DODATAK

Hrvatske `upanije,
gradovi i stanovnici
Rje~nik Pogled
u vlastito lice
(prof. dr. Vladimir Ani})
Popis jezika i njihovih
kratica kori{tenih
u etimolo{koj zoni
Kratice i odrednice
Znakovi

HRVATSKE @UPANIJE, GRADOVI I STANOVNICI

@UPANIJA
Grad

Pridjev

ZAGREBA^KA @UPANIJA
Dg Slo sr
dugselsk
vani}-Grd m
vani}gradsk
jstrebrsk
Jstrebarsk sr
(jsknsk)
Smobr m
smoborsk
Svt van Zlina m
svetozlinsk
Vlik Grica `
velikogri~k
Vbovec m
vbove~k
Zpre{i} m
zpre{i}k
KRAPINSKO-ZAGORSKA @UPANIJA
Dnj Stbica `
donjostbi~k
Klnjec m
klnje~k
Krpina `

krpnsk

roslvje sr
Prgrada `

roslvsk
prgradsk
zbo~ansk,
zbo~k
zltrsk

Zbok m
Zltr m

SISA^KO-MOSLAVA^KA @UPANIJA
Glna `
glnsk
Hvtsk Kstjnica ` kstjni~k
Ktina `
ktinsk
Nvsk `
nvljansk
Ptrnja `
ptrnjsk
Ssak m
ssa~k
KARLOVA^KA @UPANIJA
Dg Rsa `
dugr{k
Krlovac m
krlova~k
guln m
gulnsk
zalj m

zaljsk

Slnj m

slnjsk

Stanovnik

Stanovnica

Dugoslac
vani}anin
Jastrebrac
(Jasknac)
Samobrac
Svetozeln~anin
Velikogri~anin
Vbov~anin
Zpre{i}anin

Dugoslka
vani}nka
Jastrbrka
(Jsknka)
Sambrka
Svetozeln~nka
Velikogri~nka
Vbov~nka
Zpre{i}nka

Donjostbi~anin
Klnj~anin
Krapnac
(Krpin~anin,
Krapin~nac,
Krpinjanin)
Oroslv~anin
Prgra|anin

Donjostbi~nka
Klnj~nka
Krpin~nka
(Krpinjnka)

Zbo~anin

Zbo~nka

Zlatr~anin

Zlatr~nka

Glnjanin
Kstjni~anin
Ktinjanin
Nvljanin
Petrnjac
S{~anin

Glnjnka
Kstjni~nka
Ktinjnka
Nvljnka
Ptrnjka
S{~nka

Dugor{anin
Krlov~anin
Ogulnac
Ozalj~anin
(zljanin)
Slnjanin

Dugor{nka
Krlov~nka
Oglnka
zalj~nka
(zljnka)
Slnjnka

Oroslv~nka
Prgra|nka

@UPANIJA
Grad

Pridjev

VARA@DINSKA @UPANIJA
Ivnec m
ivne~k
Lpoglava `
lpoglavsk
Ldbreg m
ldbre{k
Nv Mrof m
novomrofsk
Vra`dn
vra`dnsk
(Var`din) m
Vra`dnsk
Tplice ` mn

Stanovnik

Stanovnica

Ivn~anin
Lpoglavac
Ldbre`anin
Mrofljanin

Ivn~nka
Lpoglvka
Ldbre`nka
Mrofljnka

Vara`dnac

Var`dnka

\r|ev~anin
Kprivni~anin
(Koprivni~nac)
Kr`ev~anin

\r|ev~nka
Kprivni~nka

Bjelovrac
(Bjelovr~anin)
^azmnac
Daruvrac
Gre{ni~anin
Grubi{nopljac

Bjelvrka
(Bjelovr~nka)
^zmnka
Darvrka
Gre{ni~nka
Grubi{npljka

PRIMORSKO-GORANSKA @UPANIJA
Bkar m
bkarsk
Crs m
crsk (cr{k)
Crikvnica `
crikvni~k
^bar m
~barsk
Dlnice ` mn
dlni~k
Kstav m
kstavsk
Krljevica `
krljevi~k

Bakrac
Cr{anin
Crikvni~anin
^branin
Dlni~anin
Kastvac
Krljevi~anin

Kk m

k~k

K~anin

Ml L{nj m
Nv Vnodolsk m
Optija `
Rb m
Rijka `
Vbovsk sr

malol{njsk
nvljansk
optjsk
rpsk
rij~k
vbovsk

Malolo{njac
Nvljanin
Opatjac
Rbljanin
Rij~anin
Vbov{~anin

Bkrka
Cr{nka
Crikvni~nka
^brnka
Dlni~nka
Kstvka
Krljevi~nka
K~nka
(Kkinja)
Malol{njka
Nvljnka
Optjka
Rbljnka
Rij~nka
Vbov{~anka

KOPRIVNI^KO-KRI@EVA^KA @UPANIJA
\r|evac m
|r|eva~k
Kprvnica
kprvni~k
(Koprvnica) `
Kr`vci m mn
kr`eva~k

Kr`ev~nka

BJELOVARSKO-BILOGORSKA @UPANIJA
Bjlovr m

bjlovrsk

^zma `
Druvr m
Gre{nica `
Grbi{n Plje sr

~zmansk
druvrsk
gre{ni~k
grubi{npoljsk

@UPANIJA
Grad

Pridjev

LI^KO-SENJSKA @UPANIJA
Gspi} m
gspi}k
Nvalja `
nvaljsk
Ot~ac (to~ac) m
ot~a~k
Snj m
snjsk

Stanovnik
Gspi}anin
Novljac
Ot~anin
Snjanin

VIROVITI^KO-PODRAVSKA @UPANIJA
rahova~k
rahovica `
rahov~anin
(rahovi~k)
Sltina `
sltnsk
Slatnac
Virovtica `
virovti~k
Virovti~anin
PO@E[KO-SLAVONSKA @UPANIJA
Lpk m
lpi~k
Pkrac m
pkra~k
Pletrnica `
pletrni~k

Lpi~anin
Pkra~anin
Pletrni~anin

P`ega `

P`e`anin

p`e{k

Stanovnica
Gspi}nka
Nvljka
Ot~nka
Snjnka

rahov~nka
Sltnka
Virovti~nka

Lpi~nka
Pkra~nka
Pletrni~nka
P`e{kinja
(P`e`nka)

BRODSKO-POSAVSKA @UPANIJA
Nv Grdi{ka `
novogrdi{k
Slvnsk Brd m
slavonskobrdsk

Novogrdi{~anin
Br|anin

Novogrdi{~nka
Br|nka

ZADARSKA @UPANIJA
Bnkovac m
bnkova~k
Bogrd na Mru m bigradsk
Nn m
nnsk
Obrvac m
obrva~k
Pg m
p{k
Zdar m
zdarsk

