KOREKTIVNE VJEBE

(KIFOZA, LORDOZA, SKOLIOZA)

SADRAJ:

DEFORMITETI KIME

KIFOZA

VRSTE KIFOZA

KIFOZE NA OSNOVU UZRASTA

KIFOZA DJECE

ADOLESCENTNA KIFOZA

STARAKA KIFOZA

KINEZITERAPIJA KOD KIFOZA

VJEBE ZA OTKLANJANJE KIFOZE

LORDOZA

10

VRSTE LORDOZE

10

LORDOZA DJECE

10

KINEZITERAPIJA LORDOZE

11

VJEBE ZA OTKLANJANJE LORDOZE

12

SKOLIOZA

16

VRSTE SKOLIOZA

17

KINEZITERAPIJA SKOLIOZA

19

VJEBE ZA OTKLANJANJE SKOLIOZA

20

ZAKLJUAK

23

LITERATURA

24

DEFORMITETI KIME
Statistiki podaci govore da oko 4% ljudi imaju znakove
deformacije kimenog stuba u bilo kom stepenu, ali da je od toga broja
potrebno lijeenje samo u 0,3% sluajeva. Ostali broj sa deformacijom
kime ostaje na istom stepenu ne pokazujui znakove progresije.
Poseban znaaj u formiranju normalnih krivina kimenog stuba
pripisujemo poloaju karlice koji opet zavisi od niza drugih okolnosti
kongentivne i steene prirode (egolizacija ekstremiteta, skraenje noge,
pokretljivost zglobova karlice, i dr.).
Deformiteti kime predstavljaju esto estetske mane koje se teko
otklanjaju i teko zadravaju na istom stepenu. Lijeenje je oteano zbog
uea veeg broja zasebnih kotanih segmenata u deformaciji (prljenovi
sa nizom sitnih zglobnih artikulacija).
Danas se sa sigurnou moe tvrditi da je definitivnom
deformitetu kimenog stuba predhodilo tzv. loe dranje koje nije na
vrijeme otklonjeno.
Openito deformitete kime dijelimo u odnosu na prostorne ravni u
dvije skupine:
1.) deformiteti u sagitalnoj ravni:- kifoza,
- lordoza i na
2.) deformitet u frontalnoj ravni:- skoliza.

KIFOZA
Kifoza je iskrivljenost kimenog stuba u sagitalnoj ravni sa
konveksitetom prema nazad .
Normalan kimeni stub pokazuje fizioloku kifozu torakalnog
dijela u vrijednosti od 20 do 30 stepeni sa vrhom krivine u predjelu Th 5.
U predjelu kifotine krivine na prednjoj strani tijelo prljena ima manju
visinu u vrijednosti do 5 stepeni depresije ime se dobiva fizioloka
uklinjenost. Veliina kifotine zakrivljenosti kime mjeri se u stepenima
ugla po metodu Cobbu. Kifoza se izuzetno moe javiti i u drugim
dijelovima. Javlja se u kombinaciji sa skoliozom i lordozom, jer
odstupanja u jednom pravcu obavezno povlae za sobom i odstupanja u
drugom pravcu.

VRSTE KIFOZE
Kifoza moe biti:
1) Po svom porijeklu: -uroena (zbog uroenih anomalija na kimenom
stubu ili uzrokovane uroene bolestima i traumama) i
-steena (uzrokovane bolestima i traumama;
najei uzrok je rahitis, zatim razne povrede u predjelu grudne kime
itd.);
2) Na osnovu uzrasta mogu biti: - infantivne,
- juvenilne,
- adolescentne i
- starake;
3) Na osnovu segmenta kime: - torakalne;
- torakolumbalne;
- jednostrane i
- dvostrane;
4) U funkcionalnom smislu mogu biti: -funkcionalne (koriguju se i na
RTG snimku nema promjena na kraljecima i
-strukturalne (ne koriguju se i na
RTG snimku postoji klinasta deformacija kraljeaka).
5) Hauberg kifoze etioloki djeli na:-priroene kifoze;
-kifoze kod sistemnih oboljenja i
-nasljeene kifoze.
Autori navode i:
6) zapaljiva kifoza (posljedica razlicitih zapaljenskih procesa koji
nastaju u predjelu kimenog stuba-tuberkulozna,reumatska);
7) idiopatska kifoza (razvija se sa rastom djeijeg organizma).

