Povijest istraivanja mora i morskog ribarstva

Doc.dr.sc. Gorana Jeli Mreli

Oceanografija (oceanologija ili znanost o moru eng. marine science)

je multidiscipinarna znanost koja prouava svjetsko more. Dijeli se na:

fiziku (fizika mora),

kemijsku (kemija mora),

bioloku (biologija mora),

geoloku oceanografiju (geologija mora),

meteoroloku.

Zadaci oceanografije
Potrebe ovjeanstva trae sve vee iskoritavanje mora i podmorja. Sve to pred oceanografiju postavlja nove zadatke:

usvajanje ekonominih procesa desalinizacije morske vode kako bi se osigurale zalihe slatke vode,

upoznavanje biljnog i ivotinjskog svijeta mora radi njihovog to racionalnijeg iskoritavanja kao izvora hrane,

traenje i iskoritavanje izvora energije i nalazita rudnoga blaga,

iskoritavanje energetskih potencijala mora (morskih struja, valova i toplinske energije) i praenje kvalitete
morske vode te zatita od zagaenja.

Razlozi razvoja oceanografije - uvijek je bio uvjetovan potrebama ovjeanstva. U poetku su ljudi iz straha i znatielje
htjeli upoznati more. Tako su prvi ljudi ustvari bili i prvi oceanografi. Sakupljanje frane (ribolov), trgovina seobe i sl.
Zahtjevalo je od ljudi bolje poznavanje oceana. Oceanografija je tada iskljuivo sluila potrebama plovidbe i iskoritavanju
prirodnih bogatstava mora, prvenstveno ribljeg fonda. Za ribolov vrlo je znaajno poznavanje slanosti, temperature i
sadraja hranjivih soli na pojedinim podrujima, kao indikatora ribljeg bogatstva. Pomorci su radi sigurnosti plovidbe bili
zainteresirani za rezultate oceanografskih ispitivanja pa su mnogi od njih neposredno ili posredno pridonijeli razvoju
oceanografije. Na osnovi podataka o morskim strujama, valovima, morskim mijenama i drugim oceanografskim elementima,
pomorci su odabirali sigurniju plovidbenu rutu. Gustoa (slanost) morske vode vaan je faktor pri krcanju tereta u brod zbog
odreivanja brodskog gaza.
Nesrazmjer izmeu prvih karata i naeg miljenja o prvim civilizacijama
Povjesniari pretpostavljaju da prve su civilizacije imale karte naprednije nego to su bile grke ili egipatske karte. Njihovo
postojanje i tonost nije u skladu sa spoznajom koju su te civilizacije, prema povijesniarima, imale o svijetu. Npr. turske
mape iz 1559 imaju gotovo savreno ucrtanu Sjevernu Ameriku, pa ak i most koji je prije 10 000 godina spajao Aljasku i
Sibir. Eskimi su, bez ikakvih ureaja za mjerenje, imali karte koje su precizne gotovo kao dananje.

Odakle takav nesrazmjer?

Pomorski narodi kao npr. panjolci uvali su svoje karte u kraljevskim trezorima, a kojpije su se djelile samo
pouzdanim kapetanima. Takva tajnost, a time i rijetkost, razlog je to su se mnoge stare karte zagubile i time
povjesniarima oteale posao.

Izrada lanih karata koje su imale namjeru zavarati neprijatelje.

Faze razvoja oceanografije

U povijesnom razvoju oceanografije postoji pet faza:
1. Klasino doba oceanografije - od pojave prvih plovila do poetka renesanse (oko 30 000 pne do 1400):

najstarije spoznaje razvoju oceanografije - Indijanci i Polinezijci su jo u prahistoriji poznavali i sluili se strujama i
vjetrovima;

plovidba Feniana, Grka i Vikinga

razvoj klasine grke znanosti (Aristotel, Ptolomej, Eratosten, Hiparh, Strabo);

2. Predchallengersko doba (1400-1872) - razdoblje od poetka renesanse do oko polovice 19. stoljea

zlatno doba u hidrografiji, velika putovanja i otkria, kontinenata, kolonizacija i razvoj trgovine...:

putovanja J. Cooka u pratnji istraivaa;

razvoj prirodnih znanosti - razdoblje velikih znanstvenika: Lamarck, St.Hilaire...;

1859 Darwin se ukrcao na petogodinje putovanje brodom Beagle junim Atlantikom;

Forbes na brodu Beacon tvrdi da je ispod 600m azoik tj. zona bez ivota

Marcetov princip vicarski kemiar otkriva da su odnosi sastojak u moru stalni

3. Challengersko doba (1872-1876)

Huxley otkiva prasluz u morskom mulju britanska vlada osigurava novac, a mornarica korvetu Challenger (18721876)

4.

Poslijechallengersko doba (1876-1967):

osnivanje oceanografskog muzeja u Monte Carlu;

arktika ekspedicija brodom Fram (Amundsen, Nansen i Sverdrup);

Aime preokretni termometar za mjerenje temperature mora;

Forchhamer eksperimentalno potvruje Marcetov zakon;

Dittmar usavrava analitike postupke za sastav mora;

Winkler 1888 pronalazi jednostavnu titracijsku metodu za odreivanje kisika otopljeog u moru;

Buch istrauje ravnoteno stanje ugljik dioksida u vodi;

talijanski opat Secchi pronalazi jednostavnu napravu za mjerenje prozirnosti mora;

Forel-Ulleova ljestvica boja mora;

5.

Knudsenove tablice saliniteta mora;

brojne ekspedicije: Discovery, Gauss, Meteor; Challenger II...;

Calypso i Cousteau...

Glomar-challengersko doba (1967-):

1964 zapoinje meunarodni projekt buenja oceana (IPOD) brodom Glomar Challenger (1967-1984) ekspedicija;

Klasino doba oceanografije (oko 30 000 pne do 1400)

Kameno doba
prva je kulturna etapa u ovjekovom napretku, kada su ljudi koristili kameno orue i oruje. Jo u rano i srednje kameno doba
(paleolit) kameno doba ljudi su kretali u istraivanja nastojei upoznati tajne prirode i ivota u njoj, pa tako i more i ivot u
moru. Prije oko 30 000 godina ljudske civilizacije du zapadne obale Pacifika poele su migrirati preko velikih prostranstava
Pacifika. Ne zna se tono to je potknulo te seobe, mogue plemenski ratovi, epidemije blesti, potraga za hranom ili prirodne
nepogode. Seobe su trajale sve do prije 500 godina kada su Polineani naselili Havaje.
Njihove seobe oznaavaju poetak ocenografskih observacija, te svjedoe o ljudima koji su ivjeli u potpunom skladu s
morem.

Oko 10 000 godina p.n.e. Zapadna je Europa kolonizirana doseljenicima iz Afrike koji su morali prijei Gibraltarski tjesnac
(oko 10 km). Prvo zabiljeeno putovanje morem datira iz 7250 godine p.n.e. Od tada datiraju naeni dokazi o trgovini
izmeu grkog kopna i egejskog otoka Melos.
Kako su se razvili prvi brodovi?
Isprva su vjerojatno to bila obina debla stabala, na kojima je ovjek jaio i tjerao ih pokretima ruku i nogu ili pak putao da
ih se nosi niz vodu.
U takvom bi se plovilu ovjek (i teret) brzo smoio i nije mogao dugo izdrati (gubitak tjelesne topline), pa ga zamijenjuje
izdubljenim deblom. Ljudi iz paleolita znali su i da izdubljeno deblo pluta bolje od punog.
Takoer poinje da takva plovila tjera ne samo pokretima svojih ruku nego i nekim zgodnijim sredstvom, motkom ili lopatom.
Tako je nauio da pravi i koristi veslo. Za pretpostaviti je: kada je vjetar puhao, a na brodu su bila razapeta prokisla odijela,
ona bi davala brodu dodatnu brzinu bez ljudskih napora. Tako su sami sluajevi mornarskog ivota doveli do otkria jedra

Plovila iz jednog komada postala su preteka za izradu i manipuliranje, pa u neolitiku (kasno kameno doba) dolazi do pojave
plovila izraenih od vie drvenih komada i brodova oblikovanih od iblja presvuenih koama.
Neolit je na istonom Sredozemlju trajao do oko 5 000 do 3 000 godine prije nove ere.

Od 4000 godina p.n.e., a moda i ranije, do oko 2000 Polineani su izraivali sloene brodove na kojima su mogli ivjeti ljudi
i ivotinje. Koristili su ih za transoceanska putovanja u kolinizaciji pacifikih otoka. Za navigaciju su koristili zvijezde, plimu,
valove i struje. Polineani su izraivali prve navigacijske ili oceanografske karte zvane karte od tapia. Polineani su
prenosili znanje o moru usmeno i predajom karata.

Navigacijska karta stanovnika Marshallovih otoka izraena od bambusa i koljaka (ili vorova konopa). koljke predstavljaju
otoke, a bambusovi prutovi mrtvo more oceana i sloene struje. Savinuti prutii - razbijanje oceanskih valova oko otoka.
Krajem neolitika civilizacija na Srednjem Istoku znaajno je napredovala. Koji je jedan od preduvjeta napretka?
Podjela rada - osim poljoprivrednika javljaju se i zanatlije, te trgovci.

Bakreno i bronano doba

je razdoblje u razvoju ljudske civilizacije kada ljudi poinju koristiti broncu. Ono nije poelo u svim krajevima istovremeno.
Stanovnici june Europe doznali su oko 3000 godina prije nae ere za broncu, a sjeverne i zapadne tek tisuu godina poslije.

Mezopotamija
Prije 5000 ili 6000 p.n.e. Sumerani su nastanili Babiloniju na jugu Mezopotamije. Poznavali su kota (3500 p.n.e. imali kola
s kotaima) i klinasto pismo. Pronaena je glinena ploica s ugraviranom kartom koja datira iz 2500 p.n.e. U starom Babilonu
postavljeni su temelji astrologije koja se kao znanost razvila poslije. Slina se civilizacija razvila i u Kini, te u Egiptu.
Sumerane su pokorili Semiti iz Akkada, koji su osnovali prvo Babilonsko Carstvo, koje je kasnije palo pred Asircima koji
su vladali tisuu godina. Asirci nisu mnogo trgovali niti su napustili ratarstvo da bi postali zanatlije. Asirija je bila kopnena
zemlja koja prevlast nad zapadnom Azijom nije mogla ostvariti bez pristupa u Sredozemlje koje je tada dralo niz fenikih
gradova, meu njima Tir i Sidon. Oko 1700 godine p.n.e. nomadska plemena iz graninog podruja Mezopotamije (Skiti,
Parti, Arijci...), doli su u Babiloniju, vjerojatno kao plaenika vojska i donijeli sa sobom konja. Tisuu godina kasnije pod
zajednikim imenom Perzijanci pokorit e Asirce i unititi glavni grad Ninivu. Oko 500 godine p.n.e. pod vodstvom Kira
postali su najvee carstvo koje je svijet do tada vidio. Kir je pokorio narod Babilona, fenike i grke gradove Male Azije.
Odluivi da od Perzije napravi veliku pomorsku silu, Kirov naslijednik Darije poslao je ekspediciju pod vodstvom Scylaxa
da istrai Indijski ocean od Sueza do Inda.

Egipat
Ljudi drevnog Egipta obraivali su broncu, eljezo, zlato i srebro, te putovali radi trgovine du obale Nila sve do Sudana i
Crvenog mora. Po egipatskim crteima zna se da su 5000 godina p.n.e imali brodove s jarbolom i jedrom, visokog pramca i
veslom za kormilarenje. Brodovi kraljice Hatepsut oko 1500 godine p.n.e bili su napredniji tipovi brodova, dugi oko 18
metara, s po 15 veslaa na svakoj strani.

Oko 500 godine p.n.e. faraon je poslao velikaa Hannu (fenianin) na ekspediciju u nepoznate zemlje. Njegov je zadatak bio
da odvede brodove do zemlje Punt (Somalija). Hannu je imao vojsku od 3000 ljudi kao zatitu ekspediciji. Hanno je tvrdio da
je oplovio Afriku i opazio da je u podne Sunce bilo na sjeveru. Ueni ljudi su mu se smijali ali danas to uzimamo kao dokaz
da je stvarno izveo to putovanje.
Kretsko-minojska kultura i Mikenska Grka
Kreani su u to vrijeme ivjeli u eljeznom dobu. Smatra se da su kao i Feniani potekli od semitskih plemena Arabije iako
su nazvani Egejci (Grci). Njihova civilizacija ovisila je o moru. U Sredozemlju su se brodovi upotrebljavali od 7000 godina
p.n.e., a moda i ranije, a oko 3500 godina p.n.e. trgovina izmeu Krete i Egipta bila je u punom zamahu. Kako su se Egipani
plaili pomorskog ivota robu su uglavnom prevozili Kreani. Njihovi su se morski putovi pruali u svi pravcima
Sredozemlja. Nije poznato kako su Kreani odreivali smjer puta ali se pretpostavlja da su se orijentirali prema Suncu i
zvijezdama, a mogue i pticama selicama za njihovih sezonskih letova. Nakon propasti Mikenske civilizacije u 12 stoljeu
p.n.e. Grka ulazi u mrano doba o koje se malo zna sve do 8. stoljea p.n.e.

