Zdenka imoni-Bobetko

KOLONIZACIJA U HRVATSKOJ
1919 1941. GODINE

PP 9 (1) 85164

Zagreb, 1990.

UDK 325.1(497.13)19191941
Izvorni znanstveni rad

Kolonizacija u Hrvatskoj 1919 1941. godine

ZDENKA

IMONI-BOBETKO,

Institut za suvremenu povijest, Zagreb, SFRJ

U r a d u je o b r a e n a kolonizacija koju je izmeu d v a svjetska rata p r o

vodila d r a v a . U t o m su kontekstu obraeni p r a v n i propisi kojima je
regulirana t a p r o b l e m a t i k a kolonisti, njihova p r a v a i obveze, organi
koji su provodili kolonizaciju, tok kolonizacije i rezultati. U posebnom
poglavlju r a d a obraene su stambene, prosvjetne, zdravstvene i gospodar
ske prilike kolonista.

1. N O R M A T I V N I A S P E K T , S U B J E K T I I O R G A N I K O L O N I Z A C I J E
1. PRAVNI PROPISI O K O L O N I Z A C I J I
P r e t h o d n e odredbe za p r i p r e m u agrarne reforme* ne govore direktno
o kolonizaciji. Meutim, n a osnovi l. 9 moe se zakljuiti da se na nju
mislilo ve t a d a . P r a v o p r v e n s t v a pri raspodjeli veleposjednike zemlje
p r i z n a t o je tim o d r e d b a m a invalidima, udovicama i siroadi r a t n i k a ,
vojnicima i dobrovoljcima koji su se borili za osloboenje i ujedinjenje.
Poto je veina njih bila iz krajeva gdje nije bilo veleposjeda (Banije,
Like, K o r d u n a i Bosne), uredbodavci su p r i donoenju P r e t h o d n i h odredbi
vjerovatno mislili i na njihovu kolonizaciju.Detaljnije je problematika vezana uz dobrovoljce i regulirana
Uredbom
o dobrovoljcima,^
koja je donesena u prosincu 1919. godine. U r e d b o m
je u t v r e n o kome se sve moe p r i z n a t i status dobrovoljca, p r a v a i obveze,
koje proizlaze iz toga statusa, organi nadleni za rjeavanje dobrovolja
kog pitanja. U r e d b o m je siromanim dobrovoljcima-borcima p r i z n a t o
p r a v o n a 5 h e k t a r a zemlje, a neborcima na 3, u mjestima gdje je trebalo
provesti kolonizaciju p r e m a planu Ministarstva za agrarnu reformu.
P r e d v i e n a je o b v e z a dobrovoljaca d a se organiziraju u oblasne saveze
Slubene
' Agrarna
nu, 1920
' Uredba
Slovenaca,

novine, br. 11. 27. II 1919. Prethodne odredbe donesene su 25. II 1919.
reforma. Uredbe, naredbe I raspisi, Zagreb. MInistartvo za agrarnu refor(dalje Agrarna reforma I), 14.
o dobrovoljcima, Beograd, Dravna tamparija Kraljevine Srba, Hrvata i
1920, 115.

87

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

i glavni savez.* Zakon o dobrovoljcima'^

iz prosinca 1921, u g l a v n o m
prenosi odredbe U r e d b e o dobrovoljcima. N o v o je to to je proirio krug
osoba kojima se p r i z n a v a o dobrovoljaki status i p r a v a koja su iz toga
proizlazila. Povrine zemlje na koje su imali p r a v o dobrovoljci ostale
su iste, samo to Z a k o n kae d a e se dioba zemlje dobrovoljcima p r o v o
diti k a o unutranja kolonizacija u nadlenosti Ministarstva za agrarnu
reformu. U toj kolonizaciji dobrovoljcima je p r i z n a t a prednost pri dobi
vanju zemlje.
Dobrovoljci su se u pravilu naseljavali stalno. Meutim, za to su bile
50trebne odreene predradnje i trebalo je donijeti plan. Ali k a k o je ta
kategorija kolonista bila prilino nestrpljiva da to prije dobije ranije
obeanu zemlju, pristupilo se i tzv. privremenom
naseljavanju d o b r o
voljaca. To je uinjeno n a osnovi naredbe ministra za a g r a r n u reformu
H i n k a K r i z m a n a od 2 5 . kolovoza 1920. godine. T o se naseljavanje
temeljilo n a privremenoj dodjeli zemlje. Time se nastojalo b a r priblino
izjednaiti dobrovoljce s ostalima iz pasivnih krajeva, koji nisu m o
gli dobiti zemlju u svom kraju. Ti su se dobrovoljci morali kolonizirati
u krajeve gdje je bilo zemlje za razdiobu. P r i v r e m e n a kolonizacija bila
je, dakle, ozakonjena spomenutom ministarskom naredbom. Zemlja za
potrebe privremene kolonizacije uzimala se od velikih posjeda u p r i v r e
meni z a k u p , a z a k u p n i n u je plaala d r a v a . Privremeni kolonisti bili su
obvezani voditi brigu d a zemlja koju su dobili b u d e obraena. Mogli su
zemlju dati i n a obradu drugim osobama n a osnovi napolice, ali samo
k a d a sami nisu imali sredstava z a njezinu obradu. T a k v a se zemlja nije
mogla dati u novani z a k u p . Sankcija za neobraivanje t a k v e zemlje
odnosno za njezino davanje u novani z a k u p bila je gubitak zemlje.
O d u z e t a zemlja davala se drugim kolonistima. Kolonisti su bili unaprijed
obavijeteni od agrarnih organa d a moraju o b r a i v a t i zemlju i d a je ne
smiju d a v a t i u novani zakup." P r v e n s t v o u p r i v r e m e n o m naseljavanju
d a n o je dobrovoljcima-soluncima, a k o su bili zemljoradnici ili seoski
zanatlije, i a k o uope nisu imali zemlje ili je nisu imali dovoljno za
uzdravanje vlastito i svoje porodice. P r i v r e m e n o naseljavanje n a zemlji
tu veem od 1000 katastarskih jutara p r o v o d i l o je samo Ministarstvo
za agrarnu reformu, a n a manjim p o v r i n a m a upanijski agrarni uredi
u sporazumu s n a d l e n o m A g r a r n o m direkcijom. T a k v i m je kolonistima
p r i z n a t o p r a v o n a besplatan prijevoz pri preseljenju, zatim za lanove
porodice i stvari.'^
N a e l a naredbe u praksi nisu bila p o t p u n o potivana. Prilikom dodjelji
vanja zemlje Ministarstvo za agrarnu reformu nije vodilo dovoljno rauna
o gospodarskoj snazi i m o r a l n o m nivou buduih kolonista. Zemlja se esto
dodjeljivala samo n a osnovi molbe kolonista, odnosno p r e p o r u k e osoba n a
vlasti. M e u o n i m a koji su zatraili zemlju bilo i t a k v i h , koji su je z a t r a
ili samo iz puke pekulacije bez vrste odluke i volje d a se na dobi
venom zemljitu i kolonizira. Stoga se dogaalo da se mase kolonista
* Isto.
^ Zakon o dobrovoljcima od 30. XII 1921, Slubene novine, br. 66, 24. III 1922. Zakon
je stupio na snagu tek 24. III 1922. godine.
' Agrarna reforma I, op. cit., 255256.
' Isto, 2 5 6 - 2 5 9 .

88

Z D E N K A IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

n a k o n p r i m i t k a zemlje n a koloniji vraaju svojim starim d o m o v i m a davi

prije toga dobiveno zemljite tamonjim starosjediocima u z a k u p ili iz
dijela.^ T o je u z r o k o v a l o nezadovoljstvo mjesnih agrarnih interesenata,
jer je t a k v o davanje zemlje u z a k u p bilo prilino rairena pojava. Zemlju
u z a k u p ili iz dijela davali su oni, koji je nisu imali sami ime obraditi,
ali i oni koji su s njom spekulirali i t a k o ostvarivali dobit. A g r a r n e vlasti
dodjeljivale su kolonistima zemlju bez obveze naseljavanja sve d o poetka
1925. godine, k a d a se tek poelo isticati naelo stalnosti kolonista. P r e m a
podacima iz ekspozea ministra za agrarnu reformu P a v l a Radia, p o d n e
senog N a r o d n o j skuptini 2,2. oujka 1926. godine, u sjevernim podrujima
zemlje o k o 75*Vo kolonista napustilo je dodijeljenu zemlju i dalo je u
z a k u p mjesnom stanovnitvu, preteno njemake i maarske narodnosti.
T o je i bio razlog d a se donesu propisi p r e m a kojima se mogla oduzeti
dodijeljena zemlja"
Za naseljavanje sjevernih krajeva Kraljevine Jugoslavije nije postojao
izriiti zakonski propis sve d o 1925. godine p a su se n a njega primjenji
v a l a naela Uredbe o naseljavanju junih novih krajeva od 24. IX 1920.^'^
Naseljenicima su p r e m a l. 19 te U r e d b e prilikom naseljavanja bila p r i
z n a t a ova p r a v a :
1. besplatan prijevoz lanova porodice, stoke i stvari na svim d r a v n i m
eljeznicama i b r o d o v i m a u Kraljevini S H S d o mjesta naseljavanja;
2. besplatna graa iz d r a v n i h ili opinskih uma za podizanje stambenih
z g r a d a i za smjetaj stoke, za izradu poljoprivrednih sprava i alata;
3. ispaa stoke p o seoskim i opinskim u t r i n a m a , servituti u opinskim
i d r a v n i m umama te ostali servituti koji pripadaju starosjediocima u
mjestima naseljenja;
4. slobodan uvoz bez carine stoke, poljoprivrednih strojeva, sprava
i alata, pokustva, sjemena, ita za h r a n u i ostalih potreptina za r a d
i ivot n a k o n doseljavanja iz inozemstva.
P r e m a Vidovdanskom
ustavu od 28. V I 1921. godine naseljavanje se
trebalo p r o v o d i t i prvenstveno pomou slobodno organiziranih naseljeIjenikih zadruga, vodei pri tome rauna d a naseljenici moraju biti
snabdjeveni n e o p h o d n o potrebnim sredstvima za uspjenu proizvodnju.
Pri naseljavanju i diobi eksproprirane zemlje U s t a v je p r i z n a o p r a v o
p r v e n s t v a ratnicima koji su se borili za osloboenja Srba, H r v a t a i
Slovenaca i njihovim porodicama.**
P r i kolonizaciji bilo je problema, jer se kolonisti nisu uvijek naselili
n a zemlju koju su dobili. I sam ministar za agrarnu reformu H i n k o
K r i z m a n istie d a je bio velik broj sluajeva u Vojvodini i Slavoniji,
8 Hribar Alfom, Agrarna reforma, Zagreb, Agrarna biblioteka 9, Meja, 1924, 191
192.
" Eri Milivoje, Agrarna reforma u Jugoslaviji 19181941. god., Sarajevo, Veselin
Maslea, 1958, 391392.
Agrarna reforma I, op. cit. 247255. Ta uredba bila je zamijenjena Zakonom o
naseljavanju junih krajeva od 11. VI 1931. i njegovim izmjenama i dopunama od 5.
XII 1931. i 24. VI 1933. godine.
" Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca prihvaen u Ustavotvornoj skuptini na
Vidovdan dne 28. lipnja 1921, Zagreb, irilo-metodska nakladna knjiara d.d., 1921.

89

ZDF.NKA lMONCl-BOiSETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

d a lica, koja su primila zemlju za naseljavanje bilo k a o dobrovoljci,

ustae (ustanici), etnici, invalidi, o p t a n t i , izbjeglice, bilo k a o koloniste
sa optim uslovima dobivenu zemlju ne obraduju, jer uopte naseljeni
nisu, ve ju daju na obradu iz dela ili u p o d z a k u p . Stoga^ 13. sijenja
1925. godine, donosi naredbu o bezuvjetnom
naseljenju svih
nenaseljenih
kolonista na dobivenu
zemlju do 30. rujna 1925. godine. Sankcija za
nenaseljenje ili neobraivanje zemlje trebalo je biti njezino oduzimanje.
Ali ni t a n a r e d b a nije p u n o pomogla d a se svi kolonisti nasele n a
zemlju.'O s t a l a n o r m a t i v n a djelatnost iz domena kolonizacije svodila se prije
donoenja spomenute naredbe n a vie rjeenja, n a r e d a b a , pravilnika k o
jima je regulirano pitanje n a d z o r n i k a kolonija,*'' kreditiranje vozarine
za koloniste i t d . "
Daljnjom n a r e d b o m ministra za agrarnu reformu H i n k a K r i z m a n a , 30.
I V 1925. godine, apeliralo se na one koji su dobili zemlju d a se n a nju
i nasele I obrauju je. Naseljenici su, osim toga, bili duni d a u p r e d v i e
n o m roku sagrade kue na zemlji koju su dobili, a kao sankcija za one
koji to ne uine bilo je predvieno oduzimanje gradilita. Naseljenici
koji su htjeli dobiti d r a v n u pomo morali su biti lanovi agrarnih
zajednica. N a r e d b o m je ponovljena obveza naseljenika d a su duni za
dobivenu zemlju plaati z a k u p n i n u , porez, prirez, v o d n i doprinos Itd.
K a k o se naseljevanje p r v i h godina p r o v o d i l o bez plana, pojavile su se
tekoe. Bilo je m n o g o onih koji su dobili zemlju, a nisu se naselili, a
neki su je i dali u z a k u p . N e k e kolonije osnivane su na nepodesnom
zemljitu, uglavnom p o p l a v n o m . Naseljenicima je dodijeljena zemlja,
koja se nije mogla kasnije eksproprirati u njihovu korist. Zaputeni su
bili hidrotehniki ureaji i prinosi su bili nii to je u k a z i v a l o n a potrebu
d a se stanje u pogledu kolonizacije sredi. Ministar za agrarnu reformu
H i n k o K r i z m a n je stoga donio, 2 5 . I I 1925. godine. Naredbu o daljnjoj
kolonizaciji
u sjevernim krajevima
zemlje.^^

Agrarna reforma, Zakoni, naredbe i raspisi, drugi dio, Zagreb, Ministarstvo za agrar
nu reformu Kraljevine SHS (dalje Agrarna reforma II), 1925, 340.
1 ' Rjeenje ministra za agrarnu reformu br. 2158 od 17. II 1921. o dodjeli zemlje na
obradu nadzornicima kolonija i obvezi da je racionalno obrauju kao manje ugledne
ekonomije; Naredba ministra za agrarnu reformu o nadzornicima kolonija br. 19.966
od 1. VII 1921. Rjeenje ministra za agrarnu reformu br. 34576 od 22. VIII 1924. o
otputanju nadzornika kolonija; Naredba ministra za agrarnu reformu br. 44140 od
6. XI 1924. o ponovnom uspostavljanju nadzornika kolonija; Naredba ministra za
agrarnu reformu br. 858, od 5. I 1925. o nadzornicima kolonija; Rjeenje ministra za
agrarnu reformu br. 1102 od 13. I 1925. o razrjeenju dunosti svih nadzornika kolo
nija i stavljanju prijedloga za izbor novih (Agrarna reforma II, op. cit., 321323,
337339).
Rjeenje ministra za agrarnu reformu br. 35.680 od 7. IX 1922. o kreditiranju vo
zarine za naseljenike; Pravilnik ministra za agrarnu reformu br. 35. 681 od 7. IX 1922.
za izvrenje rjeenja Ministarstva za agrarnu reformu br. 35.680; Naredba Ministar
stva za agrarnu reformu brr. 19.852 od 17. IV 1924. o izdavanju uvjerenja od opinskih
vlasti strankama koje trae kreditiranje vozarine za preseljenje u kolonije; Naredba mi
nistra za agrarnu reformu br. 42.247 od 15. I 1924. o postupku kreditiranja vozarine
naseljenika (Agrarna reforma II, op. cit., 323329, 32333'6).
" Agrarna reforma II, op. cit., 340342.

90

Z D E N K A SIMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

Rjeenjem Privredno-financijskog komiteta ministara, 18. sijenja 1921.

godine (br. 970), mogla su ekonomska udruenja naseljenika dobiti sub
vencije za pokrivanje trokova osnivanja, formiranja i ojaanja rezervnog
fonda. Uvjeti p o d kojima su to mogli ostvariti i nain upotrebe bili su
regulirani Naredbom
ministra za agrarnu reformu o odobravanju,
isplati
(pripomoi)
ekonomskim
udruenjima
naseljenih
dobrovoljaca,
zemljo
radnicima i interesentima agrarne reforme od 20. sijenja 1921 (br. 977).^^
A g r a r n i organi provodili su ve 1925. godine utvrivanje i reviziju agrar
nih subjekata i objekata n a velikim posjedima. Ta problematika bila je
regulirana Naredbom
o utvrivanju
subjekata i objekata agrarne
reforme
od 2. III 1925. godine.^'
T o m naredbom izriito se spominju meu
subjektima agrarne reforme kolonisti. O n i su, k a o i ostali subjekti agrarne
reforme, bili zahvaeni revizijom. U t v r i v a n j e agrarnih subjekata p r o v o
dili su upanijski agrarni uredi. P r e m a toj N a r e d b i , trebalo je kao agrarne
subjekte definitivno u t v r d i t i mjesne dobrovoljce, dobrovoljce-koloniste,
koloniste s opim uvjetima. O n i m a koji nisu ispunjavali zakonske uvjete
oduzimala se zemlja i to od 30. rujna 1925. godine, ako su je obradili,
a a k o nisu o d m a h . Zemlju su mogli zadrati dobrovoljci, koji su imali
u r e d n o dobrovoljako uvjerenje i ispunjavali ostale ope uvjete p r e d
viene za koloniste, odnosno ako su bili siromani zemljoradnici i sami su
obraivali zemlju. U p r o t i v n o m , zemlja im se oduzimala. U z to su razlozi
za oduzimanje zemlje bili jo ovi:
1. neplaanje zakupnine, poreza i ostalih j a v n i h d a b i n a ;
2. k a d a kolonist nije sagradio kuu u propisanom r o k u ;
3. nenaseljenje u p r e d v i e n o m r o k u ;
4 izdavanje zemlje u z a k u p za n o v a c ;
'
5. neispunjavanje zakonskih uvjeta za koloniste.
Zemlju koja je preostala poslije namirenja mjesnih agrarnih interesenata
trebalo je iskoristiti za kolonizaciju. P r e m a Naredbi o utvrenju
subjekata
i objekata agrarne reforme od 30. maja 1925. godine,^^ subjektom agrarne
reforme smatrali su se:
1. siromani zemljoradnici;
2. seoski zanatlije;
3. dobrovoljci mjesni i kolonisti;
4. etnici;
5. kolonisti s opim uvjetima;
6. siromani o p t a n t i i izbjeglice.
Subjektom su smatrani i siromani autokolonisti koji su se naselili na
zemlju d o 1. sijenja 1924. godine. Ta naredba ponovila je odredbe
ranije spomenute naredbe iz oujka iste godine uz neke manje izmjene,
koje su se odnosile na m a k s i m u m i supermaksimum veleposjeda, a detaljno
je u t v r e n o i t o t k o se moe smatrati subjektom agrarne reforme. O d t a d a
su se povrine, koje su postale slobodne revizijom dobrovoljaca i kolonista,
mogle upotrijebiti jedino z a nadjeljenje tih kategorija agrarnih subjekata,
" Agrarna reforma II, op. cit., 360362.
" Naredba o definitivnom utvrenju objekata i subjekata agrarne reforme, Beograd,
Ministarstvo za agrarnu reformu Kraljevine SHS, 1925, 118.
'8 Naredba o utvrenju objekata i subjekata agrarne reforme, Beograd, Ministarstvo za
agrarnu reformu Kraljevine SHS, 1925, 118.