2.KIFOZE NA OSNOVU UZRASTA

Tri su razdoblja za razvoj kifoze:
1) doba prvog uspravljanja djeteta tj. doba od prve godine ivota,
2) sedam godina ili doba upisa u kolu i
3) pubertet.
- KIFOZA DJECE Ona je esto samo kifotian stav, gdje se djeija okrugla lea
javljaju izmeu este i osme godine, u jo blagoj mjeri, mada se takvo
nepravilno dranje moe fiksirati u manje ili vie ispravljenu kifozu,
praenu ukoenou kimenog stuba, to je svakako mnogo tee
korigovati. Kod mlaih osoba lokalizirana je obino u donjem dijelu
torakalne kraljenice. Moe nastati zbog nepravilnog stava tijela, najee
neprekidnog sjedenja u koli ili nepravilnim dranjem pri obavljanju
poslova kao i pri loem dranju prilikom kretanja.
- ADOLESCENTNA KIFOZA Ova rana dijagnostika ima posebnu vanost jer e se tako sprijeiti
razvitak daljih, teih stadijuma. Sree se relativno esto, nekada je vezana
za izvjesne nasljedne momente, ali uzrok moe biti u negativnom uticaju
pojedinih spoljnih faktora. Veina autora smatra da se vie via kod
muke djece ovaj deformitet. Da ne bi dolo do negativnog uticaja na
razvoj kotanog sistema veoma je vana rana dijagnostika i preduzimanje
korektivnih vjebi. U zavrnim stadijumima razvoja kifoze adolescenata
esto su posljedica kifoze djeteta koja nije lijeena ili koja je tokom
djetinjstva loe lijeena. One se javljaju ili utvruju izmeu 12-e i 18-e
godine ivota, neto kasnije kod djeaka nego kod djevojica. Mogu biti
bolne; te bolne forme su svojevremeno nazivane kifoze egrta ili
mladike kifoze.
- STARAKA KIFOZA Staraka kifoza razvija se zbog poputanja potpornog aparata i
osteoporoze. Krivina je lokalizovana u visini srednje torakalne
kraljenice. Kod kifoza nastalih zbog osteoporoze esto nastaje
kompresivna fraktura i tipina slika ribljih kraljeaka. Lokalizacija
odgovara normalnoj torakalnoj krivini. Kod Kummelove bolesti rije je o
neprepoznatnoj frakturi kraljeka. Nakon prestanka prvobitnih smetnji,
to ih je izazvala trauma, slijedi period bez ikakvih tegoba, a onda se
ponovo pojavljuju bolovi uz formiranje kifoze.
Najee su promjene koje nastaju na bazi insuficijencije
ligamentarno - miinog aparata u uvjetima nepravilnog tjelesnog
razvoja; one se razvijaju u doba najjaeg rasta, te se ubrajaju u tzv. loa
dranja.

KINEZITERAPIJA KOD KIFOZA

Sutinsko lijeenje kifoza sastoji se u KINEZOTERAPIJI. Ona treba
da bude aktivna imajui za cilj:
1.) smanjenje kifoze;
2.) jaanje abdominimalne muskulature koja je kod oboljelih esto
nedovoljno razvijena;
3.) borba protiv respiratornih insufijencija koje kadkad prate kifozu,
pomou vjebi disanja u ritmu s drugim pokretima. Vjebe se izvode
u leeem stavu, etveronoke, i na kraju lijeenja, u stojeem stavu.
Osnovni ciljevi vjebi za korekciju kifoza su:
-

istezanje miia prednjeg zida grudnog koa,

pravilan stav pri stajanju, sjedenju i leanju,
aktivno istezanje kime po uzdunoj osovini, vjebe u visu,
istezanje miia stranje loe natkoljenice,
korekcija pojaane lumbalne lordoze,
radi se na istezanju trbunih miia i skraivanju paravertebralnih,
elastino razgibavanje kime u cjelini i
povremena pasivna korekcija kifotine krivine reklinacionog oslonca
(preko medicinske lopte, savijenog ebeta i sl.). Od sportskih
aktivnosti preporuuje se plivanje i odbojka.