Fenikija
Feniani koji su prvobitno nastanjivali Palestinu bili su Kaananci Starog zavjeta. Kada su Izraelci osvojili Palestinu, a
Feniani su se nastanili sjevernije na podruju dananje Sirije i Libanona. Njihovi gradovi poput Jerihona, Jeruzalema,
postojali su i prije 3000 godina p.n.e. Oko 1400 p.n.e. Feniani su postali gospodari Sredozemlja i vladali su njime oko tisuu
godina. Budui da su se plaili konkurencije, Feniani su krivotvorili prie o putovanjima i porijeklu njihove robe. Danas se
zna da su proli kroz Heraklove stupove i uplovili u Atlantik. No mora da su putovali i mnogo dalje jer su im putovanja trajala
i po tri godine, a paunove su mogli donijeti jedino iz Ceylona ili Indije. Prema zapisima Herodota u Povijesti 600 godine
p.n.e. egipatski faraon Neho poslao je Feniane na ekspediciju. Oni su oplovili Afriku i uplovili kroz Heraklove stupove. To
to su znali da e kad oplove Afriku proi kroz Gibraltar navodi nas na pomisao da je oblik kontinenta bio poznat. Kasnije je
bilo jo slinih ekspedicija (Hanno). Odlazili su i do Engleske po kositar. Prve fenike karte datiraju jo od 1555. godine p.n.e.
Bile su nacrtane rukom i nikadih nisu predavali strancima. Nepoznata podruja prikazivana su u indigo plavoj boji. Bili su
vjeti u astronomskoj navigaciji.

Fenikija je nestala kao samostalna drava 64 p.n.e. Kada su je Rimljani pripojili svojoj provinciji Siriji, ali je opadanje njene
moi poelo 333 p.n.e. Kada je Aleksandar Veliki upao na podruje Fenikije. No ostavili su nam neprocjenjivo naslijee. Bili
su pravi genijalci navigacije i bez njihove superiornosti u poznavanju mora, koju su predali Grcima, zapadna se civilizacija
(koja je nastala na grkoj kulturi) ne bi razvila na isti nain.Jedno stoljee kasnije Kartaani (fenika kolonija) su pokuali
obii Afriku u suprotnom pravcu. Voa ekspedicije Sataspes, bio je osuen na smrt, ali mu je obeano da e biti pomilovan
ako mu to uspije. Plovio je nekoliko mjeseci prema jugu ali mu se isprijeio vjetar suprotnog smjera. Obeshrabren se vratio i
izvijestio da je vidio male crne ljude koji su uzgajali goveda i bili obueni u palmino lie, vjerojatno domorodce obale
Gvineje. Sataspes je pogubljen, a tek je 2000 godina kasnije Bartolomeo Diaz oplovio zapadnu obalu Afrike u smjeru zapadistok obiavi Olujni rt, dananji rt Dobre nade. Kada su Rimljani 146 godine p.n.e. Razorili Kartagu, unitili su i knjinicu s
oko 100 000 naslova.
Grka

Rane civilizacije na Mediteranu, ukljuujui Grke, ostavili su nam mnoge mitove koji ukljuuju bogove i boice koji su
vladali prirodom (npr. Posejdon s trozubom). Takoer su poznate i mnoge legende poput Jazona i Argonauta.
Izmeu 8. i 6. stoljea p.n.e. Grci poinju ploviti izva Egejskog mora, ali nisu izlazili iz Mediterana sve do 4. stoljea p. n.e. U
4. stoljeu p.n.e. ekspedicija koju je vodio Piteja, istie se kao prvo istraivako putovanje znanstvenog karaktera. Piteja
je bio astronom i opremio je brod na svoj raun. Krenuo je iz Marseillesa, te oplovio panjolski i Britanju. On je opisao uvjete
koji vladaju na sjevernim morima gusto i elatinozno more poput meduza(moda i Arktika opisuje 24 satni dan u ljetnom
solsticiju).
Do 4. stoljea p.n.e. Grci vjeruju da je Thalassa (Sredozemno more) okrueno kopnom i opasano velikom beskrajnom rijekom
Oceanusom. Kako su do toga doli? Grki su pomorci zvan Gibraltarskog tjesnaca zapazili jaku struju koja ide sa sjevera na
jug i mislili su da se radi o vrlo velikoj rijeci (jer su poznavali jake struje samo na rijekama). Grka rije za rijeku je okeano,
to je korijen nae rijei ocean.
No veina karata koje potjeu iz 4. stoljea p.n.e. prikazuju Zemlju kao sferu. Na mnogim je grkim kartama Zemlja
prikazana s polovima, ekvatorom i klimatskim zonama. 450 p.n.e. Herodot je pisao o stalnim mjenama u Perzijskom zaljevu,
taloenju mulja u delti Nila i koristi naziv Atlantik po prvi puta da bi opisao zapadno more.

Mnoge su karakteristike mora i procesi u moru poznati jo u antiko doba. Kao i Herodot, Aristotel (seminar!) je mjerio
dubine i prouavao sastav pliih djelova mora, te struje u Sredozemnom moru.
Posidonije je pokuao objasniti pojavu morskih doba.

Aristotel (384-322 p.n.e.).

bio najpoznatiji Platonov uenik. Aristotel je Platonovoj teoriji o intuiciji kao osnovi znanja suprostavio promatranje i
opisivanje prirode, kao i indukciju i interpretaciju. Njegov je najvei doprinos znanosti njegov pristup, koji je pretea svim
modernim znanstvenim metodama. Aristotel nije imao pravih uitelja ili znanstvenog znanja prethodnih generacija na koja bi
se nadogradio on je doslovno bio prvi koji je zapoeo takve studije i tako zasluio naziv otac prirodoslovstva (eng. Natural
History). Bio je svjestan svoje uloge zaetnika i skromnosti svojih djela. Znaajan je njegov doprinos oceanografiji i biologiji
mora. Druga knjiga njegove Meteorologije je traktat o oceanografiji. Smatrao je da je Zemlja sfera (nasuprot brojnim
suvremenicima) objanjavajui time gravitaciju stvari prema centru. Takoer je meu prvima nagaao o batimetriji raznih
mora. Vjerovao je da more zauzima i najdublje djelove Zemlje. Aristotel je znao da je evaporacija mora jednaka precipitaciji i
da zbog toga mora ne presuuju. Uvidio je da se mora i kontinenti mjenjaju polako s vremenom, te da e se Azovsko more
ispuniti i mogue postati kopno. Zapoeo je katalog morskih organizama, te imenovao i opisao 24 vrste rakova i anelida, 40
vrsta mekuaca i bodljikaa (bodljokoaca) i 116 vrsta riba (iz Egejskog mora). Svrstao je kitove u sisavce i precizno opisao
mnoge grupe kraljenjaka kao oviparne ili viviparne.
Aleksandar Makedonski (4. stoljee p.n.e.), Aristotelov uenik, vodio je u svoje vojne mjernike i pisare da promatraju i
zabiljee prirodna bogatstva, sela, gradove i ljude zemalja kroz koja su prolazili. Tisue uzoraka iz prirode poslao je
Aristotelu u Atenu. Aleksandar je stigao do Indije kopnenim putem ali je njegov admiral Nearhus vodio njegovu flotu.
Aleksandar je 332 godine p.n.e. osnovao Aleksandriju. On je zaeo ideju o prikupljanju znanja i njegovom irenju putem

knjiga osnovao je znamenitu knjinicu. Upravitelj aleksandrijske knjinice Eratosten priblino je tono izraunao veliinu
Zemlje 240 p.n.e.
Eratosten je znao da je udaljenost izmeu grada Asuana na jugu i Aleksandrije na sjeveru 500 milja tono u liniji sjever-jug.
Takoer je znao da Sunce dosie najviu toku na nebu u isto doba dana na oba mjesta. No u Asuanu nema sjena u podne dok
u Aleksandriji Sunce baca sjenu koja sa tapom zatvara kut od 1/50 kruga. Stoga krivulja pomnoena tako da daje potpuni
krug iznosi gotovo 25 000 milja. Eratosten je pogrijeio u izraunu samo zato to emlja nije savrena sfera.
Eratosten je prilikom odreivanja veliine zemlje pretpostavio da na kopno otpada 1/3, a na more 2/3 povrine Zemlje.
Ptolomej je posljednji veliki astronom aleksandrijskog doba (2 stoljee p.n.e.). Ptolomej je u svojoj Geografiji, uz nekoliko
karata, dao geografske irine i duljine 5000 toaka, to je bilo od velike koristi pomorcima. Ptolomejeva karta Egipta iz oko
150 p.n.e. sluila je ovjeanstvu preko 1 200 godina. Neke od njegovih pogreaka nisu ispravljene na kartama sve do kraja
18. stoljea. Njegova je najvea pogreka to je mislio da je opseg zemlje 18 000 milja i naravno nije bio svjestan postojanja
Amerika.
Grci su se openito na otvorenom moru orijentirali po zvijeu Velikog medvjeda, a Feniani po Sjevernjai, koju su Grci
zvali Zvijezdom Feniana. Da bi se orijentirali kada izgube zvijezde pomorci su sa sobom nosili na brod ptice, koje su
putali na slobodu da lete prema kopnu. Poznati toranj vjetrova u Ateni pokazuje da su se Grci oslanjali na redovite vjetrove.
Grci su koristili i prva zvona koja su omoguavala relativno dug boravak i efikasan rad pod vodom. Prema Aristotelu spuvari
su upotrebljavali zvona zvana tini, dok su s manjim zvonima zvanim lebette, borci Aleksandra Velikog razorili podvodne
prepreke grada Tira.

Etruani
su bili pomorci, koji su doli vjerojatno iz Male Azije i 900 godina p.n.e. naselili obale i centralne dijelove dananje Ital ije.
Grci su ih zvali Tirenjanima, a Latini Etruanima ili Tuscima, a oba naroda su ih smatrali gusarima. Latini (Rimljani) su bili
prisiljeni trgovati s njima. U vrijeme kad su Latini istjerali etruanske kraljeve, prestaju biti ratari i postaju civilizirani narod
s centrom u Rimu.

Rimljani
su uporno ratovali s Kartaanima i u treem punskom ratu (od 149 do 146 godine p.n.e.) konano je razorili. Rim je tako
postao i pomorska sila. Rimski brodovi s posadama sastavljenim od podjarmljenih naroda plovili su Sredozemljem i Crvenim
morem, pa ak i Indijskim oceanom.
Gaj Plinije Sekund, poznatiji kao Plinije Stariji (latinski Gaius Plinius Secundus Maior; 23 79 godine n.e.), antiki pisac i
ugledan znanstvenik koji je napisao djelo Naturalis Historia.
Predavanje 1
to je to oceanografija i kako se dijeli? Postoji ili razlika izmeu oceanografije i oceanologije?
Razlozi koji su potaknuli razvoj oceanografije?

 Koliko postoji faza u povijesnom razvoju oceanografije i koje su to? Smjesti ih u vremenu.
to je to klasino doba oceanografije? Kada poinje, a kada zavrava?
Odakle nasrazmjer izmeu nae slike o prvim civilizacijama i naenih karata?
Kako se i kada razvijaju prva plovila?
Kakve su karte koristili narodi Polinezije?
Koje su se kulture mijenjale na podruju Mezopotamije, koju su zananost naroito njegovali i ije su pomorske usluge
koristili?
Gdje se geografski nalazila Fenikija i smjestite je u vremenu (otprilike)? Koja su znaajna putovanja poduzimali Feniani?
Kako se zove najpoznatija fenika kolonija i kako je zavrila njena vladavina Sredozemljem?
Tko je vrio trgovinu za Egipane?
Koje je prvo istraivako putovanje znanstvenog karaktera?
Po emu je zasluan Aristotel (bit)?
Po emu je zasluan Aleksandar Makedonski?
Po emu je zasluan Eratosten?
Po emu je zasluan Ptolomej?
Ukratko opii pomorstvo Etruana i Rimljana.

Srednji vijek (150 n.e. do poetka 15. st.)

U toku srednjeg vijeka razvoj znanosti o moru stagnira (izuzevi Vikinge, Arape i Nomane) jer humanistike nauke
doivljavaju svoj procvat, a i mo ondanjih velesila preteno je usmjerena na kontinentalna osvajanja (Bizantinci, Arapi,
Mongoli). Osim toga, porastom arapske moi na Sredozemlju glavni trgovaki put usmjeren je preko Herkulovih stupova
(dananjeg Gibraltara) prema Britaniji, odnosno preko Bliskog Istoka prema Indiji i Kini. Brodogradnja je znatno napredovala
u kasnom srednjem vijeku.
673 do 735 n.e. engleski povijesniar opat Venerable Bede zakljuio je da Mjesec kontrolira morske mijene.

Vikinzi
su naselili sjeverna podruja Europe. Siromatvo tla ih je natjeralo da se okrenu moru. Od 5. do 11. stoljea n.e. plovili su
otvorenim morem od Norveke do Amerike, te Sredozemljem sve do Konstantinopola.

Crveni Erik proveo je 3 godine u istraivanju jugozapadne obale Grenlanda. Erikov sin Leif (Lajf) opremio je brod s 35
Grenlanana i isplovio prema zapadu. Tako je doplovio do Amerike, koju su nazvali Vinland, i proboravili do narednog
proljea. Neko su vrijeme plovili u Ameriku po drvo, ali su postepeno prestali.

Normani
potjeu od Vikinga osvajaa Nomandije i izvornog stanovnitva uglavnom franakog i galsko-romanskog. Pojavljuju se u
prvoj polovici 12. stoljea, a nestaju kao etnika grupa u ranom 13. stoljeu. Igrali su veliku ulogu u politici, ratovanju i
kulturi srednjovjekovne Europe. Normani su osnovali carstvo Sicilije i june Italije, te Engleske. Njihov je veliki izum
kormilo!