91

Z D E N K A SIMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (I) 85164 (1990)

a prema odobrenju Ministarstva za agrarnu reformu. Samo Ministarstvo

za agrarnu reformu, a ne vie upanijski agrarni uredi, moglo je premje
tati mjesne agrarne interesente i mjesne dobrovoljce na zemljite koje je
ranije koriteno za kolonizaciju i o b r a t n o radi arondacije pojedinih sela
i kolonija. A g r a r n e direkcije i upanijski agrarni uredi vie nisu mogli
samostalno raspolagati zemljom koja je ranije koritena za kolonizaciju.
U sluaju potrebe, mogli su zatraiti za t a k v o zemljite odobrenje Mini
starstva za agrarnu reformu.
Donoenjem Zakona o dobrovoljcima
31. VIII 1928. godine prestao je
vaiti raniji zakon i svi propisi koji su bili s njim u suprotnostima. Zako
nom je proiren krug osoba kojima se p r i z n a v a o dobrovoljaki status,
a time i p r a v o n a zemlju. O n z a d r a v a ranije povrine zemlje koje su
p r i z n a t e dobrovoljcima. Regulirao je i pitanje nasljeivanja kod d o b r o
voljaca.**
Z a k o n o dobrovoljcima od 3 1 . V I I I 1928. godine i njegove kasnije izmjene
i d o p u n e o d 18. I X 1930. godine unijele su nove odredbe u pogledu
naseljavanja i o b r a d e zemlje. Z a k o n razlikuje dvije kategorije d o b r o
voljaca:
1. one koji su se bili obvezali naseliti zemlju i sami je o b r a i v a t i ;
2. one, koji su bili osloboeni naseljenja i osobne o b r a d e zemlje.
O d naseljavanja i osobne obrade zemlje bili su osloboeni dobrovoljci
ije zanimanje nije bilo zemljoradnja. Invalidi I. i I I . grupe, djeca i ne
mone osobe. T a k o je I zakonski bilo omogueno osobama raznih drugih
profesija d a zadre dobrovoljaku zemlju, a meu njima je bilo prilian
jroj p>olitIara, viih inovnika, savjetnika, lijenika, a d v o k a t a i si. Iz
toga jasno proizlazi d a se a g r a r n a reforma iskoristila u politike svrhe.
Svima onim dobrovoljcima ija profesija nije bila zemljoradnja ostavljala
se zemlja, esto dobre kvalitete I graevinska, samo zato d a bi ih se vezalo
u z politike stranke n a vlasti. Zakonski je regulirano pitanje t k o je dobro
voljac i p o d kojim uvjetima moe z a d r a t i zemlju. Samo dobrovoljci koji
su ispunjavali zakonske uvjete i Imali dobrovoljake uvjerenje mogli su
z a d r a t i zemlju, a ostalima se oduzimala.-" Mjesni dobrovoljci-neborci
s vie od 5 lanova porodice imali su p r a v o na viak kompetencije k a o
mjesni interesenti. Regulirano je i pitanje redoslijeda pri dodjeli zemlje,
a o n je bio o v a k a v :
1. mjesni dobrovoljci-zemljoradnici;
2. ostali mjesni dobrovoljci;
3. mjesni obrovoljci-kolonisti;
4. ostali dobrovoljci.
Prednost pri dobivanju zemlje bila je d a n a dobrovoljcima-mjetanima,
a tek iza njih su zemlju mogli dobiti kolonisti. P r a v o n a gradilita imali
su samo obrovoljci-kolonisti, a mjesni jedino a k o nisu imali vlastitu
^ Zakon o dobrovoljcima, Beograd, Ministarstvo vojske i mornarice, 1928.
= Isto.
Pravilnik za izvrenje zakona o dobrovoljcima u pogledu dodeljivanja zemlje i kolo
nizacije. Ministarstvo poljoprivrede, Beograd 1930; Pravilnik za izvrenje zakona o
dobrovoljcima u pogledu dodeljivanja zemlje i kolonizacije, Beograd, Ministarstvo
poljoprivrede, 1931; Slubene novine, br. 43, 25. II 1931.

92

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (!) 85164 (1990)

Doneseni su bili i neki financijski propisi, kojima su bila regulirana neka

pitanja uz provoenje kolonizacije. T i m je propisima regulirano pitanje
poslovanja Kolonizacionog fonda i plaanje doprinosa.^^ Pravilnik o
Kolonizacionom fondu Ministarstva poljoprivrede propisao je, 13. V I
1934. godine, ministar poljoprivrede D r a g u t i n S. Koji. Kolonizacioni
fond sluio je za pokrie: 1. u p r a v n i h trokova i trokova kolonizacije;
2. za o t k u p zemljita, koje je d r a v a imala platiti vlasnicima k a o n a k
nadu p r e m a propisima o agrarnoj reformi; 3. za stvaranje uvjeta za
naseljenje, za podizanje i ureenje naselja, k u l t u r n o i ekonomsko p o d i
zanje svih agrarnih interesenata, ukoliko su se za te namjene uplaivale
u taj fond odreene svote iz budetskih kredita; 4. za davanje kredita
bez k a m a t a udruenjima (agrarnim zajednicama zadrugama) naseljenih
dobrovoljaca, zemljoradnika i drugih agrarnih interesenanta posredstvom
njihovih saveza; 5. za ostale trokove predviene tim P r a v i l n i k o m i poje
dinim zakonskim propisima o provoenju agrarne reforme. Gotovina
fonda bila je pohranjena u D r a v n o j hipotekarnoj banci u Beogradu.
Kolonizacionim fondom rukovodio je ministar poljoprivrede. Prinos K o l o
nizacionom fondu mogli su veleposjednici platiti i u dobrovoljakoj
zemlji. T a k v a se zemlja prenosila u zemljinim knjigama u Kolonizacioni
fond. Zemlja se prenosila n a dobrovoljce tek poto se u t v r d i l o d a su
njihova uvjerenja provjerena i d a su p r i z n a t i kao dobrovoljci.
Financijskim propisima bilo je regulirano i pitanje besplatnog prijevoza
kolonista i njihove imovine,-* kreditiranje dobrovoljaca i ostalih korisnika
agrarne reforme,-* ureenje duga dobrovoljaca i ostalih korisnika agrarne
reforme-' i neka druga pitanja.
K a k o je vrijeme odmicalo, a svim dobrovoljcima koji su na t o imali
p r a v o nije mogla biti d a n a zemlja odlueno je d a im se umjesto zemlje
d a d u d r a v n e obveznice. T o pitanje bilo je regulirano Uredbom o izda
vanju dravnih
obveznica
dobrovoljcima
umesto agrarne zemlje, i P r a
vilnikom za njezino izvrenje.-"

^- Pravilnik o kolonizacionom fondu Ministarstva poljoprivrede, Beograd, Ministar

stvo poljoprivrede Kraljevine Jugoslavije, 1934.
Pravilnik za izvrenje reenja Ministarstva za agrarnu reformu br. 26.156 od 24.
jula 1926. godine o besplatnom prevozu naseljenika, njihovog inventara i nainu pla
anja vozarine za prevoz na dravnim eljeznicama i brodovima u dravnoj cksp oataciji i na privatnim eljeznicama i brodovima, Beograd, Dravna tamparija Kralje
vine SHS, 1926, 119; Slubene novine, br. 196, 1. IX 1926. Nakon donoenja toga
Pravilnika prestalo je vaiti rjeenje br. 35.686 od 7. IX 1922. god. i Pravilnik br.
35.681 od I X 1922. godine s izmjenama i dopunama br. 2, 2.551 od 26. I 1926. Pra
vilnik iz 1926. godine bio je zamijenjen novim u lipnju 1931. godine, Slubene novine,
134, 17. VI 1931.
Zakon o pozajmicama bez interesa udruenjima naseljenih dobrovoljaca, zemljorad
nika i drugih interesenata agrarne reforme. Agrarna reforma II, op. cit., 3036.
25 Uredba o ureenju dugova dobrovoljaca izdatih na osnovu Zakona o mini pozajmica
ma bez interesa naseljenih zemljoradnika i drugih interesenata agrarne reforme, Beograd,
Ministarstvo poljoprivrede, 1936; Slubene novine, br. 112, 18. V 1936.
Slubene novine, br. 282, 8. XII 1938; Pravilnik o izvrenju uredbe o izdavanju
dravnih obveznica ratnim dobrovoljcima umesto agrarne zemlje, p.o. iz Glasnika Mi
nistarstva poljoprivrede, sv. 12, god. XVI, 1938. i sv. XVII 1939.

93

Z D E N K A 5IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

P P 9 (1) 85164 (1990)

2. SUBJEKTI KOLONIZACIJE (KOLONISTI)

Z a k o n o d a v s t v o izmeu d v a svjetska r a t a poznaje etiri kategorije nase
ljenika (kolonista). T o su bili:
1. dobrovoljci-naseljenici (kolonisti);
2. kolonisti s opim uvjetima;
3. autokolonisti;
4. o p t a n t i i izbjeglice.
D a k l e , te kategorije agrarnih interesenata dobile su agrarnu zemlju izvan
svoga kraja. O n i su morali napustiti rodni kraj i preseliti se t a m o gdje
im je bila dodijeljena a g r a r n a zemlja.
1.

Dobrovoljci

a) Dobrovoljaki status
Najstarija kategorija subjekata kolonizacije bili su dobrovoljci. P r a v o n a
zemlju p r i z n a t o im je u toku p r v o g a svjetskog r a t a . Ministarski savjet
rijeio je n a Krfu, 29. I I 1917. godine, da svaki jugoslavenski d o b r o v o
ljac, koji se borio u srpskoj vojsci p r o t i v neprijatelja p o svretku r a t a
dobije pet (5) h e k t a r a p l o d n e zemlje za naseljenje.-^ D a ispuni ta obea
nja, srpska je v l a d a t a d a mogla raunati u granicama p r e d r a t n e Srbije.
Meutim, ini se d a se ve t a d a i n d i r e k t n o pretpostavljalo d a bi moglo
doi d o teritorijalnog proirenja na raun Austro-Ugarske u sluaju uspje
n o zavrenog rata, to bi omoguilo naseljavanje dobrovoljaca u p l o d n i m
sjevernim krajevima. P e t a r Pei, ministar vojske i mornarice, naveo je
u N a r o d n o j skuptini u oujku 1923. godine, p o d a t a k da je na solunskom
frontu bio ovaj broj dobrovoljaca p o p o k r a j i n a m a iz H r v a t s k e 4282,
iz Bosne i Hercegovine 8624, iz Dalmacije 2096, iz Bake i B a n a t a 4767,
iz Srema 2902, iz Slovenake 207, iz Slavonije 1193, iz C r n e Gore 219
i iz eke 308, svega 24.598. N a p u t u iz Rusije sa M u r m a n a jedan bataljon
u jaini 5402 to ini u k u p n o 30.000 dobrovoljaca, koji su trebali da
budu n a Solunskom frontu. P r e m a tim podacima bila su iz h r v a t s k i h
zemalja ( H r v a t s k e sa Slavonijom, Dalmacijom i Srijemom) prije n a s t a n k a
Kraljevine S H S n a solunskom frontu u k u p n o 10.473 dobrovoljca. T u
nisu uraunati povratnici iz Rusije, dakle oni ija zaviajnost o d 5402
dobrovoljca nije bila u t v r e n a . P r e m a tim podacima, n a solunskom se
frontu borilo vie od treine dobrovoljaca iz h r v a t s k i h zemalja, to je
kasnije bilo v a n o pri dodjeli zemlje toj kategoriji agrarnih subjekata.-^
Pitanje statusa i poloaja dobrovoljaca bilo je regulirano s vie propisa.
V l a d a je p o t k r a j 1919. godine donijela Uredbu o dobrovoljcima,-^
a 1921.
godine N a r o d n a Je skuptina izglasala i Zakon o dobrovoljcima^'^.
Taj
zakon bio Je 1928. godine izmijenjen n o v i m Z a k o n o m o dobrovoljcima.

" Agrarna reforma I, op. cit., 271.

Stenografskc biljeke Narodne skuptine Kraljevine SHS od 6. oujka 1923. Status
dobrovoljaca imale su 42.000 osoba do 1925. godine (vidi: Stojanovi St., est godi
na nae agrarne reforme. Jugoslavenska njiva, bilj. 9, Zagreb 1925, 377).
2 Uredba o dobrovoljcima, op. cit. 115.
Zakon o dobrovoljcima od 30. XII 1921, op. cit.
94

Z D E N K A IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

I'P 9 (1) 85164 (1990)

koji je p o n o v o izmijenjen i dopunjen 1930. godine.** P r e m a U r e d b i o

dobrovoljcma iz 1919. godine, dobrovoljcem se smatrao svaki
dravlja
nin Kraljevstva
SHS koji je kao redov ili podoficir dobrovoljno
stupio u
srpsku vojsku i to zakljuno do 18. novembra 1918. godine, u njoj ostao
do demobilizacije
ili iz nje bio otputen redovnim putem kao
nesposo
ban.^- Ali su status dobrovoljca zatraile i osobe koje su dobrovoljno
sudjelovale u ranijim srpskim r a t o v i m a . Vlast je sama komplicirala i
oteavala rjeavanje dobrovoljakog pitanja, jer je poveavala krug osoba
kojima se p r i z n a v a o dobrovoljaki status. P r i z n a t je i dobrovoljcima- a n d a r i m a u rujnu 1920. godine.** U vrijeme politikih borbi oko izglasanja V i d o v d a n s k o g ustava rjeenje od 22. veljae 1921. godine tadanjeg
ministra za agrarnu reformu N i k o l e Uzunovia i u p u t s t v o agrarnim
organima otvorilo je iroku mogunost za stjecanje dobrovoljakog sta
tusa.** Za priznavanje toga statusa nije se vie, k a o ranije, inzistiralo
na propisanom uvjerenju, ve je bio dovoljan iskaz dvojice svjedoka
dobrovoljaca i jamstvo oblasnog saveza dobrovoljaca. T a k o je krug su
bjekata kolonizacije naglo povean. M o t i v vlasti d a omogui prilino l a k o
stjecanje dobrovoljakog svojstva bio je politiki. Vlast je nastojala
pridobiti to vie pristalica meu dobrovoljcima. T o joj je lako polazilo
za r u k o m , jer veina njih nije jo dobila zemlju. Istim razlogom r u
kovodila se vlast, k a d a je dobrovoljaki status priznala i etnicima.
T o je bilo uinjeno na zahtjev njihovog udruenja, a na osnovi referata,
13. m j n a 1921. godine, radikalskog politiara Krste Miletia, tadanjeg
ministra za agrarnu reformu. Srpskim etnicima-zemljoradnicima p r i z n a t o
je p r a v o na 5 h e k t a r a zemlje za naseljenje u krajevima preko Save i
D u n a v a , odnosno 10 h e k t a r a u tzv. junim n o v i m krajevima. O n i su
mogli dobiti zemlju pod uvjetom da se n a nju nasele i da je osobno
obrauju sa svojim porodicama. K a o i ostalim dobrovoljcima, p r i z n a t o
i m je p r a v o n a dodjelu ivog i m r t v o g poljoprivrednog inventara, stoke
i sjemena.*'
N a r o d n a je skuptina u Z a k o n u o dobrovoljcima iz 1921. godine proi
rila mogunost da status dobrovoljca steknu i druge osobe a ne samo
one koje su dobrovoljno stupile u srpsku vojsku u toku p r v o g a svjetskog
rata. P r e m a st. 2. l. 1 toga Z a k o n a , uz ranije spomenute kategorije d o
brovoljaca. U r e d b o m i l. 1. st. 1 toga Zakon,a mogli su se rjeenjem
ministra vojnog i mornarice, a p o odobrenju Ministarskog savjeta, priznati
dobrovoljcima i druge osobe za koje b u d e u t v r e n o , da su svojim r a d o m
i p o r t v o v a n j e m pomogli ostvarenju n a r o d n o g osloboenja i ujedinjenja
Zakon o dobrovoljcima, iz 1928, op. cit., 32. Izmjene i dopune zakona o dobrovolj
cima 1930, op. cit.
' 2 Uredba o dobrovoljcima, op. cit..
Agrarna reforma I, op. cit. 271.
Agrarna reforma II, op. cit., 353357. Uvjerenja koja su se izdavala dobrovoljcima
na osnovi svjedoenja dvojice drugih dobrovoljaca odnosila su se samo na one koji
su se borili u redovima srpske vojske u ratu 19141918. godine za osloboenje I uje
dinjenje, te na one koji su se borili u Dobrudi, a nisu mogli doi na solunski front
jer su bili ranjeni, bolesni ili nesposobni ili su morali ostati po nareenju vojnih vlasti,
ukoliko su to mogli pismeno dokazati. To se, meutim, nije odnosilo na one koji su
bili u Murmansko-SIbirskIm I drugim stranim odredima i armijama.
5' Agrarna reforma II, op. cit. 357358.

95

Z D E N K A 5IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

nainom istim ili slinim onome, predvienom u p r e t h o d n o m stavu.'"*

T o je mnogima omoguilo stjecanje dobrovoljakog statusa. K r u g osoba
kojima je p r i z n a t status dobrovoljca narednih se godina neprestano p r o
irivao, obino o d l u k a m a Ministarskog savjeta. T a k o je bio proiren:
1. onim ivim ustaama (ustanicima) koji su uestvovali
u
bosansko-hercegovakom
ustanku
1875/1878.
godine (odlukom Interministerijalnog komiteta pri Ministarstvu za socijalnu politiku 4. X 1922, a kasnije
i odlukom Ministarskog savjeta 22. I I I 1924),*^
2. onima koji su bili u sastavu Pivkovog
bataljona u Italiji (odlukom
Ministarskog savjeta od 2 1 . 'V 1924;*^ ili su
3. dobrovoljno sudjelovali k a o graani bive Kraljevine C r n e Gore u
balkanskim
ratovima i ratu protiv Austro-Ugarske
19141918
(Odlukom
Ministarskog savjeta od 2 3 . V I I I 1924);39
4. onima koji su se borili u statusu vojnika m a k a r i najkrae vrijeme u
srpskim p u k o v i m a 1916. godine u Rusiji, a kasnije su bili ranjeni, bolesni
ili zarobljeni ( O d l u k o m Ministarskog savjeta 10. I 1925).*'
Pitanje priznavanja statusa dobrovoljca bilo je dalje r a z r a e n o u Zakona
0 dobrovoljcima
iz 1928. godine. Broj osoba kojima se priznaje taj status
sada se p o n o v o poveava zakonskim putem. Dobrovoljcem
se smatra svaki
onaj, tko je u toku rata dobrovoljno
stupio u srpsku ili crnogorsku
vojsku
do 5. studenog 1918. godine i ostao na vojnoj dunosti do
demobilizacije
ili ako je ranije bio osloboen vojne dunosti poto je bio
nesposoban
ili iz drugih dravnih razloga, a tako i oni koji su do rata 1912. godine
ili u ratovima 1912. do 5. studenoga 1918. godine samovoljno
aktivnim
ueem pomogli ostvarenje narodnog ujedinjenja i osloboenja.^^ P o n o v o
je proiren broj dobrovljaca P r a v i l n i k o m za izvrenje Z a k o n a o d o b r o
voljcima od 3 1 . kolovoza 1928. i izmjenama od 6. oujka 1930. P r o p i
sano je, d a se p o l. 1 Z a k o n a o dobrovoljcima imaju t a k v i m a smatrati:
1. oni koji su k a o podanici drugih d r a v a svojevoljno stupili u srpsku
ili crnogorsku vojsku za r a t o v a 18751877, 18851886, 1 9 1 2 1 9 1 3 ,
1 1914. godine, zakljuno s 5. studenim 1918. godine, a sudjelovali su u
borbama i ratnim operacijama, ili su bili na drugim vojnim dunostima
u srpskoj ili crnogorskoj vojsci;
2. koji su k a o strani podanici u tijeku posljednjeg rata, ili najkasnije do
kraja 1917. godine, stupili u srpsku andarmeriju, p a su t a d a k a o a n d a r i
stupili ili su bili odreeni za borbene jedinice srpske vojske i t a d a k a o
borci sudjelovali u borbi za osloboenje i ujedinjenje;
3. koji su bili pri prijelazu srpske vojske u Srijem, odnosno srpske i
crnogorske vojske u Bosnu u tijeku p r v o g a svjetskog r a t a uzeti sa svojom
stokom i k o m o r o m u vojnu slubu i u toj slubi dobrovoljno ostali d o
kraja mobilizacije, odnosno do kraja r a t a ;
"
"
'8
3
"

Zakon o dobrovoljcima od 30. XII 1921, op. cit. Agrarna reforma II, op. cit., 357.
Isto, 364365.
Isto, 366367.
Isto, 3 ^ 7 - 3 6 9 .
Eri Milivoje, op. cit., 521522.
Zakon o dobrovoljcima iz 1928, op. cit.

