Tekst koji u vam prezentirati analizira razvoj Europske Unije u posljednja 2

desetljea te istrauje jesmo li vidjeli pomak na vlasti iz EU u vlade drava

lanica. Argument u tekstu je da zapravo vidimo postepeno jaanje
nadnacionalnog karaktera unije, sljedei tipinu putanju.
Kad je politiko podruje prvo ukljueno kao dio EU, donoenje odluka je
meuvladino, ali s vremenom su pravila vie nadnacionalna, sve dok
politiko podruje nije unutar metode nadnacionalne zajednice. Kao i
veina aspekata EU, svaka diskusija o tome tko vlada je komplicirana.
Ovdje je vano znati da postoje dvije vrste konflikta koje su tipine za
federalne politike sustave unutar razina autoriteta i izmeu razina
autoriteta. U amerikom saveznom politikom sustavu postoji stalna tema
federalne vlasti nasuprot dravnih prava (odnosi se na konflikte izmeu
razina autoriteta), dok se u isto vrijeme tri grane vlasti i donoenja odluka
unutar federalne vlade bore za vlast i pozicije (odnosi se na konflikte
unutar razina autoriteta).
Govorei o konfliktima izmeu razina autoriteta postavlja se pitanje
svjedoimo li unazaenju politika na razini Europske Unije, sa zemljama
lanicama koje same sebe reafirmiraju, usvajajui nacionalna rjeenja
umjesto europskih mjera? Na temelju empirijskog razvoja u posljednja dva
desetljea odgovor na ovo pitanje je da postoji izuzetno stabilna jezgra
politikih kompetencija na razini EU koja se bavi jedinstvenim tritem i
pobonim politikama koje se odnose na slobodno kretanje osoba, kapitala,
roba i usluga. Dok je EU samo periferno utjecala na jezgrena podruja
nacionalne socijalne drave, niz ugovornih reformi je znatno poveao
opseg odluka na razini EU u bonim podrujima, na primjer kroz zajednike
imigracije i politike azila u sklopu tzv. podruja slobode, sigurnosti i
pravde.
Postoji nekoliko naznaka da je ova zakonodavna jezgra politikog podruja,
s kojom se bavi na razini EU, pod napadom od strane nacionalnih vlada. U
posljednjem desetljeu je primijeena znatna zakonodavna aktivnost na
razini Europske unije usvajanjem dalekosenih propisa EU, kao to su
Direktiva o uslugama koja se bavi uklanjanjem prepreka za slobodno
kretanje usluga i REACH direktiva koja regulira kemikalije i njihovo sigurno
koritenje. Protuargument koji se esto postavlja jest da pravila Europske
unije zapravo ne vrijede ako nemaju pravi uinak na ponaanje vlade.
Meutim, postoji izuzetno visoka razina usklaenosti vlada sa zakonom
Europske unije. Broj pritubi i krenja podnesenih od strane komisije protiv
vlade stalno je padao tijekom 2000-ih godina.
Dakle, postoji nekoliko naznaka da svjedoimo pomaku vlasti s razine EU
natrag na nacionalne vlade - to je u osnovi mit na suhim empirijskim
temeljima. ak i na podrujima politike, gdje je bio zamah prema

renacionalizaciji, bio je mali prijenos ovlasti na nacionalne vlasti. Primarni

razlog za nedostatak prijenosa politikih podruja u Europskoj Uniji na
dravnu razinu je potreba za izmjenom ugovora, kojeg je vlada
jednoglasno usvojila, a to je nepremostiva prepreka kada su vlade poput
belgijske i talijanske nepokolebljivi pobornici federalnije Europske Unije.
KONFLIKTI UNUTAR RAZINA AUTORITETA
Drugi argument o raspadanju Europe je da smo svjedoili kastraciji
nadnacionalnih institucija, sa znaajnim prijenosom vlasti na meuvladine
institucije na troak Komisije. Promatrai upozoravaju na stvaranje novog
predsjednika Europskog vijea kao presedan. No, ima li dokaza da
svjedoimo povratku na meuvladino donoenje odluka na razini Europske
Unije? Odgovor na ovo pitanje ovisi o vrsti odluivanja na koju se odnosi.
Jednostavnije, postoji hijerarhijska razina odluivanja, u rasponu od
povijesnog donoenja odluka koje revidiraju Ugovor o Europskoj uniji u tzv.
meuvladinoj konferenciji, preko postavljanja dugoronog smjera i
dnevnog reda Europske unije, do dnevnog procesa donoenja politikih
odluka. Argument je da, iako smo vidjeli blagi porast meuvladine snage
na najvioj razini, u svakodnevnom procesu stvaranja politike postoji
nekoliko znakova da meuvladina politika postaje sve vanija.
to se tie postavljanja dugoronog plana Europske Unije, 3 su institucije
koje preuzimaju odgovornost. To su Europsko vijee, Komisija i Vijee
ministara. Nakon Lisabonskog ugovora uloga postavljanja dnevnog reda
Europskog vijea je unaprijeena uvoenjem stalnog predsjednika kojeg
imenuje vlada i smanjenjem uloge Vijea ministara u pripremi dnevnog
reda za sjednice Europskog vijea.
Ako pogledamo sukob unutar institucija u dnevnom kreiranju politike u
Uniji, ne vidimo ekspanziju meudravnog odluivanja. Tijekom protekla
dva desetljea, kada su uvedena nova podruja politike, njima je upravljalo
meuvladino odluivanje. Meutim, veina podruja politike slijede tipinu
putanju. Nova podruja politike se uvode kada vlade smatraju da prednosti
koordinacije premauju suverene trokove (trokovi preputanja potpune
kontrole nad politikim podrujem). U osjetljivim pitanjima, koja su u sri
nacionalnog suvereniteta, vlade kao to je Francuska su tradicionalno
htjele osigurati zadravanje jake ruke u donoenju odluka, kako bi izbjegle
da ih nadglasaju druge vlade u Vijeu i nadnacionalne institucije. S
vremenom, kada se vlade naviknu na donoenje odluka o ovim pitanjima
na razini Europske unije, one postaju manje skeptine u vezi premjetanja
politikog podruja na metodu zajednice. Cjelokupna slika je smanjenje
uporabe meuvlade u svakodnevnom donoenju odluka, premda i dalje
postoje znaajne iznimke u podrujima kao to su vanjske i sigurnosne
politike i pitanja koja se odnose na upravljanje euro zone. S obzirom na
osjetljivost ovih pitanja, tek emo vidjeti hoe li slijediti isti putanju kao
primjerice pitanja sigurnosti, slobode i pravde.

Zakljuak na temelju prethodne analize jest da je Unija daleko od mrtvih.

Vidjeli smo znaajno poveanje opsega politike vlasti na razini Europske
Unije i iznenaujue razine usklaenosti s propisima EU, unato
gospodarskoj krizi. Dolo je do smjene politike vlasti u zemljama Europske
unije, s Europskim vijeem koje postaje sve izraenije u dugoronom planu
Europske unije, ali u isto vrijeme je proireno koritenje metoda zajednice
kako bi ukljuilo osjetljiva podruja politike, kao to su sloboda, sigurnost i
pravda, dok su se ovlasti nadnacionalnog Europskog parlamenta znatno
poveale na raun vlada unutar vijea ministara.