Professional Documents
Culture Documents
POVRATAK U KOLU
PRIRUNIK ZA NASTAVNIKE ZA RAD
SA DECOM LEENOM OD MALIGNITETA
300-350
>75%
pobedi bolest
100 %
UVOD
Ovaj prirunik je nastao posle nekoliko godina
u detinjstvu. Kroz radionice i rad kroz psiholoko da povrate oseaj normalnosti, postignua i
savetovalite sa decom i mladima uoili smo
ponovnog vraanja u kolu, posle zavrenog i leenja prebaci na zdrave aspekte ivota. S
procesa leenja. Proces leenja traje od nekoliko druge strane, taj proces nosi rizik od potencijalne
meseci do nekoliko godina. Prekinuto detinjstvo re-tramuatizacije dece i roditelja. Zbog toga
je nenadoknadivo. Zato smo tu da olakamo je vano da postoji jasna strategija koja e im
i njima i vama proces socijalne inkluzije i omoguiti laku tranziciju kroz ovaj krizni period.
apelujemo da se potencijali deteta maksimalno Uvereni smo da ovaj prirunik moe da pomogne
podstaknu kako u edukativnom procesu, tako i
SAVETI ZA NASTAVNIKE
Nastavnici esto imaju vrlo malo ili ni malo znanja o raku i drugim retkim
bolestima kod dece, o leenju i prognozama i ne mogu da prihvate esta odsustvovanja sa nastave i promenu u fizikom izgledu deteta.
zdravlju; ipak oni nemaju potrebne vetine i znanja, niti su emotivno pripremljeni za suoavanje sa takvom odgovornou. Njih takoe ograniavaju sopstvene
predrasude i lina iskustva sa tom boleu. Sve ovo moe da utie na sposobnosti
nastavnika da ostvare adekavatan odnos sa leenim uenikom. Najee postanu
suvie popustljivi po pitanju ocenjivanja akademskog postignua deteta. Postavljajui
znatno nie standarde za tog uenika, alju time poruku detetu da ne mora da se
trudi, ime se dodatno uruava ve naruena slika o sebi koju dete ima.
neki problem ne bi li pridobio vie panje, a kada ponaanje leenog deteta u koli
ukazuje na postojanje realnih potekoa u procesu adaptacije leenog deteta.
bolestima kod dece i esto se oslanjaju na pogrena uverenja o bolesti koja mogu da
utiu na njihov odnos sa leenim drugom/drugaricom. Rezultati viestrukih istraivanja
ukazuju na podatak da vrnjaci decu i mlade koje su leeni od neke hronine bolesti
ee percipiraju kao socijalno izolovane, bolesne i umorne. Nastavnici, onesposobljeni sopstvenom nesigurnou i predrasudama, nisu u mogunosti da osnae
ake iz odeljenja i da im pomognu da prihvate promenu fizikog izgleda njihovog/e
druga/drugarice. Ako su nastavnici popustljivi prema leenom aku, vrnjaci mogu
negativno odreagovati na to, socijalno ih odbaciti i time dodatno podstai leenog
druga/drugaricu da se izoluje. (Ross and Scarvalone, 1982).
Deca i njima znaajni bliski odrasli esto, nakon dueg vremenskog perioda
odsustvovanja iz kole zbog leenja, imaju mnogo briga oko povratka na redovnu
kolsku nastavu. Vano je da vi kao nastavno osoblje obratite panju na specifine
potrebe leenog deteta, ali i na brige roditelja u vezi sa povratkom njihovog deteta
u kolu. Deca se tokom, a i nakon leenja, susreu sa irokim dijapazonom jakih
emocija: sa tugom, osujeenou, ljutnjom, krivicom, zbunjenou. Vrlo je vano
da nastavnici shvate da su ove deije emocije uobiajene i da je detetu potrebna
emotivna podrka u ovom kriznom periodu. Deje poimanje raka i implikacija koje
unosi u njihov ivot, zavise od kalendarskog uzrasta deteta. Ipak, bez obzira na uzrast,
svu leenu decu je potrebno s vremena na vreme podsetiti da rak nije promenio i
njihovu linost - oni su i dalje ista ona deca, samo sa jednim runim iskustvom iza
sebe.