Za korekciju kifoze u lakim sluajevima nefiksirane krivine uz

kineziterapiju mogu se koristiti i ortopedska pomagala. Korektivne
vjebe se izvode najmanje dva puta nedeljno, a ponavljanje i
uvjebavanje pokreta, da bi bilo efikasno, treba da se obavlja
svakodnevno.

VJEBE ZA OTKLANJANJE KIFOZE

Poetni poloaj leei na stomaku

Vjeba 1.

Vjeba 2.

Iz p.p. (ruke pored tijela)

dizanjem ramena pripajati
lopatice uz kimeni stub.
Istovremeno dizati glavu
od tla.
Vjeba 3.

Iz p.p. kao u vjebi 1. dizati ruke

sa dlanovima okrenutim prema
tlu i licem prema podlozi.

U p.p. ruke su na podu , savijene u

laktovima, tako da podlaktica i
nadlaktica ine ugao od 90o. Laktovi
su u visini ramenog pojasa. Dizati
glavu, grudni dio kime i ruke do
primicanja lopatica uz kimeni stub.

U p.p. ruke su savijene u laktovima prepletenih prstiju na

potiljku. Dizati to vie od
tla, glavu i grudni dio kime.

Vjeba 5.

Iz p.p. dizati glavu to vie gore.

Lice okrenuto prema tlu. Rukama
Prepletenih prstiju na potiljku
davati snaan otpor.

Vjeba 4.

Vjeba 6.

Iz p.p. ruke pored tijela, dlanovi

prema podlozi. Odiui ruke,
dovesti ih kroz odruenje do
uzruenja. Cio pokret se odvija
iznad nivoa ramenog pojasa uz
dizanje grudnog dijela kime i
glave. Istim putem vatiti se u p.p.

Poetni poloaj visoki kleei i sjedei sa ispruenim koljenima

Vjeba 1.

U p.p. ruke su iza tijela sa prepletenim

prstima. Opruati ruke povlaei ih to
vie unazad i gore sa istovremenim
okretanjem dlanova unazad i
pripajanje lopatica uz kimeni stub.
Vjeba 3.

U p.p. ruke su savijene u laktovima,

prsti prepleteni, dlanovi na potiljku.
Povlaiti laktove to vie unazad ne
odvajajui dlanove od potiljka,
grudni ko isturiti unaprijed.
Vjeba 5.

U p.p. ruke su u odruenju

dlanovima okrenutim unaprijed.
Povlaiti ruke nazad pripajajui
lopatice uz kimeni stub. Pri
izvoenju ovog pokreta paziti da
ruke ne idu ispod nivoa ramena.

Vjeba 2.

Iz p.p. ruke saviti, laktovi u

visini ramena. Nadlaktica i
podlaktica pod uglom od 90o.
Uz opruanje grudnog dijela
kimenog stuba (elongacija)
povlaiti podlaktice to vie
unazad.
Vjeba 4.

Iz p.p. sa rukama oslonjenim na

karlicu istegnuti kimeni stub
odupirui se rukama. Pri tome
glava ostaje u produetku
kimenog stuba, rameni pojas
povlaiti prema dole.
Vjeba 6.

Ruke savijene, prsti prepleteni s

dlanovima na potiljku. Opruati
ruke iznad glave, okreui dlanove
gore. Ne raspliui prste povlaiti
to vie ruke unazad.