96

Z D E N K A IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

4. koji su k a o podanici bive Srbije i C r n e Gore svojevoljno stupili u

srpsku i crnogorsku vojsku, u prije navedenim ratovima, a u vrijeme
stupanja u vojsku nisu bili vojni obveznici k a o stalno nesposobni, m a l o
ljetni ili s navrene 62 godine ivota;
5. strani srpski ili crnogorski dravljani koji su d o rata 1912. godine
svojevoljno a k t i v n i m ueem i uspenim r a d o m skopanim sa p o r t v o
vanjem odnosno opasnostima p o ivot i imovinu oevidno potpomogli i
doprineli ostvarenju naeg n a r o d n o g osloboenja i ujedinjenja, kao i
svaki onaj strani p o d a n i k , koji je u r a t o v i m a od 1912. d o 5. novembra
1918. godine n a isti nain svojim a k t i v n i m ueem i uspenim r a d o m
p o m o g a o i doprineo naem n a r o d n o m osloboenju i ujedinjenju."*"Detaljnije je p o n o v o odreeno t k o se sve smatra dobrovoljcem nareenjem
ministra vojske i mornarice n a osnovi kojega je dolo d o izmjena u
P r a v i l n i k u za izvrenje z a k o n a o dobrovoljcima od 1 1 . I I 1931. godine.
N a r e e n j e m je bilo detaljnije odreeno t k o se sve moe smatrati d o b r o
voljcem i izvreno razgranienje izmeu dobrovoljaca boraca i neboraca.
Dobrovoljcima su se smatrale, osim osoba t a k s a t i v n o navedenih u Z a k o n u
o dobrovoljcima ^od 3 1 . V I I I 1928. godine, i ove osobe:
1. mladii, koji su k a o srpski podanici u dobi od navrenih 18 d o n a v r
enih 20 godina svojevoljno stupili u redove vojske prije nego to su bili
k a o obveznici posljednje o b r a n e mladia p o z v a n i d a stupe;
2. crnogorski podanici, a k o su u vojsku stupili svojevoljno u dobi od
navrenih 16 p a d o navrenih 17 godina;
3. crnogorski podanici koji su k a o iseljenici u Americi bili osloboeni
vojne obaveze, p a su se svojevoljno, iz patriotskih razloga vratili i stupili
u redove crnogorske ili srpske vojske i u ovima ostali do demobilizacije,
ili su ranije osloboeni od vojne dunosti p o d uslovima predvienim
Pravilnikom.
4. crnogorski i strani podanici koji su doli iz Amerike radi stupanja
u crnogorsku vojsku, pa su potopljeni u pristanitu San o v a n i ;
5. Crnogorci, koji su iz patriotskih razloga, m a d a su bili osloboeni od
dolaska n a vojnu nunost, doli iz Amerike i k a o takvi bili priznati za
dobrovoljce p o rjeenju Ministarskog savjeta, p a su dobili dobrovoljaku
zemlju, n a kojoj su se naselili i na kojoj su ivjeli.
Dobrovoljaki status nije p r i z n a t stranim podanicima koji su kao a n d a r i
stupili dobrovoljno u srpsku andarmeriju, a zadrali su plau i nisu se
borili.
P r a v a koja su dobrovoljcima p r i p a d a l a zavisila su od toga je li im p r i z n a t
status borca ili neborca, p a je i u t o m pogledu p r o v e d e n o razgranienje.
Status dobrovoljca-borca
p r i z n a t je ovim osobama:
1. o n o m e koji je u t o k u r a t o v a dobrovoljno i bez i k a k v e ograde u pog
ledu njegove upotrebe u ratu stupio u srpsku ili crnogorsku vojsku i ostao
na vojnoj dunosti d o demobilizacije ili je ranije bio osloboen od vojne
dunosti nadlenim p u t e m ;
*^ Pravilnik za izvrenje Zakona o dobrovoljcima u pogledu dodeljivanja zemlje i ko
lonizacije, Ministarstvo poljoprivrede, Beograd 1930, Slubene novine, br. 69, 26. III
1930.
7

Povijesni prilozi

^7

Z D E N K A SIMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

2. onome koji se od 5. studenoga 1918. godine prijavio k a o dobrovoljac

bez ikakve ograde, p a je bio uvrten u dobrovoljaki spisak i upuen u
centre za sakupljanje dobrovoljaca radi transportiranja n a bojite, bez
bez obzira k a d a je na njega stigao;
3. onome koji je a k t i v n i m ueem u borbi s neprijateljem p o m a g a o ostva
renje n a r o d n o g osloboenja i ujedinjenja;
4. borcima onesposobljenim za borbu u toku rata, koji su od nadlene k o
misije bili utvreni za neborce;
5. dobrovoljcima neborcima koji su kasnije svojevoljno ili p o dunosti
bili premjeteni u borce i n a tim dunostima ostali do kraja r a t a ili d e m o
bilizacije ili d o k ih vlast nije oslobodila od vojnih dunosti;
6. onima koji su pripadali dopunskim baterijama i pionirskim jedini
cama;
7. a n d a r i m a koji su kasnije bili uvrteni u borake jedinice ili su u
sastavu organiziranih andarmerijskih jedinica sudjelovali u b o r b a m a .
Status dobrovoljca-nehorca
imale su ove osobe:
1. oni koji su u toku r a t a dobrovoljno stupili u srpsku ili crnogorsku
vojsku i bili odreeni na neborake dunosti, p a su u t o m svojstvu bili is
kljuivo koriteni na neborakim dunostima i koji su kao takvi odreeni
u raspisu V r h o v n e k o m a n d e br. 29.056 o d 9. X I 1917. godine;
2. onaj koji je pri stupanju u vojsku d a o najavu d a eli iskljuivo sluiti
kao neborac, p a je time odbio svako vrenje borakih dunosti u toku
ratova.**
Dobrovoljaki status bio je p r i z n a t 1931. godine i osobama koje su su
djelovale u borbama za osloboenje sjevernih krajeva (Meimurja, P r e k o murja. tajerske i Koruke). Sudionici u tim b o r b a m a bili su izjednaeni
u p r a v i m a i dunostima sa solunskim dobrovoljcima. Udruenje tih d o b r o
voljaca imalo je sjedite u Varadinu.**
P r e m a Z a k o n u o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima od
lipnja 1931. godine zemlja se eksproprirala u korist onih agrarnih subje
k a t a koji su je drali, ako su ispunjavali propisane uvjete. T o je vrijedilo
i za dobrovoljce, t a k o da se n a k o n donoenja toga z a k o n a vie ne iri
k r u g osoba kojima se p r i z n a v a l o svojstvo dobrovoljca.
b) P r a v a i obveze dobrovoljaca
N e k i su dobrovoljci n a k o n rata ostali bez najnunijih sredstava za ivot,
p a im je U r e d b a o dobrovoljcima p r i z n a v a l a p r a v o n a p o m o . O n a je
mogla biti u novcu, hrani, ogrjevu, a p r i z n a t o im je p r v e n s t v o pri prijemu
u d r a v n u ili s a m o u p r a v n u slubu, kao i dobivanje u z a k u p eljeznikih
restauracija, kantina, gostionica i slino. Dobrovoljcima d r a v n i m inov
nicima vrijeme provedeno u ratu raunalo se u radni sta. Dobrovoljci
aci imali su prvenstvo pri dobivanju stipendija za kolovanje, a d o b r o
voljci zanatlije i trgovci mogli su dobiti beskamatni kredit i pomo u
Pravilnik za izvrenje zakona o dodeljivanja zemlje i kolonizacije, Beograd, Mini
starstvo poljoprivrede, 1931, Slubene novine, br. 43, 25. II 1931; Ko se ima smatrati
kao dobrovoljac, Politika, Beograd, 21. V 1931.
" Arhiv Hrvatske, Zbirka Zdravka antia (dalje AH ZZ), 1. 1. 7. 6.
98

Z D E N K A IMONIC-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

P P 9 (1) 85164 (1990)

n a b a v i sirovina i lokala. Dobrovoljcima je p r i z n a t o p r v e n s t v o zajedno s

invalidima pri d r a v n i m i s a m o u p r a v n i m liferacijama. Svima tim p r a v i m a
dobrovoljci su se mogli koristiti u roku od 3 godine nakon stupanja na
snagu spomenute Uredbe. Dobrovoljcima zemljoradnicima p r i z n a t o je
pravo na zemlju i to borcima 5 hektara, a neborcima 3 hektara plodne
zemlje za naseljenje u mjestima predvienim za kolonizaciju p r e m a planu
Ministarstva za agrarnu reformu. P r a v o n a zemlju U r e d b a je p r i z n a v a l a
samo siromanim dobrovoljcima zemljoradnicima, uz uvjet da je sami
obrauju, u p r o t i v n o m zemlja se oduzimala. Dobrovoljac t a k v u zemlju
nije mogao zaduiti i otuiti. Dobrovoljcima je p r i z n a t o p r v e n s t v o pri
kolonizaciji. K a d a je postojala mogunost, dobrovoljcima zemljoradnicima
mogla se dati stoka, koja je ostajala d r a v n o vlasnitvo tri godine, n a k o n
ega je prelazila u vlasnitvo dobrovoljca. P r a v o d a se koristi navedenim
pogodnostima gubio je dobrovoljac, a k o je organizirao pokrete p r o t i v
d r a v n e vlasti i javnog p o r e t k a ili a k o je sudjelovao u zloinima i drugim
prljavim poslovima.*'
N a v e d e n i m pogodnostima, p r e m a rjeenju Ministarstva za agrarnu reformu
(br. 10.470 od 3 1 . X I I 1919. godine), nisu se mogli koristiti pripadnici
Dobrovoljake Sokolske Legije koja je sudjelovala pri osloboenju
Meimurja. Pripadnici te Legije nisu bili izjednaeni ostalim dobrovolj
cima u p r a v u n a zemlju i drugu pomo od d r a v e . Meutim, p r i z n a t a
im je prednost pred ostalim interesentima iste kategorije pri raspodjeli
zemlje i kolonizaciji.* Dobrovoljaki status i ostala p r a v a koja su iz
njega proizlazila p r i z n a t a su pripadnicima te Legije 1931. godine.
Svi dobrovoljci, koji su dobili agrarnu zemlju, morali su nabaviti d o b r o
voljako uvjerenje od Ministarstva za socijalnu politiku d o 1. travnja
1921. godine. O n i koji nisu pribavili uvjerenje, morali su platiti z a k u p
ninu. P o t k r a j rujna 1920. godine, uz odreene uvjete p r i z n a t o je p r a v o
na zemlju dobrovoljcima-andarima.
O n i su imali p r a v o da dobiju zemlju
u svom mjestu ili da se koloniziraju. Uvjet je bio d a su ranije bili zemljo
radnici, a nisu imali zemlje ili je nisu imali dovoljno za vlastito u z d r a
vanje i uzdravanje porodice, odnosno zadruge. Zemlju su morali obrai
vati sami ili uz p o m o lanova porodice odnosno zadruge.*'
U r e d b a o dobrovoljcima smanjila je broj onih koji su imali p r a v o na
zemlju, a znatnije je povean broj onih koji su mogli raunati na drugu
pomo. Iz politikih razloga p o n o v o je p r i z n a t o , 2 3 . X 1920. godine,
p o d odreenim uvjetima, p r a v o na agrarnu zemlju dobrovoljcima
nezemljoradnicima.
Uvjet d a ostvare to p r a v o bio je da se koloniziraju
1 sudjeluju u ureivanju mjesne kolonije, a za mjesne dobrovoljce-nezemljoradnike, d a sami plate z a k u p n i n u i da se uz t o ranije nisu koristili rekompenzacijama. Zemlju su mogli dobiti tek nakon podmirenja mjesnih
dobrovoljaca-zemljoradnika i ostalih siromanih zemljoradnika toga
mjesta.*^

* Uredba o dobrovoljcima, op. cit.

Agrarna reforma I, op. cit., 270.
" Isto, 271.
" Isto, 271272.

99

Z D E N K A SIMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85154 (1990)

Kasnije, dobrovoljci-zemljoradnici i dobrovoljci-andari vie nisu bili

smatrani subjektima agrarne reforme, jer su rjeenja kojima im se p r i z n a
valo p r a v o n a dobivanje zemlje bila ukinuta. Meutim, a k o su oni ve
bili u posjedu agrarne zemlje mogli su je zadrati.*"
P r a v o n a agrarnu zemlju bilo je p r i z n a t o 13. I X 1921. godine etnicima-zemljoradnicima,
uz uvjet d a je sami obrauju. Imali su p r a v o na 5 hek
tara zemlje u krajevima p r e k o Save i D u n a v a , a u junim krajevima
10 hektara. etnici koji su dobili zemlju gubili su p r a v o na ostale
povlastice.''"
Z a k o n o dobrovoljcima iz kolovoza 1928. godine z a d r a o je ranije p o
vrine zemlje, koje su p r i p a d a l e dobrovoljcima zavisno od toga jesu li
imali status borca ili neborca. Porodice s vie od 5 lanova mogle su
dobiti vie zemlje, p r e m a kriterijima koji su se primjenjivali i za ostale
korisnike a g r a r n e reforme. P r a v o n a zemlju gubili su dobrovoljci p r a v o
mono osueni za krivina djela p r o t i v d r a v e . Zemlja koja je prela u
vlasnitvo dobrovoljca ili njegovih nasljednika, p r e m a t o m Z a k o n u , nije
se mogla opteretiti u toku pet godina. Mogla se zaduiti hipotekom do
1/3 vrijednosti. Dobrovoljci osloboeni naseljenja i osobne o b r a d e zemlje
mogli su je p r o d a t i im je prela u njihovo vlasnitvo, ali samo uz o d o
brenje ministra poljoprivrede.^* Dobrovoljci obvezani n a naseljenje i osob
nu obradu zemlje morali su se na nju naseliti u roku od dvije odnosno tri
godine zavisno od toga jesu li zemlju dobili prije ili poslije stupanja
na snagu tih propisa.
Nerijeenih molbi dobrovoljaca za zemlju bilo je mnogo, a zemlje nije
bilo dovoljno. Stoga je odlueno da im se umjesto zemlje d a n a k n a d a u 4*'/o
d r a v n i m obveznicama. Dobrovoljci-borci imali su p r a v o na obveznice
u iznosu 50.000, a neborci 30.000 dinara nominalne vrijednosti. P r a v o
na d r a v n e obveznice imali su ovi dobrovoljci i dobrovoljci-ustanici:
1. kojima je p r i z n a t o dobrovoljako svojstvo do donoenja Uredbe, a nisu
dobili zemlju;
2. dobrovoljci, koji su dobili zemlju, a bili su osloboeni naseljenja;
3. dobrovoljci, koji su dobili zemlju, ali se nisu naselili u z a k o n s k o m
roku;
4. dobrovoljci-ustanici, koji nisu dobili zemlju.
P r v e n s t v o pri dodjeli jo nepodijeljene agrarne zemlje, odnosno one koju
je trebalo osloboditi, d a n a je dobrovoljcima zemljoradnicima,
a ostali su
mogli dobiti n a k n a d u u obveznicama. Obveznice su donosile 4"/o k a m a t a
godinje. Imale su se amortizirati u roku od 30 godina, raunajui od
1. X 1939. godine. Poslove s obveznicama je obavljalo Odjeljenje d r a v n i h
dugova i d r a v n o g kredita i ^Ministarstvo financija neposredno ili p r e k o
poreznih u p r a v a . Dobrovoljci koji su zatraili obveznice umjesto zemlje
morali su podnijeti molbe d o 9. V I 1939. godine.
Dobrovoljci i dobrovoljci-ustanici, koji nisu bili osloboeni naseljenja,
morali su se naseliti na dodijeljenoj zemlji o 9. V I 1939. godine ili su
" Agrarna reforma II, op. cit., 8182.
Isto, 357358.
" Zakon o dobrovoljcima iz 1928, op. cit. AH ZZ, 1. 1. 7. 3. (br. 1167, 17. II 1940).
100

ZDENKA IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

d o t a d a morali podnijeti molbu za grau. Morali su se naseliti na zemlji

u roku 3 mjeseca n a k o n to su dobili grau. Dobrovoljci, koji nisu pod
nijeli u roku molbu za obveznice odnosno besplatnu grau, odnosno
koji se nisu naselili n a k o n prijema grae, gubili su i p r a v o na zemlju
i p r a v o n a obveznice.'2. Kolonisti

s opim

uvjetima

Rije je osobama koje su dobile zemlju kao dobrovoljci, n a nju se naselili

i sami je obraivali, ali kojima kasnije nije bio p r i z n a t taj status, jer
nisu dobili dobrovoljako uvjerenje. O n i su mogli z a d r a t i zemlju, ali
su morali platiti z a k u p n i n u . Dobrovoljcima neborcima, koji su ranije imali
boraki status m o g a o se ostaviti viak zemlje iznad 3 hektara k a o kolo
nistima s o p i m uvjetima.'-' Ministarstvo vojske i mornaricce zatrailo
je, 1. maja 1930. godine, od Ministarstva poljoprivrede da se ne oduzima
zemlja dobrovoljcima, koji su p o starom z a k o n u p r i z n a t i k a o borci i k a o
takvi su dobili 5 h a zemlje, a po n o v o m z a k o n u p r i p a d a l o im je samo 3 ha,
ve d a im se t a razlika d a d e u z a k u p k a o kolonistima i omogui d a to
fakultativno otkupe. Savjetodavni o d b o r Ministarstva poljoprivrede uzeo
je pri donoenju povoljnog rjeenja u obzir okolnost da su zemljite
obraivali vie godina. Pitanje ostavljanja zemlje rjeavalo se odvojeno
z a svakog dobrovoljca n a njegovu molbu, a pri odluci hoe li mu se zemlja
ostaviti ili oduzeti uzimalo se u obzir naseljenje, dobra i racionalna o b r a d a
zemlje, vladanje, ponaanje i miljenje agrarnih vlasti. Meutim, bilo jc
naglaeno da t a k v i h sluajeva ne bude mnogo, k a k o to ne bi ilo na tetu
onih dobrovoljaca koji jo nisu dobili agrarnu zemlju. Ministarstvo poljo
p r i v r e d e naredilo je p o d r e e n i m organima, 28. srpnja 1930. godine, da
u skladu s tim u p u t a m a postupaju u t a k v i m sluajevima.'''
P r e m a naredbi Ministarstva poljoprivrede br. 25.320 od 28. srpnja 1930.
godine ostavljen je dobrovoljcima-neborcima iskljuivo naseljenicima vi
ak neborake parcele od 2 h a n a daljnje uivanje, k a o kolonistima s o p
im uvjetima, koje je trebalo d a otkupe, a uivali su ih d o novoga d o b r o
voljakog uvjerenja k a o borci. R a d i breg i jednostavnijeg administriranja
u pogledu sreivanja dobrovoljakog pitanja, spomenuti poslovi bili su
s Ministarstva poljoprivrede preneseni za Bansku u p r a v u u Zagrebu.
N a r e d b a br. 25.320 nije se odnosila n a domae d o b r o v o l j c e . "
Z a koloniste s opim uvjetima vrijedilo je:
1. onima koji nisu bili stalno naseljeni oduzimala se zemlja;
2. status kolonista nije se p r i z n a v a o onima, koji su samo povremeno
dolazili n a zemlju, nisu je sami obraivali i nisu sagradili kue;
Uredba o izdavanju dravnih obveznica ratnim dobrovoljcima umesto agrarne zem
lje,^ Slubene novine, br. 282, 8. XII 1938; Pravilnik o izvrenju uredbe o izdavanju
dravnih obveznica ratnim dobrovoljcima umesto agrarne zemlje, p. o. iz Glasnika
Ministarstva poljoprivrede,
sv. 12. god. XVI, 1938. i sv. XVII, 1939.
^ Pravilnik za izvrenje zakona o dobrovoljcima u pogledu dodeljivanja zemlje i ko
lonizacije, Ministarstvo poljoprivrede, Beograd 1930; Pravilnik za izvrenje zakona
o dobrovoljcima u pogledu dodeljivanja zemlje i kolonizacije.
" AH ZZ, I, 2. 8. (br. 25.320, 28. VII 1930).
" AH ZZS, 1.2.8 (br. 46.900, 29. VI 1936).
101

Z D E N K A SIMONIC-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

3. naseljeni samci s tim statusom koji su sagradili kue mogli su z a d r a t i

samo 2 jutra zemlje.
Kolonisti s opim uvjetima postali su t a k o zakupci veleposjednike zemlje,
a uz z a k u p n i n u morali su plaati i ostale dabine. Poslije donoenja Z a
k o n a o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima, zemlja koju
su drali kolonisti s opim uvjetima eksproprirala se u njihovu korist i
na njih su primjenjivana ista naela koja su vrijedila za mjesne agrarne
interesente.'
3.