Vjera
je odigrala aktivnu ulogu u podsticanju putovanja, a misionari su postali istraivai ija su putovanja pridonosila opem
znanju. Oko 250 godine p.n.e. misionarski ar budizma proirio se iz Indije do Centralne Azije, a kasnije Putem svile sve
do Kine i Japana, vjerojatno preko trgovakih dunki. Kontakti Kineza s Zapadom odvijali su se posredovanjem poduzetnih
arapskih pomoraca. Mala, ali stalna struja kranskih hodoasnika poela je ve u 3. stoljeu n.e. Cosmas (Kozma) je bio
jedan od vodeih putnika trgovaca 6. stoljea n.e. koji se kasnije zaredio i opisao svoja putovanja. Misionarsko putovanje pravo istraivanje je putovanje irskih redovnika koje je predvodio Columba. Oni su 795 godine stigli do Islanda na
brodovima od isprepletenog prua pokrivenim koama.
irenje islama dovelo je do stvaranja Arapskog Carstva. Ratrkane skupine nomada ujedinio je Muhamed (570-632 godine
n.e.). Oko 1000 godine pod muslimansku je vlast potpala cijela sjeverna Afrika, panjolska, dijelovi june Francuske,
unutranjost Azije sve do Kine i porjeje Inda. Brzo irenje arapskih naroda ilo je usporedo s znaajnim razvojem znanosti.
U velikim muslimanskim centrima sagraena su sveuilita i akademije. Pod kalifatom, koji je svoje sredite imao uglavnom
u Bagdadu, od svih se putnika zahtijevalo da zabiljee sve ono to su na putovanjima vidjeli. Sredinom 9. stoljea poelo se sa
sakupljanjem materijala za geografsku knjinicu. Sulejman (oko 850 godine) i Al Masudi (oko 920 godine), te njegov
nasljednik Idrisi bili su meu prvim arapskim geografima. No najveim se smatra Ibn Batuta. Godine 1325 poeo je seriju
putovanja koja su trajala 30 godina i objavio knjigu Putovanja po Aziji i Africi. Plovei obalama Indijskog oceana zbog

trgovine arapski pomorci su usavrili praktinu astronomiju, nauili o morskim mijenama, strujama i ciklusu monsuna. Arapi
su poetkom nove ere, a moda i ranije (pretpostavlja se kad i Kinezi i Egipani) usavrili brodove prema svrsi plovidbe, a
pogotovo za plovidbu po monsunskim vjetrovima. Njihovi su brodovi dhow (dau) bili konstruirani za plovidbu oceanima, a
nisu se mnogo izmijenili tijekom tisuu godina.

U 9. stoljei Arapi otkrivaju kompas. Oni su konstruirali prvi magnetski kompas privrstivi magnetsku iglu na dva plovka
uronjena u posudu s vodom. Pretpostavlja se da su Kinezi ve 2000 godina prije Krista koristili svojstvo magnetske igle za
odreivanje smjera sjevera. Tek polovicom 12 stoljea n.e. Arapi su kompas prenijeli u Sredozemlje (najranije spominjanje
1187). No, Flavio Gioia iz Amalfija smatra se prvim izumiteljem kompasa, stoga to je 1302 sjedinio iglu s ruom vjetrova,
tako da su igla i rua bile neovisne o okretanju broda. U 16. stoljeu kompas je i dalje vrlo primitivan i ima vrlo promjenjivu
tonost. Tek u 19. stoljeu pomorci su zapazili da eljezni predmeti smjeteni uz kompas mogu uzrokovati velike pogreke.
irenju islama smetalo je kranstvo i obrnuto. Neprestana borba izmeu kranstva i islama dovela je na kraju do kriarskih
ratova koji su trajali od 1096 do 1291. Upravo su kriarski ratovi zasluni za
Uspon talijanskih trgovakih gradova
Od svih talijanskih gradova Venecija je najdue zadirala svoju dominij na Mediteranu.
U meuvremenu poinje Sredozemlje poinje gubiti dotadanje pomorsko-trgovako znaenje, nakon to su se otkrili
pomorski putovi u Zapadnu i Istonu Indiju. Venecija od 1409 do 1420 dolazi u posjed dalmatinskih gradova i otoka.

Tatari
Na kraju 12. stoljea novo pleme Mongola - Tatari doli su do izraaja u stepama Azije. 1215 godine pod vodstvom ingis
kana pokorili su Kinu i krenuli na zapad. U asu smrti vladao je od utog mora do Perzijskog zaljeva i Crvenog mora. Stigao
je sve do Njemake. Od tri slavna kana njegova nasljednika jedino je Kublaj postao carem 1260 godine. Papa je 1245 poslao
franjevca Giovanni de Carpini-a kao svog predstavnika Velikom kanu, elei doznati neto o Mongolskom Carstvu. 1260
dva mletaka trgovca, braa Maffeo i Niccolo Polo, krenuli su na put prema istoku da bi trgovali nakitom. Dok su bili u
Konstantinopolu, odluili su da posjete Velikog Kublaj kana koji ih je lijepo primio i zatraio da mu papa poalje 100 ljudi
znanja i sposobnosti. Papa je za vrijeme njihova povratka umro, te su se oni umjesto papi, vratili u Veneciju nakon ukupno
9 godina putovanja. Nakon dvije godine ponovo su krenuli na put i zajedno s njima Niccolov sedamnaestogodinji sin Marco.
Putovanje od Venecije do Pekinga trajalo je oko 3 i pol godine. Marco je stekao povjerenje Velikog kana, tako da ga je kan
slao na zadatke po Carstvu. Kublaj kan je toliko bio zadovoljan Marcovim izvjetajima, da ga je na svom dvoru zadrao 20
godina. Od Marcova polaska iz Venecije do njegova povratka prole su 24 godine. Tri godine poslije povratka izbio je rat
izmeu Venecije i Genove. Marco je tada zarobljen, a u zatvoru je diktirao svoju priu jednom zatvoreniku. Kada je bio na
umoru prijatelji su ga molili da prizna sve lai koje je ispriao, on je odgovorio: Nisam ispriao niti polovicu od onoga to
sam vidio.Osim Marca, mnogi misionari meu njima i Monte Corvino, te fratar Odorik, prvi Evropljanin koji je opisao
Lhasu, boravili su na Dalekom Istoku.

Kina
1405 do 1433 kineska dinastija Ming poduzela je 7 putovanja da bi pokazali slavu carstva (nisu osvajali, nisu tragali za
bogatstvom niti sakupljali znanstvene podatke). Brodovi su ima bili znatno vei od europskih. Imali su 9 jarbola, a bili su dugi

10

444 stope i iroki 180 stopa (neki tvrde da su im posade imale 1000 ljudi). Koristili su kompas i vrlo detaljne naigacijske
karte. Kako su im putovanja bila skupa, a nisu doprinjela kineskoj kulturi (bili su daleko napredniji od ostatka svijeta), ubrzo
su prestala i nisu znaajno pridonjela razumjevanju oceana.
Kasnije se Kina zatvorila, a putove su ometali Turci i Saraceni. No potrebe stanovnitava Europe su se poveavale pa tako i
potreba za trgovinom. Kako je stvoreno Muslimansko carstvo stajalo na putu izmeu Istoka i Zapada, evropski su se trgovci
odluili pronai morski put do Orijenta. Gradnja brodova je napredovala, gradili su se brodovi od orahovine s tri jarbola,
ukraeni obraenim eljezom. Mnoga saznanja ranijih pomoraca, kao na primjer Feniana, izgubila su se. Evropski pomorci
pretpostavljali su da mora postojati put oko Afrike. Tako e zapoeti doba velikih otkria.

Predchallengersko doba u oceanografiji (1400-1872)

Predchallengersko doba (1400-1872):obuhvaa razdoblje od poetka renesanse do polovice 19. stoljea. To je zlatno doba u
hidrografiji, razdoblje velikih putovanja i otkria, kolonizacije i razvoj trgovine...
Moemo ga podijeliti na:
a. Doba velikih otkria (1400-te do 1700-te)
b. Doba prvih znanstvenih putovanja (1700-te do 1872)

Doba velikih otkria (1400te do 1700te)

Veina otkria do 13. stoljea obavljena su kopnenim putovima. Uspon Mongolskog carstva u centralnoj Aziji i pad
Konstantinopolisa pod Turke 1453 presjeklo je drevne trgovake rute izmeu Europe i Indije i Kine. Stoga su europski trgovci
odluili pronai morski put do Orijenta. U traganju za novim i kraim putovima u Indiju osobito se istiu panjolska i
Portugal kao najjae pomorske nacije onog vremena. Njihovim pomorcima od polovice 15. do polovice 16. st. pripada
najvea zasluga za velika geografska otkria novih kontinenata i prolaza.
Mnoga saznanja ranijih pomoraca, kao na primjer Feniana, izgubila su se do tog doba. No razvoj trojarbolnih jedrenjaka
omoguio je tadanjim istraivaima da se otisnu na debelo more. Portugalci su projektirali karavelu - jedrenjak od 50 do 150
tona sposoban da nosi velike koliine hrane. Zbog tekih uvjeta mornarskog ivota na jedrenjacima bilo je teko pronai
mornare za daleke ekspedicije. Da bi pridobile ljude za posadu, Portugal i panjolska, traile su od Pape oproste od grijeha
svim mornarima koji bi poli u otkrie novih krajeva.
U to doba pomorci su sami izraivali svoje karte. Prve pomorske karte izradili su poetkom 14. stoljea kormilari zapadnog
Sredozemlja (Baleari). Crtali su ih na ovjoj koi, godinama po istom obrascu. Te su karte poznate pod nazivom Portolano
karte, a na njima su se crtali samo priobalni detalji.

11

1416 godine princ Henrik od Portugala osnovao je u Sagresu kolu za navigaciju. Henrik Pomorac (El Navegador) kako su
ga zvali zbog njegove ljubavi prema moru, bio je vojnik, ali je prouavao i umijee kartografije, te planirao putovanja i
opremao ekspedicije. Princ Henrik se nadao pronalasku puta oko Afrike prema istoku. elei u tome uspjeti on je u tom
pravcu svake godine slao karavele. Iako je bio vrlo poboan, nije se ustruavao gusariti. Takoer su trgovali afrikim
robovima. To je za Europu bila novost, iako je u arapskim zemljama cvala stoljeima.
Od portugalskih kapetana koji su provali oploviti Afriku istie se Bartolomeo Diaz (1487/88). Diaz nije oplovio Afriku, ali je
proao rt Dobre nade, a da toga nije bio svjestan. Vasco da Gama (1498) iz Atlantika preko Rta dobre nade ulazi u Indik i
dolazi do Indije. Arapi su bili zapanjeni da su krani pronali put u Indijski ocean koji je stoljeima pripadao samo njima.
Oko 1492 Njemac Martin Behaim, napravio je najstariji postojei globus na temelju Ptolomejevih karata. Na globusu je
prikazana Europa odvojena Atlantikom od Azije sa samo 126 geog. duine. Kako je Ptolomej uzeo opseg zemlje po
Posidoniju, a ne po Eratostenu, udaljenost je bila znatno manja od stvarne. Ovo je uvjerilo Kolumba (Cristofor Columbo
(1451-1506)) da se do Azije moe lako preko Atlantika. Kolumbo je ivot posvetio traenju zapadnog puta u Indiju. 1492
doao je do Bahamskih otoka (San Salvador) za koji su mislili da je zapadna Indija.

1497 Englezi su pod vodstvom mletakog trgovca John Cabota doli do obala Nove kotske (Sjeverna Amerika) vjerujui da
je to dio Azije. Na novoj ekspediciji tri godine kasnije Sebastijan Cabot (sin) je uvidio da je to dio novog kontinenta. Kao i
panjolci, engleski su trgovci odluili da prolaz prema Istoku pronau plovei oko novog kontinenta. Tako su poeli
popremati nove ekspedicije.
Ferdinando Magellan (1480-1521) je uz da Gamu i Kolumba trei veliki istraiva. Pomorac, geograf i istraiva je prvi
oplovio Zemlju. Magellan potjee iz portugalske plemike obitelji. Magellan 1519 isplovio s 280 ljudi od kojih su 37 bili
Portugalci, ostalo panjolci. Ekspediciju je inilo 5 brodova u prilino loem stanju, tako da je samo Victoria potpuno obavila
putovanje. Jedan je mornar zapisao da su se hranili starim dvopekom, volunjskom koom kojom su bili obloeni vrhovi
krieva, drvenom piljevinom i takorima koji su kotali pola krune... Kada su napokon doli do Filipina, u jednoj ekspe diciji
na otok Mactan Magellan je ubijen i ekspedicija se raspala. U pobuni mornara Sebastian de Elcano je izabran za kapetana.
Nakon ukupno 3 godine putovanja pristali su u Sevilli i to samo 18 ljudi iz prvobitne posade.

To je 1580 ponovio Sir Francis Drake.

12

Istraivanje Afrike
Henrik Pomorac je trgovinu robljem proirio na Europljane. On je 1442 vratio nekoliko zarobljenih Maura u Maroko i za njih
primio neto zlatne praine i 10 crnaca. Tada je poela kolonijalna trgovina robljem, koja je bila osnovni motiv za istraivanje
Afrike.
Istraivanje Azije
Polovicom 16. stoljea Englezi ele sudjelovati u trgovini s dalekim Istokom. Budui da su ve pokuali pronai
sjeverozapadni prolaz (preko Sjeverne Amerike) i u tome nisu uspjeli, poeli su istraivati sjeveroistoni prolaz. Godine
1553 kompanija londonskih trgovaca pustolova (Moskovska kompanija) poslala je brodove oko sjevernog dijela Norveke da
vide postoji li mogunost prolaza. Na trima putovanjima Willema Barentsza (1550 1597) nizozemskog istraivaa i
kartografa, izraene su dobre karte sjeverno-istonog podruja Arktike. Danac Vitus Bering je 1724 i 1741 vodio dvije
ekspedicije. Ruski car Petar Veliki ga je poslao ustanoviti da li su Azija i Amerika spojene kopnom.
Istraivanje June Amerike
Nakon to su panjolci opljakali stare civilizacije Maya i Inka u potrazi za zlatom, motiv za daljnje istraivanje June
Amerike dala je legenda o Eldoradu - Pozlaenom. To je bio vladar za kojeg se govorilo da se svakog dana premazuje uljem i
prska zlatnom prainom, te da vlada basnoslovno bogatom zemljom nazvanoj Manoa.
Istraivanje Sjeverne Amerike
Englezi i Francuzi su pretpostavljali da sjeverno od Amerike mogu pronai put za Istok. 1576-1610 Forbisher i Hudson
tragaju za sjeverozapadnim prolazom do orijenta. Forbisherovo putovanje ilustrira vjetinu i smjelost tadanjih pomoraca.
Nakon to je brod Michael dezertirao, Gabriel od samo 20 tona je s 18 ljudi nastavio plovidbu preko Atlantika. Engleze nisu
obeshrabrile neuspjele ekspedicije. 1670 osnivali su u tu svrhu kompaniju Hudsonova zaljeva. Europljanima je postalo
jasno da e sjeverozapadni prolaz za Istok, ukoliko i postoji, zbog leda biti gotovo neupotrebljiv u praksi vei dio godine.
Istraivanje Australoazije
Pretpostavlja se da su Arapi doli do Australije puno prije Europljana, ali ih je tamo malo toga zanimalo, pa nisu vie ponovili
putovanje. Zanimljivo je da se Australija nalazila na zemljopisnim kartama prije no to su je Europljani otkrili. Europski su
geografi potaknuti Magellanovim izvjetajima o postojanju kopna juno od njegova prolaza, zakljuili da postoji simetrina

13

raspodjela kopna sjeverno i juno od ekvatora. Nacrtali su veliki zamiljeni kontinent i nazvali ga Terra Australis. Zamiljeni
kontinent obuhvaao je Antartiku, Australiju i velik dio Pacifika. Mit o velikom junom kontinentu privlaio je evropske
istraivae. Prirodoslovac, a kasnije i gusar William Dampier, je 1688 plovio je sa svojim gusarima uz australsku obalu.

