HISTORIJSKE PRIE

Povijest je nain da se izmeu neistinitih zbivanja pronau ona koja su najvie nalik na
istinu.
J. J. Rousseau
Mojem prijatelju JEANU PIATU, glumcu, posljednjem pustolovu noi koji ih sve
utjelovljuje.
PREDGOVOR
Oi Stoljea svjetla nesumnjivo su bile mranije od onih prolog stoljea, jer ovjek,
tragajui za svojom biti i svojom budunou, nikada nije bio tako odluno usmjeren
prema uitku, zlatu i tajni.
Cagliostro, Casanova i Cartouche, VRA, RAZVRATNIK i RAZBOJNIK, utjelovljavali su,
svaki na svoj nain, nagonsku potrebu za prestizanjem konica Sudbine. Sudbine koja ih
na poetku uope nije odredila da zauzimaju osvijetljene police povijesti niti da privlae
sjaj svjetala pozornice.
Da se Vrhovna volja to upravlja sudbinom smrtnika nije naalila, Cartouche bi postao
bavarom u Belle-villeu, Cagliostro brijaem u Palermu, a Casanova struga-em gusala u
nekom malom venecijanskom orkestru ili pak neslavnim pripadnikom nieg reda
sveenstva. U tom bi sluaju neto nedostajalo raskoi XVIII stoljea . ..
Ta su tri ovjeka, dakle, tako obiljeila svoje vrijeme da su njihove mrane ivotne,
ponekad sline smicalice salijetale snove ili more njihovih suvremenika, zatim matu
potomaka tih suvremenika, a jo e dugo izazivati radoznalost. Sasvim sigurno, mnogo
jae od kraljevskih sudbina.
Zbliava ih jo i slinost poetnih slova. Imena sve trojice poinju tim siunim mladim
polumjesecom to
ga prikazuje tree slovo abecede, a oni pak predstavljaju trostruku i mranu zvijezdu to
blista u dubini noi, a svaka je od njih za njih bila putovanje, pustolovina i novi pokuaj ...
Smrt im je, u zatvoru, osamljenosti i na stratitu, bila jednako okrutna. No, suprotno tome,
a i stoga to vladavina noi ne poznaje ni trajanje ni prostor... njihove su sjene
zadobile neizmjerne razmjere sna i gotovo legende.
Pitanje je jo samo to o tome kae Povijest! ...
OLa&adnlk
PRVO POGLAVLJE
PRVI KORACI ZAVODNIKA
rohladnog jesenskog jutra 1773. godine mala crna gondola klizi lagunom prema Muranu.
U njoj, na srednjem sjedalu, sjede samo dva putnika priljubljena jedno uz drugo: ve
postarija ena odjevena poput bogate graanke u lijepi barun ljivine boje i djeak u dobi
od osam ili devet godina, koji se dri za njezin skut i neprekidno brie svoje mravo lice
rupiem uprljanim krvlju. Oito, boji se ovog putovanja izvan dobro poznatih zidova
Venecije, a ena se povremeno naginje prema njemu kako bi ga smirila.
Ne boj se, Giacomo, djeae moj! Ne smije se bojati! Ozdravit e. Sigurna sam.
Stigavi, napokon, do otoka Murana, obavijenog sivim dimom vatri puhaa stakla, barka
dodirne kopno blizu elegantne apside crkve Santa Maria e Donato.

 Priekajte! zapovjedi ena dvojici gondolije-ra. Nemojte otii u krmu i napiti se.
To bi moglo dugo trajati!
Povukavi dijete za sobom, ue s njime u jedinu ulicu, gradia, itavu je prijee i stigne do
trone kuice, oito najbjednije, i na odreeni nain pokuca o njezina vrata.
Otvorila je starica praena etom crnih maaka. Tako je prljava i otrcana da je nalik na
sveanj blata, no, u svem tom sivilu njezine oi blistaju, kao i u nje11
zinih maalka, poput gorueg ugljevlja. Ona osmotri enu, pa onda djeaka.
Vi ste gospoa Farusi? proaputa.
Da, jesam. To je dijete o kojem su vam priali.
Dobro. Uite!
Unutranjost kue nalik je na staricu: pravi svinjac pretrpan otpacima, osjea se vonj
majeg urina. Glavni je dio namjetaja neka vrsta velike police pretrpane boicama,
loncima u kutijama raznih oblika i veliina. Kad je htjela dijete privui k sebi, ono se,
uplaeno za-plakavi, priljubi vre no ikada svojoj baki, a iz njegova malog nosa ponovo
procuri novi mlaz krvi.
Ne moram se niti truditi da ga pregledam ona e. Vidim to je!
Znai li da ne moete nita za njega uiniti? Jedva i govori, neprekidno je bolestan,
tugaljiv, a nos mu prokrvari ve i pri najmanjem uzbuenju.
Sve mi je jasno. Ipak, moemo neto pokuati, ali morali biste ga nagovoriti da ue u
ovu krinju objasni starica izvlaei ispred ognjita neku vrstu prazne krinje kojoj je
podigla poklopac.
Gospoa Farusi zgrabi djeaka koji je poeo urlati, s vie snage no to bi ;se od nje moglo
oekivati, i stavi ga, usprkos njegovim zapomaganjima, u krinju koju zatvorie
poklopcem.
Naavi se u mraku, mali Giacomo, vie mrtav nego iv, prestade vikati. Ne znajui kakav
bi ga neprijatelj mogao posjetiti u mraku, djeak se zgrio to je najvie mogao. No nita
nije stiglo do njega, osim uasne buke pjesama, krikova, mijaukanja, plesnih koraka,
ritmikog udaranja bubnja, plaa i ak smijeha, a sve je to zvualo tako demonski da je
grozniavo traio u svojem malom uplaenom mozgu nekoliko odlomaka molitve. Zacijelo,
otpremili su ga u pakao! No, svi su ti umovi
12
bili tako razliiti da su morali pobuditi njegovo zanimanje i zbog njega je pomalo nestajalo
straha. Sve je bilo nalik na sveanost luaka ...
Kad je poklopac, napokon, bio podignut, Giacomo je ustanovio kako je vjetica, do
maloprije siva, postala crvena poput cigle i strahovito se oznojila, a s bakinog je lica
nestalo svjeine. Ustupila je mjesto utozelenoj boji. Jedva je pri svijesti; nervozno udie iz
boice soli. Vjetica ipak pobjedonosno tkriikne:
Pogledajte! Vie ne krvari ... na dobrom smo putu.
Sada, jednostavno zgrabivi malog djeaka, polegne ga na svoj bijedni leaj. Okrui ga
loncima punim eravice u koje nabaca razne trave i zrnje koji uskoro ispune prostoriju
dimom ugodnog vonja.
Udii! zapovjedi. Dobro udii!
Uzevi zatim sa svoje police loni od lijepe bijele i zelene majolike, izvadi iz njega gustu
kremu. Malo kreme stavi u omanji loni i prui ga gospoi Farusi. Tada poe tom istom
kremom njeno trljati djeakove sljepooice i zatiljak.
Radite svake veeri ovo to sam i ja do maloprije inila, sve dok loni ne bude prazan.
Njegov e se duh probuditi. .

Djeak je u meuvremenu utonuo u dubok san i njegova je baka morala potraiti jednog
od gondolijera kako bi ga odnio do amca.
Djeak se probudio tek idui dan u svojoj maloj sobi u ulici San Samuele, a inilo mu se da
je snivao ruan san.
Ipak, postao je sasvim drugaiji no to je bio do toga dana. Smatrajui ovo jutro danom
svoga pravog roenja, Giacomo Casanova e kasnije pisati:
Bio sam glup sve do svojih osam i pol godina ...
Meutim, glupost nije bila uobiajena mana obitelji, jer su se svi njezini pripadnici prilino
dobro snalazili. Njegovi su roditelji, Gaetano Casanova i Zanetta Farusi, pripadali
armantnim branim parovima bezbrinih talijanskih putujuih glumaca prepunih duha,
glazbe i ivotne radosti.
Gaetano, roen u Parmi, kao dvadesetogodinjak zaljubio se u Fragolettu*, glumicu zrelije
dobi koja je glumila u kazalitu njegova grada. Iako nije bila sasvim mlada, djelovala je
dovoljno oaravajue da mu zavrti glavom. I Gaetano je, kad je ona napustila Parmu
odlazei u Veneciju gdje je trebalo da glumi u kazalitu San Samuele, izgarajui od lude
strasti, otputovao zajedno s prtljagom svoje ljubavnice.
Ovdje, valja priznati, ljubav nije dugo trajala. U maloj ulozi pokraj Fragolette, Gaetano je
imao dovoljno slobodnog vremena da se bavi usporeivanjem, a ono uope nije bilo u
korist glumice. Venecija je bila prepuna lijepih djevojaka; sve su bile mlae i ljupkije jedna
od druge. Izmeu ostalih, ovdje je ivjela prekrasna kerka postolara Farusija, ija se
daara nalazila blizu kazalita. Njemu su kraljice, carice glumice odnosile na popravak
svoje sandale i cipele za ples.
Zanetta je bila u dobi od esnaest godina, Gaetano vrlo lijep momak; bila je to luda ljubav.
Kako bi istodobno izbjegli Fragolettinom ljubomornom bijesu i psovkama tate Farusija
koji je svoju kerku elio dati nekom ozbiljnijem ovjeku, ljubavnici odluie da otmu
jedno drugo kako bi se negdje malo dalje mirno oenili.
Vratili su se nakon nekoliko mjeseci, jo uvijek isto onako zaljubljeni, no u prilinoj
novanoj oskudici. Zanetta je ostala u drugom stanju injenica koja je na* Fragoletta Jagodica.''"-"
:. : ''"' ! f
'" "
"*:
vela jBarusija da im, u velikoj sceni; raznjeivanja, sve oprosti, kao to se u Italiji i moglo
oekivati.
Oekivani bambino, na Giacomo, ugledao je svjetlo dana 2. travnja 1725. Za svoju je
majku znaio neku vrstu osloboenja, jer je i Zanetta, jedva to je ponovo stekla svoj vitki
struk zanesena demonom kazalita pojurila u drutvu svoga supruga na kazaline
daske, ostavljajui dijete na uvanje svojoj majci.
Brani je par, anjui uspjehe, nastavio ivjeti burnim ivotom. Zanetta je u Londonu
rodila drugog djeaka, nakon toga jo etvero djece, a postavi udovicom otila je u
Njemaku. Tamo je, u Dresdenu, doivljavala velike uspjehe, kako u kazalitu tako i u
izbornog kneza. Na kraju se u tom lijepom novom gradu i nastanila, nakon to je majci
poklonila kuu u ulici Comme-dia, u kojoj je ova, s obzirom na djeakovo slabo zdravlje,
odgajala Giacoma kako je najbolje umjela.
Iduih je dana gospoa Farusi mogla hvaliti samu sebe zbog svog odlaska u Murano, jer je
Giacomo odlino napredovao. Baka mu je pribavila odgojitelja, slavnog pjesnika po imenu
Baffo. Na alost, on je bio pjesnik ija neobino bestidna djela nisu smjela dospjeti u
svaije ruke. Premda je Giacomo, zahvaljujui njemu, nauio itati i pisati, isto je tako
upoznao temelje najudnijih znanosti, i kad je, napokon, otiao na sveuilite u Padovu,
posjedovao je izrazitu sklonost prema arobnjatvu, okultnim znanostima, kocki, vinu... i
enama. Iako ene su jo izazivale u njemu neku vrstu bojazni proetu pohotom.

U Padovi se nastanio u upnika Gozzija, jednostavnog i ugodnog ovjeka, ija je sestra po

imenu Bettina bila dovoljno svjea da provodi noi s mladim studentom. Poto je dotini
student sada ve postao naoit smeokos, kran mladi, vrlo ivih crnih oiju, velikog
oholog nosa i ustiju stvorenih vie za smijeh nego za izgovaranje krunice, Bettina se
zaljubila u nj gotovo istodobno kad i Giacorno u nju. Uivala je da mu bude uiteljicom i
pod mirnim upnikovim krovom noi su prolazile vrlo nemirno.
Ipak, neprekidno uei ljubavne vjetine i to s velikim arom Giacomo ipak nije
zanemarivao ni svoj studij. Odlian u latinskom, u rekordnom je roku stekao titulu
doktora. Tada se oprostio sa upnikom Gozzijem, posljednji put zagrlio oajnu Bettinu i
veselo se popeo u putnika kola koja su trebala da ga ponovo odvezu u njegovu dragu
Veneciju, gdje su ga, prema njegovu miljenju, oekivale sve vrste dobrih stvari slava i
bogatstvo.
No baka Farusi, ekajui ga na pristanitu, zanosila se svojim zamislima o budunosti
svoga unuka.
Sada, kad si postao uen ree mu trebalo bi da postane upnikom. Moda e,
jednoga dana, postati kardinalomi
Ali ja se uope ne elim zarediti. Za mladia, jamano, postoji osim itanja mise i tota
drugo to bi mogao raditi.
To ti je najbolji nain da bude slobodan. Sveenik moe raditi gotovo sve to hoe.
Osim toga, nisi bogat.
Iako ga baka nije uspjela uvjeriti u ono to je tvrdila, Giacomo se ipak dao odvesti upniku
crkve San Samuele, koji mu je, jasno, izjavio kako je oito da je to poziv za njega. Ubrzo je
bio oian i primljen u nii red, zahvaljujui emu je uao u San Samuele kao pomonik
ovjeka koji je tvrdio kako ga je on otkrio.
Giacomo bijae uistinu vrlo neobian akon. Tijekom ceremonija, kojima je, uostalom,
prisustvovao vrlo rastreseno, stajao je pokraj oltara to ga je svojom vi16 _
sokom pojavom nadvisivao bio je vii od 186 centimetara poudno promatrajui
svojim blistavim pogledom gomilu ena i djevojaka koje su kleale i vrlo esto upuivale
ispod svojih ipaka na glavi zadivljene poglede u smjeru lijepog akona.
Gospoa Orio, vrlo gostoljubiva udovica, pozvala ga je u svoju kuu s jedva prikrivenom
namjerom da ga pretvori u svog poklonika. Jo je bila prilino svjea, napete koe bez
bora, ugodno debeljukasta. Giacomo se bez mnogo molbi dao nagovoriti da je u nekoliko
privatnih sastanaka pripremi za ispovijed, a zahvaljujui tome svakog je jutra i veeri bio
za njega prostrt stol u udoviinoj kui.
Bio je to, uostalom, vrlo ugodan stol, jer zajedno s njime sjedile su jo dvije Evine keri:
Marton i Nanet-te, dvije domaiine neakinje. Obje su bile isto tako lijepe kao i poeljne, a
ni srca im nisu bila manje osjetljiva od tetkinog.
Giacomo je ubrzo zamijetio da dvije djevice, u pogledu temperamenta, ne zaostaju za
tetkom i od tada su se noi neobinog akona polagano poele pretvarati u ponavljane
bakanalije: ulazio je kroz prozor s pogledom na ulicu Dvanaest svetih apostola, posjeivao
najprije vodei strogo brigu o hijerarhiji kuedomaicu, iskazao joj svoje vatreno
potovanje, a zatim odlazio jednoj ili drugoj mladoj djevojci. . Ako ne i objema istodobno.
Zbog ovog bi naina ivota zacijelo bio uskoro izgubio zdravlje koje mu je vratila vjetica
iz Murana, da sve te tri ene nisu istodobno zatrudnjele. Zbog toga je bio primoran
razmisliti o svojoj budunosti, morao se barem na neko vrijeme ukloniti, ukoliko nije elio
doivjeti da njegovi podvizi budu objavljeni na javnom trgu.
'ffl
2 Tri pustolova

17
Postavi ponovo vlastitim gospodarom, Giacomo je iskoristio ovu priliku da se zaljubi, no
ovaj put za vlastiti raun.
Ona se zvala Teresa Imer, stanovala je nedaleko od njega i marljivo uila pjevati i plesati
kako bi to bre dospjela u kazalite. Bila je smeokosa, mlijene puti, oiju boje
zimzelena, a njezina se ljepota razvijala u stakleniku iju je toplotu raspirivao stari senator
Ma-lipiero, koji je sebe imenovao njezinim zatitnikom.
Teresa je ivjela sama s dvije kune pomonice i pod nadzorom neke vrste brkate dadilje,
Cerberove sestrine. Giacomo nije mogao niti pomisliti da je nagovori na ulici ili u crkvi,
jer je surovo lice te uvarice bilo krajnje odbojno. Meutim, kad je Giacomo elio neku
enu, bio je spreman na sve ludosti kako bi dopro do cilja.
Zahvaljujui srei za kartakim stolom, domogao se stanovitog novca i potkupio jednog od
slugu mlade ene, tako da mu je on jedne noi ostavio otvoren prozor kue. Ostavivi za
sluaj potrebe svoju gondolu usidrenu ispod tog prozora, Giacomo se popeo, uvukao se
bez buke u kuu mlade ene i, poto mu je sluga ve prije objasnio put, uao u njezinu
odaju.
Teresa je vrsto spavala, a Giacomo je nije elio probuditi. Svukao se i mirno, kao da se
nalazi u vlastitoj sobi kliznuo u krevet pokraj mlade ene, koja se, naglo se probudivi,
nala u naruju golog mukarca, ija joj znalaka usta nisu dopustila ni da krikne.
Propisno silovana, ali sve u svemu ne ba nezadovoljna, Teresa je u ovom tjelesnom
susretu nala toliko ari da je mladom Casanovi dopustila da idue noi ponovno doe.
Malipiero se nee vratiti jo tri dana povjeri mu ona. Otiao je na svoj posjed na
kopnu ..:.
Na alost, prekosutra nou, kad je dvoje ljubavnika bilo na vrhuncu uitka, iznenada se
sasvim tiho, potpuno neoekivano, pojavio senator. Njihovo se nebo iznad kreveta
ispunilo olujnim oblacima.
Ve idue minute, neoprezni je Giacomo, kojega su dva jaka uniformirana sluge akama
bacili na koljena, dobivao poniavajue batine, a Teresa je, sakrivena ispod pokrivaa,
silno jecajui, kako bi spasila svoj ugled, drsko priala svom zatitniku kako je upravo bila
silovana.
Sat kasnije Gacomo je, ponovo odjeven, u pratnji dvaju policajaca ulazio u tvravu svetog
Andrije, u koju su u Veneciji slali prelukave ili presmione mlade ljude da tamo razmiljaju.
No, to je tako ugodno poela, zavrila je na truloj slami vlane zatvorske elije.
Ovdje se Giacomo ponovo naao sa svojom majkom. Baka Farusi je, silno se uplaivi da bi
njezin voljeni unuk mogao biti objeen, obavijestila Zanettu Casanova. Ona je napustila
Dresden kako bi pojurila u pomo najstarijem sinu, prema kojem je, uostalom, osjeala
posebnu sklonost, jer je bio dijete njezinog prvog ljubavnog zanosa.
Mogu te izvui odavde, nesretno dijete ree ona pod jednim uvjetom: odmah
e napustiti Veneciju.
Ali kamo da odem?
U Martorano u Kalabriji. Uspjela sam svojim utjecajem da jedan moj prijatelj, sveti
redovnik, bude tamo imenovan biskupom. Uostalom, ti pripada crkvi i otii e k njemu.
Jedino e ti to omoguiti da bude zaboravljen.
Zar ne bih mogao otii nekamo drugamo? zajeca Giacomo. Kalabrija? To je na
kraju svijeta.
19
To je, u svakom sluaju, manje daleko od drugog svijeta. A ako ne prihvati moj
prijedlog, otii e ba tamo.
U redu, odlazim u Kalabriju. Ali tamo u se uasno dosaivati...

Pokajnik protiv vlastite volje nekoliko je dana kasnije, u crkvenoj odjei u koju su ga
gotovo silom ugurali, napustio tvravu svetog Andrije i suznih se oiju ukrcao na brod da
bi otputovao u svoju biskupiju na kraju svijeta i naao svog biskupa.
Vrijeme je bilo prekrasno. Venecija nije nikada bila tako lijepa. Giacomo je bio u dobi od
sedamnaest godina, a poslali su ga u pustinju.
DRUGO POGLAVLJE
TRI VENECIJANSKA STARCA
M
lai ovjek, koji se godinu dana kasnije iskrcao iz galije usidrene u laguni i 'stupio na Rivu
degli Schiavoni, vrlo je malo nalik na zabrinutog, bojaljivog sveenika niskog reda tek
izilog iz tvrave svetog Andrije, koji se suznih oiju ukrcao da bi stigao na svoje mjesto u
dalekoj biskupiji negdje u Kalabriji.
Doljak vrlo samouvjereno nosi elegantnu uniformu panjolskog konjanika: bijelu
mantiju, plavi halje-tak, zlatne i srebrne epolete i portepe na mau, elegantan eir
lampion. izme mu blistaju poput dva malena sunca, a zbog visokog stasa jo se jae istie
privlanost njegova suncem opaljenog i ratobornog lica.
Njegov povratak u ulicu Commedia nalik je na sveanost prigodom pobjede. I ne
shvaajui kakvim se udom njezin unuk, koji je otiao kao upnik, vratio kao panjolski
vojnik, dobra se baka Farusi podigla na vrke prstiju i stiui ga u svom naruju, jecala na
njegovom srcu nazivajui ga svojim malim Giacominom, dok je Francesco, njegov mlai
brat, glasno dozivao sve susjede pozivajui ih da se dive udu. Jasno, svi su doli, pogotovu
djevojke. Kua Farusijevih ispunila se poput golubinjaka brbljavim stvorenjima koja su se
malo preglasno smijala i dobacivala zaljubljene poglede lijepom konjaniku. No, zaudo,
Casanova kao da se nije voljko osjeao. Odgovarao je na njihova zadirkivanja usilje21
nim smijekom, koji je, na kraju, izazvao zanimanje njegova brata.
to se to s tobom dogodilo, Giacomo? Ne voli vie djevojke?
Jasno da volim! Samo, trenutano bi bilo bolje da ih izbjegavam. Ne osjeam se ba . . .
vrlo dobro. Reci, ona ena iz Murana koja me tako dobro izlijeila dok sam bio dijete ...
Serafina?
Da. Jo je iva?
Vjerujem da jest. Potrebna ti je?
I te kako! Hoe li me sutra odvesti onamo?
Dogovoreno. No, priaj mi o svojim pustolovinama. to ti se dogodilo za tih godinu
dana da si se toliko promijenio? Postao si vojnikom, jesi li se obogatio?
- Nisam se uope obogatio. Nisam vie ni vojnik, ako sam to ikada i bio. Ova je uniforma
samo jedino pristojno odijelo koje mi je preostalo. I ako ba eli znati, nemam ni
prebijene pare!
Spustila se no. Baka Farusi, presretna to je ponovo nala svog unuka, ljepeg no ikada,
spava nedunim snom, a Casanova samo svom bratu Francesku pria o svojim
pustolovinama.
Putovanje u Kalabriju bilo je ugodnije no to je zamiljao. Majka mu je za put dala pedeset
cekina. Casanova je kartao, izgubio novac, ponovo ga dobio i opet izgubio. Prokartao je i
svoju sveeniku odjeu, a na kraju ga je spasio neki redovnik-prosjak koji je tuda prolazio
i osjetio suut prema napola golom djeaku koji je hodao pranom cestom. Najprije mu je
nabavio redovniku odjeu, i novi je biskupov pomonik u tome zaista spasonosnom
odijelu stigao u Martorano.
22

Biskup je bio valjan ovjek i, kako je svoj poloaj stekao zahvaljujui prijateljima Zanette
Casanova, raskriljenih je ruku doekao njezina najstarijeg sina.
Biskupija nije posjedovala nita zabavno: ogoljela beskrajnost posuta bijednim selima,
neka vrsta pustinje na kraju svijeta, u kojoj Casanova uope nije elio provesti mladost.
Pristojnim je rijeima predloio svom svetom ovjeku da napusti ovu izgubljenu boju
zemlju i zajedno s njime krene potraiti sreu u dalekom svijetu. No biskup je, kao pravi
svetac, smatrao da mora do kraja ispiti svoj kale.
Priznajem, sine, da Martorano nije mjesto za vas, no ja se kao starac ovdje dobro
prilagoavam. Biste li eljeli otii u Rim?
U Rim?
Da. Kardinal Acquaviva me poauje svojim prijateljstvom. Mogli biste pokraj
njega stei dobar poloaj, dat u vam pismenu preporuku. To,je sve to vam mogu dati, jer
uope nisam bogat...
Meutim, dobro pretraivi dno svoje novarke, biskup je ipak pronaao nekoliko sua koje
je ponudio otpadniku, i Casanova, osloboen velikog tereta, veselo je krenuo prema
Vjenom gradu. Pomisao da ostane u crkvi nije ga uope privlaila, jer mu je ona bila
smrtno dosadna, no Rim je ipak neto sasvim razliito od Mar-torana.
Jedva to je stigao, Casanova se pokazao onakvim kakav je zapravo bio. Ve nakon osam
dana provedenih u kardinalovoj slubi zaveo je lijepu patrioijku Lucrezi-ju Monti, koja mu
je bez ikakvih tekoa pala u naruje. No kad je morala ustupiti mjesto svojoj najljepoj
sobarici, izazvala je mnogo neprilika.
23
Nakon sobarice slijedila je neka glumica, zatim plesaica, nakon plesaice ... redovnica.
Meutim, ovaj posljednji pothvat uvjerio je kardinala Acquavivu da njegov tajnik ipak nije
u kui bojeg slubenika na pravom mjestu- Zbog potovanja prema biskupu iz Martorana
nije htio istjerati svog tienika, no dao je mladom nitkovu na znanje kako plonici Rima
postaju za njega opasni: zavoenje redovnice ozbiljan je grijeh. Casanova se izlagao
opasnosti da zavri na stratitu.
Bilo bi dobro kad biste na neko vrijeme napustili Italiju savjetovao mu je. Kamo
biste htjeli otii?
U Carigrad odgovori Casanova kao da je predloio pakao.
Ako je njegova muiavost i uvrijedila kardinala, on je nastojao da to ne pokae. Navanije
je bilo navesti ovog pokvarenjaka da to prije pobjegne.
Acquaviva je upravo u Carigradu imao prijatelja, stanovitog Osman^pau, neobinu osobu,
ije se prijateljstvo s visokim rimskim crkvenim dostojanstvenikom uope ne bi moglo
objasniti kad se ne bi znalo kako je Osman-paa, prije nego to je stupio u slubu uzviene
Porte bio Francuz, a zvao se markiz de Bonneval. Taj se ovjek odlikovao nadarenou da
se posvadi s cijelim svijetom.
Kao prvo, posvadio se sa svojim kraljem i stupio u slubu Austrije pod zapovjednitvom
princa Eugena . . . s kojim se isto tako prilino brzo sukobio, a tada preao najprije u
Bosnu, zatim u Carigrad, gdje je uspio uiniti vane usluge ... a da pri tome nije pretvorio
sultana u svog smrtnog neprijatelja. I ba njemu je kardinal poslao Casanovu... no, ipak mu
je preporuio da zamijeni svoju sveeniku odjeu nekom manje uoljivom i ne tako
nedolinom u muslimanskoj zemlji.
1 Tako je na pustolov, prelazei Bolognu, neutralni grad u kojem su se mimoilazile
austrijske i panjolske ete, odabrao ovu posljednju, jer mu se uniforma sviala vie od
austrijske.

Bonneval-paa je rado primio ovog ljubeznog mladog ovjeka, ponudio mu. stan u svojoj
kui i odveo ga u svoju biblioteku, niz reetkom zatvorenih ormara koji nisu sadravali
nita drugo osim basnoslovne zbirke boca.-..,.
-r-i Ja sam star ree mu. ene bi mi skraivale ivot, a jedino mi ga moe sauvati
dobro vino.
Ali budui da njegov mlai gost nije imao razloga da se suzdrava, upoznao ga je s
mnogobrojnim lijepim djevojkama s kojima je mladi Venecijanac obavljao vrlo ugodne
poslove ... i strogo zabranjene, jer su najljepe hurije uglavnom bile i najbolje uvane.
Casanova je uskoro bio upleten u opasne pustolovine s nekoliko uvara harema i s
njihovim vlasnicima ... I bio je primoran da se prilino brzo uputi na more kako bi
sprijeio; da se, saiven u konu vreu i s olovnom kuglom na nogama, ne nae na dnu
Bospora.
.
Nakon kratkog boravka u Zanteu gdje ga je Lijepa kurtizana Mellula primila u svoju
kuu i istodobno u krevet, ali, na alost, i obdarila vrlo neugodnom boleu za svakog
normalnog ovjeka, a pogotovu za mladog zavodnika iskrcao se na Krfu. Budui da ga je
ta bolest sprijeila da postane ljubavnikom najljepe djevojke na Krfu, u isto vrijeme i
guvernerove ljubavnice, na je oteen i svega sit zavodnik ustanovio kaiko je za njega
kucnuo trenutak povratka u Veneciju, ili barem, u kuu u ulici Commedia, gdje e biti, sa
svime to je ona sadravala, neko vrijeme opskrbljen i nee umrijeti od gladi.
:
24
25
to e sada uiniti? zapita Francesco naikon to je njegov brat zavrio svoju dugu
priu. Ponovo e otii?
Ba li lud! Otii u da vidim moe li me Serafina izlijeiti, a zatim u pogledati mogu li
nai ndki posao koji bi mi donio neto novaca. U Veneciji uvijek postoji neto to bi ovjek
mogao radili.
Serafina nije izgubila nita od svoje umjenosti, a uostalom, ni njezina kua od nekadanje
prljavtine. Stekavi ponovo sigurnost, Casanova se sjetio kako ga je valjani upnik Gozzi u
Padovi nauio rukovati violinom. Zahvaljujui toj svojoj nadarenosti, uspio se zaposliti u
kazalitu San Samuele, gdje ga je direktor, sjeajui se njegove majke Zanette i Fragolette,
koja je bila prijateljica njegova oca, iprimio kao vlastitog sina. Ovdje je zaraivao jedan
talir dnevno.
To ba nije bilo bogatstvo, no Casanova je zajedno s bratom nakon predstava provodio
buran noni ivot u 'krmama i kockarnicama- Isto tako sve vie ga je poela zanimati
magija, a i alkemija. Bavio se time pomalo i u Carigradu, a sprijateljivi se sa Serafinom,
uinio joj je neke usluge to mu je omoguilo da naui poneku njezinu tajnu.
Zahvaljujui tome, napokon se mogao osloboditi oskudnog ivota i poeo je kroiti prvim
stepenicama bogatstva.
Tada, jedne veeri kad je sa svojom violinom ispod ruke izlazio iz palae Foscari gdje je
svirao u orkestru na svadbenom plesu, zamijetio je nekog uzvanika kako nesigurnim
koracima izlazi iz palae. Stigavi do svoje gondole, neznanac se svom duinom svalio u
nju.
Pourivi, Casanova je prihvatio ovjeka u naruje i ustanovio da se radi o starcu koji se
gui dok mu iz zgrenih usta curi mlaz sline.
.-- -'-[.
26
Pomozite mi! povie uplaenim slugama. Vaeg je gospodara pogodila kap. Valja
ga odvesti kui.

Dostojanstveno se smjestivi u raskonu gondolu, stavio je bolesnikovu glavu na svoja

koljena.
Odvezimo ga kui! zapovjedi. Gdje mu je dom?
Palaa Bragadino. On je senator.
Vozite onda u palau Bragadino. I to brzo!
Nekoliko trenutaka kasnije osobno je nosio onesvi-jetenog starca u krevet. Poslavi po
lijenika, smjestio se uz leaj bolesnika koji mu je, oito, postajao sve zanimljiviji.
Lijenik je stigao, stavio na bolesnikova prsa oblog od ive i nestao s uvjeravanjem da e
za nekoliko trenutaka ponovo sve biti u redu. No njegove se rijei nisu obistinile, naprotiv:
starac, primivi ruku svog dobrovoljnog bolniara, grevito ju je drao i kao da je sve gore
patio.
Guim se hroptao je. Guim se! Zar ti, koji si mi tako milosrdno pomogao, ne moe
nita uiniti za mene?
Casanova je oklijevao samo trenutak- Nije vjerovao u vrijednost ovog obloga. iva je
mogla samo prejako optereivati prsa ovjeka koji je teko disao. Maknuo je oblog, dao
donijeti maslinovo ulje i njime lagano protrljao bolesnika. Sjetivi se jedne od Serafininih
mjeavina, naruio je aj od kamilice i sam ga ulijevao u senatorova usta.
Uinak je bio aroban. Osjetivi olakanje, Bragadino je privinuo Casanovu na srce
nazivajui ga svojim sinom, a lijenika koji je doao vidjeti uinak svojeg lijeenja
jednostavno je izbacio.
27- Ovaj mladi violinist zna o tome mnogo vie od svih gradskih lijenika ree. Odsad
e ostati uza me,
Ova se iznenadna naklonost pretvorila u gotovo eu-forino oduevljenje im je mladi
ispriao svom zatitniku kako je vrlo dobro upuen u magiju i kabalistike znanosti.
Posjedujem povjeri mu starac numeriki raun* koji mi omoguuje da pomou
pitanja koje napiem i promijenim u brojke, dobijem odgovor, isto tako u brojkama, koji
mi kae sve to elim znati. To sam nauio od nekog pustinjaka.
Bragadino ponovo privine Casanovu na prsa, izjavi da e ga posiniti i predstavi ga dvojici
svojih najboljih prijatelja, senatorima Dandolu i Barbaru, koji su isto tako ludi za magijom.
Sva se tri ovjeka tada sporazu-mjee da e se od sada brinuti o izdravanju ovog divnog
mladia.
Ako eli biti mojim sinom, mora me jedino priznati svojim ocem. Tvoj stan je
spreman. Neka ti prenesu onamo odjeu. Imat e slugu, gondolu i deset cekina mjeseno
da se moe zabavljati.
Bio je to raskoan ivot!
Ne gubei ni trenutka, Giacomo se pridruio krugu zlatne venecijanske mladei. Odlazio je,
gospodski odjeven, zagrnut velikim crnim plastom, s bijelom maskom ptijeg profila i
trorogim eirom okienim perjem u najraskonije igranice u drutvu najslavnijih
kurtizana. Provodio je itave noi pleui, pio poput spuve, isto tako obilno jeo, a da pri
tome ti obilni obroci uope nisu ugrozili vitkost njegova stasa* Mogunost da se brojkama izraze slova, i suprotno, oduvijek je bila omiljeni predmet
kabale.
28
Na alost, isto je tako, i to vrlo esto i vrlo revno, posjeivao kabaliste koji su se krili
posvuda u Veneciji, prisustvovao sastancima sljedbenika crne magije i bavio se
nekromancijom." Jasno, istodobno je osvajao pripadnice enskog roda, mijenjajui
ljubavnice ee nego koulje.

Baviti se u Veneciji tajnim naukama nije bilo uputno. Gubica kamenog lava, to je sluila za
anonimne prijave Savjetu desetorice, primila je nekoliko otrovnih papira to su ih,
vjerojatno, napisale naputene ljepotice. Opasna tajna policija ovog istog tako tajnog suda
poela je istragu, no, na sreu, senator Bragadino bio je vrlo utjecajan i posjedovao je
dobre veze. Douo je to se priprema i, uplaivi se, pozvao svog posinka.
Mora otii, Giacomo! Moja e te gondola jo noas odvesti na kopno. Srce mi krvari
zbog rastanka s tobom, no bolje da ode, jer ti prijeti ivotna opasnost.
Casanova je elio otii. Njegova se strast za putovanjima nije smirila, naprotiv. Osim toga,
Bragadino, velikoduan poput pravog oca, dao mu je za put dobro napunjenu novarku,
a uz to i vie od jedne ili dviju mjenica. Ali kamo da ode?
Rjeenje je pronaao jedan od njegovih najstarijih prijatelja, Antonio Baletti. Antonio,
Fragolettin unuk, bio je sin Silvije Baletti, trenutano vrlo poznate pjevaice u Talijanskoj
komediji u Parizu.
Hajdemo u Francusku! predloi Antonio. Moja majka kae da je to prekrasna
zemlja. Ona e nas primiti.
Zamisao je bila dobra. Casanova odlui da je prihvati i smjesti se zajedno s Antonijem u
gondolu. Pre* nekromancija gatanje, proricanje, prizivanje duhova.
29
:<
vezla ih je do kopna, gdje ih je ekala fekula* koju je unajmio Bragadino, kako bi ih odvezla
izvan venecijanskog teritorija.
Iskrcali su se nekoliko dana kasnije u Pesaru, maloj jadranskoj luci, gdje vie nije bilo
straha od Savjeta desetorice. Dva prijatelja nabavie konje i odluie da na najugodniij
nain stignu do francuske granice. No Casanova nije elio stii donde. Stigavi, naime,
jedne veeri u najbolju gostionicu malog grada Cesene, zamijetio je neki udan par koji se
sastojao od starog maarskog, oito vrlo bogatog, oficira i lijepog mladog smeokosog
ovjeka po imenu Henri. Noge toga mladia bile su prekrasne, lice majljepe na svijetu,
a oblici tijela udni za mladia.
Casanova je oduvijek volio tajne. Osim toga, ni zbog ega mu se nije urilo. Odluio je da
neko vrijeme ostane u Ceseni, makar samo zato da se osobno uvjeri to, stvarno
najstvarnije krije barunasta odjea mladog Henrija.
fekula vrsta amca
30
TREE POGLAVLJE
LIJEPA PROVANSALKA
rma Zlatnog lava u Ceseni* bila je nova elegantna graevina na Piazza del Popelo. Dobro
odravana i opremljena odlinom kuhinjom i ugodnim sobama, privlaila je sve ugledne
posjetitelje. Madar i njegov mladi pratitelj, koji je tako snano privukao Casanovinu
panju, zaposjeli su dvije lijepe sobe na prvom 'katu i kao da im se uope nije urilo da
napuste ovako ugodno boravite. Giacomo i njegov prijatelj Antonio Baletti unajmili su
sobu pokraj sobe mladog Henrija, to zapravo Antoniju kao da nije ba bilo osobito drago.
Grad je lijep, gostionica savrena ... a taj je mladi prelijep za djeaka, priznajem. No
je li to razlog da se ovdje zadravamo? Vjerovao sam da ti se uri a Francusku.
Recimo da mi se manje uri. Siguran sam da je ovaj mladi ena, prearobna ena da bi
se zadovoljila ovakvim starkeljom kao to je Madar. Htio bih doznati to ona radi s njime.
to bi htio da radi? Moda mu je kerka. .

 Ti si glup, ili si gluh. Ona je Francuskinja, to je oito, dok je on pravi pravcati Madar.
Ne govori ni jednim poznatim jezikom... ukoliko to nije latinski. No ako se tebi uri, moe
nastaviti putovanje. Ja u doi za tobom...
esena, gradi na Jadranu. Ta krma i danas postoji.
31
To u, ako se za tri dana ne urazumi, i uiniti promrmlja Antonio.
Jasno, tri dana kasnije otputovao je sam, prepus-tivi Casanovu radostima propisne
opsade, koja se, uostalom, nije inila laganom.
Madar i Henri nisu pokazivali nimalo elje za sklapanjem poznanstva. Venecijanac je
jedino uspijevao razmijeniti s njima poneku latinsku ili francusku rije iznad koarice
kruha ili tanjura pageta.
Meutim, po nainu na koji ga je lani mladi ponekad kriom pogledao Giacomo je bio
sve uvjereniji da je on, u stvari, ena. Dolk je Madar gutao ogromne koliine hrane ili
praznio brojne pehare vina, Casanova je spoznavao da on prema ovom arobnom, tako
ljupko dvospolnom pomalo uzbuujuem biu uope nije ravnoduan.
Kao stanovniku susjedne sobe nije mu bilo nimalo teko ustanoviti da izmeu Henrija i
Madara ne postoji ikakva intimna veza. Cim je Madar u svojoj sobi legao u krevet, poeo
je tako glasno hrkati kao da e itavu kuu sruiti, a nikada nije preao prag sobe svog
tajnika.
Jedne noi, im je zavrila veera i Casanova bio siguran da se Henri vratio u sobu
naviknut poput svakog valjanog Venecijanca kojeg jo nije udarila kap na pomisao o
ljestvicama od ueta i uvlaenju u kuu kroz prozor sa ili bez balkona sasvim je mirno
preao s vlastitog balkona na susjedni, onaj to je pripadao njegovom tajanstvenom
susjedu.
Piazza del Popolo je sasvim pusta- No mrana, tako da se na ljubavnik, vrsto se drei
ograde balkona, uope ne izlae opasnosti da ga zamijeti neki zakanjeli prolaznik.
Ustanovivi da prozor nije zatvoren nego
32
da su prozorska krila samo prislonjena, poeo je zahvaljivati bogovima ljubavi. Istina,
zastori su navueni, no Giacomo ih je bez ikakvih tekoa lagano odgurnuo. Vrlo malo, no
dovoljno da ugleda prizor koji ga je oduevio ... i zbog kojeg samo to se nije svom
duinom ispruio na mjestu: stojei ispred zrcala, Henri se upravo razodijevao ...
Barunasto je odijelo ve bilo na podu, Henri je upravo svlaio dugi crveni prsluk to ga je
nosio odozgo, a sada ga je bacio pokraj kaputa. Odjeven samo u koulju i gaice, sjeo je da
se oslobodi arapa. Ponovo ustavi, pustio je hlae da mu kliznu otkopao ipku na prsima
koulje, skinuo neku vrstu irokog pojasa to ga je imao ispod toga, a koji mu je stezao
grudi, oslo-bodivi tako . .. dvije vrlo drzovite doj'ke. Nakon to je koulja vjeto podignuta
kretnjom dostojnom opsjenara, Casanova je, potpuno zaslijepljen, mogao promatrati
najenstvenije i najljepe tijelo to ga je ikada vidio.
Meutim, vjerojatno je i Henri bio istog miljenja. Zadrao se, naime, dugo ispred svog
zrcala razrjeavajui crnu vrpcu koja mu je nemilosrdno stezala kosu na zatiljku.
Osloboena, crna svilena kosa raskono se spustila niz njezina ramena.
Blago svjetlo svijea savreno je isticalo zlatnu put, lelujavo obasjavalo prekrasne oblike
mladenakog tijela. Casanova se zapalio poput plasta sijena- Naglo prekora-ivi
prozorsku dasku, bacio se do nogu zavodnice mrmljajui prilino nesuvisle rijei, no
prepune strasti. Oekivao je nekoliko snanih pljusaka, krik osupnutosti, izbezumljeni
bijeg iza pokretnog zaslona, no zauo je samo mladenaki, vedar, veseli smijeh.
Pa, dobro! Pustili ste me da vas dugo ekam, prijatelju. Pitam samu sebe hoete li se,
jednog dana,

3 Tri pustolova
33
odluiti da napustite ovaj prozor? Ipak, vjerujem da se tu ne osjeate ba tako dobro ...
Morao je jedino raskriliti ruke dok su mu u susret dolazili neodreeni obrisi kreveta . ..
Nou, mnogo kasnije, Henriette mu je jasno, ime joj je bilo Henriette ispriala svoju
povijest.
Porijeklom sam iz Provanse ree mu ona, a moja obitelj ivi u Marseilleu. No, ne
pitaj me za prezime, jer ti ga neu odati. Mora se zadovoljiti time da zna kako pripadam
jednoj od najboljih obitelji u gradu. Prije godinu dana su me, zbog financijskih razloga,
udali za nekog starca 'koji mi je mogao biti ne samo ocem nego i djedom ...
Bio je to uasan starac iji mi se dodir ogadio ve prve noi. Sutradan, nesposobna da
ponovo podnesem tu rtvu, uz pomo vjerne kune pomonice uspavala sam svog
supruga. Dok je on itavu no hrkao, otrala sam u luku i plativi zlatom osigurala si
mjesto na trgovakom brodu koji je ba trebao krenuti, a kapetan kojega nije bio
radoznao. Volio je zlato, a nije mrzio ni ene. U svitanje sam bila ve daleko na puini ..
Henrietteino je putovanje zavrilo u Rimu, gdje je nala sklonite u sestrine udate za
nekog rimskog plemia. Na alost, rodbina joj je vrlo lako ula u trag. Njezina majka,
razljutivi se zbog tog bijega koji je mogao oneraspoloiti supruga odabranog zbog
njegovog bogatstva i velikodunosti, poslala je za njom svog vlastitog supruga i ouh se
jednog jutra iskrcao u Rimu.
Henriette, koju su prijatelji o tome obavijestili, imala je upravo toliko vremena da
pobjegne papinskoj policiji, koja joj je ula u trag. Trebala je biti otpremljena u samostan i
tamo ekati dok se ne odlui o njezinoj daljnjoj sudbini. ''
I tada sam nastavi Henriette srela Ferenca. Ostavi bez daha, na kraju snaga,
potraila sam utoite u nekoj crkvi. On me tamo naao, raalio se nad mojim licem
izoblienim suzama, poveo me u svoju koiju i odveo sa sobom.
Istinu govorei, nama je prilino teko razgovarati. Ne govorim njegov jezik, a on ne
zna moj. Snalazimo se, kao to si mogao uti, latinskim, no im je shvatio kako bih radije
umrla nego bila odvedena suprugu, nabavio mi je ovu muku odjeu, naruio svoju koiju i
iste smo noi otputovali iz Rima u Napulj.
Od tada putujemo kako njemu padne na um. Vrlo je dobar prema meni, vrlo
velikoduan . . . no, usprkos tome, smrtno se dosaujem s njime . . .
Dok sam ja tada e Giacomo zagrlivi svoju novu ljubavnicu mnogo zabavniji.
Ti? ... Ti si ovjek koga volim ... zavoljela sam te na prvi pogled. Znala sam da me ti
moe usreiti. Moj me nagon nije prevario. Voli me! Voli me najvie to moe ...
Ovaj poziv nije bilo potrebno naem zavodniku ponoviti i malo je nedostajalo da ga dan
nije iznenadio u njezinom naruju, a to bi znatno otealo akrobatski odlazak kroz
prozor...
Jasno, strast to su je dvoje mladih ljudi jedno prema drugome upravo otkrili nije se uope
mogla pomiriti s potajnim sastancima i s ono nekoliko ukradenih nonih sati iza
Ferencovih lea. Casanova nije uviao zato bi Henriette i on morali sebi oteavati ivot
zbog Madara i roditeljskih osjeaja koje je ovaj gajio prema njoj.
Ako ba hoe znati ree Casanova na poetku njihove tree noi ne volim te
danju gledati odjevenu
u mukarca. Venera mi se oduvijek sviala vie od Ganimeda! Doi sa mnom.
Pobjegnimo! ...
Kad se mlada ena zaljubi u lijepog mladia, zahvalnost postaje nevanom. Henriette se
dala prilino lako uvjeriti i jedne je lijepe veeri sjela na konja iza svoga ljubavnika i s
njime pobjegla, ostavivi jadnog Fe-renca neka usporeuje kako prijaju razna talijanska

vina uz razne vrste suhog mesa. Dvoje ljubavnika odjurilo je sve do Parme, nezavisne
drave, dovoljno udaljene od Cesene da bi ovdje bili zatieni od Madarevih strogih oiju
i velikih pitoljaParma je bila ugodan, dobro izgraen grad, praktiki preplavljen Correggiovim djelima.
Osim toga, bio je to veseo grad, jer je panjolski infant don Filip, koji se nekoliko godina
ranije oenio princezom Lujzom Elizabetom, kerkom Luja XV, upravo postao vojvodom
od Parme i Guastalle i tu se smjestio sa svojom mladom i raskonom dvorskom svitom.
Sveanosti su slijedile jedna za drugom, a mladi par Giacomo i Henriette proivjeti su
ovdje zaista arobne dane. Mlada je Provansalka procvala od ljubavi. Ljepa no ikada, osim
toga iva duha i bogate kulture, bila je arobna druica pokraj koje je okorjeli zavodnik
poeo razmiljati o dugoj i mirnoj budunosti.
Ali vlastitoj je sudbini nemogue pobjei. Giacomu je bilo namijenjeno da postane
kazanovom, i prilikom jedne veernje sveanosti sudbina je pokucala na vrata naih
zaljubljenika.
Te se veeri u parmskom kazalitu odravao koncert u dobrotvorne svrhe to ga je
direktor tog kazalita ugovorio s nekoliko slavnih umjetnika. U trenutku kad se trebao uti
slavni violinistioki kvartet, saznalo se da je violonelist doivio nezgodu. Bio je to potresan
dogaaj!
Na Giacomovo veliko iznenaenje, Henriette se mirno ponudila da spasi situaciju.
Umijem svirati violonelo, ak sam u Provansi stekla stanovitu slavu ...
alje vas samo nebo, gospoo! kliknu direktor. Odmah emo odrati pokus i ako
bude uspjean ...
Bio je. Mlada je ena doivjela ak i velik uspjeh. Njihova kraljevska visoanstva ivo su
pljeskala i uporno zahtijevala da mi se ona doe pokloniti. Na alost.. .
Princ Filip je, na alost, pokraj sebe imao kao svog ljubimca marseilleskog plemia
d'Anthoinea, koji je, jasno, prisustvovao koncertu. Kad je Henriette, pokloniv-i se, ponovo
podigla glavu, nala se licem u lice s njime.
Oh, do vraga, sestrino! osupnuto e d'Anthoi-ne. Nisam ni u snu mislio da bih
vas ovdje mogao ponovo nai! Znate li da vas posvuda trae?
Smilujte mi se, bratiu! promuca mlada ena promijenivi boju. Smilujte mi se i
utite! Nemojte odati da ste me pronali! Time biste me osudili na samostan i najveu
nesreu. Nikada se neu vratiti gospodinu S . ..
Vaem suprugu? Ali, drago moje dijete, prolo je ve vie od est mjeseci kako je on
umro. Vi ste sada udovica ... i, povrh toga, nasljednica. Vjerujem da bi bilo vrlo korisno za
vas da se pomirite s vaom obitelji. Ukoliko to elite, ja u se za to pobrinuti. . .
Tako je i bilo. D'Anthoine se s mnogo diplomatske vjetine zauzeo za dobrobit svoje lijepe
sestrine. Roditelji su joj, zahvaljujui njegovoj umjenosti, oprostili i poslali lijep iznos u
zlatnicima, koji je ljubavnicima vrlo dobro doao, jer je njihova novarka bila do kraja
ispranjena .
37
Jedino, budui da svaka medalja ima i nalije, Hen-rietteina je obitelj uporno zahtijevala da
se ona to prije vrati u Marseille ...
Mlada se ena dugo i bolno borila sama sa sobom. Iako je bila iskreno privrena Giacomu,
bila je i dovoljno razborita da uvidi kako bi zajedniki ivot s ovjekom njegova kova
mogao postati vrlo teak. Osim toga, ljubav zasigurno ne bi trajala itav ivot. Povratak u
rodni dom znaio bi ponovo posjedovanje imetka, imena, potovanja; zaborav
pustolovine, ponovno stvaranje budunosti. Ta bi budunost s Giacomom bila vie nego
nesigurna, jer, jasno, nije mogla dovesti Venecijanca u strogi krug svojih roditelja.