Autokolonisti

Rije je osobama koje su preselile, uglavnom p r i v a t n i m vezama, iz pre

napuenih dijelova H r v a t s k e i naselile se bespravno na veleposjednikoj
ili drugoj slobodnoj zemlji. Meu tim u z u r p a n t i m a veleposjednike zemlje
bilo je i seljaka iz Slavonije koji su iz svojih mjesta u p o t r a z i za zemljom
preselili u druga mjesta. Ti su naseljenici kasnije bili izjednaeni s mjesnim
agrarnim interesentima. N a podruju Komisije za likvidaciju agrarne
reforme u Osijeku dobila su 733 autokolonista 2803 j u t r a agrarne zemlje.
Najvie ih je naselilo u kotaru P o d r a v s k a Slatina 175, slijedila je V i r o
vitica sa 150, V a l p o v o 146, Naice 113, D . Miholjac 76, Slavonska P o
ega 40 i Osijek 3 3 .
4. Optanti

izbjeglice

O p t a n t i su bile osobe koje su poslije r a t a optirale u Kraljevinu S H S

iz M a a r s k e i Rumunjske. U H r v a t s k o j su to, uglavnom, bili o p t a n t i iz
Maarske a najvie ih se naselilo u Baranji i V u k o v a r u . O p t a n t s k a p o r o
dica od d v a lana imala je p r a v o na tri jutra zemlje, a one od 3 d o 5
lanova jedno j u t r o p o lanu porodice. Samci o p t a n t i nisu imali p r a v o
na agrarnu zemlju. Postavljena je bila i gornja granica t a k o d a nijedna
o p t a n t s k a porodica nije mogla dobiti vie od 8 jutara zemlje.^^ Izbjeglica
je bilo iz spomenutih dviju susjednih zemalja. Meutim, najvie ih je
bilo iz onih naih krajeva koji su potpali pod Italiju. Osim u sjevernim
ravniarskim dijelovima zemlje, izbjeglice su naseljavani i u tzv. junim
krajevima. Izbjeglice iz Istre, Trsta i Gorice naseljavani su 1933. godine
u okolini D o j r a n a (Crniansko polje) i Develije.'
3. ORGANI ZA PREVOENJE KOLONIZACIJE
P r e t h o d n e odredbe za pripremu agrarne reforme predviale su osnivanje
posebnog D r a v n o g ureda za agrarnu reformu sa z a d a t k o m provesti
agrarnu reformu, unutranju kolonizaciju, preseliti iseljenike u zemlju.'"
U r e d je imao raditi pod n a d z o r o m ministra za socijalnu politiku, a nje
gov sastav i djelokrug trebalo je odrediti kasnije. T o pokazuje da se
" Agrarna reforma III, op. cit., 1922.
" AH ZZ, 1.2.4 (br. 11.278, 16. X 1926).
" Demetrovi Jura], Agrarna reforma u Jugoslaviji, Beograd, Ministarstvo poljopri
vrede Kraljevine Jugoslavije, 1933, 29.
Agrarna reforma I, op. cit., 16.

102

Z D E N K A IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

agrarnu reformu, kolonizaciju i preseljenje iseljenika u zemlju t a d a sma

tralo vie socijalno-politikom nego ekonomskom mjerom. Meutim u
vladinoj naredbi o djelominom izvoenju Prethodnih odredbi za pri
premu agrarne reforme, koja je donesena 10. travnja 1919. godine, d a
kle samo oko mjesec i pol d a n a poslije Prethodnih odredbi za pripremu
agrarne reforme, vie se ne govori o D r a v n o m uredu za agrarnu refor
mu, a poslovi koji su imali biti u njegovoj nadlenosti sada ulaze u resor
ministra za a g r a r n u reformu."
K a k o bi se pitanje dobrovoljaca to uspjenije rjeavalo, ve je U r e d
bom o dobrovoljcima bilo p r e d v i e n o osnivanje Interministerijalnog
ko
miteta pri Ministarstvu za socijalnu politiku, k a o savjetodavnog organa
toga ministarstva. Ministarstvo za socijalnu politiku u suradnji s komi
tetom imalo je u nadlenosti ove poslove: vodilo je katastar dobrovoljaca,
prikupljalo i sreivalo potreban materijal za rjeavanje dobrovoljakog
pitanja, p r i p r e m a l o i podnosilo prijedloge iz te problematike, kontroli
ralo rad referenata za dobrovoljce
pri povjerenitvima
za socijahiu
po
litiku. Specijalni referenti za dobrovoljako pitanje postojali su pri p o
vjerenitvima z a socijalnu politiku u Zagrebu, Sarajevu, Ljubljani i Spli
tu. Poslovi n a rjeavanju dobrovoljakog pitanja u Vojvodini, Crnoj
Gori i Srbiji bili su u neposrednoj nadlenosti Ministarstva za socijalnu
politiku.*
Poto je to bio vrlo obiman posao, ministar za agrarnu reformu nije
ga m o g a o obavljati preko organa kod pokrajinskih vlada i opinskih
agrarnih zastupstava. Ministarstvo
za agrarnu reformu osnovano je u
Beogradu u veljai 1920. godine, k a o centralni d r a v n i organ, a njegova
nadlenost se prostirala na cijeli d r a v n i teritorij. U nadlenosti toga
ministarstva bili su ovi poslovi:
1. izrada zakonskih prijedloga, uredaba i naredaba q agrarnoj reformi
i njihovo izvravanje p r e k o podreenih organa;
2. organizacija poslova podjele zemlje i kolonizacije, repatriranja, preu
zimanja velikih posjeda u d r a v n e ruke, poslovi vezani uz razrjeenje
kmetskih, kolonatskih i slinih odnosa i briga za podizanje zemljoradnje.
Ministarstvo za agrarnu reformu imalo je u poetku d v a odjeljenja: ope
i agrarno, koja su se dalje dijelila n a odsjeke i pododsjeke. Agrarni odjel
imao je u svom sastavu i odsjek za kolonizaciju
i repatriranje
dobrovolja
ca. Preseljavao ih je iz siromanih i prenaseljenih krajeva u krajeve p o
godne za naseljavanje, p o m a g a o doseljavanje domaih ljudi iz inozemstva,
brinuo se o repatriranju iseljenika i o dodjeljivanju zemlje dobrovoljci
ma. U tomu su odsjeku bila dva
pododsjeka:
1. pododsjek za unutranju kolonizaciju i repatriranje;
2. pododsjek za dobrovoljce. Isto, 1921.
Isto, 266267. U sast.iv Interministerijalnog komiteta ulazili su predstavnici ovih
ministarstava: vojske i mornarice, agrarne reforme, unutranjih poslova, ishrane i ob
nove zemlje, poljoprivrede, trgovine i industrije i socijalne politike. Predstavnike u taj
Komitet imenovali su nadleni ministri.
2 Uredba o ustrojstvu Ministarstva za agrarnu reformu Kraljevstva Srba, Hrvata i
Slovenaca, Slubene novine, br. 36, 18. II 1920.

103

ZDI-NKA IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

T a k v a organizacija nije se dugo odrala, p a je 1921. godine ministarstvo

reorganizirano."* P o toj novoj organizaciji ono je imalo tri odjeljenja:
ope, agrarno i za kolonizaciju,
koja su se dijelila n a odsjeke. Postojala
je centralizacija, t a k o da je o kolonizaciji u krajnjoj liniji uvijek o d l u
ivalo Ministarstvo za agrarnu reformu.
K a o izvrni organi Ministarstva za agrarnu reformu bile su formirane
agrarne direkcije u ovim mjestima: Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Cetinju,
N o v o m Sadu i Skoplju. U Splitu je umjesto agrarne direkcije osnovano
Glavno povjerenitvo
s istim djelokrugom. Izvrni o r g a n i direkcija bili
su okruni (upanijski)
agrarni uredi odnosno kotarski agrarni
povjerenici
i komisije. Podruje, nadlenost i sastav agrarnih direkcija o d r e i v a o je
je ministar za a g r a r n u reformu. Kotarska agrarna povjerenitva
bila su
sastavljena od p r a v n o , ekonomski i tehniki obrazovanih osoba.
Agrarna direkcija obavljala je za svoje podruje ove poslove: podjelu
zemlje, kolonizaciju, dodjelu zemlje dobrovoljcima, kontrolirala je d r a v n i
n a d z o r i d r a v n u u p r a v u n a d zemljom velikim posjeda, brinula je o podi
zanju zemljoradnje i obavljala ostale poslove vezane za agrarnu reformu.
K a o druga instanca rjeavala je albe p r o t i v odluka upanijskih agrarnih
ureda. U organizacijskom pogledu dijelila se n a pet odsjeka: 1. opi, 2. za
nadzor, u p r a v u i likvidaciju velikih posjeda, 3. za kolonizaciju, r e p a t r i r a nje, dobrovoljce i zadrugarstvo, 4. agrarno-tehniki i 5. financijski. A g r a r
n o m direkcijom r u k o v o d i o je direktor, a odsjecima efovi.
A g r a r n a direkcija u Zagrebu osnovana je 14. I I 1920. godine za cijeli
teritorij H r v a t s k e , Slavonije, Meimurja i Baranje. Podreeni su joj
bili upanijski agrarni uredi u : V a r a d i n u , V u k o v a r u , Osijeku, Ogulinu i
Zagrebu. Poto je n a podruju Slavonije odvojeno najvie zemlje za
agrarnu reformu, a p r e m a tome i za kolonizaciju, postojao je politiki
interes vlasti da dobije kontrolu nad tim poslovima, to je postignuto
izdvajanjem upanijskog agrarnog ureda u Osijeku i V u k o v a r u iz sastava
A g r a r n e direkcije u Zagrebu i njihovo pripajanje novosadskoj Agrarnoj
direkciji, koja je imala sjedite u Beogradu."*
upanijski agrarni uredi bili su p r v a instanca za sve one poslove u vezi
s provoenjem agrarne reforme i kolonizacije, koji nisu bili p r i d r a n i
viim organima. U H r v a t s k o j je osnovano pet upanijskih
ureda i t o :
1. za liko-krbavsku i modruko-rijeku upaniju sa sjeditem u Ogulinu,
2. za zagrebaku i bjelovarsko-krievaku upaniju sa sjeditem u Zagrebu,
3. za varadinsku upaniju i Meimurje sa sjeditem u V a r a d i n u , 4. za
poeku i virovitiku upaniju i Baranju sa sjeditem u Osijeku i 5. za
srijemsku upaniju sa sjeditem u V u k o v a r u . O n i su donosili prvostepene
odluke u postupku provoenja agrarne reforme, prikupljali su i sreivali
statistiki materijal, sastavljali osnove za definitivnu diobu zemlje i kolo
nizaciju, vodili evidenciju o ekspropriranoj zemli i brigu oko njenog

Izmene i dopune Uredbe o ustrojstvu Ministarstva za agrarnu reformu, Slubene no

vine, br. 58, 15. III 1921; Izmene u uredbi o ustrojstvu Ministarstva za agrarnu refor
mu, Beograd, Dravna tamparija Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1921.
Agrarna reforma I, op. cit., 124130, 148; Agrarna reforma II, 19, 210211;
Arhiv Hrvatske, Fond Savske banovine Poljoprivredno odjeljenje (dalje A H FSB
PO), kut. 6, Izvjetaj Josipa Tukoria od 5. XII 1924.
104

Z D E N K A IMONIC-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

prijenosa na nove vlasnike, imali su n a d z o r n a d velikim posjedima i

r a d o m sekvestara. T i m uredima rukovodili su agrarni povjerenici.
upanijski
agrarni ured u Osijeku osnovan je, k a o i ostali, 14. I I 1920.
godine. N a k o n njegova osnivanja, kotarski agrarni povjerenici postepeno
su likvidirali svoje poslovanje na terenu i preselili se u sjedite toga ureda
u Osijek. Z a d r a n o je bilo iz razloga tednje samo kotarsko
povjerenitvo
u Pakracu u ranijoj formi poto je bilo maleno. U r e d u Osijeku izaao
je iz sastava A g r a r n e direkcije u Zagrebu 10. I I 1924. godine i preao
je u sastav novosadske direkcije. upanijski
agrarni ured u
Vukovaru
odvojen je od zagrebake i pripojen Novosadskoj agrarnoj direkciji 1 5 .
X I 1920. godine.
U Ogulinu je bilo osnovano, 2 1 . V 1919. godine. Glavno
povjerenitvo
Ministarstva za agrarnu reformu, koje je trebalo d a pripremi potreban
materijal za kolonizaciju i ispravak segregacije. Kasnije je osnovan i
upanijski
agrarni ured u Ogulinu. K a k o je na podruju u nadlenosti
toga ureda bio prilian broj onih koj su se eljeli kolonizirati, bio je z a
potrebe kolonizacije iz liko-krbavske upanije osnovan 27. I 1921.
godine poseban agrarni ured u Gospiu i radio k a o odsjek upanijskog
a g r a r n o g ureda u Ogulinu. O d r a v a o je stalnu vezu s Ministarstvom z a
agrarnu reformu p r e k o A g r a r n e direkcije u Zagrebu. A g r a r n o m uredu
u Gospiu bilo je stavljeno u z a d a t a k d a ispita o p r a v d a n o s t razloga radi
kojih su se pojedine porodice eljele kolonizirati, d a izradi statistiku
potencijalnih kolonista i njihovu klasifikaciju zavisno od potreba. Agrarni
ured u Gospiu bio je neposredan izvrni organ ministarstva pri likvidaciji
manjih i veih imanja osoba koje su se kolonizirale u n o v a naselja, a v o d i o
je i poslove vezane, uz preseljenje kolonista. Agrarni ured u Gospiu bio je
u k i n u t 15. V 1922. godine, a njegovi su poslovi bili preneseni na u p a
nijski agrarni red u Ogulinu.*"'
A g r a r n e direkcije, glavna i o k r u n a povjerenitva i upanijski agrarni
uredi bili su ukinuti 14. I 1925. godine. Svi poslovi iz njihove nadle
nosti bili su preneseni n a oblasne velike upane ili naelnike i kotarske
poglavare. Ranija nadlenost agrarnih direkcija (glavnih povjerenitava)
uz neke manje izmjene prela je na oblasnoga velikog upana, a nadlenost
upanijskih agrarnih ureda (okrunih povjerenitava) n a kotarskog p o
glavara.
Kotarski poglavar bio je prvostepena instanca za poslove vezane uz i n d i
v i d u a l n u podjelu agrarne zemlje i njezinu obradu, te izvrni organ oblas
nog u p a n a i ministra za agrarnu reformu u poslovima provoenja agrarne
reforme i kolonizacije. U njegovoj je nadlenosti bio i n a d z o r n a d r a d o m
agrarnih zajednica, kolonista i dobrovoljaca. Izvidni, raspravni i izvrni
organi bili su kotarski poglavari, ukoliko veliki u p a n nije drukije
odredio.
Oblasni veliki upan
vanje m a k s i m u m a i
proprijaciju zemlje
odnosno posljednja

imao je u svojoj nadlenosti u prvoj instanci u t v r i

supermaksimuma velikih posjeda i djelominu eks
velikih posjeda za javni interes. O n je bio druga
instanca svoga teritorija za one poslove u kojima

Agrarna reforma II, op. cit., 205207; AH ZZS, 1.1.20.1.

105

Z D E N K A SIMONIC-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 {199=)

je p r v a instanca bio kotarski poglavar. U njegovoj je nadlenosti bila i

cjelokupna financijska i tehnika sluba.
Ministar za agrarnu reformu bio je v r h o v n i organ za provoenje agrarne
reforme i kolonizacije. Bio je druga instanca, a ujedno i posljednja u
onim poslovima u kojima je p r v a bio oblasni veliki u p a n . O n je sam ili
p r e k o podreenih organa n a d z i r a o provoenje tih poslova i podreenih
mu organa. U b u d u e je trebalo d a sve vanije odluke donosi sam ministar
za agrarnu reformu.""
Pri svima oblasnim velikim u p a n i m a i okrunim naelnicima na p o d r u
jima gdje se provodila agrarna reforma i kolonizacija bila su osnovana
Odjeljenja
za agrarnu reformu na elu s oblasnim odnosno
okrunim
agrarnim referentom, s potrebnim administrativnim i tehnikim osobljem.
Bilo je predvieno d a se kod kotarskih p o g l a v a r a postave posebni struni
agrarni referenti odnosno drugi slubenici, koji bi obavljali poslove vezane
za agrarnu reformu."^
N o v a organizacija trebalo je da se pone primjenjivati u praksi od 1. V
1925. godine. Meutim, rok za likvidaciju starih organa bio je p r v o odgo
en na 3 1 . X 1925. godine, a nakon toga jo d v a p u t i to p r v o d o 3 1 . X
1926, a kasnije d o 3 1 . X 1927. godine."'^ N a k o n toga, stara a g r a r n a a d m i
nistracija bila je preutno z a d r a n a do donoenja Z a k o n a o likvidaciji ag
rarne reforme n a velikim posjedima 1931. godine. U meuvremenu je d o
lo d o nekih promjena. Ministarstvo za agrarnu reformu bilo je u k i n u t o
1929. godine, a njegovi poslovi su preli u nadlenost Ministarstva
po
ljoprivrede.
U tom je ministarstvu bilo osnovano posebno Odjeljenje
za
agrarnu reformu s dva odsjeka: za Sjeverne i June krajeve.
Odsjek
za sjeverne krajeve bavio se likvidacijom velikih posjeda, u t v r i v a n j e m
objekata, dodjelom zemlje agrarnim subjektima, eksproprijacijom gra
dilita; o d o b r a v a o je fakultativnu prodaju zemlje i ostale poslove veza
ne za agrarnu reformu i kolonizaciju. Financijski odsjek agrarne reforme
bio je osnovan u opem odjelu. G l a v n a povjerenitva u Splitu i S k o p
lju proglaena su a g r a r n o m direkcijom. Promjena upanijskih (okrunih)
agrarnih ureda bila je samo u nazivu, p a su od t a d a bili samo agrarni
uredi.^^
Pri Ministarstvu za agrarnu reformu, a kasnije Ministarstvu za poljo
privredu djelovao je Savjetodavni
odbor, koji se bavio pitanjem d o b r o
voljaca i kolonizacije. Sastavljen je bio od predstavnika ministarstava:
vojske i mornarice, agrarne reforme, unutranjih poslova, zdravlja, p o
ljoprivrede i voda, saobraaja, uma i rudnika i delegata G l a v n o g od
bora saveza dobrovoljaca.^"
Agrarna reforma II, op. cit., 383391.
" Isto, op. cit., 392394.
Isto, op. cit., 395396.
" Slubene novine, br. 240, 22. X 1926; br. 185, 10. VIII 1929. (Uredba o ureenju
Ministarstva poljoprivrede); br. 71, 28. III 1930 (Zalion o ureenju Ministarstva poljo
privrede).
Zakon o dobrovoljcima iz 1928. godine, op. cit., 89; Pravilnik za izvrenje zakona
o dobrovoljcima u pogledu dodeljivanja zemlje i kolonizacije iz 1930. godine op. cit.,
910; Pravilnik za izvrenje zakona o dobrovoljcima u pogledu dodeljivanja zemlje i
kolonizacije iz 1931. godine, op. cit., 1314.
106

