 15. godine.
Imam grozne fantazije o tome da umirem ili da ludim i da
u zavriti u ludnici. U zadnje vrijeme veinu vremena
provodim u krevetu, s plahtom preko glave. Nikad ne
izlazim iz kue, osim kad idem na posao, a tamo jedva

121
funkcioniram. Znam daje sve to povezano s mojim bratom,
ali jednostavno ne mogu razgovarati o tome. Osjeam
se kao da se utapam u tome.
Julie je bila vrlo krhka, i oigledno na rubu ozbiljnog sloma.
Histerino bi se smijala jedne minute pa briznula u grevit pla sljedee.
Nije imala gotovo nikakvu kontrolu nad emocijama koje su je preplavljivale.
Moj brat me prvi put silovao kad sam imala 8 godina. On je imao 14 i
bio je zaista jak za svoje godine. Nakon toga, prisiljavao bi me na seks
barem tri ili etiri puta tjedno. Bolje bila tako nepodnoljiva da sam se
osjeala kao da sam izala iz sebe. Sad shvaam daje on morao biti prilino
lud jer bi me vezao i muio me noevima, karama, iletima,
odvijaima, bilo ime to je mogao nai. Jedini nain na koji sam mogla
preivjeti bio je da se pretvaram da se to dogaa nekome drugome.
Upitala sam gdje su bili njezini roditelji kada se taj uas
dogaao. Nikad nisam rekla roditeljima nita o tome to mije Tommy
radio jer mi je zaprijetio da e me ubiti ako kaem, i ja sam mu
vjerovala. Moj tata je bio odvjetnik koji je radio 16 sati dnevno,
ukljuujui i vikende, a mama je bila ovisnica o tabletama.
Nijedno me od njih nikad nije zatitilo. Tih par sati kad je tata bio
kod kue elio je mir i tiinu i oekivao je da u se brinuti o mami.
Moje bijelo djetinjstvo ini mi se kao jedna tamna, bolna mrlja.
Julie je bila teko oteena i bojala se terapije, ali skupila je hrabrosti
i ula u jednu od mojih grupa rtava incesta. Slijedeih nekoliko mjeseci
naporno je radila na oporavku od bratovog munog seksualnog zlostavljanja.
Njezino se emocionalno zdravlje vidljivo poboljalo tijekom tih mjeseci i
vie se nije osjeala kao da hoda po tankoj crti izmeu histerije i depresije.
Ipak, usprkos poboljanju, moji su mi instinkti govorili da neto nedostaje.
Jo je bilo neto mrano i sakriveno u njoj.
Jedne veeri dola je na grupu djelujui smeteno. Imala je
neoekivano prisjeanje, koje ju je preplailo:
Prije nekoliko noi imala sam zaista jasno sjeanje na
svoju majku kako me prisiljava na oralni seks. Bit e da
ludim. Vjerojatno sam samo zamislila i ovo o mome bratu.

122
Ovo s mamom jednostavno se nikad nije moglo dogoditi.
Dobro, ona je bila istabletirana cijelo vrijeme, ali
jednostavno mi to nije mogla uiniti. Stvarno ludim. Susan, morate me odvesti u bolnicu.
Rekla sam: "Duo, ako si samo zamiljala ova iskustva s tvojim
bratom, kako to da si se onda tako oporavila nakon to si radila na njima?".
To joj se uinilo loginim. Nastavila sam: "Zna, ovakve stvari obino ne
proizlaze iz ljudske mate. Ako se poinje prisjeati i tog incidenta sa svojom
majkom, to je zato jer si snanija nego to si bila - sada si sposobnija nositi
se s tim."
Rekla sam joj da ju je njezino nesvjesno vrlo dobro titilo. Da se
prisjetila ove epizode kada je bila onako krhka, kao kad sam je prvi put
srela, mogla je imati totalni emocionalni kolaps. Ali pomou rada u
grupi, njezin je emocionalni svijet postao stabilniji. Njezino nesvjesno je
dozvolilo toj potisnutoj uspomeni da ispliva na povrinu jer je ona bila
spremna nositi se s njom.
Malo ljudi govori o incestu izmeu majke i kerke, ali ja sam
imala u tretmanu desetak takvih rtava. Motivacija je groteskno izvrtanje
potrebe za njenou, fizikim kontaktom i panjom. Majke koje su
sposobne ugroziti normalnu majinsku povezanost na ovaj nain, obino
su izrazito poremeene i psihotine.
Radilo se o Julinoj borbi da potisne sjeanja koja su je dovela na
rub sloma. Ipak, bez obzira na to koliko bolna i uznemirujua bila ta sjeanja,
njihovo oslobaanje bilo je kljuem Julinog postupnog oporavka.
Dvostruki ivot
rtve incesta vrlo brzo postaju vjetim djejim glumcima. U svom
unutranjem svijetu imaju toliko puno uasa, zbunjenosti, tuge,
usamljenosti i izolacije, da mnoge razviju lanu sliku o sebi, pomou koje
se povezuju s vanjskim svijetom i glume da je sve dobro i normalno.
Tracy je govorila o svojoj "kao da" slici o sebi, s dobrim uvidom u svoj
unutarnji svijet. Osjeala sam kao da se dva ovjeka nalaze u mom tijelu.
Pred mojim prijateljima bila sam vrlo otvorena i prijateljski raspoloena,
ali bih se vratila u na stan, postala bih totalno povuenom. Imala
sam napadaje plaa koji nisu prestajali. Mrzila sam druiti se sa svojom
obitelji jer sam se morala pretvarati daje sve u redu. Nemate pojma koliko
je teko bilo igrati te dvije uloge. Ponekad sam osjeala da mi vie nije
ostalo ni trunke snage.

123
Dan je takoer zasluio Oscara. On opisuje: Osjeao
sam se uasno krivim za to to mi otac nou radi. Stvarno
sam se osjeao kao predmet; mrzio sam se. Ali, igrao
sam ulogu sretne osobe i nitko iz obitelji nije
primijetio. Zatim sam odjednom prestao sanjati. ak sam
prestao i plakati. Pretvarao sam se da sam sretno dijete.
Bio sam razredna luda i dobro sam svirao klavir. Volio
sam zabavljati... Volio sam sve to je moglo pomoi da
me ljudi zavole. Ali iznutra sam patio. Postao sam tajni
pijanac do svoje trinaeste godine.
Zabavljajui druge ljude, Dan je uspio stvoriti neki osjeaj
prihvaenosti i postignua. Ali zato to je njegovo pravo JA bilo u takvoj
agoniji, doivljavao je vrlo malo istinskog zadovoljstva. To je cijena ivljenja
u lai.
Tihi partner
Napada i rtva dobro glume da bi svoju tajnu zadrali unutar zidova kue.
Ali to je s drugim roditeljem?
Kad sam poela raditi s odraslima koji su bili seksualno zlostavljani
u djetinjstvu, saznala sam da su se mnoge rtve incesta otac-ker vie ljutile
na svoje majke nego na oeve. Mnoge su rtve muile same sebe esto
nemoguim pitanjima o tome u kojoj su mjeri njihove majke znale za incest. Mnoge su bile uvjerene da su morale neto znati, jer su u nekim
sluajevima znaci zlostavljanja bili oiti. Druge su se uvjerile da su njihove |
majke trebale znati, da su trebale prepoznati promjene ponaanja kod svojih
keri, da su trebale osjetiti da se neto loe dogaa u obitelji i pokloniti
tome vie panje.
i Tracy, koja se doimala vrlo poslovnom kad je opisivala kako je njezin
otac, prodava osiguranja, napredovao od gledanja kako se svlai do
milovanja njezinih genitalija, plakala je nekoliko puta dok je govorila o
svojoj majci:
Izgleda da sam oduvijek bila ljuta na svoju majku. Mogla
sam je voljeti i mrziti istovremeno. To je bila ena koja
me uvijek viala depresivnu, kako histerino plaem u
svojoj sobi, i nikada nije rekla nijednu prokletu rije.
Moete li vjerovati da neka majka koja je pri sebi ne bi
smatrala neobinim to to je njezina ker neprestano u
suzama? Nisam joj mogla samo rei to se dogaalo, ali
moda da

124
je pitala... Ne znam. Moda sam joj svejedno mogla rei.
Boe, voljela bih daje mogla saznati to mije radio.
Tracy je izrazila elju koju sam ula od tisua rtava incesta kad bi nekako, netko, osobito njihove majke, otkrio incest, bez da rtva
mora proi kroz patnju da to sama ispria.
Slaem se s Tracy da je njezina majka bila nevjerojatno
neosjetljiva na kerkino nezadovoljstvo, ali to nije nuno znailo da je
imala bilo kakvo saznanje o tome to se dogaalo.
Postoje tri tipa majki u incestuoznim obiteljima: one koje
stvarno ne znaju, one koje mogu znati i one koje znaju.
Je li mogue da majka ivi u incestuoznoj obitelji i da ne zna?
Nekoliko teorija smatra da to nije mogue, da bi svaka majka nekako osjetila
da se incest dogaa u njezinoj obitelji. Ne slaem se s tim. Uvjerena sam
da neke majke zaista ne znaju.
Drugi tip majki je klasian tihi partner. Ona nosi poveze na oima.
Znaci incesta su prisutni, ali ona ih odabire ignorirati, u pokuaju da zatiti
sebe i obitelj, to je pogreno.
Zadnji tip zasluuje najvie prijekora: majka kojoj je dijete reklo
za zlostavljanje, ali koja nita ne ini. Kada se to dogodi, rtva je
dvostruko izdana.
Kad je Liz imala 13 godina, imala je jedan oajniki pokuaj da kae
svojoj majci o ouhovim sve eim seksualnim napadima: Zaista sam se
osjeala kao u klopci. Mislila sam da e, ako kaem majci, ona barem
prestati razgovarati s njim. Kakva zabuna! Gotovo da se zaguila u
suzama i rekla je, a to nikad neu zaboraviti: "Zato mi to govori? to mi
to pokuava uiniti? ivjela sam s tvojim ouhom devet godina. Znam
da ne bi to mogao napraviti. On je sveenik. Svi nas potuju. Valjda si
sanjala. Zato pokuava unititi moj ivot? Bog e te kazniti. "Nisam mogla
vjerovati. Toliko me iscrpilo samo to to sam smogla snage rei joj, a ona
se okrenula protiv mene. Na kraju sam ja tjeila nju.
Liz je poela plakati. Grlila sam je nekoliko minuta, dok je ona
oslobaala svoju bol i alost, izazvane majinom pretipinom reakcijom na
istinu. Lizina majka bila je klasian tihi partner - pasivan, ovisan i infantilan.
Bila je intenzivno okupirana vlastitim opstankom i ouvanjem obitelji
netaknutom. Kao posljedica toga, morala je negirati sve to bi moglo
poljuljati obiteljski amac.

125
Mnogi tihi partneri i sami su bili zlostavljani u djetinjstvu. Oni pate
od izuzetno niskog samopotovanja i mogu ponovno proivljavati
borbu
vlastitog djetinjstva. Obino se osjeaju svladanima bilo kakvim
sukobom
koji ugroava status quo jer se ne ele suoiti s vlastitim
strahovima i
ovisnou. Kao to je to esto sluaj, Liz je zavrila brinui o majinim
osjeajima, iako je ona sama bila ta kojoj je trebalo najvie
podrke.
Malen broj majki gurne svoje keri u incest. Debra, lanica Lizine
grupe rtava incesta, ispriala je posebno okantnu priu:
Ljudi mi govore da sam lijepa - znam da me mukarci uvijek gledaju
- ali vei dio svog ivota provela sam razmiljajui o tome kako
izgledam kao stvorenje iz Aliena. Uvijek sam se osjeala sluzavo,
znate odvratno. Ono to mije otac napravio bilo je grozno samo po
sebi, ali ona koja me je stvarno povrijedila bila je moja majka. Ona
je bila posrednica. Ugovorila bi mjesto i vrijeme, a ponekad i drala
moju glavu u svome krilu, dok je on obavljao svoje. Preklinjala
sam je da me ne tjera na to, ali bi rekla: "Molim te, duo, uini to za
mene. Nisam mu dovoljna, i ako mu ti ne da ono to eli,
potrait e neku drugu enu. Onda emo se nai na ulici. "
Pokuavala sam shvatiti zato je inila to to je inila, ali imam
dvoje vlastite djece i ini mi se nezamislivim da bi bilo koja majka
to mogla napraviti.
Mnogi psiholozi vjeruju da tihe partnerice prenose svoju ulogu ene/
majke na svoje kerke. To je zasigurno bilo u sluaju Debrine majke,
iako je neobino da je taj prijenos bio tako oit.
Ali, prema mome iskustvu, veina tihih partnera ne prenosi svoju
ulogu da bi se odreklo svoje vlastite moi. Obino ne guraju svoje kerke
da ih zamjene, ali dozvoljavaju da napada dominira nad njima i
njihovim kerkama. Njihovi se strahovi i ovisnost pokazuju jaima od
njihovih majinskih instinkta, ostavljajui njihove keri nezatienima.
Naslijee incesta
Svaka odrasla osoba zlostavljana kao dijete donosi iz svog djetinjstva
trajne osjeaje beznadne neprimjerenosti, bezvrijednosti i dojam da je po
prirodi loa. Bez obzira na to koliko se razliitima njihovi ivoti mogu
initi na povrini, sve odrasle rtve incesta dijele naslijede traginih
osjeaja: oneienosti, oteenosti i izdvojenosti. Connin je ivot bio
time ozbiljno poremeen. Ona to opisuje ovako:
Obino sam se osjeala kao da idem u kolu s natpisom
na elu: "rtva incesta ". Jo uvijek esto mislim da ljudi

126
mogu prodrijeti u moju duu i vidjeti kako sam odvratna.
Jednostavno nisam kao drugi ljudi. Ja nisam normalna.
Tijekom godina, druge su rtve opisivale da se osjeaju kao "ovjekslon", "bie iz svemira", "bjegunac iz cirkusa" i "gore od najgoreg ljama
na svijetu".
Incest je oblik psiholokog raka. Taj rak nije neizljeiv, ali lijeenje
je nuno i ponekad bolno. Connie je dopustila da njezin bude nelijeen vie
od dvadeset godina. To je ostavilo teke posljedice na njezin ivot, osobito
u podruju odnosima s drugima.
"Ne znam to to znai biti u ljubavnoj vezi"
Connini osjeaji gaenja prema samoj sebi doveli su je do niza poniavajuih
veza s mukarcima. Zato to je prva veza s mukarcem (njezinim ocem)
ukljuivala izdaju i iskoritavanje, ljubav i zlostavljanje bili su zdrueni
u njezinoj glavi. Kao odraslu osobu, privlaili su je mukarci koji su
omoguavali da ponovno proivljava obiteljski scenarij. Zdrava veza, koja
je ukljuivala brigu i potovanje, doimala bi se neprirodnom, kao neto to
ne odgovara njezinom doivljaju same sebe.
Veina rtava incesta ima osobito teke probleme u odraslim
romantinim vezama. Ako nekim sluajem rtva uspije ui u vezu punu
ljubavi, duhovi prolosti je obino kontaminiraju - esto u podruju
seksualnosti.
Liena seksualnosti
Tracyina trauma incesta ozbiljno je ugrozila njezin brak s njenim i paljivim
mukarcem. Ispriala mije:
Moja veza s Davidom se raspada. On je odlian mukarac,
ali koliko se dugo takvo to moe trpjeti? Seks je
jednostavno uasan. Uvijek je i bio. ak se vie ne elim
ni pomicati. Mrzim kada me dodiruje. Voljela bih da seks
nikad nije bio ni izmiljen.
Relativno je uobiajeno da rtva osjea odbojnost pri pomisli na
seks. To je normalna reakcija na incest. Seks postaje neizbrisivim
podsjetnikom na bol i izdaju. Zapoinje film u njezinoj glavi: "Seks je prljav,
seks je lo...Uinila sam grozne stvari kad sam bila mala... Ako ih sad
ponovim, opet u se osjeati kao loa osoba."
Mnoge rtve priaju o tome kako ne mogu voditi ljubav bez bljeskova
sjeanja koja ih proganjaju. Pokuavaju biti intimne s nekim do koga im je

127
stalo, ali u svojoj glavi vrlo ivo proivljavaju traumu incesta. Za vrijeme
seksa, odrasle osobe koje su bile rtve esto vide ili uju napadaa u sobi u
kojoj se nalaze. Ti bljeskovi sjeanja dozivaju sve njihove negativne osjeaje
prema samima sebi i njihova seksualnost nestane poput dima.
Druge rtve incesta, poput Connie, koriste svoju seksualnost na
samoponiavajui nain, jer su odrasle vjerujui da je seks jedino u emu
su dobre. Iako su moda spavale sa stotinu mukaraca, da bi zadobile malo
panje, mnoge od tih rtava i dalje osjeaju odbojnost prema seksu.
"Zato me dobri osjeaji ine zlovoljnom?"
rtva koja je kao odrasla osoba uspjela postati seksualno osjetljivom i
sposobnom doivjeti orgazam (a mnoge to uspiju), moe i dalje osjeati
krivnju u vezi sa svojim seksualnim osjeajima, zbog ega joj moe biti
teko, ako ne i nemogue, uivati. Krivnja moe uiniti da se zbog dobrih
osjeaja osjea loe.
Za razliku od Tracy, Liz je bila izrazito seksualno osjetljiva,
ali duhovi iz prolosti nisu bili manje nametljivi:
Doivljavam mnogo orgazama. Volim seks na svaki mogui
nain. Tek se poslije ponem osjeati stvarno loe.
Postanem tako depresivna. Kad sve zavri, ne elim da me
grle ili diraju... Samo elim da se mukarac makne od mene.
On to ne razumije. Nekoliko puta, kad je seks bio posebno
dobar, razmiljala sam o tome da se poslije ubijem.
Iako je Liz doivljavala seksualni uitak, i dalje je imala intenzivan osjeaj
samoprijezira. Kao posljedicu toga, imala je potrebu iskupiti se za taj uitak,
ak do te mjere da zamilja samoubojstvo. Kao da se putem tih
samoponiavajuih osjeaja i fantazija na neki nain iskupljivala za svoje
"grijeno" i "sramno" seksualno uzbuenje.
"Ne mogu se dovoljno jako kazniti"
U prethodnom poglavlju vidjeli smo rtve fizikog zlostavljanja, koje su
usmjeravale svoju bol i bijes protiv samih sebe - ili u nekim sluajevima
protiv drugih. rtve incesta sklone su slijediti iste obrasce, izraavajui svoj
potisnuti bijes i nerijeenu tugu na mnogo razliitih naina. Depresija je
najuobiajenije izraavanje potisnutih konflikata koji se javljaju zbog incesta.
Ona moe varirati, od openitog osjeaja potitenosti do skoro potpune
nepokretnosti.
Nerazmjeran broj rtava incesta, posebno ena, doputa
si prekomjernu teinu u odrasloj dobi. Ta teina ima dva vana cilja kod
rtve:

128
1 .rtva zamilja da e teina drati mukarce dalje od nje, i
2. tjelesna masa stvara lanu iluziju o snazi i moi.
Mnoge rtve postanu uplaene kad ponu gubiti teinu jer to ini da se
ponovno osjeaju bespomonima i ranjivima. Uestale glavobolje takoer su
este kod rtava incesta. Te glavobolje nisu samo fizika manifestacija
potisnutog bijesa i tjeskobe, ve predstavljaju i oblik samokanjavanja.
Mnoge rtve incesta gube se u izmaglici alkohola i droga. To
omoguuje privremeno umrtvljenje njihovih osjeaja gubitka i praznine.
Meutim, odlaganje suoavanja sa stvarnim problemom samo produuje
patnju.
Velik dio rtava incesta esto trai kaznu od svijeta koji ih okruuje.
Sabotiraju u svojim vezama, traei da ih kazne oni koje vole. Sabotiraju na
poslu, traei da ih kazne kolege ili poslodavac. Neke od njih poine nasilna
kriminalna djela, traei kanjavanje od drutva. Druge se odaju prostituciji,
traei kanjavanje od svodnika, muterija - ili ak od Boga.
"Ovog puta e biti bolje"
Jedan zavaravajui paradoks nalazi se u injenici da bez obzira koliko bolan bio
njihov ivot, velik broj rtava incesta ostaje sjedinjen sa svojim otrovnim
roditeljima. Iako je bol dola od tih roditelja, rtve i dalje trae od njih da im tu
bol olakaju. Odraslim je rtvama incesta vrlo teko odustati od mita o sretnoj
obitelji.
To neprestano traganje za maginim kljuem, koji e otkljuati krinju
roditeljske ljubavi i odobravanja, predstavlja jednu od najstranijih posljedica
incesta. To traganje je kao emocionalni ivi pijesak, koji povlai rtvu dolje, u
nemogui san, onemoguujui joj da ide dalje sa svojim ivotom.
Liz je to ovako saela:
Neprestano matam o tome kako e jednog dana doi i
rei: "Mislimo da si prekrasna i volimo te takvu kakva
jesi". Usprkos tome to znam daje moj ouh zlostavlja
djece, i usprkos tome to znam daje moja majka izabrala
njega i da me nije titila... Kao da mi je potrebno da oni
oproste meni.
Najzdraviji lan obitelji
Mnogi su okirani kad kaem da su rtve incesta s kojima sam radila obino
najzdraviji lanovi svojih obitelji. Jer, rtve obino imaju simptome -

129
samookrivljavanje, depresije, destruktivno ponaanje, seksualne probleme,
pokuaje samoubojstva, ovisnosti - dok se ostatak obitelji izvana ini
zdravim.
Usprkos tome, rtva je ta koja na kraju ima najiu viziju istine. Ona
je bila prisiljena rtvovati se, kako bi prikrila ludost i stres u obiteljskom sistemu.
Cijelog svog ivota nosila je teret obiteljske tajne. ivjela je u ogromnoj
emocionalnoj patnji da bi sauvala mit o dobroj obitelji. Ali, zbog sve te patnje i
konflikta, rtva je ta koja obino prva potrai pomo. Njezini roditelji, s druge
strane, gotovo nikad nee prestati s negiranjima i obranama. Oni odbijaju suoiti se
s realnou.
Uz pomo terapije, veina je rtava sposobna povratiti svoj ponos i
snagu. Priznavanje problema i traenje pomoi znak je, ne samo zdravlja, ve i
hrabrosti.

130
VIII. - ZATO SE RODITELJI PONAAJU NA TAKAV
NAIN?
Obiteljski sustav
Svi smo mi iskovani u posudama zvanim obitelj. Posljednjih smo godina
spoznali da je "obitelj" vie od zajednice ljudi u srodstvu. Ona je sustav,
grupa meusobno povezanih ljudi, od kojih svatko utjee na svakog, na
dubok i esto skriven nain. To je sloena mrea ljubavi, ljubomore, ponosa,
tjeskobe, uitka, krivnje - neprestana plima i oseka cijelog spektra ljudskih
osjeaja. Ti se osjeaji bukaju u mranom moru obiteljskih stavova,
doivljavanja i odnosa. Kao u moru, samo je mali dio unutranjih zbivanja
u obiteljskom sustavu vidljiv s povrine. to dublje zaronite, vie ete otkriti.
Taj obiteljski sustav bio je sav va svijet dok ste bili mladi. Odluke koje ste
donosili kao dijete - o tome tko ste i kako biste se trebali odnositi prema
drugima - bile su bazirane na tome kako vas je va obiteljski sustav nauio
gledati na svijet. Ako ste imali otrovne roditelje, vjerojatno ste donijeli
zakljuke kao to su: "Ne mogu nikome vjerovati", "Nisam dovoljno vrijedan
da netko brine o meni", ili "Nikada nita neu postii". Takvi su
zakljuci samoporaavajui i moraju se promijeniti. Vi moete promijeniti
mnoge od tih ranih zakljuaka i zajedno s njima scenarij svog ivota, ali
najprije morate shvatiti koliko je toga od onog to osjeate i u to vjerujete
bilo oblikovano vaim obiteljskim sustavom.
Zapamtite, vai roditelji takoer su imali roditelje. Otrovni obiteljski
sustav je kao lanani sudar automobila na autoputu, uzrokuje oteenja
na generacijama i generacijama. Taj sustav nije neto to su vai
roditelji izmislili; on je rezultat akumuliranih osjeaja, uloga,
meudjelovanja i vjerovanja naslijeenih od vaih predaka.
Vjerovanja: Postoji samo jedna istina
Ako elite izvui smisao iz zbrke i kaosa otrovnog obiteljskog sustava, morate
najprije razmotriti obiteljska vjerovanja, posebno ona koja odreuju kako
se roditelji odnose prema svojoj djeci te kako bi se djeca trebala
ponaati. Jedna obitelj, na primjer, moe vjerovati da su osjeaji djeteta
vani, dok druga moe vjerovati da je dijete "graanin drugog reda". Takva
vjerovanja odreuju nae stavove, prosudbe i doivljavanja. Nevjerojatno
su snana. Ona razdvajaju dobro od loeg i ispravno od neispravnog.
Definiraju odnose, moralne vrijednosti, obrazovanje, seksualnost, izbor
posla, etinost i financije. Takva vjerovanja oblikuju obiteljsko
ponaanje.

131
Razumno zreli i brini roditelji imat e vjerovanja koja uzimaju u obzir
osjeaje i potrebe svakog lana obitelji. Oni e osigurati solidnu bazu za razvoj
djeteta i kasniju neovisnost. Takva vjerovanja mogla bi biti: "Djeca se imaju pravo
ne slagati s neim", "Pogreno je namjerno povrijediti svoje dijete"; ili "Djeca
trebaju osjeati da imaju pravo pogrijeiti".
S druge strane, vjerovanja otrovnih roditelja o djeci gotovo su uvijek
usmjerena na njih same i slue njima samima. Oni vjeruju u stvari kao to su:
"Djeca trebaju potovati svoje roditelje, bez obzira na sve", "Postoje samo dva
naina da se neto napravi: moj nain i pogrean nain" ili "Djecu treba gledati,
ali ne i sluati". Ovakvi tipovi vjerovanja oblikuju tlo iz kojeg raste otrovno
roditeljsko ponaanje.
Otrovni se roditelji opiru bilo kakvim vanjskim injenicama koje
dovode u pitanje njihova vjerovanja. Radije nego da ih promijene, razvijaju
iskrivljen pogled na stvarnost, da bi podrali ona vjerovanja koja ve imaju.
Naalost, djeci nedostaje mudrosti da razlikuju pravu od iskrivljene
stvarnosti. Kako djeca otrovnih roditelja rastu, unose u svoje odrasle ivote i
nepreispitana i iskrivljena roditeljska vjerovanja.
Postoje dvije vrste vjerovanja: izgovorena i neizgovorena.
Izgovorena vjerovanja direktno su izraena ili priopena. Tu su, vidljiva.
Moete ih uti. Izgovorena su vjerovanja esto preruena u savjete, izraene u
terminima "trebalo bi se", "moralo bi se " i "oekuje se".
Prednost takvih otvoreno izraenih vjerovanja jest to to nam daju
neto opipljivo, protiv ega se moemo boriti kad postanemo odraslima. Iako
takva vjerovanja mogu postati dio nas, injenica da su izreena ini ih lako
dostupnima za procjenjivanje i eventualno odbacivanje, u korist vjerovanja
koja su vanija za nae ivote.
Na primjer, roditeljsko vjerovanje da je razvod lo moe zadrati
kerku u braku bez ljubavi. Ali to se vjerovanje moe i preispitati. Kerka se
moe zapitati: "to ima loe u razvodu?". Njen odgovor na to pitanje moe je
dovesti do toga da odbaci vjerovanje svojih roditelja.
Nije tako lako odbaciti vjerovanje za koje ak ni ne znate da postoji.
Neizgovorena vjerovanja mogu diktirati mnoge temeljne pretpostavke o ivotu.
Ona postoje ispod razine svjesnosti. To su ona vjerovanja sadrana u nainu na
koji je va otac postupao prema vaoj majci, ili u nainu na koji je svatko od njih
postupao prema vama. Ona su vaan dio onog to uimo iz ponaanja naih
roditelja.
Vrlo su rijetke obitelji koje e sjesti i za rukom raspravljati o
vjerovanjima kao to su: "ene su graani drugog reda", "Djeca se trebaju
rtvovati za svoje roditelje", "Djeca su loa po prirodi"; ili "Djeca trebaju

132
ostati nesposobna, kako bi im njihovi roditelji ostali potrebni". ak i kad
obitelji znaju da imaju takva vjerovanja, vrlo malo bi ih to sebi priznalo.
Meutim, takva negativna, neizgovorena vjerovanja dominiraju mnogim
obiteljima s otrovnim roditeljima, pogubno utjeui na ivote njihove djece.
Michael - ija je majka prijetila kako e dobiti srani udar kad se on
odseli - prua tipian primjer neizgovorenih roditeljskih vjerovanja:
Godinama sam se osjeao kao lo sin jer sam se odselio u Californiju i
oenio. Stvarno sam vjerovao da si pokvareno dijete ako ne stavi svoje
roditelje ispred svega drugog u ivotu. Moji roditelji to nisu nikad izrekli
otvoreno, ali sam dobio jasnu poruku. Bez obzira na to koliko su
grozno tretirali moju enu, nikad je nisam branio od njih. Iskreno sam
vjerovao da djeca trebaju podnijeti sve to im roditelji nameu. Trebao sam
dopuzati do njih i nadoknaditi im sve. Bio sam njihov mali crv.
Ponaanje Michaelovih roditelja izraavalo je njihovo vjerovanje
da su oni jedini koji imaju prava i privilegije. Bez da su to izrekli,
ugradili su u Michaela vjerovanje da su samo njihovi osjeaji vani te da
on postoji samo zato da bi njih uinio sretnima. Ta su ga vjerovanja
guila i zamalo unitila njegov brak.
Da Michael nije doao na terapiju, vjerojatno bi prenio takva
vjerovanja na svoju vlastitu djecu. Umjesto toga, nauio je prepoznati
svoja neizgovorena vjerovanja, to mu je omoguilo da im se
suprotstavi. Michaelovi su roditelji, ba kao i svi otrovni roditelji, reagirali
kanjavanjem i povlaenjem svoje ljubavi. To je bila taktika za ponovno
uspostavljanje kontrole nad Michaelovim ivotom. Zahvaljujui
svojem novom razumijevanju odnosa s roditeljima, nije dopustio da ga
to uznemiri.
"ene ne mogu preivjeti bez mukaraca koji e se brinuti o njima"
Kim - koju je njezin prevrtljivi otac kontrolirao putem svojih raspoloenja
i svog novca - takoer je prihvatila mnoga neizgovorena vjerovanja
svojih roditelja. Kao to je opisala:
Moj otac i majka imali su stravian brak. Ona ga se bojala
do smrti i sigurna sam da ju je tukao, iako nisam nikad
vidjela kako to ini. Mnogo sam je puta ila tjeiti jer je
plakala u krevetu, a ona bi mi govorila kako je jadna s
njim. Obino sam je pitala zato ga ne ostavi, a ona bi mi
odgovarala: "to eli da napravim? Ne znam nita raditi

133
i ne bih mogla podnijeti da ostanem bez svega ovog. Zar vi
djeca elite da zavrimo vani, na ulici? ".
I ne znajui, njena je majka pojaala vjerovanje koje je Kim ve
nauila iz oevog ponaanja: ene su bespomone bez mukaraca. To ju je
vjerovanje dovelo do toga da postane ovisna o svom monom ocu, ali je
cijena toga bio njezin ponos i njezina prilika za ostvarenje zdrave veze.
Postoji toliko razliitih roditeljskih vjerovanja koliko ima roditelja. Ona
formiraju kostur nae intelektualne percepcije svijeta. Meso na tom kosturu
sainjeno je od naih osjeaja i ponaanja; kostur daje oblik. Kad nas otrovni
roditelji opskrbe iskrivljenim vjerovanjima, nai osjeaji i ponaanja
mogu postati iskrivljenima poput kostura ispod njih.
Izgovorena i neizgovorena pravila
Iz roditeljskih vjerovanja proizlaze roditeljska pravila. Kao i vjerovanja,
roditeljska pravila nastaju tijekom vremena. Pravila su manifestacije
vjerovanja. Ona su ta koja nas prisiljavaju da neto jednostavno "uinimo" ili "ne
uinimo".
Na primjer, obiteljsko vjerovanje da bi se ljudi trebali vjenavati jedino s
pripadnicima vlastite religije, stvorilo bi pravila kao to su: "Ne hodaj ni s
kim tko je druge religije", "Hodaj s dekima koje susree u crkvi" i "Ne
odobravaj prijateljima koji se zaljube u nekog tko nije njihove vjere".
Kao i kod vjerovanja, postoje izgovorena i neizgovorena pravila.
Izgovorena pravila mogu biti samovoljna, ali su uglavnom jasna: "Provedi
svaki Boi kod kue" ili "Ne odgovaraj roditeljima". Zato to su otvorena,
moemo im se suprotstaviti kao odrasle osobe.
Neizgovorena obiteljska pravila su kao fantomski lutkari, povlae
nevidljive konce i zahtijevaju slijepo pokoravanje. To su nevidljiva, prikrivena
pravila koja postoje ispod razine svjesnosti - pravila kao to su: "Nemoj biti
uspjeniji od svog oca", "Nemoj biti sretnija od svoje majke", "Nemoj voditi
svoj vlastiti ivot", "Nemoj me nikada prestati trebati" ili "Nemoj me napustiti".
Lee - uiteljica tenisa ija majka nije mogla uiniti dovoljno za nju ivjela je prema posebno tetnim neizgovorenim pravilima. Njezina je majka
postavila pravilo svakog puta kad bi se nametnula pod krinkom pomaganja. Kad
je ponudila Lee da je odveze u San Francisco, ili da joj oisti stan, ili donese
veeru, vjerovanje u podlozi bilo je: "Sve dok se moja kerka ne bude mogla
brinuti sama o sebi, trebat e mene". Ovo vjerovanje

134
pretvorilo se u pravilo: "Nemoj biti sposobna". Naravno, Leeina majka nije nikad
izgovorila te rijei i, kad bismo je suoili s njima, neupitno bi porekla elju da
njezina kerka ostane bespomona. Ali njeno je ponaanje govorilo Lee tono
kako da odrava svoju majku sretnom: da ostane ovisna.
Kimin otac je inio istu stvar. Postavio je pravila, kako bi mogao
upravljati ivotom svoje kerke, bez da ih je ikada morao izgovoriti. Sve dok je
Kim izabirala pogrene mukarce, sve dok se vraala ocu da je financijski
podri i sve dok je njezina potreba za njegovim odobravanjem dominirala
njenim ivotom, ona se pokoravala neizgovorenom pravilu: "Nemoj odrasti,
uvijek budi tatina curica".
Neizgovorena pravila imaju snaan utjecaj na nae ivote. Da bismo ih
promijenili, najprije ih moramo razumjeti.
Pokornost bez obzira na sve
Ako su vjerovanja kosti, a pravila meso obiteljskog sustava, onda je "slijepa
pokornost" mii koji pokree to tijelo.
Slijepo se pokoravamo obiteljskim pravilima jer ne pokoriti se znai biti
izdajnikom vlastite obitelji. Odanost domovini, politikim idealima ili religiji
nije nita u usporedbi s intenzitetom odanosti obitelji. Svi imamo te odanosti.
One nas veu uz obiteljski sustav, nae roditelje i njihova vjerovanja. Prisiljavaju
nas da se pokorimo obiteljskim pravilima. Ako su ta pravila razumna, mogu
pruiti neku etiku i moralnu strukturu za razvoj djeteta. . Meutim, u
obiteljima s otrovnim roditeljima, pravila se temelje na iskrivljenim ulogama i
bizarnim doivljajima stvarnosti. Slijepo pokoravanje tim pravilima vodi do
destruktivnog, samoporaavajueg ponaanja.
Kate - koju je tukao otac - pokazuje kako je teko pobjei iz kruga
slijepog pokoravanja:
Stvarno mislim da se elim oporaviti. Ne elim biti
depresivna. Ne elim upropatavati veze. Ne elim imati
ovakav ivot kakav ivim. Ne elim biti Ijutita i uplaena.
Ali svaki put kad sam blizu pokretanju nekih pozitivnih
koraka, uprskam. Kao da se uasno plaim odustati od
boli, ona je tako poznat osjeaj. Kao daje to nain na koji
bih se trebala osjeati.
Kate se pokoravala pravilima svoga nasilnog oca: "Prihvati injenicu da si
loa", "Nemoj biti sretna" i "Izdri bol". Svaki put kad se pribliila odupiranju
tim pravilima, snaga njezine odanosti obiteljskom sustavu pokazala se znatno
jaom od njezinih svjesnih elja. Morala se pokoriti i to

135
je i inila, poznavanje vlastitih osjeaja bilo je utjeno, usprkos injenici da
su bili bolni. Pokornost se inila jedinim izlazom.
Glenn je, takoer, bio odan svojoj obitelji kad je zaposlio oca
alkoholiara u svojoj tvornici i kada je majci dao novac koji mu je samome
bio potreban. Vjerovao je da bi se njegovi roditelji rastali da se on nije brinuo
o njima. Obiteljsko pravilo bilo je: "Brini o drugima, bez obzira koliko te to
stajalo". Glenn je to pravilo ponio u svoj brak. Pokorio mu se time to je
posvetio svoj ivot spaavanju oca, spaavanju majke i spaavanju svoje
ene alkoholiarke.
Borio se protiv svog slijepog pokoravanja, ali se inilo da se ne
moe osloboditi.
Nikad im nije bilo nimalo stalo do mene kad sam bio dijete,
ali nekako osjeam da moram brinuti o njima. To me boli
do dna due. to god da napravim za njih, nita se ne
mijenja. Mrzim to, ali jednostavno ne znam niti jedan drugi
nain.
Zamka pokornosti
Vrsta pokornosti o kojoj ovdje govorimo nije stvar slobodnog izbora, ona
je rijetko rezultat svjesne odluke. Jody - koja je postala partnericom
svome ocu u opijanju, kad je imala 10 godina - naglo je prekinula terapiju
jer ju je njezina rastua svjesnost prisiljavala da se suprotstavi vjerovanju
da je ona sama loa. Krila je pravila koja su govorila: "Nemoj rei
istinu", "Nemoj odrasti i ostaviti tatu" i "Nemoj imati zdrave veze".
Na papiru, ova pravila izgledaju smijeno. Tko bi se pokorio pravilu
kao to je "Nemoj imati zdrave veze"? Naalost, odgovor je: veina
odraslih koji su bili djeca otrovnih roditelja. Zapamtite da su to najee
nesvjesna pravila. Nitko ne eli biti dijelom loe veze, ali to ne sprjeava
milijune ljudi da je imaju iznova i iznova.
Kad sam zatraila od Jody da preispita svoja obiteljska vjerovanja i
to njezino pokoravanje obiteljskim pravilima ini njezinom ivotu, tjeskoba
koja se pojavila dovela je do toga da je napustila terapiju. Kao da je
rekla: "Potreba da se pokorim ocu vanija je od potrebe da ozdravim".
ak i kad su oba roditelja mrtva, njihova odrasla djeca
nastavljaju odavati poast obiteljskom sustavu. Eli - bogat ovjek koji je
ivio kao siromah - shvatio je, nakon nekoliko mjeseci terapije, da ga otac
jo uvijek kontrolira, iz groba:
Zaprepauje me da je sav strah i krivnja koju osjeam
svaki put kad pokuam uiniti neto lijepo za sebe, samo

136
moj nain da ne izdam svog oca. Dobro sam. Ne moram
brinuti da e se moj svijet raspasti. Ali jo uvijek imam
problema s tim da mi to ude u glavu. Glas mog oca stalno
mi dolazi iz groba, da mi kae da moj poslovni uspjeh ne
moe potrajati, da me svaka ena s kojom hodam pokuava
napraviti budalom, da me svaki poslovni partner pokuava
prevariti. A ja mu vjerujem. Kao da je biti jadnim nain
na koji sjeanja na njega odravam ivima.
Plaa Eliju za plitak, neispunjujui ivot bila je injenica da je
ostao odan obitelji i to tako to je odravao ivim oeva vjerovanja ("ivot
je stvoren da bi se trpjelo, a ne uivalo u njemu") i pokoravao se
obiteljskim pravilima ("Ne troi svoj novac" i "Ne vjeruj nikome").
Slijepo pokoravanje oblikuje nae obrasce ponaanja rano u ivotu
i onemoguuje nam njihovo naputanje. esto postoji velik jaz izmeu
oekivanja i zahtjeva naih roditelja i onog to mi stvarno elimo za
sebe. Naalost, na nesvjesni pritisak da se pokorimo gotovo uvijek zasjeni
nae svjesne potrebe i elje. Razarajua pravila moemo odbaciti jedino
ako rasvijetlimo nesvjesno i izvuemo ih na povrinu. Tek kad nauimo
jasno vidjeti pravila, moemo vjebati slobodno odabiranje.
Ne znam gdje ti prestaje, a gdje ja poinjem
Najdramatinija razlika izmeu zdravih i otrovnih obiteljskih sustava jest
stupanj slobode koji imaju lanovi obitelji da bi se mogli ostvariti kao zasebne
osobe. Zdrave obitelji potiu individualnost, osobnu odgovornost i
neovisnost. One potiu razvoj osjeaja vrijednosti i samopotovanja kod
djece.
Nezdrave obitelji obeshrabruju individualno izraavanje. Svi se
moraju prilagoditi mislima i postupcima otrovnih roditelja. One podupiru
sjedinjavanje, brisanje osobnih granica i stopljenost lanova obitelji. Na
nesvjesnoj razini, lanovima obitelji je teko znati gdje netko od njih
zavrava, a drugi poinje. U svojim nastojanjima da budu bliski, esto
jedni drugima gue individualnost. U isprepletenoj obitelji povremene trenutke odobravanja i sigurnosti
plaate svojom osobnou. Na primjer, moda se neete moi upitati: "Jesam
li preumoran da se veeras naem s roditeljima?" Umjesto toga, moda
ete se morati zapitati: "Ako ne odem, hoe li se tata naljutiti i udariti
mamu?", " Hoe li se mama napiti i onesvijestiti?", "Hoe li se ljutiti na
mene itav mjesec?". Takva se pitanja pojavljuju jer ve znate koliko
ete

137
se odgovorno osjeati ako se bilo to od toga dogodi. Svaka odluka koju
donesete postaje zamreno povezana s ostatkom vae obitelji. Osjeaji,
ponaanja i odluke nisu vie vai vlastiti. Vi niste vi, vi ste dodatak svojem
obiteljskom sustavu.
Biti drugaiji znai biti lo
Kad je Fred odluio otii na skijanje, umjesto da provede Boi s
obitelji, pokuavao je biti individuum, pokuavao se osloboditi svog
obiteljskog sustava. Umjesto toga, nastao je pakao. Majka i braa tretirali
su ga kao Grincha koji je "ukrao Boi", bacajui na njega vagone
krivnje. Umjesto da uiva sa svojom voljenom na idilinim obroncima
Aspena, Fred je sjedio sam u svojoj hotelskoj sobi, nervozno stiui
telefon i oajniki traei oprost za jad za koji ga je obitelj okrivljavala
da je izazvao.
Kad je Fred pokuao uiniti neto zdravo za sebe - neto to
ostatak obitelji nije odobravao - njegova je obitelj objavila rat protiv
njega. On je postao uobiajenim neprijateljem, prijetnjom sustavu. Napadali
su s ljutnjom, okrivljavanjem i optuivanjem. Budui da je bio tako vezan za
obitelj, krivnja koju je osjeao bila je dovoljna da ga dovede u red.
U obiteljima kao to je Fredova, velik dio djetetovog identiteta i
njegovih iluzija o sigurnosti ovisi o osjeaju isprepletenosti. Dijete
razvija potrebu da bude dio drugih ljudi i da oni budu dio njega. Ono ne
moe podnijeti pomisao da bude odbaeno. Potrebu da bude isprepleteno
nosi izravno u odrasle veze.
Kim se borila protiv te potrebe kad je prekidala brak:
Iako brak nije bio tako dobar, barem sam se osjeala
dijelom nekoga. Kada je brak zavrio, a on odjednom vie
nije bio tamo, osjeala sam se prestravljeno. Osjeala sam
se kao da nisam nita. Osjeala sam kao da ne postojim.
Pretpostavljam da se osjeam dobro jedino onda kad sam
s mukarcem i kad mi on govori da sam u redu.
Kad je Kim bila mala, isprepletenost s monim ocem stvorila je
opasnu sigurnost za nju. Kad god se pokuala odvojiti od njega, pronaao
je nain da svlada njezinu neovisnost. Kao odrasla osoba, mogla je
osjeati sigurnost samo ako je bila dio mukarca i mukarac dio nje.
Isprepletenost stvara gotovo potpunu ovisnost o izvanjskom
odobravanju i potvrivanju. Ljubavnici, efovi, prijatelji, ak i stranci postaju
zamjena za roditelje. Drugi odrasli, poput Kim, koji su odrastali u obiteljima
u kojima nije bilo dozvole za individualnost, esto postaju ovisnicima o
tuem odobravanju, stalno traei novu porciju.