Bnkov~anin
Bogra|anin
Nnjanin
Obrv~anin
P`anin
Zdranin

Bnkov~nka
Bogra|nka
Nnjnka
Obrv~nka
P`nka
Zdrnka

Belomanastrac
Beli{}nac
Donjomihlj~anin
\kov~anin
N{i~anin
Osje~anin
Vlpovac
(Vlpov~anin)

Belomanastrka
Bli{}nka
Donjomihlj~nka
\kov~nka
N{i~nka
sje~nka
Vlpvka
(Vlpov~nka)

OSJE^KO-BARANJSKA @UPANIJA
Bl Mnastir m
belomnastrsk
Bli{}e sr
bli{}ansk
Dnj Mihljac m
donjomihlja~k
\kovo sr
|kova~k
N{ice ` mn
n{i~k
sijk m
sje~k
Vlpovo sr

vlpova~k

@UPANIJA
Grad

Pridjev

Stanovnik

Stanovnica

[IBENSKO-KNINSKA @UPANIJA
Dn{ m
Knn m

dn{k
knnsk

Drn{anin
Knnjanin

Skrdn m

skrdnsk

Skradnjanin

[benk m

{bensk

[ben~anin

Vdice ` mn

vdi~k

Vdi~anin

Drn{nka
Knnjnka
Skradnjanka
(Skrdnka)
[ben~nka
([bnka)
Vdi~nka

lo~anin
Vnkov~anin
Vukovrac
(Vukovr~anin)
@upnjac

lo~nka
Vnkov~nka
Vukvrka
(Vukovr~nka)
@pnjka

Hvrnka
mo}nka
Ka{tlnka
Kmi`nka
Mkarnka
(Mkrka)
Om{nka
Snjnka
Solnjnka
Spl}nka
Strigra|nka
Spetrnka
(Spetrka)
Trljnka
Trogrnka
(Trgrka)
V{nka
(V{kinja, V{ka)
Vgor~nka
Vli~nka

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA @UPANIJA
lok m
Vnkvci m mn
Vkovr
(Vukvr) m
@panja `

lo~k
vnkova~k
vkovrsk
`panjsk

SPLITSKO-DALMATINSKA @UPANIJA
Hvr m
motsk m
K{tela sr mn
Kmi`a `

hvrsk
motsk
ka{tlnsk
kmi{k

Mkarsk `

mkarsk

m{ m
Snj m
Sln m
Splt m
Str Grd m

m{k
snjsk
slnsk
spltsk
strigradsk

Spetar m

spetarsk

Trlj m

trljsk

Hvranin
mo}anin
Ka{tlanin
Kmi`anin
Mkaranin
(Makrac)
Om{anin
Snjanin
Solnjanin
Spl}anin
Strigra|anin
Spetranin
(Supetrac)
Trljanin

Trgr m

trgrsk

Trogranin

Vs m

v{k

V{anin

Vgorac m
Vlika `

vgora~k
vli~k

Vgor~anin
Vli~anin

@UPANIJA
Grad

Pridjev

Stanovnik

Stanovnica

ISTARSKA @UPANIJA
Bje sr
Bzet m
Lbn (Lbin) m
Nvigrd m
Pzn m
Pre~ m

bjsk
bzetsk
lbnsk
nvigradsk
pznsk
pre~k

Pla `

plsk

Rvnj m

rvnjsk

mag m

m{k

Bjanin (Bjac)
Buz}anin
Labnjanin
Nvigra|anin
Paznjanin
Pre~anin
Pljanin
(Pul`anin)
Rovnjac
(Rovnjanin)
Um`anin

Bjnka
Buz}nka
Labnjnka
Nvigra|nka
Paznjnka
Pre~nka
Pljnka
(Pul`anka)
Rovnjnka
Um`nka

DUBROVA^KO-NERETVANSKA @UPANIJA
Dbrvnk m

dbrova~k

Dubrv~anin

Kr~ula `

kor~lnsk
mtkovi}k
(mtkovsk)
puznsk
pl~ansk

Kor~lanin
Mtkovac
(Mtkov~anin)
Opuznac
Pl~anin

Dubrv~nka
(Dbrvkinja)
Kor~lnka
Mtkvka
(Mtkov~nka)
puznka
Pl~nka

~kove~k

^kov~anin

^kov~nka

prlo{k

Prlo`anin

Prlo`nka

Mtkovi} m
puzen m
Pl~e ` pl. tantum

ME\IMURSKA @UPANIJA
^kovec m
Mrsk Srd{~e sr
Prlog m

GRAD ZAGREB (zasebna administrativna jedinica)

Zgreb m
zgreba~k
Zgrep~anin

Zgrep~nka

RJE^NIK POGLED U VLASTITO LICE

Vladimir Ani}*
Po~etno zanimanje za jezike i leksikografiju naslu}uje, barem kad se
upu}uje u stanje evropskih jezika, da svaki jezik ima svoj rje~nik koji bez
ostatka odre|uje stanje kulture jezika u cjelini, pa i samo postojanje pojedinog jezika. Ipak, ima jezika, a njih je na svijetu oko tri tisu}e, koji nemaju svoga rje~nika. Iako je poznato, a dade se na raznim stranama potvrditi,
da se razli~iti oblici kulture jezika, stilske razgranatosti i osje}aja ustaljenosti (i pravilnosti) izgrade i prije nego {to se napi{u rje~nici tih jezika,
rje~nik je nezaobilazan prinos poznavanju jednoga jezika, otkrivanju njegovih mogu}nosti i knjiga koja djeluje na ukupnost pojedinosti {to se smatraju u jednom jeziku pravilnima.
Nakon {to se ostvare opse`ni projekti kao {to su rje~nici pojedinih jezika (dakle jednojezi~ni rje~nici) pribiru se iskustva s onim {to je u~injeno i
{to se vidi, koja }e dati putokaze za daljnji prakti~an rad na izra|enim ili
druga~ijim rje~nicima. Ta prakti~na zapa`anja i namjere za daljnji prakti~an rad ne mogu se lako odijeliti od op}enitijih teorijskih problema jezika
samoga, kako }e se ubrzo pokazati.