Z D E N K A IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 8 5 - 1 6 4 (1990)

Nadzornici
kolonija bili su pomoni organi agrarne reforme i koloniza
cije. N i h o v a je uloga bila prilino znaajna. Zavisno od promjene vlasti
mijenjali su se i ti organi. Politike stranke odnosno vlada imale su
pomou tih organa z n a t a n utjecaj na provoenje agrarne reforme i k o
lonizacije. N a d z o r n i c i su postavljeni samo u naseljima s vie od 50 d o
brovoljaca ili zemljoradnika. Pri izboru prednost su imali dobrovoljci,
invalidi i istaknuti nacionalni radnici. O n i su uz dnevnicu imali p r a v o
na zemlju. Dobrovoljci sa 5 ha uz svoju redovnu kompetenciju, a ostali
d v o s t r u k o od onoga to im je p r i p a d a l o . O n i su bili veza izmeu Mini
starstva za agrarnu reformu, njemu podreenih organa i ostalih d r a v
nih organa i kolonista. N a d z o r n i k e je trebalo razrijeiti dunosti 1. X I
1924. godine, ali su ipak ostali, no bez p r a v a na d o d a t n u zemlju za
obavljanje te dunosti.'*
U Ministarstvu poljoprivrede provedena je reorganizacija 1930. godine.
O s n o v a n o je bilo Odjeljenje
za agrarnu reformu i agrarno-pravne
po
slove. N a njega su bili preneseni svi poslovi vezani uz provoenje agrar
ne reforme i kolonizacije. O n o je imalo d v a dijela: za sjeverne i za june
krajeve. U nadlenosti onoga za sjeverne krajeve bili su ovi poslovi:
izrada plana kolonizacije, podjela zemlje agrarnim subjektima meu k o
jima dobrovoljcima, izbjeglicama, o p t a n t i m a i ostalim kolonistima, n a d
zor n a d kolonijama, evidencija kolonista, donoenje konanih odluka
o objektima velikih posjeda i odobravanje fakultativne prodaje zemlje.'Z a k o n o likvidaciji agrarne reforme n a velikim posjedima bio je done
sen 19. lipnja 1931. godine. Likvidacija agrarne reforme zahtijevala je
drukiju organizaciju organa. Ti poslovi bili su povjereni banskim
upra
vama i komisijama
za likvidaciju
agrarne reforme.'^
Kolonizacija jc
ostala u nadlenosti Ministarstva poljoprivrede. Poljoprivrednog odjelje
nja banske u p r a v e i kotarskih naelstava.
Osnivanjem Banovine H r v a t s k e , 26. V I I I 1939. godine, u njezinu n a d
lenost bili su preneseni i poslovi poljoprivrede. O n a je i dalje ostala
n a d l e n a za sve one poslove, koji su do t a d a bili u njezinoj nadlenosti
p r e m a vaeim propisima.'* N a nju su bili preneseni i poslovi poljopri
vrede iz resora Ministarstva poljoprivrede, ukoliko nisu izriito bili
p r i d r a n i d r a v i . Iz domene agrarne reforme i kolonizacije u nadleno
sti Ministarstva poljoprivrede ostali su poslovi vezani za izdavanje dr
a v n i h obveznica r a t n i m dobrovoljcima umjesto agrarne zemlje."' Ostali
poslovi vezani uz agrarnu reformu i kolonizaciju bili su preneseni u

" Agrarna reforma II, op. cit., 332, 334, 336, 339; Slubene novine, br. 168, 30. VII
1921; br. 26, 6. II 1925.
Zakon o ureenju Ministarstva poljoprivrede, Slubene novine, br. 71, 28. III 1930.
Pravilnik za izvrenje zakona o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima od
1. VIII 1933; Slubene novine, br. 179, 9. VIII 1933; Agrarna reforma, knj. III,
Beograd, Ministarstvo poljoprivrede Kraljevine Jugoslavije, 1933, 46 (dalje: Agrarna
reforma III).
Uredba o Banovini Hrvatskoj od 26. VIII 1939, Slubene novine, br. 194, 26. VIII
1939; Narodne novine, br. 196, 30. VIII 1939.
'5 Uredba o prenosu poslova poljoprivrede sa drave na Banovinu Hrvatsku od 28.
XI 1939, Slubene novine, br. 282, 5. XII 1939; Narodne novine, br. 278, 9. XII
1939.

107

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

nadlenost Banovine H r v a t s k e . N a nju je bilo preneseno i p r a v o p r v o k u p a eksproprirane zemlje na njezinom podruju.

Prenosom poslova poljoprivrede n a Banovinu H r v a t s k u bio je osnovan
Odjel za seljako gospodarstvo.
I m a o je ove odsjeke: 1. opi, 2. za p l a n
sko seljako gospodarstvo i prehranu, 3. za biljnu proizvodnju, 4. za
uzgoj ivotnja, 5. za gospodarstvo, prosvjetu i banovinska dobra, 6.
a g r a r n o - p r a v n i i 7. za veterinarstvo. Odsjek za agrarno-pravne
poslove
imao je ove pododsjeke:
a) za agrarnu reformu,
b) za kolonizaciju i parcelaciju,
c) za zemljine zajednice i kune zadruge.
U djelokrugu pododsjeka
za agrarnu reformu bilo je provoenje a g r a r n e
reforme i statistika o njoj. I dalje su z a d r a n e komisije za likvidaciju
agrarne reforme s ranijim djelokrugom.
U nadlenost pododsjeka za kolonizaciju i parcelaciju bilo je p r i k u p
ljanje zemlje pogodne za potrebe kolonizacije, parcelacija zemlje meu
mjesne interesente, pomaganje kolonistima prilikom selidbe, podizanje
stambenih i gospodarskih zgrada i njihovo snabdijevanje potrebnim gospo
darskim inventarom, ureivanje kolonija, suradnja s p r i v a t n i g i ustano
v a m a , koje su se bavile kolonizacijom, statistika o kolonizaciji. Taj pododsjek je te poslove obavljao u suradnji s Odjelom za socijalnu politiku.''''

II. P R O V O E N J E K O L O N I Z A C I J E U
19191941. G O D I N E

HRVATSKOJ

Kolonizacija u H r v a t s k o j poela se p r o v o d i t i ve u proljee 1919. godine.

K a k o se od veleposjeda odvajala a g r a r n a zemlja stizali su i p r v i naselje
nici. Naseljavanje se u poetku sukobljavalo s nesreenim politikim i
ekonomskim prilikama, nesreenom administracijom, nedostatnim z a k o
n o d a v s t v o m za likvidaciju zateenog stanja, a esto i sa zamrenim agrarn o p r a v n i m odnosima. Z a naseljavanje se koristila prvenstveno zemlja
p r i v a t n i h velikih posjeda, drutava i banaka, a z n a t n o manje i ostala.
O n i h koji su eljeli preseliti bilo je iz d a n a u d a n sve vie. O r g a n i koji
su provodili kolonizaciju bili su pod pritiskom nestrpljivosti naseljeni
ka, napose iz pasivnih krajeva, koji nisu htjeli da saekaju d o k p r i p r e m
ne radnje b u d u dovrene.''^ esto su sami, bez znanja vlasti, odlazili
n a pojedine veleposjede u nadi d a e t a m o dobiti zemlju. T o je sve stvo
rilo veliku guvu i nered meu organima koji su provodili kolonizaciju.
O r g a n i koji su provodili naseljavanje nisu imali tonog uvida u stvar
no stanje n a posjedima i o raspoloivoj zemlji za naseljavanje. Ministar
stvo za agrarnu reformu slalo je koloniste na pojedine veleposjede odnos
no a g r a r n i m uredima koji su provodili kolonizaciju. A k o nisu dobili zemlju
p o n o v o su se vraali u to ministarstvo. Naseljavanje se u poetku p r o Naredba o djelokrugu odjela za seljako gospodarstvo od 11. XII 1939,
novine, br. 280, 12. XII 1939.
Agrarna reforma II, op. cit., 341.
108

Narodne

Z D E N K A IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

vodilo stihijski, jer nije bilo p l a n a i to najee t a k o da Ministarstvo

od p o d r u n i h prvostepenih ureda trai p o d a t k e o zemljitu slobodnom
za kolonizaciju. Z a t i m se pregledavaju i rjeavaju nagomilane molbe
zemljoradnika iz pasivnih krajeva nae d r a v e z a kolonizaciju. Mini
starstvo ima sada zemlju, a ima i koloniste, p a samo rjeava: tome uredu
toliko, tome uredu ima se poslati toliko kolonista za kolonizaciju. I ljudi
odlaze, a uredi dodjeljuju zemlju. N e p i t a se tu m n o g o d a li je zemljite
p o t p u n o podesno za kolonizaciju, ili d a li su ljudi podesni za koloni
zaciju, glavno je d a se kolonizira, a k o se taj p o s t u p a k uope moe n a
z v a t i kolonizacijom.'^
Pojedinaca koji su se eljeli kolonizirati bilo je m n o g o vie nego ras
poloive zemlje. Z a t o je Ministarstvo za agrarnu reformu nastojalo p r o
nai n o v e povrine pogodne za naseljavane. U nekim mjestima je jo
bilo zemlje za kolonizaciju, p a je z a t r a e n o o d upanijskih agrarnih ure
d a d a odvoje zemlju veleposjeda za kolonizaciju. P r v e n s t v e n o je dolazila
u obzir zemlja panjaka, koji su se mogli privesti kulturi i druga koja
jo nije bila odvojena. T a k v a zemlja se mogla dati samo dobrovoljcima-kolonistima, koje je upuivalo Ministarstvo za agrarnu reformu.'"
Z a a g r a r n u reformu u p r v i m godinama koristilo se i p o d v o d n o zemlji
te veleposjeda u podruju v o d n i h zadruga. Meutim, 28. kolovoza 1920.
godine, ministar za agrarnu reformu H i n k o K r i z m a n donio je rjeenje
koje je, 20. V 1922, postalo z a k o n , p r e m a kojemu se zemljite podijelje
n o u svrhu agrarne reforme, u k o l i k o je t o bilo potrebno, moglo i dalje
koristiti u te svrhe. P o d v o d n o zemljite koje nije bilo za agrarnu refor
m u moglo se ubudue koristiti samo uz privolu Ministarstva poljoprivre
de. T o se zemljite moglo izdvajati samo uz potivanje poljoprivredno-hidrotehnikih uvjeta koji su vrijedili za eksploataciju p o p l a v n o g i p o d
v o d n o g zemljita."
Provoenje a g r a r n e reforme poelo je ve u proljee 1919. godine. V l a d a
je oduzetu zemlju veleposjeda poela dijeliti a g r a r n i m subjektima, meu
kojima i dobrovoljcima. T a k o paralelno s provoenjem agrarne reforme
poinje i kolonizacija. Z n a t a n broj dobrovoljaca nije dobio zemlju p o
djelom u t o k u proljea i u ljeto 1919. godine. T o posebno vrijedi za oiic
koji su ivjeli daleko od velikih posjeda. Meu dobrovoljcima je dolo
d o nezadovoljstva zbog toga k a k o je zemlja bila razdijeljena. N e z a d o
voljstvo meu tim elementima raslo je, jer su neki n a k o n rata ostali i
bez najnunije pomoi. N a r o i t o je dolo d o izraaja pred jesensku diobu
zemlje.^* V l a d a je brzo uvidjela d a neispunjavanjem obeanja dobrovolj
cima k a k o e dobiti zemlju gubi elemente n a koje se mogla osloniti.
Z a t o je preko Ministarstva za agrarnu reformu izdala raspis (br. 4842,
8. rujna 1919. godine), u kojem je nareeno niim agrarnim o r g a n i m a
d a svim dobrovoljcima, bez obzira n a materijalno stanje, daju besplatno
" Hribar Alfons, op. cit., 193.
^ AH ZZS, 1.2.5, br. 23.752, 15. VIII 1927.
Agrarna reforma I, op. cit., 221; Zakon o izdavanju u zakup podvodnog zemljita
na podruju vodnih zadruga u Vojvodini i u Hrvatskoj, Slubene novine, br. 276, 9.
XII 1922.
Mirkovi Mijo, Agrarna politika, Beograd, Izdavako-prosvjetna zadruga s.o.j., 1940,
107.
109

Z D E N K A IMONCIC-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (I) 85164 (1990)

U z a k u p po 5 hektara zemlje, ako je bila rije o borcima, odnosno 3 hek

tara, ako je bila rije o neborcima. K r u g korisnika agrarne reforme bio
je t a k o proiren i n a dobrovoljce-neborce. Razlog za t a k a v postupak
vlasti bio je, osim nezadovoljstva dobrovoljaca, i elja politikih strana
k a na vlasti da uz sebe veu te elemente. Zemlju su u jesen 1919. godine
dobili, uglavnom, dobrovoljci, koji su ivjeli u blizini veleposjeda. Ostali,
koji su uspjeli dobiti zemlju, izdali su je o d m a h u p o d z a k u p ili iz dijela
bogatijim seljacima. T o je izazvalo nezadovoljstvo domaeg seljatva i
ve je na samom poetku kompromitiralo kolonizaciju.^O d l u k a vlade od 8. rujna 1919. godine dovela je d o jo veeg pritiska
na ionako nedovoljan agrarni fond i iskljuila ostale kategorije agrarnih
subjekata od dodjele zemlje. T a k v a raspodjela zemlje dovela je d o ne
zadovoljstva domaeg seljatva, naroito siromanijih i bezemljaa a i
onih, koji su prije sezonski radili na veleposjedu. O n i su mislili da od
veleposjeda oduzeta zemlja p r i p a d a njima, a ne mogu je dobiti zbog
dobrovoljaca i ostalih kategorija kolonista. Bila je to borba domaih
p r o t i v stranaca, to je socioloki shvatljivo za agrarne sredine, gdje stra
nac nije bio dobro doao. Pri tome je bio v a a n i nacionalni moment, jer
je dobrovoljaki element bio preteno srpski.
.Vlast je uvidjela da ne moe dati zemlju svim dobrovoljcima, p a je
U r e d b o m o dobrovoljcima od 18. X I I 1919. godine p r a v o n a zemlju og
ranieno samo n a dobrovoljce zemljoradnike, a ostalima su p r i z n a t e n a k
nade. Uvjet za dobivanje zemlje bio je pristanak dobrovoljca d a se
preseli gde se naseljavanje bude vrilo prema planu, koji e izraditi
Ministarstvo za agrarnu reformu, uz obvezu da zemlju obraduje vlasti
tom r a d n o m snagom.^' U p r o t i v n o m , oduzimala se dodijeljena zemlja.
Ministarstvo za socijalnu politiku bilo je neposredno nadleno za rjeava
nje molbi dobrovoljaca iz Vojvodine i s podruja bivih kraljevina Srbije
i C r n e Gore, a za ostale bila su nadlena povjerenitva i pokrajinske
vlade.**
Iz sjevernih dijelova zemlje, gdje se provodila kolonizacija dobrovoljaca.
Ministarstvu za agrarnu reformu stizale su d n e v n o molbe onih koji nisu
bili zadovoljni zemljom. Veina je zahtijevala d a im se dodijeli zemlja
u najplodnijim mestima. K a o razlog za promjenu zemlje, uglavnom,
navodili su elju da ive uz rodbinu koja je kolonizirana na nekom d r u
gom mjestu, zdravstvene razloge, neplodnost zemlje odnosno veliku uda
ljenost zemlje od rodnog kraja. N e k i su iz spekulativnih razloga zatraili
d a im se zamijeni zemlja. Medu dobrovoljcima bilo je i t a k v i h koji su, m.im o Ministarstva za agrarnu reformu, dobili zemlju direktno od u p a n i j
skih agrarnih ureda na objavu ili dobrovoljako uvjerenje. T a k o su neki
dobrovoljci dobili zemlju na vie mjesta. Ministarstvo za agrarnu reformu
malokad je o d o b r a v a l o promjenu zemlje. Zauzelo je stav da je promjena
mogua tek poto se podmire svi kojima je p r i z n a t o p r a v o na zemlju. N a
zamjenu zemlje moglo se raunati samo u koliko b u d e bilo raspoloive
zemlje i o p r a v d a n i h razloga za to, do tog doba imaju ostati ondje, gdje im
^ Eri Milivoje, op. cit., 247.
Isto.
Uredba o dobrovoljcima, op. cit.,
110

Z D E N K A IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 35164 (1990)

je zemlja dodjeljena [.. .]. Ministarstvo za agrarnu reformu bilo je jedino

nadleno za dodjelu zemlje dobrovoljcima-kolonistima.' Kolonisti su m o
rali platiti sve pristojbe vezane uz zemlju, npr. mjernike trokove, vodni
doprinos i ostalo."
P r e m a podacima upanijskog agrarnog ureda u Osijeku, bilo je u Slavo
niji 1921. godine 43.963 jutra zemlje koja se mogla iskoristiti za nase
ljavanje. U tabeli 1 prikazujemo k a k o je bila rasporeena.
Tabela 1.
SLAVONIJA 1921. GODINE RASPOLOIVA ZEMLJA ZA KOLONIZACIJU*
Opina
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

Darda
Donji Miholjac
akovo
Naice
Osijek
Slatina
Valpovo
Virovitica

Ukupno:

Povrina (u jutrima)
4.282
5.675
1.000
6.221
9.500
8.052
1.411
7.822
43.963

AH, Fond Agrarne direkcije u Zagrebu, kut. 97, br. 5310/1921.

