Otpadni spojevi pri razgradnji bjelanevina

SUSTAV ZA IZLUIVANJE
Izv. prof. dr. sc. Reno Hraan

Sustav za izluivanje u plonjaka (puzavica) i kolutiavaca (gujavica)

Izluivanje otpadnih spojeva

otpadni spoj

sredina

organizmi

amonijak

voda

beskraljenjaci, ribe

mokraevina (urea)

kopno

vodozemci, sisavci

mokrana kiselina

kopno

kukci, gmazovi, ptice

puzavica pramene stanice

gujavica nefridiji

Sustav organa za izluivanje mokrae

Sustav organa za izluivanje mokrae u ovjeka

mokrani sustav: 1. bubrezi; 2. bubreni vrevi; 3. bubrene nakapnice; 4.

mokraovodi; 5 mokrani mjehur; 6. mokrana cijev
bubrezi: 1. izluivanje konanih produkata mijene tvari u organizmu; 2.
kontroliranje koncentracije veine sastojaka u tjelesnim tekuinama

Graa bubrega
Sustav organa za izluivanje mokrae
bubrezi su parni organi obavijeni ahurom ispod koje se nalazi kora (korteks) koja u
obliku depova ulazi u modinu (medula)
nefron je osnovna morfoloka i funkcionalna jedinica bubrega, svaki nefron moe sam

organ

uloga

bubrezi

stvaranje mokrae filtriranjem krvi

mokraovodi

prijenos mokrae iz bubrega u mokrani mjehur

mokrani mjehur

skladitenje mokrae

mokrana cijev

izluivanje mokrae iz tijela

za sebe stvarati mokrau (oba bubrega sadre oko 2 400 000 nefrona)
sastavni dijelovi nefrona su bubreno (Malpighijevo) tjelece i sekretni kanalii
bubreno tjelece sastoji se od klupka arterijskih kapilara-glomerula, koje lei u
invaginiranom proirenju sekretnog kanalia-Bowmannovoj ahuri
na sekretnom kanaliu razlikujemo dijelove: 1. poetni (proksimalni) zavijeni dio koji se
nastavlja direktno na glomerul; 2. silazni i uzlazni krak Henleove petlje; 3. zavrni
(distalni) zavijeni dio koji se ulijeva u sabirnu cjevicu
u bubrenoj kori smjeteni su glomeruli sa Bowmannovim ahurama, proksimalni i
distalni dio sekretnih kanalia, te poetni dijelovi sabirnih cjevica
unutar bubrene modine, u 10-15 bubrenih piramida, smjeteni su silazni i uzlazni
krakovi Henleove petlje, kao i vee sabirne cijevi

Graa bubrega
Uloga bubrega i kontrola rada bubrega

uloga bubrega: 1. stvaranje i izluivanje mokrae; 2. kontrola volumena

(sadraja vode) krvi i meustanine tekuine (tjelesnih tekuina); 3.
kontrola koncentracije pojedinih iona u tjelesnim tekuinama; 4. kontrola
osmolalnosti (omjera vode i otopljenih tvari) tjelesnih tekuina; 5. kontrola
stupnja kiselosti tjelesnih tekuina
kontrola rada bubrega: 1. antidiuretiki hormon (ADH) ili vazopresin
(hipotalamus i neurohipofiza) stimulira reapsorpciju vode te tako
kontrolira koliinu vode u krvi, odnosno koliinu vode koja se izluuje iz
bubrega; 2. aldosteron (kora nadbubrene lijezde) regulira reapsorpciju
iona natrija i kalija

prof. dr. sc. Reno Hraan

Stvaranje mokrae u bubregu

Graa i uloga nefrona
krv koja ulazi u glomerul kroz aferentnu (ulaznu) arteriolu filtrira se zahvaljujui
stvorenom krvnom tlaku prilikom prijelaza iz arteriola u arterijske kapilare; profiltrirana
krv naputa glomerul kroz eferentnu (izlaznu) arteriolu, dok nastali glomerularni filtrat