Doba prvih znanstvenih putovanja (1700te do 1872)

Zapadni svijet je u neto vie od 60 godina otkrio put u Novi svijet i novi ocean (Pacifik). U tom kratkom razdoblju obrisi svih
kontinenata osim Australije i Antartike su ucrtani u karte. Ponovni interes za prirodne znanosti poinje u 16. stoljeu i
tijekom slijedeih stotinjak godina mnoge su studije izveli prirodoslovci amateri. Obino su bili profesionalci u drugim
podrujima, esto lijenici ili istraivai, jer u to doba nije bilo posebno izobraenih prirodoslovaca.
Poetkom 18. stoljea nekoliko europskih zemalja (pogotovo panjolska, Francuska, Nizozemska i Engleska) nastoje otkriti
nove zemlje radi kolonizacije, dobivanja sirovina ili trgovine, pogotovo zainima za koje se vjerovalo da pomau u lijeenju
kuge.Velika prekomorska putovanja tijekom 17. i 18. stoljea omoguila su upoznavanje mnogih do tada nepoznatih biljaka,
ivotinja, ruda i fosila, to se sve sakupilo u velikim zbirkama znanstvenih drutava, sveuilita i prirodoslovnih muzeja
diljem Europe. Skupljanjem i opisom bavili su se uglavnom brodski lijenici. U poetku su ona primarno povezana s
kartografijom i uglavnom ograniena na povrinu oceana, iako su izmjere dubina pomou konopa optereenih olovom takoer
raena u to doba. S vremenom istraivanja postaju sve sloenija. Kolumbo i Magellan ostavili su u brodskim dnevnicima
biljeke koje sadravaju njihova opaanja na moru. J. de la Cosa (1504) mjeri dubine i unosi ih u karte.
1513 Ponce de Leon (1458-1521) istrauje Pacifik i opisao je struju uz obale Floride. Od 1529 portugalske karte prikazuju
itav svijet ukljuujui Pacifik, te Indiju i Kinu pravilno smjetenima, te s Sjevernim i Junim Polom. Jedna karta iz 1532
prikazuje Antartik gotovo tono to pobija povjesniare koji tvrde da istraivanje polova poinje u 19. stoljeu. Mercator
(1512-1594) je oko 1560 izumio projekciju, koja je radikalno izmijenila navigacijske karte. I danas se praktiki sve karte
crtaju u ovoj projekciji usprkos izoblienju skale koje je sve vee to je dalje od ekvatora. U 17. stoljeu Englezi preuzima ju
primat u kartografiji.
1674 Robert Boyle (1627-1691), engleski fiziar i kemiar, objasnio je vezu izmeu saliniteta, temperature, tlaka i dubine
mora. Boyle utvruje da:

su dublje razine mora hladnije od povrinskih i

da se temperaturni odnosi mijenjaju s klimatskim prilikama atmosfere.

Naglaava ono to je ve tada bilo poznato, tj. da je ocean jednoliko zaslanjen i da se stupanj slanosti ne mijenja znatno od
mjesta do mjesta.
1643 Torricelli je izumio barometar, a 1675 Richard Bollard izumio je ureaj kojim je mjerio izlaznu struju iz Mediterana u
Atlantik.
1719 John Harrison, urar bez formalnog obrazovanja iz Yorkshire-a, napravio je svoj prvi kronometar (sat). U emu je
vanost njegova pronalaska? Geografska duina na moru moe se izraunati jedino pomou sata koji e odrati tonost

14

grinikog vremena. Naime, razlika izmeu lokalnog vremena i vremena po Greenwichu je ustvari razlika u geografskoj
duini!
1714 na zahtjev British Admiralty-a, British Parlament je osnovao Board of Longitude (Odbor za geografsku duinu), koji je
114 godina kontrolirao razvoj kronometra. Povod osnivanju odbora bila je velika tragedija 1707 kada su 4 britanska ratna
broda krivo izraunala geografsku duinu i nasukala se. U maglovitoj noi 2000 ljudi izgubilo ivot. Odbor je raspisao
nagradu od 20,000 funti (koje su onda vrijedile koliko danas nekoliko milijuna funti onome tko uspije izraditi dovoljno toan
kronometar. Harrison je cijeli svoj ivot posvetio izradi kronometra, ali je tek etvrtim kronometrom (1759) uspio zadovoljiti,
i po dimenzijama i po tonosti, stroge uvjete Odbora. Nagrada mu je dodijeljena tek 1773. Tako je kronometar postao
standardni instrument pomorske i zrane navigacije.
Grof Luigi Ferdinando Marsigli (or Marsili) (1658 1730), talijanski vojnik i prirodoslovac, jedan je od poetnika u
istraivanju Sredozemlja. Nakon studija u Bologni, putovao je O tomasnkim Carstvom i sakupljao podatke o vojnoj
organizaciji Carstva, kao i prirodoslovlju. Smatra se da je otkrio postojanje kontinentskog elfa (kojeg naziva podmorskom
nizinom tal. pianura). Opisao je i postojanje dubinske protustruje u Bosporskom tjesnacu, ija je voda bila razliite slanosti i
gustoe od povrinske, te je prvi mjerio visinu valova u Sredozemlju.
1751 Henri Ellis radio je prva dubokomorska mjerenja temperature.
Izmeu 1766 i 1769 Louis Antoine de Bougainville plovio je i istraivao je Juni Pacifik.
Praktino su prva moderna istraivanja mora (pogotovo biologije mora) zapoela tijekom putovanja i istraivanja Humboldta,
te kapetana Jamesa Cooka. Friedrich Heinrich Alexander Baron von Humboldt (1769-1859), njemaki prirodoslovac i
istraiva, je na svom putovanju u Junu Ameriku istraivao i opisivao vrste.
Od 1768 do 1779 kapetan James Cook (1728-1779) je u svoja tri putovanja, za potrebe britanske mornarice, odredio granice
Pacifika, otkrio Novi Zeland, Australiju i Havaje. Takoer je mjerio stanja povrine oceana i napravio prvu tonu kartu
oceana pomou kronometra. Tijekom putovanja napravljeni su opisi i crtei biljaka i ivotinja dotada potpuno nepoznatih
europskom svijetu.
1772 Cook je s dva broda (Resolution i Adventure) poao na svoje drugo putovanje. U tri ljetne sezone Cook je dokazao da
sjeverno od 65 stupnja june irine ne postoji nikakav kontinent.
Na prvom putovanju kap. Cooka brodom HMS Endeavour, Cooka je pratio Joseph Banks, mladi koji je zavrio Eton i
Oxford.

15

James Cook bio je vjet pomorac, navigator i znanstvenik. Bio je jedan od koji je prepoznao da manjak vitamina C u ishrani
mornara uzrokuje skorbut. Cook je uvijek plovio s mnogo kiselog kupusa i inzistirao je da ga mornari jedu. Umro je na
Havajima u sukobu s domorodcima.

Predavanje 3
Koje razdoblje obuhvaa predchallengersko razdoblje u oceanografiji i kako se dijeli?
bto je natjeralo Portugalce i panjolce na traenje novog puta za Istok?
Opiite Portolano karte. U kojoj se projekciji crtaju dananje karte?
Navedite to znate o Henriku Pomorcu.
Navedite to znate o Kolumbovim putovanjima.
Navedite to znate o Magellanovom putovanju. ija je ekspedicija druga uspjela oploviti svijet?
Koji je glavni motiv istraivanja June Amerike? Koja je legenda tjerala panjolce na istraivanje Amazone?
Koji je glavni motiv istraivanja Afrike?
Koji je glavni motiv istraivanja Australije?
Objasnite razliku izmeu pirata i gusara.
Koji je bio osnovni cilj Kompanije Hudsonova zaljeva, a koji Moskovske kompanije?
Kako je dolo do evropskog otkria Australije? to je Terra Australis?
to znate o putovanjima Jamesu Cooka?
Kako se rijeio problem odreivanja geografske duljine?

16

1769 Benjamin Franklin i Timothy Folger nacrtali su kartu Golfske struje. Franklin osim to je bio poznati dravnik i
diplomat, bio je poznat i kao znanstvenik.
Golfska struja nosi toliku koliinu vode kao sve rijeke svijeta zajedno pomnoeno sa 100! Brzina joj moe biti i do 5 vorova.
Franklin je prvi opisao Golfsku struju kao rijeku u oceanu. On je promovirao koritenje Golfske struje da bi ubrzao dopremu
pote iz Amerike u Europu kao i da bi unaprijedio druge komercijalne vrste prijevoza morem.

G. Galilei, talijanski matematiar, fiziar i astronom, pretpostavio je da su vertikalne oscilacije mora uzrokovane kretanjem
Zemlje. Na osnovi razraene Galileove teorije, I. Newton postavlja svoju teoriju gravitacijske sile Sunca i Mjeseca, na kojoj
se zapravo osniva moderna teorija o morskim mijenama. Toj je teoriji mnogo svojim radom pridonio francuski astronom
markiz Pierre-Simon Laplace (1749-1827). 1775 postavlja teoriju o morskim mjenama.
1776 otac moderne kemije Antoine Laurent de Lavoisier (1743-1794) objelodanio je prvu analizu morske vode.
Prvi je svratio panju na geokemijsku ulogu vode u glavnom sedimentacijskom krunom toku. On razlikuje dva tipa morskih
sedimenata: pelagike i litoralne tj. obalne sedimente.
1776 amerikanac Bushnell konstruira prvu podmornicu.
1778 vedski znanstvenik (kemiar i mineralolog) Torbern Olof Bergman (1735-1784) objavio je rad o analizi europskih
povrinskih voda, a zatim rad o analizi dubinske morske vode, usporeujui kvalitete jedne i druge.
1795 James Hutton (1726-1797) u Theory of the Earth prouava i pie o morskim stijenama na kopnu, a promjene morske
razine sredinje su mjesto njegove Teorije.
1799 britanski geograf, povijesniar i oceanolog, major James Rennel (1741-1830) izradio je karte struja u Atlantiku i
Indiku. Sa zapanjujuom tonosti ucrtane su morske struje i vjetrovi. Takoer je autor prvih znanstvenih udbenika o strujama
u tim oceanima.
1800 grof Sir Benjamin Thomson Rumford (1753-1814) predstavlja ideju o globalnoj cirkulaciji oceana tvrdi da voda
ponire kraj polova i die se oko ekvatora.
William Marsden (1754 1836) engleski orijentalist, lingvista, numizmatiar i pionir istraivakih studija o Indoneziji. Bio
je tajnik britanske mornarice za vrijeme napoleonskih ratova. Podijelio je oceanska i morska prostranstva na kvadrate koji i
danas nose njegovo ime, a slue za skupljanje raznih sistematskih informacija o moru.
Francuski kemiar i fiziar Joseph Louis Gay-Lussac
(1778-1850) istraivao je:

dotok i mjeanje slatkih voda u obalnom podruju

17

odnos isparavanja i padalina kao imbenika slanosti

odnose saliniteta i gustoe u vodama Atlantika,

odnose temperatura i gustoe u moru da bi dokazao stalnost vodeni masa;

te je tvrdio da su morske struje sredstvo uspostavljanja ravnomjernog saliniteta u moru.

1818 Sir John Ross (1777-1856), britanski kontraadmiral i istraiva Arktika, izvukao je s dubine od 1800 m morske
zvjezdae i polihete i tako pokazao da ivot postoji i u velikm dubinama.