Posebno su interesantni za naseljavanje bili veliki posjedi uz granicu pre

m a Maarskoj (grofova J a n k o v i , Drakovi I v a n a , Rudolfa N o r m a n a ,
brae G u t m a n n , P o d r a v i n e d.d.. P o d r a v s k o g poljoprivrednog d.d.. M a a r
ske a g r a r n e i rentne banke iz Budimpete). Kolonizacije je bilo i na ne
kim drugim posjedima. N a posjedima grofova J a n k o v i a u k o t a r u V i
rovitica zemlju je dobilo 30,2''/o svih dobrovoljaca i JJJ'/o
kolonista
s podruja Komisije za likvidaciju agrarne reforme u Osijeku. Povjere
nitvo za agrarnu reformu u Virovitici izradilo je plan kolonizacije d o
brovoljaca uz m a a r s k u granicu, koji je odobrilo Ministarstvo za agrar
nu reformu u svibnju 1921. godine. P r e m a njemu dobrovoljci su imali
dobiti zemlju uz samu D r a v u kao buduu granicu prema Madarskoj.*"^
Veleposjedima u k o t a r u Virovitica bilo je oduzeto za agrarnu reformu
20.491 jutro zemlje. Razdijeljena je na 2963 mjesna agrarna interesenta
koji su dobili 9747 j u t a r a ili 47''/o. Dobrovoljcima je razdijeljeno 8391
j u t r o zemlje ili 40,4''lo a bilo ih je 1108. Kolonisti s opim uvjetima, a
bilo ih je 3 6 1 , i 150 autokolonista dobili su 2578 jutara ili 12,4''lo te
zemlje. D a k l e , za kolonizaciju je iskoriteno oko JJ*/ oduzete zemlje.
N a tom podruju bile su osnovane ove nove kolonije: Brezovica, Buda^5 Agrarna reforma II, op. cit., 359360.
Isto, 352.
imoni-Bobetko Zdenka, Agrarna reforma i kolonizacija na podruju Viroviticeu meuratnom razdoblju. Zbornik CDISB, Slavonski Brod, 1984, god. 21, br. 1, 191.
111

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

kova N o v i , Bukovo, e l k a , Zirostanj, lebina, Jasenik, Korije, M a j kovac, Meugorje, Mitrovica, N o v a G r a d i n a , N o v o Obilievo, N o v a
C a b u n a , O v a r a , Okrugljaa, Pepelana, P o d r a v s k i Sokolac, K r e v i n a
Rezovaka, R o d i n P o t o k , pii Bukovica, Starogradaki Marof, Suhopolje, Terezino Polje, T r n a v a , H a d i e v o , emernica, J u g o v o Polje,
Lug Pusta, M a n d i n a c , Erabet, Jelik, K a r a o r e v grad, Brezovo Polje,
Kaite, Rit, A d a , K a t i n k a , Zrinj, Netea i Jasenik.**
Z a naseljavanje se iskoristila i zemlja grofa I v a n a Drakovia. Sjedite
veleposjeda je bilo u Podravskoj Slatini a imao je 36.616 j u t a r a zemlje.
Z a agrarnu reformu oduzeto je 11.064 jutra zemlje na podruju Komi
sije za likvidaciju agrarne reforme u Osijeku. Najvie zemlje (57,5Vo)
razdijeljeno je mjesnim interesentima, a ostalih 42,5''lo iskoriteno za k o
lonizaciju. O d zemlje za kolonizaciju 72,Plo dobili su dobrovoljci, 12,3"/!)
kolonisti s opim uvjetima, 15,4''./o autokolonisti, a ostalo optanti.*'
Z a naseljavanje su jo bili znaajni ovi veleposjedi: N o r m a n a Rudolfa,
Brae G u t m a n n i K a r l o v a k e patrijarije. N o r m a n Rudolf i m a o je vele
posjed od 40.087 j u t a r a zemlje a za agrarnu reformu mu je oduzeto 7997
j u t a r a . Mjesnim interesentima razdijeljeno je 62''/o a ostala zemlja isko
ritena je za kolonizaciju. Dobrovoljcima je razdijeljeno SSj'/o,
kolonis
tima s opim uvjetima 37,4"/o, a ostalo autokolonistima. Braa G u t m a n n
imala su posjed od 28.227 j u t a r a zemlje. Z a agrarnu reformu bilo im je
oduzeto 3395 jutara zemlje, a od toga se za kolonizaciju iskoristilo 1477
j u t a r a ili 43,5''lo. Dobrovoljcima je razdijeljeno 94,4''/o te zemlje. K a r
lovaka patrijarija imala je veleposjed o d 11.556 jutara zemlje. Z a agrar
nu reformu oduzeto je 8925 j u t a r a zemlje ili 77,2*'/o u k u p n e zemlje. N a j
vie oduzete zemlje (89,7"/n) razdijeljeno je domaim seljacima. Za kolo
nizaciju je upotrijebljeno 10,3"/o zemlje. Dobrovoljcima je razdijeljeno
91,3''/o zemlje iskoritene za kolonizaciju, a o s t a t a k ostalim kategorijama
naseljenika.'"
V u k o v a r s k o vlastelinstvo grofa Eltza podnijelo je, uz ono grofova J a n kovia, najvei teret kolonizacije. Dobrovoljci i drugi kolonisti dobili
su na t o m posjedu 18.705 j u t a r a zemlje, odnosno 78,9'>lo oduzete zem
lje razdijeljeno je kolonistima n a podruju Komisije za likvidaciju agrar
ne reforme u V u k o v a r u . Kolonizacija se tu poela p r o v o d i t i ve u p r o
ljee 1919. godine. Bilo je to jedno od najvanijih kolonizacionih p o d r u
ja u H r v a t s k o j . N a tom veleposjedu osnovano je 12 kolonija: A d a , V e
lika M l a k a , V u k o v a r predgrae, Gabo, Gornjak, Ivanci, Klisa L i p o v a a, Ludvinci, Luac, Palaa, Sila. Zemlju su dobili kolonisti iz raznih
dijelova nae zemlje, preteno iz Bosne i Hercegovine, Like i Dalmacije.
Zemlju su dobili u vrijeme partijskih borbi u koloniji Klisa i R o m i to
je izuzetak.'*
N a poetku dvadesetih godina poelo je i naseljavanje posjeda K h u e n -Belassija. Tu su naseljeni dobrovoljci i kolonisti s opim uvjetima i neto
A H ZZS, 1.1. 12.
8 Isto, 1.1.22.2.
Isto.
*i Gaea Nikola, Agrarna reforma i kolonizacija u Sremu 19191941, Novi Sad,
Institut za izuavanje istorije Vojvodine, 1975, 228233, 234242, 245252, 257
270, 274282, 278294.
88

112

Z D E N K A IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1992)

autokolonista. O s n o v a n e su i ove kolonije: Krievci, P e t r o v a Slatina

(Lanka), Podrinje i odolovci."N a veleposjedu Ladislava M a i l a t h a (kasnije Podravine d.d.) u kotaru
Donjem Miholjcu u razdoblju izmeu d v a svjetska r a t a dobilo je zemlju
420 dobrovoljaca. Naselilo ih se samo 302. Naselilo se i 69 kolonista s
opim uvjetima i 76 autokolonista. Veleposjed je imao 43.755 jutara
zemlje. Z a agrarnu reformu oduzeto m u je 10.482 jutra. O d toga je d o
brovoljcima razdijeljeno 30,2''/o, kolonistima s opim uvjetima 5,2''/o i
autokolonistima 2,7''/o. D o m a i m seljacima razdijeljeno je 61,8''/o te
zemlje."-'
U Baranju su se, takoer, naseljavale razne kategorije kolonista. Najvei
je broj nadijeljen zemljom n a veleposjedima P o d r a v s k o g poljoprivrednog
d.d. iz D a r d e , M a a r s k e agrarne i rentne b a n k e d.d. iz Budimpete, a
neki su dobili zemlju i n a posjedima J o n e Taliana, Franje pajzera, bra
e lajher, a manji broj n a posjedu d r a v n o g dobra Belje.
Naseljavanje u H r v a t s k o j bilo je ve od poetka praeno razliitim p r o
blemima. Ministar z a agrarnu reformu H i n k o K r i z m a n n a v o d i n a poet
ku 1925. godine d a je naseljavanje dobrovoljaca i kolonista u Severnim
Krajevima vreno esto bez p r e t h o d n o g ispitivanja, d a li je zemljite
podesno za kolonizaciju bez periodinog i bez kolonizacionog p l a n a . T a k o
ima sluajeva d a Je o p s t a n a k nekih celih kolonija stavljen u pitanje r a d i
p o d v o d n o s t i zemljita, slabih komunikacija i si. H a t a r i kolonija nisu
arondirani, prekinuti su a g r a r n o m zemljom metana i odvie udaljeni
od kunih placeva. N i s u odreene povrine za panjak i druge zajednike
potrebe. Kolonisti su smeteni n a zemlju srednjih posednika, gde se p o
z a k o n u moe regulisati samo z a k u p n i odnoaj n i k a k o p a k se te povrine
ne mogu trajno odvojiti za agrarne svrhe. R a d na kolonizaciji nosio je
belegu privremenosti, a posledica je toga, da se porodice kojima je dodeIjena zemlja za kolonizaciju s t v a r n o ne naseljavaju, ve izdaju zemlju
u napolicu i z a k u p . Zakupnici i napoliari veim delom ne obrauju
zemlju p o naelima dobrog gazdovanja i ne ubre je, ime opta p r o i z
vodnja iz godine u godinu nazaduje. H i d r o t e h n i k e instalacije u najvie
sluajeva ne funkcioniu, sve vie zemlje dolazi u parlog i apsolutno p o d
v o d n o stanje, t a k o d a se osea ve i gubitak n a povrinama."* Stoga je
smatrao kao neodlonu potrebu, da se sredi stanje na mestima, gdje
je ve naseljavanje vreno, k a k o bi se uspostavile raspoloive povrine
podesne za kolonizaciju, preduzele mjere, d a se zemlja obrani od p o p l a
ve i provede p o t p u n a primena agrarnih z a k o n a . A g r a r n e vlasti suoene
s t a k v o m situacijom u n o v i m naseljima trebalo je d a p o p r a v e t a k v o sta
nje i stvore povoljnije uvjete za budue naseljavanje. Zbog toga se p o
vremeno obustavljalo nesistematsko delenje zemlje u svrhu kolonizacije.
Kolonizacijsko odjeljenje Ministarstva za agrarnu reformu bilo Je ponovo
z a d u e n o d a ispita ispunjavaju li molbe kolonista uvjete za dodjelu zem
lje. Zemlju su ubudue imali dobiti samo oni koji ispunjavaju uvjete.
2 Isto, 252253, 255, AH ZZ, 1.1.11.2.
imoni-Bobetko Zdenka, Agrarna reforma i kolonizacija na veleposjedu Donji
Miholjac 19191941. godine, asopis za suvremena povijest br. I11/1988, Zagreb,
Institut za historiju radnikog pokreta Hrvatske, 1988, 6671.
" Agrarna reforma I, op. cit., 340343.
-lafc..
i i H k i i ? / . . ,*>.i i.-.
> v .
g

Povijesni prilozi

113

2 D H N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

}-M

.j"

TP 9 (1) 85164 (1990)

P r v e n s t v o na zemlju d a n o je dobrovoljcima-soluncima. Autokolonisti koji

su se naselili d o 1. sijenja 1924. godine tretirali su se k a o mjesni agrarni
interesenti. A g r a r n i organi radili su n a sreivanju p r a v n o g i faktinog
stanja u novoosnovanim kolonijama. Osnivaju se n o v e agrarne zajednice
i iri z a d r u n a ideja meu naseljenicima. Ministarstvo za agrarnu refor
mu izradilo je kolonizacioni plan, koji je imao stvoriti povoljnije uvjete
za naseljavanje. Zbog nedostatka bolje zemlje naseljavani su panjaci,
koji su se mogli privesti drugoj kulturi. N a zemlju su mogle raunati
ubudue samo porodice, koje su se eljele preseliti."'
Svi kolonisti koji su dobili zemlju nisu se na nju naselili. este su bile
naredbe kojima se zahtijevalo da se nasele, a zaprijeeno im je i oduzi
manjem zernlje. P r e m a naredbi ministra z a agrarnu reformu H i n k a K r i z
m a n a , 13. sijenja 1925, nenaseljeni kolonisti morali su se naseliti na zem
lju do 30. rujna 1925. godine. Isti je ministar p o n o v i o naredbu 2 5 . veljae
1925, ali bez p u n o uspjeha.""
N a provoenje kolonizacije imao je utjecaj u l a z a k u vladu p r e d s t a v n i k a
H r v a t s k e seljake s t r a n k e 18. V I I 1925. godine. Ministar z a a g r a r n u r e
formu postao je P a v l e Radi. V o d s t v o H S S - a smatralo je previe r a d i
kalnom dotadanju agrarnu reformu i kolonizaciju u H r v a t s k o j p a je n a
stojalo onemoguiti ili b a r usporiti proces kolonizacije u H r v a t s k o j . " '
Legaliziran je fakultativni o t k u p agrarne zemlje i ppela se p r o v o d i t i
revizija agrarnih subjekata."* H r v a t s k a seljaka s t r a n k a o d m a h je z a p o
ela reviziju agrarnih subjekata, k a d a je dobila resor Ministarstva za
agrarnu reformu. T o m se prilikom oborila n a pristalice drugih politikih
stranaka, naroito Samostalne demokratske stranke i dobrovoljce."" Prije
provoenja revizije dolo je d o promjene inovnika u a g r a r n i m uredima
u Hrvatskoj.*"" Prilikom revizije nali su se na meti p r v i dobrovoljci
koji nisu naselili n a zemlju ili je nisu sami obraivali, ali i oni koji nisu
platili z a k u p n i n u , porez, prirez i v o d o p l a v n i doprinos. Zemlju su imali
izgubiti oni koji je nisu naselili, koji je nisu obraivali, ali i pristalice
politikih stranaka koji su d o nje doli primjenom politikog kriterija.
Meutim, treba rei d a je revizija agrarnih subjekata pomogla speku
lacije s t o m zemljom. T o je vrijeme k a d a se a g r a r n a reforma postepeno
suava i zemlja p o r a z n i m osnovama vraa veleposjednicima. Jo u v r i
jeme homogene radikalske vlade 1923. godine poeli su se stvarati k o n
zorciji koji su p r o d a v a l i veleposjedniku zemlju.*"'
Radikalski list Straa pisao je prilikom revizije u k o t a r u Virovitica:
radievci su se bacili svom vehementnou n a one elemente, koji su d o
sada nebrojeno p u t a dokazali svoju odanost i vernost p r e m a ovoj d r a v i ,
5 AH ZZS, 1.2.5., br. 23.752, 15. VIII 1925.
'':',>',
Agrarna reforma II, op. cit., 340343.
9" Stenografskc biljeke Narodne skuptine Kraljevine SHS, god. II, 1925/26, 498; IV
1925/26, 348, 432436.
8 Scerov Slavko, Iz nae agrarne politike 19191929, Beograd, Izdavaka knjiarnica Gece Kona, 1930, 8182; Eri Milivoje, op. cit., 354355.
9 Stenografskc biljeke Narodne skuptine, II, 1925/26, 4647; IV, 1925/1926, 372.
Isto.
Krizman Hinko, Agrarni otkup, Zagreb, Narodno kolo, knj. I, 1926, 1519.

114

-4

Z D E N K A SIMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

a t o su nai dobrovoljci i pored njih i kolonisti iz Like, Dalmacije, C r n e

Gore, Bosne i Hercegovine.*Prilikom revizije zemlju je izgubio prilian broj dobrovoljaca agrarnih su
bjekata. Najee im se oduzimala z a t o to se nisu naselili odnosno zato
to su je dali u p o d z a k u p ili iz dijela. Mogla im se vratiti, a k o su se
naselili. N e k i dobrovoljci naselili su se p r i v r e m e n o samo d a sauvaju
zemlju u vrijeme revizije agrarnih subjekata K a d a je prola revizija,
neki su se p o n o v o vratili u svoj kraj, a zemlju su dali u z a k u p . Zemlja
dobrovoljaca smatrala se naputenom, a k o se nisu naselili d o 1. listopada
1926. godine. Meutim, kasnije je r o k naseljenja neprestano p r o d u a v a n .
N e k i se dobrovoljci nisu uope naselili n a zemlju.*"*
G l a v n i o d b o r Saveza dobrovoljaca z a t r a i o je, 2 3 . lipnja 1926. godine,
da se regulira pitanje p r a v a n a etveni prinos z a tu godinu dobrovoljaca
kojima je oduzeta zemlja i dodijeljena drugim agrarnim interesentima
ili agrarnim zajednicama, opini i slino. Ministar za agrarnu reformu
S t a n k o ibenik donio je rjeenje kojim je to pitanje regulirano o v a k o :
1. k a d a je dobrovoljac^ kojemu je zemlja oduzeta bio nju zasijao u cije
losti ili djelomino, a bila je dodijeljena drugom a g r a r n o m interesentu
prije 14. aprila 1926. godine, imao je raniji nadjeljenik p r a v o n a polovicu
etvenog prinosa a n a cijeli k a d a je drugi agrarni interesent dobio zemlju
poslije 15. travnja 1926. godine. 2. A k o je zemlja dodijeljena korpora
ciji agrarnih interesenata, a kasnije vraena dobrovoljcu, k a d ju je ob
r a d i o p r i p a d a o m u je cijeli etveni prinos. K a d a je dobrovoljcu vraena
zemlja koju je obradio drugi agrarni interesent nije imao p r a v o na p r i
nos.*"*
N e k i m dobrovoljcima vratile su zemlju agrarne direkcije ili Ministarstvo
za agrarnu reformu, p>oto su se naselili. Meutim, prilino esto su se
oni, n a k o n to im je vraena zemlja, p o n o v o vratili svojim kuama, a
zemlju dali u z a k u p . Z a t o je ministar za agrarnu reformu S t a n k o ibenik
iz H S S - a naredio da se vraena zemlja n a koju se do listopada 1926.
godine nisu definitivno naselili dobrovoljci i ostali kolonisti s porodica
m a , smatra definitivno naputena i sa istom e moi slobodno raspola
gati dodeljivati ih drugih siromanim i ispravnim dobrovoljcima sa so
lunskog fronta, bez i k a k v e n a k n a d e za eventualnu obradu i seme, u k o
liko parcele b u d u obraene i zasejane od strane ranijih naseljenika ili
ranijih napoliara. Stanje u kolonijama u vezi sa zemljom nenaseljenih
dobrovoljaca imali su srediti agrarni uredi, uz pomo ag^rarnih zajednica
i opinskih poglavarstava.*"' Naseljavanje dobrovoljaca ilo je vrlo teko,
p a je spomenuti ministar m o r a o izmijeniti raniju naredbu ve n a poet
ku studenog iste godine. upanijski agrarni uredi nisu mogli, k a o to je
t o ranije bilo predvieno, do daljnje naredbe raspolagati zemljom d o
brovoljaca koji se nisu naselili.*""
Isto,
'a A H
1927.
Isto,
Isto,
Isto,

1519; Arhiv Jugoslavije Beograd, Zbirka Hinka Krizmana, Fond 84, f. 1.

ZZS, 1.2.5, br. 1.759, 21. I 1927; 23. 752, 15. VIII 1927; br. 3.389, 9. III
1.2.4, (br. 23.693, 4. VII 1926).
1.2.4, br. 29.679, 25. VIII 1926.
1.2.4, br. 38.785, 6. X I 1926.

.X&t Tt
.^9t VI OS

t -id ..t \ rml

i ,i4 .ISA r . . ' ! ""a

115

Z D E N K A SIMONCI-BOBETKO. Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

U vodstvu H r v a t s k e seljake stranke v l a d a l o je miljenje d a e revizija

agrarnih subjekata k o m p r o m i t i r a t i kolonizaciju, a d a e oduzimanje zemlje
najvie pogoditi dobrovoljce. T o nije bilo iz politikih razloga u interesu
Radikalnoj stranci. O n a je zatitila dobrovoljce, k a d a je p o n o v o dobila
resor Ministarstva za agrarnu reformu. Dobrovoljcima se vie nije mogla
oduzimati zemlja a k o se bez svoje krivnje nisu naselili. Ministar za a g
rarnu reformu iz te stranke Milan Simonovi istie u svom rjeenju od
1. veljae 1927. godine d a je dobrovoljcima esto bila o d u z i m a n a zemlja
bez njihove krivice, a delom i usled p r o p u s t a i sporosti administracije.
O n t a k o n a v o d i k a k o se d o g a a l o da je ispravnim dobrovoljcima o d u
zeta zemlja s razloga, to njihovo uverenje nije bilo overeno p o Mini
starstvu Vojnom i Mornarice, m a d a su oni isto poslali n a overu pred
godinu i vie d a n a . Nenaseljenje k a o razlog oduzimanja primenjivano
je kod dobrovoljaca i onda, k a d isti ni pod koju cenu nisu mogli d a
n a b a v e sebi stan u okolini dobivenog zemljita radi nestaice stanova ili
radi o t p o r a domaeg iteljstva, koje je uvek neraspoloeno spram kolo
nista. Razlog nenaseljenja primenjen je u sluaju, k a d dobrovoljcu nije
dodeljen kuni plac, niti p o m o u grai ili novcu za podizanje kue.
Neplaanje poreza bilo je razlog za oduzimanje zemlje i onda k a d poreza
u opte nije bila raspisana ni n a p l a i v a n a zbog zadocnjenja ili preoptereenosti nadlenih vlasti. Svi ti se momenti, p r e m a njemu, nisu smjeli
uzeti kao razlog za oduzimanje zemlje dobrovoljcima, jer je to bilo van
volje i moi pojedinog dobrovoljca, delimino nose k a r a k t e r vie sile ili su
nastale sporou administracije. Zbog toga se t o nije moglo smatrati
ubudue zakonskim razlogom za oduzimanje zemlje. K a k o se pred N a r o d
n o m skuptinom nalazio n a c r t novoga z a k o n a o dobrovoljcima, p r e m a
kojem uvjet za zadravanje dobrovoljake zemlje nije vie bilo zemljoradniko zanimanje, a k a k o je i rok za naseljavanje dobrovoljaca bio
p o n o v o p r o d u e n z a godinu dana, trebalo je d a agrarne vlasti to i naprijed
spomenuto u z m u u obzir pri reviziji k a d a su u pitanju bili dobrovoljci.
Z a reviziju ostalih agrarnih subjekata vaili su pozitivni propisi. Spome
n u t o ministarsko rjeenje donekle je ublailo djelovanje revizije, bar
to se ticalo dobrovoljaca.**'
Mjesni interesenti, dobrovoljci, kolonisti, o p t a n t i i ostali koji su prili
k o m revizije ostali bez zemlje morali su je napustiti. Meutim, u
veini sluajeva oni su ve bili obradili zemlju, p a je ministar za agrarnu
reformu V l a d i m i r A n d r i iz R a d i k a l n e stranke naredio 20. travnja 1927.
godine da se obustavlja svako deposediranje agrarnih interesenata sviju
vrsta, p a i onih koji su p r a v o m o n i m o d l u k a m a lieni zemlje, ali jo do
danas nisu njihove upranjene povrine raspoloive p o agrarnim vlasti
m a . O n i su mogli u toj gospodarskoj godini uivati zemlju. O d l u k a je
donesena z a t o d a zemlja ne ostane neobraena. T o m n a r e d b o m je z a b r a
njeno za tu gospodarsku godinu premetanje agrarnih interesenata svih
vrsta. Agrarni organi mogli su dijeliti samo p o t p u n o ispranjenu i neza
sijanu zemlju."
, , ,,
, . ^ v H.'t

" ' Isto, 1.2.5, br. 3.389, 9. II 1927.