 Moramo se rastati napokon ree. Proivjeli smo zajedno prekrasne sate sree, no
sve ima 'kraj, a ja se ne osjeam stvorenom za ivot lutalice.
Giacomo spusti glavu. Prvi put u ivotu duboko dirnut u srce. Nepodnoljiva mu je
pomisao na rastanak s Henrietteom, ali nije joj htio pokvariti budunost.
Bio sam sretan pisat e kasnije dok je ta divna ena bila sa mnom. Voljeli smo se
svom snagom naih mogunosti . ..
Bilo je dogovoreno da jedan od Henrietteinih ujaka doe po nju u enevu, i dvoje
ljubavnika zajedno krene prema enevskom jezeru
Posljednju su ljubavnu no proveli u sobi hotela Ba-lances. Bila je to zasigurno najtunija i
najstrastvenija no to su je ikad proivjeli i za koje uope nisu spavali. Ipak, umor je
zatvorio Giacomove oi. Probudivi se, zamijetio je da je bijeli dan, a on da je sasvim sam.
U sobi nije ostalo nita od lijepe Provansalke osim daka mirisa njezinog parfema i natpisa
na staklu to
38
ga je urezala dijamantom s prstena 'koji joj je on bio poklonio.
Zaboravit e i Henriette ...
Nao je jo neto: pet smotulja'ka zlatnika. U svakom je bilo stotinu zlatnika, njena panja
ljubavnice koja ga je voljela, popudbina za put za koji ni on ni ona nisu znali kamo e
odvesti mladog ovjdka.
Ostao je nekoliko dana u Zenevi, vrijeme potrebno da primi kratku i njenu poruku svoje
voljene.
Budimo dovoljno razboriti da zamislimo kako smo proivjeli san i ne alimo se na nau
sudbinu, jer divan san nikada nije bio tako dug ...
Casanova se sada sjetio kako ga njegov prijatelj Antonio Baletti eka u Lyonu. Nije vie
imao posla u Zenevi, otiao je i naruio mjesto u potanskoj koiji za Lyon, odakle e,
napokon, moi otputovati u glavni grad Francuske s nadom u srcu da e mu parike
ljepotice moda omoguiti da zaboravi divnu, no prerazboritu Henriette ...
39.
ETVRTO POGLAVLJE
SVODNIK IZ PARKA JELENOVA
an je bio dug- Potanska se koija kotrljala od jutra, a iscrpljenim se putnicima inilo kao
da ovaj dio puta nikada nee zavriti. Pribliavanje Parizu izazivalo je u putnika sve vee
nestrpljenje. Kao da su milje to su slijedile jedna za drugom postajale beskonane. Ipak,
kraj ovog jesenskog dana to je zavravao iznad ume Fontainebleau bio je aroban.
Drvee s liem boje re prekrasno se isticalo od sivih klisura i ljupko se odraavalo u
mirnim vodama jezera. Na zaokretu s glavnog puta odjednom se ukazalo ruiasto zdanje
velikog kraljevskog dvorca, okrueno zrcalnom vodenom povrinom i ogromnim
travnjacima, zbog ega dva Talijana iznenaeno kliknue.
Vjerujem da si u pravu tada e Casanova ve potpuno utjesen zbog prekida veze u
vicarskoj. Francuska je zaista lijepa.
Nekoliko minuta kasnije, kad se iznenada pojavila neka elegantna koija dolazei iz
suprotnog smjera i mirno zakrila put potanskoj koiji, smatrao ju je jo ljepom. Koija
je ljutito kleo, no tada je iz koije iskoila neka mlada prekrasno poeljana ena odjevena
u svilu. Prilazei koiji, bacila je usput koijau zlatnik, i on se odmah razblaio. Putnici su
se ve uplaeno nagnuli kroz prozore, jer su se u umi prilino esto dogaali razbojniki
napadi.
40
'-X
Tada Antonio veselo povie:

- Moja majka! Ovo je moja majka! Dola je pred nas! ... Gospodo obrati se irokim
pokretom ruke svojim suputnicima koji su poeli mrmljati. Dopustite, gospodo, da vam
predstavim veliku Silviju Baletti, zvijezdu Talijanske komedije ...
Uvijeik si jednako brbljav, dragi moj Tonio povie glumica. Bolje bi bilo da sie
i doe me poljubiti. Dola sam pred tebe ...
Trenutak kasnije, Antonio je, povukavi Casanovu iz koije, pao u Silvijino naruje, a ona je
pak poljubila prijatelja svog sina isto onako srdano kao i njega. Drugi je zlatnik naveo
koijaa da spusti prtljagu dvojice Venecijanaca. Potanska je koija uskoro nastavila svoj
put, a Silvia i njezina djeca veselo su sjela u glumiinu koiju i krenula u najbolju
gostionicu u Fon-tainebleauu.
Dok su majka i sin razmjenjivali novosti, Casanova je paljivo promatrao glumicu. Nije bila
premlada, ak ve blizu pedesetoj, to se u ono doba smatralo staro-u, no, ipak je jo bila
lijepa. Ispod prilino niskog ela velike crne oi prepune vatre, jo uvijek svjee puti, kose
bez ijedne sijede vlasi, a uza sve to stasa mlade djevojke na kojem su se isticale vrlo
privlane grudi.
Silvia je suvie dobro poznavala mukarce da ne bi osjetila kakav je dojam ostavila na
sinovljevog prijatelja. Meutim, susrevi Giacomov strastven pogled, nije se mogla svladati
da joj lice ne oblije rumenilo.
_-Vi ste, da'kle, taj Casanova za kojeg Antonio tvrdi da mu ni jedna djevojka ili ena ne
moe odoljeti.... Vjerojatno ste vrlo opa'k ovjek, gospodine.
Znai li da ovjek koji se divi ljepoti tamo gdje se ona nalazi i oituje to divljenje mora
biti lo? Nisam nita drugo nego vatreni poklonik ljepote!
41
Silvia, ne odgovorivi, koketno iskrivi lice, no sutradan kad je trojka stigla u Pariz, ona i
Giacomo ve su bili najbolji prijatelji na svijetu ... ekajui ono bolje!
Balettijevi su u Parizu stanovali u lijepoj, elegantno namjetenoj kui smjetenoj u ulici
Deux-Portes-Saint-Sauveur (sada Dussoubsova ulica), koja je pripadala stanovitoj markizi
d'Urfe, malo suludoj plemkinji zrele dobi, koja je njegovala pravu strast prema okultnim
nau-karna, a odigrat e, kasnije, u Casanovinom ivotu, u isti mah smijenu i zabavnu
ulogu.
Obitelj se sastojala, osim Silvije, od njezinog mua Marija, njezine kerke, male Manon,
koja je, jasno, jo bila dijete i, naravno, Antonija. No bez obzira na veliinu kue, smatrali
su da e biti bolje ako Casanova stanuje izvan nje kako bi se sprijeila ogovaranja.
Glas glumice vrlo je osjetljiv prenemagala se Silvia a vi, dragi moj Giacomo,
spadate u one koje prati glas da su neodoljivi.
U stvari, lukava je Silvia ve znala kakav e obrat zadobiti njezine veze s lijepim
Venecijancem, i zbog toga je eljela da on ima svoj dom u kojem e ga lako i bezbrino
posjeivati, a da pri tome ne probudi sumnje svog prilino ljubomornog mua.
Giacomo se, dakle, smjestio u hotel Bourgogne u ulici Mauconseil, vlasnitvo stanovite
gospoe Ouinson, koja je imala lijepu petnaestogodinju ili esnaestogodinju kerku
Mimi, po zanimanju plesaicu. Spomenimo odmah kako je na lijepi zavodnik, tek
smjestivi se, postigao dvostruki dobitak. Silvia Baletti i Mirni uzele su ga, naime,
sporazumno za ljubavnika, a da se, uostalom, nisu previe nadale njegovoj vjernosti.
Mukarac u Parizu koji ima samo jednu ljubavnicu gotovo je isto toliko smijean kao i
mu govorila je Silvia.
42
Odreenije se nije niti mogla izraziti. Glumici, inae zrelijoj eni, bilo je osobito stalo do
toga da njezin tienik odmah prihvati parike obiaje, i zbog toga ne samo to ga je
uzdravala nego se i pobrinula da dobije sposobne uitelje. Oni e ga odviknuti od jo

malo grubog ponaanja i pogotovu dotjerati njegov hrapavi talijanski izgovor, istodobno
ga upuujui u ljepote francuskog.
Istinu govorei, Casanova je ve prilino dobro govorio francuski. Antonio i on su se
izmeu eneve i Pariza zadrali neko vrijeme u Lyonu, gdje se stanoviti gospodin de
Rochebaron sprijateljio s Giacomom koji ga je zabavio s nekoliko arobnjakih vjetina.
Oinski raspoloen prema njemu, kao to je bio i valjani Braga-dino, Rochebaronovo je
prijateljstvo bilo ak toliko da je svog novog prijatelja uputio u posljednje potankosti
slobodnog zidarstva, nove suvremene ludosti bez koje se tada nije mogla postii karijera
u drutvu.
Casanova je u Silvije susreo uitelja koji mu je nedostajao: dramaturga Crebillona,
Voltaireove crne ovce, velikog objeenjaka crvena lica koji je volio samo svoju lulu, svoje
make (imao ih je deset) i svoje pse (posjedovao ih je dvadeset dva!). Svi su bili
nagomilani u njegovoj kui u Maraisu, a za njih se brinula uvijek zlovoljna gazdarica. No
Casanova, uvijek isti zavodnik, uspio je pripitomiti medvjeda Crebillona, koji ga je
velikoduno pridruio broju svojih ivotinja ... i nauio ga francuski sve do najrjeih
profinjenosti.
Osim toga, zahvaljujui svojim tijesnim vezama s obitelji Baletti, omoguen imu je pristup
u kazalita, gdje je, jasno, pustoio do mile volje. Osim plesaice Mirni Ouinson, Casanova
je zaveo obje ljupke kerke glumca Veronesea, Camillu i Carolinu, zatim jo jednu Camille,
koja je kao i Silvia radila u Talijanskoj komediji, lijepu
43
Camille Vezian, koja je uz glumaku nadarenost posjedovala i savren nain da iz
mukaraca izvue ono nuno, pa ak i vie od toga.
Osjeala je strastvenu naklonost prema Giacomu, no ta naklonost nije izdrala dolazak na
poprite vrlo bogatog markiza koji je darivao ljepoticu dijamantima mnogo veim od svog
mozga. Casanova je mudro potraio drugu ljubavnicu. Ovaj put malo jeftiniju, jer Bragadinov novac ve odavno nije postojao, Henriettein je bio potroen u kartanicama, pa
iako je koristio gostoljubivost Balettijevih, Casanovi je ipak bilo neugodno od njih traiti
novac za svoje sitne uitke.
Da bi se domogao novca, na se junak sjetio kako bi ga moda mogao nabaviti koristei se
svojim lijenikim ili arobnjakim nadarenostima. Tako se, uvi jednog dana kako
se govori o malim zdravstvenim neprilikama vojvotkinje des Chartres, kerke princa Contija, Casanova ohrabrio i potrudio da joj bude predstavljen.
Nije se morao dugo truditi da bude prihvaen. Vojvotkinja, lica neprekidno prekrivena
bubuljicama zbog prejake hrane bila je velik sladokusac predala bi se i avlu kako bi
se oslobodila onoga to je smatrala uasnom nesreom.
Gospodine ree ona ukoliko biste vaom vjetinom mogli postii neto za mene,
umjet u vam iskazati svoju zahvalnost.
Uinit u najbolje to umijem, Vae visoanstvo. No uda se mogu postii jedino s
dobrom voljom bolesnika. Jeste li voljni da me posluate?
Vojvotkinja se zaklela u sve to je htio lijepi Vene-cijanac. Casanova je, kako bi je
prilagodio okolnostima, poeo arobnjaku vjetinu. Ispitivao je svoje proro-ite slova
pretvorenih u brojke od kojih je nainio pi44
raiiiidu. Rastavivi je, bio je toboe tono obavijeten proroanstvom. Propisao je
vojvotkinji lagano sredstvo za ienje, aj od trpuca i poseban nain prehrane, to je,
svakako, dokaz velike Casanovine inteligencije, jer je, sasvim jednostavno, to bila prva
dijetalna prehrana.

Uspjeh je bio iznenaujui. Vojvotkinja je za vrlo kratko vrijeme dobila put poput ljiljana
i rue i poklonila svom dragom lijeniku dobro nabijenu kesu, zaklela se da moe od
nje zahtijevati to hoe, obeala da e kralju priati o njemu ... i polagano se vratila svojim
nekadanjim navikama. Petnaest dana kasnije, bubuljice su se ponovo pojavile.
Hitno pozvan u dvor, Casanova se razljutio, naveo svoju uzvienu pacijenticu da prizna
kako je jela hranu sasvim suprotnu od propisane, ponovo je na neko vrijeme oistio i na
kraju se navikao na redovite odlaske u kraljevsku palau kako bi se vojvotkinja nakon
preobilne hrane ponovo podvrgla dijeti. Da bi i na drugim mjestima stekao povjerenje,
oduevljeno je priao o svojim prouavanjima, cilj kojih je bio da i on otkrije eliksir
mladosti, onaj eliksir zbog kojega je itav Pariz trao u kuu slavnog grofa SaintGermaina.
Isplivavi na povrinu zahvaljujui vojvotkinji, Casanova se mogao paljivije baviti svojim
novim ljubavnim sluajem.
Suelice Balettijevoj kui stanovala je neka udna irska obitelj po imenu O'Morphv, koja se
esto prepi-rala s policijskim porunikom. Valja rei da njezini pripadnici nisu ba bili
dostojni preporuke. Otac je imao dva zanimanja: krpao je staru obuu, ime nije nita
privreivao, i istodobno bio kradljivac, ime je privreivao, kad nije bio u zatvoru, malo
vie. Majka je bila uvarica zahoda i, poput svog mua, bavila se
i drugom unosnijom trgovinom: prodajom svojih ari, kao i ari svojih keri. A budui da
je imala pet keri, posao je prilino dobro napredovao.
Istinu govorei, posljednja kerka jo nije bila na tritu, bila je premlada: nije jo stigla u
dob od petnaest godina. Osim toga, bila je tako prljava i odrpana da nitko nije mogao rei
kakva je zapravo boja njezine puti.
No, da bi pogrijeio, lovcu na ene Giacomovih sposobnosti bilo je potrebno vie od sloja
prljavtine. Stas mlade Louison izazivao je mukarce da se okreu za njom na ulici. Poeo
je, dakle, s pridobijanjem njezinog povjerenja, ljubezno je s njome razgovarao, poklanjao
joj sitne darove. Tada je, jednog dana kad se obitelj bavila svojim poslovima, strpao
Louison u koiju i odveo je u svoje prijateljice, stanovite gospoe Pari, koja je upravljala
dvostrukom jazbinom: kockarnicom i elegant-nam javnom kuom, ali ne kako bi ovdje
ostavio svoju tienicu nego stoga da je povjeri toj uzvienoj dami tako dugo dok je dobro
ne oriba, ne opere i ne odjene u nove haljine.
Rezultat je bio udesan: uavi u kuu u slabo privlanom obliku s naslagom blata,
Louison je izila pretvorena u model dostojan slikara: pravi Greuze! Smeo-kosa, velikih
plavih oiju, svjea, punana, najljepeg lica to se moe zamisliti, neusporedive bijele
puti.
Zadivljen svojim otkriem, Casanova je nije htio odvesti natrag majci. Smjestio ju je u svoj
stan, a prije toga je, zahvaljujui velikodunosti svoje vojvotkinje, bogato nadario
pokvarenu gospou O'Morphv.
Bilo je to nekoliko tjedana pravih slasti. Louison je bila ljupka, naivna i strastvena
ljubavnica, a ini se i silno zaljubljena u svog zavodnika. Uivala je s njime
izlaziti, pokazivati se s njime na Cours-la-Reineu*, no, kao i sve druge djevojke iz njezine
kue, uskoro je poela iskazivati stanovite financijske zahtjeve . .. Bez obzira na svoju
privlanost, Casanova se teko borio protiv svih onih mukaraca to su na etalitu
vatrenim pogledima promatrali njegovu ljepoticu.
Giacomu je tada palo na um kako bi lijepa Louison, umjesto da na nju mnogo troi, mogla
moda uveati njegovo bogatstvo. Onog dana kad je u hotelu Transilvanija upoznao
prvog kraljevskog sobara, gospodina de la Porte, ak je o tome vrlo ozbiljno razmiljao.
Vrhovni je sobar uvijek vrebao zgodu da svom kraljevskom gospodaru ponudi novo
ensko lice. Prekrasna Irkinja kao da je bila ba ono to je traio, i on se sprijateljio s

njezinim zatitnikom. Nakon nekog vremena dao je na znanje kako bi signoru Casanovi
moglo biti vrlo korisno da priuti zadovoljstvo Njegovom velianstvu ...
Casanova nije traio vie nego da ugodi velianstvu. Osim toga, vladar se morao vlastitim
oima uvjeriti u Louisoninu ljepotu, a gospoa Pompadour je prilino strogo nadzirala
mlade ene koje nije osobno odabrala.
Postoji vrlo jednostavan nain predloi Casanova. Dat u izraditi portret svoje
mlade prijateljice, a vafna, gospodine de la Porte, preostaje jedino da ga smjestite ispred
kraljevih oiju.
Tako je i uinjeno. Neki njemaki slikar, ije prezime potomstvo nije zapamtilo, izradio je
Louisonin portret, ugodno razodjeven. Jedne lijepe veeri taj je portret, zahvaljujui de la
Porteovoj spretnosti, kriom uneCours-la-Reine naziv tadanjeg etalita du Seine u Parizu
sen u Versailles i u pravom se trenutku naao pred kraljevim oima.
Luj XV bio je zaslijepljen.
Ne mogu zamisliti povie da je priroda mogla stvoriti ovako lijepo dijete. Ovo je,
zasigurno, samo proizvod mate .. .
Model postoji, gospodaru, mogu to tvrditi Vaem velianstvu . . . Vidio sam je
vlastitim oima!
Htio bih u to povjerovati svojim vlastitim kralj e smijeei se. Je li to
mogue?
Ako to Vae velianstvo eli, bit e tako .. .
Nekoliko dana kasnije Louison je, ovijena u nekoliko slojeva svile i ipaka, neuoljivo
ovedna u stanovitu malu nenapadnu palau u ulici Parc-aux Cerfs, koja je uivala ast da
privremeno prima lijepe mlade djevojke koje nisu pripadale dvoru, a imale su sreu da se
sviaju kralju.
Louison je u tome savreno uspjela, ak dotle da je kralju rodila sina i na kraju izazvala
opasnu zabrinutost gospoe de Pompadour.
Meutim, za Casanovu je bila izgubljena. Dobio je, dakako, izdanu utjehu u de la
Porteovoj zahvalnosti, no ipak je osjetio stanovitu prazninu u srcu zbog toga to je bio
zauvijek lien svoga lijepog otkria.
Nastojei da se malo razonodi, posjeivao je kartake stolove za kojima se naj vatreni je
kartala igra faraon, uputao se u paklenske igre, ak i pomalo varao. Napokon se i
posvadio sa stanovitim grofom de Talvi-som, koji, nedvojbeno, nije bio poteniji od njega,
ali ga je uhvatio kako rukom posee u dep. Taj sluaj izazvao je velike neprilike naem
pustolovu.
Dolo je do dvoboja, protivnik je bio ranjen. Prostaki ga je prijavio policiji, a ona je ovaj
put brzo djelovala.
48
Silvia, koja je svuda imala prijatelje, pravodobno ga je obavijestila. Jadni Giacomo morao je
urno pobjei i napustiti poloaj koji je poeo bivati sjajan, ali bi ga, ukoliko bi dopustio da
bude uhapen mogao odvesti ravno na Sredozemlje, na galije Njegova velianstva. Tada
jo ljetovanje na Aurnoj obali nije bilo moderno, a ta vrsta plovidbe jedva da je i bila nalik
na uivanje.
Ne znajui kamo da ode, Casanova je pomislio kako zapravo ne pozna Njemaku, zemlju u
kojoj, jo uvijek pod sjajnim uvjetima, ivi u Dresdenu njegova majka, a dunost je dobre
majke da pritekne u pomo svom nesretnom sinu.
Otputovao je, dakle, u Dresden. Jasno, tisuu i tisuu puta se rasplakanoj obitelji Baletti
zakleo kako e se uskoro vratiti.
^ Tri pustolova

49
PETO POGLAVLJE ZAROBLJENIK MLETAKE TAMNICE
asanovinom su srcu bili tako prirasli Venecija, njezine ari, kartanice i njezine kurtizane
da nije mogao bez njih dugo izdrati.. . Proivjevi prve dane ponovnog susreta s majkom i
prvo udivljenje to ga je izazvao Dresden i njegova raskona zdanja koja je u vlastitu slavu
podigao poljski izborni kralj Saske, na je junak pomislio kako mu se saski slatki ivot
uope ne svia ... a tek pivo! Posinku Zuana Bragadina i njegove dvojice prijatelja bilo je to
nepodnoljivo!
Uzdajui se u injenicu da Savjet desetorice sada ima preih briga od njega, no i spreman
da se izloi svim opasnostima kako bi ponovo vidio svoju presvije-tlu domovinu, spremio
je svoju prtljagu, poljubio majku i brata Francesca, koji je takoer krenuo na saski dvor da
bi tamo okuao svoju slikarsku nadarenost, i veselo krenuo u zemlju svog roenja.
Bio je to gotovo pobjedniki povratak, jer su tri starca, jasno, zaklala debelo tele u ast
rasipnog sina. Osim toga, dva dana nakon Giacomovog povratka Venecija je slavila najveu
godinju sveanost, sveanost Spasitelja, tijekom koje je dud, na Bukentauru obnovio
savez Presvijetle Republike i mora. Bilo je to povoljno razdoblje za povratak s
pomilovanjem . . .
Casanova se s uitkom vratio bezbrinom venecijanskom ivotu, koji mu je omoguio
imetak njegovih zatitnika. Ponovo se pojavljivao u svili i barunu s baii50
tom, crnim velom to mu je prekrivao glavu i ramena. Na glavi je nosio perom okieni
trorogi eir i bijelu masku ptijeg profila, omiljelu u otmjenih mukaraca. Ponovo je
posjeivao trg svetog Marka, etalite otmjenog svijeta, kartanice i igranice, tajne
jazbine u kojima se esto opijao u drutvu lijepih, ne ba krotkih ena.
Casanova je i opet poeo vrlo burno ivjeti. Noi je provodio pijanevajui, ili pokraj
stolova za kojima se kartalo, a kad je svanulo, odlazio je u Erberiju blizu Velikog kanala
kako bi napunio plua svjeim jutarnjim zrakom i promatrao pristajanje barki
natovarenih povrem i voem to su stizale na trnicu Rialto.
Jasno, nije zaboravljao ljubav, svoju druicu u svakom trenutku. Vraajui se jednom iz
nekog raskonog stana, ponovo je sreo Teresu Imer, onu lijepu djevojku koju se usudio
oteti senatoru Malipieru, zbog ega je morao otii u progonstvo u ogoljele krajeve
Kalabrije. Ponovni je susret bio ugodan, i to samo Giacomu, jer je Teresa koja je postigla
velik uspjeh u Bavreuthu kod Margravea ubrzo zamijetila kako je naputena ena
njezinom bivem ljubavniku samo zaboravljena ena.
Pustolovina je bila kratka, a Teresa razoarana i prilino pozlijeena. Ni jedna ena ne
uvia rado kako je za svog odabranika bila samo razonoda. Giacomovo je srce, na alost,
bilo zauzeto drugdm enom.
Za vrijeme ludog kartanja u igranici na trgu svetog Marka, Giacomo se sprijateljio s nekim
Pietrom Campanom. Bio je to bogati oficir, uvijek s malo novaca, no ugodan ovjek.
Casanova mu je posudio nekoliko dukata, a on, ne znajui kako da mu vrati dug, jer ga je i
dalje pratila zla srea, odjednom je pronaao udno rjeenje.
:-f
51
Posudite mi jo nekoliko cekina! ree zaklinjui. Srea mi ne moe ostati tako
dugo nesklona! Vidjevi kako je Casanova uinio pokret odbijanja, doda: Upoznat
u vas s najljepom djevojkom u Veneciji.
Najljepom? Poznam ih sve i ne shvaam . . .
Tu djevojku ne poznate. Ona mi je sestra. Zove se Catarina. Ima petnaest godina, lijepa
je poput dana: vitka, vatrenih oiju, prebujne crne kose, puti kao da se u njoj nastanilo
sunce. Tijelo ...

 Gle! Jeste li barem sasvim sigurni da vam je sestra? Govorite o njoj poput trgovca
konjima koji hvali konja!
To je stoga to je volim, a i zbog toga to volim vas! Nita me ne bi toliko usreilo kao
da se vas dvoje naete. Catarina je razborita i naivna, no vjerujem da ete joj se sviati.
Campana je dobio cekine, a Casanova je predstavljen mladoj Catarini. Bio je to, nepotrebno
je naglaavati, dvostruki udarac groma. Campana nije ni u emu pretjerao. Catarina je bila
prekrasna, i Giacomo se na prvi pogled zaljubio. Mlada djevojka nije bila neosjetljiva na
drai ovog visokog tridesetogodinjaka opaljene puti i neustraiva pogleda koji joj se
naklonio poput panjolskog viteza pred svojom kraljicom.
Jedne veeri, za oeve odsutnosti, Casanova joj je ak priredio serenadu. No, dok se prvi
dio koncerta zbivao za dvoje zaljubljenika, za njega u barci, a za nju na njezinom balkonu,
drugi je dio sluio kao kontrapunkt uzdasima lijepe Catarine koja se u svom krevetu svim
arom mladosti predavala Giacomu.
Bila je to arobna i tipino venecijanska ljubav. Sastojala se od brzih i strastvenih
sastanaka, polaganih etnji gondolom, od uzdaha, zakletvi i struganja mando52
lina. No to je bila kratka ljubav, jer je stari Campana, kao dobar i brian otac, zabrinut
istodobno za svoje potomstvo i kerkinu budunost, uskoro naao Catarini mua, bogatog
i dobro opskrbljenog trgovca.
Trgoveva je mana bila u tome to nije bio lijep, ak ni vrlo mlad. Ludo zaljubljena u svog
Giacoma, Catarina je nedvosmisleno odbila zaruniki prsten i u lijepoj Campaninoj kui u
Ulici Svetih apostola odigrao se jedan od onih tragino-aljivih prizora to e ih, stoljee
kasnije, na veliko veselje Francuza opisati Labiche.
Otac Campana samo to se nije uguio od bijesa. Malo je istu'kao kerku, a kako je ona
uporno ostajala pri svojoj zamisli da se uda za tog nevaljanca Casanovu, posluio se, kako
bi naveo pobunjenicu na razmiljanje, jedinim prikladnim i lakim nainom to ga pozna
venecijanski otac: samostanom.
Nee vie vidjeti Catarinu povjeri Pietro jedne lijepe veeri prijatelju Giacomu.
Otac ju je otpremio u Murano. Jutros je otputovala.
Murano? Zna li u kojem je samostanu?
Jasno. U San Giacomu de Galizzia! Giacomovo se smrknuto lice odmah razvedrilo. Na
sreu, u Veneciji nisu sve zamke za djevojke bile iste. U stanovitim je vladala silna
strogost, no u onim drugima, to su sluile obiteljima kao ugodno utoite za prekobrojne
djevojke, brino se nastojalo da ivotne radosti ne budu ukinute. Ti su samostani,
ovjekovjeeni Longhijevim kistom, vie bili nalik na salone nego na redovnika utoita ili
obitavalita pustinjaka. Redovnice su se, ukoliko bismo ih uope mogli tako nazvati,
odijevale po posljednjoj modi, svaki su dan, lijepo poeljane i naminkane, primale svoje
prijatelje, ukoliko nisu odlazile u kue prijatelja... ili na neki sastanak.
53..
Samostan u koji je Campana poslao svoju kerku pripadao je, na sreu, ovim posljednjima.
No na dobriina nije bio ba naivina, i stoga je, plaajui za boravak svoje kerke,
zahtijevao da barem neko vrijeme ne smije primati nikakve posjete, pogotovu ne muke.
Onaj dan kad je Casanova, odjeven u zeleni saten, doao u samostan, pristojno su ga
obavijestili da je gospoica Catarina Campana bolesna i da ne prima posjete.
Oito nije bila ba teko bolesna, jer je sutradan primio od nje ucviljeno pisamce u kojem
mu je zatvorenica pisala o svojim jadima, koji bi zacijelo bili nepodnoljivi bez prisutnosti
stanovite sestre Marije Magdalene. Ta redovnica iskazivala joj je njene osjeaje na sve
mogue naine i ponaala se prema njoj poput starije sestre.

 Na nju mora adresirati svoja pisma, ljubljeni, ukoliko se uope potrudi da pie
jadnici koja umire za tobom. Ona e mi ih predati i tebi slati moja. Ona je aneo...
Posredovanjem dotinog anela, Casanova i njena Catarina razmijenie nekoliko arkih
poruka, no one su se, s vremenom, bez oitog razloga prorijedile.
Casanovu je to poelo zabrinjavati. Tada je, jednog jutra, primio kratku poruku potpisanu
sa M. M. kojom je tog popodneva pozvan u samostan.
Ne ekajui ponovni poziv, unajmio je gondolu i pourio u Murano. Nadao se da e
napokon vidjeti svoju mladu ljubavnicu, jer je u poruci bilo napisano da e ga taj posjet
usreiti.
Sjedei u elegantnoj samostanskoj sobi za posjete, Casanova zamijeti kako mu iza iroke
reetke prilazi neka vrlo lijepa djevojka mlijene puti i prekrasnih plavih oiju, odjevena u
skromnu haljinu. ipkasti veo koji
54
joj prekrivae glavu nije mogao sakriti prebujnu kosu svijetlosmee boje.
Vi ste, dakle, gospodin Casanova? Hvala vam to ste doli. Ve sam vas odavno eljela
sresti. Catarina neprekidno pria o vama.
Nadam se da se dobro osjea, da se nije dogodilo nita loe . . .
Smirite se! Sve je u redu. Uostalom, danas je zauzeta. Ja sam vas eljela vidjeti.
Zbog ega?
Jednostavno da vas vidim. eljela sam doznati hoete li mi se sviati objasni, tako
ga zaljubljeno pogledavi da je Casanova odmah zaboravio Catarinu. Ova je djevojka
dvaput ljepa od nje.
I onda? zapita suha grla.
Doite veeras na adresu napisanu na ovom papiriu odgovori ona gurnuvi izmeu
zavijutaka reetke mali bijeli svitak papira. Doznat ete.
Giacomo i Marija Magdalena ponovo se susreto-e jo iste veeri u maloj kui na rubu
lagune. Ona je bila odjevena u muku odjeu, u kaput od ruiastog baruna ureen
zlatnim ukrasnim perlicama i crne hlae usko pripijene uz boanstvene noge. Na stolu, u
sredini male prostorije presvuene ruiastom svilom, bila je pripremljena veera. Marija
Magdalena se smijeila iznenaenju svoga gosta.
Ovo vam se ne svia?
Neizmjerno mi se svia, Ali, gdje smo?
U mene. Tonije, ova kua pripada mom ljubavniku: vrlo bogatom Francuzu koji
ispunjava sve moje hirove. A i vi ste jedan od tih hirova. Sada sam vam spremna pokazati
koliko mi se sviate doda poevi se razodijevati.
55
U maloj kui sii se odravali strastveni i uzbudljivi sastanci jedan za drugim, ali lijepa je
Magdalena poklanjala samo svoje tijelo ne otkrivajui nita o sebi ili svojem stvarnom
ivotu. No bila je milostiva srca, a moda i lukava, jer se Giacoimo jedne noi, doavi na
sastanak, iznenadio zamijetivi ovdje. .. Catarinu. ekala ga je u krevetu, potpuno naga.
Marija Magdalena e stii kasnije objasni ona svom osupnutom bivem ljubavniku.
Djevojka se, oito, uvelike razvila. Nekoliko minuta kasnije uistinu im se pridruila Marija
Magdalena, isto tako oskudno odjevena. Pridruivi se njihovim nestalucima, izjavila je
kako e uskoro stii i njezin francuski ljubavnik i sudjelovati u sveanosti.
Tako se Casanova u toku orgija, u vrlo zatvorenom krugu, upoznao s ambasadorom
Francuske u Veneciji, de Bernisom, i postao jednim od njegovih najbliih prijatelja.
Idui tjedni postadoe vrlo ugodni za etvero prijatelja koji su se ovako svi zajedno
sastajali kako bi se gostili i zajedniki sudjelovali u Venerinim igrama. Znajui da e
uskoro biti pozvan u Pariz, Bernis je s dvostrukim arom prireivao sveanost za

sveanou. Da su mu one dosadile, Casanova bi se, zacijelo, spasio velikih nevolja. No

njegovi su prohtjevi za enama bili nezasitni. Nije mu ak bilo dovoljno to je neprekidno
prelazio s Catarine na Magdalenu, ponekad i na obje zajedno, jer ambasador, stariji od
njega, nije posjedovao takvo zdravlje. Osim toga, i opet se poeo baviti alkemijom, a to je, s
obzirom na njegove nove ljubavi, bila vrlo loa zamisao.
Giacomo je u stvari elio osvojiti lijepu patricijsku Lucianu Zorzi, koja je, jasno, uskoro
poela uzvraati
56
njegove vatrene poglede. Na alost, i netko je drugi volio Lucianu, no nije uspio stei
njezinu naklonost. Taj drugi bio je dravni inkvizitor Paolo Condulmero, ovjek koga su
druim glasom nazivali crvenim inkvizitorom.
Condulmero, slijepo odan strastima, bio je to opasniji to su one bile potis'kivanije. Lako je
shvatio da je ena u koju je zaljubljen spremna da se poda ovom So-toninom sluzi, kako su
nazivali Giacoma Casanovu. Zbog toga je zaduio stanovitog Manuzija, tbonjeg
preporoda-vaa dragulja, no zapravo najspretnije pijuna Svetog oficija, da ga uhodi.
Vrativi se jednog srpanjskog jutra 1755. godine iz Erberije u svoj stan u ulici Fondamente
Nuove, Casanova je naao vrata provaljena, itav stan u neredu, a svoju stanodavku u
suzama.
Ovdje je bila neka visoka osoba s crnim ljudima povjeri mu ona plaui. Sve su
preokrenuli i otili ponijevi velik broj knjiga. I... i smijali se!
Casanova osjeti kako mu nestaje krvi iz lica. Njegove su knjige mogle znaiti smrtnu
osudu, jer su to veinom bile alkemijske knjige s naslovima poput Salamo-nova kljuna
kost ili Zacorben. Bilo je, isto tako, kabalistiekih knjiga, a i ne mali broj onih lake
literature popuat Aretinove: Ragionamenti.
No, ako je Casanova posjedovao ikakvu osobinu, onda je to bila hrabrost. Jadna ena
preklinjala ga je neka pobjegne, no on je odgovorio:
Svatko smije itati to eli. Neu pobjei zbog nekoliko knjiga, jer nisam nikome uinio
nita naao.
Isto je tako odgovorio i jadnom Bragadinu, koji je, silno uplaen, odmah dotrao kako bi
jadnom djetetu donio novac i zaklinjao ga neka jos jedanput napusti Ve57
neiju ukoliko osjea prema njemu makar i etvrtinu naklonosti to je on osjea prema
njemu.
Ne postoji nita to bih mogao predbaciti samome sebi! ponavljao je Giacomo.
Bijegom bih priznao svoju krivnju.
Ti, nesretnice, ne zna kakvoj se opasnosti izla-e. Crveni inkvizitor tvrdi da
arolijama opinjava ene.
Kakve li gluposti! Nisam kriv to se sviam enama!
Ja to dobro znam, ali znam i to govorim. Con-dulmero je pronaao svjedoke. Pria se
kako je grofica Bonafede prije tri noi, potpuno gola, raspletene kose, pobjegla u tvoj stan,
urlajui kako si je ti oarao i pro-klinjui te.
To je la! I ja neu pobjei!
U tom sluaju ne preostaje mi drugo nego da umrem od jada, sine, jer crveni
inkvizitor nikada ne isputa svoj plijen.
Oh! Neka me izvede pred sud! Umjet u se dobro braniti. Smirite se, oe, nisam jo
mrtav. ovjek ne moe biti uhapen zbog neijeg buncanja i nekoliko
knjiga.
Ovo je znailo nijekanje oevidnosti i bio je to dokaz tvrdoglavosti koja moe izgledati
glupom. No Casanova je, iako to nije spomenuo, raunao na mo slobodnih zidara koji e

ga izvui iz te neprilike. Poloaj to ga je u njih posjedovao bio je dovoljno visok da ak i

dravni inkvizitor dva puta promisli prije nego to ga poalje u zatvor.
Na alost, Condubnero je bio isto toliko osvetljiv i ogranien kao to je Casanova bio
tvrdoglav. I tako su u zoru 26. srpnja stigli biri Presvijetle Republike da
58
uhapse prijestupnika u njegovu krevetu, ostavivi mu samo vremena da se odjene. Tada su
ga strpali u zatvorenu gondolu koju su otvorili, tek nakon nekoliko zao-bilazaka, pred
ulazom u venecijanske zatvore. Sada je jedino valjalo doznati hoe li zatvorenik biti
odveden u podzemnu tamnicu neprekidno preplavljenu vodom, ili Sotto i Piombi gdje
su zatvorenici provodili dane i noi ispod krovova obloenih olovom, ljeti vrelih a zimi
ledenih. Odveden je u tamnicu Sotto i Piombi.
ESTO POGLAVLJE SMIONI BIJEG
B
'oravak u tamnici Sotto i Piombi u srpnju teko je usporediti s bilo ime, moda samo s
boravkom u uarenoj pei. Olovne ploe krova zadravaju toplinu, trostruko je odbijaju i
ine gotovo nepodnoljivom.
Zatvor u koji je baen Giacomo neka je vrsta elije liene svjetla. Jedina rasvjeta dopire iz
uskog okanca na vratima. elija je nekim vratima spojena s tavanom bez otvora, u kojem
je nagomilana hrpa raznih otpadaka. Ovdje tamniar zatvara svog sunja svaki dan dok
sprema njegovu eliju.
Giacomov tamniar, Lorenzo Bassadona, nije bio lo ovjek. Redovito je obavljao svoje
dunosti. Budui da mu je Casanova bio ak simpatian, ponekad je, u dokolici, nekoliko
trenutaka s njime priao. Tako je zatvorenik od njega doznao toan smjetaj svoje elije:
nalazi se tono iznad sobe tajnika inkvizicije Cavallija, koji ga je primio prigodom njegova
dolaska i zapovjedio da ga smjeste u samicu.
Casanovi je ve i ovo jednostavno objanjenje bilo dovoljno da smisli plan bijega. U stvari,
nije se niti nadao da e biti presluan. Ono nekoliko rijei to ih je uspio razmijeniti s
Domenicom Cavallijem objasnile su mu njegovu budunost: ostavit e ga, sasvim sigurno,
da trune u tamnici sve dok imu se smrt ne smiluje.
.60.
Promatrajui susjedni tavan dok mu je tamniar pregledavao eliju, naao je dva
predmeta koja su mu se uinila vrlo zanimljivim: dugaku eljeznu ipku i komad crnog
mramora. Oba je predmeta briljivo sakrio. To nije bilo lako, jer je zbog ubitane vruine
ivio gotovo potpuno gol, pokrivajui se samo nou kako bi se zatitio od takora koji su se
brzo razmnoavali i izazivali nesavladivo gnuanje.
Vrativi se u svoju eliju, preputen samome sebi, zatoenik se bacio na posao
neumornom strpljivou onih koji vie ne raunaju s vremenom. Komadom mramora
polagano je otrio zasunsku ipku i uspio od nje oblikovati neku vrstu osmerokutne
poluge. Ta poluga s otricom bila je dovoljno vrsta da mu omogui razmiljanje o mnogo
vanijem pothvatu: o probijanju rupe u njegovom podu, a zatim probijanju Cavallijevog
stropa i, jedne lijepe noi, sputanju pomou plahti u unutranjost palae gdje bi se sakrio
ispod pokrivala velikog stola suda i ondje mirno doekao otvaranje vrata.
Na alost, Casanova se nije mogao odmah prihvatiti posla. Nedostatak zraka i neprekidne
borbe sa takorima potpuno su ga oslabile. Dobio je groznicu, a Lorenzo Bassadona, koga
je valjani Bragadino, uostalom, pristojno plaao, uplaio se da e izgubiti tako korisnog
tienika. Pozvao je lijenika koji mu je propisao vodu od kuhanog jema i temeljito
ienje njegove elije kako bi iz nje bili istjerani takori. To je i uinjeno.

Malo se okrijepivi, Giacomo je, im mu se zdravstveno stanje poboljalo, poeo raditi. No,
sada se pojavio problem: kako e sprijeiti Lorenza da ne pronae rupu iskopanu polugom
kad bude meo sobu?
Zatvorenikova mata brzo je pronala rjeenje: ubo se u prst, istisnuo krvi to je vie
mogao, dobro natopio njome rupi i tada pozvao Lorenza u pomo. Lorenzo, koji je maloprije zavrio metenje sobe, odmah je dotrao i naao svog zatvorenika
ispruenog na krevetu s rupiem na ustima.
Ovdje ima previe praine iznemoglim glasom izusti Giacomo upravo sam
ispljuvao krv, prijatelju. Neu vie dugo ivjeti.
Ponovo u pozvati lijenika! brzo obea stra-ar.
Lijenik je stigao. No kako su njegova medicinska znanja bila prilino oskudna, a osim toga
dosadio mu je ovaj zatvorenik koji ga je malo preesto primoravao da se penje pod krov
palae, zadovoljio se izjavom da je metenje, zaista, opasno, a osim toga valja prestati s
pomicanjem bilo ega u eliji sve dok on ne izda novu zapovijed. Jasno, Casanova je dobro
pazio da mu ne protuslovi. Ostavi sam, veselo je navalio na svoj pod.
Zadatak je bio vrlo naporan: zatvorenik je tijekom radova naiao na tri sloja debelih
dasaka i sloj s in-struktriranim komadiima mramora, to se u Veneciji naziva terazzo
marmorin. No ni sada nije jo bio na kraju svojih muka.
Prolo je ljeto. Isto tako i jesen. Stigla je zima i pretvorila ljeti vrelu tamnicu Sotto i
Piombi u leda-nu. Casanova, pomislivi stotinu puta da e ga vruina uguiti, pitao je
samoga sebe hoe li se sada smrznuti.
Na sreu, Bragadino je neprekidno bdio nad njim. Bassadoninim posredovanjem Giacomo
je za Boi dobio od njega topli kuni ogrta podstavljen lisijim krznom, svileni pokriva
ispunjen pamukom i neku vrstu vree od medvjee koe da u nju za velike studeni gurne
ruke i noge.
No hladnoa nije bila jedini neprijatelj to mu ga je donijela zima: mnogo vie muio ga je
mrak, jer je
62
dan postao znatno krai od noi i Casanova nije uope mogao raditi na probijanju rupe,
svojoj jedinoj nadi. Trebala mu je svjetiljka! Zahvaljujui nekim izmiljenim boljkama,
uspio je i taj naum ostvariti.
Zbog njegova tobonjeg nepodnoenja obinog ulja, Lorenzo mu je donosio ulje iz Lucce
kako bi zainio salatu, kremen i ocat, jer se tada smatralo da kremen namoen u ocat
stiava zubobolju i sumpor namijenjen za nepodnoljivi svrab zbog gamadi.
Casanova je uza sve to jo naao u podstavi ispod pazuha svog odijela gubu, jer su je
krojai obiavali tamo stavljati kako bi sprijeili znoj da ne zaprlja tanku svilu odijela.
Nakon toga je od eline kope remena svojih hlaa napravio upalja. Naavi na tavanu
neku staru zdjelicu, zavrio je svoje djelo na koje je s pravom bio ponosan. . . Meutim, nije
se mogao njime koristiti, jer tek to je svjetiljka bila spremna za upotrebu, Giacomo je
dobio sustanara: nekog mladog brijaa koji je kerki nekog patricija nainio dijete.
Nesretnik se uope nije brinuo o svom elijskom sustanaru. Provodio je dane i noi
plaui, jasno mnogo jae za svojom izgubljenom slobodom nego za patricijskom au. No
Casanova je predobro poznavao metode inkvizicije da bi povjerovao toj velikoj tuzi. Ovaj
je oajnik bio nalik na dounika.
Mladi brija nije dugo ostao s njime. Naslijedio ga je idov Gabriel Shalon, po zanimanju
lihvar. Nije bio nepoznat Casanovi, ve je prije imao s njime posla. Zahvaljujui tome i
predobro ga je poznavao. Radovi nisu vie napredovali. Shalon bi prodao i vlastitu majku
da se moe vratiti svojim talirima.