138
Obiteljsko balansiranje
Kao to smo vidjeli u Michaelovom sluaju, isprepletena obitelj moe
odravati iluziju ljubavi i stabilnosti, sve dok se nitko ne pokuava odvojiti
i dok svi slijede obiteljska pravila. Kad se Michael odluio odseliti,
oeniti, zasnovati vlastitu obitelj i ivjeti ivot odvojen od roditelja,
uznemirio je obiteljsku ravnoteu.
Svaka obitelj stvara svoju vlastitu ravnoteu, da bi postigla neku
vrstu stabilnosti. Sve dok se lanovi obitelji odnose jedni prema drugima
na poznat i predvidljiv nain, ravnotea nije naruena.
Rije ravnotea podrazumijeva smirenost i red. Meutim, u
otrovnom obiteljskom sustavu, odravanje ravnotee je kao opasno
balansiranje na visokoj ici. U takvim je obiteljima kaos nain ivota i
jedina stvar na koju lanovi mogu raunati. Sva otrovna ponaanja koja smo
dosad vidjeli - ak i premlaivanje i incest - slue odravanju ove opasne
obiteljske ravnotee. Zapravo, otrovni se roditelji esto bore protiv gubitka
ravnotee upravo poveavajui kaos.
Michael je savren primjer. Kad je njegova majka uspjela
stvoriti dovoljno buke u obitelji, krivnja bi ga odvukla natrag, da smiri
situaciju. Uinio bi sve da povrati ravnoteu u obitelji, ak i kad bi to
znailo da predaju kontrole nad vlastitim ivotom.
to je obitelj otrovnija, to je manje potrebno da bi joj se
zaprijetilo, i to se lake bilo koji pomak iz ravnotee ini kao prijetnja
preivljavanju. To je razlog zbog kojeg otrovni roditelji mogu reagirati i
na najmanja odstupanja kao da se radi o ivotu ili smrti.
Glenn je naruio obiteljsku ravnoteu govorei istinu. Objasnio je:
Jednog dana, kad sam imao 20 godina, odluio sam prigovoriti
ocu zbog njegovog opijanja. Bio sam u strahu, ali znao sam da
neto nije u redu. Odluio sam mu rei da mi se ne svia kako se
ponaa kad je pijan i da elim da s tim prestane. Nevjerojatno je
to se dogodilo. Majka je skoila u njegovu obranu, inei da se
osjeam krivim to sam to uope spomenuo. Otac je sve poricao.
Pogledao sam u sestre oekujui podrku, ali one su samo
pokuavale smiriti situaciju. Osjeao sam se uasno, kao da sam
uinio neto grozno. injenica je da sam iznio istinu: moj je otac
alkoholiar. Ali sam se na kraju osjeao ludim to sam uope
pokuao.
Upitala sam Glenna je li njegov pokuaj iznoenja istine imao
neku trajnu posljedicu u obiteljskim odnosima.

139
To je bilo nevjerojatno. Kao da sam gubavac. Nitko nije
htio razgovarati sa mnom. Kao, tko sam ja da optuujem?
Ponaali su se kao da ne postojim. Nisam vie mogao
podnositi da me ignorira vlastita obitelj. Zato sam zautio
o opijanju. Nisam o tome priao narednih 20 godina...Sve
do sada.
U Glennovoj je obitelji svatko imao ulogu dizajniranu tako da
odrava obiteljski sustav. Oeva uloga bila je da pije, majka je bila ovisna,
a, u zamjeni uloga, djeca su igrala roditelje. To je bilo predvidljivo i poznato
pa je prualo osjeaj sigurnosti. Kad se Glenn pokuao suprotstaviti tim
ulogama, zaprijetio je ravnotei. Njegova kazna bila je progon u emocionalni
Sibir.
Nije potrebno mnogo da otrovni obiteljski sustav zapadne u krizu:
otac izgubi posao, umre roak, netko se doseli, ker pone provoditi previe
vremena s novim dekom, sin se odseli ili se majka razboli. Kao to je
uinila i Glennova obitelj kad se on pokuao suprotstaviti oevom
opijanju, veina otrovnih roditelja na krizu odgovara negiranjem,
zatakavanjem i, to je najgore od svega, okrivljavanjem. A to
okrivljavanje uvijek pogaa djecu.
Kako se otrovni roditelji suoavaju s problemima
U obitelji koja relativno dobro funkcionira, roditelji se suoavaju sa ivotnim
pritiscima tako da probleme rjeavaju otvorenim razgovorom i istraivanjem
mogunosti koje stoje na raspolaganju, i ne boje se traiti pomo izvana
kad im je potrebna. S druge strane, otrovni roditelji reagiraju na prijetnje
obiteljskoj ravnotei izbacujui svoje strahove i frustracije, vodei vrlo malo
rauna o tome kakve to posljedice ostavlja na djeci. Njihovi su mehanizmi
suoavanja s problemima kruti i za njih uobiajeni. Medu najeima su:
1.Negiranje. Kao to ste mogli vidjeti ranije u knjizi, negiranje
je esto prvi mehanizam suoavanja s problemima, kojem otrovni
roditelji pribjegavaju da bi povratili ravnoteu. Negiranje ima dva lica:
"sve je u redu" i "neto nije bilo u redu, ali nee se ponoviti". Negiranje
svodi na najmanju mjeru, diskreditira, odbacuje kao alu, racionalizira ili
preimenuje destruktivno ponaanje. Preimenovanje - oblik negiranja uzima problem i sakriva ga iza eufemizama. Alkoholiar postaje "netko tko
pije u drutvu", fiziki je zlostavlja "onaj koji uvodi disciplinu na strog
nain".

140
2.Projekcija. Projekcija, takoer, ima dva lica: roditelji mogu optuiti
dijete za one nesposobnosti od kojih sami pate i mogu ga okriviti za otrovna
ponaanja koja zapravo proizlaze iz njihovih vlastitih nesposobnosti. Na
primjer, nesposoban otac, koji nije u stanju zadrati posao, optuit e svog
sina za lijenost i nepokretnost; majka alkoholiarka okrivit e svoju ker za
nesreu koja ju je natjerala da pije. Otrovni roditelji obino koriste obje
vrste projekcije da bi izbjegli preuzimanje odgovornosti za svoja vlastita
ponaanja i svoje vlastite nedostatke. Potrebno im je rtveno janje, a to je
obino najranjivije dijete u obitelji.
3.Sabotaa. U obiteljima s ozbiljno disfunkcionalnim roditeljem
-ludim, pijanim, bolesnim ili nasilnim - ostali e lanovi preuzeti na sebe
uloge spasitelja i skrbnika. To stvara ugodnu ravnoteu slab/jak,
lo/dobar ili bolestan/zdrav. Ako se disfunkcionalan roditelj pone
oporavljati ili se ukljui u tretman, to moe predstavljati ozbiljnu
prijetnju obiteljskoj ravnotei. Ostatak obitelji (posebno drugi roditelj)
moe nesvjesno pronai naine za sabotiranje napretka disfunkcionalnog
roditelja, kako bi se svi mogli vratiti svojim poznatim ulogama. To se
moe dogoditi i kad se traumatizirano dijete pone oporavljati. Viala
sam otrovne roditelje koji su izvlaili dijete iz terapije kad je poelo
pokazivati znakove ozdravljenja.
4.Trokut. U otrovnom obiteljskom sustavu jedan e roditelj esto
koristiti dijete kao povjerenika ili saveznika protiv drugog roditelja.
Djeca postaju dijelom nezdravog trokuta, u kojem ih razvlae tjerajui ih da
izaberu stranu. Kad mama kae: "Teko mi je s tvojim ocem", ili kad tata
kae: "Tvoja mama vie ne eli spavati sa mnom", dijete postaje
emocionalnim smetlitem, doputajui roditeljima da se oslobode nekih
tekoa bez suoavanja s njihovim izvorom.
5.uvanje tajni. Tajne pomau otrovnim roditeljima da se suoe
s problemima tako to pretvaraju njihove obitelji u male privatne klubove,
u koje niti jedan stranac nema pristup. To osigurava vezu koja sjedinjuje
obitelj, posebno kad postoji prijetnja obiteljskoj ravnotei. Dijete
koje taji zlostavljanje govorei svome uitelju da je palo na
stepenicama, zapravo titi obiteljski klub od vanjskog uplitanja.
Kad pogledate na otrovne roditelje iz perspektive obiteljskog sustava
- njegovih vjerovanja, njegovih uloga i vaeg pokoravanja tim ulogama poinje se isticati mnogo toga samorazarajueg u vaem ponaanju. Sve

141
bolje razumijete mone sile koje upravljaju ponaanjem vaih roditelja i,
na kraju, vaim ponaanjem.
Razumijevanje je poetak promjene. Ono otvara nove mogunosti i
izbore. Meutim, vidjeti stvari drugaije nije dovoljno. Prava sloboda
moe doi jedino ako radite stvari drugaije.

143

DRUGI DIO: SPAAVANJE VLASTITOG IVOTA

Nain koritenja druge polovice ove knjige
Sad emo pomaknuti panju s onog to su vam napravili roditelji na ono
to vi moete napraviti za sebe, da biste smanjili njihov utjecaj na va
ivot. Nauit ete posebne tehnike i strategije ponaanja, da biste mogli
promijeniti samoporaavajue ivotne obrasce i postati osobom kakvom
elite.
Ove strategije nisu namijenjene da zamijene, ve da unaprijede
rad u terapiji, u grupama podrke ili Programu u 12 koraka. Neki od vas
mogu ovo raditi sami, meutim, ako ste odrasla rtva fizikog ili
seksualnog zlostavljanja, vjerujem da vam je profesionalna pomo
nuna.
Ako koristite droge ili alkohol da biste umrtvili svoje osjeaje,
morate s tim prestati prije nego to ponete koristiti tehnike opisane u knjizi.
Ne postoji nain da povratite kontrolu nad svojim ivotom ukoliko vas
kontrolira vaa ovisnost. Iz tog razloga inzistiram da se svaki moj pacijentovisnik ukljui i u program "Anonimnih alkoholiara", "Anonimnih
narkomana" i sl. Rad prema principima ove knjige trebao bi se poeti
primjenjivati tek nakon najmanje 6 mjeseci apstinencije. U poetnoj fazi
oporavka ljudi su izrazito ranjivi, i uvijek postoji opasnost da ih
otkrivanje i istraivanje bolnih iskustava iz djetinjstva ponovno uvue u
zloupotrebu droga.
Bilo bi nerealno i neodgovorno rei da e, ukoliko budete
slijedili stazu koju predlaem, svi vai problemi nestati preko noi. Ali
vas mogu i uvjeriti da ete, ukoliko budete slijedili moje savjete, otkriti
uzbudljive nove naine odnoenja prema svojim roditeljima i drugim
ljudima. Moi ete definirati tko ste i kako elite ivjeti svoj ivot. I
otkrit ete novi osjeaj samopouzdanja i vlastite vrijednosti.

144

IX. - NE MORATE OPROSTITI

U ovom trenutku moda ete se zapitati: "Nije li prvi korak oprostiti svojim
roditeljima?". Moj odgovor je ne. To moe mnoge okirati, razljutiti, uasnuti
ili zbuniti. Veinu nas je usmjeravana da vjerujemo upravo suprotno - da je
oprotaj prvi korak prema oporavku.
Zapravo, nije nuno oprostiti roditeljima da bismo se osjeali
bolje i promijenili svoj ivot!
Naravno, svjesna sam da je ovo udarac u lice nekima od nai
najcjenjenijih religijskih, duhovnih, filozofskih i psiholokih principa. Prema
judo-kranskoj etici: "Grijeiti je ljudski, opratati boanski".Takoer
sam svjesna da postoje mnogi strunjaci u razliitim pomagakim
profesijama koji iskreno vjeruju da je opratanje ne samo prvi korak, ve
esto i jedini korak nuan za postizanje unutranjeg mira. Ne slaem s
tim nimalo.
Na poetku profesionalne karijere i sama sam vjerovala da je
oprostiti ljudima koji su vas povrijedili, posebno roditeljima, vaan dio
procesa ozdravljenja. esto sam ohrabrivala pacijente - od kojih su mnogi
bili teko zlostavljani - da oproste okrutnim ili zlostavljajuim roditeljima.
Uz to, mnogi su od pacijenata dolazili na terapiju tvrdei da su ve oprostili
svojim otrovnim roditeljima, ali otkrila sam da se najee nisu osjeali
bolje zbog toga. I dalje su se osjeali loe u vezi sa samima sobom. I dalje
su imali svoje simptome. Opratanje im nije donijelo nikakve znaajne ili
dugotrajne promjene. Zapravo, neki su se od njih osjeali ak i manji
sposobnima. Govorili su stvari poput: "Moda nisam dovoljno oprostio"
"Moj sveenik je rekao da u svom srcu nisam potpuno oprostio" ili: "Zar
nita ne mogu napraviti kako treba?"
Dugo sam i ozbiljno razmatrala pojam opratanja. Poela sam se
pitati moe li ono zapravo zaustaviti napredak u oporavljanju, umjesto da
ga unaprijedi.
Shvatila sam da postoje dvije strane opratanja: odustajanje od
potrebe za osvetom i oslobaanje od onog dijela odgovornosti koji se odnosi
na krivnju. Nisam imala puno problema u prihvaanju ideje da se ljudi trebaju
rijeiti potrebe za osvetom. Osveta je sasvim normalna, ali negativna
motivacija. Ona vas uvlai u opsesivne fantazije o uzvraanju udarca da
biste postigli zadovoljenje; ona stvara mnogo frustracije i nesree i
zapravc radi protiv vae emocionalne dobrobiti. Usprkos tome to osveta
moe biti vrlo slatka na trenutak, ona neprestano uzburkava emocionalni
kaos izmeu vas i vaih roditelja, troei dragocjeno vrijeme i energiju.
Odustajanje od potrebe za osvetom je teak, ali svakako zdrav korak.

145
Meutim, druga strana opratanja nije mi bila sasvim jasna. Osjeala sam
da je pogreno neupitno osloboditi nekoga njegove odgovornosti, posebno
ako je ta osoba ozbiljno zlostavljala nevino dijete. Zato biste, za ime svijeta,
trebali "oprostiti" ocu koji vas je terorizirao i tukao, koji je od vaeg djetinjstva
napravio ivi pakao? Kako biste trebali "previdjeti" injenicu da ste gotovo
svaki dan morali dolaziti u mranu kuu i brinuti se o pijanoj majci? I biste li
zaista morali "oprostiti" ocu koji vas je silovao kad ste imali 7 godina?
to sam vie razmiljala o tome, bilo mi je jasnije da je to
oslobaanje zapravo drugi oblik negiranja: "Ako ti oprostim, moemo se praviti
da ono to se dogodilo nije bilo tako strano". Shvatila sam da je taj aspekt
opratanja zapravo onemoguavao mnoge ljude da nastave sa svojim ivotima.
Zamka opratanja
Jedna od najopasnijih stvari kod opratanja jest to to opratanje naruava vau
sposobnost da se rijeite svojih nakupljenih emocija. Kako moete biti svjesni
svoje ljutnje prema roditelju, kad ste mu ve oprostili? Odgovornost moe ii na
samo jedno od dva mjesta: prema van, na ljude koji su vas povrijedili, ili
prema unutra - u vas same. Netko mora biti odgovoran. Tako moete oprostiti
svojim roditeljima, ali zavriti mrzei, u zamjenu, sebe.
Takoer sam primijetila da su mnogi pacijenti urili u opratanje, kako
bi izbjegli vei dio bolnog rada u terapiji. Oni su vjerovali da su putem
opratanja pronali preicu za oporavak. Dosta ih je "oprostilo", napustilo
terapiju i zavrilo upadajui jo dublje u depresiju ili tjeskobu.
Neki su se od pacijenata vrsto drali svojih fantazija: "Sve to
trebam je oprostiti i bit u izlijeen, imat u prekrasno mentalno zdravlje, svatko
e svakoga voljeti, grlit emo se i napokon emo biti sretni." No, preesto bi
otkrivali da ih je prazno obeanje oprosta jednostavno dovelo do jo veeg
razoaranja. Neki su doivjeli navalu dobrog raspoloenja, ali to nije dugo
potrajalo jer se zapravo nita nije promijenilo u nainu na koji su se osjeali,
niti u obiteljskim odnosima.
Sjeam se jedne posebno dirljive scene sa Stephanie, ije iskustvo
ilustrira neke od tipinih problema prijevremenog oprosta. Stephanie, 27godinjakinja, bila je ekstremno pobona kranka kad sam je srela. U dobi od
11 godina silovao ju je ouh. Nastavio ju je zlostavljati, sve dok ga majka nije
izbacila iz kue (iz drugih razloga) godinu kasnije. Tijekom slijedee etiri
godine Stephanie je bilo zlostavljalo nekoliko od majinih brojnih partnera.
Sa 16 godina pobjegla je od kue i postala prostitutka. Sedam

146
godina kasnije, jedna muterija nasmrt ju je pretukla. Dok se oporavljala u
bolnici, Stephanie je srela lijenika koji ju je nagovorio da posjeti njegovu
crkvu. Nekoliko su se godina kasnije vjenali i dobili sina. Ona je iskreno
pokuavala ponovno izgraditi svoj ivot. Meutim, usprkos novoj obitelji i
novoj vjeri, Stephanie se osjeala bijedno. Dvije je godine ila na terapiju, ali i
dalje se nije mogla otresti svoje intenzivne depresije. Tada je dola k meni.
Ukljuila sam je u jednu od svojih grupa rtava incesta. U prvoj nas je
seansi Stephanie uvjeravala da je ostvarila svoj mir i da je oprostila i svom
ouhu i svojoj hladnoj, neprikladnoj majci. Rekla sam joj da e, ako se eli
rijeiti svoje depresije, morati "ne-oprostiti" na neko vrijeme, kako bi dola u
kontakt sa svojom ljutnjom. Inzistirala je na tome da duboko vjeruje u
opratanje i da joj nije potrebna ljutnja da bi se oporavila. Medu nama se
razvila poprilino snana borba, dijelom zbog toga to sam traila od nje da
napravi neto bolno, ali i zato to su njezina religijska uvjerenja bila u
suprotnosti s njezinim psiholokim potrebama.
Stephanie je odgovorno radila svoj posao, ali je odbijala dotaknuti
svoj bijes. Meutim, malo po malo, poeli su se pojavljivati njezini ispadi
ljutnje u ime drugih ljudi. Na primjer, jedne je veeri zagrlila drugog lana grupe,
govorei: "Tvoj otac je udovite. Mrzim ga!"
Nekoliko tjedana kasnije napokon je izaao na vidjelo njezin vlastiti
potisnuti bijes. Vritala je, psovala i optuivala svoje roditelje da su joj unitili
djetinjstvo i osakatili je kao odraslu osobu. Nakon toga, zagrlila sam je dok je
jecala. Mogla sam osjetiti kako se njeno tijelo oputa. Kad se smirila, upitala
sam je izazovno: "Kakvo je to ponaanje za jednu dragu kransku djevojku?"
Nikad neu zaboraviti njezin odgovor:
Pretpostavljam da Bog eli da se oporavim, vie nego to
eli da oprostim.
Ta je no za nju bila prekretnicom.
Ljudi mogu oprostiti otrovnim roditeljima, ali bi to trebali uiniti na
kraju - a ne na poetku - svog emocionalnog ienja. Ljudima je potrebno da budu
ljuti zbog onog to im se dogodilo. Moraju prealiti injenicu da nikad nisu
imali roditeljsku ljubav za kojom su udjeli. Potrebno im je da prestanu
umanjivati ili obezvrjeivati nanesenu tetu. Preesto "oprosti i zaboravi" znai
"pretvaraj se da se nije dogodilo".
Takoer, vjerujem da je opratanje prikladno samo ako su roditelji
uinili neto ime su ga zasluili. Otrovni roditelji, posebno oni koji su najjae
zlostavljali, moraju biti svjesni onoga to se dogodilo, moraju preuzeti

147
ogovornost za to i pokazati elju za iskupljenjem. Ukoliko jednostrano
razrijeite roditelje koji vas i dalje loe tretiraju, koji negiraju velik dio vae
stvarnosti i osjeaja i koji nastavljaju projicirati svoju krivnju na vas, moete
ozbiljno potkopati emocionalni posao koji elite obaviti. Ukoliko su jedan ili
oba roditelja umrli, jo uvijek moete popraviti tetu, opratajui sebi i
oslobaajui se velikog dijela njihovog pritiska na vau emocionalnu
dobrobit.
Ovdje ete se moda zapitati, to je razumljivo, hoete li ostati
ogoreni i ljuti do kraja ivota ukoliko ne oprostite svojim roditeljima,
Zapravo, tono je upravo suprotno. Moja su viegodinja iskustva da
emocionalni i mentalni mir dolaze kao rezultat samooslobadanja od kontrole
otrovnih roditelja, a nije nuno da im pritom oprostite. To oslobaanje moe nastupiti
tek nakon to ste proradili snane osjeaje bijesa i tuge i nakon to ste
odgovornost prebacili na njihova leda, kamo i pripada.

148

X. - ODRASLA SAM OSOBA. ZATO SE TAKO NE OSJEAM?"

Djeca otrovnih roditelja imaju toliko snanu potrebu za roditeljskim
odobravanjem, da ona onemoguuje ivot kakav bi eljeli. Istina je da je
veina odraslih i dalje, barem malo, isprepletena sa svojim roditeljima.
Kad bi ih se upitalo: "Moete li imati svoje vlastite misli, djelovanja i
osjeaje, bez da na bilo koji nain uzimate u obzir elje i oekivanja svojih
roditelja?", vrlo bi ih malen broj mogao kategoriki ustvrditi da je to
mogue. Zapravo, u zdravim obiteljima, odreeni je stupanj
isprepletenosti koristan. On potpomae stvaranju osjeaja pripadnosti,
obiteljskog zajednitva. Meutim, ak i u zdravim obiteljima, taj utjecaj
moe otii predaleko. U otrovnim obiteljima on prelazi sve granice.
Neki se ljudi osjeaju posramljenima ili pokazuju otpor kad kaem
da su moda samoporaavajue vezani za svoje roditelje. Molim vas,
zapamtite da je to uobiajen otpor. Postoji vrlo malo ljudi koji su
dovoljno zreli da mogu drati ivot potpuno u svojim rukama, i koji su
sasvim osloboeni potrebe za roditeljskim odobravanjem. Veina nas je
fiziki napustila dom, ali nas je malen broj to uinio i emocionalno.
U osnovi, postoje dva tipa isprepletenosti. Prvi tip
podrazumijeva stalno poputanje roditeljima, da bi ih se smirilo. Bez
obzira na to kakve su vae vlastite elje i potrebe, elje i potrebe vaih
roditelja uvijek su na prvom mjestu.
Drugi tip podrazumijeva upravo suprotno. Moete biti jednako
isprepleteni i kad viete na roditelje, prijetite im ili se potpuno otuite od
njih. U ovom sluaju, koliko god se to moe initi proturjenim, vai roditelji
jo uvijek imaju ogromnu kontrolu nad tim kako se osjeate i ponaate.
Dokle god nastavljate tako snano reagirati na njih, dajete im mo da vas
uznemire, to im omoguuje da vas kontroliraju.
Da bih vam pomogla otkriti koliko ste jo uvijek isprepleteni sa
svojim roditeljima, napravila sam tri liste, jednu za provjeru vaih uvjerenja,
jednu za provjeru osjeaja i jednu za ponaanje. Koristite ih kao
pokazatelje koji e vam pomoi u otkrivanju vaih samosputavajuih
vjerovanja, osjeaja i ponaanja.
Zapamtite, tamo gdje koristim pojam roditelji, moete radije
staviti otac ili majka. Koristim mnoinu samo zato da bih pojednostavila
listu.
Koja su vaa uvjerenja?
Kao to smo vidjeli u 8. poglavlju, vjerovanja su duboko ukorijenjeni stavovi,
opaanja i pojmovi o ljudima, vezama i moralu. Da biste mogli zapoeti

149
bilo kakav proces rasta i promjene u svom ivotu, kljuno je da najprije
postanete svjesni povezanosti izmeu pogrenih vjerovanja, negativnih
osjeaja i samoporaavajuih ponaanja.
Evo kako to djeluje: vjerovanje kao to je: "Nikad neu pobijediti, moji
roditelji imaju potpunu mo" vjerojatno e vas dovesti do toga da se osjeate
bespomonima, prestraenima, frustriranima i poraenima. U nastojanju da
se obranite od takvih osjeaja, automatski ete se prepustiti svaama, poputajui
eljama svojih roditelja, i moda ete koristiti droge ili alkohol u pokuaju
izbjegavanja takvih osjeaja. Sve poinje s vjerovanjima.
Prva e vam lista identificirati neka vjerovanja koja su u podlozi
vaih osjeaja i ponaanja. Oznaite svaku tvrdnju koja se odnosi na vas.
Moja uvjerenja u odnosu s roditeljima:
Na meni je da uinim svoje roditelje sretnima.
Na meni je da uinim svoje roditelje ponosnima.
Svojim sam roditeljima sve to imaju u ivotu.
Moji roditelji ne bi mogli preivjeti bez mene.
Ne bih mogao preivjeti bez roditelja.
Kad bih rekao/la svojim roditeljima istinu o (svom razvodu,
pobaaju, homoseksualnosti, o tome da je moj zarunik ateist, itd.), to bi ih
ubilo.
_ Ako se suprotstavim svojim roditeljima, izgubit u ih zauvijek.
_ Ako im kaem koliko su me povrijedili, iskljuit e me iz svojih
ivota.
_ Ne bih trebao/trebala uiniti niti rei neto to bi povrijedilo
osjeaje mojih roditelja.
_ Osjeaji mojih roditelja vaniji su od mojih.
_ Nema smisla priati s mojim roditeljima, jer to ne bi donijelo
nita dobro.
__ Kad bi se moji roditelji promijenili, osjeao/osjeala bih bolje u
vezi sa samim/samom sobom.
__Moram se iskupiti roditeljima za to to sam tako loa osoba.
__Kad bih samo mogao/mogla postii da vide koliko me ranjavaju,
znam da bi bili drugaiji.
__Bez obzira na to to su napravili, oni su moji roditelji i moram ih
potovati.
__ Moji roditelji nemaju nikakvu kontrolu nad mojim ivotom.
Svaam se s njima cijelo vrijeme.
_
_
_
_
_
_

150
Ako etiri ili vie vjerovanja vrijede za vas, jo ste uvijek vrlo
isprepleteni sa svojim roditeljima. Koliko god to bilo teko prihvatiti, sva su
ova vjerovanja samoporaavajua. Onemoguavaju da budete odvojena i
neovisna osoba. Poveavaju vau ovisnost i kradu vam mo koju biste kao
odrasla osoba trebali imati.
Neka od ovih vjerovanja stavljaju potpunu odgovornost za osjeaje *
vaih roditelja na vaa ramena. Kad se otrovni roditelji osjeaju loe, oni esto
okrivljuju druge, a to su obino njihova djeca. Ako ste odgajani da vjerujete da
su osjeaji vaih roditelja vaa odgovornost, vjerojatno jo uvijek vjerujete da je u
vaoj moi da ih - a esto i druge ljude - "uinite" sretnima ili tunima.
Mnogi strunjaci u podruju ljudskog ponaanja tvrde da ne moete
"uiniti" da se bilo tko bilo kako osjea - da je svaka osoba potpuno
odgovorna za to kako "izabire" da se osjea. Ne mislim da je to istina.
Vjerujem da imamo utjecaj na osjeaje svih s kojima smo povezani. Ali,
imati utjecaj nije isto to i biti odgovoran za stvaranje tih osjeaja. Kao to ste
vi odgovorni za pronalaenje naina da se osjeate bolje kada vas netko
povrijedi, tako su i vai roditelji odgovorni za pronalaenje svojih vlastitih
naina da se osjeaju bolje kad su povrijeeni.
Na primjer, ako uinite neto to nije okrutno niti nasilno, ali ipak ini
vau majku tunom - kao to je vjenanje s nekim koga ona ne odobrava, ili
prihvaanje posla izvan grada - na vaoj je majci da pronae naine kako e se
utjeiti. Savreno je prikladno da kaete neto poput: "ao mi je to si
uzrujana", ali nije na vama da mijenjate svoje planove samo zbog majinih
osjeaja. Kad ignorirate vlastite potrebe zbog majinih osjeaja, inite lou
uslugu, ne samo sebi, ve i majci. Ljutnja i ogorenost koju ete neminovno
osjeati ne moe pomoi, ve e samo naruiti va odnos. A ako vai pokuaji da
uinite majku sretnom ne uspiju, osjeat ete se krivim i nesposobnim. Kada
temeljite veinu svojih ivotnih odluka na tome kako e se one svidjeti vaim
roditeljima, odriete se slobodnog izbora. Ako su njihovi osjeaji uvijek na
prvom mjestu, oni su na vozakom sjedalu vaeg ivota.
Razmislite o tome koja jo vaa uvjerenja onemoguuju da se
osjeate kao uspjena odrasla osoba pred vaim roditeljima. Dodajte ih listi. Ova
e lista postati dijelom kratke vjebe koju u vas zamoliti da kasnije napravite.
Pogrena vjerovanja, bolni osjeaji
Samoporaavajua vjerovanja uvijek vode do bolnih osjeaja. Prouavajui svoje
osjeaje, moete poeti razumijevati i vjerovanja koja su ih stvorila te
ponaanja koja su se iz njih izrodila.

151
Veina nas misli da su nai osjeaji reakcije na stvari koje nam se dogaaju,
stvari izvan nas samih. Meutim, u stvarnosti, ak i najekstremniji strah, uitak
ili bol izrastaju iz nekog vjerovanja.
Na primjer, postanete jako hrabri jednog dana i kaete svom ocu,
alkoholiaru, da vie ne elite biti s njim kad je pijan. On pone urlati da ste
nezahvalni i da ga ne potujete. Osjeate se krivim. Moete misliti kako je vaa
krivnja rezultat oevog ponaanja, ali to je samo polovica prie. Prije nego to su
osjeaji proli kroz vas, odreena su uvjerenja bila potaknuta u vaim mislima uvjerenja kojih vjerojatno niste bili svjesni. U ovom sluaju, ta su uvjerenja mogla
biti: "Djeca nikada ne bi smjela odgovarati roditeljima" ili "Moj otac je bolestan i
na meni je da se brinem o njemu". Budui da se niste ravnali prema ovim duboko
usaenim vjerovanjima, reagirate krivnjom, ste suoeni sa situacijom koja zahtijeva
emocionalni odgovor, obiteljska vjerovanja prolijeu vam kroz glavu kao
nesvjestan, automatski govor. Razumijevanje da vaa uvjerenja gotovo uvijek
prethode vaim osjeajima vie je od zanimljive psiholoke vjebe.
Razumijevanje povezanosti izmeu uvjerenja i osjeaja kljuan
je korak prema zaustavljanju samoporaavajueg ponaanja!
"Ali, ne osjeam nita"
Svi imamo snane emocionalne reakcije na nae roditelje. Neki od nas su u
kontaktu s tim osjeajima, dok se drugi tite od jaine svojih emocija tako to ih
zakapaju.
Moda ste u djetinjstvu dobivali snane poruke da nije sigurno
osjeati. Moda ste bili kanjavani za izraavanje osjeaja, ili su moda vai
osjeaji bili toliko bolni da ste ih gurnuli duboko u nesvjesno, kako biste
preivjeli. Moda ste se morali uvjeravati da vas jednostavno nije briga, ili ste moda
morali dokazati roditeljima da ne mogu doprijeti do vas.
Kao odraslome, moe vam biti vrlo teko ponovno odvrnuti
emocionalne slavine. Moe vam biti posebno teko vidjeti povezanost
snanih osjeaja s vaim prolim i trenutnim odnosima s roditeljima. Osjeaji o
kojima raspravljamo u ovoj knjizi mogu vam se initi stranima. Moda sebe
opisujete kao hladnu i praznu osobu, ili vjerujete da nemate nikakve osjeaje da nemate mnogo za ponuditi u vezi s ljubavlju i panjom. Ako je tako, vai su
osjeaji u djetinjstvu vjerojatno bili vrlo snani pa su vam bile potrebne jake
brane da biste dogurali do odrasle dobi.
Ako su vai osjeaji duboko zakopani, moete upotrijebiti ove liste
kao poetnu toku svoga susreta s njima. Moete, takoer, pokuati zamisliti kakve
je osjeaje mogao imati netko tko je imao isti odnos sa svojim

152
roditeljima kakav ste vi imali sa svojima. Mnogi ljudi otkriju da jednostavno
ne mogu doprijeti do svojih osjeaja bez terapije. Vai osjeaji nisu izgubljeni,
samo su pogreno smjeteni pa je ponekad potrebna profesionalna
pomo da bi ih se spasilo. Meutim, to god bilo potrebno, ne moete
napraviti ovaj posao bez da stupite u kontakt sa svojim osjeajima.
Vano je da idete polako kad zaponete doputati nekima od svojih ,
blokiranih osjeaja izlazak na povrinu. Moete biti vrlo uznemireni neko
vrijeme kad oni oive. Mnogi ljudi zaponu s terapijom oekujui da e se
odmah osjeati bolje. Prestravljeni su kad otkriju da se obino moraju osjeati
loije, prije nego to se mogu osjeati bolje. Ovo je emocionalna operacija, a
kao kod svake operacije, rane se moraju oistiti prije nego to zacijele i
potrebno je vrijeme da bi bol prestala. Ali bol je znak da je proces ozdravljenja
zapoeo.
Da vam pomognem da se usmjerite na svoje osjeaje, podijelila
sam ih u etiri grupe: krivnja, strah, tuga i ljutnja. Ovdje nas zanimaju
automatski, predvidljivi, negativni osjeaji - oni koji vam obino zadaju
probleme.
Na listi oznaite one tvrdnje koje najblie opisuju kako se osjeate.
U odnosu s roditeljima, ovo je ono to osjeam:
_ Osjeam se krivim/krivom kad ne ispunim oekivanja svojih
roditelja.
__ Osjeam se krivim/krivom kad radim neto to ih uznemiruje.
_ Osjeam se krivim/krivom kad se ne drim njihovih savjeta.
_ Osjeam se krivim/krivom kad se svaam s njima.
_ Osjeam se krivim/krivom kad se naljutim na njih.
_ Osjeam se krivim/krivom kad razoaram roditelje ili povrijedim
njihove osjeaje.
_ Osjeam se krivim/krivom kad ne inim dovoljno za njih.
_ Osjeam se krivim/krivom kad ne napravim sve to od mene
trae.
_ Osjeam se krivim/krivom kad im kaem ne.
_ Osjeam se uplaeno kad roditelji viu na mene.
_ Osjeam se uplaeno kad su ljuti na mene.
_ Osjeam se uplaeno kad sam ljut/ljuta na njih.
_ Osjeam se uplaeno kad im moram rei neto to moda ne
ele uti.
_ Osjeam se uplaeno kad prijete da e me prestati voljeti.