" 8 Isto, 1.2.5, br. 11.945, 20. IV 1927.

116

M^t IIV/ .iS .V > ^,'1 .id . K t i

.cUli IX .d
M ,.'..;

Z D F N K A IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

upanijski se agrarni uredi pri dodjeli zemlje r a z n i m kategorijama agrar

n i h interesenata nisu p r i d r a v a l i propisa (naredbe br. 39.363) i ministar
skih nareenja koja su uslijedila poslije te naredbe, a ticala su se specifine
situacije u pojedinim a g r a r n i m uredima. T a k o nije ni jedan agrarni ured
dostavio Ministarstvu za a g r a r n u reformu d o kraja 1926. godine spisak
mjesnih dobrovoljaca, koji su dobili zemlju bez naelnog odobrenja Mini
starstva z a a g r a r n u reformu. U r a d u tih agrarnih organa bilo je nepravil
nosti i pri dodjeljivanju zemlje kolonistima. Z a t o je ministar za agrarnu
reformu Milan Simonovi iz R a d i k a l n e stranke naredio podreenim agrar
nim organima d a zemlju ubudue treba raspodjeljivati propisanim redom
i bez iznimke. Kolonisti, napose oni iz pasivnih krajeva, morali su
stei uvjerenje k a k o se u granicama stvarne mogunosti dodela zemlje
vri u r e d n o p o p o z i v u i bez njihovog p r e t h o d n o g linog dolaska te d a se
dolaenjem bez p o z i v a i ekanjem, koje smeta u r e d n o m r a d u agrarnih
organa izlau samo nepotrebnim trokovima. Molbe za zemlju svih kolo
nista, osim dobrovoljaca i o p t a n a t a , bile su d o daljnjega odbijene, jer
zemlje nije bilo dovoljno. Dobrovoljcima soluncima d a n a je prednost
pri dodjeli zemlje, a tek iza njih dolazili su na red ostali dobrovoljci.
U kolonijama se zemlja, koja je preostala za raspodjelu dodjeljivala
paralelno dobrovoljcima i o p t a n t i m a . T o je uinjeno zato d a bi od
o p t a n a t a dobrovoljci nauili neto o o b r a d i zemlje u ravniarskim kraje
vima. Zemlja koja je bila u p r i v r e m e n o m z a k u p u seljaka, a k o je postala
slobodna, mogla se dodijeliti samo toj kategoriji agrarnih subjekata, od
nosno mjesnim dobrovoljcima i autokolonistima. Sva iznimna odobrenja
i nareenja o dodjeli zemlje koje je izdalo ranije Kolonizaciono odjeljenje
Ministarstva z a a g r a r n u reformu a g r a r n o m uredu u Vrcu, V u k o v a r u i
Osijeku stavljena su v a n snage. U b u d u e je samo Ministarstvo za agrarnu
reformu moglo odluivati o tome k a k o e se upotrijebiti n a n o v o oduzeta
zemlja od veleposjeda, d a li za mjesne interesente ili za kolonizaciju.*""
U proljee 1928. godine p o n o v o se postavilo pitanje obrade zemlje koja
se revizijom o d u z i m a l a agrarnim subjektima, a meu njima i raznim
v r s t a m a kolonista. Ministar V l a d i m i r A n d r i naredio je u travnju 1928.
godine d a se d o daljnjega ne deposediraju oni kojima je zemlja oduzeta,
ve je izvrenje odgoeno d o zavretka gospodarske godine. Zemlja koja
j e o d u z e t a kolonistima, koji ise nisu naselili, a d a v a l i su je u z a k u p ,
d a v a l a se n a o b r a d u a g r a r n i m zajednicama. O n e su od dijela p r i h o d a
s t a k v e zemlje m o r a l e platiti porez i ostala j a v n a davanja.**" Slino
rjeenje donio je u rujnu iste godine ministar agrarne reforme iz R a d i k a l n e
stranke D a k a P o p o v i rukovodei se pri tome tim da zemlja koju je
trebalo oduzeti p r i reviziji ne ostane neobraena.
N o v i agrarni subjekti, kojima je bila dodijeljena revizijom oduzeta zemlja,
morali su ui u njezin posjed d o 15. listopada 1928. godine, u p r o t i v n o m
se o n a ostavljala za 1928/1929. gospodarsku godinu ranijim subjektima.
D a k l e , p o n o v o se u interesu obrade odustalo od deposediranja.*** Rjeenjern iz listopada te godine, isti ministar je naredio d a se zemlja kolonista.
Isto, 1.2.5, br. 2.971, 4. II 1927.
"0 Isto, 1.2.6, br. 12.884, 7. IV 1928.
" 1 Isto, 1.2.6, br. 27.908, IX 1928.

Mlat
.W

X .? ,8Si,:C .td
y .5
.-,4

Air
,0i>'

117

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

koji se nisu naselili, a zemlju su dali u z a k u p ili iz polovice, d a d e na

o b r a d u agrarnim zajednicama. Kolonistima, a k o su se naselili n a t a k v u
zemlju, p r i p a d a l a je polovica p r i n o s a . " - Zemlja odvojena o d veleposjeda
za agrarnu reformu a koja nije bila u posjedu subjekata kojima je dodije
ljena, p r v o se mogla dati n a jednogodinju o b r a d u d o m a i m seljacima,
agrarnim interesentima. A g r a r n a zajednica mogla je dobiti n a o b r a d u
t a k v u zemlju tek k a d a su bili podmireni mjesni interesenti.***
Ministarstvu za agrarnu reformu este su bile albe dobrovoljaca kojima
je bila oduzeta zemlja, jer se nisu naselili ili su je davali u z a k u p . K a k o
je Z a k o n o m o dobrovoljcima iz 1928. godine p r o d u e n rok za naseljenje
za dvije godine, ministar za agrarnu reformu D a k a Popovi, naredio je
podreenim organima d a se iz tih razloga dobrovoljcima ubudue ne odu
zima zemlja. Zemlja se ostavljala i o p t a n t i m a , koji jo nisu imali uvjerenje
o dravl[anstvu d o k ga ne nabave.***
Naseljavanje su pratili razliiti problemi, meu kojima slaba, gotovo
nikakva statistika u pogledu kolonizacije n a pojedinim veleposjedima u
Sjevernim krajevima. Stoga se i u jednom nareenju ministra za agrarnu
reformu D a k e P o p o v i a od 16. kolovoza 1928. godine konstatira da ni
za jedan veleposjed se ni danas tono nezna, kolike su povrine odreene
za kolonizaciju i jesu li iste privredene svojoj svrsi te, d a li n a tom
veleposedu imade jo povrina, koje bi se n a k o n podmirenja domaih
interesenata mogle upotrebiti u kolonistike svrhe. O p e n i t o se opaa tek
to d a svaki dobrovoljac, koji dobije reenje za zemlju, t v r d i d a na nekom
veleposedu ima raspoloive zemlje, d o k sami U r e d i r e d o v n o izvetavaju
d a zemlje n e m a . Razloge z a t o vidi u decentralizaciji poslova koloniza
cije. Pojedini uredi dodjeljivali su zemlju n a temelju rjeenja, to su ih
donosile stranke, a o tome nisu obavjetavali Ministarstvo za agrarnu
reformu, k a o centralni d r a v n i o r g a n . T a k o p r a v o stanje u pogledu
provoenja kolonizacije nije bilo p o z n a t o Ministarstvu za agrarnu refor
mu a esto ni agrarnim uredima jer se je radilo vie ablonski bez p o
sebne evidencije, imeninih spiskova nadjeljenika itd.. Agrarni uredi
n a ijem se podruju provodila kolonizacija bili su ubudue obvezani da
izrade pregled kolonizacije.
U njemu je, u z ostalo, trebalo navesti toan
broj koloniziranih dobrovoljaca na svakom velikom posjedu. A g r a r n i
uredi vie nisu mogli raspolagati zemljom koja je ostala slobodna n a k o n
revizije, a koritena je ranije za kolonizaciju bez posebnog rjeenja Mini
starstva za agrarnu reformu. Ministarstvo je jedino moglo odluiti o tome
kome e se t a k v a zemlja dodijeliti. Posao kolonizacije centraliziran je sada
u Ministarstvu za agrarnu reformu. A g r a r n i uredi bili su obvezani d a
v o d e imenik koloniziranih
dobrovoljaca
za svaki veliki posjed n a kojem
se provodila kolonizacija. Prijepis imenika bili su duni dostaviti Mini
starstvu za agrarnu reformu. U imeniku se navodilo, uz p o d a t k e o d o b r o
voljcu, koji je dobio zemlju, i o veleposjedu, je li dobrovoljac dobio gradi
lite i neke druge v a n e okolnosti, npr., je li kolonistika porodica z a d o
voljna, ima li gospodarske sprave za o b r a d u zemlje (plug, ralo, stoku itd.),
z d r a v s t v e n o stanje itd. U izvjetaju je trebalo navesti za svaku koloniju
" 2 Isto, 1.2.6, br. 32.128. 9. X 1928.
Isto, 1.2.6, br. 38.649, 5. X 1928.
*" Isto, 1.2.6, br. 33.181, 10. X 1928.

118

-^"^f

>

^'^

'

Z D E N K A IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

sve d o sada zapaene i dobre i zle stvari uzevi naroito obzira na

okolnost, k a k o se kolonisti slau sa domaim ivljem i opaa li se d o
sada zbliavanje i harmonija izmeu doseljenika i domaih itelja ili
m o d a protivno? A k o n a pojedinoj koloniji ima razmirica, nezadovolj
stva i svae izmeu kolonista i domaih neka se uzroci tomu poblie u
izvjetaju navedu. U naredbi je naglaeno da tona evidencija u pogledu
opeg i pojedinanog stanja kolonista na svakoj koloniji imade u budue
biti p r v a i najprea dunost pojedinog U r e d a i najtanije statistiko
stanje u gornjem pogledu i m a d u efovi ureda smatrati svojom p r v o m i
glavnom z a d a o m . " '
Velik broj onih kojima je p r i z n a t o p r a v o n a zemlju i naseljavanje elio
se naseliti u sjevernim ravniarskim krajevima. Zemlje, meutim, nije
bilo dovoljno za sve. O d v o j e n a zemlja za agrarnu reformu i o n a dobi
vena revizijom mjesnih interesenata mogla se iskoristiti samo za p o d m i
renje p r i p a d n i k a te kategorije a tek poto se oni p o d m i r e mogla se dodje
ljivati d o m a i m dobrovoljcima. Z a kolonizaciju se ubudue mogla isko
ristiti samo zemlja, koja je preostala iza podmirenja tih dviju kategorija
agrarnih subjekata. P r v e n s t v o na t a k v u zemlju imali su dobrovoljci, koji
su n a n e k o m velikom posjedu ili u njegovoj blizini sagradili ili kupili
kuu za stanovanje i trajno se naselili, a zemlju jo nisu dobili. D a k l e ,
Ministarstvo za agrarnu reformu rukovodilo se pri tome tim d a se agrar
n o m zemljom p o d m i r e p r v o domai seljaci, a tek zatim kolonisti i to u
p r v o m redu oni, za koje se pretpostavljalo d a e zemlju obraivati. P r a v o
n a zemlju iza dobrovoljaca kolonista, p o d istim uvjetima p r i z n a t o je i
o p t a n t i m a . T e k iza tih dviju kategorija mogli su zemlju dobiti ostali
kolonisti. Ministarstvo se trebalo p r i d r a v a t i toga principa pri podjeli
zemlje, iz razloga jer je molbi mnogo, a zemlje malo, p a je p r i r o d n o ,
d a e biti dosta nezadovoljstava i prigovora, a samo n a gornji nain moi
e se uvjeriti i G l a v n i O d b o r Saveza Dobrovoljaca i pojedini dobrovoljci,
d a Ministarstvo i njegovi organi r a d e objektivno.**"
Dobrovoljci su iz raznih razloga zahtijevali d a im se zamijeni zemlja.
Ministarstvo je bilo p r e t r p a n o t a k v i m molbama. Ministar O t o von F r a n ge naredio je podreenim organima d a Ministarstvu alju t a k v e molbe
samo a k o se zamjena zatrai zbog podvodnosti zemlje, udaljenosti ili
iz drugog o p r a v d a n o g a razloga, i t o samo k a d a je postojala tono o d r e
e n a raspoloiva zemlja za zamjenu.**'
P r e m a Z a k o n u o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima od
19. lipnja 1 9 3 1 . godine, zemlja se u pravilu trebala eksproprirati u korist
onih agrarnih subjekata koji su je drali p o ranijim zakonima. Stoga je
ministar poljoprivrede M i r k o N e u d o r f e r (disident H r v a t s k e seljake stran
ke) naredio podreenim organima d a obustave sve poslove vezane uz
a g r a r n u reformu, osim u t v r i v a n j a objekata i dodjele zemlje dobrovolj
cima i o p t a n t i m a . T a k o su bile obustavljene sve revizije agrarnih subje
kata.** P o n o v o je n a poetku 1932. godine ministar poljoprivrede Juraj
" 5 Isto, 1.2.6, br. 16. VIII 1928.
" Isto, 1.2.6, br. 32.569, 9. X 1928.
>" Isto, 1.2.7, br 27.800, 3. VIII 1929.
Isto, 1.2.9, br. 77.950, 18. XII 1931.

119

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

Demetrovi (Jugoslavenska nacionalna stranka) naredio p o d r e e n i m orga

nima d a obustave reviziju agrarnih subjekata.**"
N a poetku 1931. godine bilo je n a nekim veleposjedima jo neto nepo
dijeljene zemlje. Bila je t o zemlja oduzeta prilikom revizije subjekata,
odnosno ona koju su napustili agrarni interesenti. Ministar poljoprivrede
S t a n k o ibenik naredio je n a poetku 1931. godine d a se t a k v a zemlja
d a d e n a o b r a d u agrarnim zajednicama odnosno drugim poljoprivrednim
ustanovama. A k o je bila rije o dvije ili vie parcela, koje nisu bile
udaljene, zemlja se mogla dati dobrovoljcima ili o p t a n t i m a . T o m nared
bom nastojalo se, s jedne strane, da zemlja ne ostane neobraena, a s druge
se eljelo i t a k o podmiriti koloniste.*-"
P r i provoenju kolonizacije bili su problem I gradilita za Izgradnju
naseljenikih kua. Velik broj kolonista nije dobio gradilita ni d o 1931.
godine. Meu njima bilo je I takvih, koji su zemlju dobili ve n a poetku
provoenja kolonizacije. Ministarstvo poljoprivrede uzroke je tome vidjelo
III u nesistematskom r a d u podrunih m u a g r a r n i h vlasti ili pogrenoj
primjeni zakonskih propisa. A g r a r n i organi nisu uvijek vodili dovoljno
rauna o svim a g r a r n i m interesentima, bilo d o m a i m bilo kolonistima, ni
o ve stvorenim naseljima ili onima koja se imaju d a osnuju, ve su radili
bez smiljene osnove, a p r e m a zahtjevima pojedinih agrarnih Interesenata.
Pri tome su zaobieni agrarni, a kasnije poljoprivredni odbori, koji su
jedini imali p r a v o n a pokretanje p o s t u p k a za eksproprijaciju zemlje za
gradilita. esto se dogaalo da su obrovoljci-kolonisti dobili grau
za izgradnju kua prije nego to su imali gradilita. Ministar poljoprivrede
S t a n k o ibenik, 30. svibnja 1931. godine, i z d a o je naredbu o ekspropri
jaciji gradilita. Poljoprivrednim je odborima nareeno d a najkasnije do
30. lipnja 1 9 3 1 . godine podnesu molbe za eksproprijaciju gradilita.
Prvostepeni agrarni organi morali su donijeti o d l u k e o eksproprijaciji
gradilita d o sredine kolovoza te godine. U b u d u e su n a graevinski
materijal mogli raunati samo oni kolonisti, koji su imali gradilita.*-'
U fazi likvidacije agrarne reforme Ministarstvu poljoprivrede bilo je u
interesu d a se to prije likvidira tzv. dobrovoljako pitanje. Ministar
poljoprivrede Juraj D e m e t r o v i odluio je da se prenese posao oko zemlje
kolonista s opim uvjetima n a banske u p r a v e . Rije je bila o realizaciji
naredbe Ministarstva poljoprivrede (br. 25.320 od 28. srpnja 1 9 3 1 . godine)
p r e m a kojoj se ostavljao dobrovoljcima neborcima. Iskljuivo naseljenici
ma, viak zemlje od 2 h e k t a r a n a uivanje k a o kolonistima s opim uvje
tima. T u su zemlju oni morali f a k u l t a t i v n o otkupiti, p a su poslovi oko
toga preneseni u nadlenost banske uprave.*-Kjolonizaclju je cijelo vrijeme p r a t i o , uz ostalo, nedostatak zemlje, s
jedne strane. I, s druge, nenaseljavanje n a zemlju z n a t n o g broja kolonista
kojima je bila dodijeljena. Zbog toga je p o n o v o ministar poljoprivrede
" Isto, 1.2.10, br. 69.760, 29. I 1932, Juraj Demetrovi bio je ranije lan Samostalne
demokratske stranke.
Isto, 1.2.9, br. 1.001, 14. I 1931. Stanko ibenik bio je lan Hrvatske seljake
stranke, a kasnije Jugoslavenske nacionalne stranke.
Slubene novine, br. 134, 17. VI 1931; AH ZZ, 1.2.9, br. 18.464, 16. VI 1931. '
AH ZZS, 1.2.10, br. 3 6 . 4 5 4 m a , 18. VI 1932.
120