Na sreu, ni on nije dugo ostao. Godinu dana nakon svog dolaska u tamincu Sotto i
Plombi, sredinom ljeta, Casanova je svoj posao mogao smatrati zavrenim,
jer mu je preostalo jedino probijanje Cavallijevog stropa. Taj je pothvat mogao obaviti za
jedan sat. Odluio je da e pobjei nou, 27. kolovoza
Na alost, dvadeset petog srpnja pojavio se Lorenzo, lica razvuenog u osmijeh.
Odlueno je da promijenite zatvor veselo ree. Sada ete imati dva prozora, zraka
koliko budete eljeli i pogled na itavu Veneciju.
Godinu dana prije Giacomo bi bio oduevljen tom vijeu. Meutim, sada ga je silno
razoarala.
elio sam odnijeti sa sobom moju rupu ... pisao je kasnije.
No, bez obzira na sve, morao se pomiriti sa sudbinom. Novi je stan, neosporno, bio
mnogo ugodniji od prijanjeg, a Lorenzo ga je obavijestio da i ovdje moe dobivati knjige.
Ali rupa je ostala na svom mjestu.
To e, uostalom, izazvati veliku smutnju izmeu Gi-acama i njegova straara, jer je on,
jasno, istei bivu eliju, otkrio tajnu. Silno se razljutivi, zahtijevao je od svog
zatvorenika da mu vrati orue kojim se sluio, optuujui ga zbog izdaje.
Nemam ga vie vrlo hladnokrvno izjavi Casanova. Uostalom, mogao bih sasvim
mirno rei kako sam ga dobio od tebe. Ja bih, na tvojem mjestu, utio. Ukoliko ne eli
neprilike, to bi bilo mnogo razumnije.
Shvativi razboritost tih rijei, Lorenzo ponovo zatvori rupu, ukloni krhotine i zakopa
ratnu sjekiru dok je Casanova ponovo poeo razmiljati o mogunosti bijegaTo nije bilo lako, jer je sad bio pod jo stroim nadzorom, a njegova je elija svaki dan
paljivo pretraivana. Tada mu je palo na um da potrai nekog tko bi obavio posao
umjesto njega. Taj bi njegov sudrug u bijegu svakako njegov elijski susjed morao
pro64
biti ne njegov pod, nego strop, podii jednu od olovnih ploa krova, provui se ispod krova
i probiti Casanovin strop. Ali kako e pronai tog odanog druga?
Rjeenje je pronaao Lorenzo. Zatvorenik iz susjedne elije, redovnik uhapen zbog toga
to je previe trao za djevojkama, predloio je da e mu posuivati knjige, ukoliko on
pristane da mu posudi svoje. Bio je to neki Marino Balbi, za koga je Lorenzo tvrdio da je
jak poput Herkula.
Zahvaljujui knjigama to su kolale iz jedne elije u drugu, uskoro je uspostavljeno
neprekidno dopisivanje. Balbi je rado pristao da pomogne Casanovi i zajedno s njime
pobjegne, no nije imao orua. . .
Zahvaljujui Bibliji, poluga je promijenila ruke i Balbi je poeo buiti svoj strop. Njegovu
eliju nije nitko posjeivao, a on je, na prijedlog svog nevidljivog prijatelja, zatraio i dobio
pobone slike ispod kojih je krio svoje radove. Osam dana kasnije, Casanova je iznad glave
mogao uti dogovoreni signal: tri tiha udarca ...
Preostao je samo izbor datuma za bijeg. Neko su se vrijeme kolebali, a tada odluili da to
bude nou 31. listopada. U to su vrijeme, naime, inkvizitori odlazili na svoje posjede na
kopnu kaiko bi tamo proveli dan Svih svetih a Lorenzo se koristio njihovom odsutnou da
se napi je do besvijesti.
Paljivo oslukujui, Casanova u devet sati uveer ugleda kako se strop rui, a tada
zamijeti snanog momka koji, ini se, nije blistao pameu, ali zato silnom snagom. Ne
zadravajui se dugo estitanjem na uspjehu, dva su se supatnika, nosei sveanj odjevnih
predmeta i uad to su je nainili od svojih plahti i pokrivaa, uspela na krov zatvora.
I
i

k
4
m
5 Tri pustolova
65
No je bila vedra, zbog toga su morali ekati da se mjesec sakrije, ali njegovo je svjetlo
omoguilo Casa-novi da na polukosini krova zamijeti tavanski prozor-i. Krov je, na
sreu, bio manje strm no to je pretpostavljao. Bjegunci su, im je bilo mogue, stigli do
tog prozoria. Balbi je mrmljao, jer je ispustio svoj paket to je sada plovio ispod Mosta
uzdisaja.
Otvorivi prozori, ugledae tavan, ali vrlo visok: najmanje est metara.
Lako bih vas spustio uzetom tada e Casanova no ne postoji nikakva mogunost
da ga negdje uvrstim i ne bih vas mogao slijediti.
Oh! podrugljivo odgovori Balbi. Ipak me spustite! Nakon toga moete do mile
volje razmiljati kako ete me slijediti.
Giacomo poprijeko pogleda ovog suputnika pomis-livi kako, ipak, nije tako prikladan za
ovu priliku kao to je zamiljao. Usprkos svemu on ga spusti i poe paljivo pregledavati
krov. Posluila ga je srea: radnici koji su ovdje radili ostavili su, osim velikog korita od
sadre, i ljestve prislonjene uz dimnjak.
Smirivi se, bjegunac poe vui ljestve prema pro-zoriu. No bile su teke. Ipak, uspio je
njihov kraj u-gurati unutra. Tada, nezgodno se pokrenuvi, okliznuo se. Uasno kriknuvi,
skotrljao se niz nagib krova izlaui se velikoj opasnosti da se smrska na ozidanoj obali.
Spasio ga je lijeb za koji se uspio vrsto uhvatiti, no morao je upotrijebiti svu svoju snagu
da se odavde izvue. Napokon je, obliven znojem, dok su mu svi miii drhtali, ponovo
sjedio na krovu pokuavajui smiriti uurbano lupanje srca.
Nakon nekog vremena uspio se ponovo popeti do prozoria i baciti ljestve koje je Balbi,
ne maknuvi se
66
s tavana, mogao zgrabiti. Trenutak kasnije, Casanova se zatekao pokraj njega. Spustio se
na pod i onesvijestio se ...
Snaavi se, Balbi ga je s nekoliko pljusaka osvijestio. U njemu se odmah javila borbenost.
Tavan na kojem su se sada nalazili nije pripadao zatvoru. Moi e izii iz njega!
Vrata su bila zabravljena, no vjerna ju je poluga bez prevelikog truda razvalila. Hodnik
stubite, velika dvorana, dvorana venecijanskog arhiva. Odavde su malim kamenim
stubitem stigli u ministarstvo pravde. No i ovdje su vrata, vrata koja se nee moi lako
otvoriti.
Svanut e promrmlja Balbi. Ako ne iziemo odavde, ulovit e nas.
Nee nas uloviti. Znam. Siguran sam u to.
Brava je bila prevrsta za polugu. Giacomo je pokuao probiti otvor u drvenoj uokvirenoj
plohi i uspio. Otvor bijae dovoljno velik da se kroz njega pto-vue jedan ovjek. No, na
alost . . . tek dovoljno! Dva bjegunca su, provlaei se kroz otvor, ogulila kou i raz-derala
odjeu. Casanova je sav u dronjcima. Meutim, jo nisu spaeni: pred njima su velika vrata
koja nikakvo orue nije moglo otvoriti.
Stavivi sve na kartu drskosti, Casanova sjedne na zemlju, oslobodi se svoje razderane i
otrcane odjee te izvue svoju lijepu odjeu koju je briljivo uvao i eir s perjem.
Odjenuvi se i poeljavi, pritri prozoru, otvori ga i pogleda van. Zvonilo je est sati,
nekoliko je prolaznika ilo u crkvu svetog Marka na ranu misu.

 Hej, hej! povie Giacomo. Potraite vratara da nam otvori. Nepanjom su nas
zakljuali ovdje.
Ovaj elegantno odjeveni gospodin nije izazvao ni najmanju sumnju. Trenutak kasnije vrata
se otvorie. Casanova, u pratnji Balbija, preko ijih je ramena pre67
i
bacio svoj ogrta, dobaci na sve strane hvala, pouri prema ozidanoj obali i skoi u neku
gondolu.
U Fusinu! zapovjedi gondolijeru. Samo brzo, uri nam se.
ovjek pouri. Gondola isplovi na puinu.
Zapravo, neemo u Fusinu tada e Giacomo. Idemo u Mestre.
To e biti skuplje.
Nije vano. Imam novaca. Samo pouri, mome.
Bogato nagradivi gondolijera u Mestrama, bjegunci unajmie koiju za Treviso. Vano je
bilo da se to vie udalje od uhoda presvijetle republike. No tada su mo-' rali krenuti
pjeice; nisu vie imali novaca. Preostalo im ga je tek toliko da ne umru od gladi. Zaustavili
su se tek izvan granica Venecije.
Casanova i Balbi odmorili su se u prvom gradiu na koji su naili, u nekoj gostionici iz koje
je na junak poslao poruku svom oinskom zatitniku Bragadinu. Casanova je zatim legao i
spavao est dana i est noi, otvarajui oi samo da bi otvorio usta i jeo. Tako je proveo
tono sve vrijeme potrebno njegovom glasniku da ode i da se vrati sa stotinjak cekina.
Ovaj put bio je zavren gorak san. Ponovo e poeti lijep ivot. Opet radosni, Casanova i
Balbi krenue u Munchen, gdje su se, napokon, na obostrano zadovoljstvo razdvojili: ve
su duboko mrzili jedan drugoga . . .
Laka srca i dobro napunjene novarke, Giacomo pomisli kako je ve predugo ivio daleko
od Pariza. Mirno se smjestio u putnikoj koiji to e ga preko Strasbo-urga odvesti u taj
grad svih uitaka i ljubavi. Otkako je napustio Veneciju ni jedna mu se ena ak ni na
nekoliko minuta nije svidjela. U nedostatku rodnoga grada, Pari e mu pomoi da ponovo
ivne.
68
SEDMO POGLAVLJE
GOULENOIRE I SEMIRAMIDA
olazak u Pariz prvih dana 1757 godine izazvao je u Casanovi ugodan dojam da se nakon
napornog i predugog putovanja ponovo vratio kui.
Vrijeme je bilo hladno i vlano. Krovovi bijeli od snijega, ulice pune crnog, zamrznutog
blata prilino neugodnog vonja, no ovjeku koji je upravo pobjegao iz mletakog zatvora
Sotto i Piombi ovaj je zimski Pariz kojim su se kotrljale koije s djevojkama iz opere,
ili veselo gacali po blatu Pariani urei svojim udobnim kuama i domaem ognjitu
bio gotovo nalik na neku vrstu raja.
Istina, Giacomov je posljednji ovdanji boravak zavrio prilino loe i malo naglo. No s
vremenom sve padne u zaborav, pa su i lakomisleni i ljubazni Pariani ve odavno
zaboravili grijehe Giacoma Casanove. Osim toga, nije li on imao u ovoj blagoslovljenoj
zemlji dovoljno dobrih prijatelja da bi mogao i opet dobro krenuti?
Napokon, bio je svjestan da je u svojoj procvjetaloj zrelosti naoitiji no ikada, a ene, koje
mu dosad nikada nisu uskraivale ni naklonost ni novac, nisu ni sada imale nikakva
razloga da budu prema njemu krtije nego u prolosti.
Zbog svega toga prilino je samouvjereno pokucao o vrata svojih dobrih prijatelja
Balettijevih. Primili su ga kliui od radosti. Ostarjela i bolesna Silvia doekala ga je sa
suzama i s majinskom ljubavi. Antonio

69
je plakao u njegovu naruju, Mario, nekoliko puta po-ljubivi ga, snano je brisao nos. Nije
mu se jedino usuivala pribliiti neka prekrasna mlada djevojka koja ga je promatrala
velikim blistavim oima.
Tko je ovo? zapita Giacomo poklonivi joj svoj najljepi osmijeh.
Antonio prasne u smijeh.
Ali Giacomo, dragi moj, to misli tko bi to mogao biti? Ta to je Manon, moja mala
sestrica. ..
Doljak irom otvori oi.
Manon, nekadanja mala Manon? Gotovo nevjerojatno . ..
Ipak je tako! Otkako si nas napustio, Giacomo, prolo je sedaon godina! .. . Ona je
postala lijepom djevojkom.
Casanovi to odmah postade jasno. Bila je ak prekrasna, i on je odmah bez oklijevanja
poe oboavati. Kako je to lijepo dijete oito bilo isto tako zaljubljeno u njega, arobnjak,
bezbonik, slobodni zidar i lan bratstva Rumenog kria Casanova te se prve veeri
prije nego to je zaspao u svom ponovo pronaenom krevetu u ulici Richelieu pobono
zahvalio Gospodu i svim svecima to su ga opetovano doveli u dobru luku tog prekrasnog
Pariza, u kojem se ovjek ve prvog dana zaljubi.
No, zadobivi ljubav morao je vratiti svoj izgubljeni imetak. Stotinu cekina valjanog
Bragadina ve je gotovo sasvim nestalo a kako bi zablijetio Manon iju je ruku uskoro
namjeravao zaprositi Casanova je htio imati mnogo novaca.
Usprkos neprilikama s konjikom andarmerijom, ipak je u Versaillesu sauvao nekoliko
prijatelja koji su mu bili prilino vana potpora. Bili su to ljudi poput marala Richelieua i
ak gospoe Pompadour, koju je
70
zabavljao. Ali vojvoda de Choiseul se tako oduevio Ca-sanovom da mu je ak pomogao
pripremiti opasan posao s lutrijom i koristio ga za neke tajne zadatke. Tada se upoznao i s
osobom koja e utjelovljavati njegove najvee nade u bogatstvo. Bila je to Jeanne de
Pontcarr, markiza d'Urfe, ona koju je Cazotte nazvao, zbog njezinog neizmjernog
oduevljenja za tajne znanosti, nad-stojnicom Medeja.
Casanova je ve odavno znao tko je ta ena, jer ju je ve nekoliko puta zamijetio. Gospoa
d'Urfe je u stvari bila vlasnica kue u kojoj su stanovali njegovi prijatelji Balettijevi. No
prvi ju je put susreo, na ravnopravnoj nozi, u Choiseula, koji je stanovao u susjednoj kui.
Ova pedeset dvogodinja ena, jo uvijek privlana izgleda, bila je u svojoj mladosti jedna
od razuzdanih regentovih ljubavnica. Nakon toga se udala za bogatog vlastelina LouisaChristopha de La Rochefoucauld de Lascaris d'Urfea, potomka slavnog pisca Zvijezde.
Ta veza nije dugo trajala, jer je lijepa Jeanne 1734. godine postala istodobno udovicom i
bogataicom.
Smatrajui da je sada vrijeme da do mile volje uiva ivot, Jeanne je odluila, iako je imala
mnogo pro-saca, da se nee ponovo udavati. eljela se potpuno posvetiti istraivanjima
tajnih nauka koje su je oduevljavale, no ta su se istraivanja sastojala uglavnom od
kupnje ogromne koliine arobnjakih knjiga i osnivanja alkemijskog laboratorija, koji bi
oduevio ak i doktora Fausta osobno, u njezinoj prekrasnoj palai na Theatinsovom keju
(danas Voltaireov kej).
Ovu je vrstu prouavanja uveo u modu grof de Sa-int-Germain. Gospoa d'Urfe bi ostala
prilino nezamijeenom izmeu svih onih avolovih uenika, pripadni71

ka visokog drutva, da je njezine osobne strasti nisu izrazito izdvajale od ostalih. Tako je
neprekidno nosila na vratu, umjesto ogrlice, veliki magnetski kasmen, koji je, navodno,
titio od svih ivotnih iznenaenja.
Giacomo je bio posebno iznenaen zauvi gospou predstavio joj ga je njezin mladi
neak grof de La Tour d'Auvergne kako mu, nakon nekoliko minuta obinog razgovora,
mirno izjavljuje kako je najvaniji oilj njezinih znanstvenih istraivanja vraanje vlastite
mladosti, ali u liku mukarca.
Mukarca? zaueno e Casanova. Zato da postanete mukarcem?
Zato to sva snaga dolazi iz mukarca, poetnog principa kojega je ena samo djeliem.
Proitajte ponovo Genezu, prijatelju! poui ga ona. Jedino mukarac posjeduje mo
da dosegne najvie vrhunce. Znam to iz sigurnog izvora.
Giacamo je, na sreu, vrlo dobro znao da nikada ne valja proturjeiti luacima. Osim toga,
slutio je da bi ova zlatom prekrivena ena mogla dovoljno spretnom ovjeku postati obilan
izvor lakih prihoda. A sebe je smatrao takvim. Ova stara luda je zrela za njegov veliki
arobnjaki pothvat.
Da biste znali toliko stvari, gospoo izusti utiavi glas i uperivi u svoju
sugovornicu zaista magnetian pogled vjerojatno ste ... upueni u tajnu. Zar me zadesila
silna srea da, napokon, naiem na sestru po duhu?
Iskra to je zablistala ispod markizinih obrva pokazala mu je kako je dirnuo osjetljivu
toku.
Tono ste pogodili proaputa ona. I vrlo sam sretna to sam vas upoznala. Moj
.mi je neak rekao da ste stekli vlast u bratstvu Rumenog kria.
72
Casanova naglo stavi ruku na njezinu i znaajno je stisne.
Pst! Postoje opasne rijei... ak i za upuene u tajnu. Ne znate li da je ovaj salon neisto
mjesto?
Vrlo uzbuena, markiza se ponizno ispria i zamoli uitelja da je se udostoji posjetiti u
njezinoj palai kako bi mogla s njime slobdno razgovarati i kako bi joj on mogao udijeliti
dragocjene upute. Jasno, Casanova je dostojanstveno pristao na taj prijateljski po-, sjet.
Da sam je mogao razuvjeriti pisao je kasnije u svojim Memoarima vjerujem da
bih pokuao. No bio sam od prvog dana uvjeren da je njezina zalu-enost neizljeiva. Zbog
toga sam smatrao da ne mogu uiniti nita bolje nego da podupirem njezino ludilo i da se
njime koristim ...
To je ono to nazivamo jasnim nainom izraava-, nja.
U laboratoriju na Theatinsovu keju uitelj je najprije zamijetio veliku retortu to se
grijala na kuhalu pod nadzorom neke gluhe starice.
Ovo je poui ga njegova domaica praak za pretvaranje koji se ovdje grije ve
petnaest godina i mora se grijati jo etiri ili pet. Sluavka koju ovdje vidite zaduena je
samo za odravanje vatre. Nakon dvadeset godina praak e zadobiti mo da svaku kovinu
pretvara u najistije zlato. No, ovo nije moje najvanije djelo.
Lutajui pogledom s lonia sa ivom, koja se polagano pretvarala u vapno, na ovu udnu
vestalinku, Casanova je ozbiljnou koja dolikuje pripadniku bratstva Rumenog kria
sluao markizina objanjenja u vezi s njezinim nadama da e se jednog dana pretvoriti u
lijepog mladia. No, to je uope nije sprijeilo da ga,
zavrivi svoje izlaganje, ne zapita posjeduje li on mo da joj u tome potmogne?
Casanova nije odgovorio. Samo je odmahivao glavom poput ovjeka obuzeta dubokim
mislima. Na njezino navaljivanje odluno je odbio da toga dana kae neto vie, izjavivi
da je ta stvar toliko vana da o njoj mora potpuno smirena duha dugo razmiljati.

Tako je razmiljao puna tri mjeseca, uspjeno napredujui kod Manon koja je, potpuno
luda za njim, navaljivala neka objavi njihove zaruke. Gospoda d'Urfe, pretjerano zanesena
nadom, neprekidno je obasipala darovima dragog uitelja, kako bi potaknula njegova
znanstvena razmiljanja. Napokon se udostojao objaviti svoju odluku.
. Nemojte oni zamjeriti zbog mojeg dugog oklijevanja ree tada. Bilo je to samo
zbog naklonosti to je osjeam prema vama.
Ne shvaam. Ako me volite, prijatelju, moete jedino eljeti da ostvarim svoju
namjeru.
Jasno da to zbog vas elim, to vie to posjedujem sve nune sposobnosti. Uviate li da
sam iskren? No bit u to do kraja: bojim se. Znam, to je sebino, ali bojim se.
ega, zaboga?
Da vas izgubim, mila moja prijateljice. Ta, shvatite, da bih vas pretvorio u mladia,
moram uiniti da nestanete takvi kakvi ste danas. A tu pomisao ne mogu podnijeti.
Polaskana, gospoa d'Urfe se poe smijati.
Od trenutka kad ja to dobro podnosim, vi se ne smijete muiti. Ve odavno znam kako
e moj sadanji oblik nestati kako bi ustupio mjesto onome to sam odabrala. Tako mora
biti...
74
S ovako odlunom enom zaista nije bilo nuno imati previe obzira. Nakon mnogo
uzdaha i nedovrenih reenica, Casanova je, napokon, dopustio da iz njega iupa tajnu
udesnog arobnjakog pothvata, prijeko potrebnog za ostvarenje sna njegove prijateljice.
Tajna je u tome objasni Casanova to vaa dua mora prijei u tijelo mukog
djeteta roenog iz moje veze s djevicom boanske naravi, koju moramo potraiti. Ja vie
neu biti ja nego utjelovljenje vraa Goulenoirea, a to je, uostalom, i moje arobnjako ime.
Vi pak, morate prisustvovati roenju djeteta u vaoj vlastitoj arobnjakoj osobnosti...
Oduvijek sam mislila da sam reinkarnacija Se-miramide, i to sam ime sebi odabrala.
Prekrasno! U trenutku kad se dijete bude pojavilo, uzet ete ga u naruje i uvat ete ga
sedam dana i sedam noi pokraj sebe u vaem krevetu. Nakon toga, udahnut ete dah u
dijete priljubivi svoja usta uz njegova, i dok vi budete blago umirali, vaa e se dua
istodobno nastaniti u tijelu tog djeteta, koje me, jasno, nee napustiti sve dok ne postane
mukarcem.
Oito, svaka imalo razumna ena bila bi osupnuta sluajui ovako neobian i nimalo
zabavan plan, no mar-kiza ga je smatrala divnim i pourivala svog dragog Goulenoirea da
ga to prije ostvari.
Oito, smionom se pustolovu ovo nevjerojatno povjerenje uinilo rijetkom sreom, jer su
vane pripreme za transmutacije dua bile vrlo dugotrajne i silno skupe. No gospoa
d'Urfe bila je spremna podnositi sve neugodnosti i pri tome iroko otvarati novarku.
Njezino je prijateljstvo prema dragom Goulenoireu bilo toliko da mu je ak priskrbila
jo jedan izvor novca u osobi jedne od svojih prijateljica, grofice du Rumain,
75
koja se, podlona brojnim manje-vie umiljenim zdravstvenim slabostima, odlino
osjeala zahvaljujui lijeenju velikog ovjeka.
Ali ugodnu kuu u Richelieuovoj ulici, to je sluila kao utoite naem povremenom
arobnjaku, rastuila je tragedija. esnaestog rujna 1758. umrla je Silvia Baletti od teke
tuberkuloze. Casanova je plakao poput svih ostalih lanova obitelji, u iju se cjelinu
ukljuio, za tom dobrom i ljupkom enom koja mu je toliko pomogla. Zakleo joj se na
njezinoj samrtnoj postelji da e se brinuti o Manon, ak i oeniti je, no ne odredivi datum,
jer ga je enidba zaista slabo privlaila. Iako iskreno zaljubljen u arobnu Manon, ipak je

bio dovoljno bistar da shvati kako se nikada ne bi mogao smiriti s jednom enom kad mu
je svijet nudio uvijek nove.
Nekoliko dana kasnije otputovao je u Nizozemsku. Poslao ga je Choiseul, povjerivi mu
neki tajni novani zadatak. Istodobno je nosio i stanovite isprave koje mu je dala
Semiramida. Usprkos njezinoj slavnoj praini za pretvorbu, koja* se, uostalom, morala
grijati jo pet godina, ona ipak nije gubila iz vida svoje financijske koristi.
Tamo ima mnogo upuenih ree joj Casanova prije nego to se popeo u koiju.
Porazgovarat u s njima kako bih od njih doznao poznaju li tu boanstvenu djevicu bez
koje nita nije mogue.
Casanova je, dakle, otputovao, prepustivi Manon velikoj tuzi, koju jmu je u svom pismu
ovako opisala:
Kad biste znali koliko sam plakala, dragi moj prijatelju! Bojim se da ete me smatrati
tako runom da me neete vie voljeti . . . Vaa mala enica, da, Vaa mala enica koja se
itava uva za Vas!
On se, u svakom sluaju, nije uvao itav za nju. Ovaj put dobro opskrbljen novcem,
trao je za djevojkama, posjeivao igranice i kazalita, koji su mu i sada bili privlani kao i
nekada.
Jedne je veeri meu umjetnicima koji su pripremili koncert prepoznao svoju nekadanju
ljubavnicu Te-resu Imer. Istina, znatno se promijenila, jer su je zadesile neprilike izazvane
njezinim ne ba pretjeranim potenjem, a izmeu ostalih nevolja pribavile su joj, u
Francuskoj, boravak u Fort-Evequeu. Od njezine nekadanje veze s bavreuthskim
markgrofom ostale su joj, pak, samo uspomene.
Teresa je gorko plakala na Giacomovom ramenu. Zatekle su je velike brige, pogotovu zbog
djece koja su ivotarila pokraj nje: petogodinja Sophie, koja je, ini se, bila Casanovino
dijete; dvanaestogodinji Joseph Pompeati, kojeg je rodila s plesaem Pompeatijem, a sada
nije znala to da s njime uini.
Raznjeeni je Giacomo predloio da e se on brinuti o svojoj keri, no Teresa je odbila:
kerka joj je ono najdrae to posjeduje.
Vie bih voljela da se pobrine o Josephu. On je u Rotterdamu . . . gdje sam ga morala
ostaviti kao zalog za dug. Kad bi ga mogao potraiti i brinuti se o njemu ...
Ovaj zadatak nije nimalo privlaio Casanovu, ali Teresa je tako grevito plakala da je on na
kraju pristao da ode u Rotterdam i izvadi plesaevog potomka iz carinarnice.
Djeak, iako se odlikovao svim osobinama to ine savrenog nevaljanca, odlikovao se i
rijetkom ljepotom; bio je nalik na pravog anela koji se spustio na zem77
Iju. Ta je injenica navela Giacoma na duboko razmiljanje. U njemu se ve zaela zamisao:
predstavit e djeaka gospoi d'Urfe kao da je roen iz veze boanstvene djevice i
smrtnika. . . Zaista, odlina zamisao! ... Zavrivi zadatak, Casanova veselo krene u Pariz u
pratnji mladog Josepha, lienog njegovog neslavnog prezimena Pompeati, a opskrbljenog
mnogo blistavijim. Nazvao ga je grofom d'Aranda.
78
OSMO POGLAVLJE
GIUSTINIANA
1 olazak mladog grofa d'Arande u palau u ulici Theatins izazvao je u gospoe d'Urfe
silno ushienje: jo nikada nije vidjela tako lijepo, ljupko dijete koje je u svakom pogledu
utjelovljavalo ideal muska-ca u kojem je eljela ponovo us'krsnuti vlastitu mladost.
Mora postojati ree ona svom dragom Gou-lenoireu neki nain da moja dua
prijee u tijelo ovog lijepog djeaka. Razmislit u o tome, a ekajui, odgojit emo ga kako
valja. Tako ete imati vremena da pronaete boanstvenu djevicu, ako ne bismo uspjeli.

Jasno, Casanova se oduevio njezinim prijedlogom. Imat e vremena za ugodan ivot

koristei dareljivost dobre markize.
No, njegov mu je povratak u Pariz donio stanovito razoaranje u vezi s Manon. Mlada ga je
djevojka doekala ljupkim, no sasvim platonskim oduevljenjem. Mlada Manon, ne gluplja
od neke druge djevojke, silno elei da se uda, odluila je da pusti neka dugo eka ono to
je elio dobiti. Postat e njegovom u zamjenu za vjenani prsten. Tako je glasio njezin
bezazleni zahtjev.
To je bio prilino lo proraun u vezi s Giacomorn. Ako je neka ena odbijala ispuniti
njegovu elju im se ona oitovala, Casanova se uvrijedio i, ne trudivi se vie, krenuo u
potragu za lakim plijenom. Meutim,
.79
U ovom posebnom sluaju poljubio je Manon u elo, uvjeravao je u svoju duboku njenost
i silnu elju da je uini svojom suprugom. Tada je vrlo brzo otiao u neke vrlo lijepe
djevojke, slikarskog modela, koju je nazvao lijepim kipom.
Taj mu je kip omoguio da provede nekoliko vrlo ugodnih noi, sve dok jedne veeri u
operi nije zamijetio u loi prekrasno stvorenje odjeveno po posljednjoj modi, a doslovce je
zrailo ljepotom. Dok mu je srce uzbueno kucalo, poeo je prepoznavati to bie.
Giustiniana! Giustiniana Wynne! to ona radi ovdje?
Ovo je prekrasno stvorenje poznavao kao djevojicu u Padovi, zatim kao mladu djevojku u
Veneciji, gdje je vodila vatrenu ljubav s Giacomovim prijateljem, mladim patricijem
Andreom Memmom. Ta je ljubav bila ak tako arka da nije ni zamijetila gromovit uinak
svoje ljepote na Giacoma.
Kerka lijepe Grkinje i engleskog baroneta, Giustiniana je pripadala enama koje ni jednog
mukarca ne mogu ostaviti ravnodunim. Casanova bi, bez obzira na prijateljstvo to ga je
vezalo s Memmom, zacijelo uinio neku glupost kako bi se domogao blistave ljepotice, no
tada je Giustiniana iznenada napustila Veneciju. Njezina ju je majka odvela u Englesku.
Smatrala je, naime, da bi bilo dobro razdvojiti Giustinianu i stanovitog engleskog konzula
Smitha, isto tako zaljubljenog u njezinu kerku, koji ju je kompromitirao ba u trenutku
kad je prekrasna djevojka postala Memmovom ljubavnicom.
Sjetila se, ba u pravi trenutak, kako bi hitno morala srediti neke poslove s onu stranu
Kanala i prepustila konzula izvrgnutog ruglu neka se smiri kako umije.
80
Ove su dame upoznale u Parizu novara Richea* de Popeliniere, s imenom koje mu je
dobro odgovarlo, jer je uistinu bio silno bogat, osim toga udovac, i ne ba u prvoj mladosti.
Ovaj se valjani ovjek, utjelovljenje velikodunosti, zaljubio u lijepu Giustinianu i trudio
svim silama da je nagovori neka se uda za njega. Trudio se to gorljivije to vie nije
posjedovao sposobnosti mladih ljepotana, bio je ak umoran od ljubavi i nadao se da e
zbog blistave ljepote mlade ene ponovo stei imalo sranosti.
Jasno, sve je ovo Casanova saznao tek kasnije. Ove mu je veeri bilo dovoljno da ode
pozdraviti te dame u njihovu lou u kojoj je bio i La Popeliniere. Primili su ga kao starog
prijatelja. Osobito raznjeeno doekala ga je mlada djevojka, ba onako kao to
pozdravljamo one koji su izdaleka ili izbliza bili upleteni u neku lijepu ljubavnu
pustolovinu. Nakon predstave, Giacomo je malo smio otpratiti obje dame u njihov pariki
stan u hotel Bretagne u ulici Saint-Andre-des Are.
Iduih je dana, uz blagoslov gospoe Wynne, postao Giustinianinim pratiteljem. Ona se,
pak, ponaala pi'e-ma njemu kao prema bratu, to njemu nimalo nije odgovaralo. Jedne
veeri, kad je vodio ljepoticu u operu, nije vie mogao izdrati i na povratku joj je, u koiji
kojom su se vraali, vatreno izjavio ljubav.

 Vjerujem da nikada nisam volio neku enu poput vas! iskreno uzvikne Giacomo.
Uinit u za vas bilo to. Dobit ete od mene sve to budete zahtijevali, samo ako me
budete htjeli barem malo voljeti, samo malo ...
Ali ja vas mnogo volim, Giacomo. Samo, nisam sasvim slobodna... Morate mi ostaviti
vremena. Zasad imam velikih briga koje mogu povjeriti samo prijatelju.
* riche bogata 6 Tri pustolova
i m
im
Hoete li vi biti taj prijatelj i biste Li bili spremni da mi pdmognete?
Kunem vam se u sve to mi je najsvetije da u to uiniti! Iskuajte me, vidjet ete!
Dobro. Zaista u vas iskuati. Posjetite me sutra uveer. Rei u vam to oekujem od
vas.
Te noi nije mogao postii nita vie, no ve je idueg jutra dobio pisamce iz kojeg je
mnogo toga doznao.
Sada su dva sata iza ponoi. Potreban mi je odmor, no teret to me pritite preteak je i
spreava me da zaspim. Tajna koju u Vam povjeriti, prijatelju, prestat e biti teretom za
mene, im je povjerim Vama na uvanje. Osjetit u olakanje im Vi postanete njezinim
pohraniteljem. Odluila sam da Vam piem, jer osjeam da Vam se ne bih mogla usmeno
povjeriti . ..
Nakon toga mu je jednostavno saopila kako je zatrudnjela s njegovim prijateljem
Memmom.
Bio je to stanovit udarac Giacomu, no ve je bio prezaljubljen a da ne bi pokuao sve da
oslobodi svoju lijepu prijateljicu i tako osigura sebi njezinu zahvalnost punu slasti.
im je kucnuo sat pristojan za posjet, Giacomo je pourio u hotel Bretagne. Naao je
Giustinianu koja se upravo pripremila za odlazak u crkvu u pratnji sobarice. Pratio ih je,
prisustvovao misi, a na izlazu iz crkve zapovjedio sobarici neka straari, dok je on odveo
Giustininanu u crkveni trijem kako bi poeo ne ba sveti razgovor na posveenom
mjestu.
Ne prezirete me previe? zapita Giustiniana vinuvi prema njemu oi vlane od
suza.
to vam pada na um! Ja vas oboavam. Smirite se, uskoro emo pronai lijek za vae
jade.
Potpuno se predajem vama. Ipak, postoji samo jedno rjeenje. Moram pobaciti.
Ali... -to bi bio zloin! kreposno povie Giacomo.
Znam. No ne tei od samoubojstva, a ja bih se ubila, kunem se, ukoliko se ne bih mogla
izvui iz tog uasnog poloaja. Pomislite samo da me gospodin de la Popeliniere
slubeno zaprosio u moje majke i zauzima se da dobijem francusko dravljanstvo.
Vaa majka nita ne zna?
Ona? Zaboga, ona bi me ubila!
Casanova je, s obzirom na majinu prolost, vrlo ozbiljno u to sumnjao, na s mladom,
oajnom djevojkom besmisleno je raspravljati, a pogotovu ovjeku zaljubljenom u nju.
Pouzdajte se u mene, uinit u sve to budem mogao.
Dvadeset sedmog veljae 1759. odran je posljednji ples u operi. Casanova i Giustiniana
odoe tamo mas-skirani, to im je omoguilo da nezamijeeno napuste kazalite i
nenapadno posjete primalju, stanovitu Rose Castes, bivu stanovnicu Salpetierea.
Stanovala je u ulici Cordeliers u etvrti Saint-Suplice.
Castesova pregleda Giustinianu i tada oholo izjavi:
U estom je mjesecu trudnoe. U tom je trenutku to opasno i za nju i za mene, stajat e
etrdeset zlatnika.

Bez obzira bilo to zbog velikog iznosa novca ili od straha da njegova voljena ne umre zbog
Castesiina zahvata, Casanova joj je dao dva zlatnika, rekao da e promisliti o tome i odveo
Giustinianu, koja je razumno postupala jer nije Skinula masku.
Mlada je ena bila vrlo razoarana to je otila isto onako kao to je i dola.
Opasnost nije vana. Moram ...
Protivim se tome! Mora postojati i drugo rjeenje. Dajte mi nekoliko dana da
razmislim, a vi mirno spavajte.
Na alost, nesrea je htjela da dva dana kasnije, mirno etajui Cours-la Reineom,
Casanova sretne Caste-sicu koja je takoer ovuda prolazila u pratnji ovjeka koga je on
poznavao. Bio je to markiz de Castelbajac, ovjek na vrlo loem glasu. Po nainu na koji ga
je ena pogledala, Giacomo je shvatio da ga je prepoznala. Ta ga je upadica malo zabrinula.
Uostalom, opravdano. ena koja je obavljala pobaaje i markiz, ujedinivi svoju
otroumnost, uspjeli su otkriti Giustinianino ime, doznali su za njezine zaruke s La
Popeliniereom i jednostavno otili obavijestiti nova-reve nasljednike. Jasno, oni su
pobjesnili doznavi kako njihova koko koja im nese zlatna jaja namjerava oeniti mladu
djevojku sposobnu da mu rodi djecu .. . ak iako on vie nije u dobi za to!
Ove dvije asne osobe, bogato nagraene, odoe zatim policijskom poruniku i optuie
gospodina Casa-novu nastanjenog u ulici Petit-Lion-Saint-Saveur na drugom katu da je
iznio Castesovoj zloinake prijedloge.
Kad ga je policijski komesar pozvao, Casanova se oholo ponaao, uvrijedio se i zahtijevao
da dounici budu presluani. Iskoristivi svoje veze s ljudima na poloaju, izvukao se iz
ove neprilike bez prevelike tete. Meutim, ovo dvoje nevaljanaca potraie La
Popelinierea, koji je, malo iznenaen, zaklinjao svoju zarunicu neka se da pregledati
njegovom lijeniku. On e se, uostalom, ograniiti na to da joj njeno stavi ruku na
trbuh.
Eto, tako e se sve srediti ree Casanova koji nije gubio vrijeme. Pustite tog
ovjeka nefca vas pregleda. Pobrinut u se da njegovi zaikljuci budu povolj84 _
ni. Nakon toga budite smrtno uvrijeeni i pripremite se da me uskoro slijedite.
Kamo da vas slijedim?
Vidjet ete. Ja u se za sve pobrinuti.
Tako se uistinu i dogodilo. Nakon to je lijenik malo poslovao oko Giustinianine iroke
suknje s obruima i zakleo se svom gospodaru da su sve to podle klevete, jer je Giustiniana
neduna poput janjeta koje se upravo pojavilo na svjetlu dana, odmah se pokajavi, La
Popeliniere je pourivao enidbu, dok je njegova obitelj obasipala jadnu zarunicu
anonimnim pismima i prijetnjama smru.
Sve je spremno obavijesti je 4. travnja uveer Casanova. Ostavit ete pismo u
kojem ete objasniti kako ete se sakriti da biste izbjegli udaju za ovjeka koji vas je teko
uvrijedio i zabranit ete da vas trae. Napiite jo jedno pismo vaoj majci u kojem joj
recite kako umirete od straha da vas nasljednici otruju i usrdno je zamolite neka se okani
te udaje.
Giustiniana je bila tako sretna da je odmah zaboravila svoje stanje i pala u naruje svog
spasitelja, po-nudivi mu jedinu naknadu koja mu je zaista bila ugodna.
Idui dan u pola sedam ujutro mlada je ena napustila svoj dom, ula u crkvu i kroz
pokrajnji izlaz izila. Tu je unajmila koiju i dala se odvesti u drugu crkvu iz koje je izila
na isti nain. Tada je skoila u druga kola to su je odvezla do vrata Saint-Antoine. Tamo je
ekala trea koija, a u njoj se nalazio Giacomo. Sada oboje krenue u samostan
benediktinki pokraj Conflansa, u kojem su Giustinianu ve oekivali.

Ovu vrstu malog uda mogao je Giacomo ostvariti zahvaljujui pomoi svojih dviju
odlinih prijateljica:
85
a
i
ni
rnarkizi d'Urfe i grofici du Rumain. Gospoa du Rumain je stupila u vezu s predstojnicom,
porijeklom iz plemike obitelji Merinville, koja je u svojoj kui rado pruila utoite
zabludjeloj ovci. Za porod bila je zaduena neka sestra laikinja, a o djetetu brinut e se
samostan, dok e se majka, opskrbljena odlinom svjedodbom, visoko uzdignute glave
moi suoiti s La Popelinierom i itavim njegovim plemenom.
Giustiniana, plaui od radosti, zaklela se Giacomu na vjenu zahvalnost. Tada je otila u
tihi samostan i smireno ekala roenje svog djeteta.
Meutim, Casanova jo nije bio na kraju svojih muka. Otiao je, nita ne slutei, kao i svaki
dan, u hotel Bretagne. No, gospoa Wynne ga je zasula takvom bujicom estokih
prijekora da je smatrao ispod svog dostojanstva da ih i dalje slua.
Nisam, koliko znam, gospoo, zaduen za uvanje vae kerke. Ako je pobjegla, nisam
tome kriv i ne elim da me smatrate odgovornim za to.
To emo jo vidjeti! Ja vam kaem da ste je vi oteli i krijete je kako biste je sprijeili da
se predobro uda. Zar vjerujete da nisam zamijetila vae zaljubljene poglede?
Jedna je rije slijedila drugu i uvrijeeni je Casanova napustio kuu, dok se ne manje
uvrijeena gospoa Wynne otila poaliti najprije venecijanskom ambasadoru a zatim
policijskom poruniku Sartineu.
Na je junak, pravodobno o svemu obavijeten, odmah tuio Castesovu zbog klevete, a
tada se otiao poaliti gospoi de Rumain. Ona je bila u najboljim vezama sa Sartineom i
povjerila mu je, pod uvjetom da ostane tajnom, pravi razlog te prie i time proglasila
Casanovu potpuno nedunim, jer je postupao kao pravi plemi, jer dijete koje se trebalo
roditi nije njegovo... .-...
86
Castesova i Castelbajoe su proglaeni krivim zbog ucjene i iznuivanja novca. Bili su
primorani o tome ne-, ko vrijeme razmiljati. Ona u zatvoru Grand Chatelet, on u Bicetreu.
Casanova je mogao malo odahnuti. inilo se kao da je zaista sve sreeno.
Polovicom svibnja obavijestila je nadstojnica samostana Conflans gospou du Rumain da
je porod dobro proao i dijete, lijepi djeai, povjeren je na uvanje valjanim ljudima koji
e se brinuti o njemu najbolje to mogu. Dvadest treeg svibnja javila je Giustiniana majci
mjesto svog utoita.
Ozbiljno zabrinuta, gospoa Wynne dotrala je u pratnji istodobno sretnog i pokajniki
raspoloenog La Popelinierea i javnog biljenika. Biljenik je sastavio, na temelju
nadstojniine izjave, dokument u kojem je bio tono naveden dan kada je Giustiniana
potraila utoite u samostanu, kao i injenicu da nije primila niiji posjet, nikada nije
izlazila i, napokon, da je ovdje potraila utoite kao bi izbjegla osvetu kojom su joj prijetili
ukoliko bi poinila ludost i udala se za novara. Tada je, zaista visoko uzdignute glave,
napustila Conflans.
No zaikljuci to ih je ova lijepa djevojka, ponovo blistajui ljepotom, izvukla iz svoje
pustolovine nisu uope bili onakvi kakvi su se mogli oekivati. Jednim su mahom
razoarali svu njezinu okolinu.
Giustiniana je izjavila majci kako se nikada nee udati za starog luaka koji u nju uope
nema povjerenja, a nesposoban je da je uva od proganjanja svoje obitelji.

., La Popeliniereu je objasnila da je njegova obitelj spremna na sve, ak i na zloin, kako bi

je sprijeila da
87
i
f
bude sretna, a ona nee umrijeti u cvijetu mladosti samo zbog uitka da se uda za njega.
Zauvi sve to starac je pomislio da e umrijeti od bijesa. No, tada je najbre to je mogao
oenio neku pjevaicu iz Toulonnea koju je imao na zalihi, samo zbog toga da bi se
njegovi neaci i neakinje ljutili.
Napokon, Casanovi, kojem se, ipak, zaklela na vjenu zahvalnost i ljubav, lijepa je
Giustiniana izgovorila otprilike ovo:
Vi ste krasan mukarac, no je vas ne volim i nikada vas nisam voljela. Oduvijek volim
Andreu i njega u ponovo pronai. Hvala vam to ste mi pomogli. Neu zaboraviti to ste
uinili za mene, ali rastanimo se kao dobri prijatelji.
Tko se najjae iznenadio? Na zavodnik. Jo mu nikada ni jedna ena nije ovako podvalila.
Osvetio joj se na ne ba elegantan nain. Naveo je Choiseula da potpie dokument kojim je
gospoi Wynne i njezinoj obitelji zapovijeeno da napuste Francusku. Nakon toga je
razmiljao o neem drugom.
Gospoa d'Urfe ga je pourivala da nastavi potragu za boanstvenom djevicom. Mladi grof
Aranda je tragao za njima polazei srednju kolu, a dobra markiza je upravo pitala samu
sebe hoe li njezina beskrajno nepokvarena dua biti sigurna u tijelu takvog mangupa.
Molim vas, dragi moj Goulenoire, potrudite se najjae to moete da bismo postigli
na cilj. Morate, bez odgaanja, pronai boanstveno dijete koje e primiti moj dah kako
bih se nanovo rodila u tijelu mladia. . . Raunam s vama.
I ona? U redu, dobit e to za svoj novac. Casanova je, uostalom, upravo poeo osjeati
veliku potrebu za njim. Ostao je gotovo bez prebijene pare.
88
DEVETO POGLAVLJE
SLAVNA RIBLJA JUHA
o, gospoa d'Urfe e, ipak, prilino dugo ekati svoje drugo roenje, jer tek to ga je
napustila nezahvalna Giustiniana, Casanova se ponovo naao u zatvoru zbog mnogih
neprilinih prijestupa kao to su krivotvorenje, koritenje lanog novca, prijevare, varanje
u igri i tako dalje.
Moramo, naime, rei, ak iako nam zbog toga krvari srce, Giacomo se, kako bi nabavio
zlato koje mu je neprekidno bilo potrebno, odao svim vrstama udnih djelatnosti. Bez
obzira na njezinu zaista neizmjernu velikodunost, gospoa d'Urfe nije mogla namirivati
njegove trokove koji su postali zastraujui. Morao je, dakle, posegnuti za novim
izvorima.
Budui da je alkemija bila vrlo moderna, dosjetljivi Casanova nije naao nita bolje nego
da u ograeni prostor Templea, taj raj dunika, nesposobnih da namire svoje dugove, i
pustolova, smjesti tvornicu tiskanih tkanina. Meutim, ta je tvornica malo toga tiskala, ali
je zapoljavala etu mladih, lijepih, ne plaljivih djevojaka, ije je ari i ljubavnu
nadarenost Casanova prilino skupo prodavao.
Casanova bi ovim ne ba asnim zanimanjem stekao prilian imetak, da nije neprekidno
bio silno obuzet svojim starim demonom igre. Sav novac to ga je zaradi* vao odlazio je
u kartanicu u ulici Christine. Vlasnica
89
1
4

igranice, stanovita Angelique Lambertini, bila je vie zapovjednik bande nego potena
trgovkinja. U njezinu je, policiji dobro poznatu, kuu dolazilo isto toliko pokvarenjaka kao
i igraa. U nje je postojalo i utoite za ljude progonjene zakonom. Osim toga, ona je
ponekad iskoritavala svoje stanare, koji su se nali u nevolji, za obavljanje sitnih neasnih
poslova. Tako se jednog dana nala u policijskog porunika prva tuba protiv Casa-nove.
Uslijedile su i druge. Kartao je na rije, izgubio i nije platio. Ili je, pak, bio uhvaen na djelu
varajui na kartama. Na kraju je i policija izgubila strpljenje zbog lane mjenice u iznosu
od 2400 livri izdane nekom barunu de la Morenneu. Tada se, jednog lijepog dana u
kolovozu 1759, Casanova ponovo naao na vlanoj slami Fort-l'Evequea.
Zahvaljujui svojim uobiajenim anelima uvarima, nije dugo ovdje ostao. Gospoa du
Rumain ishodila je njegovo osloboenje, gospoa d'Urfe isplatila njegove dugove i uspjela
mu pronai zaposlenje u francuskog ambasadora u Nizozemskoj, jer je jo uvijek bilo
najrazumnije da odmagli, barem na neko vrijeme.
Uskoro emo se ponovo vidjeti, drago moje dijete ree mu Semiramida. Potrudit
emo se da vai nestaluci budu zaboravljeni. Nastojte da se neko vrijeme ne zna za vas i
malo putujte. Moda ete tako, napokon, sresti boanstvenu djevicu koja nam je toliko
potrebna.
Casanova se zakleo u sve to je htjela i pourio se da pobjegne. No prije odlaska ipak je
uputio Manon Ba-letti dirljive oprotajne rijei, ak toliko dirljive da mu je mlada djevojka,
sada odlino obavijetena o svom voljenom, vratila njegova pisma i javila da se namjerava udati.
'' Novost je pogodila Giacoma jae no to je htio priznati. Manon je sada bila druga
ena koja mu je okrenula lea. Zar su njegove ari poele nestajati? Zar je manje lijep,
manje zavodljiv? Zar mu se ve blii starost?
' Moda! No prije svega poela ga je naputati srea, jer je za iduih mjeseci urno
proputovao Nizozemsku, Njemaku, vicarsku i Italiju. Na svakom odmoru bilo je isto:
blistavi izlazak na pozornicu, tada prolazak neke ene. Casanova se upustio u pustolovinu,
a da bi zablije-tio osvojenu enu, ponovo je poeo kartati, varati u igri ili se i opet bavio
svojim opsjenarskim trikovima. Tada je morao potajno strugnuti kako bi izbjegao nevolje.
Posjetio je Amsterdam. U Kolnu umalo nije ivotom platio romansu s gradonaelnikovom
enom. Tada je bio u Frankfurtu. U Stuttgartu su ga u nekoj gostionici okra-la tri oficira,
spretnije varalice od njega. Stigao je u Eirisiedeln, gdje je, sit svega, na trenutak pomislio
da postane redovnikom. Bern mu se na poetku mnogo sviao zbog kupanja na obali Aara,
gdje su se za kupae brinula lijepa stvorenja koja nisu vidjela nita nezgodno u tome da se
umau zajedno sa svojim gostima.
Ovdje je Giacomo, nakon to je ozbiljno razmislio, odluio promijeniti ime. Prezime
Casanova je uistinu postalo prepoznato, a pogotovu u loem smislu. Odabrao je ime vitez
de Seingalt, oito, nadahnuto kanconom Saint -Gali. Uinilo mu se da dobro zvui, mnogo
milozvunije od njegova kabalistikog imena Goulenoire.
On e, uostalom, to se toga tie, udno odgovoriti nekom njemakom sucu koji ga je
strogo zapitao kojim pravom nosi ime koje nije njegovo.
90
.21.
Pravom to mi ga daje abeceda, a ona pripada svakom ovjeku koji umije itati. A na
temelju ega vi nosite svoje? Va djed, ili pradjed, nije vano tko, odabrao je osam ili deset
slova, koja sastavljena oblikuju barbarski zvuk to mi para ui. Ja sam, pak, izabrao osam
slova koja mi se sviaju. to kaete na to?
Oito, nita, jer se Casanova sasvim mirno nastavio sluiti tim prezimenom koje je
smatrao tako pristalim.