153
_
_
_
_

Osjeam se uplaeno kad se ne slaem s njima.

Osjeam se uplaeno kad im se pokuavam suprotstaviti.
Osjeam se tuno kad su moji roditelji nesretni.
Osjeam se tuno kad znam da sam iznevjerio/iznevjerila svoje

roditelje.
_ Osjeam se tuno kad im ne mogu uiniti ivote boljima.
__ Osjeam se tuno kad mi roditelji kau da sam im unitio/unitila

ivote.
_ Osjeam se tuno kad napravim neto to elim, a time povrijedim
svoje roditelje.
_ Osjeam se tuno jer se mojim roditeljima ne svia moj (mu,
ena, ljubavnik, prijatelji).
_ Osjeam ljutnju kad me roditelji kritiziraju.
_ Osjeam ljutnju kad me roditelji pokuavaju kontrolirati.
_ Osjeam ljutnju kad mi govore kako da ivim svoj ivot.
_ Osjeam ljutnju kad mi govore kako bih trebao/trebala razmiljati,
osjeati se ili ponaati.
_ Osjeam ljutnju kad mi govore to bih, a to ne bih trebao/trebala
initi.
_ Osjeam ljutnju kad od mene neto zahtijevaju.
_ Osjeam ljutnju kad pokuavaju ivjeti svoje ivote preko
moga
ivota
_ Osjeam ljutnju kad oekuju da brinem o njima.
_ Osjeam ljutnju kad me odbacuju.

Molim vas, dodajte bilo koje osjeaje koje imate, a nisu spomenuti. To
moe ukljuivati i fizike reakcije na vae roditelje. Fizike reakcije su obino
jezik pomou kojeg izraavamo bolne osjeaje, posebno kad ih nije sigurno
izgovoriti pred ljudima koji su nas uznemirili. esto kaemo putem svojih tijela
ono to ne moemo ili ne elimo izgovoriti. Specifini fiziki simptomi pod
utjecajem su stvari poput obiteljske medicinske povijesti, predispozicije ili
ranjivosti u odreenim dijelovima tijela te vae jedinstvene emocionalne
strukture i osobnosti. Nije neobino da odrasla djeca otrovnih roditelja pate od
glavobolja, bolova u trbuhu, miine napetosti, umora, gubitka apetita ili
prinudnog uzimanja hrane, problema sa spavanjem i munina. Ove reakcije
nikad ne bi trebalo obezvrjeivati, a ako prerastu u bolesti povezane sa stresom,
kao to su kardiovaskularni ili gastrointestinalni poremeaji, mogu postati
smrtnima. Zbog toga je neophodno potraiti medicinsku pomo za svako
takvo fiziko stanje koje potraje, ak i ako ste uvjereni da je emocionalnog
porijekla.

154
Ako ste oznaili vie od jedne treine tvrdnji na listi, jo ste uvijek
usko isprepleteni sa svojim roditeljima i oni uvelike kontroliraju va
emocionalni ivot.
Vidjeti povezanost
Pokuajte staviti "zato to" nakon svakog osjeaja koji se odnosi na vas, te
nakon "zato to" stavite vae uvjerenje s prve liste. Ta tehnika nadopunjavanja
moe vam pomoi pronai smisao u nekim vlastitim reakcijama. Na primjer,
"Osjeam se krivim/krivom kad radim neto to ih uznemiruje, zato to ne
bih trebao/trebala uiniti niti rei neto to bi povrijedilo osjeaje mojih
roditelja"; "Osjeam se tuno kad znam da sam iznevjerio/iznevjerila svoje
roditelje, zato to je na meni da ih uinim sretnima"; "Osjeam se uplaeno
kad sam ljut/ljuta na njih, zato to u ih zauvijek izgubiti ako im se
suprotstavim".
Jednom kad zaponete pronalaziti ove vane veze, vjerojatno ete
biti zaueni koliko vaih osjeaja ima svoje korijene u vaim vjerovanjima.
Ova je vjeba neizmjerno vana, jer kad jednom shvatite izvor svojih
osjeaja, moete poeti preuzimati kontrolu nad njima.
to radite?
Uvjerenja vode pravilima, osjeaji vas tjeraju da im se pokorite, i to je ono
to dovodi do ponaanja. Ako elite promijeniti svoje ponaanje, morate
proi cijelu jednadbu, mijenjajui svoja uvjerenja i osjeaje, da biste
promijenili svoja pravila.
Kad shvatite da je ponaanje krajnji proizvod uvjerenja i
osjeaja, neka vaa ponaanja poinju dobivati smisao.
Ovdje je lista nekih ponaanja koja su mogla izrasti iz uvjerenja
i osjeaja koje sam ve nabrojala. Ova ponaanja pripadaju dvjema
osnovnim vrstama: pokornoj i agresivnoj. Oznaite ona ponaanja koja se
odnose na vas. I ovog puta dodajte listi bilo koje svoje destruktivno
ponaanje koje nisam nabrojala.
U odnosu s roditeljima, ovako se ponaam:
Pokorna ponaanja:
__ esto popustim roditeljima, bez obzira na to kako se
osjeam.
__ esto im ne kaem to stvarao mislim.
__ esto im ne kaem kako se zaista osjeam.
__ esto se ponaam kao da je sve u redu medu nama, ak i
onda
kad nije.

155
___ esto sam neiskren/neiskrena i povran/povrna kad sam sa
svojim roditeljima.
___ Kad sam s roditeljima, esto radim stvari koje su rezultat krivnje
i straha, a ne slobodnog izbora.
__ Jako se trudim da se promijene.
__ Jako se trudim da vide i shvate moj poloaj.
__ esto sam mirotvorac u naim meusobnim sukobima.
__ esto se odriem mnogoega kako bih im udovoljio/udovoljila.
__ Nastavljam nositi obiteljske tajne.

Agresivna ponaanja:
__ Stalno se prepirem s roditeljima, da im pokaem da sam u pravu.
___ Stalno radim stvari koje im se ne sviaju, da im pokaem da je
moj ivot u mojim rukama.
__ esto vritim, viem ili psujem roditelje, da im pokaem da
me ne mogu kontrolirati.
__ esto se moram suzdravati da ih fiziki ne napadnem.
__ Prelila se kap mog strpljenja i izbacio/izbacila sam roditelje
iz
svog ivota.
Ukoliko dva ili vie od ovih ponaanja odgovaraju vaem ponaanju, tada
je isprepletenost s roditeljima jo uvijek glavni problem vaeg ivota,
Nije teko uvidjeti da vam pokorna ponaanja onemoguuju neovisnost,
Medutim, isprepletenost putem agresivnih ponaanja manje je oita. Takva
ponaanja izgledaju kao da vas odvajaju od roditelja. Ona stvaraju iluziju
da im uzvraate, umjesto da kapitulirate. Zapravo, agresivna ponaanja i
dalje ukazuju na isprepletenost, zbog jaine vaih osjeaja, ponavljanja
i predvidljivosti vaih reakcija te injenice da vae ponaanje nije
odreeno vaim slobodnim izborom, ve obrambenom potrebom da dokaete
koliko ste odvojeni.
Pokoravanje i agresija samo su dvije strane iste medalje ponaanja.
Reakcija na liste
Carol, manekenka koja je postala dizajnerica interijera, verbalno zlostavljana
od svoga oca, bila je zaprepatena kad je zbrojila rezultate svojih lista. Otkrila
je da je s 52 godine jo uvijek jako isprepletena sa svojim roditeljima.
Tako se sramim. U srednjim sam godinama, tri puta sam se udavala,
imam odraslog sina, a moji roditelji jo uvijek povlae moje konce.
Moete li vjerovati... Oznaila sam

156
skoro svako vjerovanje i osjeaj na listama. A da ne
govorim o "gospodi Pokoravanje "... Kada li u napokon
shvatiti da se moji roditelji nikad nee promijeniti? Uvijek
su bili okrutni i nisu mi pruali podrku pa pretpostavljam
da e takvi ostati zauvijek.
Rekla sam joj da su osjeaji srama i zbunjenosti normalna
pojava kod nekog tko se smatra odraslom osobom, a odjednom shvati da
ga jo uvijek kontroliraju njegovi roditelji. Svi elimo vjerovati da smo
neovisne odrasle osobe koje samostalno donose odluke o svojim
ivotima.
Carol je vjerojatno bila u pravu: njezini se roditelji nisu namjeravali
promijeniti. Ali ona jest. Prvi korak da se uzdrmaju destruktivne veze je
razumijevanje onoga to ih ini tako jakima.
Carol je, kao i mnogi moji pacijenti, reagirala ljutnjom kad je shvatila
da je jo uvijek isprepletena s roditeljima. eljela je odmah izletjeti i
suoiti se s njima. Ako imate takav impuls, oduprite mu se. Sada nije pravo
vrijeme. Impulzivna djelovanja gotovo su uvijek kontraproduktivna.
Izbjegavajte poduzimati sueljavajue akcije kad su vai osjeaji
najintenzivniji. Va e pogled i prosudbe tada biti zamagljeni.
Imate puno vremena da uklopite svoju novu svjesnost u svoj ivot.
Ali najprije morate utvrditi plan djelovanja.
Zapamtite, ovo je poetak procesa, a ne izljeenje preko noi.
Prethodne su liste samo poetak vaeg istraivanja. Pred vama su neki vrlo
sloeni i esto zbunjujui problemi. Ne elite zaroniti u vodu dok niste
provjerili ima li stijena ispod povrine. Ne moete preko noi promijeniti
obrasce koje ste imali cijelog ivota, ma koliko oni bili samoporaavajui.
Ono s im moete zapoeti je suprotstavljanje vlastitim ograniavajuim
vjerovanjima i, po mogunosti, njihovim odbacivanjem, kako biste omoguili
svom pravom JA da doe do izraaja. Meutim, prije nego to uspijete
povratiti svoje pravo JA, morate saznati tko ste.

157

XI. - POECI SAMODEFINIRANJA

Emocionalna neovisnost ne trai od vas da napravite rez sa svojim
roditeljima. To znai da moete biti dijelom obitelji, a da istovremeno budete
odvojena osoba. To znai da moete biti ono to jeste, i da moete pustiti
roditelje da budu ono to jesu.
Kad se osjeate slobodnima imati vlastita vjerovanja, osjeaje i
ponaanja, odvojene od onih koje imaju vai roditelji (ili drugi ljudi), tada
ste "samodefinirani". Ukoliko se vaim roditeljima ne svia ono to
inite ili kako razmiljate, neizbjeno ete morati tolerirati odreenu
nelagodu. I morat ete tolerirati njihovo nezadovoljstvo vama u trenucima
kad odluite da se neete mijenjati samo zbog njih. ak i ako su neka
vaa vjerovanja jednaka vjerovanjima vaih roditelja, ili ako oni
odobravaju neko vae ponaanje, kljuno je da inite svoje vlastite
izbore i da se osjeate slobodnima da se s roditeljima sloite ili ne
sloite.
To ne znai da vas ohrabrujem da bezosjeajno gazite preko tuih
osjeaja ili da ignorirate utjecaj koji vae ponaanje moe imati na
druge ljude. Ali ne smijete ni dozvoliti da drugi gaze preko vas. Svi moramo
pronai ravnoteu izmeu brige za sebe i brige za osjeaje drugih ljudi.
Nitko ne moe biti samodefiniran itavo vrijeme. Svi smo mi
dio veeg drutva. Nitko nije potpuno osloboen elje za tuim
odobravanjem. Nitko nije potpuno osloboen od neke vrste emocionalne
ovisnosti i vrlo malo bi nas to eljelo biti. Ljudska bia su drutvene
ivotinje, a otvorene veze zahtijevaju odreeni stupanj emocionalne
meuovisnosti. Iz tog razloga samodefinicija mora biti donekle
fleksibilna. Nema nita loeg u tome da radite kompromise sa svojim
roditeljima, dokle god je to neto to ste sami odabrali uiniti, po svojoj
slobodnoj volji. Ovdje govorim o odravanju vlastite emocionalne
cjelovitosti, iskrenosti prema samom sebi.
Ponekad je u redu biti sebian
Mnogi se ljudi ne bore za sebe jer brkaju samodefiniciju i sebinost.
Rije sebian aktivira sve nae tipke za krivnju. Sandy - frizerka
koju su nepratajui roditelji i u odrasloj dobi nastavljali kanjavati za
pobaaj koji je napravila s 15 godina - dovela je samu sebe u
emocionalni pakao, da bi izbjegla da je smatraju sebinom. Objasnila je:
Nala sam se u slijepoj ulici. Mislim da sam moda
upravo unitila cijeli svoj ivot. Moji preureuju kuu.
Majka me nazvala proli tjedan da mi kae da je
izluuje buka i da ona i tata ele doi k nama dok se
preureivanje ne zavri,

158
to bi moglo potrajati tjednima. Stvarno nisam htjela
pristati, ali to sam mogla napraviti? Mislim, oni su
moji roditelji. Kad je moj suprug saznao, skoro je umro.
Znate, on koristi slobodnu sobu kao svoj ured i upravo
je usred velikog projekta. Zato me nagovorio da ponovo
nazovem majku i predloim da bi moda bilo bolje da ona i
tata odu
u hotel umjesto da dou kod nas. Ona je iskoila iz koe.
Dobila sam pola sata prie o tome kako sam nezahvalna i
sebina i daje to najmanje to mogu uiniti za njih nakon
svega to su uinili za mene. Rekla sam joj da moram o
tome razgovarati s Billom, ali ve znam to e on rei. to
da napravim, Susan?
Predloila sam joj da iskoristi ovu malu krizu kao priliku za
zapoinjanje procesa samodefiniranja. Bilo je vrijeme da sagleda
trenutnu zbrku i da je ne shvati kao izolirani incident, ve problem koji
se zadnji pojavio u tekuem obrascu njezinog odnosa s roditeljima. Ovdje
se ne radi o njihovom doseljavanju k njoj, radi se o njezinoj automatskoj
reakciji udovoljavanja i prilagoavanja njima. Ako eli prekinuti taj obrazac,
najprije se mora usmjeriti na ono to ona eli, a ne na ono to njezini
roditelji zahtijevaju od nje. Pitala sam je zna li uope to eli.
SANDY: Prva mi proe kroz glavu
elja da me roditelji ostave na miru. Ne
elim da odsjednu kod nas. To e biti
grozno. Mislim, osjeam se krivom to
to uope spominjem, djeca bi trebala
brinuti za svoje roditelje. Moda im
jednostavno kaem da mogu doi.
Barem se neu osjeati tako grozno u
vezi s tim. Puno je lake svaati se s
Billom nego s roditeljima. Zato ne
mogu sve uiniti sretnima?
SUSAN: Sami odgovorite na to pitanje.
SANDY: Ne znam odgovor. Zato sam
ovdje. Mislim, znam da u ovom trenutku
ne elim da ive sa mnom, ali ih volim ne mogu im samo tako okrenuti leda.

159
SUSAN: Ne traim da im okrenete leda.
Traim da zamislite kako bi izgledalo da
im ponekad kaete "ne", da postavite
granice u tome koliko ste voljni rtvovati
za njih. Budite "samodefinirani", Sandy.
Donosite odluke na temelju onoga to vi
elite i to je vama potrebno, radije nego na
temelju onoga to oni ele i trebaju.
SANDY: To zvui tako sebino. SUSAN:
Ponekad je u redu biti sebian.
SANDY: elim biti dobra osoba, Susan.
Odgojena sam da vjerujem da se dobri ljudi
rtvuju za druge.
SUSAN: Duo, da ste toliko dobri prema
sebi kao to ste prema svojim roditelj ima,
vjerojatno ne biste trebali biti ovdje. Vi ste
jako dobra osoba - prema svima osim
prema sebi.
SUSAN: Kako to da se onda osjeam tako loe?
Sandy je poela plakati. Bilo joj je toliko vano pokazati majci da nije
ni sebina ni nezahvalna, da je bila voljna pretvoriti i svoj dom i svoj brak u
mete.
Sandy je bazirala mnoge od svojih ivotnih odluka na pretjerano
razvijenom osjeaju obaveze prema svojim roditeljima. Vjerovala je da joj je
dunost zakopati vlastite potrebe ispod njihovih. Rijetko je inila ono to je
sama eljela uiniti, i to je dovelo do godina potisnute ljutnje i nedostatka
samoispunjenosti, to je rezultiralo depresijom.
Sandy je, kao to nas veina ini, reagirala u odnosu sa svojim
roditeljima gotovo automatski, ustraeno. Reagirajui, obino inimo neto bez
razmiljanja, bez sluanja i bez istraivanja naih mogunosti. Ljudi su obino
najreaktivniji kad se osjeaju emocionalno ugroenima ili napadnutima.
Ta se reaktivnost moe pojaviti u gotovo svim odnosima u naem ivotu - s
ljubavnikom, efom, djetetom ili prijateljem - ali je gotovo uvijek
najintenzivnija s naim roditeljima.

160
Kad ste reaktivni, ovisite o tuem priznanju. Osjeate se dobro sa
samima sobom samo ako vam se nitko ne suprotstavlja, ne kritizira vas ili vam
se suprotstavlja. Vai su osjeaju esto izrazito neproporcionalni dogaajima
koji su ih izazvali. Dobronamjerni savjet doivjet ete kao osobni napad; blagu
konstruktivnu kritiku kao osobni neuspjeh. Bez odobravanja drugih ljudi imat
ete velike tekoe s odravanjem ak i najmanje emocionalne stabilnosti.
Kad ste reaktivni, obino govorite reenice kao to su: "Poludim svaki
put kad mi mama govori kako da ivim svoj ivot"; "Oni stvarno znaju kako da
me izbace iz takta, uvijek poludim s njima" ili "Dovoljno je da samo ujem
tatin glas, ve mi se zacrni pred oima." Kad dozvolite da vae emocionalne
reakcije postanu automatske, odustajete od kontrole, predajui svoje osjeaje
drugima na srebrnom pladnju. To im daje ogromnu mo nad vama.
Odgovaranje nasuprot reagiranju
Suprotnost reaktivnosti je osjetljivost. Kad ste osjetljivi, istovremeno i
razmiljate i osjeate. Svjesni ste svojih osjeaja, ali im ne dozvoljavate da vas
dovedu do impulzivnog reagiranja.
Osjetljivost vam, takoer, dozvoljava i da zadrite osjeaj vlastite
vrijednosti, usprkos svemu to bi vai roditelji mogli rei o vama. To je
izrazito korisno. Misli i osjeaji drugih ljudi vie vas ne odvlae u ponor
sumnje u sebe. Vidjet ete cijeli spektar novih mogunosti i izbora u
suoavanju s drugim ljudima, jer vaa perspektiva i osjeaj za donoenje
zakljuaka vie nisu zatrpani vaim emocijama. Osjetljivost vam moe vratiti dobar
kontrole nad vlastitim ivotom.
Sandy je morala postati manje reaktivnom, a vie osjetljivom.
Upozorila sam je da su promjene u ponaanju mukotrpne svima, pa i meni, ali
sam je uvjerila da moe uspjeti, ako je voljna raditi na tome. Bila je voljna.
Prva stvar koju sam traila da uini bila je da prepozna da veina
njezinih razmiljanja o sebi zapravo dolazi od onoga to su joj govorili
roditelji - od njihove definicije nje same. Negativan dio te definicije
ukljuivao je nazivanje Sandy sebinom, nezahvalnom i loom. Trebalo je
mnogo godina da internalizira tu negativnu sliku o sebi, tako da ju je
nemogue promijeniti preko noi. Meutim, pokazala sam joj neke poetne
strategije ponaanja, koje e omoguiti zapoinjanje procesa zamjene
roditeljske definicije nje same nekim realistinijim prikazom toga tko je ona
zapravo.

161
Traila sam da zamisli da sam joj ja majka. eljela sam da pomou
igranja uloga pronae novi nain odgovaranja na majino kritiziranje,
suprotan njezinoj uobiajenoj predaji.
SUSAN (kao majka): Ti si sebina i nezahvalna!
SANDY: Ne, nisam! Uvijek mislim na sve
druge. Uvijek mislim na tebe. Ubijam se
pokuavajui ne povrijediti tatu i tebe. to
je sa svim onim situacijama kad sam
bila iscrpljena, a ipak sam te vodila u
kupovinu ili vas pozvala na ruak? to
god napravila, nije ti dovoljno.
Rekla sam Sandy da se postavila obrambeno. I dalje se ispriavala,
raspravljala i objanjavala. Morala ih je prestati tjerati "da shvate". Sve
dok je traila majino odobravanje, bila je pod njezinom kontrolom.
Morala se rijeiti obrambenog stava ako se eljela otpetljati. Ideja je
odstraniti stoje mogue vie uzavrelih osjeaja iz odnosa.
Da bih joj pokazala to sam pod tim mislila, zamijenile smo uloge.
Sandy je bila njezina majka, a ja sam bila Sandy.
SANDY (kao majka): Tvoj otac i ja
trebamo mjesto gdje bismo odsjeli. Ti si
sebina i nezahvalna!
SUSAN (kao Sandy): Boe, mama,
zanimljivo je da to vidi na taj nain.
SANDY (kao majka): Nakon svega to
smo uinili za tebe, ne mogu uope
vjerovati da nam predlae da idemo u
hotel.
SUSAN (kao Sandy): ao mi je to si se
uzrujala.
SANDY (kao majka): Moemo li ostati
kod tebe ili ne?

162
SUSAN (kao Sandy): Moram razmisliti o tome.
SANDY (kao majka): elim odgovor, mlada damo!
SUSAN (kao Sandy): Znam da eli, mama, ali moram
razmisliti o tome.
SANDY (izlazei iz uloge): Ne znam to bih jo rekla.
Sandy je otkrila neke zanimljive stvari tijekom ove vjebe. Otkrila
je da neobrambeni odgovori sprjeavaju da se konflikt razbukta i, to je
jednako vano, nije se morala dovesti u situaciju da je pritisnu uza zid
dok se pokuava obraniti.
Neobrambenost
Nikog od nas nisu uili da odgovaramo ne branei se. To je razlog zbog
kojeg se ova tehnika ne usvaja lako. Potrebno ju je uiti i vjebati.
Takoer, veina ljudi pretpostavlja da e ih, ako se ne budu branili u
sukobima, njihovi suparnici smatrati slabima i da e ih pregaziti. Zapravo,
tono je suprotno. Ako moete ostati mirni i odbiti da vas zahvati oluja,
zadravate snagu.
Ne mogu dovoljno naglasiti da je od presudne vanosti nauiti i
koristiti neobrambene odgovore, naroito u odnosu s otrovnim roditeljima.
Taj tip odgovora moe u velikoj mjeri pomoi u prekidanju kruga napada,
povlaenja, obrane i jurianja.
Ovo su neki primjeri neobrambenih odgovora koje moete koristiti u
svojim dnevnim meuodnosima: Da?
O, razumijem.
To je zanimljivo.
Stvarno si zapeo za svoje miljenje.
ao mi je to ne odobrava.
Daj da razmislim o tome.
Zato ne bismo priali o tome kad ne bude uzrujan/uzrujana?
ao mi je to si povrijeen/povrijeena
(uzrujan/uzrujana,
razoaran/razoarana).
Vano je da uvjebavate neobrambene odgovore nasamo, prije nego
to ih ponete primjenjivati s drugima. Da biste to napravili, zamislite
svoje roditelje u sobi kako vam govore neto kritizirajue ili
poniavajue.

163
Ogovorite im glasno, neobrambeno. Zapamtite, onog trenutka kad
se
ponete prepirati, ispriavati, objanjavati ili pokuavati postii da
promijene miljenje, predali ste im vei dio svoje moi. Ako traite od nekoga
da oprosti ili razumije, dajete mu mo da odbije uiniti ono to ste ga traili.
Meutim, ako koristite neobrambene odgovore, ne traite nita, a ako ne
traite nita,
ne mogu vas odbiti.
Kad se sprijateljite s neobrambenim odgovorima, pokuajte
ih
upotrijebiti u nekom nesporazumu s osobom koja nije va roditelj.
Dobro ih je testirati na nekome s kim ste manje emocionalno povezani - s
kolegom ili povrnim prijateljem. U poetku e se vjerojatno initi udnim i
neprirodnim. Moda ete primijetiti kako se vraate na obrambene
odgovore u trenucima frustracije. Kao i kod svake nove vjetine, morat
ete vjebati i biti spremni
na neke pogreke. No, na kraju e vam to postati normalno.
Iskazivanje stavova
Postoji jo jedna strategija ponaanja - nazivam je "iskazivanje stavova" koja vam moe pomoi da postanete manje reaktivni i potai vas na putu
samodefiniranja.
Iskazivanjem stavova definirate to mislite i vjerujete, to vam je
vano, to ste spremni i to niste spremni initi, o emu se moe, a o emu
se ne moe s vama pregovarati. Vanost vaih izjava moe varirati - moe
se raditi o miljenju koje imate o filmu koji ste nedavno gledali, ili o
osnovnim
vjerovanjima koje imate o ivotu. Naravno, prije nego to moete
iskazati
svoj stav, morate ga odrediti.
Kad sam upitala Sandy to zapravo eli uiniti u vezi sa
zahtjevima
svojih roditelja, rekla je: "Ne znam. Toliko sam zabrinuta da u ih uzrujati,
da mi je vrlo teko znati to sama elim."
Sandyina je dilema tipina za veinu ljudi koji su proveli vei
dio
svojih ivota osjeajui se pretjerano odgovornima za svoje roditelje.
Teko
je definirati tko ste, ako ste imali tako malo mogunosti initi to u
prolosti.
Da bih pomogla Sandy iskazati njezine stavove, istakla sam da u osnovi
postoje samo tri stava koja moe zauzeti:
1. Nisam vam spremna dozvoliti da odsjednete u mojoj kui.
2. Spremna sam vam dozvoliti ostati na odreeno, ogranieno
vrijeme.
3. Spremna sam vam dozvoliti ostati koliko god budete eljeli.
Sandy je smatrala da bi elja da uope ne dou k njoj bila
preveliki skok za nju da im to kae. Sloila se s tim da im kae da mogu
ostati kod nje

164
tjedan dana. Vjerovala je da je to dobar nain da zatiti svoje potrebe i
istovremeno djelomino umiri roditelje.
Preoblikovanje izjave "Ne mogu"
Sandy nije bila potpuno zadovoljna svojim rjeenjem. Ono je i dalje bilo
prevelik teret za njezinog supruga i njihovu vezu, a vjerovala je da je svemu
tome uzrok njezina slabost. S dubokim je uzdahom rekla: "Mislim da se
jednostavno ne mogu suprotstaviti svojim roditeljima." Traila sam da ponovi
svoju izjavu, s tim da umjesto "ne mogu" kae: "Jo se nisam suprotstavila
svojim roditeljima."
"Jo nisam" podrazumijeva izbor, dok "ne mogu" znai upravo
suprotno: konanost. Nedostatak izbora je direktno povezan sa
stopljenou s roditeljima. To je klju kojim se dijete dri zakljuano.
Djeje izbore diktiraju odrasli. Govorei "jo nisam", otvarate vrata
novom ponaanju u budunosti. Ukljuujete nadu.
Neki ljudi misle da ako samo preimenuju nepoeljno ponaanje
u izbor, umjesto da ga promijene, zapravo priznaju poraz. Ne slaem se s
tim. Gledam na izbor kao na klju samodefinicije. Bilo koja odluka koja se
temelji na izboru, odvodi nas od reaktivnosti. Postoji velika razlika izmeu
izabiranja da popustite roditeljima, zato to ste uzeli u obzir sve mogunosti i
zakljuili da niste pripremljeni za borbu, i automatskog poputanja, zato to
se osjeate bespomonima. Izabirati znai initi korak naprijed prema
kontroli; reagirati poputanjem znai povlaiti se u stanje u kojem ste
sami kontrolirani. To moda ne izgleda kao ogroman napredak, ali vas
uvjeravam da jest.
Iskuavanje na roditeljima
Neki su moji pacijenti toliko uzbueni uspjehom koji su doivjeli
isprobavajui svoja nova ponaanja, da ne mogu doekati da ih isprobaju na
svojim roditeljima. Meutim, mnogi brinu da e njihovi roditelji biti
frustrirani ili bijesni zbog njihovih neobrambenih odgovora ili iskazivanja
stavova. Otrovni roditelji navikli su povlaiti konce svoje djece. Uznemire
se kad se ne dogodi ono to su oekivali.
Moj savjet je: uinite to. to prije, to bolje. Odgaajui napraviti taj
mali korak, provodei tjedne ili mjesece "razmiljajui o tome", samo ete
poveati svoju tjeskobu. Zapamtite:
Odrasla ste osoba i moete podnijeti nelagodu da biste
postali potpuno svojima.
Uiniti neto rijetko je tako teko kao to se predvia. Ne trebate
zapoeti s emocionalno najnabijenijim problemom izmeu vas i vaih

165
roditelja. Moete zapoeti vjebati neobrambene odgovore kad se vaoj majci
ne svia boja vaeg rua za usne ili kad otac kritizira vae kuhanje.
Predloila sam Sandy da veinu vremena, kad njezini roditelji budu
ivjeli s njom, iskoristi za vjebanje neobrambenih odgovora i
iskazivanja stavova, u vezi s malim stvarima. Ohrabrivala sam je da izrazi
svoje misli i razmiljanja. Umjesto da kae: "Ti si kriva, sebinost je
tvoja pogreka", mogla bi rei: "Ne slaem se s tobom, mislim da je to
sebino". Na taj bi nain njezin stav bio izraen kao miljenje, umjesto
kao suprotstavljanje, smanjujui ansu poticanja emocionalne reakcije.
Takoer sam predloila da, ako se osjea dovoljno hrabrom, pokua
rjeavati neke od veih problema u svom odnosu s roditeljima tako da postavi
granice, dajui im na znanje to je spremna, a to nije spremna uiniti za
njih.
Iako je Sandy bila bojaljiva u pogledu stvari koje sam traila da
uini, znala je da e ostati zaglavljena u svojoj koloteini ako ne pone
isprobavati neka od novih ponaanja. Meutim, bila je pesimistina u
vezi s mogunou promjene svojih roditelja. Upitala me kako e se moi
osjeati dobro zbog promjena u ponaanju ako one ne budu efikasne - ako
se njezini roditelji ne promijene, kao njihov rezultat. Podsjetila sam je da
se oni ne moraju promijeniti. Ako ona promijeni naine na koje im
odgovara, tada e jednostrano promijeniti i svoj odnos s njima. To moe
dovesti do toga da se oni promijene, ali ako se to i ne dogodi, prebacit e
ravnoteu moi u svoje vlastite ruke.
Kad postanete samodefinirani - kad postanete osjetljivima, umjesto
reaktivnima, kad ponete davati jasne izjave o onome to osjeate i mislite,
kad postavite granice izmeu onoga to jeste i onoga to niste spremni
initi - va e se odnos s roditeljima morati promijeniti.

166
XII. - TKO JE ZAPRAVO ODGOVORAN?
Voljela bih da ste imali sretno djetinjstvo, ali ne mogu promijeniti prolost.
Mogu vam pomoi napraviti veliki preokret u uvjerenjima o tome tko je
odgovoran za bol vaeg djetinjstva. Taj je preokret kljuan, zato to je
gotovo sigurno da ete, dok god iskreno ne procijenite ija je odgovornost,
ii kroz ivot nosei krivnju sami. A dokle god krivite sebe, patit ete zbog
srama i mrnje prema sebi i nalazit ete naine samokanjavanja.
Idite svojim vlastitim tempom
U prethodna dva poglavlja bavili smo se uglavnom intelektualnim stvarima.
Traila sam da istraujete, opaate i razumijevate. U ovom poglavlju, i onom
koje slijedi, bavit emo se mnogo emocionalnijim stvarima. Upravo je zato
posebno vano da pronaete vremena. Emocionalni rad moe biti
prilino teak pa se moe se dogoditi da traite isprike da ga izbjegnete,
ak i prije nego to to moete primijetiti.
Ako se ponete osjeati kao da ste ispali iz ravnotee, u redu je da
usporite i prekinete s poslom nekoliko dana. Meutim, ako shvatite da ga
stalno odlaete, odredite vremensku granicu kad ete mu se ponovo
vratiti i drite je se.
Moda e biti korisno da sastavite listu osoba koje e vam
pruati podrku kad ponete raditi. Pri iznoenju snanog emocionalnog
materijala na povrinu, grupa podrke ili terapeut mogu vam biti vrijednim
vodiima. Odan prijatelj, osoba s kojom ste u vezi ili roak takoer vam
mogu ponuditi ohrabrenje, ali bi mogli biti i preplaeni jainom vaih
emocija. Moete zamoliti tu osobu da zajedno proitate ovu knjigu. to
bolje shvate kroz to prolazite, vie e vam biti od pomoi.
To je njihova odgovornost
Znam da sam to ve mnogo puta spomenula, ali ne mogu dovoljno
naglasiti koliko je vana ova poruka i koliko ju je teko internalizirati:
Morate se rijeiti odgovornosti za bolne dogaaje u djetinjstvu
i staviti je tamo gdje pripada.
Kako bih vam pomogla da se rijeite odgovornosti, sastavila sam
listu raznih stvari za koje su moji pacijenti pogreno okrivljavali same
sebe. Da biste najuspjenije iskoristili ovu listu, odredite mirno, intimno
vrijeme za razgovor s djetetom u sebi. Da biste si to lake predoili kako
ste bili maleni i bespomoni, moete upotrijebiti fotografiju iz
djetinjstva. Recite glasno tom djetetu: "Ti nisi bilo odgovorno za..." i
zavrite reenicu svakom stavkom s liste koja se odnosi na va ivot.

167
"Ti nisi bilo odgovorno za...":
1. nain na koji su te zanemarivali ili ignorirali
2. nain na koji su inili da se osjea nevoljenim ili nesposobnim da
bude voljen
3. njihovo okrutno ili nepromiljeno bockanje
4. runa imena koja su ti davali
5. njihovu nesreu
6. njihove probleme
7. njihov izbor da nita ne poduzimaju u vezi sa svojim problemima
8. njihovo opijanje
9. ono to su inili kad su bili pijani
10. to to su te udarali
11. to to su te zlostavljali
Dodajte bilo koje drugo bolno, ponavljajue iskustvo za koje ste se
uvijek osjeali odgovornim.
Drugi dio ove vjebe ukljuuje pripisivanje odgovornosti onome kome
pripada - vaim roditeljima. Da biste to snanije izrazili, jednostavno ponovite
svaku stavku s liste tako da sada najprije izgovorite: "Moji su roditelji bili
odgovorni za..." Ponovo dodajte sve to je vano za vae osobno iskustvo.
U poetku ete moda na intelektualnom nivou shvaati da to nije bila
vaa greka, ali se malo dijete u vama moe i dalje osjeati odgovornim. Potrebno
je vrijeme da vai osjeaji uhvate korak s vaom novom svjesnosti.
Moda ete morati ponoviti ovu vjebu nekoliko puta.
"Mislim da nisu namjeravali uiniti nita loe"
Moda ete biti posebno neraspoloeni za pripisivanje odgovornosti
roditeljima koji su bili nesposobni, bolesni, shrvani vlastitim problemima, ili se
pak inilo da imaju dobre namjere.
Les - koji je s 8 godina morao preuzeti brigu o svojoj mladoj brai,
nakon majinog sloma -jasno odaje primjer ove dileme. Rekla sam Lesu da su
mnoge njegove svae sa enama u njegovoj odrasloj dobi bile direktno
povezane s teretima krivnje i odgovornosti koje je preuzeo na sebe kao dijete. Les je
ostao neuvjeren, usprkos tome to je ranije u terapiji proao kroz svoju listu
odgovornosti.
LES: Ali ja jesam odgovoran. Moja majka je
bila tako jadna. Jo uvijek je jadna. Ona me
treba. Samo elim da joj bude bolje.

168
SUSAN: Koliko dugo preuzimate odgovornost za njezin
ivot?
LES: Otkad mi je bilo 8 godina.
SUSAN: A tko je bio odgovoran za vas?
LES: Pretpostavljam da sam se uvijek
osjeao odgovornim za sve, ukljuujui i
sebe.
SUSAN: to bi znailo, Les, kada biste
poeli smatrati svoje roditelje
odgovornima za sebe?
LES: Kako to moete uiniti s nekim tko je
depresivan, jadan... Tko nije imao niti jedan
ugodan dan u svom ivotu. To nije bila
njezina greka. Ila je doktorima.
Pokuavala je ozdraviti. Nije eljela biti
bolesna.
SUSAN: To jo uvijek ne znai da ste vi
odgovorni. to je s vaim ocem? Kako to
da se on tako lako izvlai? Kad e biti
njegov red da se pone ponaati kao
odrasla osoba?
LES (nakon mnogo razmiljanja): Znate,
nikad nisam razmiljao na taj nain.
Pretpostavljam da je jednostavno slab.
SUSAN: Razumijem da vam je s
roditeljima kao to su vai, koji nisu bili
otvoreno zlostavljajui, mnogo tee
uvidjeti koliko su vas ranjavali. Ali tu je
bilo mnogo dobronamjernog nasilja. Tu je
bilo mnogo emocionalnog zanemarivanja.
Nitko nije nikada brinuo o vaem ivotu.