Po~asno mjesto definicije

Definicija zauzima u takvim razmi{ljanjima i sabiranjima iskustava
obi~no po~asno mjesto, {to duguje intuiciji da velik broj rije~i mo`e biti na
jednak na~in definiran ({to podrazumijeva i shva}en) uvjetno re~eno
na svim jezicima: jedan pojam nosi u sebi ideju zajedni~ku svim pojmovima toga reda, a to }e dati definiciju. Zna~i da stol mo`e ozna~iti ne{to zajedni~ko svim stolovima na svijetu, bez obzira na to ~emu sve stolovi
slu`e, od ~ega su na~injeni, koliko imaju nogu itd. Iz toga mora proizi}i
prakti~na korist: mnoge rije~i mogu se prelijevati jednako definirane iz
rje~nika u rje~nik, a razli~ite rije~i (formativi) kojima se pojam imenuje u
raznim jezicima (tavola, der Tisch) pokazuju razlike me|u jezicima. Zaista
je mogu}e tako izraditi definiciju pojma zajedni~kog barem u jednom dijelu poznatih jezika koji dijele op}a civilizacijska dobra. Mogu}e je tako de*
Tekst pod navedenim naslovom objavio je Vladimir Ani} u zagreba~kom ~asopisu Erasmus, br. 11/1995. Tim tekstom Ani} je sa`eto izrazio duboko promi{ljene
koncepcijske zasade koje je ugradio u svoje rje~nike, pa stoga ovdje prenosimo tu
raspravu, uz nebitna kra}enja.

finirati ne samo stol nego i pojmove kao {to su sloboda ili priroda. U tome
se rje~nici jednog civilizacijskog kruga mogu ugledati jedni na druge, pa i
moraju razmjenjivati ste~ena iskustva. Ne treba ni nagla{avati da to, dodu{e, ne stoji u savr{enom skladu sa shva}anjima izvornosti i autorstva i da
ne ~ini onaj dio rje~nika koji }e mu pribaviti kompliment da nosi sna`no
obilje`je autorove osobnosti (kao npr. rje~nik engleskoga jezika glasovitoga dr. Johnsona), ali je korist od toga jasna i o~ita.
Definicija i cijeli leksikografski ~lanak iznose na vidjelo unutarjezi~ni
`ivot rije~i i njenu unutarjezi~nu ideju. Rije~i (natuknice) sapun ili pala~inka
odre|ene prva po obliku, svrsi i agregatnom stanju, a druga po okusu i bitnom dodatku, nisu izvje{taj o kemijskom sastavu ni recepture za izra|ivanje. Frazeolo{ki izraz kao ne bi se oprao ni vodom ni sapunom jedan jezik
mo`e stvoriti, a drugi ne mora. To je ve} kru`enje asocijacija, u raznim
frazeolo{kim izrazima sklonost slikovitom izra`avanju, sklonost humoru
ili ruganju u sadr`aju, rimi u obliku, dakle mentalitet koje ne dijele svi jezici, pa ni svi mentaliteti ljud istoga jezika, ali mogu biti zajedni~ki mentalitetima ljudi raznih jezika.
Rje~nik kao lingvisti~ko i kulturolo{ko djelo jest priru~nik i opis jezika,
a ne priru~nik ijedne pojedina~ne znanstvene discipline. Ve} Voltaireu se
pripisuje da je rekao Ne u~i se fizika iz rje~nika. To je u{lo u svijest korisnika rje~nika onih jezika koji imaju jaku leksikografsku tradiciju i u
tome solidan kontinuitet. U nas, bez takvih tradicija, k tome uz mnogo nejasno}a koje je proizvelo novinsko i sli~no umovanje i savjetni{tvo o jeziku, op}i rje~nik hrvatskoga jezika mora ra~unati bar jo{ neko vrijeme i
na nespretnu uporabu. Stru~njak pojedine struke tra`it }e ~esto svoju uskostru~nu, a ne jezi~nu istinu. A prosje~an izvorni govornik (recimo u ulozi
ljubitelja jezika), naviknut na zabrane i restrikcije, uglavnom ne}e znati
a da ne pro~ita upute i odrednice kako da se ponese s vrlinom jezika u
koju u na~elu ne sumnja: s bogatstvom vokabulara, koju ina~e naziva bogatstvom jezika. Krivo podu~en da jezik nastaje iz terminologija, a ne
terminologije iz jezika, izvorni govornik po~inje sumnjati u pravilnost, uporabljivost i autenti~nost nevjerojatno velikog dijela vlastitog vokabulara.
Rje~nik je, kao knjiga o jeziku, bitno odre|en jezi~nom istinom. U odnosu i pro`imanju sa stru~nim jezikom (u prvom redu s terminologijama)
prirodni jezik ~uva svoju logiku, i ta se veza ne prekida. @lijezde ~ovjekova tijela opisuju se lakim asocijacijama kao orah, kao marelica itd.
onako kako zna~e svakom izvornom govorniku, bez mjernih jedinica ili
uzgaja~kih znanja o tome da postoje razni orasi i marelice. Ako je kugla tijelo kojem su sve to~ke jednako udaljene od sredi{nje, onda kugla nema
vrh. Ali jezik ne strukturira stvarni svijet u to~kama, nego u oprekama
ovdje gore-dolje njemu nije vrh jedna od to~aka prema sredi{njoj, nego

je vrh onoliko koliko se uzme prema podno`ju i stranama. Neko brdo, prirodno ili umjetno, koje bismo zamislili kao savr{enu polukuglu u jezi~nom
smislu (i u smislu geografije, ako ona tako ho}e) ima vrh.
Lista pitanja oko toga kako se definiraju punozna~ne rije~i time se ne
zaklju~uje. Jasno je, ako je ovo do sada dobro shva}eno, da ni jezik ni
rje~nik (kao njegov opis i njegova normativna knjiga) ne mo`e stru~njacima rije{iti sve njihove probleme. Ako se ka`e da je poluotok kopno s tri
strane ome|eno morem, onda je to uglavnom jasno. Ali, poluotok je ipak
samo ono {to se takvim nazivlje. Zato rje~nik ne mo`e rije{iti geografima
problem da li je Turska poluotok ili nije. On }e re}i da li zna mogu}u vezu
rije~i turski poluotok. Pisac rje~nika po{tivat }e dogovor stru~njaka, dok
on traje, da u svom odlu~ivanju za rije~i iz prirodnog jezika ka`u da je zaton mali zaljev. Stru~njaci u tome mogu odrediti mjere i omjere koje ho}e,
ali u jeziku samom ima potvrda i za obratna zna~enja. U jeziku bi se pitanje {to zna~i manji, a {to ve}i kad bi se isklju~io neki te{ko opisiv
sporazum o tome moglo postaviti jedino kao sofizam: otprilike kao koliko dlaka imaju na licu rasni tipovi koji se smatraju dlakavima.
[to se radi petama, koljenima, stopalima i rukama kad se obavlja radnja
glagola hodati nerje{iv je problem kao opis (barem takav koji bi se mogao
razumjeti), a proma{eno kao naputak po kojem bi se moglo nau~iti hodati.
Svaki jezik ima i svoj specifi~an rje~nik kao izbor rije~i, vokabular s
posebnim zna~enjem. Rije~i kao {to su vlaj ili Biokovac sa specifi~nim
zna~enjima ne mogu se izvorno na}i u rje~nicima drugih, nego u rje~niku
hrvatskoga jezika. Ipak se ni{ta ne protivi tome da one krenu iz hrvatskoga
rje~nika u druge rje~nike. Druga~ije je s rije~ima koje nemaju svoje uvijek
isto samostalno zna~enje, naprimjer kao {to su ipak ili me|utim. One zna~e
jedno u slu`bi u re~enici (kad im se mo`e pripisati istozna~nost s veznikom ali), a drugo u raznim kontekstima ili kad uvode cijelu re~enicu: Vi
ste ipak stru~njak = Vi imate ve}e pravo da govorite od nas koji nismo
stru~njaci; Gospo|a je ipak dama = du`an sam uzeti u obzir tu ~injenicu i
iskazati po{tovanje dami; Ipak, predomislio sam se = unato~ svemu {to se
zna, {to je re~eno ili {to se podrazumijeva. Dok se za iste punozna~ne
rije~i (formative) mora pretpostaviti teorijski ili barem hipoteti~ki zajedni~ka ideja, za gramati~ke rije~i mora se pretpostaviti razli~ita uporaba, a
uvid u uporabu na najrazli~itijim primjerima iz realnog prirodnog jezika
vodi nala`enju definicije ili zna~enja. Mogu}e je da su takvi odnosi u
jeziku pobudili Ludwiga Wittgensteina na njegov ekstremno izre~en sud
Ne gledajte na zna~enje, gledajte na upotrebu.
Ako se dva izlo`ena postupka nazovu definiranje i opis upotrebe, tre}i
}e se nazvati identifikacija. Ni ovdje nema postupka koji bi se smio primijeniti slijepo. Npr. biljke kojih nema u bilinarima pod najpoznatijim imeni-