1819 vicarski kemiar Alexander Marcet (1770-1822) otkriva stalan odnos sastojaka u morima (tzv. Marcetov princip).
Opazio je rast gustoe morske vode padom temperature sve do njenog ledita za razliku od slatke vode koja ima najveu
gustou pri 4C (anomalija vode), to je vrlo znaajno za strujne tokove i ivot u moru.
1828 prirodoslovac amater i kirurg J. Vaughan Thomson sakupljao je i istraivao morski plankton uz obale Irske. Prvi je
opisao planktonske stadije rakova.
1829 norveki teolog i ribarstveni biolog Michael Sars (1809-1869) izdaje Contributions to the Natural History of Marine
Animals, a 1835 Description and Observations. Nakon njegove smrti njegov sin George objavio je oeve radove o haringi i
bakalaru.
Prethodnicom suvremenih oceanografskih istraivanja, odnosno istraivanja otvorenih mora (high seas) moe se smatrati
putovanje britanskog ratnog broda HMS Beagle, od 1831 do 1836, pod zapovjednitvom kapetana Fitzroya, u vode junog
Atlantika. Na brod se kao prirodoslovac ukrcao i Charles Darwin (1809-1882) s namjerom da istrauje geologiju i biologiju
flore i faune J. Amerike i Galapagosa. Darwin nije imao formalnog obrazovanja i upravo je bio napustio Cambridge
University jer je izgubio zanimanje za studij. Fitzroy je objavio izvjetaje o putovanjima (tri) broda Beagle u 4 sveska. Darwin
je imao sreu to ga je ekspedicija odvela na Galapagos, gdje je promatrao brojne ivotinje koje su evoluirale u izoliranom
okruenju. Na putovanju je Darwin sakupio veliki broj morskih ivotinja, objavio jo i danas vaeu klasifikciju ciripednih
rakova, te teoriju nastanka atola. Opaanja to je napravio za vrijeme putovanja dala su mu ideje koje je kasnije iskoristio u
formulaciji teorije o evoluciji i prirodnom odabiru. Prema Darwinovoj teoriji varijacije unutar vrsta pojavljuju se sluajno i
perivljavanje ili izumiranje organizama odreeno je sposobnou da se adaptiraju na okoli. Istodobno je jedan mladi
prirodoslovac Alfred Russell Wallace, neovisno od Darwina, doao do slinih zakljuaka o evoluciji i prirodnoj selekciji.
Sir James Clark Ross (1800 1862), britanski asnik i istraiva, zasluan je za otkrivanje magnetskog pola i kartiranje
polarnih oblasti. Istraivao je Arktik sa svojim stricem Sir John Ross-om i Sir William Parry-em, a kasnije je vodio vlastitu
ekspediciju na Antartiku. Od 1839 do 1843 istrauje Antartik brodovima Erebus i Terror. 1840 sondirao je otvoreni ocean i to
je prvo moderno sondiranje dubokih voda. Sakupio je vanan bioloki materijal, koji je grabilicom izvukao s dubine od oko
600m. U to se vrijeme, pod utjecajem njemakog zoologa C.G. Ehrenberga, dralo da su dijatomeje ivotinje, jer je Ehrenberg
zamjenio kloroplaste dijatomeja za ovarije. Engleski botaniar i putnik Sir Joseph Dalton Hooker (1817-1911), koji je u
razdoblju od 1839 do 1843 plovio s kapetanom Rossom vodama Antartika, spoznaje da su planktonske dijatomeje biljke, te da
imaju istu ulogu kao i zelene biljke na kopnu. Hooke je radio na ureaju za mjerenje hidrostatskog tlaka na dnu mora, kao i na

18

dubinskom termometru. Osim toga, pokuao je protumaiti morske struje i gustou mora na podruju Gibraltarskog tjesnaca i
Bospora.
Matthew Fontaine Maury (nadimka Pathfinder of the Seas) (1806-1873), ameriki oceanograf i profesionalni mornariki
asnik, direktor ustanove za izradu pomorskih karata i instrumenata US Navys Department of Charts and Instruments, za
mnoge je otac moderne oceanogafije. Njegov rad unaprijedio je navigaciju i znatno skratio prekooceansku plovidbu U.S.
clippera najbrih brodova tog doba. Njegovi projekti sondiranja i uzorkovanja dna Atlantskog oceana, koriteni su za izradu
karata dna Atlantika, a napravio je karte oceanskih struja i vjetrova, koje su omoguile zapovjednicima da planiraju najbolje
plovidbene rute. Svojim kartama Atlantika, prvima takve vrste, koje sadravaju obilje podataka (temperature, vjetrovi, struje,
dubine), mnogo je pridonio navigaciji, biolokom istraivanju otvorenih morskih prostora (ribolov, kitolov), te utisnuo je put
fizikalnoj i biolokoj oceanografiji, posebno pomorskoj meteorologiji. Podatke je sakupljao iz brodskih dnevnika trgovakih
brodova i kompilirajui podatke jasno je uoio uzorke. Karte je aurirao podatcima koje su mu slali zapovjednici (zamolio ih
je da naprave to je mogue vie osmatranja, te da putaju boce s podacima o tonom mjestu putanja boce, a nalazae boca
molio je da mu ih urue nazad s podatkom o mjestu nalaska. 1853 organizirao je prvu meunarodnu meteorooku
konferenciju koja je rezultirala meunarodnom suradnjom u sakupljanju informacija o vremenu na moru. 1855 izdao je jedno
od prvih i vrlo cijenjenih djela o moru Physical Geography of the Sea. Znaenje tog djela je u Mauryjevoj spoznaji da u
oceanu i njegovu zranom omotau postoji kruni sistem masa s jako izraenim meudjelovanjem.
1846 Henry Huxley (1825-1895), britanski biolog poznat pod nadimkom Darwinov buldog zbog gorljive obrane teorije
evolucije, brodom Ratllesnake istrauje obale J. Amerike. 1857 vri istraivanje brodom Cyclops u vodama Engleske. U
uzorcima mulja naao je elatinoznu tvar za koju je drao da je ivo bie i nazvao ga Bathybius haeckelli. Huxley je sluzastu
amorfnu masu smatrao za prasluz koja organski klija - nastaje i razvija se u mulju, a slui kao osnovna hrana organizmima
dna. No 1865 kemiar Buchanan dokazuje da je to bie ustvari neiva tvar kalcijev sulfat, a Huxley u asopisu Nature
priznaje svoju pogreku.
Pitanje postojanja ivota u veim dubinama, zbog visokog hidrostatskog tlaka, takoer se javljalo kao veoma aktualno u tom
razdoblju. Problemom raspodjele ivota po dubini bavio se engleski prirodoslovac Edward Forbes (1815-1854), po nekima
osniva oceanografije i biologije mora kao znanosti. Njegovim nastojanjem u Britanskom drutvu znanosti osnovan je odbor
za istraivanje dredom. 1842 Forbes na brodu Beacon uzima dredom uzorke iz dubina Egejskog mora. Godinu dana kasnije
izdaje izvjetaj u kojem razlae raspodjelu ivih organizama u osam zona. No ostao je poznat po svojoj azoinoj teoriji u
kojoj tvrdi da na dubinama ispod 600m nema ivota u moru. Kad su sredinom 19. st., izvaeni oteeni podmorski kabeli sa
priraslim spuvama, koraljima, koljkaima,..., ta teorija postala je bespredmetna.
1860 sondirajui dno, prirodoslovac George Wallich na brodu Bulldog iz dubina od 100 do ak 3000 m donio je vei broj
raznih ivotinja. No nalaz se nije smatrao vjerodostojnim, ve se pretpostavljalo da su se ivotinje zaplele u konop dok je
prolazio kroz plie slojeve mora. No iste su godine izvueni podmorski telegrafski kabeli koji su spajali Alir s Francuskom,
uzorci ivog svijeta poslani su belgijskim znanstvenicima Milne Edwardsu i Allmanu. Oni su Francuskoj akademiji poslali
rezultate svojih istraivanja i tako pobili Forbesovu teoriju azoika. Nakon dizanja podmorskog telegrafskog kabela iz
sjevernog dijela Atlantskog oceana sa dubine od 2400 m, koji bio je gotovo potpuno oblijepljen koraljima, spuvama,
koljkama i drugim morskim organizmima, potvreno je da u dubini veoj od 2000 m ima ivota. Taj sluajni nalaz znaio je
prekretnicu u istraivanju mora i ivota u njemu. U tim pothvatima posebno su se istaknuli prirodoslovci profesor zologije
Charles Wyville Thomson (1830-1882) lijenik fiziolog William B. Carpenter. Brodom Lightning istrauju vode oko

19

otoja Hebridi i s dubina izmeu 800 i 1200 m izvlae razne organizme. Brodovima Porcupine i Shewater istrauju Mediteran
i Atlantik do dubina od 4500m. Thomson i Carpenter, koje je oduevljavala abisalna fauna, oprezno su vjerovali u postojanje
Bathybiusa, ali su bili svjesni potrebe za daljnjim istraivanjem. Britansko Vijee Kraljevskog drutva uputilo je Admiralitetu
zahtjev za opsenijim istraivanjima fiziko-kemijskih svojstava mora, njegovih sedimenata i ivog svijeta. Dodijeljena im je
bila korveta Challenger od 2300 t nosivosti, duine 70 m, s parnim strojem od 1200 KS, potpuno preureen za potrebe
laboratorija (za smjetaj opreme) i uzoraka. Ekspedicija Challenger zapoinje putovanje 21. 12. 1872. Time poinje
Challengersko doba oceanografije. O ekspediciji Challenger vie u iduem predavanju!

Velika putovanja obogatila su europske muzeje najrazliitijim morskim ivotinjama. Od 18. stoljea u Engleskoj je osnivaju
klubovi kolekcionara biljnih i ivotinjskih organizama. Raznolikost otkrivenih organizama i njihovo bolje upoznavanje, koje
su omoguile velike zbirke, potaklo je misao o jedinstvu ivog svijeta u emu su prednjaili francuski israivai, osobito
Georges Buffon (1707-1788), Jean Lamarck (1744-1829), Etienne Francois Geoffroy St. Hilaire (1722-1844). Bilo je i
estokih protivnika kao George Cuvier koji je otro zastupao teoriju o nepromjenjivosti vrsta.

Predavanje 4
Najznaajnija otkia slijedeih zananstvenika:

Benjamin Franklin

Pierre-Simon Laplace

Antoine Laurent de Lavoisier

James Rennel

Benjamin Thomson Rumford

Joseph Louis Gay-Lussac

Sir John Ross

Alexander Marcet

Charles Darwin

Sir James Clark Ross

Matthew Fontaine Maury

Henry Huxley

Edward Forbes

20

Challengersko doba oceanografije (1872-1876)

Ekspedicija Challenger
Velike oceanske dubine posebno su zanimale prirodoslovce koji su se nadali da e u njima pronai dokaz za teoriju o
evoluciji. No umjesto toga, naene su vrste iz davne geoloke prolosti za koje se mislilo da su izumrle. To je jo vie uvjerilo
engleske prirodoslovce o potrebi boljeg i svestranijeg poznavanja mora. 1871 po preporuci British Royal Society (Kraljevskog
drutva), britanska vlada sponzorira ekspediciju koja e zapoeti s opsenijim istraivanjima fiziko-kemijskih svojstava
mora, njegovih sedimenata i ivog svijeta. Zato se osniva poseban Circumnavigating Commitee za istraivaje svjetskih mora.
Britanska ratna mornarica osigurava brod Challenger.

Brod i oprema
Korveta Challenger trojarbolni jedrenjak s parnim strojem od 1200 KS imala je 2300 t nosivosti, duinu 70 m, i bila je
potpuno preureena za potrebe laboratorija (za smjetaj opreme) i uzoraka. Neke od metoda koje su razraene tijekom
ekspedicije koriste se jo i danas.

Posada
Originalna posada smanjila se sa 216 na 144 na kraju ove duge ekspedicije. Posadu je predvodio kapetan George Nares. U
timu znanstvenika bili su: kotlananin Sir Charles Wyville Thomson (profesor prirodoslovlja na University of Edinburgh i
voa civilnog znanstvenog osoblja na Challenger-u), Henry N. Moseley, Sir John Murray, Rudolf Willemosuhm, kemiar
J.Y. Buchanan i crta J.J. Wild.

Zadaci ekspedicije
bili su:

istraivanje fizikih prilika dubokog mora,

odreivanje kemijskog sastava morske vode u svim dubinama oceana,

provjeravanje fiziko-kemijskih obiljeja taloga na morskome dnu,

ispitivanje raspodjele organskog ivota na svim morskim dubinama i na morskom dnu.

Putovanje
Ekspedicija je krenula iz Portsmoutha 21. prosinca 1872, a vratila se 24. svibnja 1876. Na putovanju dugom 68 890 nautikih
milja po Atlantiku i Tihom oceanu od Arktika do antarktikog kruga sabran je golem znanstveni materijal koji su prouavali
najbolji strunjaci na svijetu.

21

Rezultati

obavljeno je 500 mjerenja dubine,

istraene su 362 hidrografske postaje i uzete 1441 l morske vode,

uzeti su uzorci s morskog dna na 133 lokacije,

sakupljeno je vie od 13 000 primjeraka raznih morskih ivotinja i biljaka, te otkriveno ukupno 4 417 novih ivuih
vrsta i 715 novih rodova.

Sav materijal odmah je predan na obradu, pri emu je sudjelovalo 67 strunjaka iz raznih zemalja.

Isto tako:

napravljeno je prvo sistematsko iscrtavanje glavnih obrisa oceanskih bazena,

kartirano je oko 140 milijuna kvadratnih milja oceanskog dna, od kojih velika veina i danas vrijedi,

kartirane su morske struje i temperature u oceanima, te

konano dokazano postojanje ivota i u najveim dubinama mora.

Voa ekspedicije Sir Charles Wyville Thomson poeo je publicirati rezultate ekspedicije koji su poznati kao the Challenger
Reports (Report of the Scientific Results of the Exploring Voyage of H.M.S. Challenger during the years 1873-76). Nakon
njegove smrti izdavanje Reportsa zavrio je Murray. Bilo ih je ukupno 50, a u njihovoj izradi sudjelovalo je 76 znanstvenika
iz Europe i Amerike. Otkriima te ekspedicije postavljen je temelj naem dananjem znanju o ivotu na otvorenom moru i
njegovim dubinama.
U cjelokupnom radu ekspedicije dominirala je zooloka problematika koja je obuhvatila 32 Reporta od ukupno 50. Koliko je
malo panje posveeno ostalim znanostima, pokazuje sastav strunjaka ekspedicije: pet biologa, samo jedan kemiar.
Znaaj
Ekspedicija Challenger, kao prva moderna oceanografska ekspedicija znatno je pridonijela boljem fizikom, biolokom,
kemijskom i geolokom poznavanju oceana, postavivi oceanografski rad na znanstvene osnove. Standardizirana je
metodologija uzorkovanja za potrebe fizike, kemije, biologije i geologije. Plankton je po prvi put obraen u nekoliko svezaka
Reporta, ime je otvoreno novo poglavlje morske biologije. U 20. stoljeu plankton e postati jedan od glavnih predmeta

22

prouavanja. Murray je ocrtao temeljnu razliitost izmeu plitkomorskih i dubokomorskih sedimenata. Istovremeno je unio
zabludu da je duboko more vrlo miran okoli, te da se pravi dubokomorski sedimenti ne mogu nai nigdje na kopnu.1877
Thomson napisao knjigu The Voyage of the Challenger, a 1873 knjigu The depths of the Sea. Osim toga, ekspedicija je
potaknula i ostale pomorske narode na sline pothvate, koji su se na priblino slian nain obavljali do poetka Prvog
svjetskog rata. U narednih 70 godina nakon ekspedicije Challenger, sakupljeno je malo novih geolokih i geofizikih
podataka o oceanskim dnima.