Lordoza
Lordoza je iskrivljenost kimenog stuba u sagitalnoj ravni iji je
konveksitet okrenut unaprijed.
Normalan kimeni stub pokazuje fizioloku lordozu vratnog dijela
u vrijednosti od 3 do 4 cm., te u slabinskom dijelu 4 do 5 cm. Veliina
lordoze mjeri se u stepenima ugla po metodu Cobbu i mjerenjem
udaljenosti lumbalnog dijela udubljenja od vertikalne linije viska
(potiljak-pod) u centimetrima. Javlja se esto u kombinaciji sa kifozom,
te je u uskoj vezi sa stepenom prednje inklinacije zdjelice i snjom je
proporcionalna.

VRSTE LORDOZE
Lordoza moe biti:
1) Po svom porijeklu: - kongentalne (nastale tokom roenja) i
- steena (uzrokovane bolestima i traumama);
2) Na osnovu vremena nastanka: - primarno i
- sekundarno;
3) Na osnovu anomalija sakruma: - konstitucionalna lordoza.
- LORDOZA DJECE Za nas je posebno bitna ona lordoza koja nastaju u djeije doba kao
posljedica rahitisa ili slabosti pojedinih miinih grupa. Po nekim
autorima susree se vie kod enske djece. U razvoju lordoze postoje
stadijumi na koje moemo naii tokom same deformacije:
- funkcionalni stadijum ili lordotino loe dranje i
- strukturalni fiksirani stadijum ili prava lordoza.
Osnovne karakteristike lordotinog loeg dranja:
-

glava neto zabaena unazad od linije vertikale,

grudni ko ravan ili ispupen,
fizioloka lordotina krivina naglaena,
karlica u cjelini pomjerena unaprijed i dole,
koljena u pojaanoj ekstenziji (hiperekstenziji),
stopala naee insuficijentna.

KINEZITERAPIJA LORDOZE
Kineziterapija ima za cilj da korekcijom lumbane lordoze do
fiziolokih granica utie na pravilno dranje tijela. Veliku ulogu ima
odabiranje poetnog poloaja za izvoenje vjebi kako bi se aktivirali i
ojaali oslabljeni mii , naroito trbunog predjela, te da na taj nain
poslije izvjesnog vremena doe do vraanja karlice u normalan poloaj.
U svim poetnim sluajevima nije potrebno vriti istezanje
skraenih miia konkavne strane jer se uspjeh moe postii samo
primjenom odgovarajuih vjebi za jaanje konveksne strane. Vjebe
istezanja daju se samo kada je razvoj deformiteta doao ve do teeg
stadijuma sa skraenjem miino ligamentarnih elemenata.
Preporuuje se izvoenje slijedeih vjebi:
- aktivne vjebe trbune muskulature u stojeem, leeem i sjedeem
stavu (vjebe treba izvoditi na suhom, ili u vodi, ili kroz adekvatne
sportske ige),
- istezanje m. kvadratus lumboruma koji je obino jae skraen,
- toniziranje m. iliopsoasa obostrano pod uslovima predhodno pasivno
korigirane lumbalne lordoze i
- vjebe za smanjenje inklinacionog ugla karlice.

VJEBE ZA OTKLANJANJE LORDOZE

Poetni poloaj leei na leima sa nogama savijenim u koljenima

Vjeba 1.

Vjeba 2.

Iz poetnog poloaja naizmjenino

jedno pa drugo koljeno privlaiti
to blie grudnom kou. U kasnijem
periodu vjebanja, raditi objema
nogama zajedno.
Vjeba 3.

Iz p.p. ne oslanjajui se na
ruke, podizati glavu licem
prema gore ili grudnom kou.

Vjeba 4.

Iz p.p. ispruiti obje ruke i dizati ih

prema koljenima, odiui glavu i
rameni pojas. Stopala na tlu.

Iz p.p. oba stopala odvojiti od

tla i koljenima kruiti u jednu i
drugu stranu, nastojati pri tom
da se sastavljena stopala to
manje pomjeraju.

Vjeba 5.