ma ili nema po onim svojstvima koja su va`na u prirodnom jeziku, moraju

se opisati po onome {to mo`da nije tako va`no u sistematici bilja ili genetici. Tako }e se stablo fafarinka opisati po onome po ~emu je uo~ljiva (sadi
se kadikad uz gusterne i uglove primorskih kala i slu`i za orijentaciju), a
lipan ili mu{ka lipa po lako uo~ljivom nali~ju lista (otporniji je, sadi se uz
`eljezni~ke postaje i sl.). Tako je u jeziku (dakle, tako izvorni govornici
misle i rade), bez obzira da li se tako formulira i oblikuje stru~no mi{ljenje. Imena biljaka u rje~niku ina~e ne moraju kazivati mnogo o svojstvima
biljke koja zanimaju geneti~ara ili botani~ara. Ljekovita biljka iva bilje`i
se u rje~niku radi informacije o naglasku, gramati~kom rodu i frazeolo{kom izrazu trava iva od mrtva ~ini `iva onaj tko se zanima za jezik
razmi{ljat }e dalje o jakoj sklonosti da se uzre~ice i poslovice u narodnoj
mudrosti rimuju. Pitanje je sad u ~ijoj je kompetenciji odgovor za{to rije~i,
koje kao da jedva ~ekaju da se spare, nisu uvijek to~ne i za{to iva ne djeluje uvijek spasonosno na onaj dio zdravlja koji ostaje u ~ovje~jim rukama.
Ne mora biti neva`no {to se najugledniji travar i homeopat u Dalmaciji jo{
prije {ezdeset godina tu`io kako ~obani vi{e ne poznaju biljke i sva{ta mu
donose kao ivu. Leksikografskom postupku da se uz neko izvorno ime zabilje`i i latinsko mo`e se prigovoriti, jer se nepoznato obja{njava nepoznatim, barem ako se uzme prosjek znanja. Ipak taj postupak napreduje jer
omogu}uje osje}aj nesumnjivosti: to je to i ni{ta drugo! Naravno da to uklju~uje povjerenje autora rje~nika u autore stru~nih bilinara, tj. mora vjerovati
da oni razlikuju mogu}e varijetete. On {iri njihovu istinu.

Opseg jezika i predvidljive ~injenice

Pitanja koja se u vezi s hrvatskim rje~nikom pojavljuju na razini uop}enosti prividno su pitanja oko opsega rje~nika. Ispravnije je re}i da se radi o
opsegu jezika koji izmi~e uobi~ajenim sredstvima i metodama tuma~enja.
Radi se a) najprije o potrebama da se pojedini modeli materijaliziraju i
pune realnim rije~ima i mogu}nostima da se to predvidi unaprijed, a onda
b) o odnosu verbalno materijaliziranog pojma i onoga koji to nije (o odnosu verbalnog i neverbalnog jezika) i c) o pro`imanju pojedinih slojeva jezika, njegovim prinavljanjima i o njegovim granicama.
Poznato je da je gramati~ko u jeziku ograni~eno, a leksi~ko neograni~eno. Broj pade`a je kona~an, broj glagolskih vremena je ograni~en, broj
rije~i je neograni~en. Ali nije neograni~en broj mogu}nosti za tvorbu svih
rije~i, nego onih koje se tvore modelima koji mogu prihvatiti (ne-gramati~ko) zna~enje. Jednostavnije se to mo`e re}i da svatko mo`e izmisliti imenicu, a nitko ne mo`e izmisliti zamjenicu hrvatskoga jezika. Tako, naprimjer, od rije~i potres mo`emo dalje tvoriti rije~i kao potresnost, potresan,