dijelovi nefrona

uloga

Bowmannova ahura

filtracija krvi iz glomerula u nefron

proksimalni kanali

reapsorpcija vode i tvari koje su potrebne tijelu iz nefrona u krv

Henleova petlja

reapsorpcija vode iz nefrona u krv

izluen kroz mokranu cijev (uretra)

distalni kanali

kontrolirana reapsorpcija i sekrecija iona

tijekom protjecanja glomerulnog filtrata, vri se reapsorpcija vode i otopljenih tvari u

sabirne cjevice

kontrolirana reapsorpcija vode iz nefrona u krv

cijeli nefron

kontrolirana reapsorpcija i sekrecija vodikovih iona

zaostaje u Bowmannovoj ahuri; filtrat odlazi u proksimalni kanali (proksimalni tubul);

iz proksimalnog kanalia tekuina odlazi prvo u silazni krak, a onda u uzlazni krak
Henleove petlje; iz Henleove petlje tekuina dospjeva u distalni kanali (distalni tubul);
konano, tekuina ulazi u sabirne cjevice najmanjeg lumena koje prelaze u sve ire
sabirne cijevi, a od kojih najire prelaze u bubreni vr i nakapnicu; iz nakapnice izlueni
sekret odvodi se mokraovodom (ureter) do mokranog mjehura, da bi napokon bio

kapilare koje oblau sekretni kanali (peritubularne kapilare); nereapsorbirani dio

tekuine ini mokrau (urin)
glomerularni filtrat sadri vodu i veinu tvari male molekulske mase
epitelne stanice bubrenih kanalia reapsorbiraju veliku koliinu vode, glukoze,
aminokiselina, te nekih iona
prof. dr. sc. Reno Hraan

prof. dr. sc. Reno Hraan

Stvaranje mokrae u nefronu

Graa nefrona

prof. dr. sc. Reno Hraan

Stvaranje mokrae u nefronu

Razlika izmeu filtrata glomerula i mokrae
filtracija u glomerulu
(Bowmannova ahura)
selektivna reapsorpcija
(proksimalni kanali)
sekrecija u kanaliu
(distalni kanali)
reapsorpcija vode
(sabirne cijevi)
ekskrecija
(bubreni vr)

tlak krvi u glomerulu (8 kPa)

uzrokuje filtraciju krvi iz
glomerula u Bowmannovu
ahuru

voda, glukoza,
aminokiseline, ioni,
mokraevina, mokrana
kiselina, kreatinin

difuzija i aktivni transport

tvari iz proksimalnog
kanalia u peritubularnu
kapilaru

voda, glukoza,
aminokiseline, ioni (natrija,
klora, kalija,
hidrogenkarbonata)

aktivni transport tvari iz

peritubularne kapilare u
distalni kanali

mokrana kiselina,
kreatinin, vodikovi ioni,
amonijak

osmoza vode zbog aktivnog

transporta iona u Henleovoj
petlji i sabirnim cijevima

ioni, voda

izluivanje mokrae

voda, ioni, mokraevina,

mokrana kiselina,
amonijak, kreatinin

tvar

filtrat glomerula (dnevno)

mokraa (dnevno)

voda

180 L

1,8 L

ioni natrija

630 g

3,2 g

ioni kalija

22 g

2,1 g

glukoza

180 g

mokraevina

475 g

262 g

pH krvi 7,4
pH mokrae 5-7

Sastav mokrae
tvar

udio (na 1500 ml mokrae)

voda
ostale tvari
spojevi duika
mokraevina
kreatinin
amonijak
mokrana kiselina
ioni
natrija
kalija
magnezija
amonijevi
kalcija
klora
sulfatni
fosfatni