Iz p.p. odvojiti stopala od tla i zatim oba koljena zajedno pomjerati

prema tlu u jednu, a zatim u drugu stranu.

Poetni poloaj sjedei sa ispruenim nogama

Vjeba 1.

Iz p.p. opruene noge raznoiti,

sastsavit pa spustiti u p.p.

Vjeba 2.

Iz p.p. saviti koljena sa stopalima podignutim neznatno iznad

tla, pa ih opruiti i lagano spustiti u p.p.

Vjeba 3.

Vjeba 4.

Iz p.p. dii opruene noge i

istovremeno privlaiti grudni
ko, a akama dodirnuti
stopala podignutih nogu.

Iz p.p. opruenim gornjim dijelom

tijeka ii unazad. Paziti da ne doe
do pojaane krivine u slabinskom
dijelu.

Vjeba 5.

Iz p.p. podii opruene noge u

koljenima, saviti ih, opruiti i
lagano spustiti u poetni poloaj.

Vjeba 6.

Raditi nogama kao u prethodnim

vjebama, ruke postaviti na bok,
laktovi nazad, a nagib tjela zadrati kao pri osloncu rukama iza
tijela.

Poetni poloaj sjedei sa ispruenim nogama

( tei stadijum lordoze )
Vjeba 1.

Vjeba 2.

Iz p.p. saviti oba koljena i

rukama ih privui ka Grudnom
kou. Glavu spustiti na privuena koljena.

U p.p. obuhvatiti akama koljena

odozdo. Privlaiti gornji dio tijela,
tako da se stomakom dodirnu butine. Koljena su opruena.

Vjeba 3.

Vjeba 4.

P.p sa rukama na butinama. Pomiui obje ake istovremeno dohvatiti stopala. Ne savijati noge u
koljenima.

P.p. sa rukama na leima. akom

jedne ruke obuhvatiti lakat druge.
Gorrnji dio tijela savijati to vie
unazad, ne putajui ruke. Noge
opruene.

Vjeba 5.
P.p. sa rairenim nogama. Prsti ruku prepleteni, a dlanovima okrenuti

unaprijed. Savijajui gornji dio tijela unaprijed i u stranu dohvatiti

prste prvo jedne, pa druge noge.

Skolioza
Skolioza je deformitet kimenog stuba u frontalnoj ravni.
Kao patoloka pojava poznata je i lijeena od najstarijih vremena. Jo u
Hipokratovo doba, (460-375. g.p.n.e.) pokuano je lijeenje deformiteta
kime razliitim metodama istezanja, nakon ega je slijedilo fiksiranje u
ortopedske udlage ili aparate. U posljdnje tri do etiri decenije intenzivno
se radi na prouavanju etiologije patogeneze i terapije skolioze, ali
naalost, za mnoga pitanja nisu naeni konani odgovori.
Openito, promjene kimenog stuba kod skolioza mogu biti
izraene kao jednostavna iskrivljenja osovine u jednoj ravni, ili kao
iskrivljenje u kombinaciji sa torzijom prljenova i rotacijom kime u
cjelini. Treba razlikovati skoliotino dranje od funkcionalne skolioze i
strukturalno pomjeranje kime. Skoliotina dranja mogu se nai kod
mlaih osoba u preko 20-30% sluajeva sa jednakom zastupljenosti u oba
pola. U dobi od 9 godina incidencija skoliotinog dranja znatno raste, a
naroito oko dvanaeste godine ivota. U toj dobi djevojice su
zastupljene u veem broju u odnosu na djeake (45:35%). Ukoliko ovu
fazu prebrode sa korekcijom, onda broj starije djece sa skoliotinim
dranjem opada na nivo devete godine starosti.
Uestalost skolioza sa manjim kutom primarne krivine je znatno
vea. Skolioze do 20o krivine zastupljene su u 80% sluajeva, a sa veim
kutom od 20o samo u 0,2% do 0,3% sluajeva. Prema nekim statistikama
oko 2% populacije preko 14 godina starosti imaju skoliozu od 10o krivine,
a 0,2% do 0,5% istog uzrasta imaju krivinu veu od 20o. Prema Brooksu,
4-14% djece u fazi razvoja imaju ansu da dobiju skoliozu.
Odnos enskog prema mukom polu je openito 5:1. Meutim, u
sluajevima skolioza do 10 stepeni krivine oba spola su jednako
zastupljena. Razlog za veu zastupljenost skolioza kod djevojica u
sluaju veih krivina nije poznat (predpostavka hormonalni faktori).