Vitez de Seingalt je u vicarskoj doivio prilino velik uspjeh. Primio ga je ak Voltaire u

Fernevu, no Gia-como je pronaao nain da se s njime posvadi tvrdei mu kako njegova
djela ne vrijede mnogo, a njegova je Henriade mnogo slabija od Tassovog Osloboenog
Jeruzalema, kao to je i njegova Djevica slabija od Ario-stove. Patrijarh Ferneva nije
volio kritike, i graanin svijeta nove vrste bio je pristojno zamoljen neka svoje zamisli
iznosi negdje drugdje.
Vratio se u Francusku i stigao u Grenoble. Ovdje je upoznao prekrasno bie po imenu
Anne Romans. Da bi stekao njezinu naklonost, izradio joj je horoskop i prorekao da e
postati kraljevom ljubavnicom. No ako je oekivao za ovo blistavo proroanstvo slatku
nagradu, gorko se prevario. Ljepotica mu je povjerovala, srdano mu zahvalila, ali ga je i
obavijestila kako od sada ne dolazi za nju u obzir da se preda bilo kojem mukarcu osim
Njegovom velianstvu. Tada je spremila svoju prtljagu i otputovala u Pariz, gdje je njezina
sestra imala u Riche-lieuvoj ulici slavnu kartanicu. Malo kasnije zaista je u njoj postala
ljubavnicom Luja XV. Rodila mu je sina, kasnijeg upnika de Bourbona, prije nego se
slubeno preudala za dragunskog podoficira markiza de Cavanaca.
Casanova se iz Grenoblea spustio u Provansu i tu je boravio u Aixu. Ne zna se zato, no
vjerojatno je zbog
92
slobodnozidarskih pobuda preao u Italiju, posjetio Fi-renzu, Napulj i nakon toga se
zatekao u Rimu. Ovdje ga je papa proglasio vitezom Zlatne mamuze, opravdavi tako titulu
to je Casanova poklonio samome sebi.
Sada bismo, ipak, mogli poneto zapitati u vezi s o-vim vjenim lutalicom. Casanova je bio
glumac podoban za sve uloge, ali nije li pripadnik Rumenog kria, slobodni zidar,
Choiseulov uhoda, a i uhoda nekih drugih, bio i lan mone, no ve ugroene Isusove
drube? U svakom sluaju, postoji skriveni dio ivota naeg junaka kojeg je nemogue
rasvijetliti. Za otkrivanje tog dijela trebao bi biti omoguen pristup ahrivskom materijalu
koji je dosad ostao nepristupaan.
Boravak u Rimu predstavljao je neku vrstu predaha. Casanova kao da se ovdje pomladio i
laka je srca, uope se ne krijui, krenuo u Francusku, odakle ga je gospoa d'Urfe ve i
pozivala. Sada je ve blizu deset godina ekala svoje osobno udo, i dobra je ena to
vrijeme ve poela smatrati predugim.
Vitez de Seingalt je ponovo stigao na Theatinsov kej poput pobjednika. Nije li, zapravo,
uistinu doveo sa sobom boanstvenu djevicu ? Bila je to, ovom prilikom, lijepa plesaica
Corticellijeva, koju je presretnoj gospoi d'Urfe predstavio kao potomka one obitelji
Lascaris iji je potomak bio i pokojni markiz d'Urfe.
Spremni smo izjavi Giacomo svojoj staroj prijateljici. No da bismo uspjeli,
potrebno nam je neko osamljeno i mirno mjesto. U neistom se Parizu ne bi moglo obaviti
neto ovako veliko.
Odluili su da se sastanu u markizinom pradjedovskom obitavalitu, u dvorcu Pontcarre,
smjetenom pokraj Tournana.
Dvorac je sa svoje etiri nazupane kule vrlo elegantno djelovao. Vlasnica je primila
uitelja i boanstveI
nu djevicu sa svim poastima dunim njihovom slavnom staleu.
Markiza d'Urfe je zahtijevala da osobno razodjene Corticellijevu. Sveano je odvela
boanstvenu djevicu do irokog brokatom prekrivrenog kreveta, kamo je uskoro stigao
Casanova kako bi priugotovio dijete koje je trebalo da primi Semiramidin dah. Nakon
izvrene rtve, trebalo je da pone ekanje koje bi, normalno, trajalo devet mjeseci. Ali

plesaica, jaisno, nije uope eljela dijete, i im je izila iz sobe, poduzela je ono to je
morala uiniti kako ga ne bi imala.
Zbog toga je boanstveni Goulenoire, nekoliko tjedana kasnije, luaki uzbuen, dotrao
svojoj staroj prijateljici kako bi joj javio da je sve propalo.
Neki je crni duh milovao Lascarisovu kerku ba prije njezinog dolaska u dvorac, i kako
vie nije bila ni djevica, ni boanstvena, nije mogla roditi eljeno dijete. Valja je to prije
udaljiti, jer bi mogla roditi stranu nakazu u ijem utjelovljenu markizina nadmona dua
zasigurno ne bi uivala.
Kako bi utjeio gospou d'Urfe, Casanova izjavi da bi bilo najbolje promijeniti mjesto, a
ukoliko ele sigurno uspjeti, morali bi otii u Marseille, gdje sada ivi neki vrlo moan duh
pod imenom Querilith. Njegov e povoljan utjecaj biti dovoljan za uklanjanje bilo kakvog
izlaganja mogunosti neuspjeha.
Casanova se, u stvari, posvaao s Corticellijevom, jer ona nije elja provesti mjesece u
starom feudalnom dovr-cu. Osim drugih neasnih postupaka, upravo je pobjegla s mladim
grofom Arandom, koga je Casanova doveo o-vamo kako bi igrao ulogu metra
ceremonija i modela; I na kraju, na je junak smatrao da je ona loe odigrala svoju ulogu
boanstvene djevice, jer, oito, nije imala
ni pojma to bi djevica, pogotovo boanstvena, morala biti.
Nuno je, dakle, sve poeti iz poetka. No, kako je markiza ponovo preuzela na se
irokogrudno financiranje pothvata, Casanova je od toga imao samo koristi.
Preselili su u Marseille. Ovdje, tijekom znamenitog zazivanja duhova, duh Cjuerilith (igrao
ga je neki izgladnjeli slikar i ulini stihoklepac Passini) udostojao se pojaviti usred velikog
gustog oblaka dima kadrog da ugui itavu etu konjanika.
Njegove rijei oduevie markizu: boanstvena djevica uope nije potrebna. Da bi se
pojavilo neophodno potrebno dijete, najbolje bi bilo da ga rodi markiza osobno.
Valja dodati, kako bismo se pridravali istine, da je duh Ouerilith bio mrtvo pijan
izgovarajui te rijei, a Casanova ga je, na kraju, dobro ispremlatio. No, zlo je bilo uinjeno,
vino je poelo curiti iz bave, valjalo ga je popiti sve do taloga, koji e, jamano, biti vrlo
gust.
Casanova, usprkos svemu savjestan kao i uvijek, pretvorivi se ponovo u Goulenoirea,
pripremio je zamamnu inscenaciju. Pri tome mu je pomagala vrlo lijepa djevojka, isprva
predviena za ulogu druge boanstvene djevice, no sada se morala zadovoljiti
skromnijom, ali jo uvijek zanimljivom ulogom undine, to jest vodene vile.
Jedne lijepe noi u toku sata nazvanog Orasmasis smatranog prikladnim za
boanstvena ostvarenja Casanova, vie Goulenoire no ikada, i markiza, koja se s
uitkom to ga lako moemo zamisliti preobrazila u zavodljivu Semiramidu, sjedoe za
veeru pripremljenu samo od riba iz Sredozemnog mora.
Drukije reeno, njih se dvoje prihvatie jedne od onih slavnih ribljih juha ije
okrepljujue snage nikada
M
94
otkako stanovnici Marseillea pamte, nisu iznevjerile oekivanja svojih vatrenih
oboavatelja ...
Nakon zavrene veere pojavila se undina, odjevena kao to dolikuje u dugu zelenu
privlano prozirnu haljinu. Primila je Semiramidu za ruku i odvela je do velike bave
napunjene mlakom, namirisanom vodom. Tada, razodjenuvi je, pomogla joj je da uroni u
nju, a nakon toga je tu istu prijateljsku uslugu uinila i Goulenoireu. Sada ju je
profesionalna savjest navela da se i sama oslobodi svoje zelene haljine i ue u bavu kako

bi sa dvoje simbolinih suprunika sudjelovala u toj obrednoj kupelji koja ba nije imala
veze s tajnovitou.
Ipak, zajedniki su se prepustili nekim zvunim bajanjima. Nakon toga svi izioe iz vode,
a undina, napokon, odvede Semiramidu i Goulenoirea do lijepog kreveta u dnu sobe,
materinski ih smjesti, navue zastore i ugasi svijee.
Idui dan ujutro Semiramida d'Urfe, luda zbog odavno zaboravljenog uitka, burno zagrli
svog tajnovitog supruga.
Nikada nisam bila tako sretna! Dragi moj Goule-noire, dugujem vam svoju najljepu
no i svoju najveu sreu!
Nita mi ne dugujete, draga moja duo promrmlja Casanova. Oito, njemu je ova no
bila mnogo tea kunja. Bio sam samo orue duhova, onako kako je zapovjedio Ouerlith
(odnio ga avo!).
Nije vano. Ova je no mnogo toga promijenila. Morate me oeniti, ljubljeni mdj, jer
inae ne bih znala to bi se dogodilo za devet mjeseci kad budem rodila i donijela na svijet
samu sebe u obliku lijepog mukog djeteta. Sigurna sam da nam je to uspjelo! Ve osjeam
kako to dijete ivi u meni! Moramo pouriti.. .
96
Nesretnica je upravo pronala, niti ne slutei, jedini nain da primora bestidnog gotovana,
kojeg je tako dugo hranila, da pobjegne daleko od nje. Protekla je no bila Goulenoireu ve
dovoljno duga, tako da su ga izgledi na bezbrojan niz takvih noi ozbiljno uplaili, ak bez
obzira na ugodne nade u vezi s bogatstvom Urfeovih. Zaista, morao se pouriti i pobjei...
U stvari, nije mu preostalo drugo rjeenje, jer je potpuno zaboravio dobrog duha
Ouerilitha. Ali on je doao bijesan, razjaren i isprebijan, s jo uvijek vidljivim modricama i
otkrio jadnoj Semiramidi, za vrijeme burnog razgovora, svu prijevaru. Dobra ena nije ba
mnogo toga shvatila, jedino joj je postalo jasno da je Querilith zaista duh poslan od
providnosti, a Goulenoire odvratna varalica.
Osjetivi da mu prijeti robija na galiji, Casanova je najveom brzinom koju su omoguavale
noge njegova konja napustio Marseille. No ipak nije otiao bez vane uspomene: ovom je
prilikom nosio sa sobom niz vrlo lijepih dijamanata koji e mu omoguiti da neko vrijeme
preivi s onu stranu Kanala. Stigao je u London najizrav-nijim putem. Ovaj put je zaista
zavrio s Francuskom. . . Ostavi sama, gospoa d'Urfe, usprkos svemu prilino
razoarana, nala je stanovitu utjehu u drutvu dobrog duha Ouerilitha. On je, meutim,
stajao jo vie od dragog Casanove, a nije znao uivati u ivotu. Na kraju se oslobodila i
njega, no njezino se ludilo pretvorilo u tugu. Provodila je vrijeme piui svom pretku
Honoreu d'Urfeu. Molila ga je neka je poasti svojim savjetima i ne dopus ti da ona koja
ima ast da nosi njegovo prezime bude prevarena i odjevena u crninu umjesto u bijelo.
Moda je bilo malo prekasno i pokojni pisac Zvijezde nije vie mogao nita uiniti za nju.
Samo nekoliko godina kasnije, 1775. godine, markiza je umrla ...
7 Tri pustolova
97
DESETO POGLAVLJE GROB U EKOJ
jeni lutalica je za to vrijeme ponovo krenuo na put. Paklensko se kolo nastavljalo.
Casanova e jo godinama zadobivati rane na granicama Evrope, poput uplaene ptice uz
reetke njezina kaveza. Njegov je ivot tijekom devet godina samo popis imena gradova,
gotovo uvijek udvostruen s nekim enskim imenom.
U Londonu, kamo je pobjegao nakon marseilleske pustolovine gdje samo to nije dospio
kao rob na galije, u doslovnom kao i prenesenom smislu, ovjek sunca je ponovo naao

maglu koju nije volio. Osim toga, nije volio Engleze, te likove papagaja izglaane poput
krcaljke za orahe ... a jo manje aj!
Ovdje, meutim, nailazi na enu, sedamnaestogodinju kurtizanu po imenu Charpillon,
koja kao da mu se osveuje zbog svih njegovih prijanjih osvajanja. Ponajprije, prava
ljepotica azurnoplavih oiju, blistavo bijele puti, predivne svijetlosmee kose i stasa zbog
kojeg bi svi sveci iz raja bili osueni na paklenske muke. Osim toga, neobino rado oijuka
i iskuava sva svoja avolska oruja na evropskom zavodniku.
Casanova je zaljubljen, opinjen tom djevojkom koju poinje mrziti, iako ipak ne prestaje
strastveno uditi za njom. Ona mu se ruga, predaje mu se, ponovo se povlai, ak ga izlae
ruglu tako da on, gospodar ena, krvnik srdaca, na trenutke pomilja ak i na
samoubojstvo.
98
Karte i neka otmjena dama iz Hannovera koja mu je prodala svoje keri na trenutak
ga spasie, no samo zato da bi ga jo dublje gurnuli u propast. Pribliavanje starosti nije
uinilo Casanovu potenijim ni spretnijim. Neka tuba, na poetku 1764, primorala ga je
da naglo napusti London.
Stigao je u Berlin, pokuao stupiti u slubu Friedri-cha Velikog, koji ga je ismijao i
predloio mu neka naui istoi njegove pitomce vojne kole, koji su svi svinje. Ova
pustolovina nije uope privukla naeg pustolova. U-skoro je otputovao iz Berlina, usprkos
naklonosti neke malo zrelije baltike grofice.
U Elgavi je stekao stanovitu slavu uei udovice iz visokog drutva na dvoru vladajueg
vojvode Kurlandije nove plesove i priutio sebi pustolovinu s lijepom Francuskinjom koju
je izdravao ambasador Poljske. No to mu nije bilo dovoljno: htio je biti predstavljen
ruskoj carici Katarini II, o kojoj se prialo kako mijenja ljubavnike ee nego koulje.
Ta mu se elja ostvarila. Sastanak sa caricom trajao je jedan sat, ali iziao je razoaran.
Katarinu Veliku nisu zanimala ni njegova kabalistika umijea niti njegova slavna
privlanost. Osim toga, spomenuta se naoitost znatno smanjila, emu su podjednako
pridonijeli njegova dob i pretjerivanja svih vrsta.
Uslijedila je Varava, gdje je vladao Stanislav Ponia-tovski. Za taj su mu grad govorili da je
mali Pariz. Casanovu se moglo prilino esto vidjeti u kralja, no zatekao se u sreditu
svae dviju djevojaka iz kazalita: Bi-nettijeve i Cataieve.
Osobno je bio na strani ove druge, a poto se prva smatrala uvrijeenom, nahukala je na
njega svog ljubavnika, opasnog kavgadiju grofa Branickog. Dvoboj bi99
i M
jae neizbjean . . . pobijedio je, protivno svakom oekivanju, Casanova. Branicki je u vrlo
loem stanju otpremljen kui. Nespretnjakovii su, to je dobro poznato, opasniji od
majstora.
Dvoboji su zabranjeni pristojno ree Branicki svom protivniku. Bojim se da ste
me ubili i bit ete osueni na smrt. Spasite se, posluite se mojim konjima. Ako nemate
novaca, uzmite moju novarku . . .
Vitekije se i ne moe postupiti...
Casanova je morao napustiti Varavu. Ovaj put je otiao u Be, ostao tamo neko vrijeme
ivei od novca Branickog i prilino velikog iznosa to mu ga je nenapadno poslao, u
trenutku njegova odlaska, kralj Stanislav zajedno sa eljama za sretan put.
Na alost, pustolovu novac nikada nije dugo trajao i morao je, vjeran dugogodinjim
navikama, pribjei starim nepotenim nainima. Zbog toga je vodio kratak ali neugodan
razgovor sa efom austrijske policije.
Evo mojeg sata ree mu on. Dobro ga pogledajte!

 Vidim ga odgovori Casanova, u svakom sluaju ne shvaajui to njegov sugovornik

eli postii.
Pa, dobro, ako sutra u ovo isto vrijeme jo budete u Beu, dat u vas silom odvesti
izvan grada.
Casanova, silno se uplaivi, pokua dobiti na vremenu. Istog je trenutka napisao moleivo
pismo carici Mariji Tereziji, predavi ga posredovanjem svoje dobre prijateljice ugledna
poloaja na dvoru. No uspio je dobiti samo osam dana, nakon kojih se morao ponovo
popeti u potansku koiju. Uinio je to sa aljenjem, jer je proljee u Beu prualo mnogo
cara. Osim toga, vjeni lutalica poeo je sanjariti o stalnom mjestu boravka. Zglobovi su
100
mu polagano ravili, a reumu je teko lijeiti na cestama s velikim rupama.
Smatrajui kako bi mu za zdravlje odgovaralo neko kupalino mjesto, otputovao je u Spa,
gdje su se okupljali mnogi graani itavog svijeta i gdje se kartalo o velike uloge.
Ovdje je naao sunarodnjaka, nekog Crocea, koji se opekao u Spau, jer je i on bio varalica
na kartama. Croce mu je prepustio svoju prijateljicu, vrlo lijepu djevojku po imenu
Charlotte Lamoth, u koju se Casanova odmah zaljubio, ali ona je bila u drugom stanju iz
veze s tim Croceom, koga je, uz to, i voljela.
S njome je Casanova upoznao platonsku ljubav. I opet je bio oaran, a da bi se svidio
Charlottei koja je eznutljivo uzdisala za svojom domovinom poinio je ludost:
krenuo je u Francusku kako bi ljepoticu odveo u Pariz.
Jedva je izbjegao Bas trlji kamo ga je pokuavao otpremiti neak barunice d'Ufre pomou
tajnog kraljevog pisma. I opet ga je spasila dobra gospoa du Ruma-in. Kraljevo je pismo
opozvano, no 15. studenog 1767. Casanova je dobio putnicu za panjolsku. Morao se
oprostiti sa Charlotteom, za koju je, uostalom, ve naao zamjenu.
U Madridu je poeo romancu sa senjoritom Ignazi-jom, kerkom udne osobe, nekog
plemia-postolara. I on se sviao Ignaziji. No pronaao je nain da izazove nesvianje u
stanovitog Manuzzija, vladinog dounika, neobino utjecajnog ovjeka. Nespretnom je
Giacomu zapovjeeno da napusti Madrid, kao to je morao napustiti i Pariz.
Istina, nije otiao daleko. Zapovijed se odnosila samo na glavni grad. U Valenciji je ponovo
naao lijepu ze101
mljakinju Ninu Bergonzi, ljubavnicu vrhovnog vojskovoe Katalonije, koju je odmah
slijedio u Barcelonu. Ovdje mu je, meutim, sudbina pripremila jedno od onih neugodnih
iznenaenja na koja se ve navikao.
Skrenuvi u neku uliicu, naiao je na duha Ouerilit-ha osobno, na onog uasnog Passana
koji ga je tuio gospoi d'Ufre. Sastanak je bio tako buran da se Passano, obilno dobivi
batina, zakleo da e mu se osvetiti. Bio je to ovjek djelatne osvetoljubivosti. Odmah je
prijavio Ca-sanovu kao posjednika lane putnice, i Giacomo se uskoro zatekao iza
nemilosrdnih zidova tvrave.
Iziao je odavde obeavi da e za tri dana napustiti grad, a to obeanje nije propustio
izvriti.
Casanova je nakon toga boravio u Perpignanu, zatim u Beziersu i tada u Aix-en-Provenceu,
gdje se razbolio, a lijeila ga je neka tajanstvena dama . . . nitko drugi nego Henriette, divna
ljubav njegove mladosti. Henriette, silno se udebljavi, briljivo je nastojala da je on ne
vidi. im se oporavio, ona je nestala ostavivi mu ponovo obilan iznos novca za putne
trokove.
Casanova je tada sreo udan i privlaan brani par, a zbog supruge mu je i srce na trenutak
ivlje zakucalo. Mukarac se zvao Joseph Balsamo, ena Lorenza, a ni jedan ni drugi nisu
se jo stigli nazvati grofom i groficom Cagliostro.

Pustolovina je naglo zavrila. Brani par Balsamo je otputovao u Lisabon, Casanova, koga
su progonile uspomene na Veneciju, nakon to ih je otpratio do cilja njihova puta, nastavio
je put prema Italiji.
Neko je vrijeme ostao u Livornu, uzalud pokuavajui stupiti u slubu grofa Alekseja
Orlova, zapovjednika ruske eskadre.
102
Sav mu je trud bio uzaludan, Orlov ga je prezirno odbio."
Nakon toga je dugo boravio u Rimu zahvaljujui svom nekadanjem drugu u pijankama,
kardinalu ambasadoru Bernisu, ijim je tienikom bio itavo vrijeme dok je vrio
dunost ambasadora.
Slijedi boravak u Firenzi, Bologni, Trstu, Gorici. Neprekidno je blizu Venecije koja ga
privlai poput magneta. No uvijek se ponavlja jedno te isto: kartanje, varanje u igri,
sablazan. Ipak, jednog se dana Casanova mogao ponadati da je stigao kraj njegovih
nevolja: nekoliko sitnih pijunskih usluga Presvijetloj Republici omoguie nekolicini
njegovih prijatelja da zamole milost za njega i da je postignu. Desetog rujna 1774. doznao
je da se smije vratiti u svoj rodni grad.
Lud sam od sree! kriknuo je Giacomo briz-nuvi u pla. Opasan sud dravnih
inkvizitora nikada nije udijelio nekom graaninu obilniju milost od one koju je udijelio
meni. . .
Venecija, koju nije vidio ve osamnaest godina, nije se uope promijenila. Jasno, tri su
starca odavno mrtva, no mnogo je njegovih prijatelja jo ovdje: Memmo, Ba-letti, ak
njegov supatnik iz zatvora Balbi, koji je i opet u bijedi. Ovdje je ak i Giustiniana, koja je,
postavi groficom Rosenberg, silno kreposna i pobona.
Giacoma su doekali poput uda od djeteta i pronali mu mjesto plaenog pouzdanika ili
pijuna Vijea desetorice.
Ba kao i Giustiniana, odao se trapljenju, vrlo je strogo postupao, prijavljivao sve one koji
su provodili raska* Orlov je imao drugog posla. Boravio je ovdje kako bi i to na vrlo nedostojan nain
zarobio lijepu pustolovku princezu Taraka-novu, koja je tvrdila za sebe da je carica
Elizabeta.
103
laen ivot to ga je nekada toliko volio, a sada nije vie mario za njega.
Kako se nije mogao odrei ene, doveo je u svoje kuanstvo siromanu krojaicu
Francesku Buschini, ojaenu zbog angrizave i krte majke. Francesca nije bila osobito
lijepa, ali se brinula o Giacomu, krpala mu odjeu, odravala u redu njegovo rublje i umjela
izvrsno pripremati njegovu omiljelu poslasticu: toplu okoladu.
Giacomo je povremeno ponovo nalazio neto od prole slave priajui svojim starim
prijateljima iz patricijskih obitelji o svojim putovanjima ... a pronaao je i uitak u kartanju
kad su ga slali kao pijuna u Albano, ljeilite za bogate reumatiare, u kojem je bilo
mnogo salona kartanica.
Mogao je ovako ivjeti mirno, ak i ugodno. Na alost, Casanova je pripadao ljudima koji
umiju samo pokvariti svoje mogunosti. Osramoen u nekom sporu oko novca, upleo je u
to i svog prijatelja patricija Grimani-ja. On se silno razljutio, pogotovu stoga to ga je
Casanova nepromiljeno upleo u spor oko otrovno pogrdne knjiice pod naslovom
Augijeve staje.
Vrata Venecije i opet se zatvorie iza Casanove.
Ili ja nisam stvoren za Veneciju, ili ona nije stvorena za mene! pokuao je filozofirati
kako bi sakrio svoje jade i svoj strah.

Sada je, naime, strepio pred budunou. Bliio se ezdesetoj godini, zdravlje mu je slabilo.
Njegovim nogama i ramenima nisu prijala duga putovanja. Ipak, morao je i opet krenuti.
U sijenju 1783, nakon to je rekao Franceski da e se uskoro vratiti i slati novac za
najamninu kue, i opet se popeo u amac kako bi se u Mestrama iskrcao na kopno.
104
Mislei da su ga zaboravili, pokuao je krenuti na pakleno kruno putovanje: Be, Spa,
Pariz. Ostao je nekoliko trenutaka u glavnom gradu Francuske, tek toliko da ponovo
pronae brata Francesca, slikara, koji ga je odveo u Be gdje je kratko vrijeme radio kao
tajnik venecijanskog ambasadora grofa Foscarinija.
Dosta je slabo zaraivao, no barem jedanput vjeran svom obeanju, svakog je mjeseca slao
Franceski dio novca. To je inio sve do dana kad je doznao kako je ona, po majinom
nagovoru, prodala sve to je on posjedovao, a prije svega njegove knjige.
Odmah se odluio da s njome prekine, ali i s Venecijom.
Nikada se vie neu tamo vratiti ree bijesno briui suze koje vie nije mogao
suzdrati.
Ali kamo da ode? Ambasador e otputovati, ostavit e ga ovdje ...
Ipak, u njega je naao svoju posljednju mogunost u osobi grofa Waldsteina, neaka princa
Lingea i ovjeka koga su arobnjatvo i kabala silno zanimali. Ve nakon nekoliko
trenutaka razgovora s Giacomom grof mu predloi:
Doite sa mnom u eku. Ja putujem sutra. Nije odmah otputovao, no, na kraju >se
ipak odluio.
Nekoliko mjeseci kasnije stanovnici gradia Duksa u ekoj zamijetie dolazak starca
plamteih oiju ispod gustih bijelih obrva, koata i visoka stasa, ogromnog nosa poput
iljate otrice. Starac je jo ostavljao snaan dojam krepkosti.
Dvorac u Duksu bio je prekrasno zdanje u francuskom stilu smjeteno u ogromnom parku
nedaleko od Tep105
lica, poznatog kupalinog mjesta. Casanova je ovdje naao raj za svoje stare dane, ali... nije
ga znao cijeniti. Mlad, ljubazan i dareljiv grof povjerio je Casanovi oko 40 000 svezaka
svoje biblioteke, uz stan, hranu i tisuu fiorina godinje, a to je bio znatan iznos, otprilike
tri puta vei nego to je zaraivao u Veneciji.
Osim toga, tako dugo dok je gospodar bio u dvorcu, bibliotekar je uveer uivao neke
povlastice. Zabavljao je, izmeu ostalog, grofovog ujaka princa Lingea, koji mu je dao
nadimak Avanturos i opisao nam na svoj karakteristian nain Casanovu.
Bio bi to vrlo lijep ovjek da nije bio ruan. Visok je, graen poput Henkula, no, afrike
puti. Posjeduje uistinu ive oi pune duha, ali one uvijek odraavaju veliku osjetljivost,
zabrinutost ili osvetoljubivost i daju mu donekle divljaki izgled. Lake se razljuti nego
razveseli, rijetko se smije, ali nasmijava druge. Govori nainom to podsjea na budalastog
klauna i Figara, a zbog toga je vrlo zabavan. Pravi je rudnik znanja, no tako esto citira
Horacija da ovjeku ve i dosadi. . .
Ligne nije znao da su ene neprekidno muile zavo-dnikovo neukroeno tijelo, no sada
nije mogao zadovoljiti svoje elje. ene i djevojke gradia bojale su se Casa-nove i bjeale
im bi ga zamijetile.
Varao je svoju glad piui. Opisivao je svoj ivot, ispisao rizme* papira sastavljajui
neitka djela to su ih izdavai postojano odbijali. Isto je tako gutao goleme koliine hrane,
itave je dane halapljivo jeo, to je izazivalo silan bijes upravitelja Faulkrichera, njegova
neprijatelja,
* rizma 500 araka
106

koji mu je za prilino estih odsutnosti grofa Waldsteina bio jedino drutvo u Duksu.
No Casanova nije bio sretan! Mrzovoljan, ogoren, sumnjiav, postao je omraen meu
poslugom dvorca. Svaki su dan izbijale svae stoga to mu okolada nije bila po ukusu, ili
je palenta zagorjela. Tada mu opet neki pas svojim lajanjem nije dao da spava, ili je
sluavka zaduena za njega unijela nered meu njegove papire, neke ak, precrtane,
bacila, smatrajui ih odbaenima.
Ja sam pisao je poput plemenitog vranca koji je, nesreom, krenuo pogreenim
putem i naao se meu magarcima i primoran je strpljivo podnositi njihovo ritanje . . .
Neprekidno jede i pije, nalazei u pretjeranom uitku za stolom i u piu naknadu za ono
to smatra svojim mukama, a sve to proizlazi iz njegova karaktera koji je postao
nepodnoljiv.
elio je jo jedanput vidjeti Veneciju, zamolio grofa neka mu nabavi tu dragocjenu
dozvolu, ali stigla je zima i njegovo je zdravlje naglo oslabilo. Uskoro nije vie mogao
naputati dvorac. itavu je zimu proveo omotan pokrivaima pokraj kamina u drutvu
svog neaka Carla Angiolinija, koji ga je doao posjetiti, i svoje kujice Fi-nette.
Prehladio se, a zatim je sve jae patio zbog preopte-reenosti eluca. etvrtog lipnja 1798.
godine u dobi od sedamdeset tri godine) nije vie mogao napustiti krevet i zahtijevao je
sveenika.
Ispovijed je dugo trajala. to je Casanova dublje pretraivao svoje uspomene, to je vie
priao. Sluajui ga, jadni je sveenik esto uzdisao. Umirui je napokon izgovorio svoj
zakljuak:
107
Veliki Boe, i vi koji ste svjedokom moje smrti, znajte da sam ivio kao filozof i da
umirem kao kranin.
Zakopan je na groblju u Duksu blizu crkve.
Njegov grob kae povjesniar Lucas-Breton nadvisuje eljezni kri koji se
prevrnuo, ostao zarinut u korov, a u noima bez mjeseine zahvaa suknje djevojaka koje
prolaze.. .
Hoe li se nezasitno zavodnikovo srce jednoga dana, ipak, smiriti?
(Bandit
Gatteuclje
108
PRVO POGLAVLJE
KAKO NETKO POSTAJE BANDITOM
Ti.
L
vakon udesnog sinovljevog povratka kui, otac Cartouche je bio sretan, ali i nekako
neodreeno zabrinut. Taj se djeak za pet godina zaista silno promijenio!
Godine 1704. u dobi od jedanaest godina bio je djeak poput svih ostalih. Bosonog je trao
uliicama etvrti Courtille, krao izloeno voe ili se s vrtuljkom igrao u ulinoj praini.
Potom se, jedne veeri, Louis-Dominique nije vratio kui.
Dozivali su ga i traili. Otac i majka posjetili su sve njegove drugove s kojima se obino
druio. Uzalud su se trudili! Nitko ga od njih nije vidio. Jedino je jedan od njegova dva
mlaa brata mogao rei da ga je zamijetio kako tri za nekim na kraju ulice de la
Fontaime-de-Echa-ude, u kojoj je obitelj stanovala.
Ne zna tko je to bio? zapita otac.
Djeak odmahne glavom i zabrinuto pogleda prema vratima kao da se boji da bi se tamo
mogao pojaviti lik onoga zbog koga su se zabrinjavali.

 Vjerujem da je to bila neka djevojka, neka Ciganka. Bila je odjevena u crveno-utu

suknju, imala je ogrlicu od kovanog novca i crne noge.
Roditelji obavijestie andarmeriju, no ni to nije pomoglo. Nisu pronali LouisaDominiquea. Oteli su ga, naime, Cigani, koji su privremeno boravili pred ulazom u Pariz.
Majka je plakala, otac nastojao sakriti svoju bol,
111
a mlaa su braa malo-pomalo zaboravljala Dominiquea. Tada je, toga zimsokg dana 1609,
ujak Tanton, koji je ivio u Rouenu, sasvim sluajno pronaao svoga neaka koji je drhtao
od groznice na bolnikom krevetu.
Odmah je odveo Louisa-Dominiquea u svoj dom, njegovao ga, izlijeio i tada pobjedonosno
doveo u ulicu Fon-taine-de-1'Echaude gdje mu je prireen doek kakv moemo zamisliti.
Ipak, nakon prvih dana radosti, otac Cartouche je, promatrajui svog najstarijeg sina,
osjeao neku vrstu tjeskobe. Jednostavno, nije ga vie prepoznavao. Jasno, djeak je
odrastao. Nestani se balavac pretvorio u pravog mladia, no postao je utljiv, suzdrijiv . .
. Njegova spretnost i okretnost, osobine jamano steene u Cigana, postale su gotovo
nevjerojatne, ak zabrinjavajue za ba-varskog naunika. Otac Cartouche je, naime,
smatrao potpuno prirodnim da svoga sina zaposli pokraj sebe. Domi-nique je prihvatio
eki i konatu pregau i radio. No, nikada nije pjevao, a bavara koji ne pjeva otac nije
smatrao pravim bavarom. Nije radio sa srcem.
Louis-Dominique nije priao, ali je promatrao sve o-ko sebe. Osobito je paljivo promatrao
mladu djevojku koja je ujutro i uveer prolazila pokraj njegove radionice. Vrlo je malo o
njoj znao: stanovala je malo vie u ulici, zvala se Toinon, po zanimanju krojaica. Prialo se
da radi za gospoicu Amaranthe, glasovitu majstoricu koja je opskrbljivala rubljem sve
ovdanje ljepotice. Promatrajui njezine kiene donje suknje, ipke kojima je ukraavala
izreze na grudima moda malo preduboke za potene djevojke u to se nije niti moglo
posumnjati. Barem Louis-Dominque nije u to summjao. Bilo mu je dovoljno da joj se
divi.
112
Navikao je da svake veeri, obavivi svoj posao, luta oko Toinonine kue ekajui njezin
povratak i neprekidno <se zaklinjui samome sebi da e, napokon, nagovoriti ljepoticu
koja mu se toliko svia. U stvari, razgovor je zapoela lijepa djevojka. Morala je zamijetiti
ovog, istina, siromano odjevenog, ali vrlo naoitog i snanog mladia koji ju je promatrao
plamteim oima.
Zato ste svake veeri ispred moje kue? zapita ga.
Preplanuo od dugog hodanja po suncu, Louis-Domi-nique pocrveni.
Zato to ste lijepi i volim vas gledati.
Samo gledati? Niste eljeli sa mnom razgovarati?
Oh .. . Jesam ... ali se nisam usudio!
Pogrijeili ste. Znate li da mi niste mrski? ak ste lijep mladi... teta to ste tako loe
odjeveni. Mogli bismo zajedno izii.. .
Mladiu se uinilo da su se pred njim upravo otvorila neka tajna vrata otkrivajui mu
nepoznat krajolik za koji nije niti slutio da postoji.
Izili biste sa mnom? Prihvatili biste moj poziv? Drei aku na boku, Toinon je,
polagano se njiui
na vrcima prstiju, paljivo promatrala Louisa-Domini-quea. Tada se podrugljivo
nasmijeila.
Zato ne? Ako biste me pozvali na neko zgodno mjesto i ako biste bili toliko dareljivi
da mi ponudite neku sitnicu, vjerujem da bih rado izila s vama.

Toinon se naglo okrene oko sebe. Ruiaste su podsuknje zaleprale, otkrile na trenutak
prekrasno oblikovane noge, i djevojka je ve nestala iza kunih vrata to se iza nje
zalupie. Zarinuvi ruke u dnu svoj ih praznih depova, Dominique se vraao kui. Grubo
se spustio V visina u koje ga je Toinon na trenutak povukla. Izlasci, pok8 Tri pustolova
113
Ioni? to ona misli odakle mu novac za to?! Nije posjedovao nita osim nekoliko sua to
mu ih je otac Carto-uche krto davao svakog tjedna. No, ipak, morao je postii djevojinu
naklonost bez obzira na cijenu!
Iduih je dana mladieva elja postajala sve jaa. Svaki put kad je sreo Toinon, srce mu je
bre zakucalo. Sve je tee i tee podnosio poglede to mu ih je upuivala na prolazu. U,
njima je bilo poziva i poruge. Tada je, kao sluajno, otkrio krinjicu u kojoj je njegov otac
uvao svoju uteevinu.
Ve idueg dana odveo je Toinon na veeru u neku krmiou u Bellevileu i poklonio joj
lepezu od oslikane svile. Kad su se usred noi vratili u etvrt Courtille, zahvalna Toinon
mu je otvorila vrata svoje sobe.
Ta je srea trajala itava dva tjedna. Presretni je Lo-uis-Dominique obasipao Toinon
sitnim poklonima i zaklinjao je neka se uda za njega. Nije shvaao kako je njegova
ljubavnica, jo topla od njegovih poljubaca, mogla smijui se odbijati tu laskavu ponudu.
Meutim, zaliha novca u oevoj blagajni naglo se smanjivala. Louis-Domi-nique je pitao
samoga sebe kako bi u isto vrijeme mogao zaepiti rupu koju je nainio, a i ubudue
ispunjavati Toinonine hirove. Jasno, sjeao se svega onoga to je nauio u Cigana, naina
to su ih koristili kako bi napunili svoje eluce i pribvaili sebi malo zlata. No sanjao je o
nepokvarenoj ljubavi, o sreenom ivotu pokraj svoje lijepe Toinon i nije htio nekom
nepromiljenou, koja bi ga mogla odvesti na dugogodinju robiju na kraljeve galije,
izloiti opasnosti tako lijepo zamiljenu budunost. Meutim, postoje trenuci kad sudbina
sama odlui o sebi. Tako je i neoekivana upadica naglo promijenila sudbinu mladog
bavara.
114
Jedne veeri, uspinjui se, preskaui etiri stube, u Toinoninu sobu, Louis-Dominique je
na stubitu sreo nekog trbuastog uobraenka u odijelu ukraenom vrpcama. Ispod ruke
je nosio eir ukraen bijelim perjem, a prst elegantno za taknuo o svoju ipku na
prednjem dijelu koulje. Trenutano nije uope poklonio panju tom neznancu, pogotovu
stoga to je Toinon bila prema njemu njenija no ikada. Tek idueg dana, zavravajui
neku bavu, dok su mu misli mogle slobodno lutati, sjetio se ove upadice. ovjek s
vrpcama mogao je dolaziti jedino od Toinon.
Sumnje su ga tako okrutno muile da se morao uvjeriti jesu li njegove slutnje istinite.
Toinon je, u posljednje vrijeme, zaista zahtijevala neka dolazi kasnije, nije htjela izlaziti,
izgovarajui se umorom. Njegove su sumnje ojaale kad mu je neki djeak donio poruku
kojom mu je Toinon javljala da ne doe ni te veeri ni prije kraja tjedna zbog razloga koji
su se mladiu inili prilino nejasni. Zbog toga se na kraju odluio.
Vrebao je Toinonin povratak, priekao jedan sat i tada krenuo u njezinu sobu. Naglo se
popevi stubama, pokucao je o vrata. Nije bilo odgovora, no uo je aputa-njp ii. sobe.
Toinon je ovdje, bio je u to siguran, ali nije sama.
Louisa-Dominiquea je obuzela strana srdba. Baciv-i se na vrata, provalio ih je ramenom
i naao se u sobi. Dvostruki je krik odgovorio na buku od slomljenog krila: polugola
Toinon se u krevetu grevito privinula uz sinonjeg debeljukastog ovjeka. On licemjerno
povie:

 Prostae! Kako se usuujete? Zapovjedit u nonom straaru da vas izbaci!

Nonog straara valja potraiti, debeljko! ekajui ga, ja u tebe izbaciti na ulicu!
115
Kojim pravom?
Toinon se, uvrijeeno, uspravi. Ne obazirui se na svoju odjeu, ipruivi nokte navali na
Louisa-Domini-quea.
Ti e biti taj koji e nestati, mome! Bila sam predobra prema tebi. Zar si zamiljao da
e to uvijek trajati? Vrijedim vie od tvojih bijednih darova, zna i sam.
Louis-Dominique je na trenutak osmotri kao da je sada prvi put vidi. Uostalom je na
trenutak osmotri kao da je sada prvi put vidi. Uostalom, donekle je i bilo tako. Jo je nikada
nije vidio onakvom kakva je sada: lakoma, proraunata, pokvarena . . . Njezino lice, lijepo
ak ovako izoblieno srdbom, uini mu se uasnim . . .
Da, zamiljao sam da bi to moglo trajati zauvijek. No ti nisi vrijedna mojih snova!
Udarcem pod rebra poalje djevojku njezinom ljubavniku na krevet, zatim se suhih oiju,
uarene glave, naglo spusti niza stube. Ipak, njegovi jadi te veeri nisu zavrili.
Prilazei roditeljskoj kui, zauje kroz prozor razgovor zbog kojega mu se podigla kosa na
glavi.
Kaem ti da je to uinio on. Ve sam neko vrijeme u to sumnjao, a juer sam ga vrebao i
zamijetio kako je uzeo novac iz moje blagajne.
Nakon toga zauje majin glas promukao od suza.
Nemogue! Nikada ne bih mogla tako neto povjerovati.
Ipak, mora, jadna moja eno! Tih pet godina provedenih u Cigana zasigurno je
ostavilo tragova. Nauili su ga kako je lake krasti nego raditi...
Ali on radi...
Da. No ne voli svoj posao. Ja to dobro znam.
116
Nakon stanovite tiine majka nastavi:
to e uiniti?
Boravak u Saint-Lazareu mnogo e mu koristiti. Ne mogu ostaviti kradljivca, pa makar
to bio moj vlastiti sin, na slobodi. Sutra ujutro, pod izgovorom da idemo na-bavijau,
odvest u ga ... tamo.
Louis-Dominique nije due sluao. Ako se vrati kui, bit e izgubljen. Dobro poznavajui
oca, znao je kako ga nita ne moe pokolebati. Ustuknuo je jedan korak, dva, tri koraka, a
kad se udaljio dovoljno od kue, poeo je bjeati i uronio u grad kao to se uroni u more.
Toinonina samodopadnost i nezahvalnost odluile su njegovom sudbinom. LoiuisDominique je umro. Upravo se rodio Car-touche.
CARTOUCHE
o
__ tresavi s donova prainu roditeljske kue, Cartouche je otkrio kako je u Parizu lijepo biti spretan i snaan sedamnaestogodinjak. Jasno,
nije smatrao potrebnim da napusti domovinu. Mogunosti susreta s ocem u velikom gradu
bile su zaista neznatne. Pogotovu u sredini u kojoj se namjeravao kretati. U isto je vrijeme
postao svjestan kako je glupo raditi i prljati ruke kad ima spretne prste i moe se lako
domoi tuih novarki i dragulja. Dobro se sjeao ciganskih pouka. Njegova ih je spretnost
usavrila.
Vitak, hitar i naoit, sviao se enama, no previe je mario za svoju tek steenu slobodu da
bi je prepustio rukama neke ljubavnice. Poeo se kretati po mjestima gdje su se okupljale
gomile ljudi: u crkvama, na sajmovima Saint-Germaina ili Saint-Laurenta, na Pont-Neufu s
njego-

117
i
vim arenim svijetom pokazivaa dresiranih ivotinja, u kazalitima lutaka, lakrdijaa i
vraara. Ovdje je lako ukrao nekome novarku ili vjeto dignuo sat. Cartouche se uskoro
mogao kretati unaokolo odjeven u svileno odijelo, a na glavi nosio eir ukraen perima
poput onog Toinoninog debeljka. Prisustvovao je propovijedima, pjevanim misama i
moglo ga se sresti na etalitu Cours4a Reineu, gdje se svakog dana okupljalo otmjeno
drutvo.
Jednog je dana otiao na veliku misu u zavjetnu redovniku crkvu u ulici Saint-Antoinea
(danas crkva svetog Pavla). Ovdje se okupila gomila ljudi. Iskoristivi veliku guvu, uspio
je pribaviti sebi dvije novarke i engleski sat. Izlazei, osjetio je kako ga je netko primio za
ruku.
Htio bih s vama razgovarati bez svjedoka! Hoete li me slijediti? Malo emo zajedno
proetati.
ovjek je bio visok i jak, jai od Cartouchea. Ispod odjee imunog graanina posjedovao
je neto to je ulijevalo strah. Moda je to bilo njegovo lice puno oiljaka i ledeni pogled.
Cartouche nagonski stavi ruku na drku svog maa. Istinu govorei, nije se umio njime
dobr6 sluiti, no ako je ovog ovjeka upravo okrao, ipak e se moi braniti.
Neznanac ga, ne isputajui mu ruku, odvede u ulicu Culture-Saint Catherine, koja je zbog
neizgraenog zemljita bila prilino pusta. Ovdje zastane suelice svom mladom pratitelju
i pone se smijati.
Dakle? zapita. Jesmo li kolege?
Sto elite time rei?
Da se zovem Galichon, zvan eljezna ru(ka, i da sam, kao i ti, za nudu plemi. No
nisam tako spretan kao ti. Koliko .novarki ima? '
Tri odgovori Cartouche previe osupnut da bi mogao nijekati.
118
estitam ti, ja imam samo jednu. No, prije svega, vrati mi moj sat. A ako se ne postupa
prema prijatelju. A ja se zaista nadam da emo postati prijateljima.
Prijateljima?
Jasno. No moemo se i udruiti ako eli. Oduvijek sam naviknut raditi udvoje.
Meutim, moj je drug umro pod tunim okolnostima i ja sam zbog toga potpuno
onesposobljen. Promatrao sam te na djelu, dobro radi. ak si i spretniji od mene, ali nisi
tako snaan kao ja. Ako hoe da radimo zajedno, mogli bismo moda postii velike stvari.
Kao prvo, ako si suglasan, nudim ti stan i hranu. Gdje stanuje?
Imam malu sobu u ovoj etvrti, no uope mi se ne svia. Stanodavka me preljutoazno
promatra, a prolo je previe vremena otkako je bila mlada.
Galichon se nasmije.
Jo jedan razlog vie! Poi sa mnom!
Dva ovjdka izmijene snaan stisak ruku i krenu prema starom dijelu grada.
Ovo je u to doba bilo prilino ozloglaeno mjesto kamo noni straari nisu rado zalazili.
Uske i krivudave ulice to su ga ispresijecale, ikue boje blata i njihovi smrdljivi ulazi
to su vodili na mrana stubita postali su ta'ko rei postaja slavnog Gour des
Miraclesa,* to ga je u prolom stoljeu oistio policijski porunik La Revnie. Danju je
ovdje bilo prilino mirno i okolica katedrale nije previe trpjela od stanovnika. No, im se
spustila no, taj je dio grada sluio fcao utoite i mjesto sastanka najveeg dijela parikih
zloinaca. Ovdje je sve vrvjelo od ljudske gamadi.
* Cour de Miracles mjesto okupljanja tobonjih bogalja koji bi, im bi se pojavila
policija, udom ozdravili.