MLAA DECA:
Osnovci, I-III razred:
Deca u ovom uzrastu mogu
oseati odreenu dozu straha
od povratka u kolu. Ako
odsustvovanje iz kole traje
dui vremenski period, deca
ak mogu razviti i fobine
strahove od povratka u kolu.
Adolescenti
(VIII razred osnovne kole i srednja kola):
njih iekuju s radou svoj povatak u kolu iz dva razloga: kako bi opet bili sa svojom
vrnjakom grupom i kako bi povratili oseaj normalnosti. Neki mogu biti anksiozni
zbog povratka nakon dueg odsustvovanja ili zbog toga to su u situaciji da ponavljaju
istu nastavnu godinu ime se suoavaju sa potpuno novom grupom aka. Veina adolescenata okleva da krene u kolu jer se boje reakcije vrnjaka na njihov izmenjen fiziki
izgled kao i potencijalne promene svog socijalnog statusa u okviru svoje vrnjake grupe.
Ako je tretman leenja ostavio posledice i na njihove kognitivne sposobnosti (tekoe pri
uenju), to im takoe moe predstavljati dodatnu prepreku. Posebnu panju treba obratiti
na brige koje mue adolescente, a koje oni mogu i ne moraju uvek da verbalizuju. Zato se
oekuje od nastavnika da budu osetljivi i perciptivni ne bi li prepoznali i neverbalizovane
tekoe koje adolescent u koli ima.
Odrasli:
Roditelji leene dece takoe emotivno reaguju na povratak njihovog deteta u kolu.
Njih esto brinu rizici od infekcija i posledice stresa kojem je, zbog vraanja na redovnu
nastavu, dete izloeno. Vrlo je uobiajeno da roditelji budu ne samo zabrinuti za dete
(zbog toga i nevoljni da poalju dete na nastavu), ve i za sebe - na njima je da se izbore
sa sopstvenim oseanjem ranjivosti i straha.
Nastavnici takoe nisu indiferentni na injenicu da u svom odeljenju imaju dete koje se
Kao to je ve bilo pomenuto, neka deca ovog uzrasta strahuju da je rak zarazan kao i grip i da se i oni u
kontaktu sa leenim drugom/
drugaricom mogu razboleti.
Uenicima na ovom
uzrastu treba pojasniti razlike izmeu razliitih bolesti
i principe prenoenja onih
koje su prenosive. Deca sad
ve shvataju da rak nije
zarazan, mogu da se decentriraju (hodaju u tuim cipelama) i razumeju kako
se leena deca oseaju. I za
decu i za nastavnike moe
da bude od koristi, ako nastavnik inicira diskusiju u
kojoj e pitati uenike. Na
primer, nastavnici mogu da
podstaknu uenike da zamisle situaciju u kojoj su oni
na mestu druga/drugarice,
tanije da zamisle da su u
bolnici i da kroz brainstrom formu podele ideje
o tome ta bi im u toj situaciji popravilo raspoloenje.
Uvide do kojih dou, pomoi
e vrnjacima da osete empatiju sa svojim leenim
drugom/drugaricom, a nastavniku da uje i razume sve
potencijalne zablude o raku
koje vrnjaci mogu imati.
esta zabluda koju
vrnjaci imaju je da se njihov drug/drugarica razboleo/la zbog loeg ponaanja,
jer nisu bili dobri (govorili su rune rei) i da
sada nakon bolesti njihov
drug/drugarica nije vie
ista osoba. Vano je da se
na ove strahove i zablude
obrati panja, a onda i da se
koriguju davanjem tanih
informacija deci - time se
spreava da leeno dete po
povratku meu vrnjake
bude socijalno izopteno.