potresenost, potresenik, potreseni{tvo, potresar, potresarstvo itd. Lako je

vidjeti da su te tvorbe korektne i da }e ih izvorni govornik lako prihvatiti
kao takve, kao {to je lako re}i da samo prve tri zaista govorimo (da imaju
komunikativni status) i da zaista ne{to odre|eno zna~e. To }e re}i da puno}a sadr`aja ili zna~enje ne prate ovaj izlet u tvorbene mogu}nosti: one su
ve}e od zbiljskih potreba. Kolike su zbiljske potrebe nije vi{e pravo podru~je
ni za jednu pojedina~nu znanost.
Op}a mjesta u razmi{ljanjima o jezicima izi{la su iz posve}ene lingvistike i postala op}e dobro kao usvojene spoznaje, ali i kao priru~na pomagala
za small talk koja ne tra`e pomo}i u ~injenicama i ne zamaraju suvi{nim
pitanjima. Svatko zna da se jezik razvija, da mu ne treba suvi{e tu|ica ili
da je jezik dru{tvena ~injenica ili instrument civilizacije. S pozivom na ta
op}a mjesta, ali ne i s njima kao obrazlo`enjem, mogu se naprimjer neograni~eno optere}ivati sufiksi -(n)ik, -a~ i -(n)ica. Njima pripisana zna~enja ne moraju imati nikakve me|usobne veze unutar jednoga od njih. Ali
pod istu teorijsku kapu mogu se smjestiti tvorbe sa -teka (prema biblioteka
i kartoteka sada vinoteka, diskoteka, fonoteka, datoteka itd.) koje se lako
prihva}aju bez znanja koje bi se moralo nazvati lingvisti~kim. Ovaj je sufiks prinova samo jezi~ne strukture.
Broj rije~i hrvatskoga jezika neograni~en je ne samo zbog toga {to svatko
mo`e izmisliti imenicu nego i zbog toga {to jezi~na struktura raspola`e automatizmima koju su ugra|eni u kreativnost svakoga izvornog govornika. Najuo~ljivije su me|u njima automatska tvorba deminutiva, potencijalnog termina
(kao no`ica, ru~ica i sli~ne rije~i), poprilo`ivanje pridjeva s nastavkom -ski,
pretvaranje negacije u prefiks imenske rije~i kao majka-nemajka, dobar-nedobar ili sposobnost da izvadi gramati~ki oblik i dade mu posebno zna~enje, recimo trpnom pridjevu ili glagolskoj imenici (zadrt ili zvanje). Iz ovoga je jasno da se mo`e predvidjeti proizvodnja rije~i od pojedinih modela.
U jeziku postoje veze izme|u rije~i, stanovita privla~nost me|u njima,
koja mo`e biti a) negramatizirana i b) gramatizirana. Prva ide u red onih za
koje se pita mo`e li se tako re}i, gdje postoje ustaljena slaganja na koje
je izvorni govornik jezika nau~io i za koje zna da se tako ka`e. Naprimjer,
on zna da se mo`e re}i dati ispit i polo`iti ispit i jednako tako spremati
ispit i u~iti za ispit. Kad se u~e strani jezici onda otkrivanje takvih veza i
uo~avanje mogu}ih razlika prema hrvatskome jeziku ~ine po~etak znanja
koje nije puko skupljanje rije~i. Ako se o tome ne vodi ra~una, onda dolazi
do naj~e{}ih bukvalnih prevo|enja sa stranih jezika. Ovakve negramatizirane veze mogu u glagolu ~uvati bitno odre|enje radnje (koje }e re}i za{to
se morska sol bere, a za{to se tartufi love). Budu}i da te veze nisu
gramatizirane, nego ~ine trivijalnu realnost jezika, one su tema jezi~nog
savjetni{tva koje se opire o neke asocijacije iz lektire koju poznaje ili o

iskustva pojedinog savjetnika. Takvo djelovanje na na~in izra`avanja (jer

to je dobrim dijelom na~in izra`avanja) optere}eno je op}om bojazni od sinonimije na svim planovima jezika od sinonimije rije~i, oblika, frazema
itd. i pretjeranom te`njom za najizravnijim propisivanjem i zabranjivanjem.
Istina je da se mo`e ukazati na obi~niju, pa prema tome i na gla|u vezu
(kao da se boj bije, a bitka vodi, a ne da se bitka bije). Ali se iz postoje}e
veze izvode i usmjerenja ili ograni~enosti glagola koje on nema u jeziku
izvornoga govornika i na koje glagol nije osu|en (kad se tvrdi, recimo, da
se ne mo`e re}i imam trideset godina, jer se godine ne mogu imati,
mo`e se imati samo ku}a, i sli~no).
Druga privla~nost me|u rije~ima, gramatikalizirana, pokazuje dalekose`ne odnose. Sposobnost rije~i da se ve`e s rije~ju u pade`u daje joj sposobnost da ne{to drugo zna~i. Glagol misliti bez rije~i u pade`u zna~i jedno
(radom mozga oblikovati pojmove), misliti na koga ili na {to drugo (nositi
u mislima, imati na umu koga ili {to), misliti {to tre}e (smatrati, pretpostavljati itd.), a misliti komu {to ~etvrto (`eljeti komu {to, imati neke namjere i sl.). Pridjev dobar za {to ima jedno zna~enje (prikladan, takav kakav
treba, opre~no neprikladan, koji ne odgovara svrsi), a dobar u ~emu zna~i
vrstan, opre~no od lo{ u ~emu. U takvim vezama rije~i zna~enje se oblikuje sintakti~kim (gramati~kim) putem. To je bogata zaliha mogu}nosti u
prirodnom jeziku izvornog govornika, neotkrivena u onom tipu rada na
jeziku koji se iscrpljuje u tome da tra`i prijevode svake rije~i s drugoga
jezika na hrvatski. U toj vrsti bavljenja rije~ima, koje u~as po~inje ostavljati dojam velike brige, zaboravlja se razli~itost modela i razli~ite mogu}nosti primjene u razli~itim jezicima. Njema~ke i austrijske rije~i kao
Blumenstnder, Wasserschenkel, Trstoppel ili talijanske portafiori, portauovi produ`uju la`nu trudno}u onoga tko `eli preslikati njema~ki model
(rije~ + rije~) ili talijanski (imperativ + imenica). Iako hrvatski jezik te
modele ima (npr. vodoskok ili sko~ibuha), oni nisu propulzivni. Prirodni
jezik izvornoga govornika osim {to imenuje a dalje }emo vidjeti i pokazuje ne izlazi iz prirodne situacije u kojoj se ostvaruje, te je sposoban
podrazumijevati ono {to se zna. Zato nekom op}om rije~ju pokriva razli~ita zna~enja, npr. rije~ju stalak, ~ep, da{~ica i sl. kojima po potrebi dodaje i oduzimlje gramatiziranu dopunu: stalak (za cvije}e, za jaja), ~ep (za
vrata, za pod), da{~ica (za prozor, za slijevanje). Drugim rije~ima, ono {to
metafori~ki zovemo duhom jezika kazuje nam da neki strani jezici povjeravaju tvorbi rije~i ono {to hrvatski jezik povjerava gramatici. Iako ovo
ulazi u red pojava kojima hrvatski knji`evni jezik funkcionira, upravo koje
~ine smo njegovo postojanje, one nisu osvije{tene, {to obja{njava trajan
nesporazum onog tko je sklon izmi{ljanju rije~i s onima koji ne prihva}aju
njegove proizvode.