119
Cartouche, radei kao samac, nije se jo usudio izvrgnuti ovoj opasnosti. Ovo je bila neka
vrsta neosvojive tvrave u 'kojoj je poetnik mogao isto tako biti proboden noem 'kao i
izloen susretu s nonim straa-rom. Zbog toga je bio ugodno iznenaen zamijetivi da ga
Galichon vodi na ovo izabrano mjesto.
Uavi u ulicu Feves, dva se ovjeka uputie prema krmi Pomme d'Amour, koja je uprikos
svom zavodljivom imenu bila samo uasna razbojnika spilja. Predstavivi vlasniku svog
mladog kolegu, Galichon ga odvede prema stubitu to se uspinjalo na katove. Na prvom
katu otvorio je neka vrata to su vodila u prilino veliku prostoriju, a u njoj su bile dvije
mlade ene. Stariju mu je predstavio kao gospou Galichon, a mlau kao njezinu sestru.
Ova posljednja bila je lijepa. esnaestogodinja'ki-nja, stasa kao u plesaice, eznutljivih
oiju, svilene kose. Zvala se Marianne i smijeila se promatrajui Carto-uchea. On je pak
oima prodirao mladu djevojku. Galichon se nasmijao i tapui svog novog ortaka po
ramenu podrugljivo izjavio:
Znao sam da e ti se Marianne sviati. Ako je hoe tvoja je. Slobodna je. Njezin je
ovjek otiao veslati na plave vode Sredozemlja. Preostaje ti jedino da se njome eni.
Zaista bih to elio, ukoliko i Marianne eli.
Djevojka se, umjesto odgovora, privinula uz njega i ponudila mu svoje usne. enidba je
bila odmah sklopljena, to jednostavnija to se u takvim vrstama sporazuma nitko nije niti
trudio da smeta javnom biljeniku ili upniku. Cartouche se, sasvim prirodno, naistanio u
obitelji Galichon. Novi su ogori poeli zajedno raditi.
120
Mladi je nevaljalac est mjeseci sretno ivio. Volio je Marianne, i ona mu je uzvraala
ljubav. Jasno, brak nije bio preoptereen suvinom vjernou. Marianne je rado poklanjala
svoju ljepotu onome tko ju je umio cijeniti. to se pak tie Cartouchea, kad bi ga neka
lijepa ena njeno pogledala, uvijek se snaao i dobio od nje ono najvanije. No usred noi,
naikon obavljenih poslova, ponovo bi se naao u ulici Feves s Marianne, i neobian je par
zaboravljao grad i njegove stanovnike i mislio samo na sebe.
Cartouche je u isto vrijeme, pod Galichonovim rukovodstvom, silno napredovao. Usavrio
je spretnost svoga ogora na podruju krae i deparenja, a Galichon je, pak, njega nauio
razne naine maskiran ja i ulaenja u kue bez izazivanja iije panje. Cartouche je u
njegovoj koli mnogo toga nauio i stekao veze u svijetu kradlji-vaca.
Ovo je moglo trajati godinama, samo da je Galichon bio oprezniji. Jedne je veeri uao u
neku kuu u ulici Arbre-Sec, vlasnik koje je trebao biti odsutan. Bio je to lak posao, i bandit
je ovaj put radio sam.
Na alost, poteni sjemenar, iju je kuu Galichon pretraivao, neoekivano se vratio po
neto to je bio zaboravio. Naavi se licem u lice s Galichonom, digao je stranu buku.
Dolo je do tunjave, na ulici se okupila gomila ljudi i na kraju je straar odveo jadnog Galichona, ranjenog metkom iz kubure u ruku, u Chatelet.
Idue je noi policija, jo prije zore, dok je Cartouche spavao pokraj Marianne, opkolila
krmu. Galichon, ne ba veliki junak, koga su ispitivali iskusni strunjaci, odao je bez
velikog moljakanja imena svojih sauesni-ka.
121
Zauvi teke korake andara koji su se uspinjali uza stube, Marianne se privinula uz
Cartouchea i strastveno ga poljubila.
Bjei! Nestani... Ako te ulove, bit e izgubljen!
Neu otii bez tebe ...
Ne izlaem se osobitoj opasnosti. Samo u neko vrijeme provesti u bolnici. Galichon e,
kako bi rasteretio sebe, sve natovariti na tvoja lea. Bjei, kaem ti!

 Kako da pobjegnem?
Preko krovova! S naeg krova moe prijei na susjedni, a odanle opet na slijedei.
Moe se udaljiti dovoljno daleko kako bi se mogao bez opasnosti spustiti na ulicu.
Zgrabivi svoj ma i kuburu, Cartouche skoi kroz prozor i nestade u mranoj noi. Bilo je
krajnje vrijeme. Udarci kundaka razvalie vrata.
Cartouche nije vie vidio svoju trenutanu obitelj. Galichon je osuen na dvadest godina
robije na galijama. Marianne i njezina sestra najprije su odvedene u bolnicu, a kasnije
prograne u Ameriku. Cartouche je i opet ostao .sam.
Omrznuvi ovu etvrt, Cartouche se nastanio u maloj sobi u ulici Saint-Andre-des-Arcs i
nastojao promijeniti svoju osobnost. Policija mu je zbog Galichonove izdaje zacijelo bila na
tragu, a on se nije htio dati uloviti.
Potamnio je lice zelenom ljuskom od oraha, napravio bore tako da je izgledao stariji i,
napustivi krau i deparenje, postao kockarom. Nauio je najprije od Cigana, a kasnije od
Galichona, kako se moe zaraditi u igri bez veih tekoa. No za primanje u zanimljive
krugove morao se odlikovati odreenom vanjtinom. Carto122
uche je potroio i posljednje talire kako bi se pristojno odjenuo i uzeo lakaja. Nakon toga,
postavi gospodinom Lamarreom, upustio se u pustolovinu.
Posjeivao je najpoznatije igranice, osobito hotel Transilvanija na Malaquaisovom keju.
Najradije je sjedao za stolove za kojima su kartali stranci, smatrajui da e ih operuati
lake nego svoje zemljake. U isto je vrijeme, kako bi imao mira, postao usput policijskim
dounikom. Na kraju se sprijateljio s podoficirom La Pervencheom, koji je vrbovao ljude
za kraljevu vojsku. La Pervenche je u isto vrijeme bio lijen, lukav i pokvaren. Ubrzo je
otkrio kako je gospodin Lamarre beskrajno simpatiniji od njega i lako mu polazi za
rukom da zavrbuje ljude. Raunajui na broj ljudi, predloio mu je da udio dijele napola.
Istinu govorei, dogovor je donosio unosne plodove. Na alost, Cartoucheu je ubrzo
dojadilo to je morao obavljati itav posao dok je La Pervenche samo ekao u gostionici
konani uinak pothvata. Zatraio je vie. Bila je to greka i uskoro je postao toga svjestan.
La Pervenche je te veeri ekao Cartouchea, kao i svakog petka, u gostionici etiri
Aimonova sina u ulici Juiverie ispijajui brojne pehare vina iz Beaugencvja. Dugo je
morao ekati mladia i postao je nestrpljiv.
Kad se ovaj napokon pojavio, La Pervenche se na-mrtio. Cartouche mu je svakog petka
obino dovodio pet mukaraca. Sada je doveo samo etiri ovjeka. No odmah se zbog toga
ispriao.
Bilo ih je pet promrmlja dok je La Pervenche gurnuo etvorici mladia pune pehare
no peti mi je na uglu pobjegao. Vjerojatno je poeo razmiljati.
La Pervenche nemarno slegne ramenima.
123
Nije vano! Idui put obavit e to bolje. Sjedni i pij sa mnom.
*
Te je veeri bilo toplo. Cartouche je mnogo priao kako bi uvjerio svoje novake. Bio je
edan. Podigavi au, veselo klikne:
U kraljevo zdravlje!
Jednim je gutljajem iskapio au. Vino je bilo dobro, svjee. Nije imao razloga da ne popije
drugu, zatim treu au. Uostalom, ni etiri se mladia nisu dala moliti da slijede njegov
primjer. Tada La Pervenche izjavi kako je ovo vino pravi bukuri, nedostojan da ga piju
vjerni sluge francuskog kralja. Glasno viui, zapovjedi gostioniaru neka im donese
najbolje vino to ga ima.
Vidjet e razliku! prorekne, napunivi au svog pomagaa. A ti nam,
gostioniaru, donesi unke. Gladan sam!

Ozbiljno se prihvatie jela i pia. Cartouche, ispijajui au za aom, popio je vie no to je

bilo razumno. Tako se napio da je zaspao na stolom.
Probudivi se, zamijeti da je bijeli dan i da ga La Pervenche trese.
Na put!
Na put? Kamo?
Ta . . .u puk, djeae. Noas si smatrao ivot tako lijepim da si me zaklinjao neka te
unovaim. Evo! Pogledaj svoj potpis!
Mahao mu je pred nosom papirom na kojem je, zaista, napisano njegovo ime. Naglo se
otrijeznivi, Cartouche zgrenih aka ustade.
Bijednice! Opio si me i...
Hajde, smiri se. Nisam te primorao da pije. Pio si svojom voljom. Uostalom, pravedno
je da me slijedi.
Obeao si mi pet ljudi, a doveo si samo etiri ovjeka. Ti e biti peti. Kreni! Od toga se ne
umire, vidjet e ... barem ... ne uvijek!
Milom ili silom, Cartouche je morao slijediti La Pervenchea i tako je postao vojnikom.
Valjano je sluio kralju sve do ugovora u Utrechtu. U vojsci se navikao i na red i disciplinu,
to je kasnije bila njegova najvea snaga.
ti m
124
125
m
DRUGO POGLAVUE
KRALJ PARIZA
U
to se doba iza zdanja Salpetrierea prostiralo ogromno neobraeno zemljite to je vodilo
do naputenog kamenoloma. Danju su se ovdje mogle zamijetiti samo ivotinje na pai, ali
nou nije bilo ive due. Osim toga, ovaj je predio bio na loem glasu, a tomu je pridonosila
i blizina zatvorske bolnice. Poteni ljudi nisu se uope usuivali dolaziti ovamo.
Ali usred duboke zimske noi 1713. godine paljiv bi promatra mogao ovdje razaznati
neko udno kretanje. Mukarci, osamljeni ili u grupama, ogrnuti debelim ogrtaima, a i
nekoliko ena, unili su neobraenim zemljitem prema kamenolomu. Pred njegovim je
ulazom straario ovjek s pripaljenom svijeom, koja je povremeno otkrivala njegovo lice.
Doljaci bi mu promrmljali neto u uho, a on im je, potvrdno klimuvi glavom, davao znak
neka uu.
Unutra je nekoliko baklji, privrenih uza stijenke, bacalo dovoljno jako svjetlo da se
doljaci mogu prepoznati. Ponovni su susreti bili popraeni radosnim uzvicima, ljudi su se
grlili, a kamenolom se malo-pomalo punio.
Okupilo se neto vie od dvije stotine doljaka. Tada je prokrio sebi put kroz gomilu neki
ovjek ogrnut irokim jahaim ogrtaem s trorogom kapom optoenom zlatom. Skoivi
na veliki kamen namijenjen za govorniu, oslobodio se svog tamnog ogrtaa, bacio trorogu kapu u kut i tako otkrio privlano
suncem opaljeno iice pravilnih crta, ispod crne nenapudrane kose zavezane crnom
vrpcom na zatiljku. Imao je ive tamne oi i blistave zube. Bio je srednjeg stasa, no vrsto i
dobro graen. Odijelo mu je bilo boje cimeta s ipkastim umetkom na koulji, na nogama
je imao visoke izme s Ijev-kastim proirenjem. Sve u svemu, doimao se prilino
elegantno. Njegov je dolazak popratilo ivo odobravanje.
Cartouche! Cartouche! Zdravo!
Zdravo svima vama! Vidim da ste stigli u velikom broju i da, niste zaboravili na
sastanak. Hvala vam!

Usprkos svojoj dobi nije imao vie od dvadeset godina sada je Louis-Dominque
Cartouche znao postupati s ljudima. Za gotovo dvije godine provedene u kraljevoj vojsci
nauio je to teko umijee i poprimio neke korisne navike kao to su red i disciplina.
Valjano se borio i kao nagradu za svoja junaka djela dobio in narednika.
Moda bi ostao u vojsci vojniki mu se poziv sviao ' i mogao bi sebi prokriti put, no,
nalkon pobjede kod Denaina bio je uspostavljen mir. Ljudi su se vratili svojim domovima.
Cartouche, poput mnogih, nevoljko, jer nije imao doma.
Tada je svojim drugovima, razoaranim iznenadnim otkriem da za njih vie ne postoji
blistava budunost, zakazao sastanak.
Ukoliko nakon est mjeseci tono na dananji dan budete smatrali da biste mogli
postii i neto bolje nego da se kinjite poput nerazunmih ivotinja kako bii ste zaradili
tono toliko da ne umrete od gladi, doite
126
127
izmeu jedanaest sati i ponoi u kamenolom u koji se ulazi na niijoj zemlji smjetenoj iza
Salpetrierea. Vidjet emo to bismo mogli poduzeti zajedno!
Stigli su svi, ili gotovo svi, zato to je Cartouche bio vrlo omiljen u puku, zbog toga to se
rado smijao i uivao u lijepom ivotu. Nagonski su mu poklonili svoje povjerenje, jer nitko
nije sumnjao u njegovu hrabrost, a, umio je bolje od bilo koga drugog uiniti ivot
ugodnim i uzeti novac tamo gdje ga je bilo.
Cartouche je u potpunoj tiini dugo govorio. Opisao je svim tim paljivim i lakomim
ljudima to bi sve mogla postii dobro naoruana i dobro organizirana banda u tako
bogatom gradu kao to je Pariz.
Ako budete htjeli, mogli bismo postati kraljevima Pariza. Mnogo moniji no to su
dijete koje vlada u Versaillesu i regent. No za to je potrebno da budemo sigurni jedni u
druge.
Govori! odjekne jednoduan povik. to hoe od nas? Mi emo te slijediti...!.
Moramo se, dakle, zakleti da emo pomagati jedan drugome, nikada neemo, ak ni
pod najteim muenjem, jedan drugoga izdati. Ako bi netko od nas bio uhapen, uinit
emo sve kako bismo ga oteli krvniku. Jedino pod tim uvjetima bit emo dovoljno jaki da
nametnemo na zakon.
Svi su prisutni, neopisivo oduevljeni, poloili zakletvu. Nakon toga odmah su preli na
organiziranje ove male vojske za krau, zloin i pljaku. Cartouche je organizirao pravu
malu vojsku. Imenovao je svoje pomonike, jedino su oni morali biti s njime u vezi i
uestvovati u dogovaranju i u oslobaanju uhapenih. Oni e, kasnije, prenositi zapovijedi
svojim podreenima.
128
Ne smijemo se okupljati u velikom broju na jednom mjestu upozoravao je Cartouche.
to emo biti ratrkaniji to e nas tee pronai, a mi emo biti moniji. Najlake je
otkriti jedinstvenu grupu smjetenu na jednom odreenom mjestu. Moramo u isto vrijeme
biti svuda, u kuama kao i u krmama, pa ak i u kraljevoj palai.
Kad je svanula zora, rudnik iza Salpetrierea bio je prazan, bez traga sastanka. Ali, stvorena
je Cartoucheova banda ...
Cartoucheova se banda malo-pomalo irila, a on je, zahvaljujui svojim ljudima, proirio
svoj utjecaj, uspio prodrijeti u sve krugove i posvuda pronaao saveznike. Njegovi ortaci
draguljari preraivali su ukradeni nakit, oruari su ga opskrbljivali orujem i municijom, u
krmara se mogao sastajati sa svojim ljudima ili spremati robu, imao je ak i svoje kirurge
koji su njegovali ranjenike. Jasno, postojale su i mnoge djevojke, esto vrlo lijepe, koje je
privlaio njegov podrugljiv smijeak i ne-ustraivost. Njegova se slava sve vie irila

itav je Pariz, naime, uskoro saznao tko je Cartouche, iako je njegovo lice ostalo nepoznato
a ene su sanjaTile o tom pustolovu bez straha, iako ne bez mane, pred kojim su drhtali
svi, ak i policijski porunici.
ene su mu sluile i omoguavale mu pristup u bogatake kue. To su esto bile njemu
odane sobarice, uvijek spremne da mu otvore neka vrata kako bi mogao iskoristiti
povoljnu priliku, ili su mu, pak, davale korisne upute. Banda je uskoro brojila vie od dvije
tisue lanova: gotovo drava u dravi! Cartouche je zaista postao kraljem. Preostalo mu je
jedino da pronae svOju kraljicu.
9 Tri pustolova
129
Cartouche se toga dana nalazio u blizini kraljevske palae. Vrlo elegantno odjeven, s
trorogim eirom ukraenim perjem i s maem o boku, etao je ispred proe-Jja 'kriom
promatrajui lijepe djevojke koje mu nisu uskraivale smijeak.
Cartouche odjednom osjeti kako ga je okrznula svilena suknja. Ugodan miris ispuni
njegove nozdrve, no u isto vrijeme shvati da je neka ruka kliznula u dep njegova ogrtaa,
vie nego sigurno traei njegovu novarku. I ne pomaknuvi se, svojom rukom posegne
za pre-radoznalom nepoznatom i naglo zarobi male i njene prste koji ne mogu pripadati
mukarcu.
Osjetivi da je ulovljena, ena krikne. Cartouche se naglo okrene i prasne u smijeh.
Nisi dorasla toj igri, ljepotice! Ali zaista si vrlo lijepa!
ak i vie nego lijepa: prekrasna. Vatrenih oiju, zlaane ciganske puti, blistave tamne
kose poput svilenog povjesma. No uplaena ga djevojka ve zaklinje:
Smilujte mi se, gospodine, pustite me da odem. Ako me predate policiji . . .
Tko ti govori o tome? on e ne isputajui prste koje stie. Zatim nastavi blae:
Ka'ko se zove?
Marie-Jeanne . . . zovu me Jeanneton . . . Jeanne-ton-Venera doda i nehotice
ponosno.
Cartouche zafudka izmeu zubi.
Venera? Do vraga! elio bih se jedino u to uvjeriti!
Ispustivi njezinu ruku, tako ju je odlunom kretnjom obuhvatio oko struka da ona, ve
osvojena, nije niti pomislila da se brani.
to elite time rei, gospodine?
130
Vjerujem da ima negdje neku sobu; mogla bi me tamo odvesti. Jedino u ti pod tim
uvjetom oprostiti.
U tom e sluaju kazna biti ugodna! ... veselo povie mlada djevojka.
Sat kasnije Jeanneton postade njegovom ljubavnicom, vrsto odluivi da e slijediti
ovjeka koji je tako drsko osvojio sve do nakraj svijeta. Istre veeri Cartouche ju je
predstavio svojim pomonicima.
Ona e postati mojom enom ree. Nikada vie neemo napustiti jedno drugo.
Te se noi u ast novog branog para plesalo i pilo sve do zore. Cartouche je pio vie od
ostalih, no, nauio je piti, a da pri tome ne gubi razum. Kad je odzvonila pono, zamijeti
kako je Jeanneton izvukla no iz svog pojasa.
Rekao si da sam ti ena izusti iznenadnom ozbiljnou. Kad u nas mukarac uzme
sebi enu, pomijea svoju krv s njezinom i vie ih nita ne moe rastaviti.
Ti se kerka Cigana, je li? To je objanjenje za boju tvoje puti i tvoju kosu?
Da, ja sam Ciganka! ponosno odgovori Jeanneton. eli li me jo uvijek? Ili se
boji?

 Zar da se ja bojim? On je naglom kretnjom privine uza se i strastveno je poljubi.

Morao bih biti nepokretan ili napola mrtav pa da te ne elim! I jo gore! Hajdemo se
vjenati na tvoj nain, Venero dobro o-dabrana imena!
No Jeanneton se nije smijala. Brzo uinivi rez na zglavku svoje ruke, pustila je da iscuri
nekoliko kapi krvi, uinila to isto na Cartoucheovom zglavku i pribliila dvije siune rane
jednu drugoj.
131
1
ti
I
Volim te! ree ozbiljno. Nemoj to nikada
zaboraviti!
Neu zaboraviti!
Banenje oko njih je u punom jeku. Dvoje zaljubljenika iskapie posljednju au vina, a
zatim azgrljeni nestadoe da bi ostatak noi posvetili ljubavi.

Cartoucheova hrabrost uskoro nije poznavala granica. Kao da mu nita nije bilo
nemogue. Njegova je banda potkupljivala toliko ljudi da su mogli svuda prodrijeti i
uspjeno izvesti i najhrabrije pothvate.
Pljakali su i one najslavnije: Charlesa du Rohana, lorda Dermotta, a i panjolski i turski
ambasadori postali su njihovim rtvama. Princ de Soubisse bio je opljakan ba u
kraljevom predvorju. Cartouche je ukrao srebrne svijenjake ak iz kraljevske palae,
vlasnitvo regenta Filipa Orleanskog. Uinio je neto bolje . . .
Regent je jedne veeri prisustvovao plesu u operi. Cartouche takoer. Prilikom prineva
prolaska, u mnotvu je nastala guva. Kad se princ uspio izvui, nije vie imao maa ni
novarke .. .
Okrali su me! izjavi on, a da se nije prekomjerno uzbudio. Znao je kako kradljivac
nee imatd velike koristi od svog pothvata.
Zaista, pregledavi plijen, Cartouche zamijeti da prinev ma iako izraen iz odlinog
milanskog elika ne sadri ni zlata ni srebra. I drka je bila od elika, a drago kamenje
na njoj lano. Odmah ga je vratio i priloio pisamce.
Vae visoanstvo, nije li sramota to je najvei kradljivac Francuske htio onemoguiti
ivot jednom od svojih zlosretnih kolega...?
132
Filip Orleanski je shvatio znaenje ale. Srdano se smijao primivi ovu bezobraznu
poruku i povikao:
Dat u 20 000 franaka onome tko mi dovede Car-touchea!
Jasno, naao se ovjek koji je uo ovaj prijedlog i prenio ga Cartoucheu. Ovaj je u
kraljevskoj palai imao ne jednog pouzdanika. Nije prolo ni tjedan dana, a regent je za
vrijeme veere u Saint-Germainu naao ispod svog tanjura novo pismo.
Vae visoanstvo! Dvadeset tisua franaka je velik iznos, no moete ga utedjeti i sresti
se sa mnom badava. Budite u pono na mjestu zvano Saint-Joseph. Vae visoanstvo je
hrabro, doi ete sami...
Banditova je hrabrost izazvala prinevu radoznalost. Zavrivi veeru, zahtijevao je svoju
tamnu odjeu, dao osedlati konja i zabranio da ga itko slijedi.
Imam posla i elim biti sam!
Vjerujui da se radi o nekoj ljubavnoj pustolovini, nitko nije navaljivao. Trenutak kasnije,
Filip Orleanski je urno jahao umom prema mjestu udnog sastanka. No je mrana,

uma tiha, no Cartouche je imao pravo: princ je bio hrabar. Ma to mu je lupao o bok
smatrao je dovoljnim jamstvom sigurnosti.
Stigavi do kria Saint-Joseph, princ se spusti na zelju i povie:
Hej! Gospodine Cartouche! Ta pokaite se!
Iza nekog stabla pojavi se neki nenaoruani ovjek. U ruci je drao pripaljenu baklju, a
potom, pribliavajui se princu, duboko se naklonio.
Znao sam da je Vae visoanstvo hrabro. Hvala vam to ste doli, gospodine prine. Bit
e mi to lijepa uspomena.
133
i
Nitko nije nikada saznao to su princ i bandit ispod ogromnih stabala Saint-Germaina
jedan drugome rekli. Jedino se zna da je regent, penjui se na konja pokraj Cartouchea koji
se naklonio, po vikao:
Sretan sam to sam vas sreo, Cartouche. Jedino alim to niste radije odabrali da
sluite meni. Moda bismo zajedno ostvarili neto veliko ...
Moda, Visoanstvo. No o vama e, bez sumnje, govoriti isto tako loe kao i o meni.
Lako mogue! Zbogom! Neemo se vie vidjeti, uvajte se da ne dospijete u ruke moje
policije, jer ne bih mogao nita za vas uiniti!
Ne bih to niti oekivao. Zbogom, Visoanstvo.
Ovakve su prie jaale Cartoucheovu omiljelost, a pogotovu stanovita pustolovina to mu
se dogodila jedne zimske veeri kad je prolazio Pont-Neufom.
Te je veeri Cartouche bio odlino raspoloen. Uspio je za kartakim stolom prevariti
zakupnika poreza i sada je namjeravao provesti dugu ljubavnu no sa Jeanne-ton. Odjeven
u svoj topli tamni ogrta zbog kojeg se stapao s mrakom, brzo je koraao. No ipak ne tako
da ne bi zamijetio nekog ovjeka koji je potpuno izgubljeno lutao mostom.
Neznanac odjednom naglo zaokrene, potri prema ogradi mosta i htjede je preskoiti.
Cartouche skoi, po-> tri do ovjeka i zaustavi ga tono u trenutku kad se, prekoraivi
kamenitu ogradu, htio baciti u vodu.
Zar ste poludjeli? Kamo ete ovuda? povie bandit vrativi kandidata za utopljenika
na pravu stranu mosta.
134
Vi ste zaista dobri, gospodine, no uzalud se trudite. Obeaen sam i ne preostaje mi
drugi izbor osim smrti.
Obeaeni? A zato?
Duan sam dvadeset sedam tisua franaka mojim vjerovnicima, a nemam ih. Nada
mnom e biti proglaen steaj i strpat e me u zatvor. Oito, uviate i sami da moram
umrijeti.
Hajde da razmislimo! Ne postoji li nekakav nain da tomu izbjegnete?
Od sada do sutra uveer? Nemogue, gospodine, ali ja sam vam ipak vrlo zahvalan to
osjeate suut prema meni. Zbogom, gospodine.
ovjek se ve udaljio, krenuvi jamano u potragu za drugim mostom.
Ta vi ste zaista preuzbueni! Dvadeset sedam tisua franaka je lijep iznos, no, ipak
nije neizmjeran. Sluajte, sada ete otii kui i lei. Nastojte mirno spavati. Vai e dugovi
sutra biti plaeni.
Plaeni? Ali kako?
Ja u ih platiti. Otiite kui i pozovite vae vjerovnike neka dou k vama sutra uveer
sa svojim priznanicama. Doi u i ja, i vai e dugovi biti plaeni do posljednjeg sua.
ovjek odjednom grevito zaplae.

 Vi ste, gospodine, jamano izaslanik s neba, ili u svakom sluaju vrlo poten ovjek, no,
ja ne mogu prihvatiti takav iznos.
Moete, jasno da moete! Imao sam sree u igri, a novac mi nije potreban. Samo mirno
i bez grinje savjesti prihvatite. I, dobro spavajte.
Oh, zaista ste predobri, gospodine.
135
Ni govora. Eto vienja sutra.
Sutra uveer stigoe svi trgovevi vjerovnici. Veina ih je bila sumnjiava, jer uope nisu
vjerovali u ovo gotovo boansko posredovanje.
To je neki luak ili neukusni aljivac.
To je bilo openito miljenje, i jadni ovjek samo to mu se nije pridruio. No u tom je
trenutku netko pokucao na vrata.
Vjerujem da sam toan mirno e Cartouche osmotrivi osupnutu grupu. Tada,
velianstvenom kretnjom, odgrne svoj ogrta, izvadi prepunu novarku i baoi je na stol.
* Naplatite svoje dugove ree. Neka svatko uzme svoje.
Veselo galamei, vjerovnici razdijelise dvadeset sedam tisua franaka. Nakon toga su
otepili nekoliko boca vina kako bi proslavili ovaj dogaaj.
Plaui od radosti, valjani je trgovac zaklinjao Car-touchea neka mu kae barem svoje ime.
Kad biste znali tko sam, gospodine odgovori bandit dugovali biste mi zahvalnost,
a time bi u isto vrijeme nestale moje zasluge i sve moje zadovoljstvo zbog uinjenog
dobrog djela.
Moja e zahvalnost trajati isto tako dugo kao i moj ivot! zakune se trgovac briljivo
spremajui priznanice u svoj ormar. A sada, popijte barem neto s nama.
Vrlo rado.
Ispili su, u vrlo veselom raspoloenju, nekoliko bd-ca vina, a tada Cartouche, izvadivi svoj
sat, izjavi da je vrlo kasne i svi bi se morali vratiti svojim kuama. Vjerovnici se suglasie i
zaeljee spaenom trgovcu laku nO.
:
.:;... ::
136
No je bila sasvim mrana, vjetar je estoko puhao, no, vino iz Burgundije dobro je
zagrijalo none posjetitelje tako da vremenu i nisu obraali panju. Smijali su se, alili i
svaki je od njih pokuavao uspostaviti to bolje odnose s velikodunim neznancem.
Odjednom, iza ugla neke uliice, navali nekoliko razbojnika na grupu mukaraca. Za tren
oka su ih opljakali. Oteli su im ne samo dvadeset sedam tisua franaka nego i sve to su
imali uza se.
U pomo! vikao je Cartouche glasnije od svih ostalih. Drite lopove!
Meutim, kad su razbojnici nestali, trgovevi vjerovnici zamijetie da je s njima ieznuo i
neznanac.
Ve idueg se dana pria proula itavim Parizom. Pothvat je odmah pripisan Cartoucheu,
a valja spomenuti kako su svi podrugljivci bili na njegovoj strani.
Te se veeri Cartouchedva banda, odnosno njezini glavni voe, sastala u krmi PetitSceau. Pripremali su se da propisno opljakaju neku lijepu palau u predgrau SaintGermain, istovremeno uivajui u kuhinji gostioniara tate Nerona, lana ete i jednog od
najboljih parikih kuhara. Tu su bili Duchatelet, Pierrot, Torniol, Ratichon, Martin Lebois i
jo neki. Prisustvovala je i lijepa Jeanneton, zaljubljenija no ikada u svog Carto-uchea. ak
prezaljubljena da bi zamijetila Duchateletove vatrene poglede kojima ju je obasipao. Valja
rei da je na to bila naviknuta, jer je on ve tjedne progonio efovu enu, objanjavajui
kako vjernost u grupi razbojnika uope nije poeljna. No Jeanneton ga je neprekidno
odbijala...
....
Ja sam ena samo jednog jedinog ovjeka ...

Te je veeri Jeanneton bila zabrinuta. Stolove u krmi tate Nerona obilazila je dvoreoi
goste prekrasna pla137
vokosa djevojka, vitka i ljupka, velikih nedunih plavih oiju. Cartouche je nije isputao iz
vida.
Djevojka, po imenu Marie-Antoinette, roena je kerka tate Nerona. Dosad je nisu ovdje
vidjeli, jer ju je krmar dao odgojiti na selu, smatrajui da njegova krma nije stvorena za
njegovu kerku. Sada je imala esnaest godina, i tata se nadao da e je dobro udati.
To je, uostalom, smijeei se, objanjavao Torniolu, koji je vjeto hvalio ljepotu njegove
kerke.
Dat u je nekome tko je bogat i tko e joj moi pruiti sve to zasluuje! ponosno
ree. Dovoljno je" za to lijepa!
Cartouche, odjednom, ustade i usmjerivi pogled u mladu djevojku lupi alkom po stolu.
Tada u to biti ja! Daj mi svoju kerku, Nerone, ja u se njome oeniti.
Zbija alu! Moja e se kerka udati pred upnikom, onako kao to se to obino radi, ne
na nain vas koji ste izvan zakona.
Cartouche je prilino popio. Zbog toga nije zamijetio kako ga je Jeanneton sada ljutito
pogledala.
Oenit u se pred upnikom. Ti bi ga morao jedino dovesti. to se tie miraza, imat e
najljepi miraz u itavom Parizu! Daj mi je, a ja u pokloniti kove-i u kojem uvam svoj
dio dobiti!
Crveno lice tate Nerona jo jae pocrvenje. No ovaj put zbog lakomosti. Cartouche je bio
bogat. Nitko nije znao koliko je mogao iznositi njegov imetak, no u svakom sluaju bio je
dovoljno velik da ispuni i najsmioni-je krmarove nade.
Ti si lud, Cartouche! povie Jeanneton. Nije se mogla vie savladati. Osim toga
nema na to pravo!
Nemam pravo? A zato?
Zato to pripada meni! ljutito e djevojka kroz stisnute zube. Pomijeao si svoju
krv s mojom!
Pa dobro, onda smo brat i sestra, i to je sve! Ostavi me na miru, Jeanneton. Nikada me
nitko nije sprijeio da uzmem neku enu ako sam je poelio. Ovu elim, i imat u je! I
platit u njezinu cijenu. Jasno, osim ako me ona ne bi htjela!
Svi se pogledi okrenue prema Marie-Antoinette. Stojei usred prostorije, sklopivi svoje
male ruke, ruiasta i zlatna ispod uvojaka kose to su joj pobjegli ispod svilene kapice,
promatrala je Cartouchea oima blistavim poput zvijezda. Zavladao je potpun muk.
Dakle, djevojice? blago zapita tata Neron. to ti kae na to? Moda ne eli
pripasti ovjeku iju e glavu jednog dana imati krvnik ...
Oh, da! izusti mlada djevojka. Hou ga! Cartouche polagano napusti stol, prie
mladoj djevojci i primi njezine sklopljene ruke.
Istina, zaista me hoe?
Oduvijek sam te voljela. Sanjala sam o tebi otkako znam to to znai. Postat u tvojom
enom, ak i kad bi moj otac bio protiv toga.
A zato bih bio protiv? povie tata Neron. Svadba e se odrati idueg tjedna, a
bit e prireen takav pir kakav nikada niste vidjeli. To vie to e ga platiti moj zet.
Cartouche, u znak suglasnosti, skine sa svog malog prsta prsten ukraen lijepim
dijamantom i stavi ga na prstenjak svoje zarunice.
Malo je prevelik napomene smijui se. No dobit e od mene toliko drugih ...
i
iii

i
138
J39
Smrtno blijeda Jeanneton, zaboravljena od svih prisutnih, ustuknula je do dna prostorije.
Ljubomora i bijes razdire njezino vatreno srce. Stojei u sjeni kamina, iznenada izvue
ispod struka mali i otar no i zgri se spremna da skoi na ovjeka koji ju je tako nehajno
napustio.
Odjednom osjeti na svojoj podlaktici neiju grubu ruku. koja joj je onemoguila da s'koi.
Nemoj! Samo e nastradati! Ne smije ovako postupati!
Vinuvi uplaeni pogled prema ovjeku, ona prepozna Duchateleta.
to misli time rei?
Osveta je 'bolja kad ne zaprlja ruke, a ponekad ak i nije korisna. Dovoljno je umjeti
ekati. Ja sam uvijek znao ekati. . . Postupi kao i ja, ja u ti pomoi. Vrlo dobro zna da te
volim ...
Istina ... promrmlja Jeanneton bezbojnim glasom. Ti me voli, ti...
140
TREE POGLAVLJE TRG GRfiVE
artouche ve neko vrijeme svake noi mijenja skrovite, jer posljednjih mjeseci doivljava
neobjanjive poraze. Velik broj pripadnika njegove bande neosporno mu olakava posao,
no u isto vrijeme i poveava opasnost od izdaje. Svibanj 1721. Naavi se, petnaest dana
prije, opkoljen u zamci, dok je sa estoricom svojih ljudi poslovao u palai novara ParisaDuverneva, Carto-uche se uspio spasiti zahvaljujui samo svojoj spretnosti, koja mu je i
opet omoguila bijeg preko krovova. No policija je uhvatila dva njegova ovjeka, Jeana
Petita i La Franchisea. Cartouche je uznemiren.
Marie-Antoinette, ve tri mjeseca njegova ena, koju je zbog sigurnosti primoravao da
neprekidno ivi u oevoj kui, proivljavala je uasne dane. Drhtala je od straha da e
jednog dana zauti gromoglasnu buku iz koje e razabrati da je Cartouche uhapen. Svaki
put kad su se ponovo sreli, zaklinjala ga je neka joj dozvoli da svuda i u svemu dijeli
njegovu sudbinu.
Dani ekanja, noi bez tebe, strano su muenje, Louis govorila je. Mogla bih te
slijediti, mijenjati zajedno s tobom svake noi dom, sve bih ja to mogla.
Ne priaj gluposti, srce moje. Nisi stvorena za tako straan ivot. Ostani ovdje gdje
znam da si na miru, tada mi je barem srce spokojno i znam kako postoji mjesto sree koje
pripada samo meni.
141
"*!
Zar emo morati uvijek tako ivjeti? Htjela bih da budem poput svih ostalih ena,
eljela bih ivjeti s tobom i imati djecu.
I to e biti . . . ubrzo! Daj mi jo est mjeseci, samo est mjeseci; onda emo otputovati.
Kamo?
Daleko . . . vrlo daleko. Na amerike otoke. Kau da je tamo raj. Imat emo veliki posjed,
robove, sluit e te poput princeze. No za to je potrebno mnogo novaca.
est mjeseci? Ne due? Obeaje mi?
Obeajem. Budi strpljiva . . .
Istinu govorei, njemu je bilo teko da bude strpljiv, tee nego mladoj eni, jer je izgubio
povjerenje u samoga sebe, a ono je predstavljalo njegovu najveu snagu. Stanovite svoje
ljude nije vie smatrao vrlo sigurnima. Jesu li se uplaili, ili su bih potkupljeni? Nije to
mogao znati niti je posjedovao ikakve stvarne dokaze. Morao je ekati i zbog toga da bi

mogao kazniti prave krivce. Ali ekanje nije trajalo onako dugo kao to je Cartouche
zamiljao . . .
Sputa se veer. U uskoj ulici Fosses-de Nesle, dubokoj poput rudnika, no je gotovo
sasvim mrana. Cartouche, polagano koraajui, s rukama na leima, palji-i vo motri oko
sebe. Namjerava provesti no u krmi Mali Maur i zaustavlja se ispred vrata. Ali u
trenutku kad je htio prijei prag, uinilo mu se da se, nekoliko koraka iza njega, naglo
zaustavila neka sjena.
Kao promijenivi miljenje, Cartouche nastavi put, no, malo dalje zastade i okrene se. Ovaj
put nije vie postojala sumnja: desetak mukaraca naglo se povuklo
u dva kolna ulaza, jedan nasuprot drugom. Odjednom obuzet panikom, Cartouche pone
bjeati.
Svom snagom trei, zaokrene iza ugla u ulicu Bour-bon-le-Chateau, a tada se sjuri u ulicu
Cardinale, traei neku rupu gdje bi se sakrio. Zamijeti otvoren visoki prozor na prvom
katu. Oluk mu omogui da mu bez tekom a prie. Cartouche se, spretan poput make,
popne, prekorai balkon i nae se u elegantnoj sobi. Uplaeni krik pozdravi njegov
iznenadni dolazak.
Sjedei ispred svoga stolia za eljanje, neka ena zrele dobi, raspletene kose ali ponosna
lica, probala je ispred zrcala svoj nakit. Tako je naglo ustala da se krinjica, koju je drala,
otkotrljala na ilim.
Za ljubav neba, ne vii te, gospoo! zamoli Cartouche. Kunem se, neu vam
uiniti nita naao!
Pokupivi dragulje, kako bi pokazao svoje dobre namjere, stavi ih ponovo u krinjicu i sve
smjesti na stoli za eljanje, dok ga je ena iznenaeno promatrala.
Ali tko ste vi?
Bandit odgovori nainom koji bi sluio na ast ak i regentu.
Ja sam Cartouche, gospoo. Progone me panduri. Ako me uhvate, eka me sigurna smrt.
Ali doda izvu-kavi iz depova dvije engleske kubure bolje da vas upozorim, neu
umrijeti sam! Otii emo zajedno ...
Umjesto odgovora, ena se pone smijati.
Uklonite radije ovu artiljeriju za koju nema nikakva posla, mladiu. Ja sam maralica de
Boufflers, a takve sprave ne ostavljaju dojam na mene. Kaete da vas progone? Rado u
vam povjerovati, no to mogu uiniti za vas?
Zadrite me samo ovu no ovdje, gospoo. Ne znam kamo bih otiao. im proe no, ja
u nestati, ku142
143
nem vam se, i nikada vie neete uti da se govori o meni.
Neu vie uti kako se govori o vama? mara-lica se srdano nasmije. Jadni moj
prijatelju, u Parizu se i ne govori ni o kome drugome nego o vama! Zbog vaeg bih
obeanja mogla poeljeti da ogluim, a ne dao Bog da se to dogodi!
Ispod prozora se zauje galama. Oito, panduri pretrauju ulicu. Cartouche osjeti kaiko je
problijedio. Za-mijetivi kako mu se zgrila ruka na kuburi, maralica slegne ramenima.
Hajde, prestanite sa kinjiti. Ja u to srediti. Iziavi na balkon, grubo povie:
Kakva je to galama? Zar vjerujete da smijete izvoditi takvu buku ispod mojih prozora?
Vi, dakle, ne znate tko sam ja?
Oprostite, gospoo maralice odgovori neki ovjek koji je poznavao itav svijet.
Ali mi traimo Cartouchea!
Onog uasnog bandita? Ipak se nadam da ne pretpostavljate kako ete ga nai u mene.
Samo nastavite traiti dalje, a poteni svijet ostavite da mirno spava.

Maralica odluno zatvori prozor i okrene se svom posjetitelju.

A sada, to da uinim s vama? Moram vas sakriti. Ako moja posluga ...
Pozovite Justinu, gospoo maralice. Smilujte mi se i dajte mi neto za jelo. Umirem
od gladi.
Justinu? Poznate moju sobaricu?
Carlouche se, umjesto odgovora, nasmije. Justina je ve dugo lanica njegove bande.
Valjana, vjerna i sigurna djevojka. Svladavi se, maralica je pozove. Mogla se
uvjeriti kako su bandit i njezina sobarica uistinu stari prijatelji.
Pa, dobro ona e.pomirivi se sa sudbinom. Neka vam Justina donese to elite,
no, molim vas, naruite za dvoje. Uzbuenja izazivaju glad, i ja sam ogladnjela!
etvrt sata kasnije postavljen je u sobi mali stol i dvoje udnih uzvanika sjedoe pokraj
patete i boce ampanjca. Cartouche je lakomo jeo, ali nije prestajao ugodno razgovarati sa
svojom domaicom. Pohvalio je patetu, ali prigovorio ampanjcu.
Moj je bolji. Ovaj nije dostojan vas.
Nakon zavrene veere, Justina je u sobici do mar-aliine pripremila Cartoucheu krevet, i
dvoje novih prijatelja se rastadoe.
U zoru se Cartouche oprosti od svoje domaice za jednu no.
Ali nikada vas neu zaboraviti, gospoo maralice! obea bandit.
Oh, zaboravit ete me. No meni e to, moda, biti mnogo tee! Znam, postoji mnogo
ena koje bi mi bile zavidne kad bi saznale da sam provela no s Carto-ueheom.
Prekosutra je maralica dobila stotinu boca ampanjca koje su stigle neposredno iz
podruma novara Parisa-Duverneya. Bio je, zaista, mnogo bolji od njezinog.
Meutim, usprkos hladnokrvnosti i eleganciji to ih je Cartouche pokazao u ovoj
pustolovini, dobro je shvaao kako doivljava neuspjeh za neuspjehom. Zbog toga je
postupno gubio vlast nad samim sobom svoju najbolju obranu. Neuspjesi su se malopomalo pretvarali u greke, a one e postati kobne.
1
144
10 Tri pustolova
145
Gostioniar iz Epee-de-Boisa obavijestio je Carto-uchea da eli napustiti bandu, na to je,
uostalom, po openito prihvaenim pravilima imao pravo. Razbjesniv-i se, Cartouche je
odluio da ga, kao upozorenje ostalima, strahovito kazni. Nou 4. kolovoza 1721. godine
na njegovu je kuu izvren juri, opljakali su je i spalili. Gostioniar je sreom uspio
pobjei. Obavijestio je policiju, a Cartouche je u toj pustolovini izgubio petnaest ljudi:
sedam ih je ubijeno, a osam uhapeno. Meu posljednjima bio je i njegov ujak Tonton, vrlo
lakom ovjek, koji je ve odavno pristupio bandi privuen priama o bogatim plijenovima
svoga neaka.
U bandi nije bio samo Cartoucheov ujak nego i njegov sin, Cartoucheov brati Pierrot, ne
osobito lukav, ali pristojan mladi, koji je oboavao svoga oca. Doznavi da je u rukama
pravde, Pierrot je poludio. I predobro je mogao zamisliti to bi se moglo dogoditi
njegovom ocu. Cartouche se zbog toga uplaio. Ne bi li Pierrot, da spasi oca, izruio ak i
njega? Zbog toga je jedne noi odveo svoga bratia u neki pusti predio Montparnassea i
tamo, usred polja, izvukao svoju slavnu englesku ku< buru.
ao mi je, stari moj, ne mogu postupiti drukije. Prosvirao mu je, bez oklijevanja,
lubanju i zakopao ga ispod hrpe smea.
Cartouche, usprkos svojim bojaznima, nije htio priznati kako se njegova zvijezda gasi. Bio
je preponosan. Znao je da neosporni zapovjednik, sluali su ga ve na znak. elio je to i

ostati. Ubijao je i prijetio ve i zbog najneznatnije rijei, najsitnije sumnje. Uskoro je strah,
s pomou kojeg se odravao, obuzeo itavu bandu, a meu njima i njegove najvjernije
ljude poput prijatelja Beaulieua, koji ga je uzalud pokuavao urazumiti.
146
Izdaja postoji jedino u tebi samome, Louis. No jednog e je dana stvarno izazvati. Tvoji
ljudi e se na kraju previe bojati.
Nikada me se nee dovoljno bojati. Pravog efa valja sluati bez pogovora.
Samo je jedna osoba, moda, mogla urazumiti Car-touchea. No, njegove su zapovijedi u
vezi s njome bile vrlo stroge. Marie-Antoimette ne smije biti upuena u poslove bande. Bez
obzira na to tko bi poremetio njezin spokoj, imao bi posla s Cartoucheom. Uostalom, nije
ni znala za vei dio zloina svoga mua. Znala je, jasno, da on krade, no, smatrala je da to
ini nainom Robina Hooda: uzima bogataima ono ega imaju previe, a od toga daje dio
siromanima.
Cartouche je to znao, i moda mu je bilo vie stalo do naivne ljubavi njegove ene nego do
vlastite sigurnosti. On je za nju bio dobri Bog osobno, a elio je to i ostati. Teko onome tko
bi razorio lijepu sliku to je Marie-Antoinette nosila u srcu.
Jasno, potpuno je zaboravio, Jeanneton-Veneru i arku, vie tjelesnu nego duhovnu, ljubav
koja ih je tako dugo sjedinjavala. Ona je jo uvijek lan njegove bande, ispunjava svoje
zadatke isto onako dobro kao i nekada. Uvijek mu se nasmijei ili se s njime naali. Cak
doputa da joj Cartouche ukrade poljubac kad ga sluajno zaeli, kao to prohtije jabuku ili
au vina. Meutim, Jeanneton-Venera u dubini svog srca eka svoj trenutak: Duchatelet,
koji joj je postao ljubavnikom, obeao je da nee dugo ekati.
Cartouche je izgubio samopouzdanje. Sada se boji ree. Uskoro e nas sve
napustiti kako bi otiao sa svojom plavokosom potraiti sreu negdje drugdje. Valja ga
zatei, i to to prije to bolje.
147
i
I tako se jedne veeri Jeanneton, u pratnji Duchate-leta, nala u Chateletu pred
zapovjednikom Pacomeom.
Cartouche svake veeri mijenja skrovite povjeri mu ona. Valjalo bi nadzirati sva
njegova sklonita.
Valjalo bi, prije svega odgovori Pacome da nam pravodobno otkrije neko mjesto
gdje e provesti no.
esto odlazi javi se Duchatelet u Pistoleto-vu krmu u jMenilmontantu. No,
bogamu, ne svake veeri.
Sutra e otii odjednom obea Jeanneton. - Ne sumnja u mene. Ako mu zakaem
sastanak, on e doi. Vaa je dunost da tada obavite svoj posao.
Zapovjednik se zadovoljno nasmijei.
Ako ti obavi svoj, djevojko, na e posao biti savreno obavljen. Ako ne, ovaj bi lupe
on pokae Duchateleta mogao prije vremena upoznati krvnika. Nadzirali smo ga ...
Jeanneton nije nita rekla, ali je shvatila. Duchatelet je nije, dakle, naveo da se osveti
Chartoucheu zato da bi joj pomogao, nego stoga da spasi vlastitu kou. Svejedno!
Cartouche e stradati. Uostalom, i ne moe vie podnositi spoznaju da je on iv i da
pripada drugoj. Ve i sama pomisao da je u naruju Marie-Antoinette dovodi je do ludila.
Ali Duchatelet je nee odvesti u raj.
Sve se odigralo kao to je Pacome predvidio. Cartouche je bez ikakva nepovjerenja stigao
u Pistoletovu krmu. Smjestivi se s trojicom svojih ljudi u svoju uobiajenu sobu, ekao je
Jeanneton. Kartali su i pili burgundsko vino. Cartouche nije niti slutio kako u oko148

.-.fcl
lici krme sve vrvi od policajaca. Oko deset sati stigao je Pacome u pratnji Duchateleta.
Idem gore s prijateljima ree Duchatelet silno uplaenom krmaru. Ima li tamo
djevojaka?
Ta je reenica bila signal ugovoren sa Jeanneton.
Da ... da, ima promuca krmar. U uobiajenoj sobi.
Sada se sve odvijalo vrlo brzo. Vrata su provaljena i prije nego to je itko dospio uiniti i
jednu kretnju, Cartouche i njegova tri prijatelja svezana su i izvedena iz prostorije. Vani,
prolazei polkraj Duchateleta, Cartouche je shvatio i pljunuo mu u lice. Ali, on je uhvaen i
uhapen. Otpremili su ga u Grand Chatelet.
Dogodilo se neto neobino: po regentovoj zapovijedi s njime se posebno postupalo.
Dobivao je dobru hranu, elija mu je bila ista. Ve je idueg dana poela, na vrlo uglaen
nain, istraga protiv njega, dokaz koliko je bio potovan.
Sucu, koji je napomenuo kako je aljenja vrijedno to je osoba poput njega krenula krivim
putem i primorava vladu da ga kazni, Cartouche je odgovorio:
Nikada neu zaboraviti vau ljubaznost, gospodine suce. Isto sam tako sretan to vam
mogu ponuditi ovaj mali znak sjeanja na mene ... Cartouche mu prui njegov vlastiti
sat to ga je uspio ukrasti, dok se suci nisu uspjeli suzdrati od smijeha. Taj je Cartouche,
zaista, nepopravljiv! A i tako zabavan!
Cartouche je, uostalom, otkako je uhapen, i opet postao onaj pravi. Njegovog je straha
nestalo. Souio se sa svojom sudbinom to mirnije to je bio vrsto uvjeren da e biti
osloboen.
Njegova je banda jo uvijek vrlo brojna, jaa no to je zamiljaju, a postoji i zakletva
poloena one prve ve149
4
I!
1
i
ii
I
1
II
ceri na sastanku u kamenolomu na neobraenom zemljitu: njegovi e ljudi uiniti i
nemogue kako bi ga oslobodili od stratita. Cartouche, u snovima, ve vidi prizor koji e
za njega biti prava pobjeda: njegovi e ljudi, svi dobro naoruani, biti na trgu Greve.
Neodoljivim poletom e ga oteti njegovim uvarima, i on e pobjei praen moda
klicanjem gomile . ..
Zato bi, uostalom, i sumnjao u svoju omiljenost? U eliju, koju dijeli sa svoja tri prijatelja,
neprekidno stiu posjete. Broj ljudi koji ele vidjeti slavnog Cartou-chea je nevjerojatno
velik. Donose mu hranu, vino, ovdje se jedu kolai i zbijaju ale.
Jednog je dana ak zamijetio kako se njegova vrata otvaraju pred nekim iji ga je dolazak
zbunio. Bila je to maralica de Boufflers ... U ruci dri bocu ampanjca.
Mislila sam da e vam na ovom mjestu moda nedostajati ree. Stoga sam vam ga
donijela. Imali ste pravo doda, primoravi se na osmijeh bolji je od mojega.
No u njezinim su oima suze, a Cartouche, ganut, ne zna to bi rekao. Bez rijei poljubi
drue prste ove izvanredne ene, koja, oprostivi se kretnjom, brzo izlazi kako bi sakrila
svoje uzbuenje. Nakon njezina odlaska Cartouche zamijeti da mu je ostavila zlatnik.