Nastavnici
mogu
da pomognu uenicima
da naprave jasnu razliku
izmeu raka kod odraslih
i dece kao i da shvate da
je svaki sluaj specifian.
Starije uenike moe
da zanima nauna osnova bolesti i da li leenog
druga/drugaricu treba da
tretiraju drugaije. Oni
su ve sasvim sposobni
da empatiu sa leenim
uenikom i zanima ih kolike
su anse da i oni dobiju rak.
Adolescenti koji su
upoznati sa injenicama vezanim za rak verovatnije je da
e u odrasloj dobi imati vie
saoseanja za ljude kojima
je potrebna pomo. Dajui
im jasne i direktne odgovore na sva njihova pitanja,
nastavnik utie na to da se
anksioznost kod nekih aka
pretvori u elju za podrkom
leenom drugu/drugarici.
Nastavnik je spona izmeu leenog uenika i ostalih aka u odeljenju i ako procenite
da za tim postoji potreba kod aka, bilo bi poeljno da organizujete grupnu diskusiju u
odeljenju. To je idealna prilika da se uenicima odgovori na pitanja u vezi sa rakom, leenjem
i nedoumicama oko njihovog pozicioniranja u odnosu sa leenim drugom/drugaricom.
Prisustvo leenog uenika toj diskusiji je poeljno jer na taj nain svojim vrnjacima alje
poruku da je OK da se pria o raku, ali treba voditi rauna da takvo izlaganje ueniku ne
predstavlja neprijatno iskustvo. Naravno, pre nego to krenete u realizaciju te aktivnosti,
konsultujte leenog uenika/cu i njegovu/njenu porodicu
da vam daju saglasnost da se diskusija odri. U sluaju
da se porodica ili uenik/ca ne slau sa vaim predlogom,
nemojte insistirati.
Ako leeni drug/drugarica nosi kapu jer im kosa jo uvek u potpunosti nije izrasla nakon terapije, imajte na umu da mogu biti osetljivi
na komentare vezane za istu. Svi tinejderi/adolescenti su inae vrlo
osetljivi po pitanju njihovog fizikog izgleda, posebno frizure, tako da
bi preutno odobravanje ili davanje komplimenta bilo poeljno.
KOMUNIKACIJA SA RODITELJIMA
uspostaviti otvoren, saradniki odnos. Roditelji su znaajan izvor informacija o detetu jer
upravo oni najbolje poznaju svoje dete i esto e prvi uoiti da dete neto mui. Neki leeni
uenici mogu ostaviti utisak da sasvim uspeno prevladavaju tekoe koje im povratak u
kolu donosi, ali kad dou kui oni otvorenije pokazuju umor, nervozu i/ili uznemirenost.
Tada rad domaih zadataka moe da bude izuzetno naporan detetu i da utie na skraivanje
vremena za zadovoljenje socijalnih potreba. Roditelji su potencijalno izuzetno korisni
saveznici koji brinu o tome da su leenom detetu, u cilju olakanog ispunjavanja potreba
deteta koje imaju u koli, u potpunosti uvaene i ostale
obrazovne i socijalne potrebe.
dok roditelji s druge strane smatraju da kolsko osoblje olako sniave kriterijume postignua za
leenog uenika. Takoe, deava se da i roditelji i nastavnici nerado jedni drugima priaju o
tome ta ih brine u vezi sa detetom: roditelji, da ne bi ostavili utisak da su suvie anksiozni
ili zahtevni, a nastavnici da, pored svih stresova koje su zbog bolesti deteta pretrpeli, ne
bi dodatno optereivali roditelje.