95%
5%

Kontrola omjera vode i otopljenih tvari u tjelesnim tekuinama

30 g
1-2 g
1-2 g
1g
25 g

Kontrola volumena krvi

Kontrola koncentracije iona natrija u krvi

Sustav za pokretanje tijela u kraljenjaka

kostur je potpora tijelu, a sainjen je od kosti; kostur titi mozak, srce,

plua i druge unutarnje organe; kostur omoguava pokretanje, pruajui

SUSTAV ZA POKRETANJE

miiima koji su za njih privreni vrstu potporu

Izv. prof. dr. sc. Reno Hraan

Pokretanje u
kraljenjaka
(kostur)

svi kraljenjaci imaju slinu organizaciju kostura

Vanjski i unutranji kostur

egzoskelet lankonoci
endoskelet kraljenjaci

Kosti
Sustav za pokretanje tijela u kraljenjaka

kosti izgraene od 1. kotanog tkiva, 2. kotane sri i 3. pokosnice ili periost

1. kotano tkivo sastoji se od kotanih stanica i meustanine tvari
kotane stanice osteociti smjeteni u upljinama-lakunama

struktura
kosti

uloga
osiguravaju potporu tijela, omoguuju pokretanje tijela,
zatiuju unutarnje organe, sudjeluju u stvaranju stanica krvi,

meustanina tvar sainjena od organske tvari-osteoid i anorganskih soli

osteoid sadri kolagena vlakna
anorganske soli kalcij-fosfat, kalcij-karbonat, kalcij-fluorid, magnezij-klorid
kompaktno kotano tkivo vrsto i gusto; osteociti se nalaze u lakunama; graeno je od

pohranjuju mineralne tvari i masti

ponavljajuih tubularnih jedinica-Haversovi sustavi; svaki sustav ima koncentrino

zglobovi

spojevi izmeu kostiju koji omoguuju njihovo pokretanje

poredane lamele meustanine tvari oko sredinjeg Haversovog kanala kroz koji se

ligamenti

povezuju meusobno kosti i uvruju zglobove

hrskavice

pokrivaju povrine kostiju koje su u dodiru

tekuina

podmazuje povrine kostiju koje su u dodiru

tetive

povezuju miie s kostima

miii

omoguuju pokretanje kostiju, odnosno tijela

proteu ivci i krvne ile; sve lamele oko jednog Haversovog kanala ine kotanu
jedinicu ili osteon; njihovi boni ogranci-Volkmannovi kanali proteu se prema
susjednim sredinjim kanalima; Volkmannovi kanali odvode ivce, krvne i limfne ile iz
pokosnice u unutranjost kosti
spuvasto kotano tkivo sastavljeno je od mree mineraliziranih kotanih gredicatrabekula; nema Haversovih i Volkmannovih kanala; moe podnijeti visok tlak i promjene
u optereenju
2. kotana sr mekano tkivo koje ispunjava sredinje prostore mnogih kostiju; uloga u
stvaranju krvnih stanica i skladitenju masti

Kosti
3. pokosnica fibrozna membrana koja izvana obavija kosti; sadri ivce, krvne i limfne
ile

Kosti

uloga kosti u regulaciji razine iona kalcija u krvi stanice koje skladite ili otputaju
kalcij (paratireoidni hormon otputanje kalcija u krv; kalcitonin odlaganje kalcija u
kostima)

veze meu kostima: 1. avovi povezuju kosti lubanje; 2. hrskavice

rast i razvoj kosti u treem mjesecu fetalnog ivota zapoinje proces okotavanja;

izmeu kraljeaka nalaze se hrskavini kolutovi koji ih povezuju u

stanice osteoklasti razaraju dijelove hrskavice; stanice osteoblasti stvaraju pojedina