Oito, nain Cartoucheove obrane koji se kleo da se zove Jean Bourguignon i da nikada
nije imao veze s Cartoucheom s obzirom na ove okolnosti, nije uope vrijedio. Ali on je
uporno ostajao pri njemu, tvrdei osim toga, kako ne umije ni itati ni pisati.
Kako bi ga primorali na priznanje, suoili su ga s njegovom majkom. Jadna je ena briznula
u grevit pla, no Cartouche se, lica kao od mramora, dao poljubiti ne
150
pokazujui nikakvo uzbuenje. Ali bio je na kraju snaga . .. Odluio je da e pobjei.
Odvojili su ga, zbog mjera sigurnosti, od njegovih prijatelja i u njegovu eliju smjestili
nekog mladia uhapenog zbog krae. Cartouche je pak zamijetio uplji zvuk u uglu elije.
Jamano smo iznad kanala! Ako hoe, drue, oba emo klisnuti. im budemo izili
odavde, ja u te moi smjestiti na sigurno mjesto i imat e zlata koliko bude htio.
Mladi i nije elio nita bolje. Oba se ovjeka odmah latie posla kako bi s pomou
Cartoucheovih lanaca podigli jednu plou i iskopali rupu. Uskoro su to i uinili. Iskopali su
dovoljno veliku rupu da mogu proi. Cartouche i njegov novi drug naoe se u rupi ispod
zahoda.
Ovo mjesto nije bilo nimalo ugodno, no zid to ga je zatvarao bio je izgrizen od salitre.
Probili su ga bez tekoa i nali se u podrumu nekog voara.
Spaeni smo proaputa Cartouche. Izii emo bez ikakvih tekoa na ulicu.
Nai e nas .. . ve zbog vonja! mladi iskrivi lice.
No srea, oito, nije bila na njihovoj strani. Dok su polagano otvarali drvena vrata to su
zatvarala podrum, psei je lave probudio itavu kuu. Ovaj put je lajavi psi bio orue
sudbine.
Povrar dotri u nonoj koulji maui pukom s kratkom cijevi, dok je njegova ena kroz
prozor urlala: U pomo!
Ponovo ulovljeni, Cartouche i njegov drug su sada bili razdvojeni. Osim toga, sud nije vie
smatrao Chate-let dovoljno sigurnim, i razbojnik je bio premjeten u
151
Conciergerie, a zatim u kulu Montgomerv i tamo okovan; lancima. etiri su ovjeka danju i
nou straarila ispred njegovih vrata. Istovremeno je poeo proces. Dvadeset estog
studenog 1721. Cartouche je osuen da bude nar kon obinog i izvanrednog muenja
raetvoren na kotau na trgu Greve.
Sasluao je osudu ne trepnuvi. Jasno, kota e ga zacijelo, dugo ekati. Bio je potpuno
siguran da ga njegovi ljudi nee pustiti da ga doeka nego da e ga oteti im osuenioka
dvokolica stigne na mjesto izvrenja kazne.
Dvadeset sedmog studenog ujutro, na dan pogubljenja, Cartouche je, razmiljajui o tome,
podnosio muenja u panjolskoj izmi s takvom hrabrou da je izazvao divljenje suca
zaduenog za ispitivanje. Podnio je osam kalupa koji su mu zdrobili noge, neprekidno
ponavljajui da je neduan i da ne zna to ele od njega. Napola mrtav, sanjao je o slobodi.
Trg Greve se crnio od svijeta, ak je i na krovovima bilo ljudi, a prozori su bili skupo
unajmljeni. Ovdje su bili gradski vijenici i suci. ak se aputalo kako ga promatra i regent
sakriven iza nekog prozora. Kad se pojavila dvokolica s osuenikom, zauo se dugotrajni
agor.
Cartouche stoji oslonjen o ljestvice na kolima za koja je svezan. Blijed poput krpe,
ravnoduan promatra svjetinu. Da nije bilo ueta koje ga je podupiralo, ne bi mogao stajati
na svojim slomljenim nogama, no ipak se dobro drao.
Sloboda nije vie daleko. Ona ga eka . . . ovdje, u ovoj gomili. eljno promatra svako lice
nastojei prepoznati prijateljska lica, znak razumijevanja koji e ga ohrabriti. Otkako je
zatvoren, tisuu puta je podnosio smrt. Javno priznanje poinjenog zloina je muenje, a
152

sada je elio da sve proe brzo, vrlo brzo, kako bi se, napokon, mogao odmoriti, lijeiti,
ponovo oivjeti nakon ove agonije.
Stigavi do podnoja stratita postavljenog ispred gradske vijenice, dvokolica se zaustavi.
Spustili su osuenika. Cartouche jednim pogledom promotri kota.
Ruan prizor ree.
.
Njegov se zabrinut pogled vrati na okupljenu gomilu, oajniki traei oekivanu pomo.
No more ljudi ostade nepomino i tiho. Bez ikakve kretnje koja bi nagovijestila prisutnost
njegovih ljudi. Krvnik ga je ve pokuao navesti da se popne uza stube stratita, a ni iva
dua nije se niti pomaknula.
Cartouche sada shvati da je naputen da mu nitko nee pritei u pomo, da zakletva u
rudniku nije koristila. On e umrijeti, umrijet e za nekoliko trenutaka, i to stranom
smru ...
Obuzme ga bijes. Okrenuvi se oficiru koji je bio zaduen za izvrenje smrtne kazne,
povie:
Odvedite me ponovo pred suce. Progovorit u . ..
Pripalili su baklje, jer se ve sputala no. Otpremili su ga u gradsku vijenicu. Gomila je
ostala ekati dok su straari vodili Cartouchea u veliku dvoranu, :
Htjeli ste govoriti? zapita savjetnik Arnaud de Boeuks koji je vodio proces.
Priznajete li, napokon, da ste vi Cartouche?
-rr-. Da, ja sam Cartouche! I otkrit u vam svoje suuesnike.
S divljom je radou govorio satima. Neprekidno je nabrajao imena i navodio adrese.
Govorio je, a naoruani su ljudi neprekidno odlazili i vraali se dovodei sa sobom
uplaene mukarce i ene koji su pod svjetlom
153
svijea treptali poput sova izvuenih iz njihovih rupa. eti to se malo-pomalo sakupljala
pred njim Cartouche prezirno povie:
Vi ste me napustili. Ali jo sam vam voa i za-povijedat u vam do svoje smrti.
Samo je dvoje ljudi umaklo potrazi; Duchatelet, kojeg su nali u njegovoj sobi probodenog
bodeom, i Je-anneton-Venera, koju nisu mogli pronai.
Zavrivi, Cartouche zamoli doputenje da poljubi svoju enu, izriito tvrdei kako ona
nije nita znala o njegovim zloinima. Marie-Antoinette je stigla samrtno blijeda. Brani
par se zagrlio oajnikom njenou, ni jedan ni drugi nisu mogli izustiti ni rijei. Blago
odgur-nuvi zaplakanu mladu enu, Cartouche se obratio zapovjedniku straara.
----Sada sam va! Obavite to brzo!
Ponovo su ga odveli na stratite. Trg je pretvoren u prostrani logor. Ljudi jedu, piju ili
spavaju. Cartouche, uasavajuom hrabrou, legne na kri na kojem mu krvnik slomi
kosti prije no to e ga smjestiti na kota.
Nemam vie ta da kaem! ree Cartouche. Podnio je stranu kaznu i ne zastenjavi.
Odnijeli
su ga na kri, na kojem ga je krvnik, pola sata kasnije, zadavio. Sada je Cartouche zaista bio
mrtav.
Ali, rastavljajui stratite, krvnik je ispod njega naao le lijepe mlade tamnokose ene
koja je s bodeom u prsima poivala u vlastitoj krvi. Bila je to Jeanneton-Ve-nera.
Dobrovoljno je slijedila u smrt jedinog ovjeka kojeg je istinski voljela ...
154
m
1
PRVO POGLAVLJE
LORENZA

an pomalo nestaje istiui gustu sjenu crkve, gasei boje oslikanih crkvenih prozora.
Lorenza se ipak ne moe odluiti da napusti crkvu San Salvatore. Ve je provela sate
kleei na hladnim ploama tik glavnog oltara, jedva se usuujui i pomaknuti, a jo manje
okrenuti glavu, kako ne bi srela pogled to joj ulijeva silan strah.
Osjeala je, otkako je ula u crkvu, taj pogled usmjeren u svoju glavu prekrivenu crnim
velom i u svoja ramena. Postajao je iz trenutka u trenutak sve tei, neo-doljiviji, a ona je
vrlo dobro znala da bi, kad bi se okrenula, srela taj pogled i pokorila mu se kao to je to
ve jedanput gotovo uinila.
Dolazei prije otprilike petnaest dana na blagoslov u San Salvatore, mlada je djevojka srela
u trijemu nekog ovjeka od dvadeset pet ili dvadeset est godina, odjevenog u crno.
Zamijetivi je, neznanac se zaustavio. Pozdravio ju je, no nije ju nagovorio, zadovoljio se
time da je promatra. Meutim, odonda su je neprekidno progonile oi toga ovjeka. Oi
kakve do tada nije vidjela: crne, izvanredno blistave, gotovo nadnaravne dubine. Susrevi
njihov pogled, Lorenza je u isto vrijeme osjetila kako se sledila do dna srca i kako gori kao
od temperature. Zbog toga nije aik niti zamijetila lice ovjeka odjevenog u crno.
Bojaljivo se prekriila kao da je sre157
la samog avla. Potom je ula u crkvu i molila jo gorljivije nego inae.
Sutradan je neznanac i opet bio ovdje. Zadovoljio se pozdravom, i opet bez rijei, no
Lorenza ga je svakog dana dolazei u San Salvatore, ponovo nalazila, uvijek nepokretnog i
utljivog, u crkvi. Njezina se bojazan pretvorila u strah. Iako se svaku veer sveano
zaklinja-la samoj sebi kako vie nee odlaziti u San Salvatore, im je nastupilo vrijeme
veernice, uzimala je svoj ogrta, veo i molitvenik i, tjerana snagom protiv koje se nije
mogla boriti, odlazila je usprkos vlastitoj volji u crkvu.
Danas je to bilo jo gore.
Umjesto da ostane u trijemu i ode, neznanac je iza nje uao u crkvu. Iako ga nije vidjela
kako ulazi, osjeala je da je ovdje. Potpuno je izbezumljena. Vrijeme prolazi. Crkva e, za
trenutak, biti zatvorena. Mora izii, ponovo se nai na pustom trgu, suoiti se s
neznancem. Ve samo pri toj pomisli Lorenza, praznovjerna poput dobre Rimljanke,
osjea uasnu slabost.
Odjednom zamijeti kako se neka vrata u zidu crkve tiho otvaraju. Ukaza se pognuta
crkvenjakova pojava. Doao je ugasiti svijee i zakljuati crkvu. Lorenza se odjednom sjeti
kako ova mala vrata vode u nekadanji samostan, a iz njega se moe stii na mali trg to
vodi u palau Lancelotti.
Mrak postaje svakim trenutkom sve gui. Ne vidi se vie nita osim crvene svjetiljke kora.
Sigurna da e se stopiti sa sjenom stupova, mlada djevojka napusti bez ikakve buke svoje
mjesto i lagano poput daka klizne u samostan. U zaputenom vrtu zadralo se jo malo
dnevnog svjetla pod kojim se nejasno naziru renesansni lukovi. Podigavi objema rukama
krajeve svojih skuta, Lorenza potri prema izlazu, no tada je neki glas prikuje na mjestu.
Lorenza Feliciani! izgovori glas. Budui da se uplaena i uzbuena djevojka nije
micala, glas nastavi blae:
Zato me se bojite, Lorenza Feliciani? Hajde, okrenite se! Pogledajte me u lice!
Djevojka uti. Glas i opet postade zapovjedniki.
Pogledajte me! Ja to hou!
Lorenza se okrene i odjednom se oslobodi sveg straha. Zaboravivi na trenutak pogled
kojega se toliko bojala, zamijeti kako je neznanac lijep ovjek. Tamnoput, crna kosa mu je
zaeljana natrag, jednostavno zavezana na zatiljku i otkriva iroko elo. Jo je dovoljno
svjetlo da moe razaznati, dok joj se smijei, njegove blistavo-bijele zube.

On joj prie sasvim blizu i uzme njezinu ruku, a da ga ona ne moe sprijeiti.
Ne smijete me se bojati. Neu vam uiniti nita naao, naprotiv.
to onda hoete?
Promatrati vas, tako ste lijepi! A htio bih i da mi postanete enom, ako i vi to elite!
Lorenza naglo povue svoju ruku kao da je tek sada postala svjesna neznanevog dodira te
okrene glavu.
Ne! To je nemogue! Obeana sam Bogu! Ui u u samostan!
Znam. No vi neete otii u samostan! Bila bi to prevelika teta! Vi ete se udati za mene,
Lorenza!
Nikada! ak i ne znam tko ste.
U Rimu me zovu Giuseppe Balsamo, u slubi sam kardinala Orsinija!
I
1
158
159
Govorei, Balsamo isprui ruku i obuhvativi prstima djevojinu bradu, njeno je primora
da ga pogleda. Lorenza ponovo postade zarobljenicom neznanevog udnog pogleda.
Osjeti kako joj volja slabi i odjednom je obuzme elja da zaspi. Kao iz dubokog sna uje:
Udat ete se za mene, zar ne? - Da ... udat u se za vas.
Lorenza Feliciani nije pripadala otmjenoj obitelji. Kerka jednostavnog talioca zlata, zaista
je trebala otii u samostan, to je za djevojku bez miraza bio jedini nain da postane
pripadnicom potovanog stalea. Vrlo pobona, ak pomalo praznovjerna, naginjui
svemu udesnom, Lorenza je ve od djetinjstva smatrala Zemlju mjestom prokletstva, a
Rim, osim njegovih crkava i papine okoline, gradom prokletih. Vjerovala je da ista dua
moe nai utoite jedino iza vrstih zidova samostana iz kojega nema izlaza.
Ipak, Balsamo je nad njom zadobio tako udesnu vlast da je bez razmiljanja prihvatila
njegovu enidbe-nu ponudu, ak ne obavijestivi svoje roditelje.
Napustit emo Rim im proe svadbeni obred ree njezin neobini zarunik.
Kardinal Orsini mi je povjerio neki zadatak. Otii emo u Veneciju.
Lorenza pristade bez ikakva oklijevanja. Uostalom, kako bi i objasnila svojim roditeljima
da e se, umjesto da ode u dominikanski samostan San Sisto, udati za ovjeka kojega je tek
srela na crkvenim vratima, a o kojemu gotovo nita ne zna. Istina, rekao joj je da je roen u
Parmi, itavu je mladost proveo u samostanu gdje je uio medicinu i kemiju. No o svojim je
roditeljima govorio vrlo malo.
160
Moja je majka bila lijepa i nesretna ena, moj je otac, pak, na tako visokom poloaju da
me ne moe priznati sinom, jer bi to izazvalo njegovu propast. Moj jedini dom su daleki
putovi, Lorenza . . . Slijedit ete me kamo budem iao . . .
Nije uspjela doznati nita vie, no on je tako ovladao njome da joj nije ak niti na um palo
da zahtijeva vie.
Slijedit u vas ... glasio je njezin jedini odgovor.
Tijekom roka od petnaest dana, to ga je on odredio za vjenanje, Lorenza je sve vie
mijenjala miljenje. Malo-pomalo, sve se vie zagrijavala za ovog tako naoitog mladia
njenog i zapovjednikog glasa. Bilo je dovoljno da zaroni svojim blistavim zjenicama u
njezine, i ona je ve osjeala jedino duboku potrebu da ostane blizu njega, da ga slua,
promatra i gotovo da se s njime potpuno stopi. Tako joj je lijepo umio govoriti kako je voli!
Jedne ljetne veeri 1769. godine neki je stari sveenik iz crkve San Salvatore, kojega ja
zarunik zacijelo vrlo dobro poznavao, sjedinio za itav ivot Giuseppea Balsama i

Lorenzu Feliciani. Dva svjedoka, navodno slubenici kardinala Orsinija, nestadoe poput
sjena im je ceremonija bila zavrena.
Sada si moja ena, ozbiljno ree Balsamo izlazei iz crkve. Nemoj nikada
zaboraviti, Lorenza, da mi pripada duom i tijelom i da nikada ne smije eljeti nita
drugo osim onoga to elim i ja. Nita od onoga to e vidjeti da inim ne smije te navesti
da me bilo to pita. Isto tako nikada ne smije nikome odati, bez obzira tko on bio, bez
obzira kakav pritisak vrio na tebe, nita od onoga to bude vidjela da ja radim.
Obeajem ti posluno izusti mlada ena.
I
i
11 Tri pustolova
161
Zakuni se!
Kunem se ...
Ja se, pak, tebi kunem da u uiniti sve na svijetu kako bih te usreio. A sada doi!
Nekoliko trenutaka kasnije novi se brani par brzom potanskom koijom odvezao u
Veneciju. Tek to su proli kroz rimska vrata, ona se iza njih zatvorie.
Lorenza Balsamo je u Veneciji, u naruju svoga mua otkrila ljubav. No otkrila je i neke
udne stvari. Giu-seppe je ponekad uveer vodio svoju mladu enu u patricijske domove i
vrlo je sveano predstavljao osobama ija imena nikada nije uspjela zapamtiti. Nakon toga
naveo bi je da sjedne na stoliicu bez naslona usred prostorije i zapovjedio joj da spava.
Probudivi se iz tog udnog sna, Lorenza se nije sjeala niega osim niza fantastinih
snova zbog kojih je osjeala snanu glavobolju. Nije se usuivala nita pitati, jer je bila pod
jakim dojmom svoga mua, no bila je tek napola uvjerena kad joj je on rekao:
Zahvaljujui dragocjenom daru koji ti je udijelio Bog, esto mogu vidjeti dogaaje to
e se odigrati u budunosti. Kad ti zapovjedim da spava, ne smije se uplaiti, jer tada
postaje sveta i dragocjenija od ostalih.
Te su rijei bile vrlo nejasne mladoj Rimljanki, gotovo potpunoj neznalici. To vie to se
Balsamo poeo sve udnije ponaati. U Veneciju su stigli u pratnji stanovitog markiza
Agliate, sicilijanskog plemia u slubi pruskog kralja, s kojim je Giuseppe, navodno, morao
obaviti neki posao za kardinala Orsinija. Meutim, tek to su stigli, dotini je Agliata
odjednom ieznuo. Odnio je sa sobom ne samo novac Balsamovih nego-i pis162
ma to ih je kardinal Orsini dao svom odaslaniku, pisma na raun kojih je on, u Balsamovo
ime, uzeo od dviju ili triju budala zlatnike. Balsamovi su zbog toga jedne veeri uhapeni i
odvedeni pred povjerenika.
Dok je silno uplaena Lorenza briznula u pla, uvjerena kako je eka krvnikova sjekira,
Balsamo se ogoreno branio. Postao je rtvom varalice, nije uope upleten u njegove
smicalice. Pustili su ih, no uasna srdba to je obuzela Balsama otkrivi prijevaru nije se
uope stiala.
Otputovat emo ree druoj supruzi. Pronai u toga ovjeka koji me okrao ...
Neu da se prouje kako me nitkov prevario.
kako me nitkov prevario.
Kako emo otputovati? Nemamo vie ni novaca, ni dokumente. Nee nas pustiti da
prijeemo granice Venecije.
Za to u se ja pobrinuti!
Giuseppe se latio posla, a Lorenza je tada zamijetila kako je njezin mu velik umjetnik, a
istodobno i spretan krivotvoritelj. Da bi nabavio neto novaca, precrtao je nekoliko
Rembrandtovih crtea i povoljno ih prodao, a uz to je i opet nekoliko puta podvrgao svoju

enu hip-notikom snu. Putnice je, jednostavno, izradio sam. Pokazujui ih smijeei se
Lorenzi da bi im se ona divila, uplaena mlada ena se dva, tri puta prekriila.
Ti si avo, Giuseppe! Vjerujem da e me upropastiti!
On je uzme u naruje i strastveno je poljubi.
Vodim te u sreu, Lorenza! U bogatstvo! Bit e bogata, odjevena u najljepe haljine,
posjedovat e naj-skupocjenije dragulje. elim da ima zlata i najljepi nakit. No najprije
se moram osvetiti.
163
Na koji je nain, to ga je poznavao samo on, Bal-samo uspio ui u trag lopovu koji ga je
okrao? Dogodilo se to zahvaljujui nizu udnih osoba: laarima, vojnicima, Ciganima ili
obinim seljacima, koje je sretao na putu, a bilo je dovoljno da im proaputa nekoliko rijei
u uho i dobije od njih neku vijest ili uputu. To je dovelo brani par u Milano.
Agliata je ovdje ree Giuseppe. Nee proi ni dva dana, a ja u ga pronai.
to e uiniti?
Zabavljen je oblaenjem dugog crnog ogrtaa s kapuljaom, koji ga je trebao uiniti gotovo
nevidljivim. Giuseppe se na trenutak ukoi i namrti obrve . . .
Zaklela si se, na dan naega vjenanja, da me nikada nee nita pitati. Zar si zaboravila
svoju zakletvu?
Ne ... no, bojim se, Giuseppe! Ne znam zato se tako uasno bojim.
Nema se ega bojati. Mora se bojati jedino ovjek koji me okrao, onemoguio moj
zadatak i povratak kardinalu Orsiniju. Gotovo me obeastio. Zbog toga u mu se osvetiti.
Dvije noi kasnije, Lorenza ga zamijeti kako se vrlo kasno vraa u bijednu krmu blizu
rovova dvorca Sforza gdje su se smjestili. Nosei ispod ruke prilino velik sveanj,
izgledao je vrlo sretno.
Odlazimo! veselo e njezin mu.
Kamo idemo?
U panjolsku. Od sada emo putovati kao hodoasnici. Sada smo barun i barunica
Balsamo na putu u Saint-Jacques de Compostelle.
Kao hodoasnici? A zato?
164
Stoga to hodoasnici du itavog svoga puta dobivaju milostinju, a i zbog toga to vie
ne moemo ostati ovdje. Ve u zoru ui e nam policija u trag.
Jo govorei, izvadi iz navlake objeene o boku svoj ma, i osupnuta Lorenza razazna na
njemu tragove krvi.
Agliata je mrtav doda Balsamo. Osvetio sam se, ali moramo pobjei. Odjeni se. U
ovom svenju su dvije hodoasnike halje. Moramo proi milanska vrata prije nego to
budu otvorena.
Nije morao due objanjavati. Pogled na krv tako je uzbudio Lorenzu da joj ak nije niti
palo na um da raspravlja. Ipak se usudila zapitati:
Zato odlazimo ba u panjolsku?
Zato to spretan ovjek moe tamo lako nabaviti zlata, ak i dragog kamenja, bez ega
ne moe biti bogat niti moe posjedovati mo. A to emo mi potraiti u panjolskoj,
Lorenza!
Zlato! Drago kamenje! Lorenza je otkrila kako oni silno opinjavaju njezinog mua. On,
koji je pod svim okolnostima gospodario samim sobom, mogao je gotovo potpuno izgubiti
nadzor nad sobom promatrajui vreicu zlatnika ili neki blistavi dragulj. ula ga je kako
mrmlja:
Najljepe drago kamenje! Najljepi dijamanti! Jednog u ih dana ... da, posjedovat u ih i
s pomou njih vladati!

Nekoliko tjedana kasnije, jedne zimske veeri u sijenju 1770, dvoje hodoasnika stigoe
pred vrata krme Bon Roy Rene u Aix-en-Provenceu. Njihovi su ogrtai sa-iveni od vrlo
grube tkanine prekriveni prainom, a sudei po njihovom izgledu, uope nisu bogati. Zbog
toga je krmar oklijevao da ih primi. No jedno od doljaka je prekrasna plavokosa i njena
ena plemenitih crta lica i
165
-.1, -.4 *,_
otmjena ponaanja. Izgleda silno umorno, tako da valjani ovjek nije dugo oklijevao.
Uostalom, mukarac, ljudina dubokih crnih oiju, ve ga je prezirno umirio.
Ne mora se bojati za svoj raun, krmaru. Mi smo hodoasnici, ali nismo prosjaci. Daj
svoju najbolju sobu barunu i barunici Balsamo, koji su krenuli u Com-postelle de Galice.
Smirivi se, gostioniar se pokajniki pourio. Duboko se klanjajui, odveo je doljake za
stol u uglu pokraj ognjita. Ovdje se peklo itavo janje irei ugodan miris komoraa i
rumarina.
Trenutak, samo trenutak! Tek da pripremim sobu. Neka gospoa barunica malo
sjedne. Izgleda tako umorno ...
Ovo miljenje kao da je potpuno dijelio i elegantno odjeveni putnik koji je sjedio nekoliko
koraka dalje pu-ei svoju lulu i pijui crno vino. Njegov pogled nije naputao lijepo
Lorenzino lice, upalo i blijedo od umora. Put od Milana bio je, naime, dug i naporan
usprkos milosru nekolicine putnika, u kojih su mladost i umorno lice mlade ene izazvali
saaljenje. Bio je to ovjek od ' etrdesetak godina, visok i dobro graen, odjeven u
elegantno jahae odijelo od sivog baruna ukraeno srebrnim vrpcama. Osobito mu je
privlano lice: vrlo je tamne puti ispod napudrane perike, nos mu je izrazit, usne pune i
vrlo crvene, zubi blistavi, a oi ive, crne i vesele. Kad je Giuseppe doao da odvede
Lorenzu u sobu, neznanac je ustao i duboko pozdravio mladu enu. Ona mu je
pocrvenjevi uzvratila pozdrav, a kad se uspinjala stubitem njegov je pogled nije
naputao sve dok nije nestala.
Jedva to su se za njim zatvorila vrata, Balsamo je dao oduka svom zadovoljstvu.
166
Vjerujem da ovaj put neemo morati razmiljati kako emo platiti raun ree
trljajui ruke. Pobijedila si na prvi pogled.
to eli time rei?
Izazvala si silno zanimanje u onog ovjeka dolje i uinit e od njega roba voljnog da
plati za nas!
Lorenza zadre i odmakne se od svoga mua. Ode do vatre to je veselo pucketala u
kaminu i prui prema njoj svoje od studeni ukoene ruke.
Ne promrmljal ne, Giuseppe! Ne veeras! Nemoj to od mene zahtijevati. Neu
vie!
Balsamo je, otkako su krenuli iz Milana, zaista bez ustezanja unovavao suosjeanje
putnika koje su putem sretali. Lorenzina je ljepota privlaila panju, njezin financijski
poloaj izazivao je njihovo saaljenje i zbog toga su usluni neznanci kojima je smijeak
mlade ene obeavao pustolovinu vrlo esto plaali raune u gostionicama. Lorenza,
slijepo se pokoravajui svome muu, pristajala je na tu opasnu igru. Veeras vie nije,
moda zbog toga to se radilo o vrlo privlanom ovjeku koji joj se sviao.
Balsamo joj se polagano priblii i stavi joj ruke na ramena.
Nee?
Ne!
On je grubo primora da se okrene, prstima to pos-tadoe tvrdi poput elika zgrabi
njezinu glavu i silom je natjera da ga pogleda.

 A ja hou, Lorenza! Postupit e onako kako ti zapovijedam . . .! Bit e ljubazna prema

tom neznancu, ak vrlo ljubazna! I posluat e me! uje li me? Ja to hou!
167
Lorenzini kapci zatreperie, a zjence joj se ra-irie kao u opinjene ptice. I opet
pobijeena, promrmlja:
Oh, Giuseppe, posluat u te.
Balsamo ostade na trenutak nepomian, pogleda u-prta u enine oi. Tada, brzom i blagom
kretnjom, pritisne dva prsta na njezine one kapke, primoravi ih da se zatvore.
Odmori se malo, tvoj e umor proi. Lorena se posluno spusti u naslonja i zaspi.
Sutradan ujutro brani je par Balsamo jahao sa svojim novim prijateljem sunim
provansalskim breuljcima prekrivenim crnim empresima i srebrnim maslinama. Sve se
odigralo kao to je Balsamo predvidio. Stranac, opinjen Lorenzinom ljepotom, ponudio
im je sve svoje usluge, a rekavi kako i on putuje u panjolsku, predloio im je da putuju
zajedno. ak je kupio konje za svoje nove prijatelje.
I on je Talijan. Venecijanac, koji se predstavio kao vitez Giacomo Casanova de Seingalt, a
oito je veliki ljubitelj ena. Ali, volei ene, Casanova ih je umio i zavesti. Tako je i Lorenza
uskoro zamijetila koliko su njegove ari opasne. Nametljivo joj je udvarao, krijui to slabo
pred njezinim muem. Neprekidno je traio priliku da s njome razgovara nasamo.
Jedne veeri, kad su se ve pribliili panjolskoj granici, njih su dvoje ekajui veeru etali
vrtom gostionice. Casanova joj se tada usudio predloiti da e je oteti.
Uskoro emo biti u Barceloni gdje imam prijatelje. Tamo vas mogu oteti vaem muu.
Lako u pronai neku izliku i na nekoliko dana strpati Balsama
168
u zatvor. Na taj emo nain imati vremena da nestanemo. Nakon toga, on e uz mnoge
isprike biti puten, a mi emo biti daleko. Bit ete sa mnom slobodni i sretni... Niste
stvoreni za toga ovjeka kojega se bojite!
Istina, bojim ga se. Toliko ga se bojim da vie i ne znam je li ono to prema njemu
osjeam ljubav ili strah. .. Pomozite mi! Bili ste tako dobri, imam u vas povjerenja . . .
Lorenza naglo zauti. Iza lovorovog grmlja pojavio se Balsamo. Polagano im prilazi, mirie
cvijet to ga je upravo ubrao.
Kakva divna veer! ree bezazleno se smijeei. ovjek bi najradije ostao itavu
no ovdje, ali vjerujem da moramo ui, jer je veera pripremljena.
Stigavi nekoliko dana kasnije u Barcelonu, vitez Casanova de Seingalt doivio je veliko
iznenaenje. Po zapovijedi potkralja i vrlo svete inkvizicije, uhapen je zbog bogohulnih
prijedloga i razvrata. No dobro je poznavao mnoge ljude na vlasti i lako se oslobodio
opasne optube. Ipak, odveli su ga pod sigurnom pratnjom ponovo do granice.
Lorenza je pak, silno uplaena, jo jae potpala pod utjecaj svoga mua.
169
DRUGO POGLAVLJE PORTUGALEVI TOPAZI
veanost u salonima hotela Picoas jednom od najstarijih i najljepih u Lisabonu,
pogotovu jednom od rijetkih to su ostali nakon potresa 1775. godine u punom je jeku.
Tu se nalaze pripadnici visokog drutva odjeveni u ipke s odlijima na odijelima, i njihove
ene u raskonim haljinama od svile zla- tom ili srebrom protkane, zlatastog brokata ili
srebr-nastih tkanina iz Indije, saivenih po posljednoj modi iz Pariza. ene, a moda jo
vie mukarci, razmeu se nakitom, svijaju pod teretom raznobojnog dragog kamenja
kojim su im ukraeni odjea, vratovi, zapea, kosa i drke lepeza. Ovdje ima vrlo lijepih
ena, no osobito divljenje izaziva grofica di Stefano, otmjena Talijanka, ena ovjeka vrlo
dobro upuenog u tajne nauke, u iji kabinet u Terreiro do Paco hodoasti itav grad.

Pa ipak, grofica nema ni izdaleka toliko -nakita kao druge ene. No njezina haljina od svile
sedefaste boje, itava ukraena bijelim ruama i srebrnim isprepletenim ukrasima, more
ipaka to se pjeni oko njezinih laktova i vrata, znalaki poeljana ruama ukraena
napudrana kosa, njezina velika lepeza od bijelih ipaka sve to svjedoi o vrhunskom
ukusu. Posjeduje nedostinu ljupkost, koju blizina njezinog tajanstvenog mua, odjevenog
u crni barun izatkan zlatom, ini jo uoljivijom.
170
Dok je brani par ulazio u osvijetljene salone, promatrali su ih mukarci oslonjeni o neki
maurski stup poploanog dvorita ili naslojeni na neku fontanu to ubori izmeu
limunovih stabala. Jedan od njih, najvii rastom, odjeven u prekrasno odijelo od
purpurnog baruna ukraeno dijamantima, nagne se svom susjedu.
Trenutano se mnogo govori o ovom grofu di Stefanu, koji je stigao ovamo prije dva
mjeseca. Silno je uzbudio grad proriui budunost, a uo sam da se bavi arobnjatvom.
Navodno je nezakoniti sin Velikog Uitelja Reda Malte Pinta da Fonseke, a supruga mu
potjee iz otmjene rimske obitelji. No nisam sasvim siguran da je ba tako. Doao je iz
panjolske, to je sve to znam iz slubenih izvora, tonije reeno, to sam saznao iz
Compo-stellea. Pria se da mu je ena vrlo pobona.
U svakom sluaju vrlo je lijepa. No udi me, dragi moj Manique, to ste tako slabo
obavijeteni. Vi, na ef policije! ... Doznao sam od vas samo ono to ve svi znaju! . . . to
ekate, zato se bolje ne obavijestite?
Pina Manique slegne ramenima, a njegovim iljatim licem otrih crta preleti smijeak
poput oblaka.
Nita nije hitno sve dok samo zabavljaju ljude svojim tobonjim arobnjatvom!
Meutim, rado dijelim vae miljenje s obzirom na grofiinu ljepotu i neu vam zatajiti da
mi njezin mu ne izgleda ba kao potenjak. Osjeam da u njemu postoji neto udno .. .
moda i opasno.
Kamo bismo stigli kad bi se policajci preputali predosjeajima? smijui se odgovori
njegov sugovornik. Zatim doda: Ipak, moram priznati, razoaran
171
sam. Mislio sam da ga poznate i htio sam vas zamoliti da me s njime upoznate.
Ba ste nepopravljivi. Manique uzdahne. Jednoga e vas dana zadesiti nesrea, jer
ne moete odoljeti ni jednom lijepom enskom licu, a va ih imetak i previe privlai!
Ako sam vas dobro shvatio, ene me vole jedino zbog mojih talira. Ba ste ljubazni,
hvala vam!
Ne budite glupi, Cruz-Sobral! Kad ovjek dosegne stanovitu dob, besmisleno je nadati
se neem drugome. No ako se poto-poto elite upoznati s tim ljudima, obratite se naoj
domaici. Ines de Picoas je oduevljena tim Talijanom i bit e presretna to moe gurnuti
njegovu enu u vae naruje. No nemojte tada dolaziti u mene i aliti mi se ako bi vam se
dogodilo neto neugodno.
Prezirno se nasmijeivi, Jose-Anselmo da Cruz-Sobral, dosadna izraza lica, takne svoju
ipku na prsima koulje i krene smjerom u kojem su nestali lijepa Lo-renza i njezin mu.
Bio je jedan od najbogatijih ljudi Portugala, brodovlasnik iji su brodovi krstarili svim
morima. Posjedovao je, osim svega ostalog, predivnu zbirku dragog kamenja koja je
postala gotovo legendarnom. Osobito su bili slavni prelijepi topazi, ogromni primjerci
pronaeni u njegovom rudniku u Brazilu.
Zahvaljujui svemu tome, imao je prilino uspjeha u ena. Meutim, u suprotnom sluaju,
da to bogatstvo nije postojalo, Cruz-Sobral, s obzirom na svoju dob od pedeset godina,
debljinu i precrveno lice, ne bi uope bio enama zanimljiv.
Sada, u ovom trenutku, hiroviti brodovlasnik poelio je lijepu Talijanku.

Nije morao predugo traiti da pronae mladu enu kako razgovara sa svojim muem i
gospoom Picoas, i jednostavno se dao predstaviti. Jo je jednostavnije bio pozvan u di
Stefanovih, jer se dosad sumorno raspoloeni grof razvedrio im su se upoznali. . . Bio je
tako ljubazan i pristojan, a grofica izbliza jo ljepa!
Cruz-Sobral, zaslijepljen i opijen, uo je samoga sebe kako se kune svojim novim
prijateljima da e ih ve idueg dana posjetiti u Tcrreiro do Pacou.
Tek to su se vratili s plesa, plemeniti se talijanski brani par posvadio. Lorenza je
razdraeno predbacivala Giuseppeu to je pozvao Cruz-Sobrala.
Ne elim vidjeti tog debelog ovjeka ovdje, uje li me? Neu ga primiti . . .
Nimalo se ne uzbuujui, Balsamo nastavi otkopavati svoju englesku ipku na prednjem
dijelu koulje.
Zna li ti da je taj ovjek vlasnik najljepe zbirke topaza u itavoj Evropi? ak ni
Katarina Velika ne posjeduje takve divne topaze! Zato ga ti, dakle, ne bi primila?
Zar vjeruje da nisam zamijetila kako me promatra? Moe li mi se zakleti da nisi
raunao sa mnom da ga privuem ovamo?
Jasno da ne mogu! Tvoja ljepota je naa najbolja preporuka. A zato ga, uostalom, ne
bismo pozvali? to zahtijevam od tebe? Jedino da neko vrijeme bude ljubazna sa silno
bogatim brodovlasnikom.
Kao to sam morala biti ljubazna s kraljevim namjesnikom u Barceloni, koji nas je
dao istjerati zato to mu nisam popustila? A to je bilo u Madridu? Sjea li se kakvu je
vrstu ljubaznosti zahtijevao od mene vojvoda od Albe? Morali smo prijei granicu kako te
ne
172
.173
bi predao inkviziciji, toliko mu se urilo da te se otarasi ...!
Znam! Nismo imali sree, no ovdje se ne moramo bojati niega slinog, a Lisabon je
najvanije trite dragog kamenja u Evropi. Mora mi pomoi. Otputovat emo nakon toga
u London, zatim u Pariz ... ali, potrebno mi je nekoliko Portugalevih topaza. A ti ne
mora uiniti nita neugodnije od toga da ga zavede.
Lorenza se odjednom prestade ljutiti. Bacivi se na krevet, zajeca.
Smiluj mi se! Nemoj me primoravati na to! Uasavam se toga debelog ovjeka! Ne
mogu ak podnijeti ni pomisao da bi se njegova ruka nala na mojoj.
Giuseppe klekne do nje i ovije joj ruke oko ramena.
Smiri se! Nismo jo stigli dotle! blago izusti. Dovoljno si spretna da ga sprijei da
ode predaleko, a da ipak klei pred tobom. Mora postii samo da on oslijepi, oglui i
poludi. A dobro zna kako te volim.
Oh, ti! ... Tvoja ljubav! gorko e ona. Da me voli, bio bi ljubomoran!
Ne vjerujem! Ljubomora je bolest glupana! A ja bih prihvatio sva predbacivanja, osim
da mi predbaci glupost!
Don Jose-Anselmo se, jasno, pourio iskoristiti poziv. Idueg je dana, kao to je bilo
dogovoreno, stigao di Stefanovima. Lorenza ga je ljubazno doekala, a Giuseppe odveo u
svoj alkemijski laboratorij. Pokazao mu je svoje tajanstvene knjige, svoje penice i retorte,
jer se Balsamo, nastanivi se u Lisabonu, iskreno odao velikoj strasti istraivanja koje ga je
progonilo itavog ivota: pretvaranju metala u zlato i mogunosti da sam
174
stvori drago kamenje koje ga je oduvijek opinjavalo. Tom se poslu predao s toliko ara da
je esto provodio itave noi daleko od Lorenzinog kreveta.
Sretan zbog tolike ljubaznosti, Cruz-Sobral je neprekidno posjeivao di Stefanove. Prije
svakog svoga dolaska pobrinuo se da poalje cvijee, rijetko voe ili neki drugi poklon.

Svaki put kad je neki od njegovih brodova stigao u Lisabon, slao je svilu, zaine, slonovu
kost, jantar, a jedanput ak i papagaja iz Brazila plave boje poput ljetnog neba.
Gotovo stidljivo udvarajui Lorenzi, bio je tako suzdran da se mlada ena poela
smirivati. Tada, skupivi jednog lijepog dana svu svoju hrabrost, don Jose je pozvao
Lorenzu da posjeti njegov raskoni posjed na obali Taja.
Lorenza se ponovo silno uplaila. Htjela je izbjei taj posjet, no Cruz-Sobral je bio vrlo
uporan.
Tamo je moja zbirka dragog kamenja. Tako bih silno elio da joj se divite! Ne biste bili
prava ena da ne volite lijepe dragulje. A moji su jedinstveni.
Lorenza oboava drago kamenje tada e Giuseppe Vrlo rado emo posjetiti va dom
nastavi ljubazno se smijeei kao da ne zamjeuje kako je Cruz-Sobral malo iskrivio lice
doznavi da e u posjet doi i mu. Brodograditelj se usrdno nadao da e lijepa grofica doi
sama! Brzo se utjeio pomislivi kako e nakon zavrenog uvodnog dijela posjeta, moda
moi privoljeti ljepoticu da se oslobodi svoga pratitelja ...
Posjet je oduevio Giuseppa, dok je za Lorenzu ipak bio samo dosta neugodna dunost.
Cruz-Sobral je, ne elei je uplaiti usprkos grofovom prilino rastresenom ponaanju
ostavio ih je vie nego jedanput nasamo
175
bio ljubazan, njean, usluan i... nita vie. Njegov je posjed, vrlo prostrano zdanje,
nadvisivao terase zasaene bujnim bunovima rua, stablima narani i ogromnim
papratima. Pratei svoga domaina mirisavim pu-teljcima vrta na kraju kojega je tekla
rijeka Tajo, Lo-renza je uzdiui razmiljala kako bi bilo divno ivjeti usred tolike ljepote
pokraj Giuseppea koji bi postao ovjekom poput svih ostalih. No njega su zanimali jedino,
topazi.
Istinu govorei, topazi su vrijedili itavo kraljevstvo. Ispunjavajui nekoliko zastakljenih
polica, raskono su blistali na smeem barunu jastuka. Brani par nikada nije vidio toliku
koliinu tako lijepih dragulja. Lorenzine su oi, a da ona to nije niti slutila, blistale pred
tom udesnom ljepotom. Cruz-Sobral se nasmijeio:
Ovo je moja zbirka rijetkih dragulja, no posjedujem i mnogo drugih. Pogledajte.
Bacivi kratak pogled na Giuseppea koji je ostao stajati kao opinjen ispred glavnog
zastakljenog ormara, brodograditelj odvede Lorenzu do nekog prozora i otvori veliku
krinju od izrezbarenog drveta prepunu kutija s nakitom i velikom koliinom ovla
nabacanog dragog kamenja, koje je, osvijetljeno sunevim zrakama, blistalo arko poput
poara. Izvadivi iz jedne kutije vrlo lijepu ogrlicu, Cruz-Sobral je brzom kretnjom
privrsti oko vrata mlade ene.
Za uspomenu na va posjet proaputa blizu njezinog uha tako da ju je opekao njegov
uzbueni dah.
I u nadi da ete skoro, vrlo skoro, ponovo doi!
Njegovi se prsti zadrae na njezinom vratu. Loren-za zadre. Htjede se odmaknuti, no on
je sprijei.
176
..:.: Tako bih vam rado poklonio sve ovo . . . Ako biste htjeli ...
Neu. to bi rekao moj mu? napomene Lo-renza ljupko se oslobodivi.
Oh, mua je lako napustiti ili prevariti! No, ne bih vas htio uplaiti. Obeajte mi samo
da ete ponovo doi, bez njega, barem samo jedanput.
Ako budem mogla . . . Vidjet u! odgovori Lo-renza, tako nervozno maui lepezom
da je Cruz-Sobral povjerovao da je zbunjena, iako je bila samo u neprilici. Zadovoljio se
ovim poluobeanjem, no Giuseppe je, kad su se vratili u njihov dom, bio oduevljen
ogrlicom.

 Lijep poetak ree. - Nadam se da e nastavak slijediti.