PODJELA SKOLIOZA
Skolioze dijelimo na:
1) U odnosu na izgled kotane strukture kime:
- funkcionalne i
- strukturalne;
2) U odnosu na ivotnu dob: - infantivne,
- juvenilne i
- adolescentne.
3) U odnosu na lokalizaciju: - totalna skolioza,
- parcijalna skolioza i
- kompenzatorna skolioza.
Funkcionalne skolioze su takva patoloka iskrivljenja kimenog
stuba u kojima krivine kime nisu fiksirane, pa se zato i zovu i labave.
Osobina im je da se lako korigiraju pasivno, a pogotovo u suspenziji
tijela. Meu funkcijalne skolioze ubrajamo:
- skoliotine poloaje kompenzacije kojima se ublauje neki drugi
skeletni nedostatak koji je doveo do poremeaja uspravnog stava (npr.
kraa noga, iaen kuk, spondiloza, diskus hernija i dr.) i
- skolioze poloaja bez vidljivog organskog razloga (kao reakcija na bol
kod iijasa).
U pretklonu funkcionalne skolioze ne pokazuju rebarnu grbu, ako se
predhodno korigira osnovni uzrok (npr. skraenje noge i sl.).
Funkcionalne skolioze su ee.
Strukturalne skolioze su takve deformacije kime u kojima je
dolo do promjene u strukturi i morfologiji prljena iz bilo kog razloga.
Tijelo prljena nije pravilno, simetrino, nego je klinasto sa promjenom
smjera svojih nastavaka, poprenih processus transvesus, i stranjih
processus spinosus, i sa deformacijom otvora u prljenu kroz koji prolazi
kimena modina. Strukturalno pomjeren prljen neda se vie vratiti u
normalan oblik niti se moe postii derotacija kime u cjelini.
Strukturalne skolioze mogu biti:
- kongenitalne i
- steene.

Kongenitalne skolioze su one kada se dijete raa sa izmjenjenim

oblikom prljena zbog abnormalnog razvoja skeletal kime i okolnih
struktura (rebara), te zbog displazije lumbosakralnog dijela, rascjepa
prljenova, sratanja lumbalnog sa sakralnim prljenom, anomalije
zglobnih nastavaka prljena i dr. Kongentalne skolioze su uvijek
strukturalne. Zastupljene su u 15% od ukupnog broja skolioza, a
dijagnosticiraju se rendgenskim slikanjem kime.
Steene strukturalne skolioze su one kod kojih se promjena
strukture i izgleda prljena deava u toku ivota. U 60-80% sluajeva
razlog za to nije poznat, pa se takve skolioze zovu idiopatskim
skoliozama. Za ostale strukturalne skolioze nekada je uzrok poznat, pa se
prema njemu djele na:
- neuropatske skolioze,
- miopatske skolioze,
- osteopatske skolioze,
- desmogene skolioze,
- torakogene skolioze i sl.
Podjela skolioza u odnosu na ivotnu dob:
- infantilne ako se jave do etvrte godine ivota,
- juvenilne ako se jave u vremenu od 4. do 12. godine ivota (kod
djevojica), prosjeno od 4. do 10. godine ivota i
- adolescentne ako se jave iza 10. godine ivota tj. u fazi dozrijevanja
kostura.
U odnosu na lokalizaciju skolioze mogu biti:
- totalna skolioza kod koje dolazi do iskrivljenja itavog kimenog
stuba u lijevu ili desnu stranu,
- parcijalna skolioza koja zahvata samo pojedine dijelove kimenog
stuba, tako da se razlikuje, na primjer, vratna, lena ili slabinska,
- kompenzatorna skolioza - kod koje se kimeni stub krivi u jednom
dijelu u desnu, a u susjednom dijelu u lijevu stranu. Ona u tom sluaju
izgleda u obliku slova S, pa se esto zove S-skolioza.