Poslijechallengersko doba oceanografije (1876-1967)

U razdoblju izmeu 19. i 20. st. poduzimaju se nove ekspedicije koje upotpunjuju saznanja o Svjetskom moru. Isto tako
razvijaju se nove metode mjerenja i uzorkovanja morske vode i sedimenata, te grade istraivaki brodovi i osnivaju
oceanografski instituti. Osim toga, one su potakle mnoga teoretska pitanja u oceanografiji. Poeli su prouavati mora
istraivai razliitih specijalnosti (meteorolozi, fiziari, kemiari, biolozi, geolozi), pa je oceanografija prela u analitiku
znanost. Osobito su se istakli znanstvenici nordijskih zemalja. Nansenova istraivanja pokazala su da polarni led ne putuje u
smjeru vjetra, kako se oekivalo, nego pod odreenim kutom desno od smjera vjetra. To je navelo oceanografe da razviju
teoriju o strujama uzrokovanim vjetrom. Primjena preokretnih dubinskih termometara i uzimanje uzoraka morske vode
Nansenovim preokretnim bocama i neposredno mjerenje struja ukazalo je na potrebu za tonijim i dugoronijim
razmatranjima osnovnih pitanja morske termike te dinamike vodenih masa. Radovi na analitikoj metodi odreivanja
saliniteta razjasnili su osnovne fizike i kemijske mehanizme oceana te ukazali na bioloko-ribarstveni mehanizam, jer su
mrijestilita i migracije riba dovedeni u vezu s raspodjelom vodenih masa i strujanjima u oceanima.

Instituti
1859 osnovana je najstarija morska bioloka postaja na svijetu Station Biologique De Roscoff u gradiu Concarneau u
Francuskaj. Osnovana je zbog uzgoja morskih organizama, a danas se bavi molekularnom biologijom, biokemijom i
ekolokim studijama okolia.
1872 Felix Anton Dohrn (1840 - 1909) njemaki zoolog, prominentni darvinist, osniva znamenitu morsku bioloku postaju
Stazione Zoologica u Napulju. 1873 otvorena je za posjete i zajedniki rad istraivaa iz itavog svijeta, a 1874 za javnost.

1871 osnovana je the US Commission of Fish and Fisheries (danas the National Marine Fisheries Service) da bi pomogla
reguliranju i zatiti ribljih stokova. Prvi ravnatelj the U.S. Fish Commission bio je Spencer Fullerton Baird (1823 1887)
ameriki ornitolog i ihtiolog. 1888 Baird je ustanovio istraivaki centar u Woods Hole (Massachusetts, USA). Taj je centar
potakao razvoj the Marine Biological Laboratory iste godine i 1930 the Woods Hole Oceanographic Institution. Marine
Biological Laboratory i danas postoji pod imenom Northeast Fisheries Science Center i to je najstariji laboratorij za ribarstvo
i ribarstvenu biologiju na svijetu.
1883 Sir John Murray (1841 1914), kotsko-kanadski oceanograf i morski biolog, koji je sudjelovao u ekspediciji
Challenger i u ekspedicijama Albatrossa, je osnovao the Marine Laboratory u Granton, Edinburgh, prvi takve vrste u UK.

23

1894 ovaj je laboratorij preseljen u Millport i postao je the Scottish Marine Station, pretea dananjeg Scottish Association for
Marine Science u Dunstaffnage. Murray slovi za tvorca moderne oceanografije i bio je prva osoba koja je upotrijebila taj
naziv. Takoer je prvi otkrio postojanje Sjevernoatlantske uzvisine (grebena) i oceanskih brazdi, te prisustvo nanosa iz Sahare
u dubokooceanskim sedimentima.
1902 vedski kralj Oscar II utemeljio je prvu meunarodnu oceanografsku organizaciju The International Council for the
Exploration of the Seas (ICES) sa sjeditem u Kopenhagenu. ICES je organizacija koja predlae i koordinira istraivanje mora
u Sjevernom Atlantiku.
1906 princ Albert I osnovao je Oceanografski muzej i Akvarij u Monacu radi potreba smjetaja uzoraka sakupljenim na
brojnim ekspedicijama. Njegovi nasljednici, potujui tradiciju i elju svog prethodnika, brojnim aktivnostima u istraivanju
mora pridonose razvijanju i unapreenju oceanografskih ispitivanja na Mediteranu. 1921 u Monacu je osnovan the
International Hydrographic Bureau (IHB), koji rjeava vane probleme mora i radi na opoj batimetrijskoj karti oceana.
Takoer je i sredite Meunarodnog savjeta za znanstveno istraivanje Mediterana the International Council for Scientific
Research of the Mediterrenean.
U GB glavna je istraivaka ustanova National Oceanography Centre Southampton kojemu je pretea the Institute of
Oceanography. U Australiji glavni je centar CSIRO Marine and Atmospheric Research, poznat kao CMAR.
Popis oceanografskih instituta u Europi!

Ekspedicije
Prvi ameriki istraivaki brod Albatross, sagraen 1882 posebno za occeanska istraivanja (u vlasnitvu the United States
Fish Commission) , je razdoblju od 1887 do 1925 iznio brojne ekspedicije poglavito Pacifiku i Indijskom oceanu. Ekspedicija
Albatross 1910 po Sjeverno Atlantiku trajala je 4 mjeseca pod vodstvom Sir John Murraya i Johan Hjorta, i bila je
najambiciozniji oceanografski i zooloki istraivaki projekt do tog vremena. 1912 rezultirao je klasinom knjigom The
Depths of the Ocean.
Prvo akustino mjerenje oceanskih dubina izvreno je 1914. 1917-Amerikanac Mason izumio je ECHO-SOUNDER, koji se
koristi kao podmorski detektor. 1920 Alexandar Behm tijekom putovanja Sjevernim morem prvi primijenio novu metodu ehosondiranje u mjerenju dubina.
Izmeu 1925 i 1927 ekspedicija Meteor prikupila je 70 000 izmjera oceanskih dubina pomou echo sounder-a. Ekspedicijom
Meteor zapoinju moderna kompleksna istraivanja junog Atlantika pomou najmodernijih instrumenata i metoda.
Omoguilo se bolje poznavanje reljefa i sastava dna te je po prvi put odreivana brzina sedimentacije u otvorenim morima.
U istraivanju amerikih voda sudjeluje ekspedicija Discovery, koja trajno ispituje podruje junih mora radi razvijanja
kitolova.
Istraivanje Sjeverog pola
Nagli razvoj pomorske djelatnosti kojoj je slijedilo otkrie Novog svijeta, usredotoila ja panju Evrope na Arktik kao mogui
trgovaki put prema Istoku. Kad je Baffin 1620 sve vie gubio nadu da e pronai sjeverozapadni prolaz bez leda, dolo je do

24

razvoja lova na kitove u vodama Spitsberga. Prvo je vrijeme bio u rukama Engleza, a kasnije Nizozemaca. U 17. stoljeu
suparnike su flote otkrivale nove otoke na sjeveru, ali su ih pokuale drati u tajnosti i jedne prema drugima vrile gotovo
gusarska djela. Britanska je vlada ponudila 20 000 funti brodu koji pronae sjeverozapadni prolaz na Istok. Kraljevsko je
drutvo potaknuto uspjehom kapetana Cooka u Junom Pacifiku, upotrijebilo svoj utjecaj na Britanski admiralitet da se
opreme ekspedicije koje e dosei Sjeverni pol. Nakon neuspjeha vie ekspedicija, godine 1818. poslana su dva broda pod
zapovjednitvom Johna Rossa u Davisova vrata. S njim je bio i porunik William Edward Parry. 1819 Admiralitet je
poslao jake brodove ratne mornarice Heclu i Gripera pod zapovjednitvom porunika William Edward Parrya da morem
pokuaju proi sjeverozapadnim prolazom. Perry je proao 110 meridijan i osvojio 5000 funti nagrade.
Nakon njegove ekspedicije ponovo slijedi niz neuspjelih, od koje su neke imale tragian ishod. Potraga za lanovima
ekspedicije koju je vodio Franklin i Crozier trajala je vie od deset godina, a bilo je ukljueno 2000 ljudi i etrdesetak
brodova. vedski uenjak i povjesniar, barun Nordenskjold, pronaao je 1879 godine dugo traeni sjeveroistoni prolaz za
Aziju svojim brodom Vega. Posebno je znaajnu ulogu imala ekspedicija od 13 ljudi s norvekim arktikim istraivaima F.
Nansenom, R. Amudsenom i O. Sverdrupom, koja je poduzeta od 1893 do 1896 drvenim ledolomcem Fram. Htjeli su dosei
Sjeverni pol taka da morska struja odnese ledom zarobljeni Fram do Pola. Kad su shvatili da nee uspjeti, pseim su
saonicama pokuali doi do njega. Ekspedicija se vraa s neprocijenjenim meteorolokim, astronomskim i oceanografskim
podacima.

1900 Roald Amundsen poveo je ekspediciju koja je nala dugo traeni sjeverozapadni prolaz. On je alupom od 42 tone sa
6 ljudi proveo 3 zime na Arktiku. Nakon to su oplovili Aljasku 1906 stigli su u San Francisco.
1909 ameriki admiral Robert Peary dolazi do Sjevernog pola.
Istraivanje Junog pola
Nakon to su pomorci sveli Australiju na prave mjere, kapetan Cook je prvi oplovio Antartiki krug. Iako nije uspio pronai
kontinent pretpostavio je on postoji i da je pokriven ledom. Za taj je svoj uspjeh dobio medalju Kraljevskog drutva u
Londonu, ali je sam smatrao svojim najveim uspjehom da nije izgubio niti jednog lana ekspedicije od skorbuta. Na prijelazu
19. u 20. stoljee krenule su vedske, njemake i britanske ekspedicije na Juni pol. Brodom Fram Sverdrup poduzima od
1898 do 1902 drugo polarno putovanje. Nekoliko godina kasnije uspio je prvi istaknuti norveku zastavu na junom polu.
Tom velikom uspjehu u prvom redu pridonio je trup Frama, koji nije dopustio da brod zaglavi u ledenim masama. Zbog
struno oblikovanog trupa Fram se uva kao nacionalno bogatstvo u suhom doku fjorda Oslo, polazne i krajnje toke
ekspedicije. Godine 1910 Norveanin Amundsen i Britanac Scott poveli su ekspedicije na Juni pol. 1912 Amundsen je
stigao na Juni pol (mjesec dana prije Scotta). Dok se Amundsenova ekspedicija sretno vratila na brod Fram, Scotova je imala
drugaiju sudbinu.U 20. stoljeu industrija kitovih proizvoda na Antartiku ponovo je oivjela zanimanje za to podruje.
Kapetan Larsen 1923 doveo je u Rossovo more elini brod-tvornicu od 13 000 tona i doteglio kroz sante leda pet malih
hvataa kitova.

Predavanje 5

Challengersko doba oceanografije (1872-1876)

Ekspedicija Challenger

Postchallengersko razdoblje oprema, ureaji, alati...

25

Station Biologique De Roscoff

Stazione Zoologica u Napulju

The US Commission of Fish and Fisheries

The International Council for the Exploration of the Seas

Oceanografski muzej i Akvarij u Monacu

International Hydrographic Bureau (IHB)

Meunarodni savjet za znanstveno istraivanje Mediterana

Prvi ameriki istraivaki brod Albatross

Ekspedicija Meteor

Ekspedicija Discovery

Ekspedicija od 1893 do 1896 drvenim ledolomcem Fram

Znanstvenici i otkria
G. Forchhammer, geolog, najvie se zanima za sve vrste procesa (mehaniki, kemijski, bioloki) koje uzrokuju promjene na
Zemlji. U razdoblju od 1843 do 1865 analizira gravimetrijskim postupkom makrokonstituente mora. Tono uoava da uza sve
regionalne razlike jasno izraene u promjenama saliniteta, meusobni odnosi makrokonstituenta ostaju gotovo
nepromijenjeni. To je tzv. zakon relativnih omjera koji je Marcet prvi otkrio, a Forchhammer eksperimentalno potvrdio.
Pokuava iskoristiti razlike u salinitetu za obiljeavanje vodenih masa, odnosno topljenje leda i utjecaje rijekih tokova u
moru. Ispravno zakljuuje da prisutnost raznih elemenata u moru nije razmjerna njihovim nanosima rijenim tokovima koliko
sposobnosti da s organokemijskim spojevima mora stvaraju netopljive sastojke.
W. D. Dittmar analizirao je 77 uzoraka morske vode sakupljenih u toku ekspedicije Challenger, s raznih dubina oceana.
Usavrivi analitike postupke za sastojke mora (soli i plinovi) do najvie mjere, dobiva rezultate koji se podudaraju s
dananjima.
1888 Clemens Alexander Winkler (1838 1904) pronalazi jednostavnu analitiku titracijsku metodu za odreivanje
otopljenog kisika u moru. Winklerova metodaje neko bila uobiajena metoda. Sad se rijetko koristi zbog tonijih i jeftinijih
oksigenometara. Prisutnost i uloga kisika u moru privukla je panju istraivaa jo prije polovice 19. st. kada su ga doveli u
vezu s biolokim procesom fotosinteze i disanja. Na osnovi poznate koliine tog elementa, poele su se obiljeavati i vodene
mase i odreivati ravnoteno stanje s CO2 u morskoj vodi.
1892 princ Albert I od Monaka (1848 1922) zapoeo je na svojim ekspedicijama (oko 25) uzimati uzorke iz mezopelagijala
i batipelagijala u sjeveroistonom Atlantiku i zapadnom Mediteranu, otkrivajui nove vrste (jegulja, drugih riba i lignji).
Izuavao je i to se dogaa kada Golfska struja pribliava Europi. Usporeujui podatke koje je dobio od ljudi koji su pronali
nasukane boce odredio je Golfska struja razdvaja u sjeveroistonom Atlantiku. Jedna grana ide prema Irskoj, a druga prema
panjolskoj i Africi i onda natrag prema zapadu.