mogu da slue kao prepreka u komunikaciji izmeu ove dve strane. Ako roditelji i leeni
uenik/ca odobravaju da se u okviru kole informacije nesmetano dele, onda bi nastavnik
sve podatke koje je dobio trebalo da prosledi relevantnom osoblju kole. S druge strane,
roditelje bi trebalo ohrabriti da sa nastavnicima ili drugim lanovima kolskog kolektiva
podele sve vane informacije o medicinskom stanju i merama opreza u vezi sa zdravljem
deteta. Neki roditelji ne ele da otvoreno priaju o detetovoj bolesti i leenju. Ovakvo
ponaanje najee je podstaknuto eljom za povratkom u normalu i minimiziranjem
stigmatizujuih efekata bolesti. Njihovu elju da se o bolesti ne razgovara potujte, iako to
moe biti izvor tenzija, posebno ako to osujeuje vae napore da pomognete leenom aku.
Nakon nekog vremena, porodica leenog uenika moe postati otvorenija za razgovor o tim
temama.
Neki mladi tee prihvataju promene u svom fizikom izgleda. Jo od poetka puberteta
deca i mladi su vrlo osetljivi po pitanju fizikog izgleda, a slika o sebi moe dodatno biti
izmenjena nakon bolesti i precesa leenja. Za veinu, ovo je samo privremeni problem. Ipak
odreeni broj mladih, mora da se suoi sa trajnim promenama slike o sebi i oseanjima koja
prate njihovo poimanje kako ih drugi vide.
Navikavanje na ivot sa trajnim oiljcima ili na izmene telesne sheme nakon amputacije
kose. Hemioterapi-
mogu uticati na
opadanje i drugih
Gubitak
kose
kose i da izae u susret potrebama uenika da, iako je moda protiv kolskih pravila,
tokom nastave nose periku, kapu ili maramu. Gubitak kose jednako traumatino
utie na deake kao i na devojice, tako da otpor prema koli nije usko vezan za pol
uenika. Kada kosa ponovo izraste ona moe da bude drugaije boje ili teksture.
Deaci su posebno osetljivi ako im novonarasla kosa odjednom postane kovrdava.
Kako
p r u i t i p o d r k u ?
PR OM E N E
T E L E S N E
TEINE
PROMENE
NA
KOI
ZADIRKIVANJE I MALTRETIRANJE
leio od maligniteta,
na neprimeren nain.
zato je drugaiji/a
Maltretiranje se moe
od drugih i ta sve
obuhvata tretman.
fizikoj, verbalnoj i
Mitovi i zablude
emocionalnoj (ukljuujui
zadirkivanje, nazivanje
nedostatka znanja o
i neprijateljstva.
Znaci
Neki od uenika/ca prou kroz tretman leenja bre i sa manjim prekidima tokom
obrazovnog procesa. Drugi se mogu nai u situaciji da izgube godine na proces leenja ime su
oslabljeni i sa velikim rupama u obrazovanju. Jasno je da su njihove potrebe sasvim razliite. Neki
e biti u stanju da se vrate u kolu sa minimalnom potrebom da naue proputeno gradivo uz
malo dodatnog razumevanja. Ostali e imati potrebu za korienjem Individualnog Obrazovnog
Programa (IOP) to jest, za dugotrajnom podrkom uz mogunost da ona potraje tokom njihovog
celokupnog budueg obrazovnog procesa.
SPECIFINI PROBLEMI
Umor kod dece koja su leena od raka moe biti oslabljujui faktor jer je esto povezan
Kako
Uenik/ca moe rei da se osea umorno ili opisati svoje trenutno stanje reima
poput oamuen/a ili zbunjen/a.
Ako rade sporo ili zaostaju sa radom.
Ako su apatini ili pokazuju znake lenjosti.
Nerazgovetan govor ili zamagljen vid.
Problemi sa dolaskom u kolu ili esto kanjenje
na asove.
Nedostatak interakcije sa vrnjacima.
Slaba koncentracija, lako gubljenje panje ili problem sa pamenjem.