169
Nikad niste imali djetinjstvo. Ovdje nije
vano koliko su oni bili odgovorni za to,
ve je vano za vas da uvidite da vi
sami niste bili odgovorni ni za to od
toga.
Les je dopustio da to proe. Na preostalom dijelu terapije radio
je na svojoj novoj svjesnosti. Od tog dana nadalje, njegov je napredak
bio puno bri.
Moete shvaati da su vai roditelji bili nesposobni, depresivni,
bolesni ili nedostupni, ali moda i dalje suosjeate s njihovom borbom. Na
kraju krajeva, oni su imali vrlo ograniene resurse; veina se ljudi nije
osjeala slobodnom podvrgnuti se terapiji prije trideset ili etrdeset godina.
Vai roditelji su moda toliko pasivni da se doimaju bespomonima. Moda
ste uvjereni da nisu namjeravali nita loe.
Za veinu sam sluajeva sigurna da nije bilo zlih namjera, ali
nagaanje o namjerama je gubljenje vremena. Posljedice su ono to se rauna.
Ako su nesposobni roditelji uinili zlo, namjera je nevana. Nesposobni
roditelji su odgovorni i za ono to su inili, i za ono to su propustili initi.
Da bih pomogla Lesu uvidjeti koliko je to istinito i za njega, upotrijebila
sam prazan stolac umjesto njegovih roditelja, i sama glumila njegovu ulogu.
eljela sam da budu izgovorene stvari koje nije nikada bio u stanju rei
samome sebi.
SUSAN (kao Les): Mama i tata, kad sam
bio malo dijete, osjeao sam se kao da
nikad nitko nije mario za mene. Osjeao
sam se uplaeno i usamljeno i nisam
shvaao zato nitko ne brine o meni. Ne
razumijem, mama, zato sam se morao
brinuti o tebi i zato to nije radio tata. Ne
razumijem zato nisam mogao biti dijete.
Uvijek sam mislio da je to zato to me
nitko ne voli. Jo uvijek se tako osjeam!
Kad ete me prestati iscrpljivati? Kada
ete vi odrasti? Tako sam umoran od toga
da se osjeam odgovornim za cijelu
obitelj. Umoran sam od toga to sam ti
stalno na usluzi. Umoran sam od
preuzimanja odgovornosti za cijeli svijet.

170
Umoran sam od okrivljavanja samoga sebe
za sve to je ispalo krivo. Mama, ao mi
je to si bila bolesna i nesretna, ali to nije
bila moja greka!
LES: Sve to ste rekli je istina. Sve sam to
osjeao. Ali nikad im nisam mogao rei te stvari.
SUSAN: Nikad je dugo, dugo vrijeme,
Les. U ovom trenutku je samo vano da
ih kaete sami sebi. Kasnije, kad se vie
pozabavimo ovime i kad se budete osjeali
snanijim, moda ete eljeti napraviti
drugaiji izbor.
Les je poeo uviati da su njegovi roditelji bili odrasli i da su
kao takvi imali odreene osnovne odgovornosti prema svojoj djeci.
Ne uspijevajui se pobrinuti za fizike i emocionalne potrebe svoje djece,
njegovi su roditelji, kao i svi nesposobni roditelji, stvorili iskrivljen
odnos dijete -roditelj.
Kad je Les napokon uspio u potpunosti shvatiti osnovne istine,
povjerovati u njih i osjetiti ih, mogao se rijeiti veeg dijela
samookrivljavanja, koje je hranilo njegovo radoholiartvo i naruavalo
njegovu sposobnost voljenja.
"Bio je tako izvan kontrole"
Odrasli koji su bili okrutno zlostavljani kao djeca, takoer imaju potekoe
u prebacivanju odgovornosti tamo gdje pripada. Zapamtite, prihvaanje
krivnje je zlostavljanoj djeci orue za preivljavanje. Odravaju na
ivotu mit o dobroj obitelji, vjerujui da su oni sami - a ne njihovi
roditelji - loi. Ovo vjerovanje lei u osnovi gotovo svih
samoporaavajuih obrazaca ponaanja kod odraslih koji su bili
zlostavljani kao djeca. Ali to je vjerovanje koje se moe preokrenuti.
Joe - koji je diplomirao psihologiju i bio strano zlostavljan od svog
nasilnog oca alkoholiara - doao je na kraju kod mene na terapiju. Na
prvoj seansi dao je dobar primjer za to u kojoj mjeri moe biti ilavo
samookrivljavanje.

171
JOE: Kad pogledam unatrag na svoje
djetinjstvo, znam da je moj otac imao zlu
narav. Ali, i dalje pronalazim izgovore za
njega jer je moda zaista vjerovao da je ono
to mi je inio bilo za moje dobro.
Nekako znam da je ono to je radio bilo
grozno i da niti jedno dijete ne zasluuje da
se prema njemu ponaa onako kako se on
ponaao prema meni. Ali, iznutra se jo
uvijek osjeam kao pokvareni klinac, koji je
zasluio to to je dobio. I jo uvijek se
osjeam tako prokleto krivim zato to nisam
mogao zatititi majku.
SUSAN: Uspjeli ste preivjeti, tako to ste
sve loe preuzeli na sebe. Da ste svog oca
vidjeli kao loeg dok ste bili mali, to bi bilo
poraavajue i stravino za vas. Ali vie niste
malo dijete, Joe. Morate poeti govoriti
istinu samome sebi. A istina je da je va
otac bio sto posto odgovoran za to to vas
je zlostavljao, za svoje, nasilje i opijanje.
Bio je takoer sto posto odgovoran za to
to je izabrao da nita ne poduzme da bi
rijeio svoje probleme i spasio svoju
obitelj. I, iak)o vam je ugodnije vidjeti
majku kao nevinu rtvu, ona je bila sto
posto odgovorna za to to nije zatitila
svoju djecu i sebe. Ona je dozvolila da se
zlostavljanje nastavlja. Morate poeti
prebacivati odgovornost tamo gdje
pripada. Kako ete ikad savjetovati i
pomagati drugim ljudima ako se odbijate
suoiti s injenicama u vaem vlastitom
ivotu?
JOE: ujem sve to mi govorite, Susan, ali
je to samo hrpa rijei za mene.

172

Joeove brane doimale su se tvrdima kao stijena. Zato sam, umjesto

da mu priam direktno, to je izgleda poticalo otpor, zatraila da glumi
ulogu svog oca.
SUSAN: elim priati s vama o nekim
stvarima koje su se dogodile u Joeovom
djetinjstvu. Joe mi je rekao da ste bili
prilino nasilni i da ste ga esto tukli.
Rekao mi je i da ste alkoholiar.
JOE (kao otac): Prije svega, ono to se
deavalo unutar moje obitelji nije va
prokleti posao. Ako sam ga udario, to je
bilo samo zato da ga ovrsnem. A to to
pijem, moja je stvar.
SUSAN: Moda to je vaa stvar, ali time
ste zamalo unitili svoju obitelj.
Zlostavljali ste i uasavali svog sina, i
zlostavljali ste i uasavali svoju enu.
Imate li ikakvu ideju o tome kako je to
bilo Joeu? Je li vam stalo do toga kako se
on osjeao?
JOE (kao otac): Ne bi mi moglo biti manje
stalo. Meni je stalo samo do sebe.
SUSAN: Mislim da ste grozan otac. Niste
uinili nita, osim to ste nanijeli mnogim
ljudima mnogo boli. Sigurna sam da ste i
sami patili, ali vi ste bili odrasli, a on je
bio mali djeak. Mogli ste uiniti neto
da si pomognete, umjesto da povreujete
druge ljude. Vi ste odgovorni za svoj
alkoholizam, i tada ste bili i sada ste.
Mislim da ste kukavica, koja moe osjetiti
mo jedino mlatei ene i djecu. Sve ove
godine Joe je osjeao da njega treba kriviti,
dok zapravo treba kriviti vas.

173
JOE (kao otac): Da, vraga! Mali mi je
gad cijelo vrijeme odgovarao. Nije
izvravao svoje zadatke...
SUSAN (prekidajui ga): Ne postoji nita
to je Joe uinio ili mogao uiniti, to bi
opravdalo ono to ste mu radili.
Joe je u tom trenutku izaao iz uloge.
JOE: Znate, mrzim to priznati, ali je bio stvarno
dobar osjeaj kad ste se suprotstavili tati. Poeo
sam osjeati kako je ljut i napet... A ja
jednostavno nisam elio uti nita to ste mi
govorili. I, u pravu ste, zaista je skoro unitio
obitelj. Kakav je on gad! Ali, mislim daje njega
vie strah nego mene. Ja se barem pokuavam
izboriti s tim stvarima. On jednostavno bjei od
toga cijeli svoj ivot. Stvarno je kukavica!
Koliko god je bilo bolno za Joea priznati te stvari o svome ocu, bilo
je i jako oslobadajue. Poeo je stavljati odgovornost tamo gdje pripada i
bio je spreman poeti oslobaati samoga sebe.
Joe mi je u prethodnoj seansi rekao da voli raditi s djecom; esto
je radio kao dobrovoljac u djejoj bolnici. Zatraila sam da vizualizira
neko dijete s kojim je radio. Zatim sam zatraila da zamisli da je to dijete
proivjelo djetinjstvo slino njegovom. Stavila sam prazan stolac pred
njega i pitala ga to bi rekao kad bi to dijete sada sjedilo ovdje.
Joeu je bio nelagodan taj prijedlog, ali je nakon krae stanke duboko
udahnuo i poeo priati zamiljenom djetetu:
Razumijem da postoje neke rune stvari koje se dogaaju
u tvojoj kui. Stvarno mi je ao. uo sam da se tvoj stari
napije i da te esto istue. I da te zove runim imenima.
Znam koliko se jako uplaeno osjea. Vidi, ista se stvar
dogodila i meni. I kladim se da i ti osjea da je sve to
tvoja krivnja, ali nije. Ti si stvarno dobar deko i nitko
nema pravo raditi ti takve stvari. Nitko! Tvoj otac je zao.
On je bolestan. I kukavica, jer se ne eli suoiti sa svojim
problemima. Mislim da stvarno uiva dok te tue; najradije
bih ga ubio zbog toga!

174
itavo se Joeovo tijelo treslo od bijesa. Upitala sam ga s kim je
zapravo razgovarao. "Sa sobom", povikao je . "O, Boe, sa sobom!"
Joeov dugo potiskivani bijes poeo je izlaziti na povrinu. Konano
je mogao poeti pripisivati roditeljima odgovornost za bol i mrnju
prema
sebi, koje je nosio cijeli svoj ivot.
Zatraila sam od Joea da zamisli da je sada u stolcu njegov otac.
Podsjetila sam ga da je siguran, da moe rei to god eli. Ovog puta nije
oklijevao:
Gade! Jebeni kurvin sine! Ima li ikakvu ideju o tome koliko
si mi jada uzrokovao? Koliki si jad uzrokovao cijeloj
obitelji? Sigurno si se osjeao kao stvarno velik ovjek
dok si mlatio malo dijete! Proveo sam cijeli svoj ivot
osjeajui se kao bezvrijedno govno, kao da sam zasluio
da me mlati. Ali sam umoran od sluanja tvojih
poniavanja. Jebi se!
Nisam bila iznenaena jainom njegove ljutnje. Kad jednom ponete
stavljati odgovornost tamo gdje pripada, doivjet ete snanu ljutnju
zbog stvari koje su vam radili i zbog ljudi koji su to inili. Meutim, Joe
je bio uplaen koliinom svoje ljutnje. Kao i mnogi odrasli koji su bili
zlostavljani kao djeca, bojao se da bi mogao izgubiti kontrolu i ozlijediti
nekoga, da bi se mogao rastrojiti ili osjeati ljutnju zauvijek; ak se
bojao da bi mogao i poludjeti.
Strah od ljutnje
Ljutnja je uznemirujua emocija. Ljutnju moete povezati sa zlostavljanjem
iz svog djetinjstva. Ljutnju moete povezati s ljudima koji su bili izvan sebe
od bijesa. Moete se zabrinuti da ete izgledati runo ako se naljutite i da e
vas ljudi odbaciti. Moete vjerovati da se dobri ljudi, puni ljubavi, nikad
ne naljute, ili da se nemate pravo ljutiti na roditelje koji su vam dali
ivot.
Ljutnja takoer i plai. Moete se plaiti da ete svojom
ljutnjom unititi nekoga, ili da ete izgubiti kontrolu. Ili, kao Joe, moete
se plaiti da nikad neete moi prekinuti svoju ljutnju. Ovi su strahovi vrlo
stvarni za svakoga od nas, ali ostaje injenica:
Stvari za koje se bojimo da e se dogoditi ako se naljutimo,
upravo su one stvari za koje postoji velika ansa da e se dogoditi ako se
ne naljutimo!
Kada potiskujete svoju ljutnju, moete postati depresivnima ili
neugodnima, i drugi vas ljudi mogu odbaciti, jednako kao i da ste otvoreno

175
ljuti na njih. Potisnuta ljutnja je nepredvidiva - moe eksplodirati u bilo
koje vrijeme. A kad eksplodira, esto je nekontrolirana. Ljutnja je uvijek
destruktivna, osim kad njome upravljate, posebno ako dopustite da se zagnoji ispod
vae svjesnosti.
Suoavanje s ljutnjom
Odrasla djeca otrovnih roditelja imaju posebne tekoe sa svojom ljutnjom jer
su odrasla u obiteljima u kojima se emocionalno izraavanje guilo. Samo su
roditelji imali privilegiju pokazivati ljutnju.
Veina djece otrovnih roditelja razvije visoku toleranciju spram loeg
postupanja. Moda imate samo nejasnu svijest o tome da vam se kao djetetu
dogodilo neto to nije uobiajeno. Vjerojatno uope ne znate koliko ste
zapravo ljutiti.
Vjerojatno se suoavate sa svojom ljutnjom na jedan od nekoliko
naina: moete zakopati svoju ljutnju i postati bolesni ili depresivni; moete
je preusmjeriti na patnju i muenitvo; moete je umrtviti alkoholom,
drogama, hranom ili seksom; ili moete eksplodirati u svakoj prilici,
doputajui joj da vas pretvori u napetu, isfrustriranu, sumnjiavu, ratobornu
osobu.
Naalost, veina nas se oslanja na te stare, pouzdane, neuspjene
metode suoavanja s vlastitom ljutnjom. One ne ine nita da vam pomognu
osloboditi se roditeljske kontrole. Daleko je efikasnije usmjeriti svoju ljutnju, na
naine koji e vam pomoi da definirate sebe i svoje granice.
Dozvolite da vam pokaem neke uspjene nove naine upravljanja
vlastitom ljutnjom:
1. Dozvolite sebi da budete ljuti, bez da bilo kako
preuujete svoje osjeaje. Ljutnja je emocija, ba kao to
su i uitak i strah. Ona nije ni dobra ni loa - ona jednostavno
jest. Ona vam pripada; dio je onoga to vas ini ovjekom.
Ljutnja je i signal koji vam govori neto vano. Moe vam
govoriti da su pogaena vaa prava, da ste iskoriteni ili
uvrijeeni, ili da vae potrebe nisu zadovoljene. Ljutnja
uvijek znai da se neto treba promijeniti.
2. Izrazite svoju ljutnju. Udarajte jastuke, viite na
fotografije ljudi na koje ste ljuti, vodite zamiljene dijaloge
s njima u autu ili kad ste sami kod kue. Ne morate napasti
ili verbalno uvrijediti nekoga da biste izrazili svoju ljutnju

176
- razgovarajte s ljudima kojima vjerujete o tome koliko ste
ljuti. Dok ne izvuete svoju ljutnju na otvoreno, ne moete
se obraunati s njom.
3. Poveajte svoju fiziku aktivnost. Pretvaranje ljutnje u
fiziku aktivnost moe pomoi da oslobodite veliki dio
napetosti iz svog tijela. Ako niste u mogunosti igrati tenis,
trati ili voziti bicikl, pospremite pretrpani ormar ili se
upiite na teaj plesa. Fizika aktivnost, takoer, poveava
izluivanje endorfina - kemikalija u mozgu koje poveavaju
va osjeaj dobrobiti. Otkrit ete da e priznavanje
ljutnje
poveati vau energiju i razinu produktivnosti. Nita nije
vie iscrpljujue od potisnute ljutnje.
4. Nemojte koristiti svoju ljutnju za jaanje negativne
slike
o sebi. Niste loi zato to ste ljuti. Za oekivati je da ete se
osjeati krivima zbog toga to ste ljuti, pogotovo na roditelje.
Glasno recite: "Osjeam ljutnju. Imam pravo osjeati ljutnju.
U redu je osjeati se krivim zbog ljutnje, ako je to potrebno
da bih se mogao nositi s tom ljutnjom. Ne postupam
pogreno i nisam lo ako se tako osjeam."
5. Upotrijebite svoju ljutnju kao izvor energije za
samodefiniranje. Vaa vam ljutnja moe pomoi da nauite
mnogo o tome to ste spremni, a to niste spremni prihvatiti
u odnosu sa svojim roditeljima. Ona vam moe pomoi
definirati vae granice. Moe biti velikim korakom
prema
vaem oslobaanju od starih obrazaca pokoravanja,
ugaanja i straha od neodobravanja vaih roditelja. Vaa
vam ljutnja moe pomoi preusmjeriti energije natrag na
vas same i drati vas daleko od nemogue borbe da
promijenite svoje roditelje. Preokrenite: "Ljutim se jer
mi
otac nije nikada doputao da ivim svojim vlastitim
ivotom" u "Vie neu dozvoliti ocu da me kontrolira ili
obezvrjeuje."
Upotrebljavajte ove tehnike kao smjernice koje e vam pomoi da
postignete kontrolu nad svojom ljutnjom. Jednom kad to uinite, imat ete
mnogo vremena da roditeljima direktno izrazite svoju ljutnju. Ova e kontrola

biti vana za uspjeh u vaim eventualnim sukobljavanjima s roditeljima,

kao to emo vidjeti u 12. poglavlju.
Svatko ima tekoa s ljutnjom. Kontrolu nad njom neete postii
preko noi. Posebno su ene bile odgajane da ne pokazuju svoju ljutnju.
enama je doputeno da plau, da otvoreno tuguju, da budu depresivne i da
pokazuju njenost, ali ljutnja se smatra neprikladnom za ene u naem
drutvu. Kao rezultat toga, mnoge ene privlae partneri koji mogu
izraziti njihovu ljutnju umjesto njih. Na taj nain one mogu posredno
otpustiti dio svoje potisnute ljutnje. Naalost, mnogi od tih mukaraca koji se
lako naljute ujedno su i skloni kontroliranju i zlostavljanju.
Neophodno je za vau dobrobit da se nauite uspjeno nositi sa
svojom ljutnjom. Kad prvi put stupite s njom u kontakt, moda ete se veinu
vremena osjeati krivim i nesigurnim. Budite strpljivi i ostanite tamo. Neete
ostati ljutiti zauvijek. Jedini ljudi koji ostaju zauvijek ljutiti su oni koji ne
ele priznati svoju ljutnju, ili oni koji je koriste da bi postigli mo, putem
zastraivanja drugih ljudi.
Ljutnja je normalna ljudska reakcija na nepravedno postupanje.
Odrasla djeca otrovnih roditelja oigledno imaju vie od normalne koliine
ljutnje. Moda je manje oigledna injenica da imaju i vie od normalne
koliine tuge.
Tuga i tugovanje
"Kako to mislite da moram tugovati?", rekao je Joe. "Tko je umro?"
Tuga je normalna i nuna reakcija na gubitak. To ne mora biti gubitak
ivota. Kao i Joe, vjerojatno ste doivjeli strahovite gubitke u svom
djetinjstvu:
gubitak dobrih osjeaja prema sebi
gubitak osjeaja sigurnosti
gubitak povjerenja
gubitak radosti i spontanosti
gubitak brinih roditelja, punih potovanja
gubitak djetinjstva
gubitak nevinosti
gubitak ljubavi
Potrebno je da identificirate svoje gubitke, da biste doivjeli tugu.
Morate proraditi te osjeaje, da biste se oslobodili njihovog pritiska.
Bez da je to primijetio, Joe je poeo tugovati kad je stupio u kontakt
sa svojom ljutnjom. Tuga i ljutnja usko su povezane. Gotovo je
nemogue da jedna postoji bez druge.

178
Dosad moda niste shvaali koliko su dalekoseni bili vai gubici.
Djeca otrovnih roditelja doivljavaju te gubitke gotovo svakodnevno pa ih
esto ignoriraju ili potiskuju. Ti gubici strahovito negativno utjeu na osjeaj
vlastite vrijednosti, ali budui da je tuga toliko bolna, veina e ljudi
uiniti sve da je izbjegne.
Zaobilaenje tuge moe ublaiti tune osjeaje neko vrijeme, ali e
odgoena tuga prije ili kasnije doi i uhvatiti vas - ponekad kad je
najmanje oekujete. Mnogi ljudi ne tuguju za vrijeme gubitka, zato to se
od njih oekuje da budu "snani", ili zato to vjeruju da se oni moraju
pobrinuti za sve ostale. Ali svi se ti ljudi neizbjeno slome, ponekad
godinama kasnije, esto zbog nekog beznaajnog dogaaja. Sve dok
konano ne doive svoju zakanjelu tugu, nisu sposobni ponovo stati na
svoje emocionalne noge. Tuga ima svoj poetak, sredinu i kraj. I svi
moramo proi kroz te faze. Ako pokuavate izbjei tugu, ona e uvijek biti
s vama i sputavat e vae dobre osjeaje.
Jaina tuge
Carol - kojoj je njezin verbalno zlostavljajui otac stalno govorio da smrdi
-sjajno je napredovala u terapiji. Vie se zalagala za sebe i u osobnom i u
profesionalnom ivotu, a bila je i na putu da postane strunjak u
neobrambenoj komunikaciji. Meutim, kad je poela dolaziti u dodir sa
svojom tugom, bila je zapanjena dubinom i jainom svojih osjeaja:
Osjeam se kao u koroti. Kad pomislim na to kakvo sam dobro, slatko
dijete bila, a kako se otac uasno odnosio prema meni, i kako mu je
mama jednostavno doputala da to ini, jo uvijek ne mogu vjerovati.
To me ini tako tunom, iako znam da to nije bila moja greka. Zato me
tjerao da toliko patim? Jednu minutu plaem, drugu sam bijesna.
Razdoblje alovanja ukljuuje ok, bijes, nevjericu i, naravno, tugu.
Bit e trenutaka kad e se tuga initi vjenom. Moda ete se osjeati
kao da nikad neete prestati plakati. Moda ete postati preokupirani
svojom tugom. Moda ete se je ak i sramiti.
Veina mukaraca manje se srami ljutnje od izraavanja tuge. Za
razliku od ena, mukarci imaju znaajno veu podrku u pokazivanju
agresije i ljutnje, nego u pokazivanju tuge ili boli. Mnogi mukarci plaaju
uasnu fiziku i emocionalnu cijenu zbog neljudskih oekivanja koja imamo
od "pravih mukaraca".

179
Joe se, kao i veina mukaraca s kojima sam radila, osjeao puno
ugodnije sa svojom ljutnjom, nego s tunim, malim djeakom iznutra, zato
to ga je taj mali djeak inio slabim i ranjivim. Kao zlostavljano dijete, Joe
je rano nauio drati svoje emocije sigurno zakljuanima. Kako bih mu
pomogla da pone tugovati zbog onog to je izgubio u djetinjstvu, traila
sam da napravi vjebu "pogreb". To je vjeba koju esto koristim, posebno
s odraslima koji su bili zlostavljani kao djeca. U svom uredu drim vazu sa
suhim cvijeem, koju sam stavila pred Joea da simbolizira grob. Zatim sam
od njega zatraila da ponovi sljedee:
Ovdje pokapam svoju fantaziju o dobroj obitelji. Ovdje
pokapam svoje nade i oekivanja od svojih roditelja.
Ovdje pokapam svoju fantaziju da postoji neto to sam
kao dijete mogao uiniti da ih promijenim. Znam da nikada
neu imati onakve roditelje kakve sam elio i tugujem zbog
tog gubitka. Ali ga prihvaam. Neka te fantazije
poivaju u miru.
Kako je Joe zavrio ovaj govor, suze su se pojavile u njegovim oima
te je rekao:
Boe, Susan, to tako prokleto boli. To stvarno boli! Zato
moram prolaziti kroz to? Osjeam se kao da sam
zaglibio u samosaaljenje. Revoltiran sam time. Zar
nije kao da samo alim samog sebe? Mnogim je
ljudima bilo gore nego meni.
Odgovorila sam:
Vrijeme je da ponete aliti tog malog djeaka koji je bio
tako jako povrijeen. Tko e to drugi uiniti? elim da
zaboravite sve to ste uli o samosaaljenju. Tugovanje
zbog gubitka sretnog djetinjstva nema nikakve veze sa
aljenjem samog sebe. Ljudi koji zaglave u samosaaljenju
ekaju da netko drugi popravi njihov ivot umjesto njih.
Oni izbjegavaju osobnu odgovornost. Njima nedostaje
hrabrosti da naprave posao koji traim da vi obavite. Tuga
je aktivna, ne pasivna. Ona vam pomae da ne ostanete
zaglavljeni. Doputa vam da se oporavite, da napravite
neto stvarno sa svojim problemima.
Ako ste kao veina ljudi - kao Joe - init ete sve da ne
izgledate samosaalijevajue. Moda ete ak lagati samome sebi o tome
da imate

180
pravo na tugovanje zbog svojih gubitaka. Dokle god ne oslobodite svoje
unutranje dijete pomou osjeanja i izraavanja ljutnje i tuge, jednostavno ete
se nastavljati kanjavati.
Ne moete zaustaviti svoj ivot
Iako je odraivanje tuge nuno za promjene koje elite uiniti, ne moete
zaustaviti svoj ivot dok to radite. I dalje imate odgovornosti prema sebi i
drugima, i dalje morate normalno djelovati. Ljutnja i tuga mogu svakoga od nas
izbaciti iz ravnotee, zato je od ivotne vanosti da se posebno dobro pobrinete
za sebe tijekom ovog perioda. Uinite sve to moete da biste sudjelovali u
aktivnostima koje su vam ugodne i zanimljive. Ne morate misliti o ovim stvarima
dvadeset i etiri sata dnevno. Budite dobri prema sebi, kao to biste bili dobri
prema prijatelju koji prolazi kroz teak period. Potraite svu moguu podrku
koju moete dobiti od ljudi kojima je stalo do vas.
Pomae da priate o svojoj tuzi, iako neki ljudi nee moi podnijeti
sluanje o tome. Mnogi se ljudi nisu suoili sa svojom vlastitom tugom iz
djetinjstva pa vaa tuga moe biti prijetnja njihovim bedemima.
Napravite listu od deset stvari koje moete uiniti svaki tjedan, a koje
e vam pomoi u razdoblju tugovanja. Shvatite to kao "ugovor o brizi" koji
sklapate sa samim sobom. Va bi ugovor trebao ukljuivati oputajue
aktivnosti koje pruaju uitak. To moe biti neto jednostavno, poput duge
kupke, odlaska u kino, eih izlazaka sa sportskim timom ili vremena
posveenog itanju uzbudljivog romana. to god se nalo na vaoj listi,
vano je da inite te stvari, a ne da samo razmiljate o njima.
Tuga ima svoj kraj
Iako je moda teko povjerovati u to dok ste usred svog rada, tuga ima svoj kraj.
Potrebno je vrijeme da se rijeite tuge, ali to nije proces bez kraja. Bit e vam
potrebno vrijeme da integrirate i prihvatite injenice o svojim gubicima. I bit
e vam potrebno vrijeme za preusmjeravanje energije s bolne prolosti na iznova
roenu sadanjost i obeavajuu budunost. Ali, na kraju, bolne e rane postati
manje bolni oiljci. Sigurno ete se osjeati bolje kad prihvatite injenicu da
niste odgovorni za gubitke zbog kojih tugujete.
Preuzimanje osobne odgovornosti
Stavljanje odgovornosti tamo gdje zaista pripada - dakle, u ruke vaim
roditeljima - ne daje vam dozvolu da opravdate sva samoporaavajua
ponaanja time to ete rei: "Sve je to bila njihova greka". Oslobaanje
djeteta koje ste bili, ni na koji nain ne oslobaa vas koji ste odrasli od
preuzimanja odgovornosti.

181
Sljedea e vam lista pomoi da se usmjerite na neke od tih
odgovornosti koje vrijede za va odnos s roditeljima. Glasno izgovorite:
"Kao odrasla osoba, u odnosu sa svojim roditeljima odgovorna sam
za to da...", i zatim tome dodajte svaku pojedinu stavku na listi:
1. postanem odvojena osoba od svojih roditelja
2. iskreno promatram na svoj odnos s njima
3. se suoim s istinom o svom djetinjstvu
4.skupim hrabrosti da priznam povezanost izmeu dogaaja u
djetinjstvu i svoga odraslog ivota
5. skupim hrabrosti pokazati im svoje prave osjeaje
6. se suoim se s njima i umanjim mo i kontrolu koju imaju nad
mojim ivotom, bez obzira na to jesu li ivi ili mrtvi
7. promijenim svoje vlastito ponaanje kada je okrutno,
zlostavljako, kritizersko ili manipulirajue
8. pronaem prikladne izvore koji e mi pomoi izlijeiti svoje
unutranje dijete
9. povratim svoju mo odrasle osobe i samopouzdanje
Vano je da shvatite da su stavke na listi ciljevi za koje se trebate
boriti, a ne stvari koje se ostvaruju preko noi. Tijekom vaeg rada na
tim ciljevima, bit e i pogoranja. Moda ete se vratiti na stara
ponaanja i obrasce miljenja, tovie, moda ete odluiti da ih sve
zapakirate unutra. Nemojte biti obeshrabreni. Zapravo, i treba oekivati
da ete biti izbaeni sa staze. Ovo je put napretka, ne savrenstva. Neki
e ciljevi moda biti laki od drugih, ali sve ih je mogue dosei; moete
osloboditi dijete u sebi od uestalog kanjavanja.

182
XIII. - SUELJAVANJE - PUT DO NEOVISNOSTI
Sav posao koji ste obavili u posljednja tri poglavlja - vjebe, rad na listama
i svjesnost o tome tko je stvarno odgovoran - pripremao vas je za sueljavanje.
Sueljavanje podrazumijeva promiljeno i hrabro suoavanje s vaim
roditeljima, u vezi s vaom bolnom prolosti i tekom sadanjosti. To je
najzastraujui i istovremeno najosnaujui in koji ete ikada napraviti.
Postupak je jednostavan, iako ne i lagan. Kad budete spremni, mirno,
ali odluno, ispriajte svojim roditeljima o negativnim dogaajima kojih se
sjeate iz djetinjstva. Recite im kako su ti dogaaji utjecali na va ivot i
kako sada utjeu na va odnos s njima. Jasno definirajte one aspekte vaeg
odnosa koji su sada bolni za vas i koji vas povrjeuju. Tada postavite nova
temeljna pravila.
Svrha sueljavanja s vaim roditeljima nije:
da im se osvetite
da ih kaznite
da ih omalovaite
da iskalite svoju bijes na njima
da dobijete natrag neto pozitivno od njih
Svrha konfrontacije s vaim roditeljima jest:
da im se suprotstavite
da jednom zauvijek prevladate strah od suprotstavljanja
da kaete svojim roditeljima istinu
da odredite vrstu odnosa kakav moete imati s njima od
sada pa nadalje
"Time neu nita postii"
Mnogi ljudi - ukljuujui i neke istaknute terapeute - ne vjeruju u
sueljavanje. Njihova su opravdanja dobro poznata: "Ne gledajte
unatrag, gledajte naprijed", "To e samo uzrokovati jo vie stresa i
ljutnje" ili "To ne zacjeljuje rane, to ih samo ponovo otvara". Ovo su
kritike proizale iz nerazumijevanja.
Potpuno je tono da sueljavanje moda nee dovesti do toga da
vam vai roditelji daju priznanje i ispriku, da shvate ili prihvate odgovornost
koju traite. Rijedak je otrovni roditelj koji e na sueljavanje s
istinom

183
odgovoriti: "Sve je to istina, bio sam uasan prema tebi", "Molim te, oprosti
mi" ili "to mogu napraviti da ti to sada nadoknadim?"
Zapravo, esto se dogodi upravo suprotno: roditelji negiraju, tvrde da su
zaboravili, prebacuju krivnju nazad na svoje dijete i jako se naljute.
Ukoliko ste ve pokuali suoiti svoje roditelje s njihovom krivnjom, ali ste
se gorko razoarali rezultatom, vjerojatno ste uspjeh mjerili time jeste li
ili niste dobili pozitivan odgovor od svojih roditelja. Uzimajui njihov
odgovor kao kriterij, osudili ste se na neuspjeh. Trebate oekivati od njih
da e reagirati negativno. Zapamtite, ovo inite za sebe, ne za njih.
Sueljavanje morate smatrati uspjenim, samim time to ste ga se usudili
napraviti.
Zato bih se trebao suoiti sa svojim roditeljima?
Vrlo snano potiem ljude na sueljavanje s otrovnim roditeljima. Radim
to iz jednog jednostavnog razloga: ono djeluje. Tijekom godina, vidjela
sam kako sueljavanja ine dramatine, pozitivne promjene u ivotima
tisua ljudi. To ne znai da ne uvaavam strah koji ljudi osjeaju i kad samo
pomisle na takvo to. Emocionalni ulozi su visoki. Meutim, sama
injenica da to inite, da se suoavate s vaim vjerojatno najdubljim
strahovima, dovoljna je da pone mijenjati ravnoteu moi izmeu vas i
vaih roditelja.
Svi se bojimo suoiti s istinom o naim roditeljima. Svi se
bojimo priznati da nismo dobili ono to smo trebali dobiti od njih i da to
neemo dobiti niti sada. Meutim, alternativa sueljavanju je ivot s tim
strahovima. Ako izbjegavate poduzeti pozitivne korake koji su u vaem
vlastitom interesu, pojaavate svoje osjeaje bespomonosti i nesposobnosti,
potkopavate svoje samopotovanje.
Postoji jo jedan neizmjerno vaan razlog za sueljavanje:
Ono to ne vratite natrag, prenosite dalje.
Ako ne razrijeite svoj strah, krivnju i ljutnju na roditelje, iskalit
ete ih na svom partneru ili na svojoj djeci.
Kada bih se trebao suoiti s roditeljima?
Potiem svoje pacijente da paljivo razmisle o trenutku sueljavanja. Ne
elite trati pred rudo, ali ne elite to niti odgaati dovijeka.
Kad se ljudi odlue na sueljavanje, obino prolaze kroz tri faze:
1. Nikad to ne bih mogao napraviti.
2. Moda u to napraviti jednog dana, ali ne sada.
3. Kada bih to mogao napraviti?