KINEZITERAPIJA SKOLIOZA
U poetnom stadiju funkcionalnih skolioza rezultati lijeenja su
dobri, a u zakanjelim stadijumima, sa pojavom strukturalnih promjena
na prljenovima, rezultati su relativno dobri ili samo djelimini. Potpuna
izljeenja u anatomskom smislu su rijetka, ee nemogua, dok kliniki
izgled korigirane krivine moe biti potpuno zadovoljavajui. U lijeenju
skolioza koristimo dvije metode:
- konzervativnu i
- operativnu.
Bez obzira na metodu izbora, uspjeh e ovisiti i od:
- vrste i lokalizacije skoliotine krivine (da li je funkcinalna,
strukturalna, kongenitalna, idiopatsko skolioza),
- stepena veliine krivine i
- vremena poetka i izdanosti terapije.
Nastavnika fizikog vaspitanja interesuje konzervativno lijeenje
skoliozaa lakog stepena. Ono treba da se provodi uredno, sve do
zavretka rasta kime, a to znai do vremena kada se na rtg slici kime
ustanovi da su se prstenaste apofize spojile sa tijelom prljena. Apofiza je
u ilijanoj kosti u cjelosti srasla (Risserov znak), a distalna epifizna linija
radijusa zatvorena. Openito, na osnovu iskustva, smatra se da se
skolioze do oko 30 stepeni krivine tretirane kineziterapijom dosta
uspjeno korigiraju. Kineziterapiju treba shvatiti i kao metod
preventivnog djelovanja na prelazak loeg dranja u skoliozu, jer
doprinosi usklaivanju snage i elastinosti miia, stvranju navike za
pravilno dranje u poloaju sjedanja, stajanja i hodanja.
Kineziterapija kod skolioza do oko 30 stepeni krivine jaanjem lene
musculature moe povoljno uticati na ravnomjeran razvoj skeleta kime i
korekciju njene osovine. Problem simetrinog ili asimetrinog vjebanja
treba prilagoditi vrsti i stepenu krivine. Kineziterapija skolioza u svom
programu sadri sljedee tipove vjebi:
- vjebe za pojaanu mobilnost kime, te pasivno i aktivno istezanje,
- vjebe za aktivno jaanje miia lenih ekstenzora,
- vjebe za istezanje miia fleksora zadnje loe natkoljenice,
- vjebe ravnotee u korekciji,
- vjebe za jaanje trbune musculature,
- disajna gimnastika,
- vjebe oblikovanja

VJEBE ZA OTKLANJANJE SKOLIOZE

Poetni poloaj leei na stomaku

Vjeba 1.

Vjeba 2.

U p.p. osloniti se rukama na karlicu.

Snanim istezanjem kime, sa glavom
licem prema podlozi, povlaiti rameni
pojas dole. Ovo istezanje treba da predhodi svakoj vjebi kod deformiteta
kime, a posebno onih koje su lokalizovane u grudnom dijelu.

U p.p. lijeva ruka iznad glave,

adesna pored tijela. Dizati glavu i rameni pojas zajedno sa
rukama, uz to jae istezanje
kimenog stuba.

Vjeba 3.

Iz p.p. raditi isto kao u vjebi 1. sa otklonom u grudnom dijelu kime.

Vjeba 4.
Iz p.p. lijeva ruka opruena iznad glave, desna savijena u laktu pored
tijela. Uz elongaciju kime podizati glavu i lijevu ruku, a desnom vriti
snaan pritisak podlakticom na podlogu.

U kasnijem periodu moe se kombinovati sa otklonom prema desnoj

strani, to pritiskom desne podlaktice treba sprijeiti.