Pro`imanje slojeva jezika

U jeziku ima ~injenica koje su objektivno dane, koje se ne mogu mijenjati odlukama ili radom na jeziku, takvih kojima izvorni govornik vlada i
kad o njima ne razmi{lja ili ne `eli i{ta znati: hrvatski jezik ima prezent i
druga glagolska vremena, ima pade`e, ima tri gramati~ka roda (mu{ki,
`enski i srednji), ima dva cjelovita broja (jedninu i mno`inu) ili pak sla`e
rije~i u rodu, broju i pade`u, a nema konjunktiv kao engleski ili njema~ki,
narativ kao turski ili admirativ kao albanski jezik (njihove sadr`aje izri~e
na druge na~ine).
U jeziku ima i kategorijalnih ~injenica, o kojima se sudi kao jest ili
nije, koje su o{tro odijeljene od drugih ~injenica istoga reda i koje ne
dopu{taju u prepoznavanju neodlu~an stav: rije~ jest ili nije u pade`u; ako
jest onda je u jednom pade`u, npr. u dativu ili u lokativu, a ne mo`e biti
istovremeno u oba ili donekle u jednom, a donekle u drugom pade`u.
Ali ovakav ili onakav polo`aj rije~i ili druge jezi~ne jedinice (frazeolo{kog izraza itd.) mo`e se mijenjati radom na jeziku, smje{tanjem u razne
kontekste i situacije ili tako da se u nju projiciraju pojedini doktrinarni stavovi, naprimjer, da li joj smeta na{e znanje o tome da potje~e iz nekoga jezika i da je to jezik koji ima sezonu kad njegove rije~i osobito smetaju.
Polo`aj rije~i u jeziku u leksikografskoj obradi opisuje se odrednicama.
To je neka vrsta fotografije rije~i u ~asu, onako kako je bilo i kako je
sada, to ne mora zna~iti da rije~ ve`e zauvijek u istom polo`aju, da je on
nepromjenjiv i da uvijek mora zna~iti da je tako ili da tako jest ili nije. Recimo, ako odrednica ka`e da rije~ pripada `argonu, nikako ne zna~i da se
ona ni pod kojim uvjetima ne mo`e ubudu}e svrstati me|u jedinice op}enito shva}ene kao korektan, pa i pro~i{}en knji`evni (standardni) jezik. Ni
sam knji`evni jezik nije pojam o kojemu se mo`e govoriti samo kao da jest
ili nije. Njegov pisani oblik takav koji prolazi u javnom opho|enju kao
prihvatljiv ovdje }e tra`iti vi{e a ondje manje (npr. da se razlikuju ili ne
glasovi ~ i }); govorniku se toleriraju mane kao {to je pomanjkanje sluha
za naglasak, estetika artikulacije mo`e biti individualna kao i napetost mi{i}a lica ono {to }e se za pozornicu re}i da tko govori kao seljak ne
formulira se u normiranju jezika ni pozitivnim ni negativnim odre|enjem;
svatko mo`e napisati vrlo dug tekst na odli~nom hrvatskom jeziku, a da ne
upotrijebi nijedan aorist, imperfekt ili glagolski prilog. Granice knji`evnog
jezika blago se pro`imlju s njegovom osnovom sa {tokavskim dijalektom
(gramatika hrvatskoga jezika jest {tokavska gramatika, mada ne i gramatika {tokavskog narje~ja), a u izboru rije~i s kajkavskim i ~akavskim; napokon postoje vrlo razli~ito odmjerene te`ine prijestupa prema pravilnosti u
knji`evnom jeziku: re}i ili napisati moj brat je do{la ili sam ja radili (umjesto ja sam radio), {to mo`e samo po~etnik stranac, mnogo je te`a pogre{ka

nego ja bi do{ao (kako svaki dan govorimo), a ne ja bih do{ao. A pokoja

rije~, prepoznatljivo internacionalna, pokazuje i nedisciplinu prema op}im,
ina~e strogim, zakonitostima hrvatskoga naglaska (rokok, prema `eljenome rokko)...
Na `argon se ~esto gleda kao na jezik odre|enog uzrasta. ^lanak o jeziku
zagreba~kih srednjo{kolaca napisan u tridesetim godinama (J. Hamm) dugo
je ~itan, pa je i usmjerio shva}anja o `argonu. Tako se tra`e tvorbe u novije
vrijeme sa sufiksima -i} ili -njak. Ali `argon brzo klizi kroz prste: rije~i mijenjaju (mnogo vi{e mijenjaju nego {to {ire) zna~enja br`e nego u bilo kojem sloju jezika. Rije~ {ljakati prije tridesetak godina zna~ila je krasti, danas zna~i raditi ili funkcionirati. Rije~i kao krimi}, mla`njak ili Kvaternjak i sli~ne nisu vi{e rije~i (jezik) adolescenata, nego svih koji govore u
`argonu, a neke nisu daleko od onoga {to se u smislu dobrog izra`avanja naziva knji`evnom rije~ju ili barem `argonom neke struke. Dvo~lani izrazi nastali u drugim jezicima, posebno u ameri~kom engleskom, koji imaju izvor
u slici, predod`bi ili anegdoti lako se prevode, pa dobivamo vru}u liniju,
vru}i novac, bijeli slon (proma{ena investicija), sindrom Paje Patka (polo`aj
gra|anina u dru{tvu koji ima mogu}nost da se stalno buni, ali ne mo`e ni{ta
promijeniti). Ako se odlu~imo za to da ove pojedinosti vidimo kao `argon,
barem zbog toga {to neko vrijeme provode me|u navodnicima, vidimo i to
da se smje{taju u publicistiku i sociologiju. Zna~i da se mora uo~iti postojanje stru~nih `argona, {to o `argonu mijenja popularno shva}anje.
Od ovog smjera: sa strane i odozdo prema prihva}enom i standardiziranom, razlikuje se obratan smjer: od korektnog cjelovito standardnog prema
`argonu. Slu`beno dvo~lan izraz krati se sa stra`nje strane, pa socijalno
osiguranje postaje socijalno, onda prometna nezgoda postaje prometna itd.
Sintakti~kim terminima mo`e se re}i da imeni~ka sintagma zadr`ava atribut
i podrazumijeva neizre~enu imenicu kad je cijeli izraz jasan i kad ima jedno
zna~enje. Postupak nije obi~no kra}enje shvatljivo iz situacije (kao pu{e
jaka kad se misli pu{e jaka bura). Radi se o vrlo ra{irenom jezi~nom postupku obja{njivom u okviru problematike nominalnih sintagmi, ujedno o
`argonu koji izvorni govornik ne}e olako prebaciti u pisani tekst.
@argon je ~esto lokalno odrediv, ali ne samo po mije{anju jezik ili lingvisti~kim svojstvima kao {to je tvorba (-i}, -njak), ve} po zna~enju i upotrebi. Naprimjer, zeleni Franc zna~i u Zagrebu crpku pitke vode priklju~enu
na vodovodnu mre`u, onu koja pritiskom na ru~ku uklju~uje pun mlaz, a
po tradiciji se boji zeleno; oti}i k Majcenu zna~i oti}i zauvijek na Mirogoj,
umrijeti, prema nekada{njem cvje}aru i vrtlaru koji je odr`avao gradska
groblja. Za to odre|enje nema razra|enih, pa ni opipljivih lingvisti~kih kriterija. Oni se mogu prije izraziti pojmovima stilistike, ako se uo~i familijarnost koja se podrazumijeva u situaciji i dijalogu, po sklonosti {ali ili po