Iduih dana, kako oaloena Lorenza nije izlazila izgovarajui se slabim zdravljem, CruzSobral je dolazio svakodnevno kako bi naveo mladu enu da se ponovo doe diviti
njegovim draguljima. Uvijek je donosio sa sobom novo drago kamenje koje se pridruilo
ogrlici na dnu Giuseppeovog kovega.
Nastupanjem arkog portugalskog ljeta Lorenzino se zdravlje zaista pogoralo, i ona je jo
jae potpala pod uasan hipnotiki utjecaj svoga mua. Uskoro se pretvorila u bezvoljno
bie kojim je on mogao upravljati kako je htio. Zapovjedivi joj da najavi Cruz-Sobralu
kako e doi sama u njegovo prebivalite s topazima, jedva se i opirala. Samo je bolno
zastenjala. ,
Hoe li da popustim tom debelom ovjeku? Ti, Giuseppe? . . . Zar je to mogue?
Ne traim od tebe nita slino. Jedino zahtijevam da ode na njegov posjed i da ostane
dovoljno dugo kako bih ja mogao uiniti ono to sam odluio.
12 Tri pustolova
177
Ledenom podrugljivou, on joj otkrije svoj plan. Drago kamenje, koje joj je poklonio
Portugalac iz ljubavi, nije mu dovoljno. eli se domoi velike zbirke. Dok se Lorenza bude
posvetila Cruz-Sobralu, najbolje u mirisavom umarku vrta, on e ui u kuu zahvaljujui
svome suuesniku, Sicilijancu, kojega je namjestio kao sobara u Portugalca, i doepat e se
topaza. Preostat e im samo ta ista no da se ukrcaju na unaprijed unajmljeni brzi amac i
da otplove u druge krajeve.
Lorenza se ovaj put, usprkos svojoj potinjenosti, osupnula. Radilo se o krai zbog koje bi
mogli biti objeeni ili poslani na galije. No Giuseppe nije htio niti sluati njezino
prosvjedovanje. Odluio je koje e veeri Lorenza posjetiti Portugalca, krenuo u potragu
za amcem i pobrinuo se za putnice na njihovo prijanje prezime Balsamo.
Sreom, dva dana prije odreenog datuma, kad je Lorenza ve ozbiljno razmiljala da se
baci u Tajo, u njezinu je sobu, u kojoj je tuno sanjarila, iznenada uao Balsamo.
Sve je izgubljeno! povie. Ima sat vremena da se spremi. Naputamo Lisabon
im bude plima.
Ve je pourio prema njezinom stoliu za eljanje, pokupio sav nakit i strpao ga u vreu.
Hajde, pouri!
Reci mi barem to se dogaa?
Ona budala Salvatore noas je dopustio da ga netko ubije udarcem bodea. Prije nego
to je umro, mogao je jo govoriti i vjerujui kaiko sam ja krivac za taj napad, odao me.
Upravo me obavijestio prijatelj iz policije da e me u podne uhapsiti. No mi emo u podne
ve biti daleko.
Zato je vjerovao da si ti kriv za taj napad?
178
Sino smo se posvadili. Htio je da poveam njegov udio u blagu.
Zavlada tiina. Lorenza pokuava, irom otvorivi oi, proitati istinu s muevljevog
ravnodunog lica. Zar uistinu nije kriv za to ubojstvo, to bi htio da ona vjeruje? Ali ve
odavno zna kako je beskorisno da ga ispituje o takvim stvarima. Zbog toga joj je dovoljno
da ga bezbojnim glasom zapita:
Kamo idemo?
U London. Tamo nas nitko ne pozna . ..
Sat kasnije, crveno jedro brodia se napelo iznad rijeke Tajo i brodi je zaplovio prema
velikom oceanu. Lorenza je spaena, Portugalevi topazi isto tako .. . !
Kad su stigli u London, Balsamo i Lorenza nisu imali ni sua. Zapovjednik krijumarskog
broda, koji je pristao da ih odveze do obale Temze, doslovce ih je opljakao do gole koe.

Tako su siromani da su se morali zadovoljiti sobom u nekoj bijednoj krmi u uasnoj ulici
Kent, njihova im novana sredstva nisu doputala nita bolje. Da bi sve postalo jo tee,
Balsamo se, zbog londonske magle neprekidno zagaene dimom uglja kojim se loe
engleske pei, razbolio. Morao je, iscrpljen bronhitisom, leati u krevetu, a Lorenza je
prosjaila po blatnim okruglim ljunkom poploenim ulicama. Ponekad su ovamo bacili
naramke suhog granja kako bi omoguili prolaz koijama preko najgorih kaljua.
No bez obzira na to kako je njihov stan bio bijedan, ipak su ga morali plaati, a brani je
par esto umjesto objeda pojeo jabuku ili neku neukusnu kukuruznu kau.
179
i Kad samo pomislim uzdahne Giuseppe postavi zaudo paljiv mu kako sam ti
obeavao sva blaga ovog svijeta! Ba je ovo bijedna zemlja u kojoj putaju dvoje otmjenih
stranaca da umru od gladi.
U naoj zemlji vlada bijeda, no u njoj ima sunca, a i ljudi su dobra srca odgovori
Lorenza.
Oito, engleska su srca bila tvra od kamena. Usprkos loem zdravstvenom stanju,
Balsamo je budui da nije mogao plaati stanarinu na krmarev zahtjev odveden u
prljavi zatvor u ulici Fleet, kamo su otpremani dunici nesposobni za plaanje, a Lorenza
se nala na ulici. Istina, krmar joj je predloio drugi nain da se izvue iz svoga tekog
poloaja, no ona ga je ponosno odbila.
Dok je prosjaila na vratima katedrale svetog Pa-vla, ljepota njezinog lica i otmjena
ljupkost njezine pojave u bijednoj odjei izazvali su panju nekog starca. Sir Richard
Dehels nije bio lo ovjeik, naprotiv. Bio je ljubitelj ljepote i sakuplja umjetnikih
predmeta. Potresna bijeda ove vrlo lijepe mlade ene izazvala je u njega veliku
radoznalost. Obratio joj se ljubaznim rijeima. Lorenza mu se, ponesena svojim
talijanskim temperamentom, povjerila.
Ako je va mu nalik na vas, izvui emo ga iz zatvora. Ljudi poput vas nisu stvoreni
za prosjaenje po londonskim ulicama, a ni za truljenje u zatvoru.
Na veliku Lorenzinu radost, stari je gospodin, zadovoljan Balsamovom vanjtinom,
izvukao njezinog mua iz zatvora i odveo brani par u svoju veliku kuu pokraj
Canterburrvja.
Vaa ena mi je napomenula da ste vrlo talentirani za crtanje. Ako elite, mogli biste
raditi za mene i
180
prekopirati neke crtee koje mi njihovi vlasnici nee prodati.
Bivi alkemiar iz Lisabona uzdahne. Zar da se ponovo prihvati olovike, a sanjao je o
pravljenju zlata i elio vidjeti kako se ispod njegovih prstiju stvaraju dijamanti! No mora
se ivjeti!
Vrlo ste dobri, gospodine .. . Pokuat u vas zadovoljiti.
Kua pokraj Camterburrvja dojmila se Lorenze poput raja nakon pakla. Nala je ovdje
ulkusno ureenu raskonu okolinu i potovanje. Zaboravila je sumorne dane, hipnotike
seanse i sve one natprirodne ludorije kojima je njezin mu tako dugo bio opsjednut.
Giuseppe je crtao, ostavljao dojam kao da je zaboravio sve one svoje uasne ambicije iz
prolosti. Bila je gotovo sretna.
Na alost, Giuseppe je u svojoj eliji u ulici Fleet upoznao nekog Talijana koji se
predstavljao kao mar-kiz de Navona, no bio je zapravo vrlo lukav lopov. Taj je ovjek
napamet znao gdje su smjetene sve slavne zbirke itave Engleske, i jedne se zlokobne
veeri ponovo sreo sa Giuseppeoni u krmi u Canterburrvju, gdje mu je zakazao sastanaik.
Balsamo se vratio rumenih obraza i blistavih oiju.
Zna li ree da nas je naa dobra zvijezda dovela na sam izvor bogatstva?

 to eli tilme rei?

Ovaj stari sir Richard ne sakuplja samo crtee i slike ... nego i drago kamenje!
to?
Iz Lorenzinog je lijepog lica malonpomalo nestajalo krvi. Ponovo je preplavio strah, onaj
odvratni strah za koji je ve vjerovala da ga se zauvijek oslobodila. Nije
181
se usudila nita zapitati. No Giuseppe, i ne marei za nju, zanesen svojom strau, blistavih
oiju nastavlja:
Starac posjeduje rubine. .. prekrasne rubine! Ima tako dragocjeno kamenje kakvo
nema ak ni kralj!
Lorenza krikne i baci se na koljena pred svog mua.
Ne, Giuseppe! Ne! Ti to ne moe uiniti!
A zato ne? Razmisli malo, s tim rubinima moemo otputovati, stii u Pariz, gdje
nikada ni jedan spretan ovjek nije umro od gladi.
Radije ti razmisli kalko nas je sir Richard spasio od bijede, moda i od smrti! A ti bi ga,
da mu se odui, htio okrasti! Usudio bi se to uiniti?
Ve sam ti rekao da elim uspjeti. eka me moje djelo, Veliko Djelo. Potrebni su mi
laboratorij, metali, epruvete, ognjita! to znai potovanje prema nekom ovjeku u
usporedbi s divotama to me oekuju!
Njegove oi nisu usmjerene u nju. irom otvorene, kao da vide u budunosti blistavilo
zlata i dragog kamenja. Lorenzi je jasno da je on beskrajno daleko od bilo kakvog
razmiljanja.
Ako to uini proaputa ja u te napustiti! Pobjei u.
- Ne priaj gluposti! to bi ti radila bez mene? No sutradan, kad je svanulo sunce i
obasjalo polja i kuu sir Dehelsa, Lorenza Balsamo je iezla .. .
TREE POGLAVLJE
GOSPODAR TAJNI
/vloraar spusti jedro, i mali brod polagano pristane pokraj obale. ustro mu gurnuvi u
ruku zlatnik, Balsamo skoi na kopno. Zamah otrog prosinakog vjetra prodre 'kroz
njegov ogrta. Osjeti kako mu hladnoa grize kou ... No on, ipak, brie znoj sa ela. Prijelaz
je od Dovera bio vrlo neugodan. Balsamo je stotinu puta pomislio da mu je kucnuo
posljednji trenutak. Istina, nekada je esto putovao brodom po Sredozemnom moru, no
najplavije od svih mora ni po emu nije nalik ovom mrzovoljnom, sivom La Mancheu s
njegovim visokim zapjenjenim valovima ispod kojih se kriju uasni grebeni.
Tlo Calaisa ini mu se vrlo vrstim i smiruje ga. Slijedi tragove svoje odbjegle ene od
Canterburrvja sve do Francuske. Stigavi u Dover, dospio je jo vidjeti kako se potanska
koija to je prelazila Kanal udaljuje i doznao da je u njoj bila gospoa Lorenza Feliciani.
Unajmio je brodi i, prepolovivi svoju uteevinu, iia-stavio potjeru. Budui da je njegova
ena krenula u Francusku, jamano joj je cilj puta Pariz. Pariz, odakle kreu potanske
koije prema Italiji. No sada se morao najprije raspitati.
Balsamovu panju privue crvenkasto svjetlo svjetiljke neke gostionice, iji se natpis,
neugodno kripei, ivjie na vjetru. U ovoj e kui, osim moebitnih obavje182
183
stenja, dobiti barem toplu juhu i vr vina da se okrijepi. Zgrbivi se kako bi se borio protiv
naleta vjetra, uputi se prema gostionici.
Krmar Odmora ribara ne ostavlja dojam vrlo razgovorljiva niti vrlo hitra ovjeka, no na
zvuk zlata odmah se promijenio. urno je donio ovom zakanjelom gostu tanjur juhe,
nekoliko odrezaka slanine i vr vina. Odmah je ispriao kako putnici redovne potansike

linije rado svraaju u njega da bi se okrijepili nakon prijelaza. Jasno, zamijetio je meu
posljednjima mladu, vrlo lijepu plavokosu enu koja se jedva drala na nogama.
Sreom, njezin je pratitelj nije ni na trenutak naputao. Pomagao joj je da svue ogrta,
primoravao je da jede i pije, uvjeravajui je kako e njezine nelagode nestati i u koiji e se
sasvim dobro osjeati.
Balsamo namrti obrve. Tko je mogao biti taj ovjek? Ili to uope nije bila Lorenza? Tada
zapita:
Je li ta ena govorila francuski?
Ne ba dobro... Samo nekoliko rijei. Va me naglasak podsjea na njezin.
Jeste li uli da je njezin pratitelj izgovorio njezino ime?
Da . . ! Nisam dobro sluao ... Neto poput Laura ..., no moda se varam.
Ne vjerujem. Kamo su, iziavi odavde, otili?
A tkamo bi mogli otii? U stanicu potanske koi* je, jasno, ovjek je rekao da ih tamo
ekaju kola, potanska kola.
Balsamo, ne dodavi nita, zavri veeru. Obilno plativi, zagrne svoj ogrta i izie praen
srdanim kr-marevim zahvaljivanjem.
184
li...
U efa potanske stanice doznao je sve to je htio znati; Putnika su kola krenula u
odreeno vrijeme, no samo je jedna koija istodobno napustila Calais. Koija stanovitog
gospodina Duplessisa, nadglednika imanja grofa de Prie. Pratila ga je neka mlada
plavokosa ena koja je odgovarala Lorenzinom opisu.
Imate li jednog konja za mene? zapita Balsamo. Putujem u Pariz.
;
Moete birati izmeu etiri, gospodine. Svi su u dobrom slanju.
Nekoliko minuta kasnije Balsamo je, brzo jaui, napustio Calais. Srdba ga je zagrijala.
Pretpostavljao je da je Lorenza srela toga Duplessisa na brodu. Ljepota i izmueni izgled
mlade ene uinili su ostalo. Koliko je otkako se oenio ve sreo mukaraca koji su tako
arko eljeli zatititi Lorenzu? U veini sluajeva od njega.
No, ona e biti ponovo moja! kleo se izmeu stisnutih zubi. ak i kad bih zbog
toga morao ubiti toga ovjeka. Ona pripada meni, samo meni!
Balsamo nije teko pronaao Lorenzu i njezinog otmiara. Izmeu obavjetenja dobivenih
na stanici potanske koije, jedno je bilo osobito vano: Duplessis je bio nadglednik imanja
grofa de Prie. Prilino je lako pronaao grofovo otmjeno prebivalite. Kuepaziteljica mu
je, za jedan zlatnik, bez ustruavanja odala nadgled-nikovu privatnu adresu. Stanovao je u
maloj kui nedaleko od crkve Saint-Roch. Sada je mladi ovjek morao dugo ekati u
zimskoj, noi.
Strpljivo je vrebao nadglednikov odlazak; njegov opis dobio je od raznosaa vode. Bio je
nieg rasta, de-beljkast i krepak, vesela rumena lica. Balsamo ga je promatrao kako odlazi,
zatim je odvano pokucao o vrata
185
i zatraio da vidi mladu damu iz inozemstva koju je gospodin Duplessis doveo sa sobom
iz Engleske. Otvorila mu je stara kuna pomonica i, nakon to ju je uvjerio da eli
razgovarati sa sestrom, otila je po Lorenzu.
No im je mlada ena prepoznala svoga mua, tako je strano kriknula i pobjegla da je i
starica odmah pozvala u pomo, i to ne samo slugu nego i susjede. Bal-samo je morao
pobjei kako ga ne bi raskomadali.

Iako lud od bijesa, ipak je bio toliko razuman da je pobjegao, premda je sanjario kako e
razbiti vrata te kue i silom oteti Lorenzu. Ljubav prema njoj u ovom je trenutku bila vrlo
nalik mrnji . . .
Istovremeno ga je obuzela groznica. Lorenza je upozorena. Zasigurno e zaklinjati
Duplessisa neka je udalji iz njezina sadanjeg sklonita, moda na neko mjesto gdje je nee
moi pronai. Morao je neto uiniti, i to to bre.
Nije oklijevao. Njegova ena mora biti kanjena za sve ono to je zbog nje pretrpio. I tada
je, jednostavno, otiao policijskom poruniku.
Sutradan je Lorenza Feliciani uhapena u stanu gospodina Duplessisa. Optuio ju je njezin
zakoniti mu zbog razvrata s nadglednikom. Otpremljena je u zatvor Saint-Pelagie.
Ova je ustanova vie nalikovala samostanu nego pravom zatvoru. U njega su bile
zatvarane djevojke nesigurne kreposti, zbog kojih su se alile njihove obitelji, i brakolomnice. Bio je neto izmeu Madelonettesa, u koji su slane djevojke i ene iz
aristokratskih krugova, i Sal-petrierea, u koji su zatvarane prostitutke. Lorenza je, ipak,
silno uplaena, prekoraila ovaj prag, a kad ju je
186
Balsamo, tjedan dana kasnije, posjetio, bila je tako utu-una zbog 'stida i straha da je
osjetio prema njoj saaljenje.
Ovisi samo o tebi hoe li izii odavde. Ti si moja ena, Lorenza, a to si zaboravila.
Nisi li i ti sam zaboravio potenje i najvanije Gospodinove zakone? Uasava me,
Giuseppe, ak iako mi srce krvari to ti to moram rei!
U tom ti sluaju preostaje izbor izmeu dva uasa mirno odgovori Balsamo.
Uasavanja to ti ga ulijevam ja ... ili onog to osjea prema ovom zatvoru .. .
Poto je Lorenza, ne odgovorivi, spustila glavu, on joj prie, prisloni lice o drvene reetke
to su ih dijelile i s iznenadnom strau proaputa:
Zar me vie ne voli? Pogledaj me, Lorenza, usudi se pogledati me i rei mi u lice da me
vie ne voli. Mene, koji te volim vie no ikada.
Ona se tuno nasmijei.
Ti?
Ja. Ti si moje blago, moje ostvarenje, moje najljepe umjetniko djelo. Ti bi bez mene
bila samo hladno tijelo, ivjela bi tupa i neuka u nekom samostanu turobnom poput ovog
zatvora. Ja sam te nauio to je ivot i to je ljubav. Zar si umorna od ljubavi, Lorenza?
Odgovor je samo dah, a Lorenzin pogled, polagano se vinuvi uvis, sreo je blistavi
Balsarnov pogled i utonuo u njega.
Jo te uvijek volim, Giuseppe zajeca mlada ena. Zar bih inae bila tako nesretna?
Vjerovala sam da e mi ovjek kojega sam slijedila biti ocem, no on je htio neto drugo. Da
me ti nisi dao uhapsiti.. . pobjegla bih. Podsjeao me na Cruz-Sobrala.
187
Onda ... jesi li spremna da me slijedi?
Odvedi me, Giuseppe . .. Kunem ti se, slijedit u
te!
Sat kasnije, vrata Saint-Pelagie se otvorie ispred pokajnice Lorenze, ponovo potpuno
slijepo potinjene njezinom muu.
Brani par se na nekoliko tjedana smjestio u skromnu krmu u nekadanjem ograenom
prostoru templarske crkve. Gostioniar, stanoviti Lazare, bio je udan ovjek koji nije bio
nalik ni na jednog krmara to ih je Lorenza dosad upoznala. Miran i utljiv, nije primao u
svoju kuu bilo koga, no im mu je Balsamo proaputao u uho nekoliko rijei, postao je
silno usluan i ak izjavio branom paru da mogu u njega stanovati koliko god dugo budu
eljeli.

Balsamo je itave dane stajao iza nekog prozora to je gledao na ulicu i promatrao
prolaznike kao da nekoga oekuje. Mlada je ena i opet poela drhtati od straha. to to
opet priprema njezin tajanstveni mu? Nije radio niti joj priao o bilo kakvom planu, a
uasna bijeda u kojoj su ivjeli u ulici Kent ipak se nije vratila ... Odjednom se u njoj javio
podmukli strah: zar je Giuseppe uistinu bez iega otiao od sir Rieharda? Ili je njihovo
sadanje uvjetno blagostanje plaeno ukradenim topazima?
Jedne se veeri, drui ve pri pomisli kako e se on razbjesniti, usudila zapitati Balsama.
Zaudo, nije se razljutio.
Ne, Lorenza .. . Zavreno je s pohlepom i kraama na to me navodila moja strast za
dragim kamenjem. Skrenuo sam s puta to mi je bio zacrtan, no, hvala bogu, ponovo sam
se vratio na taj put.
. ';
188
Kako?
Zahvaljujui sasvim sluajnom susretu u Londonu s nekim tko me uputio u tvoj trag.
Netko tko je, na alost, bio vrlo daleko prilikom naeg dolaska, inae i ne bismo upoznali
onu bijedu.
Tko je to bio?
Nemam pravo to rei. Zapovjedio mi je neka doem ovamo i ovdje ekam poruku.
ekam je ...
Shvativi kako bi uzalud zahtijevala odgovor, Lorenza zauti. Balsamo je jo dva dana
strpljivo ekao dok se, napokon, nije pojavio ovjek niska rasta odjeven u crno. Balsamo i
on nisu izmijenili ni rijei. Samo neki udan znak prstima. Tada mu je ovjek niska rasta
pre>-dao pismo zapeaeno crnim voskom, pozdravio i isto onako tiho nestao kao to je
bio i doao. Proitavi pismo, Balsamo se okrene Lorenzi i nasmijei.
Znam da mi je oproteno. Sada odlazimo! A kamo idemo?
..
Na Maltu!
Je li Veliki Uitelj Vrhovnoga reda Malte uistinu otac njezinoga mua? To je pitanje muilo
Lorenzu danima, koje je, uostalom, provodila mirno na velikom sredozemnom otoku. U
velikoj kui okruenoj cvijeem s terasom to je gledala na more radosno se vratila
ljenarenju na talijanski nain.
I njezina je dua smirena. Nije li ovaj lijepi otok leno vitezova-redovnika, itavo to kopno
posveeno Bogu? Zabrinutost zbog udne djelatnosti njezinoga mua pomalo je nestajala.
Nije vie bilo hipnotikih seansi ni arobnjatva. Giuseppe je svakog dana odlazio u palau
Velikog Uitelja, s kojim je, tako je govorio, radio u alkemijskom laboratoriju. Bavio se
pomalo i medici189
nom, poeo lijeiti nekoliko ljudi, no kad ga je Lorenza zapitala o njegovim rodbinskim
vezama s Velikim Uiteljem, samo se bez rijei nasmijeio.
Tako su ivjeli skoro godinu dana. Tada su, naglo, sa stanovitom urbom, napustili bijelu
kuu, ali su se ukrcali na neki malteki brod u pratnji stanovnitog viteza Acquina.
Otputovali su u Napulj, gdje je Lorenza i opet ustanovila da su promijenili ime. Balsamo i
njegova ena sada su markiz i markiza Pellegrino. No ovaj je put, iznimno, Giuseppe
pristao na neka objanjenja.
Veliki Uitelj mi je povjerio zadatak. Moram potraiti nekog ovjeka.
Kojeg ovjeka?
Tajna! To je ovjek koji pozna i najvee tajne, posjeduje svu mo o kojoj sanja Veliki
Uitelj Pinto. On zna tajnu vjene mladosti, umije praviti zlato, pre-| tvarati metale jedan u
drugi, poveavati i proiavati drago kamenje. Zna i pronicavo itati budunost.
Lorenza se, ponovo obuzeta prijanjim strahovanjima, prekrii.

 Jedino Sotona posjeduje takve moi. Tko je taj ovjek?

Tko bi na to mogao odgovoriti? Upravo je zbog toga moj zadatak teak. U Flandriji su
ga zvali grofom de Surmont, u Italiji markizom Balettijem, u Madarskoj grofom Zaraskkn,
u Rusiji grofom Saltikovom, u Francuskoj grofom de Saint-Germainom .. . Ne zna se ni tko
je, niti odakle dolazi. Navodno je poznavao Krista, ivio u Rimu u doba rimskih careva.
Neki tvrde da je sin nekog madarskog princa, drugi kau da je nezakoniti sin neke
panjolske kraljice i nekog vrlo otmjenog plemia. Jedno je sigurno: vrlo je plemenitog
porijekla,
190
jer ga je kralj Luj XV, silno osjetljiv na porijeklo, primao s velikim poastima i ak mu
ponudio kraljevski dvorac u Chambordu da tamo radi. Njega bih elio pronai, a mi emo
ga, ako bude potrebno, traiti u itavoj Evropi.
Lorenza ga je sluala s divljenjem to je liilo na uasavanje. Vidjela je kako se pred njom
vrtoglavo ukazuju beskrajne ceste Evrope . . . bezgranine ceste, jer je, prema njezinom
miljenju, ovjek kojega su trebali traiti bio samo utvara.
Uistinu, zapoela je bezumna potraga, beskrajno putovanje, dok se vitez Acquino, zaduen
istim zadatkom, ukrcao na galiju kako bi pretraio Bliski istok.
Brani par lutalica vratio se ponovo u London. No sada to nisu vie siromani bjegunci pod
imenom Balsamo, nego bogati enovljani barun Zanone i njegova ena. Uslijedili su
Edinbourgh, Bruxelles, Copenhagen i Amsterdam, gdje je Balsamo, napokon, u nekoj staroj
kui idovske etvrti, pronaao neki trag.
Gospodar Tajni se vratio u Njemaku, gdje sekta Rumenog kria, a on joj je voa,
posjeduje mnogobrojne pristae povjeri mu rabin Ha-Levi. Ako ga eli pronai,
mora otii u Prusku ili u markgrofa Hessena, koji se proglasio njegovim uenikom.
Hoe li me on odvesti k njemu?
Samo idi! Ako Uitelj bude smatrao da mu moe sluiti, on e ti to lako dati na znanje.
Ne pridrava li se obiaja pripadnika Rumenog kria prema kojemu mora promijenivi
zemlju promijeniti i ime? Tko si ti sada?
Grof Foeniks.
Dobro je. Nastavi svoj put s povjerenjem. Nije daleko trenutak kad e sresti Uitelja.
191
ija je tajanstvena ruka dovela Balsama dovde? On to uzalud pokuava otkriti tegobno se
penjui, jedne mrane noi, uskim putem to vijuga uz rub jednog od breuljaka
Vogelsberga. Vrlo je hladno, a prodorna se kia zavukla ak ispod debelog pokrova
njegovog konja. Razmilja o Lorenzi, koja je ostala u mirnoj, toploj krmi.
Razaznao je strah iz njezinog posljednjeg pogleda kojim ga je ispratila. Ova nepoznata
zemlja, sumorno vrijeme, tajanstveni glasovi to su ih doveli sve do; sredita
markgrofovije Hessen, sve je to budilo njezino rimsko praznovjerje, no Balsamo je znao da
vie ne moe odstupiti, sada kada se blii cilju... Cilju za kojim je teio koristei se ak i
najgorim sredstvima!
Pred njim se odjednom pojavi privienje napola sruenog starog dvorca, mranog u ovoj
tiini i u ovom mraku. No ispod napola sruenog gotikog luka vrata gori baklja, plamen
koje rastjeruje vjetar.
Putnik privee svoga konja o kolut od zaralog eljeza to visi pokraj baklje i krene ispod
svoda. Malo dalje plamsa druga baklja, a jo je jedna malo dalje, pokraj nekih niskih vrata,
obilato okovanih eljeznim arkama. Vrata se ispod njegove ruke lagano otvorie.
Ugledavi prizor ispred sebe, Balsamo ustukne. ;
Pred njim je velika dvorana obloena crnom tkaninom, a u njoj su svuda unaokolo, kao u
'katedrali, rasporeena visoka sjedala od tamnog drveta. U dnu, na kamenitom oltaru,

blista ogromna zlatna rua usred pla-menog kria. No najvei uas ulijevaju ljudi koji
sjede na tim sjedalima. Ogrnuti i prekriveni bijelom tkaninom nalik su nepominim tihim
utvarama.
Balsamo polagano ue u tu dvoranu, krene prema oltaru. Stigao je gotovo do polovice
puta, a tada odjeknu dubok, zastraujui glas snano odzvanjajui.
Koga trai? :
Onoga koga zovu Gospodarom Tajni! - micnim glasom, bez drhtanja, odgovori
Balsamo.
-,:
Zato?
* Imam poruku za njega.
:
>': Kakva je to poruka?
Predat u je samo njemu.
Mi smo drugovi Rumenog kria, njegova braa. Moe poruku predati nama.
Ve sam jedanput odbio.
Izmeu redova utvara zauje se odobravajue mrmljanje, prvi znak ivota ovih bijelih
sjena. Na trenutak zavlada tiina, a tada se ponovo zau glas:
Odakle dolazi?
Odsvakud i odnikud.
Kako se zove?
Kad sam bio dijete, moj me uitelj Althotas zvao Acharatom. Potom me, u Palermu,
povjerio siromanoj obitelji, ime koje sam uzeo. Zvao sam se Giuseppe Balsamo. Odonda
sam se sluio drugim imenima.
Mi znamo sva.
Odjednom se iza oltara polagano pojavi spodoba mukarca ovijena velikim bijelim
ogrtaem. Pridolica nema maske na licu. Balsamo promatra lijepo lice plemenitih crta
ispod visokog ela mislioca. Put mu je vrlo tamna, oi neodredive boje, no ak ni on ne
moe podnositi njihov pogled, ruke i noge su prekrasne. ovjek moe imati etrdeset
godina, no njegova pojava oituje izvanredno mladenaku krepku snagu. Smijeei se,
prie Balsamu.
Nisi zadrhtao, to je dobro. Ja sam onaj koga trai, onaj koga je francuski kralj nazivao
grofom Saint--Germainom ... tada se obrati bijelim sjenama: Moete se povui, brao
moja. elim razgovarati s ovim . ..
192
13 Tri pustolova
193
Dva ovjeka utke priekae da utvare napuste dvoranu, a tada, kako je Balsamo htio
obaviti svoj zadatak, Saint-Germain ga pretekne:
Nepotrebno! Neu otii na Maltu. Znam to hoe Veliki Uitelj Pinto de Fonseca. Njega
zanima jedino zlato, pretvorba kamenja .. . Mene to ne zanima. U Evropi postoji veliko
djelo koje me eka. Ljudi ude za slobodom ije se ime ak ne usuuju izgovoriti. eljni su
znanja, spoznaja i osobito boljeg ivota. Mi smo se, pripadnici Rumenog kria, posvetili
tom zadatku, a tebe sam ve odavno ekao.
Mene?
Da. Znam tko si, no neu ti to rei. Znao je to i tvoj prvi zatitnik kardinal Orsini. Bio mi
je prijateljem. Ali ti si se izgubio na vrlo mranim stazama.
Znam ponizno e Balsamo. ao mi je zbog toga.
I vrijeme je. Sluaj, ti bi mogao za nas mnogo uiniti. Hoe li nam sluiti?

Kako da izbjegne nepodnosivu privlanu snagu ovog blistavog pogleda? Balsamo je obuzet
udnim zanosom. Ovaj bi neobian ovjek mogao zahtijevati od njega to god bi htio, ak i
njegov vlastiti ivot. Dao bi ga bez ikakve albe.
Sluit u vam, ali kako?
Pozna kemiju i medicinu. Nauit e te tajne kojima e lijeiti tijela da bi zaarao
duhove. Ostat e mjesec dana ovdje pokraj mene. Sada ve zna kako se duhovi
podjarmljuju hipnotizmom, pred tobom se ponekad razdire veo to sakriva budunost. Ti
si dobra osoba. Nauit u te jo vie.
Ali... moja ena eka dolje.
Pusti je neka eka. Ona je svjea, ali obina dua. Utonula je u duboku maglu
praznovjerja. Moe ti
194
postati opasnom. Mora je podvri, vie no ikada, svojoj volji. Budi miran, ekat e te.
Obavijestit u je.
A to u raditi nakon tih mjesec dana?
Ii e onamo kamo te ja poaljem. Najprije u Rusiju, kako bi stvorio sebi ugled. Zatim u
Francusku. Veliko djelo Slobode mora, naime, iz Francuske.
Grof prijateljski i istodobno teko stavi svoju finu ruku na Balsamovo rame. Ova ruka
umije biti njena i zna zapovijedati. Topao, tako udno uvjerljiv glas zapita:
Hoe li me posluati? Morat e osnivati slobo-dno-zidarske loe, raditi u sjeni, a zbog
toga moda i izgubiti svoj ugled i ivot. Hoe li to raditi?
Hou.
Onda me slijedi. Dolo je vrijeme da naui ono to e te uiniti ovjekom ije ime nee
zaboraviti budue generacije . . .
Saint-Germain krene prema oltaru iza kojega se pojavio. Balsamo ga je slijedio, no tada se
iznenada zaustavi.
Sluio sam se dosad tolikim imenima kako bih izvrio zapovijedi za koje nisam ak niti
znao odakle dolaze. Pod kojim bi imenom potomstvo trebalo da me pamti? Balsamo,
Pellegrino, Zanone, Foeniks ...
Ni jedno od tih! Od sada e nositi samo jedno jedino ime: bit e grof Alessandro
Cagliostro!
Cagliostro?
To je strano ime... ime koje se ne zaboravlja. Sluaj kako dobro odjekuje.
Gospodar Tajni povie na sve etiri strane ogromne dvorane ime koje e ponavljati itava
Evropa:
Cagliostro! Cagliostro! Cagliostro!
itava se dvorana ispunila gromoglasnom bukom ...
195
ETVRTO POGLAVLJE AROBNJAK IZ ULICE SAINT-CLAUDE
U
lazei u ulicu Saint-Claude, koija uspori vonju, jer je ulica preuska da bi se u njoj moglo
brzo voziti. Koija je vrlo lijepa, ve izdaleka se vidi da pripada velikom gospodinu. Grbovi
na vratacima koije su moda, nakon kraljevih, najotmjeniji u Francuskoj, no barunasti
zastori na zastakljenim prozorima briljivo su navueni. Koija i lakaj su pogrbljeni ispod
kie to toga dana u veljai 1785. ne prestaje od zore. Pariz je pretvoren u ogromnu
movaru . . .
Sasvim na kraju ulice, tamo gdje ona izlazi na etalite to se nalazi na mjestu nekadanjih
bedema Karla V, uzdie se lijepa palaa. Okruena je visokim zidovima iznad kojih se

razaznaju zimom ogoljele grane i prozori gornjih katova. Kroz sputene rebrenice prodire,
svjetlo, no ne uje se nikakva buka.
Koija se priblii, a velika se vrata tiho otvorie, no nije se mogla zamijetiti ruka koja je to
uinila. Koija prijee u prilino prostrano dvorite, zaustavi se ispred dorskih stupova
ulaza to uokviruju, poput slike, elegantno predvorje i poetak lijepog stubita.
Ovdje eka ogroman crnoputi sluga odjeven u blistavu orijentalnu svilu, drei u ruci
veliki srebrni svijenjak sa crvenim svijeama.
Jedva to dva mokra lakaj a otvorie vrata i spustie podnoje, iz koije izie naoit ovjek
visoka stasa odje196
ven u elegantnu odjeu dvorskog sveenika s blistavim kriem svetog Luja ispod ipaka.
Letimice pogledavi slugu, zapita:
Tvoj je gospodar ovdje?
eka Vau preuzvienost.
Kuegospodar, zaista, eka na odmoritu prvog kata. Odjeven je u dugu halju od crnog
baruna, izvezenu slo-bodno-zidarskim znakovima. Njegovu briljivo napudra-nu kosu
prekriva neka vrsta srednjovjekovne kukuljice. Ruku uvuenih u rukave, duboko se
nakloni svom posjetitelju.
Vaa je preuzvienost zakasnila ree. Doljak, kardinal Louis de Rohan, dvorski
kapelan
Francuske i biskup Strasbourga, nasmijei se tako da njegovi vrlo lijepi bijeli zubi
zablistae.
Znam, dragi moj Cagliostro, no morate mi oprostiti. Zadrao me neki vrlo brbljav
upnik.
Cagliostro ne uzvrati smijeak. Zabrinuta ela odmahne glavom.
ene previe vole Vau preuzvienost, a Vaa preuzvienost previe voli ene. To je
opasno.
Ta nije, valjda, tako, dragi moj arobnjae! Vi koji vidite to se dogaa u neijem srcu,
vi dobro znate da ne volim niti u ikada voljeti ikoga osim one jedne jedine. Prema tome,
otporan sam na zarazu. Je li sve spremno?
Sve je spremno . . .
Cagliostro se odmakne kako bi pustio kardinala da proe. Prolo je deset godina nakon
one noi na Vogels-bergu, a grof Cagliostro nema vie puno zajednikog s mladim
gramzivim ovjekom lienim grinje savjesti, pre-lako opinjenim sjajem blistavih
dragulja. Postao je ovjekom znanosti, slobodno-zidarskim poglavarom, jednim
197
od onih ljudi koji oaravaju gomilu i pokreu je neobinim sredstvima to ih samo oni
poznaju.
U pet godina, otkako je njegova crno-zlatna koija prela Rajnu kod Kehla, osvojio je
redom Strasbourg, Bordeaux, Lyon i potom Pariz. Stanovnici grada i dvora gurali su se k
arobnjaku u ulicu Saint-Claude, a on, premda nikada vie nije vidio neobinog ovjeka u
kojega je proveo mjesec dana, zauvijek je zapamtio sve to je od njega nauio.
Kuedomain otvori svom posjetitelju vrata lijepe prostorije ukraene istonjakom
raskoi, debelim ili-mima i zastorima izvezenim zlatom, no bez ikakva namjetaja osim
stola prekrivena crnim prekrivaem, na kojem je kristalni globus napunjen bistrom
vodom okruen razliitim predmetima. Ispred toga stola ukoeno klei vrlo mlada
djevojka zatvorenih oiju. Sva je odjevena u bijelo, a plava kosa sputa joj se niz ramena.
Pribliivi se, kardinal zamijeti da su na crnom pre-krivau izvezenom crvenim
arobnjakim znakovima smje teni: pripaljene svijee uostalom, jedino osvjetljenje u

prostoriji zemljani egipatski kipii, raspelo od slonove kosti i goli ukrteni maevi.
Kretnjom pokae mladu djevojku.
To je djevica? tiho zapita. arobnjak se suglasi.
Da, Vae visoanstvo. Ona je, kao to Vaa preuz-vienost moe vidjeti, ve u transu.
Uistinu, podigavi prstom jedan od kapaka mlade djevojke, Cagliostro mu pokae njezinu
potpuno bijelu onu jabuicu. Princ Louis kimne i, ipak malo uzbueno, promrmlja:
Dobro je! Ispitajte je!
Uzevi sa stola jedan od maeva, Cagliostro njime lagano udari o prozrani kristal. Voda se
zamuti, a zatim
198
zadimi. arobnjak sada stavi ma, drku kojega i dalje dri u ruci, na glavu mlade djevojke.
itat ete iz ove vode isto onako jasno kao iz neke knjige izusti blagim glasom.
ujete li me?
ujem vas ... Njezin glas kao da dopire iz daljine i kao da je bestjelesan. Spremna
sam da itam.
to elite?
Osoba koja se nalazi pokraj mene trebalo bi da bude obavijetena. Zabrinuta je zbog
odreenih novosti koje oekuje. Moete li vidjeti to joj se priprema?
Zgrivi koljena ispod svoga vitkog tijela, djevojka podigne ruku prema grudima kao da
svladava veliku bol. Na njezinim se usnama pojavi malo pjene.
Vidim jahaa. Upravo je preao gradsku mitnicu Rouleja . . . sputa se predrgaem
Saint-Honore . . . izgleda da mu se toliko uri da gotovo leti... Oh, vidim pismo to nosi u
njedrima ... zbog njega tako uri...
Odakle dolazi taj jaha?
Iz ... iz Versaillesa. Promoen je kiom, ali zapo-vijeeno mu je neka se uri. Jo ga
uvijek vidim .. . prolazi pokraj kraljevske palae ... Skree u malu ulicu ... Priekajte! Mogu
proitati... ulica Vielle-du-Temple. Stie pred prekrasnu palau.
Na ulaznim vratima te palae zacijelo neto pie.
Proitajte, ja to hou!
Glas oklijeva, tada polagano izusti:
Palaa Strasbourg.
Kardinal prigui krik i brzo zgrabi Cagliostrovu ruku.
To pismo ... pone.
No mlada djevojka ve nastavlja: ... Jaha kuca na ulazna vrata. Ona se otvaraju. Predaje
vrataru pismo ...
199
Tko je napisao to pismo?
Vidovita djevojka bolno zajeca, zgri ruke.
Slabo vidim . . . Vjerujem da je to uinila neka ena .. .
Potpis! . . . Proitajte ga ... barem poetna slova. Hajde, itajte!
Zadajete mi bol! Oh, kakvu mi bol zadajete! ... Proitat u ... Teko je. Priekajte! .. .
Marie! . .. Marie--Ant...
Dosta!
To je povikao kardinal. Mlada se djevojka, zgrivi ramena, sruila zbog ovoga krika.
Cagliostro pouri k
njoj Mogli ste je ubiti, Vae visoanstvo! predbaci mu. Trans nikada ne smije biti
grubo prekinut. Bojim se da veeras ...
No kardinal ga, zraei od sree, i ne slua.

 Sada znam dosta! Hvala vam, prijatelju! Odmah vas naputam.

A na pokus pretvorbe?
Drugi put! Kasnije! Ovo je prevano. Do skorog vienja! Silno sam vam zahvalan.
Dvorski kapelan Francuske navue svoj ogrta, kao da je obian mladi upnik, i, nakon to
je ivo zalupio vratima iza sebe, pojuri niza stube. Nepomino stojei, sa zagonetnim
smijekom na usnama, Cagliostro slua kotrljanje koije to brzo izlazi kroz velika vrata i
tada se gubi u daljini. Podigavi u naruje sada nepominu djevojku, odnese je na lealjku
susjednog malog salona. Na zvuk zvonca pojavi se sluga crnac.
-Obavijesti gospou de la Motte da je pokus zavren, Alcandre. Tada se vrati da njeguje
ovo dijete.
:
200
:. Gospoa grofica ve eka u arobnjakom salonu, gospodine grofe.
^-Zakleo bih se da je prislukivala na vratima! -ree arobnjak podrugljivo se smijeei.
U sada praznom salonu uistinu eka ena od dvadeset osam ili dvadeset devet godina.
Visoka, dobro graena i vrlo elegantna. Na ogromnoj napudranoj perrki samouvjereno
nosi jedan od onih besmislenih eira pretovarenih ukrasima po tadanjoj modi. Na
njezinom sitnom licu, koje bi bez neugodnog izraaja lukavstva bilo prekrasno, oi blistaju
opasnim sjajem. No, trenutano, lijepa grofica odaje dojam sanjarskog raspoloenja.
Na kraju u povjerovati da moja neakinja uistinu posjeduje vidovnjake sposobnosti
polagano izusti.
Cagliostro slegne ramenima.
Dar prelazi u nju mojom voljom, jer je potpuno netaknuta djevica. U tome je sva tajna ..
.
Ipak! injenica da je u kristalnoj kugli mogla proitati ono to sam vjerovala da znam
jedino ja, to jest, da e na kardinal veeras primiti pisamce . . . odozgo, to je zaista
neobino. Postoje dani kad mi ulijeva strah, Alessandro ...
On ponovo slegne ramenima i ode zatvoriti kristalnu kuglu u krinju, koju zakljua zlatnim
kljuiem objeenim oko svoga vrata.
Mnoge su stvari na svijetu udne, a mi im ipak jedva obraamo panju! I ti, Jeanne, i ti
meni ulijeva strah! Ne zna u to se uputa, a ini to brzo . . . prebrzo!
Pih! Nastojim se, jednostavno, obogatiti, a to je pravedno za roenu Valois, ak i iz
nezakonitog ogranka, pogotovo s obzirom na moju vanjtinu. Na e dragi kar..201.
dinal samo ispraviti nepravdu sudbine zbog koje sam roena siromana, a, uostalom, i on
tu nalazi svoj raun. Bez mene i ne bi mogao zadobiti mjesto pokraj kraljice za kojim tei!
As tobom moe?
Kraljica mi ukazuje ast svojim prijateljstvom, to ti vrlo dobro zna. I za tebe mogu
mnogo toga uiniti... ako ti to hoe!
Cagliostro se nasmije. Skinuvi svoju arobnjaku halju pojavi se u prekrasnom odijelu od
plavog tafta ukraenom na avovima zlatom. Zbog njegove dobi i potrebe da bude
zamijeen, sada se odijevao nametljivom elegancijom koja je ponekad graniila s loim
ukusom.
Ne brini se o meni, molim te! ree. to se pak tie kraljice, moda bih zaelio
provjeriti tvoje rijei kad mi ne bi odgovaralo da zbivanja budu ba onakva kakva jesu i da
se dogaaji razviju donde dokle se moraju razviti, to jest, vrlo daleko.
Grofica se, zabrinuto se smijeei, priblii Caglios-tru.
Ne povjeravam nikome nita od svojih nakana i namjera. to ti moe znati?

 Znam da kraljevski draguljari Boehmer i Bassan-ge prodaju prekrasnu dijamantnu

ogrlicu neko namijenjenu Du Barrvjevoj, a i da kraljica eli tu ogrlicu, no odustala je zbog
nejzine cijene ... i da je kardinal vrlo bogat.
Ni da je grom udario pokraj grofice, ona se ne bi tako skamenila. Problijedila je sve do
usana.
Ti si pravi Sotona, Alessandro! Ako to zna, moe ocijeniti veliinu moje moi. No, ako
bi se ukazala potreba, bi li mi pomogao? Barem savjetom?
.202.
Ne bih, Jeanne. Rekao sam ti: hou da se dogaaji razvijaju do kraja. Ipak, danas u te
posljednji put savjetovati: nemoj vjerovati u dvoje u tone podatke
0 kardinalovom imetku i u kraljiin ponos. Morala si nauiti da bude oprezna zbog
njezina ponosa, jer ti je ona prijateljica!
Jasno! Zato bih ti lagala? malo e nervozno grofica dok je Cagliostrov smijeak
postao jo zajedlji-viji.
To bi bilo glupo! No, ipak, nemoj zaboraviti njezin ponos i datum 15. kolovoza!
Grofica, ne odgovorivi, ustade.
Pobrini se da se moja koija doveze. Odlazim!
1 pogledaj, molim te, je li moja neakinja spremna! Moram otii!
Ve? Zato tako brzo?
Ona slegne ramenima i brzo pogleda prema gornjim katovima.
A zato ne? Tvoja je supruga gore, zar ne? Tono iznad salona u kojem se vodio ovaj
neobian
razgovor, Lorenza, potpuno iznemogla, sjedi na stolcu pokraj kamina. Potpuno je sleena.
Godine to su prole nakon Giuseppeove udne odsutnosti u Hessenu, Idiznule su pokraj
nje bez ikakvog traga. U dobi od preko trideset godina, jo uvijek posjeduje sjaj i svjeinu
mlade djevojke. Ova ljepota bez mane jedan je od glavnih aduta njezinog mua. Ve sam
pogled na ovu enu uvjerljivo govori o gotovo boanstvenoj moi njezinog mua.
No ta blistava ljepota sauvana usprkos vremenu postala je gotovo teretom Lorenzi,
prozvanoj Seraphi-nom, kako nita ne bi podsjealo na Balsamove.
Ponor izmeu nje i njezinog mua jo se jae produbio, ispunio mrnjom, slabo
svladavanom ljubomorom, a
203 .
i praznovjernim strahom. Nekadanja ljubav ustupila je mjesto gorini, koju su svakoga
dana pojaavale posjete mnogobrojnih ena. Sve su one nasrtale na ovjeka u modi, a bile
su spremne na sve ustupke samo da bi doznale njegove tajne.
Prolo je dosta vremena nakon Njemake i ivjeli su u raznim zemljama. U Kurlandiji,
Poljskoj, u Petrogradu, gdje im je Katarina Velika pripremila velianstveni doek, zatim
ponovo u Varavi i potom u Strasbourgu. Ovdje im je kardinal Rohan, zaljubljenik u
arobnjake znanosti, ponudio raskono gostoprimstvo svoje palae Sa-verne. Tu su prvi
put sreli groficu de la Motte, koja se nazivala Valois, i njezinog uslunog mua. Lorenza je
odmah zamrzila tu enu, jer je slutila kako je podla. Meutim, Giuseppe se ivo zanimao za
lijepu Jeanne.
Uskoro su se suprunici zbog nje posvadili, no Ca-gliostro je ukrotio svoju enu
hipnotikom moi, kojom je vladao Lorenzom jae no ikada. Tada su de la Motteovi
napustili Strasbourg i dolo je do smirenja. No jedva godinu dana nakon njihova odlaska,
Cagliostro ih je slijedio u Pariz. Otiao je tamo po kardinalovoj eli da bi lijeio njegova
roaka, starog marala Soubiseja. Nije li njegov dragi vra izlijeio i njega osobno od
tvrdokorne astme? No to je bio samo kratki posjet, jer su arobnjaka ekali drugi zadaci,
osobito stvaranje slobodnozidarskih loa u velikim francuskim gradovima.