Poetni poloaj etvorononi

Vjeba 1.

Iz p.p. sa bokovima na potkoljenicama osloniti se ispruenom lijevom

rukom. Desna ruka oslonjena podlakticom o podlogu sa laktom udaljenim
od tijela. Podizati grudni dio kime sa
opruenom lijevom rukom uz elongaciju kime. Desna ostaje na podlozi.
Vjeba 3.

Iz p.p. lijevu ruku saviti u laktu,

dohvatiti desno rame preko glave.
Vjeba 5.

Iz p.p. obje ruke postaviti neto

ispred ramenog pojasa prstima
okrenutim prema unutra. Savijajui trup prema podlozi, laktove
zadrati to vie. Pomjerati se
prema nazad, bradom iznad same
podloge.

Vjeba 2.

Iz p.p. kao u vjebi 1. desnu

podlakticu odignuti od podloge i odvoditi u stranu. Lijeva
ruka ostaje na podlozi. Kasnije
se moe kombinovati sa podizanjem i lijeve ruke.
Vjeba 4.

Iz p.p. doi u sjed na pete, istegnuti obje ruke to vie naprijed

i prebaciti lijevu preko desne.
Vjeba 6.

Iz p.p. desno koljeno povlaiti

to vie naprijed izmeu aka.
Gornjim dijelom tijela se oslonuti na butinu desne noge, uz
istovremeno istezanje lijeve ruke
naprijed i gore.

Zakljuak
Nastavnik fizikog obrazovanja moe terapeutski tretirati sve
deformitete kime kada deformiteti (kifoza,lordoza i skolioza) ne
pokazuju tendenciju izrazite progresije, kao i one tipove deformiteta koji
se lijee kombinovano kineziterapijom i ortopedskim korekcionim
steznicima. Na asu u koli treba primjenjivati dijelove iz programa
nastave koji e doprinositi korekciji i stabilizaciji kimenog stuba i
pravilnom poloaju karlice.
Takoer na asu treba iskoristiti i elemente sportskih igara. Mnoge
od ovih aktivnosti mogu se primjenjivati istovremeno dok dijete nosi
ortozu. Ona se mogu baviti sportskim igrama tipa koarke, odbojke i sl.
kako u privatnom ivotu tako i u kolskim aktivnostima vezano za
tjelesni i zdravstveni odgoj. Plivanje treba to vie forsirati, jer doprinosi
postepenom razgibavanju dinamikih segmenata kime i jaanju miia
trupa kao stabilizatora poloaja kime.
Postoje i sportovi kontraindicirani za deformitete kime. Tako
treba izbjegavati borilake sportove. Budui da funkcijonalno stanje
kime kod deformiteta moe biti jako reducirano za programsku
fiskulturnu aktivnost u koli, takvu djecu treba osloboditi dijela vjebi (ali
samo dijela vjebi) koje su vezane za optereenje kime i jake
manipulacije (kolut naprijed, kolut nazad, parter, krugovi i sl.)

LITERATURA
10. LITERATURA
1. Faraikovi Prof.Dr. Eref i Kinezoterapije (drugo dopunjeno i
Karaikovi Dr. Edin
proireno izdanje), Svjetlost, OOUR,
Zavod za udbenike i nastavna
sredstva, Sarajevo, 1986.god.
2. Grupa autora

Konferencija
pedijatriske
rehabilitacije u BiH od organizacije
Hope (seminar), Sarajevo, 2000. god.

3. Mujkanovi Prim.Dr. Jasminka

Kineziterapija prirunik, 1992

2000 god.

4. Peina Marko i suradnici

Ortopedija, Naprijed, Zagreb, 1996.

god.

5.

Opa enciklopedija, Knjiga 4,

Jugoslovenski leksikogravski zavod.
Zagreb, 1978. god.

6.

Medicinska enciklopedija, Knjig 4,

Jugoslovenski leksikogravski zavod,
Zagreb, 1969. god.