jedinstvenu cjelinu, poveavajui gibljivost kraljenice; 3. zglobovi

sredita okotavanja, koja se postepeno spajaju i ovruju kost

spojevi izmeu kostiju koji omoguuju njihovo pokretanje; kosti su u

vrste i broj kostiju ljudski kostur sastavljen je od oko 200 kostiju; s obzirom na oblik,
kosti se dijele na: 1. duge kosti (npr. bedrena, ramena kost); 2. kratke kosti (npr. kosti
zapea); 3. plosnate kosti (npr. tjemena kost); 4. mjeovite kosti (npr. kraljeci)
graa duge kosti: 1. srednji, istanjeni dio kosti naziva se dijafiza izvana je obloena
pokosnicom ispod koje je kompaktno kotano tkivo; 2. zadebljali krajevi su epifize
(proksimalna i distalna) obloene hrskavicom koje smanjuju trenje kostiju; 3. dio
izmeu epifize i dijafize je metafiza; u upljinama spuvaste tvari nalaze se vezivne
stanice koje sainjavaju crvenu kotanu sr; srednji dio duge kosti upalj je i ispunjen
masnim tkivom koje tvori utu kotanu sr

zglobovima povezane ligamentima; potpuno su pokretljivi oni djelovi

kostura koji su meusobno povezani zglobovima

Graa duge
kosti

Organizacija kostura ovjeka

kosti glave: 1. kosti lubanje 8 plosnatih kostiju (eona, dvije tjemene, zatiljna, dvije
sljepoone, klinasta, sitasta); 2. kosti lica 14 kostiju (kost donje eljusti, dvije kosti
gornjih eljusti, dvije jagodine kosti, dvije nosne kosti, dvije kosti nosnih koljki, dvije
nepane kosti, dvije suzne kosti, ralo); u eljustima su usaena 32 zuba
kosti trupa: 1. kraljenica 5 nizova kraljeaka (7 vratnih, 12 prsnih, 5 slabinskih, 5
krstanih, 3-5 trtina); 2. rebra - u zglobne aice prsnih kraljeaka ulaze zglobne glavice
12 pari rebara; 3. prsna kost rebra su s prednje strane hrskavicom spojena s prsnom
kosti; prostor koji zatvaraju rebra naziva se prsni ko
kosti udova: 1. kosti ruku opleje koje sainjavaju dva para kostiju (lopatica i kljuna
kost), ramena kost, dvije podlaktine kosti (lakatna i palana kost), zapeajna kost,
peajna kost, lanci prstiju; 2. kosti nogu kukovlje s tri para kostiju (crijevna, sjedna i
preponska kost), bedrena kost, iver, dvije potkoljenine kosti (goljenina i lisna kost),
zastopalna kost, stopalna kost, lanci prstiju

prof. dr. sc. Reno Hraan

Kostur
ovjeka

Kosti glave

Skeletni miii

Graa kraljenice

miino tkivo koje sudjeluje u grai skeletnih miia je popreno prugasto; skeletni
miii vezani su za kostur i omoguuju njegovo pokretanje, a pod utjecajem su nae
volje
struktura i organizacija skeletnog miia: skeletni mii graen je od specijaliziranih
stanica koje se zovu miina vlakna; svako miino vlakno obavijeno je staninom
membranom-sarkolema, a sadri vie jezgara i specijalizirani tip citoplazmesarkoplazma; ona sadri puno mitohondrija i veliki broj miinih vlakanaca-miofibrili,
koja teku paralelno s uzdunom osi vlakna; oko svakog vlakanca nalazi se specijalizirani
oblik endoplazmatske mreice-sarkoplazmatska mreica; to je mrea cjevica i vreica
koja sadri ione kalcija, a nadzire miinu kontrakciju ili stezanje miia; miina
vlakanca graena su od dvije vrste niti-mikrofilamenati; tanje niti graene su od malih
molekula proteina aktina, a deblje od velikih molekula proteina miozina; preklapanje
debljih miozinskih i tanjih aktinskih niti vidljivo je u obliku tamnih podruja, A-pruga;
podruja koja sadre samo aktinske niti tvore svijetle I-pruge; po sredini svake I-pruge
nalazi se jedna tamna linija, Z-ploa; po sredini A-pruge vidi se svjetlije podruje
nazvano H-zona, koja je sastavljena samo iz miozinskih niti; u H-zoni vidljiva je njena Mlinija; osnovna jedinica miine kontrakcije je sarkomera, koja predstavlja dio miinog
vlakna izmeu dvije susjedne Z-ploe