184
Kad u poetku pourujem pacijente da to uine to prije, oni
obavezno inzistiraju na tome da to nije dobro za njih. Obino mogu raunati
na ono to zovem "sve, samo to ne" sindromom. Pristat e napraviti koliko
god treba drugih promjena, samo da se ne moraju suoiti sa svojim
roditeljima - sve samo to ne!
Rekla sam Glennu - koji je imao problema s bojaljivou i koji je
zaalio to je oca alkoholiara uzeo za poslovnog partnera - da se mora
suoiti sa svojim ocem. Treba ili postaviti granice oevom ponaanju, ili ga
potpuno iskljuiti iz posla. Odgovorio je klasinim "sve, samo to ne":
Nemam namjeru suoiti se s ocem. Znam da to znai da sam slabi, ali ne
elim prouzroiti svojim roditeljima jo vie boli. Siguran sam da postoji
puno drugih stvari koje mogu uiniti umjesto toga. Mogu mu nai posao s
manje pritiska, na kojem nee biti toliko vremena pred mojim
muterijama. Mogu mu prestati doputati da me izbaci iz takta. Mogu
poeti vie vjebati da izbacim bijes. Mogu...
Prekinula sam Glenna: "Sve, samo to ne", je li tako? Sve, samo ne
jedan postupak koji moe napraviti znaajnu promjenu u vaem ivotu."
Rekla sam mu da je velik dio njegove razdraljivosti i bojaljivosti
direktna posljedica njegovog potisnutog bijesa usmjerenog prema ocu i
njegove nespremnosti da preuzme osobnu odgovornost za suoavanje sa
svojim tekoama. Priznala sam mu da veina ljudi odgovara sa "sve, samo
to ne" u poetku terapije i uvjerila ga da to ne smatram obeshrabrujuim.
Jednostavno, jo nije bio spreman. Ali uvjerena sam da e se nakon odreenog
vremena, u kojem e isplanirati sueljavanje i vjebati, osjeati sigurnije.
Glenn je imao odreene sumnje, ali je s vremenom vidio kako
nekoliko drugih lanova grupe donosi odluku o sueljavanju. Svi su se vratili
s uspjenim priama. Glenn je priznao da je sueljavanje djelovalo kod
tih ljudi, ali je brzo dodao kako je njegova situacija drugaija. Bez da je
to shvatio, Glenn se primakao blie drugoj fazi odluke o sueljavanju.
Tijekom terapije, vrlo je naporno radio na tome da naui
neobrambene odgovore i iskae svoje stavove. Poeo je upotrebljavati obje
tehnike u poslovnim situacijama i u odnosima s nekim svojim prijateljima.
Osjeao se dobro zbog toga. Meutim, stalni stres u svakodnevnom odnosu
s ocem i ogromna teina nezavrenog posla iz djetinjstva vukli su ga prema
dolje.
Nakon otprilike est tjedana u grupi, Glenn mi je rekao da je
poeo razmiljati o sueljavanju. Prvi put je priznao da je i to
mogunost..., u

185
budunosti. Doao je u drugu fazu. Nekoliko me tjedana kasnije upitao to
mislim kada bi to trebao napraviti. Trea faza.
Nadao se da mogu napraviti neku aroliju, koja e mu usput rei
kada e njegov nivo tjeskobe pasti dovoljno nisko da bi mogao obaviti
sueljavanje. Istina je da prilino esto va nivo tjeskobe padne tek
nakon sueljavanja. Nema naina da odredite savreno vrijeme, jednostavno
morate biti spremni.
Postoje etiri osnovna uvjeta koja morate zadovoljiti prije
sueljavanja sa svojim roditeljima:
1. Morate se osjeati dovoljno snanima da biste podnijeli roditeljsko
odbijanje, negiranje, okrivljavanje, ljutnju ili bilo koju drugu negativnu
posljedicu sueljavanja.
2. Morate imati dovoljno podrke u razdoblju prije sueljavanja, za
vrijeme sueljavanja i nakon njega.
3. Morate napisati pismo ili izvjebati tekst koji elite izrei te
vjebati neobrambene odgovore.
4. Ne smijete se vie osjeati odgovornima za loe stvari koje su
vam se dogodile dok ste bili dijete.
Posljednji uvjet je posebno vaan. Ako jo uvijek nosite
odgovornost za traume svog djetinjstva, prerano je za sueljavanje. Ne
moete suoiti svoje roditelje s odgovornou za koju niste sigurni da je
zasluuju.
Kad se jednom osjetite relativno sigurnima i zadovoljite etiri
uvjeta, nema boljeg trenutka od toga. Nemojte ekati.
Oekivanje sueljavanja uvijek je gore od samog sueljavanja.
Rekla sam Glennu da je vano da odredi datum sueljavanja, po
mogunosti u ovom stoljeu. Bilo mu je potrebno postavljanje
dodirljivog cilja na kojem e raditi. Taj e posao, rekla sam mu, ukljuivati
este probe, da bi se pripremio za najvaniju ulogu svog ivota.
Kako se suoiti s roditeljima?
Sueljavanje se moe odigrati licem u lice ili putem pisma. Primijetit
ete da ne ukljuujem telefon kao mogunost. Iako se moe initi
sigurnim, sueljavanje putem telefona gotovo je uvijek neuspjeno. Vaim je
roditeljima odvie lako spustiti slualicu. Uz to, telefon je "umjetan"; ini
vrlo tekim

186
pravo emocionalno izraavanje. Ako su vai roditelji u drugom gradu i
nije im praktino doi do vas, a niti vama do njih, piite im.
Pisanje pisma
Velik sam zagovornik pisanja kao terapeutske tehnike. Pismo omoguava
prekrasnu priliku da oblikujete svoj iskaz i da ga prepravljate, sve dok ne
budete potpuno zadovoljni. Primatelju daje mogunost da ga vie puta
proita i da razmilja o sadraju. Takoer, pismo je i sigurnije ukoliko se
suoavate s nasilnim roditeljem. Sueljavanje je vano, ali nikad nije vrijedno
riskiranja fizikog napada.
Uvijek napiite posebno pismo za svakog roditelja. ak i ako su
neki problemi isti, va odnos i vai osjeaji razliiti su prema svakom
roditelju. Najprije napiite pismo onom roditelju za kojeg mislite da je
otrovniji ili vie nasilan. Ti e osjeaji biti blii povrini, bit e ih lake
zahvatiti. Kad jednom otvorite branu piui prvo pismo - pod pretpostavkom
da su vam oba roditelja iva - vai e osjeaji prema drugom roditelju
tei lake. U drugome pismu moete suoiti dobroudnijeg roditelja s
njegovom pasivnou i nedostatkom zatite.
Sueljavanje putem pisma izgleda potpuno isto kao i ono uivo.
Oba poinju rijeima: "Rei u ti neke stvari koje nikada prije nisam
izrekao", i oba bi trebala pokriti etiri glavna podruja:
1. Ovo si mi uinio.
2. Ovako sam se tada osjeao zbog toga.
3. Ovako je to utjecalo na moj ivot.
4. Ovo elim od tebe.
Otkrila sam da ova etiri podruja ine vrste i dobre temelje svim
sueljavanjima. Ova struktura openito pokriva sve o emu trebate
govoriti i sprijeit e da sueljavanje postane rasplinuto i neuspjeno.
Carol - kojoj se otac stalno rugao da smrdi - spremila se suoiti se s
roditeljima, ali ju je veliki posao preureivanja sprijeio da ode na Istok
i uini to uivo. Uvjerila sam je da to moe uspjeno uiniti pomou
pisma. Predloila sam joj da napie pismo kod kue, u miru, s iskljuenim
telefonom, kako bi sprijeila prekidanje.
Pisanje sueljavajuih pisama uvijek je snano emocionalno
iskustvo. Prije slanja pisma, predloila sam Carol da ga odloi na nekoliko

187
dana pa da ga ponovo proita kad bude smirenija. Kao i veina ljudi, kad se
vratila pismu, zavrila je prepravljajui njegov poprilian dio. Moda ete
napisati nekoliko verzija prije nego to budete sasvim zadovoljni. Zapamtite,
niste na natjecanju za najbolji esej. Pismo ne mora biti literarno remekdjelo - samo treba izraavati vae prave osjeaje i iskustva.
Ovo je dio pisma koji mi je Carol proitala sljedei tjedan:
Dragi tata,
rei u ti neke stvari koje nikada prije nisam
rekla. Prije svega, elim ti rei zato nisam provela puno
vremena s tobom i mamom u zadnjih nekoliko mjeseci.
Ovo e te moda iznenaditi i uznemiriti, ali nisam te eljela
vidjeti jer te se bojim. Bojim se da u se osjeati
bespomono i da e me napadati rijeima. I bojim se
osloniti na tebe jer bi me mogao opet emocionalno
napustiti. Dozvoli da ti objasnim.
(Evo to si mi uinio.)
Kad sam bila jako mala djevojica, sjeam se da sam imala
oca koji me volio, divio mi se i brinuo za mene. Ali, kako
sam rasla, sve se to promijenilo. Kad sam imala oko
jedanaest godina, postao si vrlo okrutan prema meni.
Stalno si mi govorio da smrdim. Krivio si me za sve to
nije bilo dobro.
Okrivljavao si me kad sam izgubila stipendiju.
Okrivljavao si me kad je Bob (njezin brat) pao i ozlijedio se.
Okrivljavao si me kad sam slomila nogu. Okrivljavao si me
kad te mama ostavila na neko vrijeme. Kad je mama
otila, ostala sam bez ikakve emocionalne podrke.
Priao si mi viceve koji su bili previe prljavi, govorio
mi kako izgledam seksi u majici, tretirao me kao da
hodamo ili mi govorio da izgledam kao kurva.
Nakon dvanaeste nisam ni imala roditeljsku panju.
Sigurna sam da si i ti prolazio kroz uasne trenutke tih
godina, ali si me jako povrijedio. Moda me nisi
namjeravao povrijediti, ali to ne umanjuje bol. Kad mi
je bilo petnaest, jedan me mukarac pokuao silovati,
a ti si krivio mene. Stvarno sam vjerovala daje to bila
moja greka jer si ti tako rekao. Kad sam bila trudna

188
osam mjeseci, moj mu me pretukao, a ti si mi rekao da
sam morala uiniti neto grozno kad sam ga toliko
razljutila. Stalno si mi govorio o groznim stvarima koje je
mama radila. Rekao si da me nikada nije voljela, da sam
prljava iznutra i da u glavi nemam mozak
(Kako sam se tada osjeala zbog toga.)
Osjeala sam se uplaeno, ponieno i zbunjeno. Pitala sam
se zato si me prestao voljeti. eznula sam za tim da opet
budem tatina mala djevojica i pitala se to sam loe
uinila da sam te izgubila. Za sve sam krivila sebe. Mrzila
sam se. Osjeala sam se nevoljenom i odvratnom.
(Kako je to utjecalo na moj ivot.)
Bila sam strano oteena kao osoba. Mnogi su mukarci
bili prilino brutalni prema meni i uvijek sam mislila da
je to moja greka. Kad me Hank istukao, napisala sam mu
pismo isprike. Imala sam aljenja vrijedan nedostatak vjere
u sebe, svoje sposobnosti i svoju vrijednost.
(Evo to elim od tebe.)
elim da mi se ispria to si bio tako okrutan, lo otac.
elim da prizna da mi je zlo koje si mi inio donijelo
mnogo boli i patnje. elim da prestane s verbalnim
napadima. Zadnji put se to dogodilo kad sam te vidjela
kod Boba i upitala za savjet u vezi s mojim poslom. Vikao
si na mene bez razloga. Mrzila sam to. Tada sam to trpjela,
ali vie neu. elim da zna da to ubudue neu
tolerirati. Voljela bih da prizna da dobri oevi ne
namiguju svojim kerima, da dobri oevi ne vrijeaju i ne
poniavaju svoje kerke, ve ih tite.
ao mije to nismo imali dobar odnos kakav smo mogli
imati. Mnogo sam izgubila time to nisam mogla dati svoju
ljubav ocu kojeg sam tako eljela voljeti. Nastavit u ti
slati estitke i poklone jer se zbog toga osjeam dobro.
Meutim, ako me eli viati, morat e prihvatiti neka
moja osnovna pravila.

189
Ne poznajem te ba dobro. Ne znam koje su bile tvoje boli
i tvoji strahovi. Zahvalna sam to si bio marljiv radnik, to
si nas dobro opskrbljivao i to si me vodio na lijepe
praznike. Sjeam se kako si me pouavao o drveu i
pticama, ljudima i politici, sportu i zemljopisu,
kampiranju i klizanju. Sjeam se da si se puno smijao.
Takoer, moda bi elio znati da mi je sada puno bolje
u ivotu. Vie ne dozvoljavam mukarcima da me
tuku. Imam divne prijatelje pune podrke, dobro
zanimanje i sina kojeg oboavam.
Molim te, pii mi i prihvati moje pismo. Ne moemo
promijeniti prolost, ali moemo poeti iznova.
-Carol
Licem - u - lice
Mnogi moji pacijenti preferiraju sigurnost pisanja pisama, ali mnogima
drugima treba neposredna povratna informacija, da bi osjetili da je
njihovo sueljavanje bilo uspjeno. Za takve pacijente dolazi u obzir
jedino sueljavanje licem-u-lice.
Prvi je korak u planiranju takvog sueljavanja, pod pretpostavkom
da ste ve obavili emocionalni posao pripreme, odabiranje mjesta na kojem
ete to uiniti. Ako ste krenuli na terapiju, moda ete eljeti da se to
odvije u prostoriji vaeg terapeuta. Va terapeut moe voditi sueljavanje,
osigurati da vas uju, pomoi vam ako zapnete i, to je najvanije, pruati
vam podrku i zatitu. Shvaam da ste time u prednosti pred roditeljima, ali
bolje da ste u prednosti vi nego oni, posebno u tako kljunom trenutku.
Ukoliko obavljate sueljavanje u prostoriji vaeg terapeuta, obavezno
se tamo naite s roditeljima Nitko ne moe predvidjeti to e se dogoditi u
seansi. Vano je da imate svoj vlastiti nain da se vratite kui. Gak i ako
sueljavanje zavri u pozitivnom tonu, moda ete jo uvijek eljeti biti
sami nakon toga, i suoiti se sa svojim mislima i osjeajima nasamo.
Moda ete se radije sami suoiti s roditeljima. Moda nemate
terapeuta, ili, ako imate, moda ete osjeati potrebu pokazati roditeljima
da se moete boriti za svoju neovisnost bez tue pomoi. Mnogi roditelji
jednostavno odbiju doi terapeutu. Bez obzira na razlog, ako to odluite
uiniti samostalno, morate odluiti hoete li se suoiti s roditeljima u njihovoj
ili vaoj kui. Javna mjesta, poput restauracije ili kafia, previe su
ograniavajua. Trebate potpunu privatnost.

190
Ako imate mogunost izbora, savjetujem vam da se sueljavanje odvije u
vaoj kui. Osjeat ete se znatno snanije na svom vlastitom terenu. Ukoliko
putujete u drugi grad radi sueljavanja, pokuajte nagovoriti roditelje da
dou u vau hotelsku sobu.
Moete imati uspjeno sueljavanje i na terenu vaih roditelja, ako
je to nuno. Ali morat ete naporno raditi da biste izbjegli postati rtvom
djejih strahova, krivnji i osjeaja bespomonosti. Budite posebno oprezni
s tim djejim osjeajima ukoliko vai roditelji jo uvijek ive u kui u kojoj
ste odrasli.
Nemam nikakvo pravilo o tome treba li se sueliti sa svakim
roditeljem posebno ili s oba zajedno, iako bi mi bilo drae da to uinite kad
su svi na okupu. Otrovni roditelji stvaraju obiteljske sustave koji
poivaju na velikoj koliini tajanstvenosti, preutnih dogovora i
negacija, da bi se obitelj mogla odrati u ravnotei. Razgovor s oba roditelja
istovremeno potie pojavu velike koliine takvih stvari.
S druge strane, ako vai roditelji imaju izrazito razliite naravi, toke
gledita i naine obrane, moda e razgovor bolje tei sa svakim posebno.
Neke ljude brine da e izgubiti spontanost zbog previe
vjebanja prije sueljavanja. Nemojte biti zabrinuti. Imat ete dovoljno
tjeskobe, koja e osigurati mnoga odstupanja od onog to ste pripremili.
Bez obzira na to koliko ste vjebali, rijei nee lako dolaziti. Zapravo,
neophodno je da unaprijed znate da ete biti jako, jako nervozni. Srce e
vam udarati, eludac e vam se moda griti, moda ete se znojiti, moda
ete imati tekoa s hvatanjem zraka, moda e vam se zavezati jezik i
moda ete zaboraviti rijei.
Nekim se ljudima jednostavno isprazni mozak pod ogromnim
pritiskom. Ukoliko ste zabrinuti da bi vam se to moglo dogoditi, mogue je
izbjei dodatnu tjeskobu tako da napiete pismo svojim roditeljima i zatim
ga glasno proitate za vrijeme sueljavanja. To je izvrstan nain poraavanja
treme pred premijeru i osiguravanja prijenosa vlastite poruke.
Pripreme za premijeru
Bez obzira na to gdje e se odvijati sueljavanje, i bez obzira na to sueljavate
li se s oba ili sa samo jednim roditeljem, morate paljivo pripremiti ono to
elite rei. Vjebajte glasno, sami ili s nekim, sve dok ne budete u mogunosti
izrei to u potpunosti smireni. Sueljavanje licem-u-lice je kao premijera
na Broadwayu: biste li izali na pozornicu a da niste nauili tekst i shvatili
zato ste tamo? Prije samog sueljavanja morate uvjebati ono to elite
rei, kao i jasno odrediti to time elite postii.

191
Moda ete poeljeti zapoeti sueljavanje postavljanjem pravila.
Predlaem vam ovakav tekst:
Sad u rei neto to nikad prije nisam izrekla i elim da me
sluate sve dok ne budem gotova. Ovo mi je jako vano i zato
vas molim da mi se ne suprotstavljate i da me ne prekidate.
Nakon to kaem sve to elim, imat ete dovoljno vremena da
kaete ono to elite. Pristajete li na to?
Bitno je da se vai roditelji slau s uvjetima na samom poetku.
Veina roditelja e se sloiti. Ukoliko na to nisu spremni, vjerojatno je bolje
odgoditi sueljavanje. Za vas je izrazito vano da kaete ono to ste uvjebali,
bez odgaanja, prekidanja ili bilo kojeg drugog odvraanja od ciljeva. Ako
vas odbijaju sasluati, moete se suoiti s njima pomou pisma.
to oekivati
Kad jednom zaponete ono to ste naumili, veina e otrovnih roditelja
prijei u napad. To je razumljivo, jer da su imali sposobnost sluati vas,
shvatiti, potovati vae osjeaje i brinuti se za vau neovisnost, ne bi bili
otrovni roditelji. Najvjerojatnije e doivljavati vae rijei kao osobnu
uvredu i izdaju. Takoer e koristiti istu taktiku i naine obrane koje su
uvijek koristili, samo u ovom sluaju jo izraenije.
Neodgovarajui ili manjkavi roditelji mogu postati jo jadniji i
zbunjeniji. Alkoholiari bi mogli zanijekati svoj alkoholizam, ili, ako su
u postupku odvikavanja od alkohola, mogli bi ga koristiti da bi vam
oduzeli pravo da ih suoite s istinom. Kontrolirajui roditelji mogu jo vie
umanjivati svoju krivnju i naglaavati svoju pravednost. Zlostavljajui
roditelji mogu postati bijesni i gotovo e sigurno okrivljavati vas za
zlostavljanje. Sva navedena ponaanja imaju za cilj ponovno postizanje
obiteljske ravnotee i ele vas vratiti u pokoravajui status quo. Dobro je
oekivati najgore - sve bolje od toga je nagrada.
Sjetite se, ovdje nije bitna njihova reakcija, ve va odgovor.
Ako moete izdrati bijes, optube, prijetnje i nametanje krivnje vaih
roditelja, osjeat ete se nakon toga jako dobro.
Da biste se pripremili, zamislite najgori scenarij. Vizualizirajte
lica vaih roditelja - bijesna, jadna, uplakana, kakva god elite. Sluajte
njihove ljutite rijei, njihova poricanja, optube. Postanite neosjetljivima,
tako da glasno izgovorite sve ono to mislite da bi vai roditelji mogli rei,
i nakon toga uvjebavajte smirene, neobrambene odgovore. Zamolite
partnera ili prijatelja da igra ulogu jednog od roditelja ili uloge obaju
roditelja. Recite

192
mu da glumei vaeg roditelja bude apsolutno nepodnoljiv i da vam govori
najgore stvari koje moete zamisliti. Neka vriti, vie, naziva vas
pogrdnim imenima, prijeti da e vas izbaciti iz obitelji, optui vas da ste grozni
i sebini. Vjebajte ovako odgovarati:
Uvjeren/a sam da ti to tako vidi.
Nazivanje pogrdnim imenima i vritanje nee nas nikamo
odvesti.
Nisam spremna/spreman prihvatiti tvoj nain gledanja na
stvari.
Upravo to je dobar primjer zato nam je potreban ovaj
razgovor.
Nije u redu da tako razgovara sa mnom.
Sloila/sloio si se da e me sasluati.
Uinit emo to drugi put kada bude smireniji/smirenija.
Evo nekih tipinih roditeljskih reakcija na sueljavanje, zajedno
s nekim kljunim odgovorima koje ete moda eljeti prouiti:
"To se nikada nije dogodilo ". Roditelji koji su koristili
negiranje da bi izbjegli osjeaj neprimjerenosti ili tjeskobe, koristit e
ga i kod sueljavanja, za zagovaranje vlastite verzije stvarnosti. Inzistirat
e na tome da se ono za to ih optuujete nije nikada dogodilo, da
pretjerujete ili da va otac nije nikada mogao napraviti takvu stvar. Nee se
sjeati ili e vas optuiti da laete. Ova vrsta reakcije je tipina za
alkoholiare, ija negacija moe biti pojaana gubitkom pamenja zbog
opijanja.
Va odgovor:" Samo zato to se ti toga ne sjea, ne znai da se nije
dogodilo."
"Ti si kriv/a za to ". Otrovni roditelji gotovo nikad nisu spremni
preuzeti odgovornost za svoje destruktivno ponaanje. Umjesto toga, okrivit
e vas. Rei e da ste bili zloesti ili teki. Tvrdit e da su se trudili
najbolje to su mogli, ali da ste im uvijek pravili probleme. Rei e da ste ih
izluivali. Ponudit e vam kao dokaz injenicu da su svi u obitelji znali
kakav ste problem bili. Stavit e pred vas poduu listu vaih navodnih
napada i uvreda. Varijacija ove reakcije je okrivljavanje trenutnih tekoa
u vaem ivotu. "Zato napada nas, a tvoj pravi problem je to to ne
moe zadrati posao, kontrolirati dijete, zadrati mua i sl." Ovo ak moe
i proi, zamaskirano u suosjeanje zbog potekoa u kojima se trenutno
nalazite. No, oni e koristiti sve da bi skrenuli panju sa svoga ponaanja.
Va odgovor: "Moe me pokuavati okriviti za to, ali neu preuzeti
odgovornost za ono to si mi uinio/uinila dok sam bila/dijete".

193
"Pa rekao/rekla sam ti da mije ao ". Roditelji mogu obeati da e se
promijeniti, pokazivati vie ljubavi, pruati vie podrke, no to je esto samo
mamac. Kad se jednom slegne praina, javljaju se ponovno stare navike, a mamac
koji su roditelji ponudili nestaje pa se ponovno vraaju svome otrovnom
ponaanju. Neki se roditelji mogu sloiti s nekima od stvari koje im kaete, no
nespremni su bilo to promijeniti s tim u vezi. Najee ujem ovo:" Pa
rekla/rekao sam da mi je ao, to jo eli?"
Va odgovor: "Prihvaam tvoju ispriku, no to je samo poetak. Ako ti je
doista ao, bit e mi dostupna/dostupan kada te zatrebam i zajedno sa mnom
radit e na poboljanju naeg odnosa."
"Uinili smo najbolje to smo mogli". Oni roditelji koji su bili
nedorasli svojim zadacima ili pak nijemi svjedoci zlostavljanja, najee e na
sueljavanje reagirati na isti onaj pasivan i neuspjean nain na koji su
pokuavali rijeiti svoje probleme. Takvi e vas roditelji podsjeati koliko im je
bilo teko kad ste odrastali i kako su se teko borili. Govorit e: "Nikad nee
shvatiti kroz to sam prolazila/prolazio", "Ne zna koliko puta sam
pokuala/pokuao uiniti sve da ti to vie ne radi" ili "Uinila/uinio sam
najbolje to sam mogla/mogao". Ovakav nain odgovaranja moe u vama
pobuditi simpatiju i suosjeanje za vaeg roditelja. To je razumljivo, ali to
oteava vau usmjerenost na ono to trebate rei u sueljavanju. Jo jednom ete
doi u napast staviti roditeljske potrebe ispred vaih. Vrlo je vano da priznate
njihove potekoe, ali tako da ne obezvrjeujete vlastite.
Va odgovor: "Razumijem da ti je bilo teko, i uvjeren/a sam da me nisi
povrijedila/povrijedio namjerno, ali elim da zna da me je nain na koji si se
nosila/nosio sa svojim problemima doista povrijedio."
"Pogledaj to smo sve uinili za tebe ". Mnogi e se roditelji pokuati
suprotstaviti vaoj borbi za prava, prisjeajui se vaeg prekrasnog djetinjstva i
lijepih trenutaka koje ste s njima dijelili. Usmjeravanjem panje na dobre stvari,
roditelji mogu izbjei otkrivanje tamnije strane njihovog ponaanja. Podsjetit e
vas na poklone koje su vam poklonili, mjesta na koja su vas odveli, rtve koje
su uinili za vas i svu svoju brinost. Najvjerojatnije e rei: "I to nam je hvala"
ili "Nikad ti nita nije bilo dovoljno".
Va odgovor: "Jako cijenim sve te stvari, ali one nisu nadoknadile
batine (neprestano kritiziranje, nasilje, uvrede, alkoholizam itd.)".
"Kako mi to moe uiniti? " Neki se roditelji ponaaju kao patnici.
Rasplakat e se, iskazivati nemir, izraavati ok i nevjericu zbog vae
"okrutnosti". Ponaat e se kao da sueljavanjem vi njih zlostavljate. Optuit e vas
da ste ih povrijedili ili razoarali. alit e se da im to nije potrebno i da oni ve
imaju dovoljno problema. Govorit e da nisu dovoljno jaki ili

194
zdravi da to podnesu, da e ih to ubiti, a neto e od njihove tuge doista
biti iskreno. Tuno je kad se roditelji suoe s vlastitim propustom, kad
shvate da su vlastitoj djeci nanijeli mnogo boli. No, njihova tuga moe
postati manipulativnom i kontrolirajuom. To moe biti njihov nain
koritenja krivnje, kako bi vas natjerali da se povuete.
Ponekad je doista nemogue
Ranije navedene tipine reakcije i sugerirani odgovori mogu vam pomoi
da izbjegnete neke emocionalne zamke za vrijeme sueljavanja. Meutim,
postoje ljudi s kojima se, bez obzira na sve, jednostavno ne moe razgovarati.
Sueljavanje s nekim roditeljima prerasta u jak sukob i svaka komunikacija
postaje nemogua. Bez obzira na to koliko razumni, pristojni, jasni i
razgovijetni bili, njihovo ponaanje moe od vas zahtijevati da prekinete sa
sueljavanjem. Oni e izvrtati vae rijei i vae motive, lagati,
konstantno vas prekidati, iako ste se dogovorili da nee, optuivat e vas,
vritati, razbijati namjetaj, bacati posude, i dovesti vas do toga da se u
najboljem sluaju osjeate ludima, a u najgorem da poelite nekoga ubiti.
Dakle, isto kao to je vano nadrasti svoje strahove i rei roditeljima ono to
moraju uti, takoer je vano znati i u kojem je sluaju to nemogue. Tada
morate prekinuti sueljavanje zbog njihovog ponaanja, a to je njihov
propust, a ne va.
Mirno sueljavanje
Sueljavanje rijetko izmakne kontroli, pa ak i kad postane malo burnije.
U stvari, veina ih prolazi iznenaujue mirno.
Melanie - koja je pokuavala spasiti nesposobnog ovjeka i koja je,
kao dijete, pisala pisma rubrici "Draga Abby" zato to je morala tjeiti
svog depresivnog oca za vrijeme napada plaa - odluila je dovesti svoju
majku, Ginny, u moj ured kako bi se suoila s njom (njezin je otac umro).
Zapoela je rijeima koje smo zajedno uvjebale i njezina ju je majka
pristala sasluati.
MELANIE: Mama, eljela bih razgovarati s tobom o nekim
dogaajima iz mog djetinjstva koji me jo bole. Shvatila
sam koliko sam krivila sebe dok sam bila mala...
GINNY (prekidajui): Ako se jo uvijek osjea tako, onda,
zlato, tvoja terapija izgleda nema koristi.
MELANIE: Sloila si se da e me sasluati i da me nee
prekidati. Sada ne priamo o terapiji, ve o mom djetinjstvu.

195
Sjea se kako bi se tata jako uznemirio kad smo se Neal
(brat) i ja tukli? Tata bi zaplakao i govorio bi mi da je
Neal dobar prema meni, a da sam ja grozna prema njemu.
Sjea li se da si me svaki put poslala u tatinu sobu kad je
plakao i govorila mi da ga oraspoloim? Zna li uope s
koliko si me krivnje opteretila, traei od mene da se
brinem o tati? Umjesto da jednostavno budem mala
djevojica, morala sam brinuti o njemu. Zato se ti nisi
brinula o tati? Zato se tata nije brinuo o sebi? Zato sam
ja to trebala raditi? Nikad zapravo nisi bila tamo, ak i
kad si bila tamo. Provela sam vie vremena s domaicama
koje si zapoljavala nego s tobom. Sjea li se kad sam
pisala ono pismo rubrici "Draga Abby"? I to si ignorirala.
GINNY (tiho): Ne sjeam se niega.
MELANIE: Mama, moda ti odabire da se ne sjea,
ali ako mi eli pomoi, mora me sasluati. Nitko te ne
napada, samo ti elim rei kako se osjeam. U redu, ovako
sam se osjeala kada se sve to dogaalo. Osjeala sam se
potpuno samo, osjeala sam se grozno, osjeala sam
se krivom i poraenom jer sam pokuavala popraviti
stvari koje nisam mogla popraviti. Tako sam se
osjeala. Sad u ti rei kako je to utjecalo na moj ivot.
Sve dok nisam poela raditi na tome, osjeala sam se
prazno. Sad se osjeam bolje, ali jo se uvijek
bojim
osjetljivih
mukaraca.
Zbog
toga
zavravam s hladnim, distanciranim mukarcima.
Grozno se provodim pokuavajui shvatiti tko sam,
to elim ili to trebam. Upravo to poinjem otkrivati.
Najtei dio mi je zavoljeti samu sebe. Svaki put kad
pokuam, ujem tatu kako mi govori da sam bila
grozno dijete.
GINNY (poinje plakati): Stvarno se toga ne sjeam, ali
vjerujem da se, ako ti kae, to dogodilo. Izgleda da sam
bila potpuno zaokupljena vlastitim nezadovoljstvom...
MELANIE: O, ne. Sad se osjeam krivom zato to sam
te povrijedila.

196
SUSAN: Melanie, zato ne kae svojoj majci to od nje
sada eli?
MELANIE: elim odnos dviju odraslih osoba. elim biti
iskrena s tobom. elim ti govoriti istinu. elim da me
saslua kad govorim o svojim iskustvima iz prolosti.
elim da bude spremna na to da se sjeti, da razmisli i
osjeti ono to se doista dogaalo. elim da preuzme
odgovornost za injenicu da se nisi brinula o meni i da me nisi
zatitila od tatinih raspoloenja. elim da ponemo tako to
emo jedna drugoj rei istinu.
Ginny se doista potrudila sasluati svoju kerku i dati joj svoju
potvrdu. Pokazala je i sposobnost za zdravu, razumnu komunikaciju. I konano,
potrudit e se i izai ususret Melaninim zahtjevima, iako je bilo jasno da su oni
za nju emocionalno poraavajui.
Eksplozivno sueljavanje
Joe nije imao tako razumne roditelje. Diplomirao je psihologiju, a otac ga je
tukao. Nakon dosta nagovaranja, Joe je konano uspio dovesti svog oca,
alkoholiara, i pretjerano ovisnu majku u moj ured. Jako se elio suoiti s njima
ve neko vrijeme. Sueljavanje je bilo mnogo vie iznenaujue nego u
Melaninom sluaju.
Njegov otac, Alan, uletio je u moj ured, oekujui da e on preuzeti
rije. Bio je krupan mukarac, kose boje pijeska, i izgleda prosjenog za
ezdeset-i-neto-godinjaka; desetljea ljutnje i alkoholizma oitavala su se u
njegovu izgledu. Joeova majka, Joanne, izgledala je kao siva dama - siva kosa,
siva put, siva haljina, siva osobnost. Njezine su oi imale onaj progonjeni
pogled koji sam viala tako esto kod zlostavljanih ena. Joanne je ula nakon
svog supruga, sjela, prekriila ruke i zagledala se u pod.
U prvih pola sata uglavnom je sve bilo usmjereno na stvaranje
atmosfere u kojoj bi Joe mogao rei ono to je planirao. Njegov ga je otac
neprestano prekidao, vikao, psovao - inio sve da zaplai svog sina i natjera ga
u utnju. Kad bih pokuala zatititi Joea, Alan bi poeo psovati mene i moju
profesiju. Joeova majka gotovo uope nije govorila, a i kad bi progovorila,
to bi bilo samo da zamoli mua da se smiri. Ono to sam vidjela bio je saet
prikaz 40-godinje bijede. Joe je iznenaujue dobro uspio u gotovo
nemoguim uvjetima ivota. Uspio je, uz velik trud, ostati smirenim,

197
iako sam mogla vidjeti da bijes kipi u njemu. Alan je na kraju poludio kad je Joe
spomenuo njegov alkoholizam.
ALAN: U redu, ti malo govno, gotovo je! Koga vraga ti
sebi umilja? Problem s tobom je to sam bio preblag
prema tebi. Trebao sam te natjerati da zaradi sam sve to si
imao. Kako se usuuje nazvati me pijanicom pred
potpunim strancem? Kukin sine, nee biti sretan dok ne
uniti ovu obitelj, je li? E, pa neu ja tu samo sjediti i
dopustiti da mi jedno bijedno, nezahvalno malo kopile i
njegov prokleti psihi govore to da radim.
Tu je Alan ustao i krenuo prema izlazu. Okrenuo se prema
vratima i upitao Joannu dolazi li. Joanne ga je molila da joj dopusti
ostati do kraja seanse. Alan joj je rekao da e biti dolje u kafiu, i, ako
ne doe za petnaest minuta, neka sama ide kui. Tada je izaao iz sobe.
JOANNE: Jako mi je ao. Tako mi je neugodno. On stvarno
nije takav. Samo je jako ponosan ovjek i ne moe podnijeti
gubitak ugleda. Zaista ima puno prekrasnih kvaliteta...
JOE: Mama, prestani! Za ime Boje, prestani! To si radila
itavog mog ivota. Lagala si za njega, titila si ga, dozvolila si
mu da nas oboje tue, i nikad nisi nita uinila u vezi s tim.
Matao sam o tome kako u nas spasiti. Je li ti ikad palo na
pamet da ti spasi mene? Zna li kako je ivjeti malome
djetetu u takvoj kui? Zna li kakav sam teror proivljavao
svakog dana? Zato nisi nita poduzela? Zato neto ne
poduzme sada?
JOANNE: Ima svoj ivot. Zato nas ne pusti na miru?
Joeovo sueljavanje s roditeljima bilo je eksplozivno i frustrirajue, ali je
zapravo bilo jako uspjeno. On je konano prihvatio injenicu da su njegovi
roditelji opsjednuti svojim vlastitim demonima i zatoeni u svojim otrovnim
obrascima ponaanja/Konano se mogao odrei svoje nade da e se oni
promijeniti.

198
to oekivati nakon sueljavanja
Vaa reakcija
Odmah nakon sueljavanja moete osjetiti iznenadan nalet euforije zbog
novosteene hrabrosti i snage. Moete biti preplavljeni olakanjem jer
ste to konano napravili, ak i ako nije sve teklo onako kako ste planirali.
Moete se osjeati lakima zato to ste izrekli mnoge stvari koje ste
zadravali tako dugo. Ali, takoer, moete se osjeati ozbiljno
uznemireno ili razoarano. Sigurno e vas plaiti ono to bi se kasnije
moglo dogoditi.
Bez obzira na vau poetnu reakciju, potrebno je neko vrijeme
da biste osjetili potpune i trajne koristi od sueljavanja. Trebat e vam
nekoliko tjedana, pa ak i mjeseci, da ponete osjeati stvarnu snagu koju
vam moe darovati sueljavanje. I doista ete ga doivjeti. Konano,
neete osjeati niti ekstremnu euforiju, niti razoaranje. Umjesto toga,
uivat ete u mirnom, rastuem osjeaju ugode i samopouzdanja.
Reakcije vaih roditelja
Nain sueljavanja nee nuno ukazivati na konani ishod. Svima treba
vremena za obradu doivljaja i za vlastito suoavanje s njim.
Na primjer, sueljavanje za koje se ini da e zavriti pozitivno,
moe imati posve drugaiji ishod nakon to vai roditelji malo vie razmisle
o svemu. Oni mogu imati zakanjele reakcije. Za vrijeme konfrontacije mogu
biti mirni, ali vas kasnije optuivati da stvarate destruktivne, nagle promjene
u obitelji.
S druge strane, vidjela sam sueljavanja koja su zavrila u ljutnji,
a te su promjene dovele do pozitivnih ishoda u meuodnosima
pacijenata s roditeljima. Kad se jednom poetna buka i uzbuenje smire,
injenica da ste naeli neke probleme iz prolosti moe rezultirati
otvorenijom, iskrenijom komunikacijom izmeu vas i vaih roditelja.
Ako roditelj reagira agresivno nakon sueljavanja, mogli biste osjetiti
potrebu da napadnete istom mjerom. Izbjegavajte izjave kao to su: "To i
slii tebi" ili "Nikad ti ne mogu vjerovati". Jako je vano da se drite svoga
neobrambenog naina, ili ete vaim roditeljima predati svoju novosteenu
mo. Umjesto toga, recite:
Spremna/spreman sam razgovarati o tvom bijesu, ali neu
ti dopustiti da vie na mene ili da me vrijea.
Razgovarat emo o tome drugi put, kad bude smireniji/
smirenija.

199
Ako vai roditelji izraavaju svoj bijes utnjom, pokuajte sljedee:
Spremna/spreman sam ponovo razgovarati kad me budete
spremni prestati kanjavati utnjom. Riskirala/riskirao
sam i rekla/rekao vam ono to me mui. Zato vi niste
spremni riskirati?
Jedno je sigurno: nita vie nee biti isto. Bitno je da obratite panju
na posljedice sueljavanja u sljedeim tjednima, mjesecima, pa ak i
godinama nakon toga. Morate ostati razumni i paljivo procjenjivati promjene u
odnosima s roditeljima i drugim lanovima obitelji.
Va je zadatak je da se drite vlastitih injenica, i ne
dozvoliti da vas gurnu u stare reaktivne i obrambene naine reagiranja,
bez obzira na to to vai roditelji uinili.
Utjecaj na meusobne odnose vaih roditelja
Osim dramatinih promjena u odnosu vas i vaih roditelja, morate
takoer oekivati promjene i u meusobnim roditeljskim odnosima.
Ukoliko je sueljavanje ukljuivalo i otkrivanje obiteljske tajne koju
je jedan od roditelja skrivao od onog drugog, kao to je, na primjer,
incest, utjecaj na meusoban odnos roditelja bit e izrazito velik. Jedan
roditelj moe postati vaim saveznikom protiv onog drugog. Njihov se
odnos moe ak i raspasti. Ako je sueljavanje ukljuivalo izgovaranje
neega to svi znaju, ali o emu nitko nije govorio niti se s tim suoavao, poput
alkoholizma, utjecaj na odnos vaih roditelja ne mora biti toliko
ekstreman, ali svejedno moe biti znaajan. Njihova veza se moe
poprilino uzdrmati.
Bit ete u iskuenju da okrivite sebe za probleme vaih roditelja
u meusobnom odnosu. Pitat ete se ne bi li bilo bolje da ste stvari ostavili
na miru.
Kada je Carla - koja je odustala od svog puta u Mexico, kako bi
posjetila svoju ovisnu majku, alkoholiarku - suoila majku s njezinim
alkoholizmom i pretjeranom ovisnou o ocu, brak njezinih roditelja jako
se uzdrmao. Kad je majka otila na odvikavanje od alkohola, otac to nije
mogao podnijeti. Njegovo je samopotovanje uvelike ovisilo o ulozi monog,
uzornog oca. Kad se njegova ena vie nije oslanjala na njega, njegova je
uloga u obitelji izgubila na znaenju. Njihov je brak bio izgraen na
odreenom uzorku meuovisnosti, koji se sada vie nije mogao primijeniti.
Oni nisu znali kako komunicirati, nisu imali ravnoteu, i nisu se vie slagali.
Carla je imala pomijeane osjeaje u vezi s tim.

200
CARLA: Vidite to sam pokrenula. Uznemirila sam itavu obitelj.
SUSAN: Priekaj malo. Ti nisi nita pokrenula. Oni su to
pokrenuli.
CARLA: Ali ako se oni razvedu, osjeat u se grozno.
SUSAN: Nema razloga za tvoj osjeaj krivnje. Oni ponovno
procjenjuju svoj odnos, zbog novih informacija koje su
dobili. Ti nisi izmislila te informacije, samo si na njih
usmjerila svjetlo.
CARLA: Pa, to moda i nije bila tako dobra ideja. Oni su
ranije imali dobar brak.
SUSAN: Ne, nisu. CARLA:
Izgledao je u redu. SUSAN: Ne,
nije.
CARLA (nakon due pauze): Izgleda da me plai to to sam
konano odluila da se vie neu za njih rtvovati. Pustit u ih, za
promjenu, da budu odgovorni za same sebe. A ako ih to
uznemiruje, tada u se jednostavno morati nositi s njihovim
nezadovoljstvom.
Carlini se roditelji nisu razveli, ali njihov brak vie nikad nije bio kao
prije. Iako su nastavili svoju meusobnu borbu, ona vie nije utjecala na Carlin
ivot. Time to je rekla istinu i to se nije ponovo zaplela u mreu kad su
isplivali dugo skrivani roditeljski sukobi, Carla je postigla slobodu koju je
oduvijek smatrala nedostinom.
Reakcije brae i sestara
Iako je ova knjiga primarno usmjerena na vae odnose s roditeljima,
sueljavanje se ne dogaa u vakuumu. Dijelom ste obiteljskog sustava i svi e
drugi u tome sustavu takoer biti pogoeni. Kao to va odnos s roditeljima vie
nikad nakon sueljavanja nee biti isti, tako e se promijeniti i va odnos s
braom i/ili sestrama.

201

Neki od brae i sestara imaju slina iskustva kao i vi pa e se

sloiti s vama i podrati vas. Neki imaju slina iskustva, ali zbog prevelike
vezanosti za roditelje ta e iskustva poricati ili primati s rezervom, pa ak i
kad se radi o najgorem zlostavljanju. Ostala braa i sestre mogu imati
sasvim razliita iskustva i uope ne znati o emu govorite.
Neka e se braa i sestre osjeati ugroenima vaim sueljavanjem
s roditeljima i mogu postati bijesnima na vas jer naruavate labavu obiteljsku
ravnoteu. Tako je reagirao Carolin brat.
Nakon to je njezin otac primio pismo, nazvao ju je i pruio
neoekivanu podrku. Rekao joj je da se nije sjeao stvari o kojima je
pisala u pismu onako kako ih se ona sjeala, ali se ispriao za bol koju joj je
nanio. Carol je bila jako dirnuta i uzbuena zbog mogunosti razvijanja
novog odnosa s ocem. No, nakon nekoliko tjedana, shrvao ju je drugi
razgovor s ocem, u kojem je zanijekao iskustva o kojima je pisala, ali i
injenicu da joj se uope ispriao. Tada ju je, pored povrede koju je
pretrpjela, nazvao i mladi brat pa je verbalno napao zato to se usuuje
"iriti odurne lai" o njihovom ocu. Rekao joj je da je "mentalno
bolesna", budui da je optuila oca da ju je zlostavljao.
Ako braa i sestre reagiraju negativno na vae sueljavanje s
roditeljima, mogli bi se jako potruditi da vam porue koliko ste
uznemirili itavu obitelj. Mogue je da ete primati puno pisama,
telefonskih poziva ili da ete biti esto posjeivani. Oni bi mogli postati
glasnicima vaih roditelja, dolazei s porukama, molbama, prijetnjama i
ultimatumima. Mogli bi vas nazivati pogrdnim imenima i initi sve to je
mogue kako bi vas uvjerili da ste ili u krivu ili ludi, ili oboje. Jo
jednom, bitno je da koristite neobrambene odgovore i ostanete pri svome
pravu da kaete istinu. Ovdje su neki primjeri to moete rei brai i/ili
sestrama:
Spremna/spreman sam s tobom razgovarati o tome, ali ti
neu dopustiti da me vrijea.
Mogu shvatiti da ih eli zatititi, ali ono to govorim
je istina.
Ne radim ovo da bih nekoga uznemirila/uznemirio, ve
je to neto to moram uiniti za sebe.
Odnos s vama mi je jako vaan, ali neu skrivati
svoje potrebe samo da bih ga odrala/odrao.
Samo zato to se to nije dogodilo tebi, ne znai da se
nije dogodilo meni.
Kate - iji je otac, bankar po zanimanju, tukao nju i sestru, Judy,
esto istovremeno - bila je uvjerena da e je njezina sestra prezirati zbog
iznoenja dogaaja iz prolosti. Bez obzira na to, Kate je odluila riskirati.