Razdraljivost ili loe raspoloenje.
Posle
radioterapije :
Sindrom pospanosti moe da se razvije oko est nedelja nakon radioterapije i uobiajeno
ukljuuje periode pospanosti, letargije, gubitka apetita i razdraljivosti.
K ako
pomoi ?
Hronini umor
Manji broj uenika/ca pokazae
znake hroninog umora koji
moe potrajati i po nekoliko
godina nakon leenja. Kod ovih
uenika preporuuje se postepeno poveanje aktivnosti u
njihovom obrazovnom procesu.
Uenik bi trebalo da pone sa
samo jednim ili dva asa dnevno
i potom prema sposobnostima
da se poveava broj asova.
Jutarnje buenje kod ove grupe
dece moe biti tee, tako da
im jutarnjim asovima treba
davati lake zadatke.
aci mogu imati problem sa pokretljivou ili sa zamorom. Vano je da se fokusirate na ono
to uenik moe da uradi, a ne ono to ne moe da uradi.
Zagrevanje i oputanje
aktivnosti i sportove:
bama pojedinca
i socijalnog razloga.
Polagano gradite vetine vebajte jedan pokret
pre nego to sklopite nekoliko pokreta u celinu.
itavog asa.
UZIMANJE LEKOVA
Neki aci moraju da uzimaju redovno lekove kada su u koli. Ako je procena lekara
U zavisnosti od uzrasta aka i postojee strukture podrke u koli, uzimanje lekova tokom
nastave moe da bude obezbeeno od stane ili samog aka, ili nekog od kolskog osoblja, kao
to je uitelj/uiteljica, razredni stareina. Neki od protokola leenja zahtevaju od pacijenata da,
u cilju odravanja remisije, odreene lekove konzumiraju i po nekoliko godina u kontinuitetu.
Ozbiljna bolest i produeni izostanak iz kole svakako imaju veliki uticaj na akademsko
postignue aka. Ovo ukljuuje postojanje rupa u znanju kao i nedostatak energije,
samopouzdanja i motivacije. Oekivanja nastavnika treba da budu u skladu sa kognitivnim
kapacitetima leenog aka, a akcenat rada na aktivaciji potencijala uenika.
Moe vam se uiniti primamljivo da jednostavno kaete leenom aku da nita ne brine
u vezi za kolom i kolskim uspehom. Za neke ake e ovo doi kao veliko olakanje, posebno
ako kola nije bila ba omiljeni deo njihovog/njenog ivota pre leenja. Ipak, na taj nain ne
inite uslugu tom ueniku/ci, ve samo pothranjujete model ponaanja koji je neodriv i odlaete
proces inkluziju. Za druge ake koji se vie brinu o tome koliko su zaostali sa gradivom i kolom
i razmiljaju kako da to sve nadoknade kao i o svojoj budunosti i planovima, ovakav pristup
stvara dodatne probleme. Oni mogu da se osete iskljuenim iz kolskog drutva i njihovih
socijalnih mrea i da doive dodatnu traumu.
Ovo nije laka situacija za nasatavnika/cu, naprotiv. Ako je pritisak nastavnika na aka
suvie jak, on/ona moe stei utisak da je pod presijom bezoseajnosti za njegovu/njenu
situaciju a ukoliko se aku suvie gleda kroz prste, ak moe stei utisak da se odustaje
od njega/nje i da niko ne vidi da ima budunost. Na nastavnicima je da, individualizovanim
pristupom, svakom aku koji je zbog bolesti dui vremenski period bio van kole, prilagode
pedagoki pristup -oekivanja koja pred njega postavljaju treba da budu objektivna (u okviru
kapaciteta i ogranienja koje dete trenutno ima) i za uenika/cu motiviua.