Graa skeletnog
miia

Graa
miinog
vlakna

Skeletni miii

Niti aktina i miozina

s jednim se krajem aktinske niti dre za Z-ploe, dok se drugim krajem proteu na obje
strane izmeu miozinskih niti; aktinska nit graena je od aktina, tropomiozina i
troponina; svaka molekula miozina na jednom kraju ima dugi ravni rep, a na drugom
kraju smjetena je glava miozina koja stri; miozinske niti imaju puno glava koje se
povezuju s nitima aktina, to omoguuje klizanje niti tijekom miine kontrakcije
molekularni mehanizam miine kontrakcije (mehanizam klizanja): za vrijeme relaksacije
sarkomere, vrci niti aktina potpuno preklapaju niti miozina; tijekom kontrakcije,
aktinske niti klize i uvlae se izmeu miozinskih niti, povlaei Z-ploe tako da se
skrauje sarkomera; skrauju se I-pruge, H-zone nestaju, dok se A-pruge ne mijenjaju u
duini; glave molekula miozina imaju afinitet za specifina mjesta na aktinskoj molekuli i
tvore poprene mostove izmeu niti; kada se miozinska glava vee na aktivna mjesta
aktinskih niti, savije se i primjenjujui tenziju na aktinsku nit pomie je prema sreditu
sarkomere; glave miozinskih molekula zatim djeluju kao enzim ATPaza; cijepanje ATP-a
osigurava energiju za odvajanje glava miozina od aktivnih mjesta i njihov povratak u
poetni poloaj; slobodne se glave zatim mogu vezati za sljedee slobodno aktivno
mjesto du aktinske niti formirajui novi popreni most, povlaei dalje nit aktina prema
sreditu miozinske niti

Nain stezanja miinih vlakanaca

Stezanje miinih vlakanaca

sastavnica

djelovanje

niti aktina

klizanje uzdu niti miozina

ioni kalcija

omoguuje vezanje niti miozina i aktina

niti miozina

popreni mostovi povlae niti aktina

adenozin trifosfat

energija potrebna za klizanje niti aktina uzdu niti miozina

prof. dr. sc. Reno Hraan

Skeletni miii
proces ekscitacije i kontrakcije miia: akcijski potencijal u motorikom neuronu
uzrokuje otputanje neurotransmitera acetilkolina iz aksona u neuromuskularnu vezu; to

Spoj ivanog
i miinog
vlakna

potakne depolarizaciju membrane miinog vlakna; depolarizacija izaziva pojavu

akcijskog potencijala koji ide du membrane miinog vlakna; zatim akcijski potencijal
putuje u unutranjost miinog vlakna preko poprenih cjevica ili T-cjevica koje
obavijaju svako pojedino miino vlakance i proteu se kroz itavo miino vlakno; na
mjestima gdje su T-cjevice u dodiru sa sarkoplazmatskom mreicom, akcijski potencijal
depolarizira njihovu membranu, mijenjajui njezinu propusnost i uzrokujui otputanje
iona kalcija; ioni kalcija difundiraju u oblinja miina vlakanca gdje se veu na troponin;
interakcija izmeu kalcija i troponina mijenja interakciju troponina i tropomiozina,
uzrokujui promjenu oblika itavog kompleksa troponina i tropomiozina na aktinskoj niti
te oslobaanje aktivnih mjesta aktina za vezanje miozina; zatim dolazi do stvaranja
poprenih mostova, a savijanje miozinskih glava vue tanke niti prema sreditu
sarkomere; prolaskom akcijskog potencijala uklanja se kalcij s troponina, pa kompleks
tropomiozina i troponina blokira aktivna mjesta na aktinskoj niti; membrana
sarkoplazmatske mreice sadri kalcijske pumpe koje pumpaju ione kalcija iz citosola u
lumen mreice odravajui nisku koncentraciju iona kalcija u miinim vlakancima
prof. dr. sc. Reno Hraan