tome {to izvorni govornik intuira da uobi~ajena terminologiziranja ne pose`u za vlastitim imenima. Kao {to se vidi, slojevi jezika i odnosi me|u
njima ne mogu se odre|ivati ni jednostrano ni jednokratno.
Jezik se doku~ivim, ali i zagonetnim stazama prinavlja i pro`imlje sa
svojim narje~jima (na razini gramatike ili vokabulara), ali i vra}a usahlo i
istro{eno narje~jima i slojevima svoje knji`evne pojavnosti. Zato je rje~nik
vi{e od jezi~nog savjetnika, mada mora uklju~iti razlo`ne jezi~ne savjete i
obavijestiti o mehani~kim postupcima u izra`avanju (npr. kako se oblikuje
ispravljanjem jezika konvencionalna verzija kao u`i i ne uvijek obrazlo`en
izbor iz mogu}nosti koje jezik ima). Rje~nik uklju~uje gramati~ke ~injenice i uklju~uje gramatiziranje (na~in i doktrine na kojima se zasnivaju gramati~ka pravila). Gramatika i rje~nik neodvojivi su kao spoznaja jezika.
Ali rje~nik kao knjiga prethodi gramatici kao knjizi u posebnim koricama,
jer ona nema otkuda uo~iti, a mo`da ni objasniti situacijske uvjetovanosti
kao {to su dijalog, uvodne rije~i u re~enici, replike i gramati~ki nedovr{ene
jedinice i stalne veze rije~i ako joj ih rje~nik ne predo~i. To su veze rije~i
kao nije to, nije ba{ tako, jest da jest (nije), nije da nije, to je to, jest da je
tako, ali i sli~ne. Od rje~nika ka gramatici, a ne od gramatike k rje~niku
ide npr. dijalo{ka konstrukcija (ili konstrukcija replike) da je lijepo, nije, a
onda i konstrukcija re~enice, slabo uo~ena, koja pretpostavlja neizre~enu
opre~nu tvrdnju (Radio sam, ali da sam se namu~io, nisam).
Od rje~nika ka gramatici struje spoznaje koje }e se formulirati kao gramati~ka ~injenica. Rje~nik podastire na~in prilago|avanja usvojenih rije~i.
Po hrvatskoj morfologiji (kojom vlada izvorni govornik) ikebana i cigara
su imenice `enskog roda, mada ne moramo znati da li japanski jezik ima
rodove i da je u {panjolskom jeziku cigarro mu{kog roda. Neobaveznost
prema izvornom jeziku, ina~e normalna pojava, podre|uje se morfologiji
hrvatskoga jezika. Ako bi znanje {panjolskoga htjelo prekora~iti intuiciju izvornog govornika i uzelo kao ~injenicu hrvatskoga jezika da je mu}a}o
jednina, a mu}a}os mno`ina, pojavilo bi se -os kao novi gramati~ki morfem
hrvatskoga jezika, pa mutatis mutandis rje~nik projektira novu gramatiku
prema postoje}oj.
Rje~nik je knjiga u dijalogu s drugim rje~nicima svojega i drugih jezika.
Ukupnost ideja na kojima su izgra|ene njihove koncepcije mora se oplo|ivati u zajedni~kom iskustvu. Parcijalni uvidi zato po prirodi stvari ne moraju biti toliko to~ni koliko poticajni ni toliko neto~ni koliko besmisleni.
Rje~nik je knjiga u dijalogu sa zna~enjima rije~i koje vi{estruko potvr|uje izvorni govornik koji se u starijoj terminologiji naziva narod i
koji nije po~eo gubiti vezu s tim zna~enjima koju gubi gradsko stanovni{tvo. To su to~na zna~enja i razlike me|u rije~ima kao lepinja: somun,
oboriti: sru{iti, kipjeti: klju~ati i druge.

Rje~nik je knjiga u dijalogu s onim koji se njime koristi: on svaki put

tra`i neku drugu (jezi~nu) obavijest u knjizi koja bilje`i neizbje`ne obi~nosti, ali o~ekuje da se u njoj potra`e i rijetkosti. S vremenom }e se i od korisnika vi{e tra`iti: da zna {to se u takvoj knjizi tra`i, ali i za{to se ne mora
na}i. Razlozi mogu biti razli~iti oma{ka u onome {to je ljudskih ruku
djelo (u rje~niku Vuka Karad`i}a nema rije~i guslar); {to je rje~nik upravljen na suvi{e uzak tip vokabulara (u rje~niku Akademije nema rije~i akademija); ili su razlozi koncepcijski (u Wahrigovu izdanju rje~nika njema~kog
jezika /u izdanju kojim se slu`im/ nema kao natuknice rije~i Deutschland
mo`e se obja{njavati kao shva}anje da imena nisu u jeziku). Jasno je da
prvo i drugo nije po`eljno, a tre}e kao doslovna primjena ne odgovara
na{im potrebama.
U kulturi jezika koja je do 1991. godine bila bezrje~ni~ka u ina~e preliterariziranoj kulturi u kroni~no prepolitiziranom dru{tvu nije jo{ u~vr{}eno
znanje da je rje~nik knjiga za ~itanje. Tek ~itanjem, u igri na|enoga-netra`enog, otkrivat }e se hrvatski jezik u ukupnosti zna~enja, pravih i prenesenih, metafora, slika i predod`aba, posebno u frazeologiji (koja ima i ta
svojstva) i opis obi~aja, tradicija, kulture, civilizacije, mentalitet i predrasuda dru{tvenih slojeva, nara{taja i pojedinih krajeva. Rje~nik je izvor za
usmjerena antropolo{ka, etnografska, psiholo{ka, socijalna i druga istra`ivanja. Razumije se da rje~nik suvremenoga hrvatskoga knji`evnog jezika
ne mo`e biti `anr-slika seoskog `ivota ni u njemu sa~uvanog narodnog
duha: rje~nik bilje`i jezik naroda i jezik dru{tva. U njemu se zrcale surovi
sudari opreka koje razdiru du{u dana{njeg ~ovjeka.
Rje~nik nije izma{tana pastorala, nego upravljen pogled u vlastito lice.