202

Oduvijek sam se ponaala jako zatitniki prema Judy. esto

je prola gore od mene. One noi kad sam poslala pismo
roditeljima, nazvala sam je jer sam eljela da zna to radim.
Rekla mi je da e odmah doi i da moramo razgovarati.
Bila sam uvjerena da e biti bijesna. Bila sam u totalnoj
komi. Kad sam otvorila vrata, vidjela sam da je plakala.
Zagrlile smo se i tako stajale dugo vremena. Razgovarale
smo, plakale, grlile se, smijale i opet plakale. Sve smo prole.
Judy se sjetila nekih stvari koje sam u potpunosti zaboravila
i jako joj je bilo drago to razgovaramo o tome. Rekla je da
nema mene, da bi morala sve to drati u sebi tko zna koliko
dugo. Osjeala je veu bliskost sa mnom. Nije se osjeala
tako osamljeno sa svim tim smeem. Stvarno mi se divila, i
eljela je da znam daje uz mene. Kad mije to rekla, rastopila
sam se.
Time to su izrekle istinu, Kate i Judy mogle su obogatiti svoj odnos
i dati jedna drugoj podrku. Katina hrabrost pomogla je njezinoj sestri
potraiti strunu pomo i suoi se s boli vlastitog zlostavljanja u djetinjstvu.
Reakcije ostatka obitelji
Sueljavanje pogaa sve s kojima ste emocionalno povezani, pogotovo vaeg
partnera i djecu, koji su sekundarne rtve vaih otrovnih roditelja. Nakon
sueljavanja trebat ete svu ljubav i podrku koju moete dobiti.
Nemojte se bojati upravo to i traiti. Nemojte se bojati rei im da je ovo
jako teak period za vas. No, sjetite se, oni nee proivljavati iste
intenzivne emocije kao i vi, i moda nee u potpunosti razumjeti zato ste
imali potrebu za tim. To je teko razdoblje i za njih, i ako vam ne pruaju
onoliko podrke koliko ste oekivali, vano je da pokaete razumijevanje
za njihove osjeaje.
Vai roditelji mogu pokuati ukljuiti i druge lanove obitelji, da
budu saveznici u njihovoj kampanji, kojoj je cilj da sebe oslobode krivice, a
da vas proglase zloincem. To moe ukljuivati i vama jako bliske roake,
kao to su baka, djed ili omiljena strina. Neki e se roaci nositi s obiteljskim
meteom tako to e stati na stranu vaih roditelja. Drugi bi mogli stati
na vau stranu. Kao i s vaim roditeljima i braom i sestrama, vano je
da se suoite sa svakim lanom obitelji, u skladu s njegovim ponaanjem, i
da ga podsjetite da poduzimate pozitivne korake za vae vlastito dobro te
da se oni ne trebaju osjeati obaveznima zauzeti neku od strana.
Takoer vam se mogu obratiti i pojedinci od kojih to niste oekivali,
kao to su najbolja prijateljica vae majke ili sveenik. Sjetite se da niste

203

duni davati detaljna objanjenja pojedincima koji ne pripadaju obiteljskom

krugu. Ukoliko odluite ne dati im objanjenje, moete rei neto poput
ovoga:

Cijenim tvoju zabrinutost, ali to je izmeu mene i mojih

roditelja.

Razumijem da mi eli pomoi, ali ne elim o tome

razgovarati s tobom.

Prosuuje neto o emu nema dovoljno informacija.

Moda bismo mogli porazgovarati kad se stvari smire.

Ponekad roak ili blizak prijatelj obitelji jednostavno ne mogu
shvatiti zato ste se eljeli suoiti s vaim roditeljima, to moe pokvariti
odnos koji ste imali s tom osobom. To nije nikada lako i moe biti jednom
od bolnijih cijena koju morate platiti za svoje emocionalno zdravlje.
Najopasnije vrijeme
Najopasnija reakcija na koju morate biti spremni nakon sueljavanja jest
injenica da e vai roditelji pokuati sve kako bi ponitili ono to ste uinili.
Mogli bi isprobati svata da bi vas kaznili. Mogu vam odrati predavanje o
vaoj izdaji ili prestati razgovarati s vama. Mogu vam prijetiti iskljuenjem
iz obitelji ili iz njihove oporuke. Vi ste, nakon svega, prekrili obiteljska
pravila utnje i poricanja. Unitili ste obiteljski mit. Odvojili ste se,
dajui udarac beznadnoj zapletenosti u obiteljsku ludost.
U stvari, bacili ste emocionalnu atomsku bombu, i moete oekivati
posljedice. to se vai roditelji vie ljute, bit ete u veem iskuenju da
se odreknete novosteene snage i traite "mir po svaku cijenu". Pitat ete
se je li ovo to ste dobili doista vrijedno sve te zbrke. Sve vae
sumnje, premiljanja, ak i tenje da se vratite na status quo, normalne
su. Otrovni e roditelji uiniti gotovo sve da bi povratili poznatu i
ugodnu obiteljsku atmosferu. Mogli bi zazvuati izrazito zavodljivo,
pjevajui sirenske pjesme krivnje, aljenja ili srama.
Upravo tada va sustav emocionalne podrke postaje jako vaan.
Kao to je grkog junaka Odiseja posada vrsto zavezala za jarbol broda,
da bi se mogao oduprijeti pjevu sirena i njihovoj neodoljivoj, fatalnoj
privlanosti, tako vas va prijatelj, terapeut, partner ili svi zajedno mogu
vrsto zavezati za zatitniki emocionalni jarbol. Mogu vam dati podrku i
potvrdu, koje trebate da biste zadrali vjeru u sebe i u vanu odluku koju
ste donijeli.
Na osnovi iskustva znam da otrovni roditelji rijetko ostvare prijetnju
da e izbaciti svoju djecu iz obitelji. Oni su previe zapetljani i esto
se

204

opiru drastinim promjenama. No, ne postoji garancija. Vidjela sam roditelje

koji su prekinuli sve odnose s djecom i ostvarili prijetnju da e ih razbatiniti
ili prekinuti financijsku pomo koju im pruaju. Morate biti emocionalno i
psihiki spremni na bilo koju reakciju.
Nije lako biti smiren dok se vaa obitelj pokuava prilagoditi i srediti.
Suoavanje s posljedicama vaeg novog ponaanja jedna je od najhrabrijih
stvari koje ete ikada zahtijevati od sebe. Ali to je takoer i jedna od stvari
koje e vam donijeti veliku nagradu.
Odluivanje o tome kakav odnos sada moete imati s njima
Kad se praina slegne i kad dobijete priliku sagledati posljedice sueljavanja
na va odnos s roditeljima, otkrit ete da su vam preostale tri mogunosti.
Prvo, recimo da su vai roditelji pokazali neto razumijevanja za
vau bol i preuzeli barem mali dio odgovornosti za konflikte izmeu vas.
Ako nasluujete da su voljni i dalje razgovarati, istraivati, dijeliti
osjeaje i razmiljanja s vama, tada postoji mogunost da ete moi s
njima izgraditi manje otrovan odnos. Moete postati uiteljem vaim
roditeljima, dajui im upute o tome kako da vas tretiraju kao da ste im
ravni i kako da komuniciraju s vama bez kritike ili napadanja. Moete
nauiti kako da izraavaju svoje emocije bez straha. Moete im rei to vam
odgovara, a to vam ne odgovara u odnosu s njima. Neu se pretvarati da se
ovo dogaa u veini sluajeva, ili esto, ali se dogaa u nekim
sluajevima. Ne moete znati kakvi su njihovi naini prihvaanja sve
dok ih ne stavite na test sueljavanja.
Drugo, ako vai roditelji pokazuju malu sposobnost za promjenu,
ako se vrate svojim "uobiajenim poslovima", moete odluiti da je
najzdravije za vas ostati s njima u kontaktu, ali pod manje zahtjevnim
uvjetima. Radila sam s mnogo ljudi koji nisu bili spremni u potpunosti
prekinuti odnose s roditeljima, ali nisu bili spremni niti na povratak na status quo. Ti su se ljudi odluili povui, a odnos s roditeljima bio je
srdaan ali povran. Oni vie nisu pokazivali svoje osjeaje i ranjivost;
umjesto toga ograniili su razgovor s roditeljima na emocionalno
neutralne sadraje. Postavili su nova pravila o nainima kontakta sa
svojim roditeljima. Ta sredinja pozicija odgovara velikom broju mojih
pacijenata i mogla bi odgovarati i vama. U redu je ostati u kontaktu s
otrovnim roditeljima, sve dok taj odnos od vas ne trai da rtvujete
mentalno zdravlje.
Trea, i posljednja mogunost, jest da u potpunosti prekinete odnose
s vaim roditeljima, za vau dobrobit. Neki su roditelji nemilosrdno
neprijateljski nakon sueljavanja, da se njihovo otrovno ponaanje ak i

205
pojaava. Ako se to dogodi, moda ete morati birati izmeu njih i vaeg
emocionalnog zdravlja. Bili ste zakidani itavog ivota; sada je vrijeme za
promjene.
Ne postoji nain da se odabir tree mogunosti odvije bez boli, ali
postoji nain da se nosite s tom boli: odvajanje od roditelja. Odmorite se od
njih. Nemojte komunicirati s njima najmanje tri mjeseca. To znai da nema
sastajanja, telefonskih poziva, pisama. Nazivam to razdobljem "ienja", zato
to omoguuje svim ukljuenim stranama izbacivanje odreene koliine otrova iz
sustava i procjenu koliko im taj odnos stvarao znai. Taj period odvajanja moe
biti jako teak, ali isto tako i vrijeme velikog osobnog rasta. S obzirom na to da
nee biti potrebe da troite velike koliine energije na sukobe s vaim
roditeljima, imat ete vie energije za vlastiti ivot. Kad jednom postignete
emocionalnu udaljenost, i vi i vai roditelji moete ponovo otkriti neke iskrene
pozitivne osjeaje jedni prema drugima.
Kad proe to razdoblje, pokuajte saznati jesu li vai roditelji ublaili svoje
stavove. Zamolite ih za susret i razgovor. Ukoliko se nisu promijenili, moete
napraviti jo jedan kratki prekid odnosa, ili odluiti na prekidanje svih veza s
njima.
Ako odluite da je prekid odnosa s roditeljima jedini nain za vau
dobrobit, savjetujem vam da potraite profesionalnu pomo, da bi vam se
olakao prolazak kroz to razdoblje. Za to vrijeme uplaeno dijete u vama trebat
e puno uvjeravanja i smirivanja. Suosjeajan savjetodavac moe vam pomoi da
se pobrinete za to dijete i da to lake podnesete tjeskobu i bol koji se javljaju
zbog prekida odnosa.
Joeova odluka
Joeov otac, Alan, ostao je bijesan jo dugo nakon sueljavanja. Nastavio je piti.
Nakon par tjedana poslao je, preko svoje ene Joanne, poruku Joeu: ako ga eli
ponovno vidjeti, mora mu se ispriati. Majka ga je neprestano nazivala, molei
ga da se ispria ocu, tako da, prema njezinim rijeima, "mogu ponovo biti
obitelj".
Joe je s tugom shvatio da e iskrivljavanja stvarnosti u njegovoj
obitelji nastaviti naruavati njegovo mentalno zdravlje. Napisao je svojim
roditeljima kratko pismo, u kojem im je objasnio da uzima tromjeseni odmor od
odnosa i da se nada da e i oni u tom vremenu razmisliti o svojim stavovima.
Ponudio je da se nade s njima nakon tri mjeseca, kako bi utvrdili postoji li neto
to bi vrijedilo spaavati.
Nakon to im je isporuio pismo, Joe mi je rekao da je spreman
prihvatiti mogunost potpunog prekidanja odnosa s njima:

206
Doista sam se nadao da u biti dovoljno jak da zadrim
odnos s roditeljima i da me nee slomiti njihova ludost No,
sada znam da traim previe od sebe. S obzirom na to da
moram izabrati izmeu njih i samog sebe, izabrao sam sebe. To
je najvjerojatnije najzdravija stvar koju sam ikad uinio, ali
shvatite kako se osjeam: jednu minutu ponosno i snano, a
drugu prazno. Boe, Susan, ne znam mogu li podnijeti da
budem zdrav - kakav je to uope osjeaj?
Iako je Joeu bilo bolno odvojiti se od svojih roditelja, njegov izbor
rjeavanja problema dao mu je osjeaj unutarnje snage. Poeo se osjeati
samouvjerenije kad se viao sa enama, i u roku od est mjeseci uao je
u ljubavnu vezu, za koju mi je rekao da je najstabilnija koju je ikad
imao. Kako je njegovo samopotovanje raslo, tako se poboljavao i njegov
ivot. Bilo da pregovarate sa svojim roditeljima o boljem odnosu, bilo
da se odluite za povrniji odnos s njima ili ga pak potpuno prekinete,
inite ogroman korak prema odvajanju od prolosti. Jednom kad
raskinete stari ritualni odnos s otrovnim roditeljima, bit ete otvoreniji i
dostupniji iskrenom odnosu sa samima sobom i s drugima.
Sueljavanja s bolesnim ili starim roditeljima
Mnogo se mojih pacijenata nade u nedoumici bi li se suoili s
roditeljima koji su jako stari, slabi ili nemoni. esto su uhvaeni u
snane oprene osjeaje aljenja i ogorenosti. Neki od njih osjeaju snanu
ljudsku dunost da se brinu o svojim roditeljima, preosjetljivi za njihove
zahtjeve. "Koja je korist od toga?", kau oni. "Da sam barem to
uinila/uinio puno ranije. Oni se sad ne mogu niti sjetiti". Ili, "Mama bi
doivjela jo jedan modani udar kad bih je suoila/suoio s injenicama.
Zato je ne pustiti da umre u miru?". Ipak, znaju da e bez sueljavanja
tee pronai vlastiti mir.
Ne elim umanjivati tekoe koje se javljaju, ali injenica da je
roditelj star ili da ima neku kroninu bolest ne znai nuno da sueljavanje
ne dolazi u obzir. Savjetujem svojim pacijentima da s lijenikom svoga
roditelja popriaju o njegovom emocionalnom stresu, da bi utvrdili postoji
li kakav znaajan medicinski rizik. Ako postoji, mogua je alternativa
direktnome sueljavanju, koja e vam omoguiti da kaete istinu, iako
ste odluili da je neete rei svojim roditeljima. Moete napisati
sueljavajua pisma koja neete poslati, ali ih zato moete proitati
fotografijama svojih roditelja; moete razgovarati s braom i sestrama ili
drugim lanovima obitelji, a ako ste u terapijskom postupku, moete se
suoiti s roditeljima

207

pomou igranja uloga. Neto u detaljnije objasniti navedene tehnike u

slijedeem poglavlju, "Sueljavanje s mrtvim roditeljem".
Ove su se tehnike pokazale efikasnima za mnoge moje pacijente
koji su se brinuli za jednog ili za oba roditelja. Ako roditelj ivi zajedno
s vama i ovisi o vama, napori da budete otvoreniji u odnosu mogu
umanjiti meusobne napetosti, olakavajui vau ulogu. No, takoer je
mogue da sueljavanje rezultira takvim neslaganjem, da situacija
postane nepodnoljivom. Ako vam ivotne okolnosti onemoguavaju
distanciranje od roditelja ukoliko sueljavanje s njima rezultira daljnjim
otuenjem, moete odabrati neku alternativu direktnome sueljavanju.
"Ne mogu to uiniti, ona nije dovoljno dobro da bi to mogla podnijeti"
Jonathan, s kojim smo se susreli u etvrtom poglavlju, izbjegavao je vezu sa
enama jer se jo uvijek borio protiv majke, koja je na njega vrila pritisak
da se oeni. Nakon nekoliko mjeseci terapije, odluio je tota rei
svojoj 82-godinjoj majci. S obzirom na to da je imala srani udar prije
nekoliko godina, bila je slaba, no nastavila je s nametljivim telefonskim
pozivima i pismima. Posjeti majci bili su bolna pretvaranja.
alim je, ali me jako razljuti mo koju ima nada mnom.
No, strah me je da e je ubiti ako bilo to sada kaem
jer nisam spreman to imati na savjesti. Pa se, eto,
nastavljam ponaati kao dobar deko. Zato nisam
progovorio prije petnaest ili dvadeset godina, kad je
bila puno jaa? Mogao sam utedjeti puno boli.
Podsjetila sam Jonathana da sueljavanje ne znai unitavanje druge
osobe. Kad bismo pronali neki nain na koji bi mogao svoju ljutnju i bol
iskazati blago i suzdrano, otkrio bi da uvijek postoji vie mira u istini
nego u njezinom izbjegavanju. Nisam ga eljela navesti da uini neto s
ime se ne bi mogao nositi, ali postojala je realna mogunost da bi iskren
razgovor s njegovom majkom poveao kvalitetu njihovog odnosa.
Rekla sam mu da trenutno radim s bolesnim i umiruim
roditeljima i njihovom odraslom djecom te da iskreno istraivanje odnosa,
ne samo da ne donosi nita loe roditeljima, nego esto rezultira
meusobnim zbliavanjem i utjehom.
Jonathanova alternativa bila je ignoriranje osjeaja i pretvaranje
da je sve u redu. Rekla sam mu da mislim da bi to bilo grozno gubljenje
vremena koje im je preostalo.
Jonathan je bio u nedoumici nekoliko tjedana. Na moj je nagovor
porazgovarao s lijenikom svoje majke, koji ga je uvjerio daje
medicinsko stanje njegove majke stabilno.

208

Sve sam pokrenuo pitanjem zna li ona kako se osjeam zbog

naeg odnosa. Rekla je da se pitala zato sam uvijek izgledao
tako razdraljivo u njezinoj blizini. To mije omoguilo
da mirno govorim o tome kako je njezina potreba da me
kontrolira utjecala na moj ivot. Razgovarali smo satima.
Rekao sam ono to sam mislio da nikad neu moi izrei.
Branila se... Bila je povrijeena... Mnogo je toga poricala,
ali neto je i priznala. Nekoliko su se puta njezine oi
napunile suzama i stisnula bi mi ruku. Olakanje je bilo
nevjerojatno. Prije mi je bilo grozno gledati je, ali ona je
samo sitna, krhka stara dama. Nisam mogao povjerovati
da sam se tolike godine suzdravao rei joj bilo to o mojim
osjeajima.
Jonathan je bio iskren i prirodan sa svojom majkom prvi put u ivotu
i bio je u mogunosti uspjeno promijeniti njihov odnos. Osjeao se kao da
je napokon spustio teak teret. Takoer je mogao vidjeti svoju majku
kakva je doista bila u tim trenucima, bez optereenosti sjeanjima i strahom.
Mnogo se razlikovala od snane, dominantne majke koje se sjeao mali
djeak u njemu.
Jonathanovo sueljavanje s majkom imalo je neke pozitivne
rezultate, ali to ne mora biti uvijek sluaj. Godine ili bolest ne ine otrovne
roditelje sposobnijima nositi se s istinom. Neki mogu omekati u kasnijim
godinama i sueljavanje s vlastitom smrtnou moe ih uiniti
otvorenijima za preuzimanje odgovornosti za vlastito ponaanje. No, drugi
mogu postati obuzeti poricanjem, nasilnou i ljutnjom kako osjeaju da
im ivot izmie. Napadi na vas mogu biti jedini nain na koji e odvratiti
od sebe depresiju i paniku. Takvi roditelji mogu umrijeti bijesni i
osvetoljubivi, bez da su vam odali priznanje. Nije vano. Bitno je da ste
vi izrekli ono to ste trebali izrei.
Sueljavanje s mrtvim roditeljem
Izrazito je frustrirajue ako ste naporno radili da biste se mogli suoiti s
roditeljima, a jedan ili oba roditelja su mrtva. No, postoji nekoliko
naina sueljavanja, ak i ako roditelji nisu fiziki prisutni.
Jedan od naina kojeg sam se dosjetila, a koji se pokazao vrlo
djelotvornim, pisanje je sueljavajueg pisma i njegovo glasno itanje na
roditeljskom grobu. To e vam dati snaan osjeaj da razgovarate s
vaim roditeljima i mogunost da napokon izrazite sve to ste drali u sebi
toliko

209
dugo. Tijekom godina dobila sam mnogo pozitivnih izvjetaja od svojih
pacijenata i radijskih sluatelja, kao reakcije na sueljavanje uz
roditeljski grob.
Ako vam nije praktino otii na njihov grob, proitajte pismo slici
roditelja, praznome stolcu ili nekome tko vas podrava i tko je spreman
zamijeniti vae roditelje.
Imate jo jednu mogunost: moete razgovarati s roakom koji je,
po mogunosti, istih godina kao i vai roditelji. Ispriajte lanu obitelji
(najbolje osobi koja je s vama u bliskom krvnom srodstvu) o svojim
iskustvima s roditeljima. Ne morate traiti od roaka preuzimanje
odgovornosti za ono to su vai roditelji uinili, ali za vas e biti
ogromno olakanje to moete rei istinu ujaku ili teti.
Moete naii na jednaku negativnu reakciju na kakvu biste naili
kod svojih roditelja, da su ivi. Roak moe reagirati nijekanjem, nevjericom,
ljutnjom, povrijeenou, a vi tada morate uiniti ono to biste uinili s
vaim roditeljima: ne reagirati na to i ne napadati. To je prekrasna prilika da
osnaite svoje razumijevanje da je odgovornost za promjenu vaa, a ne
njihova.
S druge strane, lan obitelji moe vam dati iznenaujuu potvrdu
vaih osjeaja i ak se ispriati u ime vaih roditelja. To se dogodilo Kim koju je otac kontrolirao novcem i nepredvidljivim raspoloenjima. Iako
je bio mrtav vie od pet godina, osjeala je potrebu da se suoi s jednim
lanom obitelji. Odluila se za oevu mladu sestru Shirley i pozvala je na
ruak.
Nakon susreta sa Shirley, jasno sam mogla vidjeti da je
oduevljena rezultatima.
Znate, svi su uvijek bili puni strahopotovanja prema mom
ocu. On je bio zvijezda obitelji i Shirley se uvijek ponaala
kao da ga oboava. Moete zamisliti koliko mije bilo teko
rei joj kakav je gad bio prema meni. Ali dogodila se
najnevjerojatnija stvar kad sam to ipak uinila. Rekla mije
da se oduvijek bojala mog oca, daje bio grozan prema njoj
kad su bili djeca, i da nije nimalo iznenaena time to sam
joj rekla. Tada mije rekla - i to je bilo najbolje - da mu je
prije osam godina poklonila smeu majicu za roendan znate onakvu kakvu su nacisti obino nosili. Rekla je da
je htjela naiti kukasti kri, ali da bi to bilo previe.
Smijale smo se, plakale, bilo je prekrasno. Ljudi u restoranu
sigurno su mislili da smo lude.

210
Kad se Shirley otvorila prema Kim, zapravo joj je govorila:
"Razumijem kako se osjea, i znam da je sve to stvarno i istinito". Kim
je shvatila da je, vraajui svoje iskustvo generaciji iz koje je proizalo,
postala spremna odbaciti velike koliine vlastite priguene tjeskobe i
krivnje zbog stvari koje joj je uinio otac.
Shvatila sam da ta tehnika nije omiljena, s obzirom na to da u veini
sluajeva roaci nisu odgovorni za vaa negativna iskustva. Ali morate
izvagati razloge za takvo to i protiv toga. Ako koritenje roaka kao zamjene
za roditelje pomae lijeiti mentalne i emocionalne rane koje vas razdiru,
tada ga je sigurno vrijedno podvrgnuti neemu to moe biti neugodno i
privremeno uznemirujue.
Ne postoji loe sueljavanje
Sueljavanje kulminacija puta prema samostalnosti.
Bez obzira na to to se dogodilo za vrijeme sueljavanja ili nakon
njega, vi ste pobjednik jer ste imali snage to uiniti.
ak i kad niste doli kui s trofejem, ak i kad niste rekli sve to ste
planirali, ak i ako ste postali obrambenima i zavrili objanjavajui
svoje postupke pa ak i ako su vas roditelji napustili... ipak ste to uinili.
Rekli ste istinu o svojem ivotu sebi i roditeljima, i strah, koji vas je drao
zarobljene u staroj ulozi u odnosu s njima, vie vas ne moe kontrolirati.

211

XIV. - LIJEENJE RANE INCESTA

Profesionalna je pomo nuna odraslima koji su bili seksualno
zlostavljani kao djeca. Iz vlastitog iskustva znam da nitko ne reagira tako
snano i potpuno na terapiju, bez obzira na teinu zlostavljanja.
U ovom u poglavlju prikazati terapijske tehnike koje sam osmislila
i usavrila, radei s vie od tisuu rtava incesta. Prikazujem vam ih jer
elim da vidite koliko nade postoji i za vas te koliko sjajan moe biti va
oporavak. Ne elim, meutim, da te stvari pokuavate raditi sami kod
kue. Ako ste trenutno u terapijskom procesu, predlaem da potaknete
svoga terapeuta da radi s vama na ovaj nain. Ova terapijska metoda ima
svoj poetak, sredinu i kraj. Put je jasan i oznaen. Ukoliko ga slijedite,
povratit ete svoje dostojanstvo i samopotovanje.
Znam da neki terapeuti i pacijenti preferiraju naziv osoba koja je
preivjela incest u odnosu na naziv rtva incesta, i to je u redu. Ali, za mene
je izraz rtva incesta toniji opis individualnog iskustva. Simpatiziram
taj
semantiki pokuaj olakavanja boli, sve dok se rije "preivjeti" ne koristi
da bi se negirala injenica koliko je jo toga s tim u vezi potrebno uiniti.
"Zato mi je potrebna terapija?"
Ako ste bili zlostavljani kao dijete, sloit ete se sa svakom ili s
veinom izjava na sljedeoj listi.
1. Imate duboko ukorijenjene osjeaje manje vrijednosti,
krivnje i srama.
2. Drugi vas esto iskoritavaju i koriste za vlastite interese.
3. Vjerujete da su svi drugi vaniji od vas.
4. Vjerujete da je jedini nain da dobijete ljubav
zadovoljavanje
tuih potreba, na raun zanemarivanja vlastitih.
5. Vrlo vam je teko postaviti granice, iskazati bijes ili nekoga
odbiti.
6. Privlaite okrutne ili nasilne osobe u svoj ivot, a uvjereni
ste
da vas mogu voljeti i biti dobre prema vama.

212
7. Nemate povjerenja u druge ljude i oekujete da e vas izdati ili
povrijediti.
8. Neugodno se osjeate u vezi s vlastitom seksualnou ili
seksom.
9. Nauili ste se ponaati kao da su stvari u redu, i kad nisu.
10. Ne vjerujete da zasluujete uspjeh, sreu ili dobru vezu.
11. Teko postajete razigranima i spontanima.
12. Osjeate se kao da nikad niste imali djetinjstvo.
13. esto ste ljutiti na vlastito dijete ili djecu i zamjerate im zbog
injenice da je njima bolje nego to je vama bilo.
14. Pitate se kakav je to osjeaj biti normalan.
Ovakvi uzorci osjeaja javili su se vrlo rano. Uporni su i previe
ilavi da biste se sami protiv njih borili, ali terapija moe uspjeno prekinuti
njihov utjecaj na va ivot.
Odabir terapeuta
Vrlo je vano pronai obrazovanog terapeuta koji ima iskustva u radu sa
rtvama incesta. Mnogi terapeuti nisu kvalificirani za rad u tom visoko
specijaliziranom podruju i praktiki nita nisu nauili o incestu za vrijeme
studija. Upitajte svoga budueg terapeuta o njegovoj posebnoj izobrazbi
i iskustvu. Ako nije ranije radio sa rtvama incesta i nije pohaao
radionice, seminare, konferencije ili predavanja o lijeenju posljedica
incesta, predlaem vam da pronaete nekog drugog.
Terapeuti koji imaju znanja o obiteljskoj problematici i koji
koriste tehnike orijentirane na djelovanje, poput igranja uloga, najbolji su
terapeuti za lijeenje rtava incesta. Freudovski orijentirani psihijatri su
najgori izbor, jer je Freud znaajno promijenio svoje prvotne (i tone)
stavove i o prevladavanju i o posljedicama incesta; kao rezultat toga,
poprilian broj psihijatara i psihoanalitiara koji polaze od Freuda gleda sa
skepticizmom i nevjericom izjave pacijenata o seksualnom zlostavljanju
u djetinjstvu.
U posljednjih deset godina osnovan je prilian broj grupa
samopomoi za rtve incesta po itavoj Americi. Te grupe pruaju neto

213
podrke i osjeaj zajednitva rtvama incesta, no ono to im nedostaje
vodstyo je strunog terapeuta koji bi napravio plan rada i usmjeravao ga. Grupa
samopomoi bolja je od nikakve grupe, ali mnogo je bolje biti lanom grupe koju
vodi struna osoba.
Individualna ili grupna terapija
Najbolji nain rada na posljedicama incesta pridruivanje je grupi koju ine rtve
incesta, poput vas, koju vodi dovoljno iskusan terapeut i kojem nije strana takva
problematika.
Jedan gotovo univerzalan simptom incesta osjeaj je izoliranosti. No
kada ste okrueni ljudima koji govore o osjeajima i iskustvima koja zvue
poput vaih, izoliranost poinje nestajati. lanovi grupe brinu se o vama i
podupiru vas. Oni zapravo kau: "Znamo kakav je to osjeaj, vjerujemo ti,
boli nas tvoja bol, stalo nam je do tebe, elimo ti sve najbolje." Postoji malen broj
ljudi koji ne napreduju u grupi, iako ih je dosta u poetku zabrinuto zbog toga.
Moete se osjeati napetima i smetenima zato to govorite o "tome" pred
drugim ljudima. Vjerujte mi, ti osjeaji ne traju due od deset minuta.
Odreen broj rtava incesta emocionalno je previe krhak da bi
podnio napetost grupe. Za njih je individualna terapija najbolji izbor.
Uvijek rasporedim u grupu rtve incesta i mukog i enskog spola.
Spol moe biti razliit, ali su osjeaji i traume iste.
Terapijske grupe rtava incesta u mojem su terapijskom centru
otvorenog tipa. To znai da novi lan moe doi kad god hoe. To takoer
znai da e netko tko tek poinje rad na sebi biti u grupi s pojedincima na
razliitom stupnju napretka. Jako je ohrabrujue novome lanu grupe vidjeti nekoga
tko je spreman napustiti grupu i ostaviti iskustvo incesta iza sebe.
Prvi put u grupi
Kad u grupu doe nova osoba, zapoinjemo susret uvodnom vjebom u kojoj
svaki lan grupe kae neto o svojem iskustvu incesta: s kim se dogodio, to je sve
ukljuivao, kad je poeo, koliko je trajao i tko je jo znao za to. Novi lan
govori posljednji.
Ovakav uvod pomae u razbijanju leda, tako da pojedinac moe
pristupiti grupi aktivno. Zatei ete se kako, moda po prvi put, detaljno
opisujete svoje iskustvo. Uvidjet ete da niste sami, da su i drugi ljudi
doivjeli sline traume.
Vaa e inicijacija takoer nastaviti vaan proces oporavljanja od
traume kod drugih lanova grupe. Svaki put kad u grupu dolazi novi lan,

214
ostali lanovi moraju ponoviti ono to je dugo bilo neizgovoreno. to se
ee to dogaa, sve vie lanovi grupe postaju imuni na sram i krivnju.
Progovoriti o tome po prvi puta teko je iskustvo za svakog novog lana grupe.
Mnogo je tu suza i nelagode. Trei ili etvrti put postaje puno lake govoriti o
takvim iskustvima, i nelagoda polako nestaje. Kod netko ispria svoju priu
deset ili dvanaest puta, to ne postaje nita tee od prianja o bilo kojem drugom
nesretnom dogaaju iz ivota.
Stupnjevi tretmana
rtve incesta vodim kroz tri osnovna stupnja: bijes, tugu i oslobaanje.
Bijes je u stvari duboka ljutnja, koja proizlazi iz osjeaja povrede i
izdaje same jezgre neijeg bia. To je prvi bitan dio ovog posla, i ujedno
najtei.
Veina odraslih koji su bili zlostavljani kao djeca puno su se puta
osjeali tuno, usamljeno, loe. Tuga im je bliska, bijes nije. To rezultira time
da ele preskoiti bijes i prijei na tugu to prije. To je pogreno. Bijes mora
prethoditi tuzi. Naravno, nemogue je tako snane osjeaje imati odvojeno ima tuge u bijesu i bijesa u tuzi. Ali u ovome su radu ovi osjeaji odvojeni.
rtvin bijes
Da biste odgovornost postavili tamo kamo i pripada, morate priznati svoj bijes
i nauiti ga osloboditi, u sigurnosti terapijskog postupka.
Za mnoge je lake neto izrei nego to uiniti. Godinama ste neke
stvari drali u sebi. Moda ste potisnuli svoj bijes tako uspjeno, da ste postali
krotkim portvovnim perfekcionistom. To je kao da govorite: "Nisam ni u emu
zakinut/a, i mogu to dokazati time to sam savren/a. rtvujem sve za druge, ne
ljutim se i radim ono to mi kau." Oslobaanje bijesa moe biti poput
vulkana, a erupcija preplavljujua.
Ako ste potisnuli svoj bijes u nesvjesno, tada ste podloni fizikim ili
emocionalnim simptomima, kao to su glavobolja ili depresija.
Nekim ljudima nije problem doi u dodir sa svojim bijesom, ve ga
teko kontroliraju. Moda ste puni bijesa prema svima drugima, osim prema onima
na koje se zaista ljutite - prema vaim roditeljima. Moda imate u sebi "ip" koji
preusmjerava va bijes na roditelje prema nekome drugome. Moda se ponaate
surovo i ratoborno pa tjerate ljude od sebe.
Tehnike koje u prikazati kasnije u ovom poglavlju pomoi e vam
izbaciti iz sebe bijes na primjeren nain, bez da izgubite kontrolu, i omoguiti vam
da se rijeite pritiska i sputanih osjeaja.

215
rtvina tuga
Za vrijeme procesa ozdravljanja, tugovat ete zbog mnogih stvari - zbog
gubitka iluzije o "dobroj obitelji", nevinosti, ljubavi, djetinjstvu, godina
koje su mogle biti sretne i produktivne. Ta vas tuga moe preplaviti. Va
terapeut mora imati hrabrosti i iskustva biti vaim vodiem i izvesti vas
iz toga. Kao i sa svakom tugom, ne postoje laki naini da je se prevlada,
nema preica.
Oslobaanje i osnaivanje
Na zadnjem stupnju tretmana, kad ste iscrpili svoj bijes i tugu, nauit
ete preuzeti energiju koju su nekada drugi koristili i iskoristiti je u
izgradnji vlastitog ivota i slike o sebi. Ve tada e veina vaih simptoma
nestati ili postati podnoljivima. Imat ete novo dostojanstvo i novi
osjeaj da ste vrijedna i ljubavi dostojna osoba. Suoit ete se s novom
mogunou po prvi put u ivotu - da se vie ne osjeate i ne ponaate
kao rtva.
Terapijske tehnike
Dvije su primarne tehnike koje koristim u lijeenju: pisanje pisma i igranje
uloga. Takoer sam osmislila i velik broj grupnih vjebi, koje su se pokazale
osobito korisnima kod rtava incesta i kod druge odrasle djece otrovnih
roditelja. Te tehnike mogu se koristiti i u individualnoj i u grupnoj terapiji.
S obzirom na to da ne radim mnogo individualnih terapija sa rtvama incesta,
odabrala sam primjere s grupnih susreta.
Pisma
Od svakog lana grupe traim da tjedno napie po jedno pismo. Pisma piu
kod kue, a itaju ih glasno pred grupom. Iako se od nikoga ne trai da
poalje ta pisma, mnogi lanovi to uine, pogotovo kad se ponu osjeati
snanijima. Od svojih pacijenata traim da piu pisma ovim redom:
1. napadau (napadaima)
2. drugom roditelju (uz pretpostavku da je samo jedan roditelj
bio
napada; odrasli koje su zlostavljali drugi lanovi obitelji moraju
napisati prvo pismo napadau, a tek onda svakom od roditelja)
3. ranjenome djetetu u sebi
4. "bajku" o svome ivotu

216
5. partneru ili ljubavniku (ukoliko ga imate)
6. svakome od svoje djece
Nakon to je serija pisama zavrena, traim od lanova grupe da
je zaponu ponovo. Na taj nain pisma postaju ne samo monim
alatom lijeenja, ve i mjerilom napretka. Pismo koje je napisano u prvih
nekoliko tjedana terapije bit e drugaije i po tonu i po sadraju od pisma
koje je napisano tri ili etiri mjeseca kasnije.
Pismo napadau
U prvom pismu - napadau - elim da iz sebe izbacite ba sve, da se
razbjesnite to vie moete. Koristite fraze kao to su "kako se usuuje..."
i "kako si mogao/mogla..." to ee. One e vam omoguiti laki
kontakt s vaim bijesom. Kad sam prvi put srela Janine, njenu, malenu,
plavokosu 36-godinjakinju, rijetko je govorila glasnije od aputanja.
Otac ju je zlostavljao od njezine 7. do 11. godine - ali Janine se jo
nadala da moe nekako pridobiti njegovu ljubav. Pogotovo se opirala
prihvaanju svog unutarnjeg bijesa na oca. Plakala je za vrijeme inicijacije i
bilo joj je vidljivo nelagodno kad sam je zamolila da napie ocu pismo.
Ohrabrivala sam je da iskoristi to pismo kako bi se razbjesnila zbog
povrede i izdaje koje joj je nanio otac. Podsjetila sam je na to da njezin
otac ne mora nikada vidjeti to pismo.
Na osnovi naeg prethodnog zajednikog rada, oekivala sam da
e njezino prvo pismo biti probno, puno enje i elja. Kako sam se
iznenadila!
Dragi tata,
u stvari mi nisi "drag", a otac si mi samo po tome to si
jedne noi izbacio spermu u mamu. Mrzim te i alim te.
Kako se usuuje initi zlo svojoj djevojici?
Gdje je isprika, tata? Gdje je moja nevinost? Gdje je moje
samopotovanje?
Nisam uinila nita da me zamrzi. Nisam te pokuavala
uzbuditi. Male su djevojice privlanije, je li? Uspaljuju te
njihove male grudi, gade? Trebala sam pljunuti na tebe.
Mrzim se jer nisam imala hrabrosti boriti se s tobom. Kako
se usuuje koristiti svoju oinsku mo da bi me silovao?
Kako se usuuje povrijediti me? Kako se usuuje ne
priati sa mnom?