Dijagnoza raka kao i leenje zahteva veliko emotivno prilagoavanje za aka i njegovu/
njenu porodicu. Ve same fizike promene koje mogu nastati kao posledica bolesti i/ili leenja,
mogu biti uzrok psihike preosetljivosti deteta. Dodatne promene kao to je mentalni umor,
oteano praenje nastave, kao i tekoe na polju pamenja, su takoe vrlo stresnogene za aka.
Ipak, za neke najtraumatinije efekte izaziva suoavanje sa mislima o sopstvenoj smrtnosti, kao
i ivljenje sa trajnim strahom od mogueg povratka bolesti nakon leenja. Va ak moe biti
anksiozan pri povratku u kolu i imati oseaj da vie tu ne pripada. Dok neki od njih prou sa
nepoljuljanim samopouzdanjem ili ak i osnaeni iskustvom, mnogi e se pojaviti sa vrlo krhkim
samopotovanjem to stvara potrebu za paljivom i briljivom negom meuljudskih odnosa od
strane nastavnika i ostalih aka u razredu.
Kod uenika koji su zbog leenja od maligniteta dugo odsustvovali sa nastave, nakon
njihovog povratka u kolsku sredinu, moete primetiti da, iako generalno vrlo zrelo razmiljaju,
ponekad je uoljiva doza emocionalne/drutvene nezrelosti u odnosu na njihove vrnjake. aku
moe veoma teko pasti da prihvati injenicu da je njegov uspeh na mnogim poljima akademskom, socijalnom, na polju sporta moda postao slabiji. Neki dodue, mogu biti i sasvim sluajno
zatieni od ovoga usled sopstvenog nerazumevanja da su nekakve promene uopte nastale. Drugi
e pak doiveti svako svoje novonastalo ogranienje kroz ekstremno tugovanje. U ovom sluaju se
deava neto slino kao proces tugovanja koji postepeno dovodi do prihvatanja i integrisanja tih
ogranienja u sliku o sebi. Ovo moe biti veoma spor i bolan proces. Najvanije je da sve u vezi
sa oekivanjima od deteta (od strane samog deteta, roditelja i kolskog osoblja) bude reavano sa
dodatnim razumevanjem i panjom. Neophodno je ove probleme reavati proaktivno i uvremenjeno, jer anksioznost nastala u vezi sa kolom vrlo brzo moe eskalirati u fobini strah od kole.
PRAENJE PONAANJA
Kod aka koji je leen od raka
izuzetno je vano da roditelje
odmah obavestite o promenama
u ponaanju kako bi se iskljuio
potencijalni zdravstveni uzrok.
neke od strategija:
upravljanju ponaanjem.
Istrajnost i strpljenje
Individualnost
konzistentni po pitanju vae dostupnosti kod jednih nee funkcionisati kod drugih.
detetu i pristupa koju koristite. Budite Neophodno je napraviti individualnu procenu
savreno jasni da se radi iskljuivo o samom
za svako dete.
SOCIJALIZACIJA I ODNOSI
Leenje od raka moe aka odvojiti na due vreme iz njegovog uobiajenog socijalnog
kolu, viestruko koristi i ostalim uenicima iz odeljenja: oni se kroz taj proces ue prihvatanju,
toleranciji, unapreuju svoje komunikacijske i organizacione sposobnosti.
Mnogima je teko da pronau prave rei pri susretu sa prijateljem kojem je dijagnos-
tifikovan rak. Drugi pokuavaju da izbegnu situaciju u potpunosti ili im se ini da je njihov
pokuaj posete ili slanja estitke tokom leenja odbijen iz nezahvalnosti. Verovatnije je da
se odbijanje posete dogaa zato to se drug/drugarica loe oseao/la ili je bio/la bio previe
zaokupljen/a procedurama leenja u to vreme.