26

Vilhelm Friman Koren Bjerknes (1862 - 1951) norveki fiziar i meterolog, zasluan je za mnoge stvari od teorije fronte,
meudjelovanju atmosfere i mora, te ciklona. Od 1910-1913 objavljuje Dynamic Meteorology and Hydrography i postavloja
temelje modernoj geofizikoj dinamici fluida.
Alfred Wegener (1880 - 1930), njemaki geofiziar i meteorolog, smatra se ocem teorije tektonike ploa koja je opisala
dananji izgled Zemlje pomicanjem tektonskih ploa (kontinentalnih i ocenaskih) kroz geoloka razdoblja. Tu mogunost
uoio je po skladu kojim se mogu spojiti oblici veine dananjih kontinenata u jedinstveni prakontinent Pangeu, koji su u
prolosti tvorili. 1929 objavio je knjigu The Origin of Continents and Oceans o teoriji irenja morskog dna.

Ernst Heinrich Philipp August Haeckel (1834 1919), eminentni njemaki biolog, naturalist, filozof, lijenik, profesor i
umjetnik koji je otkrio, opisao i imenovao tisue novih vrsta, mapirao geneoloka stabla povezujui sve forme ivota i uveo u
upotrebu mnoge nazive u biologiji ukljuujui koljeno (phylum), filogenetski, ekologija i carstvo Protista (amebe i
trepetljikai). Haeckel je popularizirao Darwinov rad u Njemakoj i razvio kontraverznu recapitulation theory (ontogeny
recapitulates phylogeny) tvrdei da je bioloki razvoj jedinke ili ontogenija paralelna filogeniji (evolucijskom razvoju vrste),
te da je sumira. Objavljeni crtei ukljuuju preko 100 detaljnih ilustracija ivotinja i morskih organizama u boji (Kunstformen
der Natur).
Christian Andreas Victor Hensen (1835-1924), fiziolog i zoolog, profesor na Sveuilitu u Kielu, utemeljitelj je
kvantitativnog istraivanja planktona. Prvi upotrijebio naziv plankton. Bio je voa njemake ekspedicije Plankton 1889 u
Atlantiku. Na njegovu inicijativu osnovana je the Royal Prussian Commission for the Exploration of the Oceans.

Karl August Mbius (1825 1908), profesor zoologije na Univerzitetu u Kielu, uz Hensena utemeljitelj ekologije mora, te
pojma sinekologije-ekologija zajednica.
Fridtjof Wedel-Jarlsberg Nansen (1861 1930) norveki znanstvenik, istraiva i diplomat, 1922 dobitnik Nobelove
nagrade za mir zbog svog rada u Nansen u League of Nations. Kasnije je postao poznat kao zoolog i oceanograf, i pionir u
teoriji neurona. Istraiva Arktika, kartirao cjelokupni Arktiki ocean tijekom ekspedicije Fram, te je testirao hipoteze o
arktikim strujama. 1910 dizajnirao je Nansenovu bocu (crpac) za uzimanje uzoraka morske vode sa razliitih dubina. I danas
u uporabi uz dorade Shale Niskina Niskinova boca (crpac).
Shale Niskin, dizajner Niskinove boce. 1966 utemeljitelj General Oceanics Inc. u Miami-ju, proizvoa opreme za
oceanografski monitoring i environmental monitoring.
Vagn Walfrid Ekman (1874-1954), vedski oceanograf, postao je zainteresiran za oceanografiju dok je studirao fiziku na
University of Uppsala posebice nakon predavanja Vilhelm Bjerknes o dinamici fluida. Za vrijeme ekspedicije Frama Nansen
opazio da sante leda ne plutaju u smjeru prevladavajueg vjetra ve pod kutem 20-40 na desno. Bjerknes je pozvao Ekman,
koji je jo bio student, da istrae problem. 1905 Ekman je objavio teoriju Ekmanove spirale koja objanjava ovaj fenomen
preko ravnotee izmeu frikcijskih efekata (trenja) u oceanu i Coriolisove sile, koja se javlja zbog rotacije Zemlje. Ekman se

27

nije bavio samo teorijom ve je razvijao i eksperimentalne tehnike i instrumente kao to su Ekmanov strujomjer i Ekmanova
boca.
Pietro Angelo Secchi (1818 1878), talijanski opat, zasluan je za pronalazak i primjenu jednostavne naprave bijele ploe za
mjerenje prozirnosti tzv. Secchijeva ploa. 1865 je prvi put primjenjena, na jednoj korveti Hidrografskog instituta talijanske
ratne mornarice. I danas se koristi iako postoje suvremeniji instrumenti za mjerenje prodiranja (transmisije) svjetla u moru.

Forel, vicarski profesor, nastojei odrediti nijanse boje mora, priredio je otopine mijeanjem odreene koncentracije obojenih
soli bakra i eljeza. Geograf W. Ulle, u elji da iskoristi nijanse boja i za sjeverna mora, upotpunio je tu metodu utom
nijansom otopine kalijeva kromata. Tako upotpunjena ljestvica sadri 21 stupanj i upotrebljava se za definiranje boje mora, a
poznata je pod imenom Forel-Ulleova ljestvica boja.
Primjenom navedenih starijih i suvremenih sredstava za odreivanje prozirnosti i propusnosti svjetla u moru utemeljen je novi
ogranak suvremene fizike oceanografije, tzv. optika mora, za iji razvoj i primjenu je posebno zasluan skandinavski
oceanograf Jerlov.
Claude E. ZoBell, morski biolog, utemeljitelj moderne morske mikrobiologije, bio je prvi istraiva koji je izdvojio i uzgajao
iz oceanskih dubina veih od 20 000 stopa. Dr. ZoBell otkrio je 65 vrsta oceanskoh bakterija. 1932 pridruio se Scripps
Institution of Oceanography na the University of California, San Diego, objavio je oko 300 znanstvenih radova i jedan
udbenik. Od 1972 bio je profesor emeritus na Scripps-u. 1976 osnovao je the International Geomicrobiology Journal, u
kojem je do 1981 bio urednik.
1938 ribari iz June Afrike ulovili ivui fosil ribu latimeriju, predstavnicu davno izumrle skupine resoperki Crossopterygii,
iz reda Coelacanthini. Vrsta je dobila ime Latimeria chalumnae po Marjorie Courtenay Latimer, koja ju je prva uoila, i po
rjeici Chalumna blizu koje je jedinka pronaena na dubini od 75 m. Otkrie ivih latimerija smatra se najznajnijim
zoologijskim otkriem u novijoj povijesti biologije. Danas se pretpostavlja da je evolucija kopnenih kraljenjaka zapoela od
poetnih oblika resoperki. Kasnije je utvrena populacija ove vrste pokraj Komorskog otoja (izmeu Afrike i Madagaskara).
Tono 60 godina od prvog otkria ove vrste 1998 naeni su predstavnici Coelacanthina pokraj vulkanskog otoka Manado Tua
u sjevernom Sulawesiju (Indonezija). Ta vrsta Latimeria menadoensis razlikovala se samo u boji (smea boja) od vrste
Latimeria chalumnae.

1934 zoolozi William Beebe i Otis Barton u batisferi privrenoj za matini brod spustili se na dubinu od 923 m, nedaleko
od Bermudskog otoja, gdje su vidjeli svijet ivueg svjetla i ribe bizarnog izgleda. Iako su batisfere bile izgraene s ciljem da

28

se sputaju na velike dubine, imale su manu - bile su kablovima ovjeene o matini brod. Od toga nedostatka su osloboeni
batiskafi posebna vrsta podvodnih plovila za znanstvena istraivanja najveih morskih dubina, te podmornice.

Sva su civilna znanstvena istraivanja prestala 1939 izbijanjem Drugog Svjetskog Rata, kada su znanstvenici mobilizirani. No
postignut je veliki napredak u ureajima i razumjevanju ocena. Znanje princa Alberta o morskim strujama bilo je od velike
vanosti tijekom rata. On je mogao savjetovati asnike o tome gdje postaviti mine i kamo e ih odnjeti struje. Vojska je
takoer nalazila neprijateljske mine upravo tamo gdje je princ Albert predviao i onesposobila ih prije no eksplodiraju.
1942 Sverdrup, Johnson i Fleming objavili su djeloThe Ocean opsean prikaz svih oceanografskih znanja do tog doba.
1947-1950 Sverdrup, Stommel i Munk objavljuju svoju teoriju o cirkulaciji oceana uzrokovanoj vjetrovima. To poetak naeg
dananjeg znanja o cirkulaciji u oceanima.

Auguste Antoine Piccard (1884 1962) vicarski fiziar, istraiva i izumitelj. Sredinom 1930tih godina Piccard je svoj
interes za let balonom prebacio na silaske u duboki ocean. Do 1937 dizajnirao je malu elinu gondolu koja je mogla izdrati
veliki vanjski pritsak. 1945 zavrio je kokpit oblika kugle koji moe zadrati normalni tlak unutar kugle kad je vanjski tlak
znatno vei od normalnog. Ova se podmornica zvala FNRS-2 i 1948 napravila je brojne urone bez ljudi unutar prije no to
1950 je predana francuskoj mornarici. Kasnije je redizajnirana i 1954 spustila je ovjeka na 4 176 m. August i njegov sin
Jacques sagradili su poboljani batiskaf Trieste. Od 1953 Jacques Piccard napravio je s njim brojne zarone prije no to su ga
prodali US Navy 1957 za $250 000. 1960 na njenom 65om uronu, Piccard mlai i porunik US Navy Don Walsh tijekom
ameriko-vicarske ekspedicije Challenger Deep, dosegnuli su dubinu od 10 916 m u Mariana Trench (Marjanskoj brazdi). 4
h i 48 min je trajalo sputanje, boravak na dnu 20 minuta, a povratak 3 sata i 17 minuta. Jacques je objavio knjigu Seven Miles
Down o svojim uronima u velike morske dubine. Augustov unuk Bertrand Piccard sudjelovao je u prvom preletu Svijeta
balonom.

Poetkom pedesetih godina 20. stoljea kao rezultat sveuilinih doprinosa ratu, vlade su podupirale akademska znanstvena
istraivanaj oceana i edukaciju. Brodovi i znanstvenici mnogih zemalja suraivali su u sakupljanju oceanografskog materijala
poevi od 1957-58 meunarodne geofizike godine International Geophysical Year (IGY). USA je proglasila pedesetih
godina 20. stoljea meunarodno desetljee istraivanja oceana the International Decade of Ocean Exploration (IDOE). U
desetogodinjim istraivanjima oceana napravljena su istraivanja stanja okoline i imbenika koji na nju utjeu i zagauju je ,
te istraivanja izvora ivota i imbenika koji kontroliraju njihovu proizvodnju. U tom je razdoblju ocean postao glavni izvor
hrane, goriva i minerala. U sklopu tog programa zapoelo se s odvojenim istraivanjima u obliku potprograma, npr.
GEOSECS koji prouava raspodjelu kemijskih svojstava morske vode.
1955 ameriki znanstvenici izrdadili su prvu nuklearnu podmornicu Nautilius, a 1959 i prvi nuklearni brod.

29

1955 B. Hamon and N. Brown razvijaju CTD (conductivity, temperatures, depth) mjerenja kojim se temperatura i
provodljivosti morske vode dovodi u vezu s dubinom.
1958 Stommel objavljuje svoju teoriju o dubinskoj cirkulaciji oceana.

Predavanja 6

Alfred Wegener

Ernst Heinrich Philipp August Haeckel

Christian Andreas Victor Hensen

Fridtjof Wedel-Jarlsberg Nansen

Nansenov i niskinov crpac (boca)

VagnWalfrid Ekman

Secchi-jeva ploa

Forel-Ulleova ljestvica boja

Optika mora

Claude E. ZoBell,

Otkrie ivih latimerija

Batisfera

Batiskaf Trieste

Kolokvij1

30

Glomar-Challengersko doba oceanografije (1966/68- )

ezdesetih godina 20. stoljea istrauju se duboko morsko dno i teorija tektonskih ploa. Eho sonderom, koji omoguava
brzo i tono mjerenje, istrauje se morsko dno. Razvojem Loran navigacijskog sustava koji se zasniva na radio signalima
omogueno je tono odreivanje pozicije na moru (200 do 600m). Sistematsko kartiranje dubokooceanskih bazena polo je
kasnih etrdesetih godina 20. stoljea.
Znanstvenici s Columbia University's Lamont Doherty Geological Observatory izveli su pionirska istraivanja pod vodstvom
Maurice Ewing-a. Ova su istraivanja znatno unaprijedila oceanske karte, npr. Srednjeoceanska uzvisina (the Midocean
Ridges) prikazana je kao nastavak najveeg svjetskog planinskog lanca. Upotrijebivi rezultate ovih istraivanja Harry
Hammond Hess s Princeton University 1962 postavlja teoriju da pokreti duboko u Zemlji polako pomiu Zemljinu koru
uzrokujui pucanje kontinenata, pomicanje kopna i stvaranje novih oceanskih bazena.