217
Kad sam bila jako mala, odveo bi me do oceana, drao
moju ruku i ili bismo kroz valove, sjea li se? Imala sam
tvoje plave oi, vjerovala sam ti. Toliko sam jako eljela da
me potuje. eljela sam da bude ponosan na mene. Bio
si za mene vie od zlostavljaa djece, ali nisi mario, zar
ne? Neu se vie praviti da se to nije dogodilo. Dogodilo
se, tata, i jo je uvijek ivo u meni.
Janine
Janinino pismo dovelo je na povrinu vie osjeaja nego to bi to
uinili sati razgovora. Bila je uplaena jainom svojih osjeaja, ali i utjeena
injenicom da je imala sigurno mjesto da ih istrai i izrazi prvi put u
ivotu. Connie - crvenokosa slubenica, koju je otac zlostavljao od
najranije dobi i koja je kasnije, spavajui sa stotinama mukaraca,
opetovano doivljavala gnuanje prema samoj sebi - ukljuila se u istu
grupu, nekoliko mjeseci prije Janine. Connie je imala naglu narav i
pokazivala agresivnost i ljutnju. Zvala sam je "frajericom", ali sam znala
koliko se krhkom i ranjivom zapravo osjeala. U prvom su pismu Connini
osjeaji bili razasuti po papiru, bez granica, bez forme. Ali kada je
Connie proitala svoje drugo pismo ocu, bilo je jasno da su njezini
osjeaji i njezina shvaanja postali organiziraniji i usredotoeniji:
Dragi tatice,
prolo je mnogo vremena otkad sam napisala svoje prvo
pismo za Susaninu grupu - toliko se toga promijenilo. Kad
sam zapoela s tim, jo si uvijek bio grozni monstrum, a ja
sam, na neki nain, postala poput tebe. Sam incest bio je
dovoljno grozan, ali jo sam morala ivjeti i s tvojim
nasiljem i neprestanim prijetnjama. Bio si nasilnik i
tiranin. Kako si se usudio ukrasti mi djetinjstvo? Kako se
usuuje unitavati moj ivot?
Napokon mogu sloiti dijelove zajedno. Ti si jako bolestan,
poremeen ovjek. Iskoristio si me na sve naine. Natjerao
si me da te volim onako kako niti jedan otac ne bi trebao
tjerati svoju kerku da ga voli, a ja sam bila nemona da te
zaustavim. Ne osjeam se normalno. Osjeam se prljavo.
Stvari su bile loe, a ja sam se ponaala toliko
samodestruktivno, da bi bilo kakva, BILO KAKVA promjena
bila poboljanje.

218
Ne mogu rijeiti tvoje ili mamine probleme, ali mogu rijeiti
svoje. I ako u tom procesu jedno ili oboje budete povrijeeni,
ne mogu tu nita. Nisam traila da budem zlostavljana.
Connie
Kada je Connie izrazila, svoj bijes, mogla je ostaviti iza sebe mrnju
i gaenje usmjerene na samu sebe. to se ee to dogaalo, rasla je i
odlunost za postizanje osobnog rasta i ozdravljenja.
Pismo tihom partneru
Nakon to ste napisali pismo napadau, napisat ete ga i drugom roditelju,
u najveem broju sluajeva majci. Ako mislite da vaa majka nije znala za
incest, tim ete joj pismom po prvi puta opisati svoja iskustva.
Ukoliko mislite daje vaa majka znala za incest, ili ste je obavijestili
o tome dok se dogaao, postoji ogromna koliina bijesa koji morate izraziti:
zbog nedostatka zatite, zato to vam se nije vjerovalo ili vas se optuivalo,
zato to su vas iskoristili kao rtveno janje za odranje destruktivnog braka
i destruktivne obitelji, zato to ste svojoj majci bili manje vani od njezine
potrebe za financijskom sigurnou ili odranjem nepromijenjenog stanja.
Connino pismo majci nudi uznemirujui primjer ogromne podvojenosti
osjeaja, koju veina rtava incesta osjea prema svojoj majci. Pismo
zapoinje podsjeanjem na seksualno zlostavljanje koje je trpjela od
svog
oca. Nastavila je izraavanjem vienja majine uloge u toj obiteljskoj drami:
...osjeam da si me i ti izdala. Majke bi trebale tititi malene
djevojice, ali ti to nisi uinila. Nisi se brinula o meni i zato
me je on povrijedio.
Zar to nisi eljela vidjeti? Ili ti nije bilo dovoljno stalo da
vidi? Toliko sam ljuta na tebe zbog svih tih usamljenih,
uplaenih godina. Ti si me napustila. Dobar odnos s njim
bio ti je toliko prokleto vaan da si me rtvovala. Jako boli
to to znam da nisam bila dovoljno vana da me zatiti.
Toliko boli, da ne dozvoljavam da boli. Ne mogu osjeati
kao normalna osoba. Moji mi roditelji nisu oteli samo
djetinjstvo, ve i osjeaje. Toliko te i mrzim i volim, da sam
zbunjena. Zato se nisi brinula za mene? Zato me nisi
jednostavno voljela? to je bilo pogreno sa mnom?
Hou li ikada dobiti nekakve odgovore?

219
Connieno rjeito izraavanje zbunjenosti odraava onu zbunjenost
koju osjeaju sve rtve incesta zbog injenice da ih njihova majka nije
zatitila. Kao to je Connie rekla: "ak i ivotinje tite svoju
mladunad."
Pismo ranjenome djetetu
Pismo ranjenome djetetu u vama iz mnogo razloga moe biti najtee pismo
koje ete morate napisati, ali moe biti i najvanije. Ovo pismo
zapoinje va proces "pronalaenja roditelja" u samima sebi.
"Pronalaenje roditelja" podrazumijeva to da duboko u sebi
pronaete hvalevrijednog roditelja, punog ljubavi prema ranjenome djetetu
koje jo uvijek nosite u sebi. To je roditelj koji e vas putem ovoga
pisma tjeiti, uvjeravati i tititi onaj va dio koji je jo uvijek ranjiv i
uplaen.
Mnogi ljudi koji su bili seksualno zlostavljani u djetinjstvu udaljili
su se od svog unutarnjeg djeteta. Njihov se sram pretvara u prezir i gaenje
prema tom "okaljanom", bespomonom djetetu. Da biste se obranili od tih
izrazito bolnih osjeaja, moda ste se pokuali odrei tog djeteta, ali ga
moete samo sakriti, a ne i napustiti.
elim da u ovome pismu prigrlite to dijete i ponovo ga uklopite u svoju
osobnost. Budite roditelj pun ljubavi. Dajte mu onakvu brinost i
podrku kakve sami niste nikada imali. Uinite sve da se osjeti voljenim
i vrijednim, prvi put u ivotu. Dan - inenjer, kojeg je otac seksualno
zlostavljao itavo djetinjstvo i adolescenciju - dugo je osjeao gaenje prema
djeaiu koji je jednom bio, preslabom da bi pruio otpor svome ocu. Ovaj
dio njegovog pisma tom malom djeaku pokazuje kako su se dramatino
promijenili njegovi osjeaji nakon nekoliko grupnih sastanaka: Dragi
mali Dan,
Bio si prekrasno, neduno dijete. Bio si ista ljubav.
Odsad u seja brinuti o tebi. Bio si talentiran i kreativan.
Pomoi u ti da to izae na vidjelo. Sad si siguran.
Moe voljeti i moe pustiti ljubav u sebe. Nee biti
povrijeen. Moe raunati s tim. Brinut u za nas. Bit
emo zajedno. Uvijek smo bili odvojeni, igrajui razliite
uloge, uei kako se nositi s problemima. Ti nisi glup. Bio
si uplaen. On te vie ne moe povrijediti. Prestao sam
uzimati alkohol i droge koji su zatomljivali tvoju ljutnju,
bijes, tugu, depresiju, krivnju i tjeskobu. Sad moe
pustiti te osjeaje. Prestao sam nas kanjavati, kao to je
to on inio. Predao sam se Bogu. Mi smo vrijedni. Ja
sam vrijedan. Gotovo je sa

220

svijetom koji smo izmislili. Budimo se. Jo uvijek boli, ali

ne tako jako. I konano je stvarno.
Dan
Dan nije iskoristio svoje pismo samo da bi porazgovarao s djetetom
u sebi, ve i da bi se uvjerio da je odluka o odustajanju od droga i alkohola
samopotvrdujui korak. Piui to pismo, po prvi je put je shvatio povezanost
svojeg samoporaavajueg ponaanja i boli iz djetinjstva.
Bajka
Nakon to ste napisali ova tri pisma, elim da napiete priu o svom ivotu,
ali jezikom i stilom bajke. Pisat ete o sebi kao o maloj princezi ili njenom,
malom princu koji je ivio sa zlim kraljem, runim udovitem ili zmajevima
u tamnoj umi ili ruevnom dvorcu. Pisat ete o incestu kao o crnoj kugi,
oluji s grmljavinom, kraju radosti ili bilo emu to stvori vaa mata.
Ova bajka je prvi zadatak koji ete pisati u treem licu; umjesto da
koristite "ja", koristit ete "on" ili "ona". To e vam pomoi promotriti va
unutarnji svijet iz nove, objektivnije perspektive, stavljajui emocionalni
razmak izmeu vas i vae traume iz djetinjstva. Obraajui se maloj djevojici
u treem, umjesto u prvom licu, otra bol vaeg iskustva poet e blijedjeti.
Kad svoje osjeaje oivite pomou simbola, moi ete se nositi s njima
na jednoj novoj razini i doi do novog, jasnijeg razumijevanja onoga to
vam se dogodilo.
Sretan zavretak bajke jedino je ogranienje koje postavljam,
bez obzira na tuan poetak. Bajka je alegorija vaeg ivota i postoji nada.
Moda neete vjerovati u to kad zaponete proraivati traumu, ali
optimistinim pisanjem o svojoj budunosti poet ete privlaiti mnogo
vie pozitivnih slika u svoj um. To je posebno vano za ljude koji ne mogu
zamisliti vlastitu sretnu budunost. Zamiljanjem boljeg ivota moete
razviti konkretne, ostvarive ciljeve, a kad ih jednom postavite, imat ete
neto to e vas inspirirati.
Nikad neu zaboraviti dan kada je Tracy - koju je zlostavljao otac,
prodava osiguranja - proitala svoju bajku. Jako je dugaka pa sam odabrala
samo neke dijelove da vam je predstavim. Istina i nada koje je Tracy uspjela
pronai pomou ove vjebe zauvijek su promijenile njezin pogled na vlastitu
situaciju:
Jednom davno ivjela je malena biljka u jednoj usamljenoj
dolini okruenoj planinama. Malena biljka, koja se zvala
Ivy (akronim za "incest vidim ", rtva incesta), bila je

221

alosna i esto je zamiljeno gledala preko rijeke, potajno

elei pobjei na drugu stranu.
Ivynim kutkom svijeta vladao je zloglasni Kralj Morris
Lester, znan svima kao Moe. Primijetit ete da kad
stavite nadimak i prezime zajedno, dobivate Moe Lester,
a to to ujete je ono to i trebate uti. (Moe Lester zvui
kao "mo-lester", to u prijevodu znai zlostavlja, op.
prev.) Moe je posebno volio mlade biljke. Kad je Ivy
zapoela cvjetati, iznenadio se kako je zrela, a ujedno
puna svjeine i mladosti. Moe joj je radio grozne stvari, ali
ona gaje ipak gledala s divljenjem i potovala ga kao
kralja. Moe nije imao srama, ali je zato lvy nadoknadila
ono to mu je nedostajalo. Jadnica se skoro potpuno
povukla iz svijeta, a u toj groznoj samoi imala je
samo jednog pratitelja: Gila Tripa.
Gil je bio skroman stvor koji je klizio po lvy, grickajui
njezino lie, stabljiku, korijenje. Gil je bio taj koji je,
isto koliko i drugi, inio Ivy bolesnom i zarobljenom u toj
dolini. Doao je dan kada je Ivy iznenada susrela
svog osloboditelja. "Tko si ti?", upitala je zaueno. "Ja
sam tvoja dobra vila, znana kao Susan sa Sjevera. Brzo
spakiraj stvari. Uskoro e biti iupana." Ivy se
uspaniila. "Ali ne postoji put preko rijeke", plakala je.
"Postoji", odgovori Susan pobjedonosno. "Moe se voziti
na mome bijesu. Doveo me tako daleko, povest e i tebe
". Penjui se na bijes koji za nju nikad nitko nije zadrao,
Ivy je sebi dozvolila da odjuri - da bude podignuta i
odnesena iz doline nezadovoljstva.
Osim uvida, Tracy je koristila i matu i humor, to je omoguilo
povratak dijela njezine razigranosti, onako okrutno zgaene u djetinjstvu.
Neki od mojih pacijenata protestiraju kad im zadam pisanje bajke,
tvrdei da je ne mogu napisati ili da je zadatak neozbiljan. Ali bajka je
esto jedna od najdirljivijih vjebi i onih koje najvie pridonose
ozdravljenju.
Pismo vaem partneru
Sljedee pismo trebali biste napisati partneru. Ako nemate branog
druga, ljubavnika ili osobu s kojom ivite, moete pisati bivem
ljubavniku ili supruniku. Objasnite mu kako vaa trauma iz djetinjstva
utjee na vau

222

vezu. Ne morate preuzeti odgovornost za svaki problem koji se pojavi u toj

vezi, ali vae nepovjerenje, potreba za udovoljavanjem i doivljavanje seksa
mogu biti znaajnim negativnim imbenicima. Najvanije je da u tome pismu
otvoreno i iskreno iznesete ono to vam se dogodilo. To je vaan dio
otputanja vaeg srama.
Pismo vaoj djeci
Serija pisama zavrava pismom vaoj djeci (djetetu). Ukoliko nemate djece,
moete pisati djetetu koje tek planirate imati ili djetetu koje nikad niste
imali. Upotrijebite to pismo kao potvrdu svoje sposobnosti voljenja i
razumijevanja da iz iskustva boli koju ste proivjeli dobivate unutarnju snagu,
koja vam pomae biti boljim roditeljem.
Djelotvornost igranja uloga
U grupi, nakon to se proitaju sva pisma, postavimo male improvizirane
scene, da bismo rjeavali probleme spomenute u pismima. Smatram da
psihodrama ili igranje uloga omoguava prekrasan unutranji uvid i da slui
kao koristan alat u proraivanju traume incesta, kao i rjeavanju drugih
ivotnih problema mojih pacijenata.
Igranje uloga onemoguuje intelektualiziranje i poricanje,
obrane koje moete koristiti protiv svojih osjeaja. Omoguuje vam da
izrazite itav raspon emocija prema lanovima obitelji, prije nego to
budete spremni suoiti se s njima. Osigurava sigurno okruje za
isprobavanje novih oblika ponaanja. Svi su ti faktori bitni za uspjenost
terapije.
Nakon tri mjeseca u grupi, Connie se osjeala dovoljno snanom
poslati pisma ocu i majci. Ali je shvatila da e, kad pisma stignu, trebati
puno podrke. Upitala sam je moe li joj podrku dati njezin suprug Wayne,
a ona je s nelagodom priznala da mu jo nije rekla da ju je otac
seksualno zlostavljao.
Kao i veina rtava incesta, Connie je bila uvjerena da Wayneu vie
nee biti privlana, da e mu se gaditi i biti mu odbojna. Iako su joj godine
pokazale da je Wayne pun ljubavi i podrke, njezina ju je zabrinutost jo
uvijek sprjeavala da mu otkrije bolnu tajnu. Sada je eljela da sazna za nju.
Kako bih umanjila Conniene strahove, zatraila sam od nje da koristi igranje
uloga u grupi, da bi uvjebala razgovor s Wayneom, prije nego to se odvai
na stvarni razgovor. Igrali smo niz scena, u kojima smo drugi lanovi grupe
i ja igrali Waynea koji reagira na razliite naine, od potpunog prihvaanja
do potpunog odbijanja.

223

U jednoj izrazito dramatinoj sceni, Connie je igrala Waynea,

kako bi mogla doivjeti neke od njegovih osjeaja. Ja sam igrala Connie.
Nakon to sam rekla "Wayneu" to mi je otac uinio, rekla sam mu i to mi
treba od njega.
SUSAN (kao Connie): Sada mi trebaju tvoja ljubav i
podrka. Moram se uvjeriti da se ovime nije nita
promijenilo, da me ne mrzi i da ne misli da sam prljava.
CONNIE (kao Wayne): Naravno da te ne mrzim. Samo
alim to mi to nisi rekla ranije, da budem tvoja podrka. U
svakom sluaju, sad kad znam te stvari, za mene si jo
dragocjenija. Uvijek sam znao da je neto jako bolno u
tebi, to te ini sumnjiavom i ljutitom itavo vrijeme, a
sad kad znam to je to, sve poinje dobivati smisao. Kad
bih barem mogao uiniti neto da bol nestane, i da si mi
barem vjerovala vie i rekla mi to ranije...
Tu Connie prestaje s igranjem uloge.
CONNIE: Doista sam mogla osjetiti njegovu
ljubav prema meni kad sam bila on. Bit e sve u
redu. Znam da e biti. A ako nee (nasmijala se),
samo u ga izbaciti.
Moete koristiti igranje uloga kako biste se ohrabrili za prekidanje
utnje. Kad je Connie ispriala Wayneu o svom djetinjstvu, shvatila je da su
vjebe u grupi znaajno smanjile njezin strah. Wayne je doista bio pun
razumijevanja, kao to je to i naslutila, i njegova joj je podrka u ostalom
dijelu terapije bila od ogromne pomoi.
Vjebe za ozdravljenje unutarnjeg djeteta
Uz pisanje pisama i igranje uloga, postoji velik broj izrazito djelotvornih
grupnih vjebi za ozdravljenje. Sljedee dvije su najsnanije.
Prekrajanje povijesti - "Ne" vjeba
Kao i veina rtava incesta, niti vi ne znate kako izrei "NE". Moda mislite
da ste nemoni pa morate uiniti sve to drugi trae od vas. Takva vjerovanja
proizlaze iz situacija u kojima su vas moni roditelji prisiljavali na neto,
zastraivali i poniavali.

224

Da biste povratili svoju snagu, zatvorite oi i vizualizirajte situaciju u

kojoj ste prvi put bili zlostavljani, ali ovaj put promijenite ono to se
dogodilo. Zamislite sobu u kojoj se to dogodilo. Zamislite svog napadaa.
Dignite ruke, odgurnite ga i recite: "Ne! Ne moe! Neu ti dopustiti! Odlazi!
Rei u ostalima! Vritat u!". Vizualizirajte kako vas napada slua. Gledajte ga
kako se okree i odlazi iz sobe, i postaje sve manji i manji dok izlazi kroz vrata.
Iako moe biti bolno to to niste uinili kada vam se doista dogaalo,
takvo je prekrajanje povijesti uzbudljiva i ohrabrujua vjeba. Kao to je Dan
rekao:
Boe, dao bih sve na svijetu da sam stvarno to mogao uiniti.
Ali ak i sad, kad sam to uinio za vjebu, shvatio sam da
posjedujem snagu za koju sam mislio daje nisam niti imao.
Nitko od nas se tada nije mogao zatititi, ali to sigurno
moemo nauiti sada.
Biti dijete, biti odrastao
U jednoj od najuznemirujuih grupnih vjebi, lanovi grupe igraju sami sebe
u dobi u kojoj se zlostavljanje poelo dogaati.
U toj vjebi vrlo je vano povratiti djetinje osjeaje. Da biste to
lake uinili, sjednite na pod - stolci i naslonjai su za odrasle. Sjetite se da
mala djeca ne priaju kao odrasli - imaju svoj vlastiti rjenik i nain
doivljavanja svijeta. Kad formirate svoju grupu zlostavljane djece, recite vodi
grupe o "udnim stvarima" koje se dogaaju u vaoj kui. Druga "djeca" mogu
postavljati pitanja ili vas tjeiti. U slijedeem primjeru s nedavnog grupnog
sastanka, Connie je napravila velik pomak.
SUSAN: Zdravo, duo, koliko ima godina?
MALA CONNIE (djejim glasom): Sedam.
SUSAN: Shvatila sam da ti tvoj tata radi neke stvarno rune
stvari. Moda e ti biti lake ako nam ispria neto vie o
tome.
MALA CONNIE: Pa... Stvarno je teko priati o tome.
Sramim se, ali moj tata... on dolazi u moju sobu i on... on mi
skida gaice i dira me i lie me... znate, dolje, po mojoj pii.
Tada trlja svog piu po mojoj nozi i die teko i nakon

225
toga neka ljepljiva, bijela stvar izlazi van, i onda mi on kae
da odem po runik i obriem to, i da e me prebiti ako kaem
bilo kome.
SUSAN: Kako se osjea dok ti tata to radi?
MALA CONNIE: Stvarao sam uplaena i boli me trbuh.
Izgleda da sam stvarno zloesta curica, kad mi tata to radi.
Ponekad elim da mogu umrijeti, jer bi onda znao kako se
grozno osjeam, a i da sam mrtva, morao bi mi prestati
to raditi.
Tu su se Connine brane poele raspadati. Drugi lanovi grupe
oformili su oko nje krug i pazili na nju dok je plakala .
Jecajui, rekla je da nije plakala godinama i da ju je preplailo to
koliko se bespomono osjeala. Uvjerila sam je da e oslobaanje
njezine njene, ranjive strane postati velikim izvorom snage, a ne slabosti.
Uplaeno, povrijeeno dijete u njoj nije se trebalo vie skrivati.
Nakon to je vae "dijete" dobilo ansu izraziti se, i nakon to je
bilo utjeeno i podrano, morate odabrati povratak u svoju odraslost.
Ustanite i osjetite veliinu svoga tijela. Osjetite svoju snagu odrasle osobe.
Mogunost vraanja u odraslost izvorom je velike snage, koju moete
potraiti uvijek kad se osjeate kao bespomono dijete.
To su samo neke od velikog broja grupnih vjebi koje va terapeut
moe koristiti. Zajedno s pisanjem pisama i igranjem uloga, grupne su vjebe
kljuni koraci na putu lijeenja rana zlostavljanja.
Suoavanje s roditeljima
Piui ovo, osjeam veliku tugu, zato to vas moram upozoriti da e vas
ljudi, koji bi trebali paziti na vas, voljeti vas i tititi, vrlo vjerojatno
emocionalno povrijediti kad se jednom usudite rei im istinu. Sve to
sam rekla o sueljavanju vrijedi dvostruko kad se radi o poinitelju
incesta.

Morate imati jak sustav podrke.

Morate vjebati, vjebati i vjebati.

Morate promijeniti svoja vjerovanja o tome na kome je

odgovornost.
Morate biti spremni na znaajnu promjenu odnosa s
roditeljima, moda ak i na njegovo rtvovanje.

226
Ako su vai roditelji jo uvijek zajedno, moete se suoiti s njima
istovremeno ili sa svakim posebno. Meutim, shvatila sam da je u
sluaje-vima incesta to bolje uiniti najprije s jednim, pa tek onda s
drugim rodite-ljem. Ukoliko su u takvim trenucima zajedno, roditelji
rtava incesta esto zbiju redove, da bi obranili svoj brak od onoga za to
misle da bi ga moglo ugroziti. U tom e sluaju biti dvoje protiv jednoga,
pa je jako bitno imati pored sebe nekoga tko e vam pruiti podrku.
Ne postoji nain na koji biste mogli predvidjeti kako e va napada
reagirati, ali je vrlo velika vjerojatnost da e se raestiti. Mogao bi poricati
da se incest ikada dogodio, razbjesniti se i napustiti vas usred sueljavanja,
napasti terapeuta jer vas ohrabruje da povrijedite obitelj, pokuati umanjiti
svoje zloine, ili ak priznati to je uinio. Morate biti spremni na sve. Ako
prizna svoje zloine, uvajte se isprika. Napadai esto pokuavaju
manipulirati svojim rtvama osjeajem saaljenja nad njima.
Iako su koraci sueljavanja isti kao i kod ostalih otrovnih roditelja,
u ovom sluaju postoje neke jako specifine stvari koje morate uzeti u obzir
kad im govorite: "Ovo je ono to sada elim od tebe". Napadaev e odgovor
na vae zahtjeve biti jasnim pokazateljem vaeg budueg meusobnog
odnosa.
Ovo je ono to elite:
1. Potpuno priznanje onoga to se dogodilo. Ukoliko napada tvrdi
da se ne sjea, zatraite od njega da prizna to se dogodilo
jer
se vi sjeate, iako se on ne sjea.
2. Ispriku.
3. Puno prihvaanje odgovornosti i jasno uklanjanje bilo kakve
odgovornosti s vas.
4. Spremnost na nadoknadu. Na primjer, moe ii na terapiju,
platiti vau terapiju, ispriati se drugim ljudima u vaem
ivotu
za bol koju vam je nanio i biti spremnim priati s vama o tome,
kad god osjetite potrebu za tim.
Upozorenje: isprike mogu biti jako zavodljive i mogu stvoriti
lanu nadu da e se stvari u vaem odnosu znaajno promijeniti. Ukoliko
nakon isprike uslijedi promjena u napadaevom ponaanju, nita se
nee promijeniti. On mora biti spreman neto uiniti s tim u vezi. Inae su
isprike samo prazne rijei, koje e vas ponovno raniti i razoarati.

227

Oito, samo neke rtve incesta dobiju pozitivne odgovore na sve

ili na veinu tih zahtjeva, ali je bitno za va rast da ih zatraite. Morate
definirati pravila budueg odnosa, ako ga uope bude. Morate jasno
pokazati da vie ne elite ivjeti s laima, poluistinama, tajnama i
poricanjem. Najvanije, morate svima jasno dati do znanja da vie ne
prihvaate odgovornost za nasilje poinjeno nad vama - da vie ne elite
biti rtva.
"Vrijeme je da se prestanemo pretvarati"
Tracy se odluila suoiti s ocem i majkom odvojeno. Rekla je svome ocu da
ide na terapije, ali nije rekla kakve. Rekla mu je da bi joj bilo od pomoi
kad bi doao na zajedniku seansu. Sloio se, ali je otkazao nekoliko
dogovorenih sastanaka prije nego to se konano pojavio.
Tracyin otac, Harold, bio je krupniji proelavi mukarac u kasnim
pedesetima. Bio je besprijekorno ureen i izgledao kao pravi izvrni direktor,
a to je i bio. Kad sam ga upitala zna li zato ga je Tracy pozvala, rekao je
da je "poprilino siguran". Poela sam tako to sam zatraila da mu Tracy
kae u kakvoj je terapiji:
U grupi sam rtava incesta, tata. Tamo su ljudi kojima su
oevi, i ponekad majke, inili ono to si ti inio meni.
Harold se vidljivo zacrvenio i odvraao pogled. Pokuao je neto
rei, ali ga je Tracy prekinula pa je pristao da najprije ona izgovori
svoje.
Rekla mu je to joj je uinio i koliko se bolesno, uplaeno, zbunjeno i prljavo
osjeala zbog toga. Zatim mu je rekla kako je incest utjecao na njezin ivot.
Uvijek sam osjeala da nije u redu da mi se svia drugi
mukarac. Uvijek sam se osjeala kao da te izdajem ili
varam. Osjeala sam se neijim vlasnitvom, kao da nisam
imala ivota izvan tebe. Vjerovala sam kad si mi rekao da
sam drolja - nakon svega, imam tu prljavu tajnu u sebi.
Mislila sam daje moja greka. Bila sam depresivna veinu
ivota, ali sam se nauila ponaati kao daje sve u redu. Pa,
sve nije u redu, tata, i vrijeme je da se svi prestanemo
pretvarati. Moj se brak skoro raspao jer sam mrzila seks,
mrzila sam svoje tijelo, mrzila sam sebe! To se sada mijenja,
hvala Bogu. Ali ti si se itavo vrijeme nekanjeno izvlaio,
dok sam ja drala itav teret. Izdao si me, iskoristio si me,
uinio si najgoru stvar koju otac moe uiniti svojoj maloj
djevojici.

228

Tada je Tracy rekla ocu to eli od njega - ispriku i puno priznanje

njegove odgovornosti. Takoer mu je dala mogunost da kae majci prije
nje.
Tracyin je otac bio zapanjen. Optuio ju je da ga ucjenjuje. Nije niti
pokuao zanijekati incest, ali ga je pokuao umanjiti, podsjeajui je da
je nikad nije "fiziki povrijedio". Ispriao se, ali ga je ponajvie brinulo
kako e to, ako ode u javnost, utjecati na njegov brak i profesionalni
status. Zanijekao je da treba terapiju jer je vodio "uspjean i produktivan
ivot".
Sljedeeg tjedna Tracy je pritiskala oca da kae istinu majci.
Dola je u grupu i ispriala:
Moja majka je bila poprilino okirana, ali kad se malo
smirila, zamolila me da mu oprostim i da nikome u obitelji
ne kaem. Kad sam joj rekla da neu napraviti to to trai,
upitala me zato ja imam potrebu toliko njih povrijediti.
to da ovjek kae - odjednom sam ja negativac u svemu
tome...
Sve je u grupi zanimalo kako se Tracy osjea s obzirom na to da je
napravila taj veliki korak. Nikad neu zaboraviti njezin odgovor:
Osjeam se kao daje s mojih ramena spao teret od trideset
tona. Znate, ono to sad shvaam injenica je da imam pravo
rei istinu i da nisam odgovorna ako se drugi ljudi ne mogu
s njom nositi.
Svi smo bili oduevljeni vidjevi kako je Tracy ponovno vratila svoju
mo i prela dug put prema izljeenju. Tracy je odluila odrati odnos s
roditeljima, ali je ograniila kontakte s njima.
Zalijetanje u kameni zid
Tracy je trebala jako malo pomoi u sueljavanju s ocem. S druge je strane
Liz - koju je ouh, moni lokalni sveenik, ne samo zlostavljao, ve i pokuao
zadaviti kad je smogla hrabrosti rei mu da prestane - koja je trebala
puno vie pomoi, pogotovo zato to su njezina majka i ouh zahtijevali da
dou zajedno. Kad im je izrazila svoju elju da dou na terapijsku
seansu, rekli su da e "uiniti sve da bi joj pomogli u njezinim psihikim
problemima". Kad je Liz imala 13 godina, rekla je majci da je ouh
zlostavlja, u oajnikom pokuaju da to prekine. Majka joj nije vjerovala
pa Liz vie nikad nije govorila o tome.

229
Lizin ouh, Burt, bio je uljudan ovjek, crvena lica koje odaje dobro
zdravlje, u ranim ezdesetim. Znaajno je bilo to to je imao svoje
sveeniko odijelo i bijeli ovratnik. Lizina majka, Rhoda, bila je visoka,
tanka ena, stroga lica i crne kose proarane sijedim vlasima. Oboje
su bili puni pravednike ogorenosti, od trenutka u kojem su uli u
prostoriju.
Liz je rekla i uinila sve to je uvjebala, ali svaki put kad je
pokuala priati o zlostavljanju, susrela se sa zidom ljutitog poricanja i
optubi. Prema njezinim roditeljima ona je bila luda, sve je izmislila, i
bila je zlobna, osvetoljubiva djevojka koja se eljela osvetiti Burtu zato
to je provodio "strogu disciplinu". Liz se drala svojega, ali nita nije
postizala. Pogledala me bespomono. Uskoila sam:
Oboje ste je dovoljno izdali - vie to neu doputati. ao mi
je to niti jedno od vas dvoje nema hrabrosti priznati istinu.
Burt, vi znate daje sve to Liz kae istina. Nitko ne izmilja
takve poniavajue i grozne stvari. I nitko ne izmilja godine
depresije i srama. Statut ogranienja (prema kojem ga se
ne moe sudski goniti za ono to je uinio zbog zastare
zloina, op. prev.) vrijedi za va zloin, ali elim da znate
da smo vas, s obzirom na to da ste osoba od povjerenja i
autoritet djeci, Liz i ja prijavili Slubi za zatitu djece (Child
Protection Services). Ako jo jednom povrijedite neko dijete,
ta e vas prijava dodatno opteretiti. Ne shvaam kako
moete pomagati drugim ljudima, kad je va itav ivot
izgraen na lai. Vi ste prevarant i zlostavlja djece,
veleasni! Vi to znate i Bog to zna.
Burtovo se lice skamenilo. Nije nita rekao, ali je njegov bijes
bio oit. Okrenula sam se prema Lizinoj majci, u jo jednom pokuaju da
je suoim s istinom, ali bezuspjeno.
Burtove i Rhodine zatitne brane bile su neprobojne, i nisam vidjela
razlog za daljnje nanoenje boli Liz. Ona je sada imala sve informacije
pa sam zamolila Burta i Rhodu da odu.
Liz je znala da mora odabrati izmeu svojih roditelja i svoje
emocionalne dobrobiti. Nije bilo mogue imati oboje. Njezino odluivanje
nije dugo trajalo:
Moram ih izbaciti iz svog ivota. Oni su previe ludi. Jedini
nain da imam s njima odnos jest da i ja budem luda. Sad,
kad sam jaa, oni kao da su s nekog drugog planeta. Boe,
Susan, i ta bi ena trebala biti moja majka!

230
"Poela je plakati. Drala sam je nekoliko minuta dok je jecala.
Konano je rekla:
Izgleda da najvie boli injenica da im jednostavno nije
stalo do mene, nikad im nije bilo stalo. Mislim, prema
normalnoj definiciji ljubavi, oni me ne vole.
Tom posljednjom izjavom, Liz je pokazala volju za suoavanje sa
stranom istinom s kojom se mnogi odrasli koji su bili zlostavljani kao djeca
moraju suoiti - prema konanom razmatranju, njihovi roditelji nisu bili
sposobni za ljubav. Njihov neuspjeh i njihove karakterne mane stvorili
su
ovu bolnu stvarnost, a ne ona.
Suoavanje s tihim partnerom
Connini roditelji ivjeli su u drugoj dravi pa je odluila suoiti se s njima
pomou dva razliita pisma. Za vrijeme vjebe u kojoj je glumila sebe kao
dijete, Connie se sjetila da je, kad ju je otac zlostavljao prvi put, rekla za to
svojoj majci. Bilo je izrazito vano za Connie da sazna zato njezina majka
nije poduzela nita da je zatiti.
Connie je bila izrazito tjeskobna nakon to je poslala ta pisma. Nakon
tri tjedna, tugovala je nad injenicom da nije dobila odgovor od oca.
"Ali jesi", rekla sam. "Njegov je odgovor da se nije spreman s tim
nositi."
Connie je, meutim, dobila majino pismo. Dio je proitala grupi:
Bez obzira na to to god kaem, uvijek e biti nedovoljno da bi
popravilo tetu koja ti je nanesena. U to sam vrijeme mislila da
te titim najbolje to mogu. Razgovarala sam s njim o tome, ali
on se ispriao i rekao da to vie nikad nee uiniti. inio se tako
iskrenim. Molio je za drugu priliku i rekao da me voli. Nitko ne
moe znati koliko sam se bojala, koliko sam bila nesigurna.
Nisam znala to da uradim, mislila sam daje problem rijeen.
Sad mi je jasno, i gadim se sama sebi zbog injenice da me tako
lako prevario. Toliko sam eljela sretnu obitelj da sam nala
utoite u prikrivanju. Bila sam toliko usredotoena na
odravanje mira u naim ivotima. Moj umje nemiran, vrtim se u
krug i sada vie ne mogu nita rei o tome.. Moda ti, kao i obino,
nisam bila od pomoi, Connie, ali molim te prihvati da te volim i
da ti elim sve najbolje.
Voli te mama

231
Pismo je kod Connie probudilo nadu da bi ona i majka mogle
imati iskreniji odnos. Sugerirala sam joj da organizira telefonski razgovor
izmeu svoje majke, mene i nje. Za vrijeme razgovora, Conniena majka,
Margaret, ponovo je izrazila tugu zbog onoga to se dogodilo i ponovo
priznala svoje slabosti i sukrivnju. I ja sam se nadala da bi njih dvije mogle
izgraditi bolji odnos... sve dok Connie nije zatraila neto to je jako
eljela.
CONNIE: Ne oekujem od tebe da ga napusti nakon svih
tih godina, ali postoji neto to mi je jako bitno. elim da
ode k njemu i da mu kae kako je bilo grozno ono to mi
je napravio. Ne elim nita od njega - on je bolestan i lud
ovjek, i to moram prihvatiti. Ali elim da to uje od tebe.
Margaret je dugo utjela.
MARGARET: Ne mogu to uiniti. Ja to jednostavno ne
mogu uiniti. Molim te, nemoj traiti od mene da to uinim.
CONNIE: Znai, ipak e njega tititi, kako si to uvijek i
inila. Kad sam dobila tvoje pismo, pomislila sam da u
moda, napokon, imati majku. Pomislila sam da moe
jedanput biti na mojoj strani. To to ti je ao nije dovoljno,
mama. Mora neto uiniti za mene. Mora mi pokazati da
me voli, ne samo govoriti.
MARGARET: Connie, to je bilo davno. Ti sada ima svoj
vlastiti ivot, svoju obitelj. On mi je sve to imam.
Connie je bila ogorena i razoarana kad je njezina majka odbila
uiniti jedinu stvar koju je traila. Ali shvatila je da je majka odavno
odluila. Bilo je nerealistino oekivati da e se neto promijeniti.
Connie je odluila da e, za svoje dobro, odrati minimalne
odnose s majkom, putem pisama i telefona, i da e prihvatiti majina
ogranienja. Odluila je prekinuti sve veze s ocem.
"Odavde kreemo dalje"
Danova majka, Evelyn, umirovljena ravnateljica srednje kole, reagirala je
posve drugaije kad je Dan odluio prekinuti utnju. Danovi roditelji bili
su rastavljeni ve deset godina, kad je odluio rei majci za godine
seksualnog zlostavljanja koje je poinio otac.