Mnogi aci izgube kontakt sa prijateljima tokom leenja i nailaze na potekoe kada treba
da se vrate i budu ponovo prihvaeni u vrnjaku grupu. Paradoks mladosti je ovde vrlo jasno u
igri: svako tei da uspostavi svoju nezavisnost i individualnost, dok u isto vreme oajniki eli
da se uklopi i oseti pripadnost od strane vrnjaka.
izuzetnu bliskost sa roditeljima ili starijima koji su sa njim proveli to vreme, reintegracija u
kolu postaje od kljunog znaaja za vraanje u normalne ivotne tokove jedne mlade osobe.
Ukoliko je pohaanje kole preporueno od doktora i tokom leenja i ak se osea sposobnim za
to, treba omoguiti nesmetan povratak u kolu, ak i ako je pohaanje nastave jo neredovno.
kolskom osoblju moe zvuati primamljivije da se uenik potpuno oporavi i tek onda vrati u
kolsko okruenje, ali to moe potrajati suvie dugo i poveava rizike od razvoja mnogih drugih
teih problema kao to je fobija od kole ili gubljenje samopouzdanja.
Mnogi pacijenti imaju iskustvo izmetenosti u odnosu na svoje vrnjake, koja moe biti
Otpor prema povratku u kolu veoma je est kod dece i mladih nakon bilo kojeg odsustva
povezanog sa ozbiljnom boleu, pogotovo onom koja moe imati smrtni ishod. Otpor moe da
se produbi u potpuno odbijanje polaska u kolu ili ak razvoj fobinih strahova od kole.
KONCENTRACIJA I PAMENJE
kapacitet pamenja i sposobnost aka da se koncentrie. Oni lako gube panju, posebno u
velikoj grupi i bunim okruenjima. Ovo ograniava njihove sposobnosti da ue i da dostignu
svoje potencijale. Razmislite o metodolokom pristupu i starategijama uenja koji bi im u
najveoj meri olakalo proces uenja.
ta
mogu oekivati ?
Koncentracija
Pamenje
* Zamiljenost i sanjarenje.
* Poputanje koncentracije.
macija.
* Problemi sa praenjem
jednostavnih instrukcija.
tokom rada.
Neke
o d s t r at e g i j a z a u i o n i c u :
* Uenika moete uputiti na rad sa kolskim psihologom * Zadaci treba uvek da budu kratki i praktini.
u cilju uenja vebi za poboljanje koncentracije.
PANJA UENIKA
Bitno je napraviti razliku izmeu periodinog opadanja panje deteta (deficita panje)
i nedostatkom pamenja (memorijskog deficita), mada nije retko da kod uenika moete da
primetite kombinaciju oba faktora. Situacija u kojima kod uenika dolazi do deficita panje
esto mogu biti i pogorane tokom odreenih delova dana kada je uenik umoran.
Pamenje?
Obezbedite aku mogunost za repeticiju (ponavaljanje gradiva, vebanje) dodatno uenje.
Obezbedite alate za lake pamenje, na primer pisane instrukcije, dnevnike, ekliste,
satove, table s podsetnicima, diktafon, digitron, radne listove ili ablone.
Uite ih strategijama poboljanja pamenja, na primer mnemoniku, mentalnu imaginaciju,
mape uma, dijagrame (paukova mrea).
Postarajte se da je domai zadatak sa rokovima zabeleen u svesci.
Dozvolite im upotrebu markera - flomastera za obeleavanje teksta.
Ako uenik lako gubi panju:
Smanjite spoljne smetnje tokom asa.
Izbegavajte otvorene i bune uionice.
Smestite uenika u klupu koja se nalazi u prvom redu i gde su smetnje najmanje.
Napravite raspored sedenja u uionici tako da ohrabrite radne navike.
Privucite panju aka pre nego to elite da mu zadate jednostavna uputstva u radu.
Svedite prisustvo opreme na stolu na najosnovnije.
SEKSUALNOST I PLODNOST
Seksualni razvoj kod mladih koji su se leili od raka moe biti ozbiljno ugroen.