POPIS JEZIKA I NJIHOVIH KRATICA KORI[TENIH

U ETIMOLO[KOJ ZONI
alb.
amer.engl.
amer.{p.
aram.
arap.
asir.
austr.njem.
avar.
bizant.gr~.
bug.
~e{.
dalmat.
egz.
engl.
esk.
etru{~.
fin.
fr.
furl.
germ.
gr~.
hebr.
hind.
inuit
iran.
island.
jap.
jav.
jidi{
ke~uan.
kelt.
kin.
lap.
lat.
lit.
ma|.
mak.
mal.
meks.{p.
mlet.

albanski
ameri~ki engleski
ameri~ki {panjolski
aramejski
arapski
asirski
austrijski njema~ki
avarski
bizantski gr~ki
bugarski
~e{ki
dalmatski
egzoti~no
engleski
eskimski
etru{~anski
finski
francuski
furlanski
germanski
gr~ki
hebrejski
hindski
inuit
iranski
islandski
japanski
javanski
jidi{
ke~uanski
keltski
kineski
laponski
latinski
litavski
ma|arski
makedonski
malajski
meksi~ki {panjolski
venecijanski (mleta~ki)
talijanski

mong.
ngr~.
nizoz.
nlat.
norv.
njem.
perz.
port.
prov.
roman.
rum.
rus.
skr.
slov.
srfr.
srgr~.
srlat.
srnnjem.
srvnjem.
stegip.
stfr.
stnord.
stprov.
stsl.
sttur.
stvnjem.
{kot.
{kot.gael.
{p.
{ved.
tal.
tibet.
tupi
tur.
turk.
turkm.
tur.tat.
ukr.
vel{.

mongolski
novogr~ki
nizozemski
novolatinski
norve{ki
njema~ki
perzijski
portugalski
provansalski
romanski
rumunjski
ruski
sanskrtski
slovenski
srednjovjekovni
francuski
srednjovjekovni gr~ki
srednjovjekovni latinski
srednjoniskonjema~ki
srednjovisokonjema~ki
staroegipatski
starofrancuski
staronordijski
staroprovansalski
staroslavenski
staroturski
starovisokonjema~ki
{kotski
{kotski gaelski
{panjolski
{vedski
talijanski
tibetski
tupi
turski
turkijski
turkmenski
turskotatarski
ukrajinski
vel{ki

KRATICE I ODREDNICE
A
admin.
agr.
anat.
antrop.
arh.
arheol.
arhit.
astron.
augm.
bank.
bibl.
biol.
bot.
br.
crkv.
~est.
D
dem.
dijal.
dipl.
dosl.
dv.
ekol.
ekon.
ekspr.
enkl.
etnol.
eufem.
fam.
farm.
fil.
filat.
film.
fiz.
fiziol.
fon.
G
geod.
geogr.
geol.
gl.

akuzativ
administracija
agronomija
anatomija
antropologija
arhaizam
arheologija
arhitektura
astronomija
augmentativ
bankarstvo
biblijski
biologija
botanika
broj
crkveno
~estica
dativ
deminutiv
dijalektalno
diplomacija, diplomatski
doslovno
dvovidni
ekologija
ekonomija
ekspresivno
enklitika, enkliti~ki
etnologija, etnolo{ki
eufemizam
familijarno
farmacija, farmakologija
filozofija
filatelija
filmski
fizika
fiziologija
fonetika, fonetski
genitiv
geodezija
geografija
geologija
glagol

gl. im.
glazb.
gra|.
graf.
gram.
hidr.
hip.
I
I
ideol.
im.
imp.
indekl.
inform.
int.
iron.
isl.
J
jd
jez. knji`.
jud.
kat.
kazal.
kem.
kinol.
knji{.
knji`.
komp.
konstr.
krat.
kr{}.
kulin.
l.
L
lik.
lingv.
log.
lokal.
lov.
m
mat.
med.

glagolska imenica
glazba
gra|evinarstvo
grafika, grafi~ki
gramatika, gramati~ki
hidrologija
hipokoristik
istok, isto~no
instrumental
ideolo{ki
imenica
imperativ
indeklinabilno
informatika
internet
ironi~no
islam, islamski
jug, ju`no
jednina
jezik knji`evnosti
judaizam
katoli~ki
kazali{te, kazali{no
kemija
kinologija
knji{ki
knji`evnost
komparativ
konstruirano
kratica
kr{}anstvo, kr{}anski
kulinarstvo
lice
lokativ
likovna umjetnost
lingvistika
logika
lokalno
lovstvo, lova~ki
mu{ki rod
matematika, matemati~ki
medicina, medicinski

meteor.
min.
mit.
mn
N
nakn. shv.
neob.
neodom.
neodr.
neol.
nesvr{.
obl.
odn.
odr.
opr.
pat.
pejor.
pl. tantum
podr.
poet.
pol.
pol.
pom.
potenc.
pov.
pov. umj.
pravn.
pravosl.
pren.
prez.
prid.
prid. rad.
prid. trp.
prij.
pr. Kr.
pril.
pril. pr.
pril. sad.
prom.
psih.
publ.
razg.
refer.
reg.

meteorologija
mineralogija
mitologija
mno`ina
nominativ
naknadno shva}eno
neobi~no
neodoma}eno
neodre|eni oblik
neologizam
nesvr{eni
oblik
odnosno
odre|eni oblik
opre~no
patologija
pejorativno
pluralia tantum
podrugljivo
poetski
politika, politi~ki
polovicom
pomorstvo
potencijalno
povijest
povijest umjetnosti
pravo, pravni~ki
pravoslavno
preneseno zna~enje
prezent
pridjev
pridjev radni
pridjev trpni
prijedlog
prije Krista
prilog
prilog pro{li
prilog sada{nji
promet
psihologija
publicistika, publicisti~ki
razgovorno
referencijalno
regionalno

rel.
retor.
rib.
rij.
rud.
S
sg. tantum
sin.
sin. i.

slu`b.
sociol.
sport
sr
srp.
stom.
st.
superl.
supl.
sv.
svr{.
{ah
tehn.
teol.
term.
tipogr.
tisk.
umj.
usp.
uzv.
V
v.
vet.
vezn.
vojn.
vulg.
Z
zam.
zast.
zauz. zn.
zb.
znanstv.
zool.
`
`arg.

religija, religijski
retori~ki
ribarstvo, ribarski
rijetko
rudarstvo
sjever, sjeverno
singularia tantum
sinonim
sinonimski izraz
slu`beno
sociologija
sport, sportski
srednji rod
srpski
stomatologija
stolje}e
superlativ
supletivno
sveti/a
svr{eni
{ah, {ahovski
tehnika
teologija, teolo{ki
termin
tipografija
tiskarstvo, tiskarski
umjetnost
usporedi
uzvik
vokativ
vidi
veterina
veznik
vojni~ki, vojni, u vojskama
vulgarno
zapad, zapadno
zamjenica
zastarjelo
zauzeto zna~enje
zbirno
znanstveno
zoologija
`enski rod
`argon, `argonski

ZNAKOVI

rije~i koje se nalaze u osnovno{kolskim ud`benicima

oznaka mjesta do kojeg tilda zamjenjuje rije~
nulta, neiskazana valencija, ne ve`e rije~ u pade`u
rije~ ili dio rije~i koji se izostavlja ili koju zamjenjuje
ili
postaje
dolazi od
jednako, odgovara zna~enjem, sinonimno
oznaka za etimologiju
oznaka
za za{ti}eno ime (`ig) proizvoda ili odgovaraju}e pravo industrijskog

vlasni{tva
/// znak kojim se rje~ni~ki ~lanak odjeljuje od tzv. grozda