Miii
miina vlakna obino se kontrahiraju u skupinama; motoriki neuron zajedno s
miinim vlaknima koje inervira predstavlja motoriku jedinicu
fizioloka svojstva miia: 1. elastinost omoguava miiu da se pod utjecajem neke
sile rastegne i promijeni oblik; 2. kontraktilnost pod utjecajem nekog podraaja miii
se stegnu i skrate za treinu; 3. tonus miii se nalaze u manje ili vie napetom stanju
(prirodna napetost miia) kao rezultat trajnog utjecaja ivanog sustava; 4.
elektromotornost elektrini potencijal izmeu unutranjosti miia i njegove vanjske
povrine
veze miia s kostima miii su povezani s kostima u obliku vrstih ilavih tvorevina
od vezivnog tkiva-tetiva; dio miia gdje mu je presjek najvei nazivamo glavom miia;
za jednu tetivu moe biti vezana jedna ili vie miinih glava; stoga razlikujemo dvoglave
(biceps), troglave (triceps) i etvoroglave (quadriceps) miie
kako miii pokreu kosti prilikom stezanja miia, mii se skrati i privlai na kosti
jedno hvatite prema drugome; ovisno o nainu smjetaja prema nekom zglobu, miii
vre razliite pokrete, pa se stoga nazivaju pregibai, pruai, dizai, uvrtai, izvrtai;
miii energiju nastalu u njima pretvaraju u pokret, sluei se kostima kao polugama
miii antagonisti suprotnost u djelovanju; miii sinergisti miii koji zajednikim
stezanjem izvode neki pokret

Miii ovjeka

Suprotnost u djelovanju miia (antagonizam)

Izvor energije potrebne za stezanje miia

izvor

dobivanje

kreatin fosfat

brzo stvaranje adenozin trifosfata iz male koliine kreatin fosfata

pohranjenog uz miina vlakanca

aerobno stanino disanje

stvaranje velike koliine adenozin trifosfata

razgradnjom glukoze i masnih kiselina

anaerobno stanino disanje

brzo stvaranje male koliine adenozin trifosfata

razgradnjom glukoze

stezanje dvoglavog miia natkoljenice privlaenje potkoljenice

stezanje etvoroglavog miia natkoljenice odmicanje potkoljenice
miii antagonisti

Usporedba miinih vlakana koja se sporo ili brzo steu

specifinost

miina vlakna koja se

sporo steu

miina vlakna koja se

brzo steu

izvor adenozin trifosfata

aerobno stanino disanje

anaerobno stanino disanje

brzina stezanja

mala

velika

mjera umora

niska

visoka

sadraj mioglobina

visok

nizak

broj mitohondrija

mnogo

nekoliko

Predavanje je prireeno prema:

1. Mader Sylvia S. Biology. 8th ed. McGraw-Hill, Boston, USA, 2004.
2. Bernstein Ruth, Bernstein Stephen. Biology. Wm. C. Brown Publishers,
Dubuque, USA, 1996.
3. Raven Peter H, Johnson George B. Biology. 2nd ed. Mosby College
Publishing, St. Louis, USA, 1989.

zastupljenost sarkoplazmatske
mreice

vea

manja

sadraj glikogena

visok

visok

sadraj masti

visok

nizak

prokrvljenost

velika

mala

posljedica uporabe miia

poveanje prokrvljenosti

poveanje miine mase