Za neke od njih, plodnost e biti delimino ili potpuno naruena, dok nekima nee biti
ugroena uopte. Sve promene koje im se deavaju mogu biti fizikog ili psihikog porekla.
Fizioloki aspekt
Psiholoki aspekt
Veina dece i mladih se uspeno izlee od raka i nastave ivot stremei ostvarenju svojih
ciljeva uprkos eventualnim posledicma bolesti i leenja, te doekaju zrele godine i starost.
Naalost, neki e ipak umreti od ove bolesti. Kada nestane nade u izleenje i iscrpu se sve
mogue opcije, medicinska briga o pacijentima ulazi u fazu palijativnog zbrinjavanja. Najvaniji
cilj tada postaje optimizovanje stanja pacijenta i obezbeivanje maksimalne mogue dobrobiti
u odnosu na simptome koji se javljaju, ukljuujui medicinski tretman protiv bola. Palijativna
nega u terminalnim fazama bolesti omoguava pacijentu da to je mogue kvalitetnije provede
vreme koje ima da dostojno umre u miru.
Bolestan uenik moe biti u stanju da ide u kolu sa skraenim vremenom asova, ee
uglavnom za velike odmore ili na neke od asova koji su mu/joj omiljeni. Ako ak vie nije
u stanju da ide u kolu onda kolsko osoblje treba da obezbedi, naravno uz dozvolu aka ili
roditelja, odravanje kontakta putem kratkih poseta kada god i gde god je to mogue, putem
slanja kartica i pisama, tekstova, e-pote, ili putem socijalnih mrea.
kolska zajednica treba da pokua da stvori klimu u kojoj se potuju nezavisnost, nada
i dostojanstvo aka. Svest o razliitim kulturama, obiajima i verskim obiajima moe biti od
neprocenjive vrednosti u prevazilaenju razlika izmeu pojedinaca u ovom veoma vanom
trenutku. Nain na koji uenici iz odeljenja i kolsko osoblje odreaguje na bolest i smrt mlade
osobe u mnogome zavisi i od njihovih linih iskustava kao i od nivoa bliskosti koju imaju sa
bolesnim akom. Oni koji su ve iskusili znaajan gubitak u svojim ivotima moda e imati
veu potrebu za podrkom i utehom, iako pojedinana reakcija nikada ne moe da se predvidi.
Znaajan gubitak ne mora biti samo onaj koji se deava prilikom smrti voljene osobe, on takoe
moe biti i iskustvo razlaza ili raspada porodice (za izbeglice recimo, gubitak jezika, kulture i
doma moe biti traumatino). Onima koji prepoznaju sline zdravstvene probleme u sebi ili u
okviru svoje porodice bie potrebno dodatno razumevanje, kao i onima koji gaje bliski odnos
sa osobom koja umire ili sa njihovom braom i/ili sestrama.
Koriena literatura:
* Pupils with cancer - A guide for teachers - The Royal Marsden NHS Foundation Trust and The Specialist Schools and
Academies Trust
* A Meta-Analysis of Interventions to Facilitate School Reentry for Children with Chronic Health Conditions By
Kimberly S. Canter -Psychology and the Graduate Faculty of the University of Kansas
* Learning & Living With Cancer - Advocating for your childs educational needs - Made possible by the
Lance Armstrong Foundation
* Reintegrating Students With Brain Injury Back To School in B.C.: Taking a Closer Look by Robyn E. Littleford, M. Ed. Department Head, G.F. Strong School Pro gram, Vancouver, B.C.
* The adolescent with cancers school re-entry experience : exploration of predictors and successful outcomes, Chasity
Brimeyer University of Iowa
* Welcoming the Child with Cancer Back to School - Provided by SCORES-S (Students with Cancer Outfitted to Reenter School
Successfully) Division of Oncology The Childrens Hospital of Philadelphia September 2013
SADRAJ:
UVOD .....................................................................................3
KORIENA LITERATURA:........................................36