Hess je postavio hipotezu da se nova oceanska kora formira vulkanskom aktivnou na Srednjeoceanskoj uzvisini i
pomicanjem prema dubokomorskim jarcima se uniti (teorija irenja moskog dna - eng. the theory of seafloor spreading).

1962 prvi put je upotrebljen FLIP (Floating Instrument Platform), platforma (plutaa) na 108 metara dugom jarbolu. Ona je
istraivaki brod za otvorena mora. The Marine Physical Laboratory sa the Scripps Institution of Oceanography konstrurali su
FLIP uz financiranje Office of Naval Research (TRF). The Gunderson Brothers Engineering Company u Portlandu porinuli su
FLIP 1962. 1995 FLIP je dobio $2,000,000 za modernizaciju. FLIP je dizajniran za prouavanje visine valova, akustinih
signala, temperature vode i gustoe, kao i za sakupljanje meteorolokih podataka.FLIP nema vlastitu propulziju zbog
potencijalne interferencije s akustinim ureajima, tako da se mora tegliti na otvoreno more gdje pluta slobodno ili se pak
sidri. FLIP ima posadu od 5 lanova plus jo mogunost prihvata 11 znanstvenika. Ima autonomnost od nekoliko mjeseci.
Baza mu je Scripps Nimitz Marine Facility u San Diego.

1962 izdano je djelo The Sea (u tri sveska) pokrivi podruja iz oceanografije, geologije i saznanja o morskoj vodi.
1966 Rhodes Fairbridge objavio je Encyclopedia of Oceanography.
1969 K. Bryan i M. Cox razvijaju prvi numeriki model oceanske cirkulacije.
70ih godina 20. stoljea dolazi do primjene raunala u oceanografiji u svrhu izrade numerikih predvianja oceanskih
uvjeta kao dijela predvianaja opih promjena u okoliu.

1977 John Corlis i Robert Ballard s WHOI (Woods Hole Institute) otkrivaju dubokomorske termalne izvore u Pacifiku
(Midocean Ridge) uz pomo ronilice Alvina - a Human-Occupied Vehicle (dizajniran je 1964 kao zamjena za batiskaf i druga

31

tee upravljiva oceanografska vozila). Dolazi do otkria morskih organizama i jedinstvenih bentoskih zajednica do tada
nepoznatih za znanost.

1979 ameriki tim znanstvenika istraujui Kalifornijski zaljev pomou Alvina utvrdili su postojanje mineralnih dimanjaka
(black smokers) koji izbacuju oblake crnog dima i tople vode koja je u stanju rastopiti olovo. 1980 znanstvenici
pretpostavljaju da su to mjesta roenja ivota na Zemlji.

Razvoj velikog broja ureaja za elektroniko mjerenje, ronilica bez posade (Unmanned Undersea Vehicle UUV: daljinski
upravljana ROV i autonomna AUV) i mjerenja na daljinu pomou satelita i letjelica, uvelike su unaprijedili mjerenja i
istraivanja morskog okolia.

Od 1979 do 1981 razvijaju se tehnike koje su rezultirale Acoustic-Doppler Current Profiler (ADCP) za mjerenje
povrinskih struja u oceanima s brodova u pokretu.
80ih godina 20. stoljea dolazi do razvoja satelitske navigacije (GPS Global Positioning System). Danas se brodovi se
opremaju s posebnim ureajima za dinamiko pozicioniranje za odravanje pozicije bez sidrenja, uz pomo satelitske
navigacije i propulzora.
1991 W. Broecker objavljuje teoriju o izmjeni ledenih doba zbog duboko-morske cirkulacije i tvrdi da bi prestanak dubinske
cirkulacije u Atlantiku doveo do novog ledenog doba.
1992 znanstvenici postavljaju hipotezu (pretpostavku) da na morskom dnu moda postoji 10 milijuna vrsta to je nekoliko
puta vie nego na kopnu.
1993 istraivane su dubokomorske vulkanske erupcije na Juan de Fuca Ridge u Pacifiku pomou mikrofona. Takoer su
organizirane brojne ekspedicije s ciljem utvrivanja kako toplina na tamnom morskom dnu moe prouzroiti takvu dunglu
ivota. 1996 mikrofoni se osim za istraivanja vulkanskih erupcija koriste za prouavanje pjesme kitova u zvunim
opservatorijima.
1995 Japanci testiraju podvodni robot sa najveim moguim dosegom dubina na svijetu KAIKO i on iz ledenih dubina
Marrianne brazde donosi itav niz sitnih ivotinjica.

Istraivako buenje oceanskog dna

1.The Deep Sea Drilling Project (DSDP)
Znanstveno buenje oceana predstavlja najduu tekuu i najuspjeniju meunarodnu suradnju. 1961 kada se tehnologijom
buenja uspio dobiti prvi uzorak oceanske kore (ocean crust) znanstveno je buenje postalo nova znanstvena tehnika. Jedna
od prvih znanstvenih buenja obavljeno je pomou CUSS 1, modificirane teglenice amerike mornarice. Ta je ekspedicija

32

poznata pod nazivom Project Mohole. Slijedeih gotovo pola stoljea znanstveno buenje oceana revolucioniralo je znonost o
Zemlji kao to nastavlja i danas.
The Deep Sea Drilling Project (DSDP) je meunarodni projekt buenja oceana koji je trajao od 1966 do 1983. 1966 potpisan
je ugovor izmeu the National Science Foundation (NSF) and The Regents, University of California. Potpisivanje tog
ugovora bio je prva faza DSDP, kojeg je vodio Scripps Institution of Oceanography sa the University of California, San
Diego. Znanstvenu savjetodavnu strukturu predstavljao je Joint Oceanographic Institutions (JOI). Znanstveno planiranje
vodio je the Joint Oceanographic Institutions Deep Earth Sampler (JOIDES), koji se sastojao 250 uvaenih znanstvenika s
akademskih institucija, vladinih agencija i privatnih tvrtki iz cijelog svijeta. Global Marine, Inc. vodili su operacije buenja.
1968 porinut je 120 m dugi brod za istraivanje dubokog mora i znanstveno buenje podmorja Glomar Challenger koji je
buio do 7000 m dubine mora, 1700 m u morsko dno. Ime je dobio: Glomar kratica od prvih slova rijei Global Marine i
Challenger u poast istraivakom brodu HMS Challenger. Nakon testiranja DSDP je prihvatio brod. Glomar Challenger
izvrio je 96 ekspedicija, te je znatno proirio poznavanje sedimenata i stijena oceanskog dijela Zemljine kore. U podmorju
Atlantika, pacifika Indika izbuio je oko 400 buotina, kojih je bilo i u Sredozemnom moru.

1970 tijekom istraivanja Mediterana geolozi s Glomara (pod vodstvom Kenneth Hsu) izvadili su uzorke morskog dna koji su
sadravali gips, anhidrit, kamenu sol, i druge razne evaporirane minerale koji nastaju isparavanjem morske vode. To je bio
prvi vrsti dokaz drevnog suenja Mediterana Mesinska kriza saliniteta (the Messinian salinity crisis). Naime prije 5.96
milijuna godina u vrijeme miocena, Mediteran je djelomino ili u potpunosti ispario. Charles Mayer-Eymar (1826-1907) iz
Zuricha studirao je fosile u slojevima sedimenta. 1867 nazvao je taj period Mesinski prema Mesini na Sciliji.
Takoer su otkrivene slane kupole u podmorju koje se povezuju s potencijalnim leitima nafte, to je vrlo vano za razvoj
komercijalnih buenja. Prouavanjem mikrofosila i razvoja ivota u oceanu i rasprostranjenost mora u geolokoj povijesti i
prikupljeni su dokazi u prilog teorije o irenju oceanskog dna i teorije tektonskih ploa. Idue otkrie bilo je otkrie
starosti oceanskog dna u geolokoj prolosti Zemlje. Nakon analize uzoraka znanstvenici su zakljuili da oceansko dno
vjerojatno nije starije od 200 milijuna godina, to je u usporedbi 4.5 milijardi godina koliko je zemljina starost, vrlo
kratko razdoblje. Mladost oceanskog dna objanjava se injenicom da oceansko dno irei se klizi ispod tektonskih ploa ili se
gura prema gore nabirui planinske lance.
The International Phase of Ocean Drilling (IPOD) poela je 1975 u suradnji s Njemakom, Japanom, UK, SSSR i
Francuskom, koje su se pridruile SAD-u u terenskom radu na Glomar Challenger kao i znanstvenom radu po zavretku
krstarenja.
Gradnjom veih i naprednijih brodova za buenje Glomar Challenger zastario i zamijenjen novim brodom za buenje
JOIDES Resolution 1985. Glomar Challenger obavio je zadnje istraivanje za DSDP 1983. Dijelovi broda kao to su sustav
za dinamiko pozicioniranje, telegraf stroja i konzola propelera nalaze se u the Smithsonian Institution u Washingtonu. Novi
program pod nazivom the Ocean Drilling Program (ODP), nastavio je istraivanje od 1985 do 2003, a 2004 zapoinje zadnji
program the Integrated Ocean Drilling Program (IODP), koji traje i danas.

33

2. The Ocean Drilling Program (ODP)

je bio u potpunosti meunarodni projekt u kojem su sudjelovali: Australija, Njemaka, Francuska, Japan, UK i the ESF
Consortium for Ocean Drilling (ECOD) koji ukljuuje jo 12 europskih zemalja. Program je koristio brod za buenje
(drillship) Joides Resolution (JOIDES = Joint Oceanographic Institutions for Deep Earth Sampling) koji je u 110 ekspedicija
sakupio 2000 uzoraka koji su dovelo do novih hipoteza i pitanja, te do razvoja nove discipline u znanostima o Zemlji
paleoceanografije. JOIDES Resolution dobio je ime u ast 200 godina starom brodu kapetana Jamesa Cook-a HMS
Resolution. Brod je porinut pod imenom Sedco/BP 471, kao brod za istraivanje leita nafte u podmorju. 1985 je
prenamijenjen za znanstvenu upotrebu.

3. The Integrated Ocean Drilling Program (IODP)

je drugi u nizu nasljednika DSDP-a, koji se istrauje morsko dno, promjene u okoliu, procesi na Zemlji, duboka biosfera i
geodinamika. IODP zamiljen je kao desetogodinji program i zapoeo je 2003. IODP nastavlja pionirska istraivanja
Zemljine utrobe (inner space), to e ostati u sreditu znanstvenog zanimanja i u 21 stoljeu. IODP objavljuje rezultate freely
online (A web-based Site Survey Data Bank). Zahtjevi za podatke ili uzorke mogu se poslati online.
Zadaci IODP su:
1.

Geoloka snimanja i uzorkovanje.

2.

Istraivanje i dokumentiranje oceanskih i klimatskih promjena tijekom vremena.

3.

Istraivanje prisutnosti primitivnih oblika ivota ispod oceanskog dna.

4.

Razumijevanje pomicanja tektonskih ploa i recikliraju se u Zemljinoj utrobi (mantle).

U svakoj od 10 ekspedicija koliko ih je do sada bilo IODP odabire najprikladniju platformu i odgovarajui alat za buenje i
tehnologiju. IODP upoljava dva broda za buenje:
1.

JOIDES Resolution

2.

Chikyu Japanski suvremeni brod za znanstveno buenje sagraen 2001. Ime mu u prijevodu znai Planet Zemlja.
Opremljen je suvremenim laboratorijima, sustavom za buenje, sustavom za dinamiko pozicioniranje, itd. Moe
buiti na dubinama veim od 7000m u morsko dno preko 2000m. Posada broji oko 150 ljudi.

Satelitska oceanografija
razvila se 1980ih pokuavajui rijeiti problem vremenskih i prostornih nedostataka oceanografskih podataka. Naime,
klasina mjerenja svojstava oceana su vrlo skupa te zahvaaju vrlo mala podruja, dok su prednosti satelitske oceanografije
prostorna pokrivenost koja omoguava kontinuirana mjerenja stanja svjetskih mora. 1978 prvi oceanografski satelit Seasat
(NASA) lansiran je u orbitu. Sateliti u Zemljinoj orbiti koriste se za aenje promjena razine mora, pokrete oceanskih struja,
povrinskih temperatura mora ili drugih karakteristika oceana koje se brzo mijenjaju pa ih se ne moe adekvatno prouavati s
brodova. Osim prostorno-vremenske pokrivenosti, prednosti satelita su:

periodinost uzorkovanja podataka,

mjerenja vie parametara istovremeno, te

koritenje jednog instrumenta na cijeloj zemaljskoj kugli, zbog ega se ne javljaju problemi s kalibracijski
uzrokovanim razlikama i sistematskim grekama razliitih instrumenata.

Glavni nedostaci satelitske oceanografije jesu:

pokrivenost samo povrine oceana i mora, dok su mjerenja svojstava dubljih slojeva nemogua;

34

atmosferski utjecaj moe bitno utjecati na kvalitetu podataka;

kalibracija instrumenta se mora obaviti uz pomo klasinih metoda mjerenja;

tehnologija satelitskih mjerenja je mnogo skuplja od klasinih metoda uzorkovanja.

Danas oceanografi primaju toliku koliinu podataka da su potrebna raunala velikih kapaciteta i brzina da bi se uspjelo
spremiti i obraivati podatke dobivene od satelita. NASA (the National Aeronautics and Space Administration) i CNES
(Centre National d'tudes Spatiales franuska agencija pandan amerikoj NASA) razvili su i stavili u upotrebu the
Topex/Poseidon, satelit koji omoguuje kartiranje povrinskih oceanskih struja, valova i morskih mijena svakih 10 dana. 1993
objavljene su prve tone globalne karte morskih doba (mijena) dobivene na osnovu Topex/Poseidon mjerenja. 1995 poelo je
kartiranje oceanskog dna pomou satelita Geosat.

35