232

Evelyn je plakala sluajui detalje onoga to se dogodilo njezinom

sinu, pa mu prila i zagrlila ga.
O Boe, zlato, oprosti mi. Zato mi nisi rekao? Mogla sam
uiniti neto. Nisam imala pojma. Znala sam da je neto
grozno s njim. Imali smo grozan spolni ivot i znala sam da
je uvijek masturbirao u kupaonici, ali nisam ni sanjala da
bi mogao tebi neto uiniti. O, moje dijete, ao mi je, ao
mi je.
Dan je bio zabrinut to je svojoj majci rekao previe, opteretivi je;
precijenio je njezin kapacitet. Ali ona ga je uvjerila da bi radije dijelila s
njim groznu istinu, nego ivjela u lai:
Osjeam se kao da me pregazio kamion, ali mi je drago da
si mi rekao. Toliko stvari poinje sada imati smisla. Toliko
se stvari sada poinje uklapati... Poput tvoga opijanja,
depresija i toliko toga u vezi s tvojim brakom. Zna,
godinama sam krivila sebe to ga nisam seksualno zanimala.
I okrivljavala sam se za njegovu narav. Sad znam da je
bolestan, stvarno bolestan, i niti jedno od nas dvoje nije
krivo. I odavde kreemo dalje.
Dan nije samo sebi dao poklon time to je rekao istinu, nego je dao
i svojoj majci. Time to joj je rekao za incest, Dan je odgovorio na velik broj
njezinih bolnih pitanja koja je imala o svome braku. Danova majka reagirala
je onako kako rtve incesta ude da njihove majke reagiraju - sa
suosjeanjem, ljutnjom na napadaa i iskrenom podrkom.
Budui da su Dan i njegova majka otili iz mog ureda ruku pod
ruku, razmiljala sam kako bi bilo divno da sve majke reagiraju na taj nain.
Diplomiranje
Dolazi vrijeme u terapijskom procesu kad e sva vaa pisma biti napisana,
uloge odigrane, vjebe izvjebane, sueljavanja odraena i donijete odluke
o vaem buduem odnosu s roditeljima. Vidjet ete dokaze rasta vlastite
snage i dobrobiti. Promjene u vaim vjerovanjima, osjeajima i
ponaanju
bit e uklopljene u vau osobnost. Ukratko, bit ete spremni
"diplomirati"
i napustiti grupu.
To e biti tuan, ali i uzbudljiv dogaaj za vas, za druge lanove
grupe i za vaeg terapeuta. Morat ete rei zbogom jedinoj dobroj
obitelji koju ste ikad imali, iako dosta lanova mojih grupa ostaje
prijateljima i

233

nakon to odu iz grupe. Ta prijateljstva iz grupe, temeljena na dijeljenju

snanih emocionalnih iskustava, imaju tendenciju postati izrazito snanima
i osiguravati ljubav i podrku, pomaui pri osjeaju gubitka prilikom
naputanja terapije.
Vrijeme vaeg diplomiranja ovisit e o vaim potrebama. Veini
rtava incesta u mojim grupama treba godina do godine i pol da bi proli
kroz terapijski tretman. Ako vam vai roditelji pruaju neuobiajenu podrku,
kao Danova majka njemu, to vrijeme moe biti krae. Ukoliko odluite
prekinuti odnos s roditeljima, kao Connie s ocem, moda ete ostati
neto due u grupi, kako biste izbjegli vie istovremenih gubitaka
(grupe i roditelja). Uvijek me jako zaude dramatine promjene koje se
dogode u to relativno kratko vrijeme, pogotovo kad uzmete u obzir o
koliko se tekim traumama radilo.
Nova osoba
S vremena na vrijeme, pacijenti koji su "diplomirali" uspostave kontakt sa
mnom, da bi mi javili kako su. Bila sam posebno oduevljena i dirnuta
pismom koje sam dobila od jedne od mojih prvih pacijentica, mlade ene s
imenom Patty.
Patty je bila u jednoj od prvih grupa rtava incesta koju sam vodila. Imala je
16 godina. Spomenula sam je kratko u 16. poglavlju; ona je bila ona mala
djevojica kojoj je otac prijetio da e je dati na usvojenje ukoliko mu se ne
poda. Nisam ula nita o njoj nekoliko godina, ali sam se sjeala da se
nije mogla suoiti sa svojim ocem, budui da je nestao nekoliko godina
prije nego to je zapoela terapiju. Napisala mi je: Draga Susan,
eljela bih ti ponovo zahvaliti za to to si mi pomogla postati
novom osobom. Zahvaljujui tebi i grupi sad sam zaista
dobro..
Udana sam za krasnog mukarca, imamo troje djece i
nauila sam ponovo vjerovati. Mislim da sam zbog onoga
to sam prola bolja majka. Moja djeca znaju da ih ljudi ne
smiju dirati po intimnim dijelovima tijela i znaju da mi mogu
za to rei ako im se ipak dogodi, i da u biti na njihovoj
strani.
Konano sam se suoila s ocem. Trebalo mije neko vrijeme,
ali sam ga pronala i rekla mu to osjeam prema njemu.
Njegov odgovor bio je: "Ja sam bolesna osoba ". Niti jednom
nije rekao da mu je ao. Ali, bila si u pravu, nije bilo bitno.

234

Samo sam trebala staviti krivnju tamo gdje je pripadala i

osjeala sam se bolje. Hvala ti na tvojoj ljubavi. Dugujem
ti svoj ivot.
Zauvijek te voli
Patty
Patty nije neobina. Iako ivot moe izgledati mranim iz
perspektive rtve incesta, terapija doista pomae. Bez obzira na to koliko se
jadno osjeali, postoji bolji ivot za vas, ivot samopotovanja i osloboenosti od
krivnje, straha i srama. Svi ljudi koje ste sreli u ovom poglavlju napredovali su od
oaja do zdravlja. I vi to moete.

235

XV. - PREKIDANJE KRUGA

Ubrzo nakon izlaska knjige Mukarci koji mrze ene i ene koje ih vole,
ena po imenu Janet pisala je da mi kae da je upravo proitala moju knjigu:
Prepoznala sam svoga supruga i sebe na svakoj stranici i nisam shvatila
samo to daje moj suprug zlostavlja, ve i to da dolazim iz nekoliko
generacija zlostavljanih ena i zlostavljajuih mukaraca. Vaa mije
knjiga dala hrabrost i potvrdu da to prekinem. Nisam sigurna da e se moj
suprug eljeti promijeniti i nisam sigurna hou li ostati s njim. Ali sam
sigurna da e, od sada pa nadalje, moja djeca gledati majku koja nee
trpjeti nasilje i koja nee dopustiti da budu verbalno zlostavljani. Moj sin
nee rasti u uvjerenju daje u redu zlostavljati enu, a ki nee biti
programirana da bude rtva. Hvala vam na putokazu.
Iako se likovi mogu promijeniti, ponavljajui krug otrovnog
ponaanja moe se prenositi s generacije na generaciju. Obiteljska drama
moe izgledati i zvuati drugaije iz generacije u generaciju, ali rezultati
djelovanja svih otrovnih roditelja nevjerojatno su slini: bol i patnja.
Janet se hrabro suoila s davno utemeljenim obrascima zlostavljanja
i pasivnosti u svojoj obitelji. Promjenom vlastitog ponaanja i postavljanjem
granica na muevljevo emocionalno zlostavljanje, Janet je napravila divovski
korak koji e osigurati da njezina djeca budu osloboena moi
obiteljskog naslijea. Ona je prekidala krug.
Fraza "prekidanje kruga" originalno je povezana sa zlostavljanjem
djece - sa sprjeavanjem da odraslo zlostavljano dijete zlostavlja svoju djecu.
No taj sam termin proirila na sve oblike nasilja.
Za mene prekidanje kruga znai prestati ponaati se kao rtva, ili
kao zlostavljajui ili nesposoban roditelj. Vie ne igrate ulogu bespomonog,
ovisnog djeteta pred svojim partnerima, djecom, prijateljima, kolegama,
nadreenima ili roditeljima. I moete si pomoi kad se sukobite sa svojim
suprunikom ili djecom na nain koji vas posramljuje. Iako promjene koje
inite zapoinju s vama samima, vidjet ete da e posljedice biti puno ire.
Prekidanjem kruga, titite svoju djecu od otrovnih uvjerenja, pravila i
iskustava koja su obojila vae djetinjstvo. Moda ak mijenjate prirodu
obiteljskih odnosa nadolazeih generacija.

236
"Mogu se brinuti za svoju djecu"
Jedan od najefikasnijih naina prekidanja kruga je da se obveete da ete
biti emocionalno dostupniji svojoj djeci nego to su vai roditelji bili vama.
Melanie je shvatila da to to sama nije dobila ljubav i panju od svojih
roditelja ne znai da ih ne moe pruiti svojoj djeci. Iako su je stare navike
tjerale na oprez, vrsto je odluila:
Toliko sam se bojala imati djecu. Jednostavno nisam znala
kakva u biti majka. Bilo je doista teko. esto sam vikala
na njih i slala ih u sobu da me ostave na miru. Pitala
sam se kako se usuuju imati toliko potreba i zahtjeva. No,
otkad sam u terapiji, shvaam da se moja majka upravo
tako ponaala prema meni. I kad se osjeam loe, trudim
se ne iskljuivati ih iz svog ivota. Moram doprijeti duboko u
sebe, ali to i inim. Nisam savrena, ali barem neto
radim da budem bolja. Dovraga, prebacivanje
odgovornosti ovdje mora prestati.
Melanie je poduzela odreene korake da bi se izlijeila. Nakon to
se suoila sa svojom majkom, mogle su razgovarati otvorenije o svojim
osjeajima i doivljajima. Melanie je nauila da je dola iz obitelji u
kojoj su majke nekoliko generacija unatrag bile distancirane i bespomone.
Bilo je uzbudljivo vidjeti je kako preuzima odgovornost za to da ne ponovi
stare obrasce sa svojom djecom.
Osim u terapiju, Melanie se ukljuila i u grupu roditelja.
Odluila je biti boljim roditeljem, ali s obzirom na to da su njezini uzori roditelji -bili nesposobni, nije bila sigurna to to sve ukljuuje. Nikad
nije vidjela kako se dobar roditelj ponaa. Grupa roditelja olakala je njezine
razumljive strahove i pomogla joj nositi se sa svakodnevnim obiteljskim
krizama, a da se ne povue ili uspanii zbog potreba svoje djece.
Melanie je pronala nove naine da se bolje brine o sebi i da se
bori s prazninom koju osjea. Stekla je nove prijatelje i u grupi roditelja i
na satovima folklora koje sam joj predloila da upie. Sve manje su je
ranjavali stari obrasci koji su ukljuivali vezivanje za problematine
mukarce i portvovnu brigu za njih.
"Zakleo sam se da neu biti kao moj otac"
Zapoeli smo ovu knjigu s Gordonom, lijenikom kojega je otac tukao
remenom. Nakon est mjeseci terapije, u potpunosti je prihvatio
injenicu da je bio zlostavljano dijete. Napisao je pismo, igrao uloge i
suoio se s

237

roditeljima. Kako je postupno poputala bol iz prolosti, poeo je

shvaati da ponavlja krug zlostavljanja u svom braku.
GORDON: Sto puta sam se zakleo da neu biti kao moj
otac, ali, kad pogledam unatrag, izgleda da sam se ponaao
prema svojoj eni onako kako se on ponaao prema
meni. Imao sam isti tretman i dobio isti rezultat.
SUSAN: Ljubav i zlostavljanje kod tebe su bili povezani
dok si bio dijete. Tvoj otac je predstavljao oboje, ponekad
istovremeno. Logino je da ih nekad pomijea.
GORDON: Stvarno sam mislio da sam drugaiji, budui
da nisam fiziki zlostavljao svoju suprugu. Ali sam je
zlostavljao rijeima i kanjavao svojim raspoloenjima. To
je kao da sam otiao od kue, ali i poveo svoga oca sa sobom.
itav svoj ivot Gordon je negirao injenicu da je njegov otac
bio zlostavlja; za itavo vrijeme braka negirao je injenicu da je i on
sam zlostavlja. Ali Gordon je samo zamijenio jednu vrstu zlostavljanja
drugom. Otac ga je kontrolirao pomou fizikog nasilja i boli; on je
kontrolirao svoju enu pomou verbalnog nasilja i emocionalne boli.
Postao je zlostavljaem i tiraninom, kao i njegov otac.
Sve dok je Gordon to negirao, i na neki nain ponavljao nasilniko
ponaanje svoga oca, nije bio svjestan da ima mogunost izbora. Ako ne
vidite krug, ne moete niti izabrati da ga prekinete. Tek kad ga je ena
napustila, suoio se s istinom.
Gordon je sretan jer se njegov rad isplatio. Njegova je ena, uoivi
razliku, pristala na probno pomirenje. Prestao ju je zastraivati i
omalovaavati. Radio je na uzroku svoje ljutnje, umjesto da je usmjerava
na svoju enu. Sada moe s njom otvoreno razgovarati o svojim
strahovima i zlostavljanju u djetinjstvu. Krug je prekinut.
"Moja djeca nee morati odrastati s alkoholiarom"
Glenn - koji je pogrijeio kad je zapoeo posao sa svojim ocem alkoholiarom zakleo se da nee nikad imati nita s nekim drugim alkoholiarom. No,
bez obzira na to, naao se u krugu alkoholizma u vlastitoj obitelji. Bio je
oenjen alkoholiarkom, i njegova su djeca, tinejderi, bili u opasnosti
da postanu alkoholiari i narkomani.

238

Budui da nisam pio, mislio sam da moja djeca nee imati

probleme koje sam ja imao. Ali njihova majka jako pije i
odbija pomo. Stvarno sam se uasno prepao kad sam jedne
noi doao kui s posla i zatekao Denise kako dijeli sanduk
piva s naa dva sina. Svi troje bili su pijani. Saznao sam da
to nije bilo prvi put. Moj Boe, Susan, ja ne pijem, a jo
uvijek ne mogu izbaciti alkohol iz svog ivota. To mora
prestati!
Glenn vie nije bio povuen, nervozan mukarac kojeg sam
upoznala. elio je postati izravnijim u odnosu sa svojom enom Denise
nego ikada ranije. Znao je da e morati mnogo raditi ako eli prekinuti krug
alkoholizma, prije nego to zahvati i njegovu djecu. Na kraju je svojoj eni
zaprijetio da e je napustiti - prijetnja koju je bio spreman izvriti - ukoliko
ne odlui potraiti pomo. To je rezultiralo time da se Denise ukljuila u
grupu Anonimnih alkoholiara, a njihovo dvoje djece u Alateen, program
u dvanaest koraka za mlade.
Ako ste i vi odraslo dijete alkoholiara, postoji velik rizik da
ete nastaviti krug alkoholizma u svojoj obitelji. ak i ako, kao u
Glennovom sluaju, ne konzumirate alkohol, moete gravitirati prema
partneru koji to ini. Kad se to dogodi, vaa e djeca rasti s istim
modelom pasivnog alkoholiara kao to ste rasli i vi sami. Ako ne prekinete
krug, postoji velika vjerojatnost da e vaa djeca postati aktivnim ili
pasivnim alkoholiarima.
"Ne elim povrijediti svoje dijete"
U 6. sam vam poglavlju predstavila Holly, koju mi je uputio sud, nakon to
je prijavljena za fiziko zlostavljanje svog malog sina. Znala sam da e, da
bi doista prekinula krug, Holly trebati raditi na dvije stvari: na prolosti i
sadanjosti. Ali na prvih par susreta usmjerila sam se iskljuivo na tehnike
koje e joj omoguiti postii kontrolu nagona, koju je tako oajniki trebala.
Trebala je kontrolu nad svojim svakodnevnim ivotom, to je znailo kontrolu
ljutnje, prije nego to bude spremna zapoeti s dugotrajnijim postupkom
sueljavanja s boli svoga djetinjstva.
Inzistirala sam na tome da odlazi na tjedne sastanke grupe
Anonimnih roditelja, grupe samopomoi koja prua veliku podrku nasilnim
roditeljima. Holly je tamo pronala "zatitnika" - onoga koga e moi nazvati
kad osjeti da je u napasti da povrijedi svog sina. "Zatitnik" bi mogao
intervenirati tako da je smiri, ponudi joj savjet, ili ak doe do nje i pomogne
smiriti situaciju.

239
Dok je Holly radila u grupi Anonimnih roditelja na kontroliranju
svog nagona da plane pod stresom, paralelno smo na terapijskim seansama
imale drugaiji pristup. Najprije sam je eljela nauiti prepoznavati fizike
senzacije koje prethode njezinom bijesu ili ispadima zlostavljanja. Bijes
ima puno fiziolokih komponenti. Rekla sam joj da je njezino tijelo
barometar koji e joj rei to se dogaa, ukoliko obrati panju na njega. Kad
je Holly poela oslukivati tjelesne senzacije koje je obino doivljavala
prije nego to e postati nasilnom, bila je iznenaena kad je shvatila koliko
toga moe identificirati:
Susan, nisam vjerovala kada si mi rekla, ali istina je. Kad
se jako razljutim, osjeam da su mi vrat i ramena jako napeti.
U trbuhu mi se okree. Vilica mi se ukoi. Diem jako brzo.
Srce mi jako udara. I zasuze mi se oi.
Ti su fiziki simptomi za Holly bili znaci za uzbunu. Rekla sam joj
da je njezina odgovornost obratiti panju na te znakove i izbjegavati
oluju. U prolosti bi vikala ili istukla sina, kako bi se smanjila ta njezina
unutranja napetost. Morala je pronai alternativu tim automatskim
reakcijama ukoliko je eljela prekinuti krug nasilja u svojoj obitelji.
Kada je Holly nauila prepoznavati fizike znakove svog bijesa,
trebalo je pronai specifine alternativne odgovore na te osjeaje. Dosta
smo razgovarale o razlici izmeu odgovora i reakcije, ali Holly se tako dugo
ponaala automatski, da joj je bilo jako teko smisliti nova ponaanja.
Kako bih joj pomogla u tome, upitala sam je to bi voljela da su njezini
roditelji uinili umjesto to su bili nasilni prema njoj. Odgovorila je:
eljela bih da su samo nekamo otili dok se ne smire. Da
su hodali po kvartu, ili slino.
Sugerirala sam joj da to uiniti kad sljedei put postane bijesna.
Tada sam je upitala to bi jo eljela da su njezini roditelji radili, a to bi ona
mogla primijeniti.
Mogla bih brojati do deset... Poznavajui sebe, neka to bude
pedeset. Mogu rei svome sinu da ga ne elim povrijediti
pa da ode u drugu sobu. Ili mogu nazvati svog zatitnika
i priati s njom, dok se ne saberem.
estitala sam joj na smiljanju odlinih strategija ponaanja. Sljedeih
nekoliko mjeseci bila je jako uzbuena zbog promjena koje je uinila
prilikom kontroliranja svojih osjeaja i impulzivnog ponaanja. Kad je

240

jednom uvidjela da se moe kontrolirati, da nije osuena da bude poput

svoje majke, bila je spremna na teak zadatak proraivanja svoje boli
zlostavljanog djeteta.
"Neu ostaviti svoju djecu samu s mojim ocem"
Janine - koju je zlostavljao otac i koja je provela sljedeih dvadeset godina
pokuavajui zadobiti njegovu ljubav - iz sueljavanja je dobila novi osjeaj
samopouzdanja. Jedan od lanova njezine grupe upitao ju je kako izgleda
odnos izmeu njezinih roditelja i njezine osmogodinje kerke, Rachel.
Janine je rekla da je postavila stroga pravila o tome kako njezini roditelji
mogu provoditi vrijeme s njezinom kerkom.
Rekla sam im da nikad ne bih ostavila Rachel samu s njima.
Rekla sam: "Zna, tata, nita se nije promijenilo. Nisi bio
na terapiji. Ti si jo uvijek ista osoba koja me je zlostavljala.
Zato bih ti vjerovala? ". Tada sam rekla svojoj majci da
nemam povjerenja u njezinu sposobnost osiguravanja
Racheline sigurnosti. Ipak je ona bila u kui kad je on
zlostavljao mene.
Janine je shvatila ono to mnoge rtve incesta ne shvate - da
prekidanje kruga nasilja takoer znai i zatitu druge djece od zlostavljaa.
Incest je tajanstveni nagon. Napada koji je zlostavljao vlastitu kerku esto
zlostavlja i unuke ili drugu djecu koja su mu dostupna. Janine nije mogla
predvidjeti hoe li njezin otac ponoviti incestuozno ponaanje, i mudro
je odabrala biti opreznom.
Janine je takoer otila u lokalnu knjiaru i kupila svojoj kerki
puno knjiga napisanih za djecu da bi im pomogle nauiti razliku izmeu
zdravog naina izraavanja ljubavi i neprihvatljivih seksualnih
ponaanja. Postoje i videokasete o toj temi. Cilj tih materijala nije
preplaiti djecu, ve ih nauiti neto to sva djeca trebaju znati, a to kod
veine roditelja izaziva nelagodu.
Na moje inzistiranje, Janine je poduzela jo jedan hrabar korak
koji e joj pomoi pri ozdravljenju:
Govorim o tome svima u obitelji. Uvjerili ste me da nisam
odgovorna samo za Rachel, ve i za drugu djecu u obitelji.
Mislim, moj otac ima kontakt sa svima njima. Nisu svi
oduevljeni mojoj idejom, pogotovo ne moji roditelji. Ali
morat e se nositi s tim. Godinama sam utjela zato jer sam
mislila da titim svoju obitelj, a u stvari sam titila
svog

241
oca. Time to nisam rekla, stavila sam u opasnost svu djecu u
obitelji.
Iako se Jamne ponijela odgovorno i hrabro, nisu svi bili zahvalni za
tu informaciju. U tipinoj incestuoznoj obitelji neki e vam roaci zahvaliti
to ste im rekli, drugi vam nee vjerovati, a neki e se razbjesniti i optuiti
vas za la i izdaju roditelja. Kao i kod sueljavanja, reakcija drugih lanova
obitelji u velikoj mjeri odreuje prirodu vaih buduih odnosa s njima. Neki
vai obiteljski odnosi mogli bi se prekinuti, ali to je cijena koju morate
platiti da biste zatitili djecu. Incest moe postojati samo u zavjeri utnje.
Prekidanje utnje je vaan dio prekidanja kruga.
"ao mi je to sam te povrijedio"
Jedno je od obiljeja otrovnih roditelja da se rijetko ili nikad ne ispriaju
za svoje destruktivno ponaanje. Zato je vaa isprika ljudima koje ste
povrijedili - pogotovo vaoj djeci - vaan dio prekidanja kruga. Moda to
doivljavate kao neugodnost ili znak slabosti. Moda se bojite da e isprika
umanjiti va autoritet, ali sam se uvjerila da e vas djeca jo vie potovati
zbog nje. ak i dijete moe osjetiti da je dobrovoljna isprika znak
karaktera i hrabrosti. Iskrena je isprika jedna od najiscjeljujuih
aktivnosti koje ete poduzeti, a koje prekidaju krug nasilja.
Dok je Holly radila na boli svog zlostavljanog djetinjstva, shvatila
je da se eli ispriati svom sinu. No, bojala se. Nije mogla smisliti to rei.
Da bih joj pomogla, upotrijebila sam igranje uloga. Na naem sljedeem
sastanku pribliila sam svoj stolac njezinom i uhvatila je za ruke. Zatraila
sam je da zamisli da je ona njezin sin, Stuart, a da sam ja ona, Holly.
Traila sam od "Stuarta" da mi kae kako se osjeao zbog zlostavljanja:
HOLLY (kao Stuart): Mama, stvarno te volim, ali te se i
bojim. Kada poludi i pone me udarati, osjeam se kao
da me stvarno mrzi. esto ne znam to sam uinio.
Pokuavam biti dobar, ali... Mama, molim te, nemoj me vie
udarati.
Holly je zastala, borei se sa suzama. Proivljavala je bol svoga
sina i svoju vlastitu. Poeljela je da je rekla svojoj majci sve ono to je
zamislila da bi njezin sin rekao njoj. Odluila je otii kui i ispriati se
Stuartu jo iste veeri.
Sljedeeg je tjedna dola na susret blistajui. Isprika Stuartu nije
bila uope teka kao to je oekivala. Samo je razmiljala o stvarima koje
je oduvijek eljela uti od svojih roditelja. Objasnila je:

242

Rekla sam mu: "Zlato, uinila sam neke stvari koje su te

jako povrijedile i jako se sramim. Nisam te imala pravo
udarati. Nisam te imala pravo nazivati pogrdnim imenima. Ti
nisi uinio nita da bi to zasluio. Ti si prekrasno dijete. Bila
je to moja greka, duo, samo moja, ali napokon sam dobila
pomo koju sam trebala odavno potraiti. Zna, moji su me
roditelji jako tukli i nikad nisam znala koliko ljutnje drim u
sebi. Nauila sam puno novih naina ponaanja kad se
naljutim i vjerojatno si primijetio da vie ne planem tako
naglo. I iskreno mislim da te vie neu udarati. Ali ako to
uinim, elim da ode kod susjeda i potrai pomo. Ne
elim te vie nikad povrijediti. To je loe za nas oboje.
Stvarno te volim, zlato. Stvarno mije ao. "
Kada se ispriate svojoj djeci, uite ih da vjeruju svojim osjeajima i
percepciji. Zapravo govorite: "Stvari koje sam uinio, za koje si mislio da nisu
dobre, doista nisu dobre. Imao si se pravo tako osjeati." Takoer im
pokazujete da ste spremni preuzeti odgovornost za svoje pogreke. Poruka se
sastoji u tome da je u redu da i vaa djeca grijee, sve dok za to preuzimaju
odgovornost. Time to ste se ispriali, jasno im pokazujete ponaanje puno
ljubavi.
Imate tu mo promijeniti sudbinu svoje djece. Kad se oslobodite
naslijea krivnje, mrnje prema samima sebi i ljutnje, takoer oslobaate i svoju
djecu. Kad prekinete obiteljske obrasce i zaarani krug, svojoj djeci dajete
neprocjenjiv dar, a i njihovoj djeci i unucima. I tako kreirate budunost.

243

EPILOG: ZAVRETAK BORBE

U filmu Ratne igre, raunalo amerike vlade bilo je programirano za
zapoinjanje globalnog nuklearnog rata. Svi pokuaji da se promijeni
program bili su neuspjeni. No, u posljednjoj se sekundi raunalo
samo zaustavilo, rekavi: "Zanimljiva igra. Jedini nain pobjede je ne
igrati."
Isto vrijedi i za igru koju mnogi od nas nastavljaju igrati:
pokuavamo promijeniti otrovne roditelje. inimo sve to treba, samo da bi
nas zavoljeli i prihvatili. Ta borba moe iscrpiti nau energiju i ispuniti
nae dane nemirom i boli. A jo je i neuspjena. Najbolji nain da
pobijedite jest da ni ne igrate.
Vrijeme je za prestanak igre, prestanak borbe. To ne znai da trebate
napustiti svoje roditelje, ve znai da morate:
prestati pokuati promijeniti roditelje da biste se sami
osjeali bolje
prestati razmiljati o tome to trebate uiniti da
biste zasluili njihovu ljubav
prestati biti toliko emocionalno osjetljivi na njih
prestati fantazirati o tome da e vam jednog dana napokon
dati svu brigu i podrku koju zasluujete
Kao i veina odrasle djece otrovnih roditelja moda znate, na
intelektualnoj razini, da ukoliko do sada niste dobili emocionalnu
podrku od svojih roditelja, da je vjerojatno nikada neete niti dobiti.
Ali to razumijevanje rijetko doe do emocionalne razine. Dijete u
vama se vjerojatno jo uvijek nada da e jednog dana njegovi roditelji bez obzira na to koliko ogranieni bili - uvidjeti koliko ste prekrasni i
dati vam svu svoju ljubav. Moete biti izrazito odlunima iskupiti se za
svoje zloine, iako niste sigurni koje su optube, ali kad odete svojim
otrovnim roditeljima po panju i potvrdu koja vam je nedostajala dok ste
bili dijete, to je kao da idete po vodu na prazan izvor. Vratit ete se
praznih ruku.
Otpust i pokretanje
Mnogo je godina Sandy - iji su religiozni roditelji nemilosrdno prigovarali
zbog njezinog abortusa - bila zarobljena u tipinom nastojanju da ih
promijeni. Trebalo joj je puno hrabrosti da bi prepoznala beznadnost svoga
pokuaja da ih navede da je zavole i prihvate.

244

Sve te godine vjerovala sam da imam prekrasne roditelje i

da je problem u meni. Bilo je izrazito teko priznati samoj
sebi da me roditelji ne znaju voljeti. Oni znaju kako me
kontrolirati, kako me kritizirati, kako me natjerati da se
osjeam krivom i da se osjeam loe, ali me ne znaju
jednostavno pustiti da budem ono to jesam, ne znaju me
potovati. Oni daju ili uzimaju natrag svoju ljubav, ovisno o
tome misle li da sam dobra ili loa djevojka. Znam da se to
nee promijeniti. Oni su ono to jesu, a ja imam za
raditi pametnije stvari od pokuavanja da ih promijenim.
Sandy je trebalo dosta vremena da prestane oboavati svoje roditelje.
Suoila je majku s majinom reakcijom na njezin abortus i dobila minimalno
majino priznanje da joj nisu pruili onoliko podrke koliko su mogli. No,
oni su nastavili s pretjeranim zahtjevima u vezi s njezinim vremenom i
ivotom.
Sandy me zamolila da joj pomognem doi do naina na koji bi
postavila granice na posjete svojih roditelja, na svoju dostupnost i na njihove
pokuaje da je kontroliraju krivnjom i kritikom. Ovdje su neke od izjava do
kojih smo zajedno dole:
Mama i tata, znam da vam mnogo znai kad provodite
vrijeme sa mnom. Ali, ja imam svoj vlastiti ivot i nisam
vam spremna biti dostupnom kad god to poelite.
Neu vam vie dopustiti da me napadate. Imate pravo na
svoje miljenje, ali nemate pravo biti okrutni ili me
omalovaavati. Ako pokuate, zaustavit u vas.
Shvaam da e vas to uznemiriti, ali odsad u mnogo ee
govoriti NE. Neu provoditi svaku nedjelju s vama i ne
elim da doete kod mene ako se ne najavite.
Znam da to sve znai da e biti puno promjena, i znam da
su promjene zastraujue. Ali vjerujem da su to zdrave
promjene. Znam da to moe poboljati na odnos.
Sandy je uistinu mijenjala destruktivan odnos izmeu sebe i svojih
roditelja. Postavila je razumne granice njihovom nametljivom
kontrolirajuem ponaanju, ne pokuavajui istovremeno promijeniti i
njihove stavove i uvjerenja.
Jedan od najteih dijelova je dopustiti svojim roditeljima da
budu ono to jesu. Ne morate sjediti mirno dok vas tiraniziraju, ali kad to
pokuaju, morate se znati nositi sa svojom zastraenou i reakcijama.

245
Kao to je Sandy i pretpostavila, roditelji su bili jako uznemireni
njezinim novim ponaanjem. Nisu eljeli priznati da su zadirali u njezin
ivot i tretirali je kao dijete, ali Sandy nije trebala njihovo priznanje. Ona
je preuzela kontrolu nad svojim ivotom. S vremenom su njezini roditelji
nevoljko prihvatili njezina pravila.
Sandy je utroila puno energije na borbu s roditeljima. Sada, kad
se prestala boriti, mogla je preusmjeriti tu energiju prema svome braku
i osobnim ciljevima. Mu i ona stvorili su novo vrijeme za razgovor, planiranje,
voenje ljubavi i davanje dovoljne koliine panje svome odnosu. Sandy je
takoer zapoela raditi na svome osobnom cilju da jednog dana ima
vlastitu cvjearnicu. Dvije godine nakon to je napustila terapiju,
oduevljeno sam primila pozivnicu na otvorenje cvjearnice "Sandyin
buket".
Moete se nastaviti ponaati kao da ste mali ili bespomoni, zato
to ekate da vam roditelji daju dozvolu da odrastete. Ali dozvola se nalazi
u vama samima, ne trebate je od njih. Kad se uistinu prestanete boriti,
vidjet ete da vie neete imati potrebu onemoguavati razvoj vlastitog
ivota.
Ponovno definiranje ljubavi
Ljubav je vie od osjeaja. To je nain ponaanja. Kada je Sandy rekla:
"Moji roditelji me ne znaju voljeti", u stvari je rekla da oni ne znaju pokazati
ljubav. Da upitate Sandyine roditelje, ili gotovo bilo kojeg drugog otrovnog
roditelja, vole li svoju djecu, veina bi ih jasno odgovorila potvrdno. Ali,
naalost, veina njihove djece uvijek se osjeala nevoljenom. Ono to otrovni
roditelji nazivaju "ljubavlju" rijetko se moe prevesti na brino
ponaanje puno ljubavi.
Veina je odrasle djece otrovnih roditelja odrastala s osjeajem
ogromne zbunjenosti u vezi sa znaenjem i osjeajima ljubavi. Njihovi
su roditelji njima radili loe stvari u ime ljubavi. Oni shvaaju ljubav kao
neto kaotino, dramatino, zbunjujue i esto bolno - neto zbog ega su se
trebali odrei svojih snova i elja. Oito je da ljubav to nije.
Ljubav vas ne iscrpljuje, ne izbacuje iz ravnotee, ne stvara osjeaj
mrnje prema samome sebi. Ljubav ne boli, zbog nje se osjeamo dobro.
Ljubav njeguje vau emocionalnu dobrobit. Kada vas netko voli, osjeate
se prihvaeno, zbrinuto, cijenjeno i potovano. Iskrena ljubav stvara
osjeaj topline, ugode, sigurnosti, stabilnosti i unutarnjeg mira.
Kad napokon shvatite to je ljubav, moete shvatiti i da je vai
roditelji nisu mogli ili nisu znali pokazati. To je jedna od najtunijih
istina koju ete ikad morati prihvatiti. Ali kad jasno definirate i
prihvatite ogranienja svojih roditelja, i gubitke koje ste imali zbog njih,
otvarate vrata

246
drugim ljudima da udu u va ivot, onima koje e vas voljeti na nain na
koji to zasluujete - na pravi nain.
Vjerovati sebi
Kad ste bili mali, kao i sva druga djeca i vi ste koristili roditeljsko odobravanje
ili neodobravanje za procjenu jeste li dobri ili loi. S obzirom na to da je
odobravanje vaih roditelja bilo toliko iskrivljeno, morali ste rtvovati svoju
verziju stvarnosti, da biste mogli povjerovati u neto to vam se i nije
inilo u redu. Moda i kao odrasla osoba jo uvijek inite istu rtvu.
No, pomou vjebi u ovoj knjizi moete prestati s procjenjivanjem
svojih roditelja i okrenuti se prema samima sebi. Morate nauiti vjerovati
vlastitom doivljaju stvarnosti. Otkrit ete da ete moi, ak i onda kad
se vai roditelji ne slau s vama ili ne odobravaju ono to radite,
kontrolirati svoju tjeskobu jer vie ne trebate njihovu potvrdu. Postali ste
samodefinirani. to ste samodefiniraniji i neovisniji, to e se manje ta
injenica sviati vaim roditeljima. Sjetite se, otrovni se roditelji
prirodno osjeaju ugroeni promjenama. Oni su esto zadnji ljudi na
svijetu koji e prihvatiti vae novo, zdravije ponaanje. Zato je toliko vano
da vjerujete vlastitim osjeajima i doivljajima. S vremenom, vai e vas
roditelji prihvatiti kao takve. Moete s njima ak i razviti neto to e
sliiti odnosu odraslih osoba. No, oni se, takoer, mogu jo dublje
zakopati i boriti da bi zadrali status quo. Bilo kako bilo, na vama je da se
oslobodite razarajuih rituala obiteljskih obrazaca ponaanja.
Proces odrastanja nije linearan. Ii ete gore, dolje, naprijed, nazad
i uokolo. Oekujte da ete se spoticati, da ete grijeiti. Nikad neete u
potpunosti biti osloboeni tjeskobe, straha, krivnje i zbunjenosti. Nitko nije.
Ali ti vas demoni vie nee kontrolirati. To je klju uspjeha.
Kako budete dobivali sve vie kontrole nad prolim i sadanjim
odnosom s roditeljima, otkrit ete da e se vai drugi odnosi, pogotovo va
odnos s vama samima, izrazito poboljati. Bit ete slobodni, moda po prvi
put, uivati u vlastitom ivotu.

247
SUGESTIJE ZA DALJNJA ITANJA
Beattie, Melody. Codependent No More. NewYork: Harper/Hazeldon, 1987.
Black, Claudia. It Will Never Happen to Me. Denver: M.A.C. Publishers,
1982.
Bowen, Murray. Family Therapy in Clinical Practice. New York: Jason
Aronson, 1978.
Bradshaw, John. Healing the Shame That Binds You. Pompano Beach:
Health
Communications Inc. 1988.
Clarke, Jean Illsley. Self-esteem: A Family Affair. Minneapolis: Winston Press,
1978.
Forward, Susan, and Craig Buck. Betrayal of lnnocence: Incest and Its Devastation (revised edition). NewYork: Viking Penguin, 1988.
Fossum, Merle A., and Marilyn J. Mason. Facing Shame: Families in
Recovery. New York: W.W. Norton & Co., 1986.
Halpern, Howard M. Cutting Loose: An Adult Guide to Coming to Terms
with Your Parents. New York: Bantam Books, 1978.
Herman, Judith. Father-Daughter Incest. Cambridge: Harvard University
Press, 1980.
Kempee, C.H. The Battered Child. Chicago: University of Chicago Press,
1980.
Miller, Alice. For Your Own Good: Hidden Cruelty in Child Rearing and
the Roots of Violence. New York: Farrar Straus Giroux, 1983.
Miller, Alice. Prisoners of Childhood. New York: Basic Books, 1981.
Weissberg, Michael, M.D. Dangerous Secrets: Maladaptive Responses to
Stress. New York: W.W. Norton & Co., 1983.
Withfield, Charles L. Healing the Child Within. Pompano Beach: Heath
Communications Inc., 1987.
Woititz, Janet Geringer. Adult Children of Alcoholics. Pompano Beach:
Health Communications Inc., 1983.

248
O autorima
SUSAN FORWARD, Ph.D., meunarodno je priznata terapeutkinja,
predavaica i autorica bestselera koji su u New York Timesu postigli
prvo mjesto: Otrovni roditelji, Mukarci koji mrze ene i ene koje ih vole
te Izdaja nevinosti: Incest i njegove posljedice. Osim privatne prakse, svakog
je dana tijekom pet godina vodila i radio-program na postaji ABC Talkradio. Radila
je kao grupni terapeut, uiteljica i savjetnica u mnogim medicinskim i
psihijatrijskim ustanovama u junoj Kaliforniji te osnovala prvi privatni
terapijski centar za seksualno zlostavljane u Kaliforniji.
CRAIG BUCK, filmski i televizijski pisac i producent, takoer je pisao o
ljudskom ponaanju za mnoge nacionalne asopise i novine. Zajedno sa
Susan Forward napisao je knjige Otrovni roditelji i Izdaja nevinosti.

JESTE LI DIJETE OTROVNIH RODITELJA?

KAD STE BILI DIJETE...
Jesu li vam roditelji govorili da ste loi ili bezvrijedni?
Jesu li vas roditelji odgajali pomou fizikog kanjavanja?
Jeste li morali brinuti o svojim roditeljima zbog njihovih problema?
Jeste li se esto bojali svojih roditelja?
Jesu li vam roditelji uinili neto to ste morali tajiti?
SAD, KAD STE ODRASLI...
Ponaaju li se roditelji prema vama kao da ste jo uvijek dijete?
Imate li izrazite emocionalne ili fizike posljedice nakon to provedete
vrijeme sa svojim roditeljima?
Kontroliraju li vas roditelji prijetnjama, nametanjem krivnje ili
uskraivanjem financijske potpore?
Osjeate li da bez obzira na to to napravite, vaim roditeljima nikad
nita nije dovoljno dobro?
U ovom izvanrednom vodiu za samopomo, dr. Susan Forward iznosi pred
nas sluajeve koji su se doista dogodili i stvarne iskaze odrasle djece
otrovnih roditelja, kako bi vam pomogla osloboditi se uznemirujuih
obrazaca ponaanja u vaem odnosu s roditeljima - i otkriti novi,
uzbudljivi svijet samopouzdanja, unutarnje snage i emocionalne
neovisnosti.