Valja spomenuti da je Cagliostro, uistinu, posjedovao medicinsko znanje. Brzo je lijeio

bolesnike zahvaljujui trima tajanstvenim receptima, tajnu kojih nije znala ak ni Lorenza:
kupeljima, biljnim ajevima i, napokon, nekom bezbojnom tekuinom poznatom pod
nazivom ivotni eliksir. Gdje se Giuseppe domogao tih tajni? Lorenza to nije znala, ali je
sumnjala u tajanstvenog ovjeka koga je s njime traila po itavoj Evropi. No nije to nastojala provjeriti, jer je s
godinama postajala, na svoj uskogrudni rimski nain, sve pobonija, i strepila pred vatrom
pakla za koju je vjerovala kako je spremna svakog trenutka da se otvori ispod njezinih
koraka i kbraka njezinog mua.
Buka kolskih vrata ije su arke kripale trgne Lo-renzu iz njezine obamrlosti. Ona krene
prema prozoru. Zamijeti kako odlazi nosiljka u kojoj su gospoa de la Motte i njezina
neakinja. Sluge zatvaraju palau. Giuseppe je sada, jamano, sam ...
Podigavi jednom rukom nabore svoje svilene haljine boje suhog lia, Lorenza se uputi
prema malom tajnom stubitu koje je u debljini zida vodilo izravno prema salonima.
Cagliostro je u trenutku kad mu se pojavila ena u neobinoj prostoriji, njegovom radnom
kabinetu to je sluio kao biblioteka i laboratorij, svlaio svoje plavo odijelo kako bi
odjenuo jednostavnu odjeu od crnog platna. Zamijeti je u ogledalu i nasmijei joj se.
Htio sam doi k tebi. Moram otputovati.
On joj prie, njeno je poljubi, no toplina poljupca ostavila je Lorenzu hladnom.
Ona je ena, napokon, otila grubo ree Lorenza. Cagliostro uzdahne.
Prestani biti ljubomorna na nju, Lorenza. Kunem ti se da za to uope nema razloga.
Ona ti je ljubavnica. Barem je bila. To je dosta, ini mi se.
To je prije svega smijeno. Ve ti godinama ponavljam da mi je ona potrebna. Ona je
samo pijun na mojoj ahovskoj tabli, ali vaan.
h1
i
8^ .204.
205
Ti to pria ... ali i opet lae.
Cagliostro oajniki pogleda svoju enu. Postala je tako gruba, tako zatvorena. Za nju je
ljubav odavno prola, no on je u nju jo zaljubljen. Ponosi se njome, njezinom ljepotom
koju je tako dobro sauvala, a on je njome zanesen. Odavno je prolo vrijeme kad je od nje
zahtijevao usluge, a kad se sada toga sjetio, rumenilo stida oblilo je elo ovog udnog,
zagonetnog ovjeka kakav je postao. to se ona vie udaljavala od njega, on je to
strastvenije nastojao da joj se priblii, oajavao je osjeajui kako je, bez sumnje, prekasno
... Jedino je zadravao svoju neodoljivu mo nad njom, a neprekidno je drhtao da bi mu i ta
mo mogla biti uskraena.
Kunem ti se da je ne volim umorno izusti. Nikada je nisam volio, volim samo tebe,
tebe koja nee shvatiti kako bismo, napokon, mogli postii sreu i mir. Samo jo kratko
vrijeme i na e imetak biti konano osiguran, a moj zadatak obavljen.
Lorenza se suho nasmije.
Tvoj zadatak? Oh da, ruenje monarhije u Francuskoj, to su, ustalom, i drugi ve
pokuavali ostvariti. Zar uistinu ozbiljno vjeruje da e u tome uspjeti?
Broj slobodnozidarskih loa to sam ih osnovao umnogostruoio se. Nije ti to
nepoznato, jer si i sama upravljala jednom enskom loom. Znam, nerado, no inila si to.
Ideje kre sebi put, a okupljau se i ljudi koji e prodrmati staro zdanje monarhije. No
najtei e mu udarac zadati ta ena, uje li me, to bijedno do sri pokvareno bie... i to

ubrzo. Meni bi bile potrebne godine da obavim ono to e uiniti ona. Ve za nekoliko
mjeseci...
arobnjakov mrani pogled kao da u rasplamsaloj vatri kamina trai niz slika to se
javljaju u njegovom
duhu, samo ih on moe vidjeti. U ovom trenutku nalik je nekoj vrsti tako opasnog i
tajanstvenog proroka, da se Lorenza naglo nekoliko puta prekriila.
Ne znam odakle si dobio mo da otkriva budunost i ne mogu to znati, no vjerujem da
si svoju duu prodao avolu i da e biti proklet, Giuseppe!
Zar je avao jedini koji omoguuje ovjeku da ita budunost? Ve i duboko
poznavanje ljudskog srca i promatranje zbivanja omoguavaju predskazivanje mnogih
dogaaja. Ja nisam avao, Lorenza... a za tebe bih elio biti samo mukarac, jednostavno
tvoj mu.
Imala sam mua koga sam voljela, ti si ga ubio! Cagliostro naglo zgrabi njezine
ruke.
. Moda bih ga mogao uskrsnuti promrmlja. Zar ne zna da mogu zazivati mrtve?
Ako ti vratim tvoga mua, Lorenza, toga Giuseppea Balsama koga si toliko voljela... a koji,
ipak, nije mnogo vrijedio!
Oajniki kriknuvi, Lorenza se oslobodi njegova stiska i zaepivi rukama ui pobjegne u
dno prostorije.
uti! Ne elim te vie sluati! Ti si bezbonik!
Cagliostro, mirei se sa sudbinom, uzdahne, okrene se, uzme s naslonjaa veliki crni plat i
ogrne ga oko ramena.
Popni se u svoju sobu, Lorenza, i pokuaj spavati, san ti je potreban. Ja idem u
Egipatsku lou. Tamo emo noas primiti nove lanove, a jedan od njih je vrlo otmjen
plemi. Kasno u se vratiti. Laku no.
Lorenza htjede prosvjedovati, no Cagliostro odjednom prui prema njoj ruku, usrnjerivi
dva prsta u blijedo elo mlade ene.
Spavaj! odluno zapovjedi. Spavaj, ja to hou! Idi u svoju sobu. Probudit e se tek
kad bude svanulo!
>
206
207
Mlada ena zatetura, zamahne rukama kao da trai neku podrku, pomo. Tada se crte
njezinog lica opuste, oi zatvore i ona se nasmijei. Polagano se okrenuvi sama oko sebe,
automatski se uputi prema stubitu.
Cagliostro je promatra kako se penje. Kad je nestala, duboko uzdahne.
Nema sree za tebe, Acharat! Budi sretan to posjeduje mo nad ljudima i moli da
ostane poteen mrnje jedine ene koju si ikada volio.
Nekoli o trenutaka kasnije, arobnjak iz ulice Saint--Claude brzo je krenuo u mrak nonog
Pariza ...
PETO POGLAVLJE KRALJIINA OGRLICA
"vadeset sedmog oujka 1785. dok se vesela svjetina gurala ispred reetkaste ograde
rasvijetljene palae Versailles, plesala i pjevala na ulicama osvijetljenim vatrometom, a
topovi neprekidno pucali u ast roenja Njegovog visoanstva vojvode od Normandije
koji e kasnije postati prijestolonasljednikom kralj Luj XVI je }
u svom briljivo
zakljuanom kabinetu primio svoga ministra Calonnea i policijskog porunika Lenoira.
Usprkos radosti ovog velikog dana, kralj izgleda vrlo nezadovoljno. Nervozno koraa goredolje velikom prostorijom, gazei crvenim potpeticama prekrasan ilim i slavne tvornice

pokraj Pariza i povremeno prilazi svom pisaem stolu kako bi akom udario o irom
otvoreni dosje.
Mjera je prevrena, gospodine policijski porunice. Cagliostrova opsjenjivanja nemaju
vie granica. To valja hitno dovesti u red. Preli bismo preko onih udnih veera to ih
prireuje u svojoj kui u ulici Saint-Claude, a na kojima, kako se pria, ivi veeraju s
mrtvima . . .
Sasvim tono! javi se Calonne. Grofica Bri-ars, vrlo dobra prijateljica moje ene,
tvrdi da je u njega veerala s Voltaireom, d'Alambertom, Diderotom i Montesquieuom.
Markiz Segur se kune kako je imao ast sresti Jeanne d'Arc i ak Karla Velikog!
Pocrvenjevi od srdbe, kralj osine svog ministra pogledom preotrim za dobroudnog
vladara.
i
208
14 Tri pustolova
209
Gospoa de Briars je stara luda koja se kune samo u tog varalicu otkako ju je izlijeio
od kostobolje. No, priznajem, vjerovao sam da je markiz de Segur malo razumniji! Jeanne
d'Arc! Zamislite samo! Taj ih je ovjek, jamano, hipnotizirao, uspavao, ili tko zna to
uinio s njima!
Ili, sasvim jednostavno, raspolae vrlo spretnim pomagaima mirno napomene
Calonne. Izgleda da je strogo zabranjeno taknuti duhove-povratnike, ak i vrhom
prstiju.
Uzevi sve u obzir, to i nije potrebno shvatiti vrlo ozbiljno ree Lenoir. Meni se
mnogo manje svia slobodnozidarska loa egipatskog obreda, koju je osnovao taj
Cagliostro. Jedan od njezinih dostojanstvenika je vojvoda od Luxemburga, a Cagliostro ima
u njoj titulu Velikog Kopta ...
Sve su to izmotavanja, samo izmotavanja! presijee ga kralj. No ta enska loa Izis je
zaista sablanji-va.
Da? zapita ministar koji nije prisustvovao poetku razgovora izmeu kralja i
policijskog porunika. O emu se radi?
O loi namijenjenoj damama iji se prvi sastanak, nazvan osnivajui, odrao ovih dana.
Meutim, sadravao je stanovite pokuse...
Jednom rijeju grubo ga presijee Luj XVI te su dame morale u umarku nekog
vrta dokazati otpornost prema mukim navaljivanjima, a nakon toga potpuno se
razodjenuti kako bi primile prijateljski poljubac u originalnoj i nedunoj istoi...
Calonne prasne u smijeh, no odmah se svlada. Kralj se razbjesni:
210
Vi to smatrate smijenim? Pomislite na sablazan. I to bi rekla kraljica?
Neemo joj to ispriati ree ministar trudei se da ostane ozbiljan. Zaklinjem
Vae velianstvo da mi oprosti, no ini mi se da taj objeenjak posjeduje bujnu matu ...
ini se da je posjedujete i vi, gospodine! U svakom sluaju, zapamtite obojica,
zabranjujem ubudue takvu vrstu ... pojava. Za danas, u ast roenja naega sina, neemo
progoniti Velikog Kopta, no neka se smiri! Laku no, gospodo ...
Luj XVI, s rukama na leima, brzim koracima izie iz svoje radne sobe. Oba su ga
mukarca pozdravila duboko se naklonivi.
Idui je dan Cagliostro morao potpisati zapovijed da e raspustiti ensku lou, jer e u
suprotnom sluaju doivjeti najtee neprilike, a istodobno mora budno nastojati da se o

njegovoj mukoj loi previe ne govori. No primio je ove zapovijedi zagonetno se

smijeei.
Kad se teki stroj kotrlja strmom padinom, onaj tko bi ga htio zaustaviti moe se samo
nadati da e biti pod njim smrvljen ...
Njegov je stroj bio dobro stavljen u pokret. ak i da je htio, nije ga vie mogao zaustaviti.
Nekoliko dana kasnije, prolazei pjeice ulicom Neu-ve-Saint-Gilles blizu svoga stana,
Cagliostro zamijeti kako je ovu usku i strmu ulicu zakrila raskona putna koija zauzevi
itav prolaz. Krov i stranji dio koije prepuni su sanduka, kutija i razne druge prtljage.
Koija stoji tono ispred kue grofice de la Motte, a neprekidno se pojavljuju sluge
natovareni drugim krinjama koje trpaju u teretna kola iza koije. Neka ak nose
namjetaj.
211
arobnjak zastade, oi mu svjetlucaju od radosti dok zajedno s besposliarima promatra
ovaj prizor. Nakon nekog vremena zamijeti kako iz kue izlazi brani par de la Motte u
putnim odijelima. On im prie.
Odlazite, dakle ree skinuvi eir u znak pozdrava.
Oh, da odgovori Jeanne skrenuvi pogled kako bi izbjegla opasan pogled svoga
biveg ljubavnika. U ovim se uskim ulicama ovjek mora uguiti. Prvi dani kolovoza su
nesnosno vrui. Idemo na svjei zrak u nau kuu u Bar-sur-Aubeu.
Zar putujete samo u Bar? I sve ovo selite? Mislio sam da ete barem prijei granicu i
zabrinuo sam se. Uostalom, u Bruxelles moete stii i preko Bara.
Jeanne se ugrize za donju usnu. Njezin suprug joj pritekne u pomo.
Grofica se ovih dana osjea umornom objasni smijeei se svojim uobiajenim
glupim smijekom. Potreban joj je odmor.
Jasno. Osim toga, va je predjel lijep. Tamo e, zasigurno, biti ugodnije vrijeme nego
u Parizu . . . pogotovu prilikom sveanosti 15. kolovoza.
Zauvi ovaj, prema arobnjakovim rijeima, sudbonosni datum, grofica problijedi. No
svladavi svoje uzbuenje, ponosno podigne bradu i pripremi se da ue u koiju.
Cagliostro joj ponudi ruku.
Ovo je prekrasna koija. Vidim da vam se srea, napokon, nasmijeila. Kraljica, bez
sumnje?
Zamijetivi grofiin otrovni smijeak, Cagliostro podrugljivo iskrivi lice. Nagne se i njeno
poljubi vrhove njezinih prstiju.
Sretan put, draga moja. Rado bih vas vidio kako nam se uskoro vraate, no s obzirom
na va izgled, savje212
tovao bih vam da odete u ljekovito kupalite Spa ili u Ba-den. Francuska vam ljeilita ne
bi odgovarala.
Pih! Ljudi snuju, a bog odreuje. Vjerujem da ete se ubrzo vratiti u Pariz ... osim ako
ne odete na lijeenje u inozemstvo.
O tome nema ni govora! A i nije mi potrebno. Bit e mi dovoljan i Bar-sur-Aube ...
Cagliostro se nakloni. Odmakne se kako bi pustio da proe koija u ijem je stranjem
dijelu nestala Jeanne. Dok je teko vozilo gromoglasnom bukom krenulo, Cagliostro
prezirno promrmlja:
Odlazi, bjei, ako hoe! Oluja e izbiti i bez obzira na to to ti misli, ona e stii!
Kardinalov je purpurni plat nainjen od krhke svile, to ne moe ni sama pred sobom
zatajiti.
Vraajui se polagano kui, razmilja kako je Jeanne, stvarno, mnogo manje lijepa od
Lorenze, pogotovu ovako obuzeta strahom kao sada! On, pak, osobno zna da je njegov

zadatak izvren, da je sjeme srdbe i bijesa zasijano na dobrom zemljitu. Moda e i njega
prodrmati oluja koju je tako briljivo pripremao, ali bez obzira na to to bi se moglo
dogoditi, svjestan je da je ispunio svoj zadatak. Preostaje mu jedino da pokua zatititi ono
to mu je preostalo od njegove ljubavi.
Oluja je izbila onoga dana to ga je Cagliostro predvidio. Petnaestog kolovoza 1785. poela
je drama poznata u povijesti pod imenom sluaj kraljiine ogrlice. Iako neduna, MarieAntoinette je tim povodom izgubila dio asti, prijestolje i dio svoje uravnoteenosti.
injenice su poznate: predstavljajui se kao kraljiina prijateljica, gospoa de la Motte je
navela kardinala Rohana ija je bila ljubavnica da bez kraljevog znanja kupi slavnu
dijamantnu ogrlicu, neko namijenjenu Du Barrvjevoj,
213
a koju kraljica, uplaena njezinom cijenom, nije htjela kupiti. Kraljica se obavezuje, tako
mu je rekla, da e platiti ogrlicu u est rata u roku od est mjeseci. Kardinal je trebao samo
da za taj posao posudi svoje ime, to jest da slubeno kupi ogrlicu.
Louis de Rohan, naime, ve je odavno smrtno zaljubljen u kraljicu. Beznadno zaljubljen,
usprkos svojim osobnim arima: kraljica je s njime, tovie, loe postupala. Prema tome,
najvea mu je elja bila da bude vraen u milost, a ta mu je kraljiina prijateljica, ponudivi mu svoju pomo, uskoro postala najdraa i najdragocjenija od svega. Bio je spreman
pokloniti joj slijepo povjerenje. Lijepa je Jeanne bila tako ljupka!
Lana pisma Marie-Antoinette, to ih je napisao ljubavnik gospoe de la Motte, pretvorila
su kardinala u Jeanneinog roba . . . Osim toga, omoguila mu je jedne noi u Versaillesu
sastanak sa enom koju je on smatrao kraljicom. Bila je to, naime, kraljiina dvojnica
odjevena u jednu od njezinih haljina, bludnica iz Palais-Rovala po imenu Nicole d'Oliva. Od
tada se Rohan, slijep od sree, zatvorenih oiju sa svime suglaavao. Kupio je ogrlicu (na
kredit, poto je kraljica trebala plaati svih est mjeseci) i predao je Jeannei. Ona je pred
oima svoje rtve povjerila nakit tobonjem kraljiinom izaslaniku. U stvari, zadrala je
ogrlicu, rastavila je, a njezin je mu prodavao u Londonu pojedinane dijamante.
Gospoa de la Motte je mislila da e kardinal, shvativi kako je prevaren, brzo isplatiti 1
600 000 livri za o-grlicu, radije nego da izbije uasna sablazan i on bude primoran priznati
svoju iznenaujuu lakovjernost. No nije raunala s draguljarima. Oni su, naime, im p,rva
rata nije bila isplaena i ustanovivi da kraljica jo uope nije nosila slavnu ogrlicu, otili
ravno u Versailles urnje214
sto kardinalu. Jasno, silno se iznenadila i tek napola shvativi to se dogodilo, podjarivana
uostalom nerazumljivom mrnjom to je osjeala prema princu-kardinalu, strahovito se
razbjesnila.
Nakon burnog prizora u kraljevom kabinetu, dok je kardinal u sveanom sveenikom
ruhu iao odsluiti misu na Veliku Gospu, odjeknula je besmislena zapovijed koju je,
nimalo razborito, nametnula kraljica.
Uhapsite gospodina kardinala!
Izbila je uasna sablazan. Rohan se vrlo dostojanstveno dao uhapsiti, ak uzeo sebi
vremena da poalje glasnika u Pariz kako bi bila spaljena neka pisma to ih je smatrao
svojim najdragocjenijim blagom. Htio je, pod cijenu vlastite sigurnosti, tititi kraljicu.
Zahvalila mu se postupajui s njime kao s lopovom i kradljivcem.
Malo kasnije, uhapena je u Bar-sur-Aubeu gospoa de la Motte (grof je otiao u London),
krivotvoritelj kraljiinih pisama Reteau de Villete u Italiji, a i Oliva, djevojka nalik kraljici.
No Cagliostro je predvidio da e ga grofica de la Motte, luda od bijesa to je on tako tono
pogodio, optuiti kao podstrekaa urote koju je navodno pokrenuo kardinal. Dvadeset
treeg kolovoza doao je u ulicu Saint-Claude do zuba naoruan policijski slubenik

Brunieres u pratnji osmorice vojnika, opljakao kuu kako bi otkrio tragove izdaje i tada
izjavio:
Hapsim vas u kraljevo ime! ... i odvukao ga s Lorenzom u Bastilju. Dolo je vrijeme da
Cagliostro pone plaati danak za svoje ponaanje.
Devet mjeseci kasnije, 1. lipnja 1786, Cagliostro i Lo-renza naoe se sami, licem u lice, u
velikom opustoenom salonu svoje kue. Gomila to je pobjedonosno vodila arobnjaka
od sudnice (Lorenza je bila neto prije osloboena sumnje i putena na slobodu)
nastavljala im
215
i
je klicati, no njih dvoje, na kraju snaga, jedva su prepoznali jedno drugo. Kunja je bila
okrutna, i Lorenza je, promatrajui ovog ovjeka upalih obraza i umornih oiju, osjeala
kako njezino srce obuzima udno saaljenje, toplina to je ve mjesecima nije poznavala.
Juer su se u est sati ujutro u staroj dvorani Saint--Louisa sastala ezdeset etiri suca
najvieg suda i izrekla osudu. Oslobodili su krivnje kardinala Rohana, Caglio-stra i mladu
Olivu, a grofa de la Motte i Reteau de Villet-tea osudili na robiju na galijama. Lijepa je
grofica trebala, pak, da bude gola javno bievana i obiljeena vrelim eljezom na oba
ramena slovom V*, a nakon toga doivotno prognana u Salpetriere.**
Gomila je oduevljeno klicala osloboenima. Pobjedonosno su ih odveli u njihov dom,
neprekidno ih zasipa-jui cvijeem. Sada, kad se svjetina povukla, suprunici su mogli
zajedno ocijeniti svu tetu to im je bila nanesena.
utei prolaze iz jedne prostorije u drugu, dodirujui poderane naslonjae i upropateni
namjetaj. Zami-jetivi u Lorenzinim oima suze, Cagliostro primora samoga sebe na
smijeak.
Ovo nije strano. To e se moi lako popraviti. Sada emo ivjeti samo jedno za drugo,
kunem ti se.
Lorenza s nejvericom slegne ramenima.
to se dogodilo? Sve je kao i prije. Ti si ak jo poznatiji. .. ivjet emo za druge, za
novac.
arobnjak njeno poloi ruke na ramena svoje ene.
Ne. Vozilo je sada stavljeno u pokret, preostaje mi jedino da ga pustim neka se kotrlja.
Moje me loe nee vie vidjeti. Monarhija se blii svome grobu, moja
V, voleur kradljivac
Odakle je ubrzo uspjela neobino lako pobjei.
216
je uloga ovdje zavrena. Nije li vrijeme da uskrsne onaj mu za kojim si prije nekoliko
mjeseci toliko alila? Mogli bismo biti jo vrlo sretni, Lorenza, kad bi ti to htjela. Lorenza
ga nesigurno pogleda. Prvi put nakon dugog vremena izgleda joj iskren. U njegovom
pogledu vidi toplinu i njenost koje joj vraaju povjerenje, jer ih ve mjesecima nije htjela
zamijetiti. Istina, bio je uvijek tako grub, tako uasno podrugljiv.
Bojim se da se ni ti vie ne moe zaustaviti Giu-seppe. Nalazi se u prokletom rvnju
koji e te smrviti. Ne moe se nekanjeno izazivati Boga. Prije ili kasnije, kucnut e
njegov trenutak . . .
Ako ga budem ekao pokraj tebe, neu ga se bojati. I ... moda e me ti obratiti. Nas
dvoje bit emo ovdje vrlo mirni i vrlo sretni. . . !
U Lorenzinim se svijetlim oima pojavi sjena. Pogled joj, odjednom, odluta u daljinu, izvan
zidova te kue koju je zamrzila. Bio je to onaj isti pogled kao kad ju je Cagliostro
primoravao da spava da bi silom prodro u neizvjesnost budunosti i razdaljina.
Neemo imati vremena, Giuseppe! Pred nama su jo putovi, beskrajni putovi!

Stvarno, 13. lipnja ujutro, aka policijskog slubenika Brunieresa ponovo je protresla
vrata u ulici Saint--Claude. Donio je dokument s kraljevim peatom: zapovijed da
Cagliostro i njegova ena za etrdeset osam sati napuste Pariz, za tri tjedna Francusku ...
Jesam li ti rekla promrmlja Lorenza. Neemo imati vremena da izgradimo ovdje
sreu.
Cagliostro utei ponovo proita dokument, tada ga savije i vrati policijskom slubeniku.
Recite kralju da u ga posluati!
217
*
Okrenuvi se potom Lorenzi, njeno se smijeei, rairi ruke.
Bit emo sretni negdje drugdje. Svijet oko nas je ogroman, a ako nas Francuska tjera,
stotine e nas zemalja primiti. Dovoljno je istinski, strastveno eljeti da budemo sretni.
eli li ti to?
Lorenza se, pred razrogaenim oima policijskog slubenika koji nikada nije vidio
ovako lako prilagodljive izagnanike privine uz svoga mua.
Rado u pokuati. Krenimo, Giuseppe . . . Ima pravo. Napustimo brzo ovu kuu!
Ovdje sam previe plakala.
Potanska koija ih je iste veeri odvezla prema Calaisu. Ponovo je zapoeo lutalaki ivot,
no Lorenza, uvjerena da e, napokon, pronai sreu, nije se vie bojala budunosti.
No nitko ne moe izbjei svojoj sudbini. U Londonu, kamo su odmah krenuli, Cagliostra je,
im su stigli posjetio jedan od onih tajanstvenih izaslanika koji su uvijek odreivali nain
njegovog ivota. Nadao se da e moi ivjeti poput obinog ovjeka ne marei za politi* ku.
Nije na to imao pravo.
Veliki Kopt i njegova ena otputovali su iz Londona u vicarsku. U Bienneu im je ponudio
gostoprimstvo slikar Lautherbourg. Meutim, Lautherbourgova je ena bila prelijepa, a
Lautherbourg gotovo isto tako ljubomoran kao i Lorenza. Da bi izbjegli krvavu tunjavu,
vjeni putnici krenue na put prema Aix-les-Bainsu, dakle na teritorij Sardinije, a odatle
prema Torinu, Rove-redu i Tren tu. Cagliostro je svuda osnivao svoje slavne
slobodnozidarske loe, glavna briga kojih je bila podrivanje poretka i vjerskih principa.
218
Odasvud su prije ili kasnije bili izagnani. Tada je Lorenza, malo-pomalo izgubivi nadu u
sreu, prvi put pokazala vlastitu volju. Na Giuseppeov prijedlog da otputuje u Austriju,
odluno je izjavila:
Ne! Otii emo u Rim ree. U Rim i nikamo drugamo!
Zar si ti luda? Odlazak u Rim znaio bi baciti se u vuje ralje. Zar misli da bi Sveti oficij
rado gledao kako propovijedam slobodu misli? Zar bi me htjela odvui ravno u tvravu
principa protiv kojih se borim?
Odlazimo u Rim i nikamo drugamo! Ako odlui otii drugamo, neu te slijediti,
Giuseppe. Umorna sam od ovog naina ivota. A ako ti to, uistinu, hoe, u Rimu e biti
siguran kao i bilo gdje drugdje. Dovoljno je da se smiri.
Ti bi me napustila? Ti, Lorenza . ..
Ona izdri njegov pogled pred kojim je tako dugo drhtala.
Bez oklijevanja! Ti me vodi u prokletstvo, Giuseppe neu te vie slijediti. Ili e me
odvesti kui, ili e sam nastaviti svoj put.
Cagliostro spusti glavu. Usprkos raznim nesreama to su ih preivjeli zajedno, estokim
svaama i grubim odbijanjima, bio je vie no ikada privren Lorenzi, a njegova dob, koja
mu je poela oteavati ramena, pretvorila je tu ljubav u ljubomornu i iskljuivu, gotovo
bolesnu strast. Prole su tri godine otkako su napustili Pariz, a obeana se srea nije

ostvarila. Ako je htio zadrati Lorenzu, morao je sada, prvi put, uiniti neto po njezinoj
volji . . . bez obzira na cijenu kojom bi to mogao platiti.
Idem u Rim napokon se suglasi. Uinit u to zahtijeva od mene.
219
Bilo bi zaista neobino da se sada, napokon, podigne tajanstvena ruka koja je ve tako
dugo zapovijedala Cagliostru to mora raditi. Gospodar Tajni je, navodno, tek nekoliko
godina mrtav, no Cagliostro, s obzirom na neke znakove i zapovijedi, sumnja da je to
istina. Ovaj put je odluio da e postupati kao da je, zaista, sam svoj gospodar. Htio je i sam
uivati u slobodi koju je propovijedao drugima, jer je to htjela i Lorenza . . . Toliko je patila
zbog njega i sada bi, uistinu, ona trebala upravljati njihovom sudbinom. Cagliostro glasno
ponovi, kao da hoe uvjeriti samoga sebe.
Da ... idemo u Rim . . . Napokon, moda ima pravo .. . Moda se i ne izlaem opasnosti?
Ljubav je prvi put prevagnula nad Cagliostrovim razumom. No tko je ikada uspio izbjei
svojoj sudbini?
ESTO POGLAVLJE PANDE SVETOG OFICIJA
/ L a poetku kolovoza 1789. nepodnoljiva vruina pritie Rim. Kuna isparavanja iz
gotovo presuenog Tibra preplavila su grad sijui bolest i smrt. Meutim, u crkvi San Salva
tore, gdje zavrava veernica, svjee je kao u podrumu.
Skrivena iza stupa blizu ispovjedaonice iz koje je izila, Lorenza je zadubljena u molitvu.
Kleei na kamenom obloenom podu, rukama krijui glavu ispod dugog crnog pokrivala
za glavu, gorko plae. Glazba orgulja prodire do nje samo kao kroz gustu maglu, suprotno
od sveenikovog odmjerenog glasa koji kao da jo uvijek uje. Taj joj je sveenik
nepoznata lica, skriven u tamnoj sjeni ispovjedaonice, nanio najokrutniju ranu.
Tako dugo dok se koristite zloinakim smicalicama tog bogohulnog ovjeka s kojim
ivite, ne mogu vam udijeliti oprost ...
Pokuala se boriti:
Ali oni mi je mu, oe, mu pred Bogom. Ba smo se ovdje vjenali, prije dvadeset
godina. Boji me zakon kao i ljudski zakon primoravaju da ga slijedim i u svemu sluam.
Osim onoga to se odnosi na spas vae due! Bio bio to laki put kad bih vam
savjetovao da pobjegnete od njega i sklonite se u neki samostan, ali bilo bi hvale-vrednije
da ostanete pokraj njega i suprotstavite se demonskom djelu koje on obavlja.
221
Kako bih to mogla uiniti? Nikada ne trai od mene savjeta, a ja sam pred njim suta
slabost. Posjeduje avolsku vlast nada mnom.
Mi emo vam pomoi. Dolazite esto ovamo, traite snagu za borbu kako biste ponovo
nali onog Boga koga ste tako teko uvrijedili. Ako se, pak, va mu ne bi dao uvjeriti, lako
ete potraiti djelotvorniju pomo. Sveti oficij je ve uspio urazumiti mnoge tvrdokorne
grenike.
Sveti oficij? osupnuto promrmlja uplaena ena.
Zato ne, ako je to za dobrobit due ovjeka koga ste voljeli. A vi ste ga voljeli, zar ne?
Sada vie ne. Mrzim ga ... i bojim ga se!
Prava se kerka crkve ne smije bojati demonskih zamki. Molite i kasnije se vratite!
Ove rijei tutnjaju u Lorenzinoj glavi, a arka, nesuvisla molitva to je upuuje Nebu samo
je izraz te zbrke koja je stigla do svog vrhunca. Nakon dugog vremena ona se s mukom
podigne, supsti veo na lice i polagano napusti crkvu kako bi se vratila u malu kuu na
Piazza Farnese, gdje su se ona i Giuseppe upravo smjestili.
Nakon to je kupila neto za veeru, Lorenza, uavi, nae svoga mua u malom salonu na
prvom katu. Njihova kua, smjetena nasuprot raskonoj palai Farnese, vrlo je skromna.
Nema vie raskoi kao u ulici Saint-Claude, novac im esto nedostaje. Brani par se na

svakojake naine probija kroz ivot, a ponekad im pomau slobodni zidari. Nepopravljivi
Giuseppe nije, naime, imao hitnijeg posla nego je, stigavi ovamo, okupio svoje pristalice i
osnovao egipatsku lou. Bilo je to jo
222
opasnije zbog toga to je u Rimu, osim vrlo djelotvorne papine policije, postojala jo i
jedna vrlo tajna i vrlo mona Loa pravih prijatelja, opasna gotovo poput papinih zbira.
Lorenza je pokraj Cagliostra nala jo dvije udne osobe koje su postale njegovi uobiajeni
gosti. Jedan je od njih Antoine Roulier, silom kapucin, po sklonostima revolucionar, a
arobnjak ga je uzeo za svoga tajnika. Drugi je dobriina u dobi od pedesetak godina, iv
poput miia i silno zabrinut za svoju eleganciju, usprkos svojoj vrlo oitoj grbi. Zove se
Carle-Albert de Loras, sudac je Maltekog reda i predstavlja Red u procesima koji su mogli
zanimati Rim. Stanuje u Maltekoj palai i silno eli postati ambasadorom Velikog Uitelja
u Vatikanu.
Ove je tri osobe sjedinila korist. Loras je raunao na veze to ih je Cagliostro sauvao s
kardinalom Ro-hanom sada izgnanikom u upi Chaise-Dieu da bi dobio tako eljeni
poloaj, jer je i Veliki Uitelj pripadao obitelji Rohan. Cagliostro je, pak, raunao da e mu
Loras omoguiti da proved ostatak svojih dana u miru i obilju na Malti, gdje trenutano
nije vie bio poeljan. Jedino kapucin nije nita traio i bio je prosvijetljen ovjek.
Sada je pisao neto to mu je Cagliostro govorio u pero, dok je Loras, zavaljan u naslonja,
pijuckajui malim gutljajima bijelo vino iz rimskih katela, priao gradske novosti.
Vruina i groznica desetkuju stada u Campagni i stanovnitvo je obuzeo strah. Osim
toga, jutros je iz Tibra izvuen le nekog vrsto svezanog ovjeka potpuno unakaenog
udarcima noa. Na prsima je imao ljepenku sa slobodnozidarskim znakom.
223
Hm izusti Cagliostro lagano zadrhtavi. Izgleda da Pravi prijatelji posjeduju
vrstu ruku! Jamano neki izdajnik.
Ili protivnik. Oni nas uope ne vole. Moda je to nettko od naih.
Doznat emo to na iduem sastanku. No ini mi se da se poloaj ...
Zbog Lorenzina dolaska, Cagliostro nije zavrio reenicu. Predloio je da se kockaju, jer je
vruina prejaka da bi se moglo raditi.
Upravo kad se tri mukarca smjestie, u prostoriju naglo, gotovo bez daha, ue mlad i
elegantno odjeven ovjek.
Dolazim iz stanice potanske koije po.vie. U Francuskoj ima novosti: narod je
zauzeo Bastilju. Upravitelja su smaknuli, tvravu razruili. tovie, zastupnici treeg
stalea primorali su dravne stalee da osnuju ustavotvornu skuptinu. Apsolutna
monarhija je mrtva!
, Mladi se ovjek, a to je markiz Vivaldi, trei, lan, ostavi bez daha i gotovo bez glasa,
spusti u naslonja i proguta obilan gutljaj vina iz rimskih katela. Ostala trojica pokraj
njega se opustie. Smiju se, viu, odobravaju.
..; Moramo jo noas okupiti brau ree Cagliostro. Ovaj bi dah slobode, ako ga
budemo umjeli iskoristiti, mogao doprijeti i do nas.
Odjednom se zauje poput leda hladan Lorenzin glas.
iL- Malo manje buke, gospodo, ili me pustite da zatvorim prozor. Vidim na uglu trga
neku osobu, koju, ini mi se, zanima ova kua.
-,. .
224
Te su rijei imale arobno djelovanje. Odmah je zavladala tiina.
Cagliostro se kasno u noi vratio kui, no umjesto da ode u svoju sobu odmah pokraj
Lorenzine spustio se u podrum gdje je smjestio svoj jo ne potpuno opremljeni

laboratorij. Ovdje je pripremao smjese i masti, prodajom kojih se prehranjivao. No nije

elio raditi, htio je, nakon burne veeri, u miru razmiljati.
Bio je tako obuzet mislima da nije niti zamijetio Lorenzu, u bijeloj nonoj odjei, sve dok
nije stala ispred njega. On joj se nasmijei.
Nisi spavala?
Ne. Tada sam ula kripu vrata. Zato nisi doao gore i legao?
Ne bih mogao spavati. Zbunila me veeranja novost. Sjeti se, kad smo napustili Pariz,
uputio sam francuskom narodu pismo kojim sam ga obavijestio da e ta prokleta Bastilja,
u kojoj smo bili zatvoreni, biti sravnjena sa zemljom, a na njezinom e mjestu biti javni trg.
I nisam se prevario!
Zaista zamiljeno e Lorenza. Vrlo esto si najavljivao dogaaje koji su se uistinu
zbili. No ne moe li tvoja dalekovidnost otkriti i nama samima nau budunost? Zar ne
vidi propast u koju srljamo?
Stotinu sam ti puta rekao: za itanje budunosti potrebna mi je djevica, idealno nevina
djevojka. Kako bih je u ovom uplaenom i vjerski zaslijepljenom gradu pronaao?
uti! grubo ga prekine Lorenza. Ne vrijei-aj grad koji potuje Boji zakon. Zbog
svojih si arob-njakih djelatnosti napustio Boga. On ti uskrauje te mogunosti. uvaj
se da ne uini i vie od toga!
15 Tri pustolova
225
Nas se dvoje u vezi s time nikada nismo razumjeli. Cagliostro uzdahne. Vjerojatno
emo i umrijeti, a da to neemo postii. No, za sada, kunem ti se, vodim rauna jedino o
naoj budunosti. Ne moemo dugo ostati ovdje u sigurnosti, a Malta se ne uri da nam
ponudi utoite. Istina, veeras mi je pala na um bolja zamisao.
to?
Povratak u Francusku. Sada se vie ne moram bojati kralja. U tim drutvenim
previranjima to poinju mogao bih odigrati vanu politiku ulogu. to due o tome
razmiljam, to vie vjerujem kako je spas u tome!
Ne! krikne Lorenza odjednom obuzeta strahom. Ne. Neu vie ii u Francusku.
Ostat u ovdje ili otii na Maltu. Francuska tone u opaine, a ja hou spasiti svoju duu,
uje li me, neu te vie slijediti putovima prokletstva.
Ako ostanemo ovdje, nesretnice, mir koji trai nai emo jedino na dnu neke elije
Aneoske tvrave. Ukoliko to ne bi bilo na dnu Tibra s olovnom kuglom oko vrata. Ti to ne
moe htjeti, osim ako me vie ne voli.
Lorenza jedva da je i oklijevala prije nego to je izgovorila okrutnu istinu.
Ne. Ne volim te vie. tovie, uasavam te se. Za mene je vano jedino moje spasenje!
Nikada te nisam smio dovesti ovamo promrmlja Cagliostro stisnutih zubi zbog
njezine upornosti. Ponovo si se vratila svim praznovjericama iz svoje mladosti. Dakle,
kako eli, ostani ovdje, nastavi sa svojim ludostima. Ja idem u Francusku, bez tebe!
226
Ona mu polagano prie, stavi svoju ledenu ruku na njegovu.
Ti si mi mu, Giuseppe, i ja te moram slijediti ak i ako se to meni ne svia. Ipak,
promisli jo, jer ja bih te, zaista, mogla odvui tamo kamo mora otii, htio ti to ili ne.
U zoru, Lorenza klei u ispovjedaonici crkve San Salvatore i grozniavo apue.
On hoe otputovati, oe, hoe otii u Francusku da bi se tamo pridruio
revolucionarima.
Ne smije nipoto otii onamo. Ako mu dopustite da vas odvede onamo, bit ete
izgubljeni bez nade za otkupljenje. No budui da je osuen na izgnanstvo, moe se vratiti
onamo samo sa slubenom dozvolom. Nita nije izgubljeno.

 Namjerava tu dozvolu traiti od nove skuptine. Prema njegovu miljenju, ono to je

tamo uinio, da bi potpomogao revoluciju, moralo bi mu osigurati naklonost novih
gospodara. Siguran je da e biti dobro primljen. Narod ga je tamo volio!
Bez sumnje, ima pravo. Valja ga nadzirati, keri moja. Ne smije, ni pod kakvom izlikom,
pisati u Francusku. Ako pie, morate se svakako domoi tog pisma. Ako ono ode, vi ste
izgubljeni.
Nee otii, kunem se! Uinit u ono to moram! Cagliostro je za to vrijeme pisao.
Redovnik-tajnik briljivo proita pismo, ispravi jednu netonu rije i prui ga Cagliostru.
Vjerujete li da e vam skuptina dati zadovoljtinu?
Ne moe potcijeniti usluge koje sam uinio za njezinu korist. Mogao sam sprijeiti
uasnu sablazan s ogrlicom, koja je zadala tako teak udarac francuskoj
227
monarhiji. Mogao sam uiniti nekodljivom onu groznu groficu de la Motte, prijaviti je.
Osim toga, uvijek sam bio prijateljem naroda koji me je cijenio. Pomislite samo kako sam
izlijeio vie od petnaest tisua bolesnika, mnoge od njih besplatno. Ne, skuptina mi to ne
moe uskratiti, jer ja joj jo mogu uiniti velike usluge!
Nadam se tome i elim da bude tako, jer vas moram pratiti, no pismo koje smo upravo
napisali ini mi se vrlo opasnim. to bi se dogodilo kad bi palo u neprijateljske ruike? U
njemu je opirno opisana i vaa slobodnozidarska djelatnost i itava vaa uloga u
Francuskoj.
Budite mirni. Sutra putuje u Francusku jedan od nae brae zaduen za slubeni
zadatak koji ga titi od svake premetaine. Obeao mi je da e ga odnijeti. Poslat u mu ga
ujutro, na uobiajeni nain.
Lorenza, koja se upravo vratila i sluala, skrivena izmeu odjee u garderobi ija napola
otvorena vrata vode u salon, osjeti kako joj je zastalo srce: nije znala na koji nain alje
njezin mu tajne poruke svojim istomiljenicima.
to ete s njime do onda? zapita otac Roul-lier.
Ostat e u mene. Radit u itavu no.
Lorenza zauje kako se dva mukarca sputaju stubama prema ulazu u kuu. U tome
trenutku brzo napusti svoje skrovite. Mora se poto-poto domoi toga pisma koje je
njezin mu gurnuo u svoj dep. Ali kako da to izvede?
Na stubitu sretne Giuseppea. On joj ree da izlazi kako bi posjetio apotekara na Campo
dei Fiori. Tada je sluavka, iziavi iz kuhinje, zamoli novac da kupi svijeu.
228
Morali biste malo pogledati u kuhinju - ree djevojka. Ulila sam vino i sve
pripremila za veeru, ali ne bih htjela da izgori odojak na ranju.
Pripazit u. Moete mirno otii.
Kad je sluavka izila, Lorenza je neko vrijeme promatrala jela na stolu. Pala joj je na um
dobra zamisao. Pripalivi vrh svijee, spustila se u podrum. Za nekoliko se trenutaka
ponovo pojavila i prila stolu. Kratko je vrijeme oklijevala. No pogled joj je zalutao do
pobone slike na zidu koja je predstavljala anela smrti koji pobjeuje demona. Ona tada
vrlo brzo izlije sadraj boice u bocu s vinom i protrese je. Vino se malo zamutilo, no
uskoro mu se vratila njegova bistrina. Oprezno ga je kuala, ali mu nije mogla prigovoriti.
Kad se, nekoliko trenutaka kasnije, sluavka vratila, nala je svoju gospodaricu kako
ozbiljno okree odojka na ranju.
Kad se Lorenza oprezno sputala niz kuno stubite, ve je prola pono. Vladala je
potpuna tiina, bio je mrak. Stigavi do podrumskih vrata, pipajui ih je otvorila i na
trenutak oslukivala. Iz podzemlja, iz kojeg se svjetlo slabo odraavalo na zavojitom

stubitu, nije dopirala nikakva buka. Njezine je bose noge nisu mogle izdati na hladnom
kamenu.
Spustila* se niz nekoliko stuba, razabrala odjek zvunog hrkanja i, potpuno se smirivi,
nastavila se sputati.
Giuseppe, sjedei pokraj stola u sredini laboratorija pokraj kamina to se upravo zagasio,
naslonivi rukama glavu, duboko spava.
Lorenza mu brzo prie, druom rukom pretrai depove i, napokon, pronae ono to je
traila: veliku kuvertu upuenu predsjedniku ustavotvorne skuptine u Parizu. Kliknuvi
od radosti, ona je gurne u svoj stez229
nik, ponovo se uspne stubama i htjede izii. Predomis-livi se, ue u kuhinju i potrai
bocu, jer se sjetila kako je pri kraju veere zamijetila u njoj jo malo vina. No sluavka je
popila taj ostatak. Prazna i ista boca smjetena je na svoje uobiajeno mjesto. Sada,
potpuno smirena, liena straha da e je netko uti, Lorenza spusti svoju kapuljau na lice,
ogrne se debelim platem i izie u no.
Probudivi se iz dubokog sna, Cagliostro nije odmah shvatio to mu se dogodilo. Tek
posegnuvi rukom u dep, ustanovio je da tamo vie nema pisma. Silno se uplaio.
Pomislio je da se netko nou uvukao u njegov stan. Pourio je, preskaui stube, Lorenzi
kako bi od nje doznao je li ona neto ula. Lorenza je, ljupko sa-vivi ruku ispod glave, tako
mirno spavala da nije smogao hrabrosti da je probudi. Nije mu ak ni na um palo da bi
njegova ena moda mogla biti krivac . . .
Ipak, 27. prosinca papina je policija uhapsila, u ime Njegove svetosti Pija V, Cagliostra u
njegovoj kui na Piazza Farnese i odvela ga u Aneosku tvravu. Markiza Vivaldi, koja se
ba tu nalazila, ipak je uspjela pobjei s porukom koju je donijela od svoga mua, a
Lorenza je takoer uhapena. Meutim, zadovoljili su se time da je odvedu u neki mirni
samostan kako bi u njemu spokojno mogla ponovo pronai put vjere i vrline.
Nije imala grinje savjesti niti se bojala. Proces protiv njezinog mua mogao ga je jedini
spasiti... Ona je, pak, napokon pronala svoj mir ...
Cagliostro redom osmotri sva tri suca odjevena u crno i papir to ga je drao najvii od
njih.
230
Ovo pismo? promrmlja. Da, uistinu, ja sam ga kazivao u pero. No kako je dospjelo
u vae ruke? Za-klinjem vas, kaite mi...
Teko se izraavao, jer je ve otupio zatvoren duge mjesece na dnu elije bez zraka i
svjetla, smjetene ispod Tibera ija je voda za visokog vodostaja prodirala u nju. Nitko ne
bi vie u ovom mravom zatvoreniku, upa-lih oiju blistavih od groznice, prekrivenom
prnjama, prepoznao velianstvenog arobnjaka iz ulice Saint-Cla-ude, evropskog
udotvorca. Ovo je samo jo jedan, silno uplaen ovjek.
Usne visokog suca jedva se i miu, no njegove mutne oi blistaju pod svjetlom pripaljenih
svijea.
Izruila vas je vaa ena. Vaa vlastita ena ozlojeena vaim postupcima i eljna da
spasi svoju duu ...
Moja .. . ena?
Cagliostro kao da ne shvaa, ponavlja te rijei kao traei njihov smisao. Zatim, odjednom,
prasne u glasan smijeh luaka koji ne prestaje, a zbog kojega vojne stra-are na vratima
proimaju ledeni trnci. . . Smijao se jo i kad ga suci osudie na smrt . . .
udno i suprotno navikama Svetog oficija, Caglios-trova je smrtna kazna promijenjena u
doivotni zatvor. Pod ijim utjecajem? Nikada se nije doznalo. U svakom sluaju,
zatvorenik je otpremljen u papinu tvravu San Leo pokraj Viterba. Orlovsko gnijezdo na

vrhu stjenovitog breuljka, okrutan zatvor s elijama prepunim gamadi, koji su seljaci,
zbog nagonskog straha, izbjegavali. Ovdje su ga potajno uvali. ivio je pod tako tekim
uvjetima da je uskoro izgubio razum. Barem se tako prialo.
231
Zakanjeli seljak prolazei nou ispod mrane tvrave, mogao je uti krikove, luaki
smijeh, urlanje, a' i jecanje iz kojeg se moglo razabrati ne ba sasvim razumljivo ensko
ime. Potezao bi tada kapu na vii, i zabrinuta pogleda, kriajui se, pourio dalje. Vrativi
se kui, proaputao bi eni, pazei da ga djeca ne uju:
I opet sam uo urlanje ludog arobnjaka.
Sada je doao red na enu da se prekrii.
Sveta Bogorodice! Kada e ve jedanput ti krikovi utihnuti?
Jedne ljetne noi, 23. kolovoza 1795. godine, krikovi su naglo utihnuli. Vra i arobnjak
Cagliostro, koji je tvrdio da je otkrio tajnu vjenog ivota i beskrajne mlati osti bio je
mrtav.
Meutim kad su kasnije Bonapartini vojnici eljeli vidjeti arobniakov grob i njegove
posmrtne ostatke, nitko im to nije mogao pokazati. Je li Cagliostro zaista umro u tvravi
San Leo, ili mu je i opet pomogla tajna pomo koja ga je izbavila od stratita?