Z D E N K A SIMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

Milan Srki (iz Jugoslavenske nacionalne stranke) naredio p o d r e e n i m

o r g a n i m a . d a koloniste koji nisu naseljeni p o z o v u d a se nasele.
,j
K a k o bi bilo to manje molbi za zamjenu zemlje, sugerirano je agrarnim
o r g a n i m a d a kolonistima, ako jc mogue, dodijele zemlju t a m o gdje su
kolonizirani njihovi roaci.*-*
U t o k u a g r a r n e reforme korisnicima su izdani u privremeni z a k u p p a
njaci velikih posjeda, za koje je bilo u t v r e n o d a nisu bili sposobni za
drugu kulturu. U privremeni z a k u p panjake su dobila okolna sela,,
u p r a v n e opine, skupine agrarnih subjekata, novoosnovane kolonije i
a g r a r n e zajednice. P r e m a l. 24 Z a k o n a o likvidaciji agrarne reforme n a
velikim posjedima, subjekti za panjake mogli su biti: 1. opine i njihovi
dijelovi k a o to su pojedina sela, naselja, zaseoci, odnosno openito teri
torijalno razgraniene jedinice opina, koje su se p r e m a l. 110120
Z a k o n a o opinama mogli organizirati k a o p r a v n a lica; 2. zemljine
zajednice; 3. imovne opine; 4. skupine zemljoradnika k a o p r a v n o lice.
Meutim, p r i provoenju likvidacije agrarne reforme pojavile su se kao
interesenti z a panjake grupe agrarnih subjekata, naroito u novim k o l o
nijama, agrarne zajednice i si. Ministar poljoprivrede D r a g u t i n S. Koji
(iz Jugoslavenske nacionalne stranke) smatra d a se pri eksproprijaciji
panjaka agrarni organi treba da rukovode naelom d a se omogui popaa
stoke svim okolnim siromanim zemljoradnicima, a prvenstveno agrar
n i m subjektima. Subjekti za panjake mogle su biti i kolonije.*^*
P r e m a podacima ministra poljoprivrede Jurja Demetrovia, u sjevernim
krajevima zemlje bilo je naseljeno od 1919. d o 1933. godine 28.000 p o r o
dica. O d toga je o t p a d a l o n a dobrovoljce (domae i koloniste) i ustae
(ustanike) 21.000 porodica, a n a koloniste, o p t a n t e i izbjeglice 7000 p o r o
dica. D o 1933. godine zemlju nije dobilo oko 5600 dobrovoljaca i o k o
2000 ustaa (ustanika). Zemlje koja bi se njima mogla dodijeliti nije vie
bilo, jer je ona oduzeta od velikih posjeda ve bila razdijeljena. Manje
povrine zemlje koje su jo ostale nerazdijeljene koristile su se za nadjelu
mjesnih agrarnih interesenata. Ministarstvo poljoprivrede je za nadjelu
dobrovoljaca raunalo sa zemljom koja se imala dobiti melioracijom
P a n e v a k o g rita, a neto i od d r a v n o g dobra Belje.*^'
Svi se dobrovoljci nisu naselili n a zemlju ni d o 1933. godine, iako su poz a k o n u bili obvezani. Ministar poljoprivrede zatraio je od Komisije za
likvidaciju a g r a r n e reforme d a p o z o v e nenaseljene dobrovoljce da se n a
sele. Osim toga, komisije su morale u t v r d i t i i razloge zato se dobrovoljci
nisu naselili. Dobrovoljci koji jo nisu imali dobrovoljakog uvjerenja
u t v r i v a l i su se uvjetno.*-" Meu dobrovoljcima bilo je i t a k v i h , koji
nisu imali ispravno dobrovoljako uvjerenje i t a k v i h koji se nisu naselili
n a zemlju. P r e m a z a k o n u o likvidaciji agrarne reforme na velikim p o
sjedima od 19. lipnja 1 9 3 1 . godine, zemlja dobrovoljcima, koji n a dan
eksproprijacije nisu imali dobrovoljaka uvjerenja ili se nisu naseliH,.
eksproprirala se na ime Kolonizacionog fonda Ministarstva poljoprivrede.
; ,r-/\r,
Isto, 1.2.11, br. 74.821/VIa, 18. X I 1933.
Isto, 1.2.10, br. 3 6 . 4 5 4 m a , 18. VI 1932; br. 5 2 . 6 2 5 m a , 8. IX 1934.
Demetrovi Jura], op. cit., lb11.
12 AH ZZS, 1.2.11, br. 3.479, 12. IV 1933; br. 15.122, 30. XI 1933.

'
'
'
w

121

Z D E N K A SI.MONCI-BODETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

Zemlja se u zemljinim knjigama upisivala na dobrovoljce tek k a d a su

dobili dobrovoljako uvjerenje ili k a d a su se naselili n a zemlju. Samo
manji broj dobrovoljaca naselio se na zemlju, k a k o bi se n a njih upisalo
vlasnitvo. N o , bilo je meu njima i t a k v i h koji su kasnije p o n o v o odselili
u svoj kraj.*-' Dobrovoljci su bili osloboeni plaanja A^/o prinosa za
Kolonizacioni fond, jer je za njih zemlju plaala drava.'-* Ministarstvo
poljoprivrede u t v r d i l o je, u veljai 1934. godine, d a dobrovoljci-neborci
ne plaaju odtetu d o visine 5 j u t a r a 340 h v zemlje a, ako su uivali
manje, kompetencija im se nije nadopunjavala. Z a dobrovoljce-borce, osta
la je ranija povrina (8 jutara 1100 hv), za to nisu morali platiti odtetu.'-"
Problem naseljavanja dobrovoljaca bio je i dalje a k t u a l a n . Ministar poljo
privrede Svetozar Stankovi (iz Jugoslavenske r a d i k a l n e zajednice) za
traio je 1935. godine da se dobrovoljci nasele. Meutim, k a k o se nisu
naselili, naredio je p o d r e e n i m organima d a im ne oduzimaju zemlju.
Svi dobrovoljci se nisu naselili ni kasnije. Isti je ministar n a r e d i o d a se
dobrovoljci moraju neizostavno naseliti d o 30. rujna 1936. godine,
u p r o t i v n o m im je zaprijetio oduzimanjem zemlje.**" Ministarstvo poljo
p r i v r e d e imalo je 1936. godine jo m n o g o nerijeenih molbi dobrovoljaca
za zemlju.**' Bilo je dobrovoljaca koji su dobili neto vie zemlje nego
to im je p o z a k o n u p r i p a d a l o . Ministarstvo poljoprivrede naredilo je
podreenim o r g a n i m a d a im se viak zemlje ne oduzima.**- Dobrovoljci
s porodicama vie od 5 lanova nisu mogli ubudue dobiti vie zemlje od
kompetencije. Sa zemljom to bi se eventualno jo pronala nastojalo se
podmiriti dobrovoljce, koji nisu dobili zemlju.'*- Dobrovoljcima koji se
nisu naselili poela se od 1937. o d u z i m a t i zemlja. Toga je bilo na vie
velikih posjeda. N o , ni t o nije pomoglo d a se svi dobrovoljci nasele.***
Bez obzira na esta ministarska upozorenja d a se moraju naseliti na
dodijeljenu zemlju, neki dobrovoljci to nisu uinili ni d o 1 9 4 1 . godine.
U tabeli 2, navodimo, p r e m a sauvanim podacima, k a k v o je bilo nase
ljavanje u Osijeku.
N a t o m podruju zemlju su dobila 3402 dobrovoljca, naselilo se do
1941. godine 85,4''/o, a 14,6"/o njih nisu se naselili. Sve ostale kategorije
kolonista (kolonisti s opim uvjetima, autokolonisti I optanti) naselile
su se na dobivenoj zemlji. T o se moe obrazloiti tim to im je naseljenje
bilo jedan od uvjeta d a bi uope mogli z a d r a t i zemlju.
P r e m a podacima iz ekspozea ministra poljoprivrede Svetozara S t a n k o via o budetu za 1937/38. godinu, bila je nerijeena jo 7631 molba
dobrovoljaca za zemlju. O d toga je bilo 1566 molbi dobrovoljaca ustaa
(ustanika). U z to se raunalo i na daljnjih 1000 dobrovoljaca kojima jo
nije bilo i z d a n o uvjerenje od Ministarstva vojske i mornarice. MinlstarIsto, 1.2.12, br. 10.500, 19. II 1934.
'28 Isto, 1.2.12, br. 89.104, 30. XI 1934.
>2 Isto, 1.2.12, br. 191/34.
Isto, 1.2.13, brr. 59.200/VIa, 16. IX 1935; 1.1.14, br. 17.400/VIa, 15. III 1936.
" 1 Isto, 1.2.14, br. 71.210/VIa, 28. IX 1936.
" 2 Isto, 1.2.14, br. 46.900/VIa, 29. VI 1936.
" 3 Isto, 1.2.14, br. 34.520, 16. V 193<5.
.
- AH ARV, kut. 66.
i , C t V I ,^1 . r r ^ e .. : '.KU J^r I'.

Z D E N K A SIMONI-BOBETKO, Kolonizacija u H r v a t s k o j . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

Tabela 2.
NASELJENOST KOLANISTA N A PODRUJU KOMISIJE ZA LIKVIDACIJU
AGRARNE REFORME U OSIJEKU 1941. GODINE*
Kolonisti
1. Naseljeni
2. Nenaseljeni
Ukupno:

Dobrovoljci

Kolonisti s
opim uvjetima

Autokolonisti

Optanti

2.906

1.051

733

1.051

733

496
3.402

* Izvor: A H ARV; A H ZZS, kut. 1.

stvo p o l j o p r i v r e d e raspolagalo je 1937. godine s oko 30.000 j u t a r a zemlje

u P a n e v a k o m ritu, koju je n a m j e r a v a l o iskoristiti za kolonizaciju. R a u
n a l o se d a bi se t o m zemljom moglo p o d m i r i t i o k o 4000 dobrovoljaca.*'"
U H r v a t s k o j , u o n i m krajevima gdje se p r o v o d i l a kolonizacija, bilo je u
f o n d u a g r a r n e r e f o r m e 137.078 jutara o b r a d i v e zemlje, koja je o d u z e t a
veleposjednicima. U tabeli 3 dajemo r e z u l t a t e a g r a r n e reforme i koloni
zacije n a pojedinim v r s t a m a posjeda.
D o m a i m seljacima razdijeljeno j e 71.819 jutara ili 52,4''lo zemlje, a
65.259 jutara ili 47,6^lo dobile su ostale kategorije korisnika a g r a r n e

Tabela 3.
RAZDIJELJENA ZEMLJA KORISNICIMA AGRARNE REFORME I KOLONI
ZACIJA IZMEU DVA RATA (19181941. GODINE) U HRVATSKOJ
U KRAJEVIMA PREDVIENIM ZA NASELJAVANJE*
Mjesnim
interesentima

Dobrovoljcima

Kolonistima,
autokolonistima,
optantima i
izbjeglicama

1. Privatni
2. Drutava,
banaka i si.
3. Dravni
4. Crkveni
5. Imovnih opina
6. Gradski

42.415

41.198

15.122

98.735

12.762
4.824
10.885
803
130

5.088
151
1.185
270
247

1.748

19.598
4.975
12.309
1.073
388

Ukupno:

71.819

48.139

17.120

137.078

Vrsta veleposjeda

239

Ukupno

* Izvor: A H ARV; A H ZZ 1. 1. 11. 2; AJ MAR, 96-35-92-93 eksproprijacionc

odluke
1 " Ekspoze ministra poljoprivrede Svetozara Stankovia o budetu za 1937/1938. go
dinu, Glasnik Ministarstva poljoprivrerde,
br. 3, oujak 1937.
123

ZDKNKA SIMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (!) 85164 (1990)

reforme (dobrovoljci, kolonisti s opim uvjetima, autokolonisti, optanti

i izbjeglice). O d u k u p n o razdijeljene zemlje za naseljavanje najvie su
dobili dobrovoljci {73,8''lo). Kolonisti s opim uvjetima, autokolonisti,
o p t a n t i i izbjeglice dobili su 26,2''/o zemlje. Veina je dobila zemlju n a
p r i v a t n i m velikim posjedima, a zatim n a posjedima drutava, b a n a k a i
crkve. P r i v a t n i veliki posjedi podnijeli su najvei teret kolonizacije. O d
u k u p n o 65.259 jutara zemlje koja je bila razdijeljena tim agrarnim su
bjektima 56.320 jutara ili 86,3^/0 oduzeto je p r i v a t n i m veleposjedima.
U H r v a t s k o j je osnovano 105 agrarnih kolonija i nekoliko
kolonistikih
naselja. N e k i kolonisti smjeteni su u postojea naselja. U prilogu br. 1
dajemo pregled agrarnih kolonija u H r v a t s k o j , koje su osnovane izmeu
d v a svjetska rata.
-
-
.S

t/v

HA.

: I O Y , I

III. N A S E L J A V A N J E I U V J E T I I V O T A U K O L O N I J A M A
1. STAMBENE, PROSVJETNE I ZDRAVSTVENE PRILIKE U
KOLONIJAMA
Problem organa koji su provodili kolonizaciju bio je k a k o smjestiti kolo
niste. K a k o se kolonizacija poela p r o v o d i t i bez potrebnih p r i p r e m a i s
nedovoljno novanih sredstava, kolonisti koji su pristizali bili su smjetav a n i n a zemlji (pustarama) veleposjeda u veleposjednike stambene i go
spodarske zgrade. D a k l e , kolonisti koji su dobili zemlju kolonizacijom,
koju je p r o v o d i l a d r a v a , naseljavani su u p r a v i l u n a veleposjede (pu
stare), gdje se kasnije formiraju kolonije (naselja). Naseljavali su se rjee
u ve postojea naselja. T a k o je paralelno s naseljavanjm dolo u kraje
vima gdje se provodila kolonizacija do formiranja novih naselja (koloni
ja) ili d o proirenja postojeih naselja. O p e n i t o se moe rei da su zgrade
veleposjeda u koje su smjetavani kolonisti bile n e a d e k v a t n e . Osim toga,
gospodarske zgrade veleposjeda uope nisu bile p r i k l a d n e z a smjetaj
ljudi. Pretean dio tih zgrada, i stambenih i gospodarskih, u koje su
smjetavani_ kolonisti bio je u loem stanju i u njih je smjeten prevelik
broj ljudi. esto je s ljudima zajedno boravila i stoka. Stoga je prof. Mijo
Mirkovi za tu kolonizaciju rekao da je prilino osamljena u primeru
savremenih evropskih zemalja p o sredstvima, koja se stavljaju kolonisti
ma na raspoloenje. D r a v a je izdala u k u p n o u materijalu i novcu,
proseno za jednog kolonistu d o 1933, svega 4847 d i n a r a . Sve ostalo
su kolonisti morali da plate sami.**" Veina kolonista koji su dobili zemlju
136 Mirkovi Mijo, Agrarna politika, op. cit. 120121, Prof. Mirkovi navodi kako se
provodila kolonizacija u Italiji na novim terenima, dobivenim isuivanjem Pontinskih movara u Litoriji, gdje su kolonisti za razliku od naih dobili gotovu zidanu
kuu, gotov bunar, gotove tale, moderni svinjac i kokoinjak. Kua je srazmerna
broju lanova porodice i povrini poseda. Ima i mnogo kua na sprat. Svaki kolonist
dobija i po dva vola, kravu, svinju, hranu do nove etve i nadnicu za sve lanove po
rodice za rad na sopstvenom gazdinstvu do prve etve. Svaki kolonist moe da se
slui zadrunim poljoprivrednim mainama [ . . . ] . Rauna se da je najjeftinija koloni
stika kua graena u Litoriji za gazdinstvo od 6 ha kotala dravu (odnosno konsorcij
za kolonizaciju) 25.000 lira. Kue za vea kolonistika gazdinstva od 30 ha kotale su
75.000 lira, dakle oko 200.000 dinara. Najjeftinija kua je tamo kotala 6070 hi
ljada dinara [.. .].

124

Z D E N K A SIMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

od d r a v e bila je siromana. Malobrojniji su bili oni koji su posjedovali

sredstva za izgradnju kua i gospodarskih zgrada. Bili su to, uglavnom,
samo oni, koji su u zaviaju p r o d a l i imovinu, najee roacima, prije
nego to su se kolonizirali. K r e d i t d r a v e bio je minimalan. Kolonisti su
od d r a v e dobili za izgradnju kua i gospodarskih zgrada jedino neto
d r v n o g a graevinskog materijala. Kue i gospodarske zgrade gradili su
pomou kredita od agrarnih zajednica, a ulazili su i u p r i v a t n i dug.
U o v o m dijelu r a d a p r i k a z a t emo, na osnovi raspoloivih p o d a t a k a ,
stambene, z d r a v s t v e n e i prosvjetne prilike u nekim kolonijama nastalim
d r a v n o m kolonizacijom u H r v a t s k o j izmeu d v a svjetska rata.
K a k o je velik broj kolonista, koji su kolonizirani u Slavoniju, dobio zemlju
na veleposjedima grofova J a n k o v i a p r i k a z a t emo k a k o su bili smjeteni.
O n i su bili smjeteni u stare i derutne zgrade veleposjeda u kojima su ranije
ivjeli radnici. Kolonisti su naseljeni i u gospodarske zgrade na p u s t a r a m a
veleposjeda. Bili su smjeteni n a veleposjedu grofa A l a d a r a J a n k o v i a
u t a k o trone zgrade da su ih o d m a h morali popravljati. U vrijeme p r e
v r a t a s tih zgrada dio graevinskog materijala raznijeli su okolni seljaci.*'"
Kolonisti, koji su dobili zemlju n a veleposjedu grofa Ladislava Jankovia,
na pustari Ranja-Majkovac, nisu se o d m a h mogli naseliti, jer su u tim
z g r a d a m a ivjeli radnici, t z v . druina, ranije zaposleni na veleposjedu.
Dobrovoljci su se poeli naseljavati tek n a poetku listopada 1921. godine.
Istodobno je zapoelo i naseljavanje dobrovoljaca n a posjedu grofa Josipa
Jankovia.** A g r a r n i organi zahtijevali su od tih veleposjednika da is
p r a z n e zgrade, k a k o bi se mogli naseliti kolonisti. Intencija tih organa
bila je d a se dobrovoljci u im veem broju uzmognu naseliti i brinuti
oko obrade, te t a k o djelominim naseljavanjem dati njima mogunost,
d a sami svoju zemlju obrauju.*** Veina zgrada, u koje su se imali
smjestiti dobrovoljci, bila je n a pustari Majkovac, a manji dio n a pustari
Ranja. Z g r a d e su bile u vrlo loem stanju. Agrarni je povjerenik r e k a o
da su te zgrade najloije i u p r a v o podrtine. U neto boljem stanju bile
su vlastelinske zgrade na p u s t a r a m a G r a d i n a i Zlebina. Meutim, one su
jo 1921. godine bile u posjedu z a k u p n i k a zemlje na tim p u s t a r a m a . Z a
kupni odnosi s velikim z a k u p c i m a zemlje bili su raskinuti tek u jesen
1921. godine, k a d a je z a p o e l o i naseljavanje kolonista n a tim pustarama.
P r a v u sliku o tome to se na tim veleposjedima koristilo za smjetaj kolo
nista dobiti m o e m o tek k a d a se u p o z n a m o sa stambenim i gospodarskim
fondom. N a pustari Majkovac u jesen 1921. godine, k a d a su poeli pristi
zati prvi kolonisti, bile su o v e z g r a d e : jedna kua s tri sobe i kuhinjom,
dvije kue s devet soba i 6 kuhinja, 3 staje za 200 grla stoke i spremite
za ito zapremnine 80 vagona, 3 a r d a k a za 30 v a g o n a k u k u r u z a . N a
pustari Ranja bile su dvije stambene zgrade, koje su zajedno imale 15
soba i 7 kuhinja. O d gospodarskih z g r a d a tu je bila staja za oko 30 konja,
staja za o k o 40 volova, jedno spremite za ito zapremnine 20 vagona i
2 a r d a k a za 15 v a g o n a kukuruza.*^*"
A H ARV, kut. 65, br. 1644, 1. V 1935.
Isto, kut. 66, zapisnik agrarnog povjerenstva za Slatinu i Viroviticu od 27. VIII
1921.
1'"' Isto, kut. 66, struno miljenje od 20. IX 1920.
Isto, kut. 66. popis zgrada na pustarama Ranja-Majkovac od 6. I 1921.'^^
"'
1"

125

ZDI-NKA SIMONI-BOBliTKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

N a veleposjedu Prometnog akcionarskog drutva iz Zagreba u selu

Stari G r a d a c u k o t a r u Virovitica osnovana je kolonija Okruglaa.
Ve
leposjednik ie u t o k u provoenja agrarne reforme likvidirao posjed. Z e m
lju su kupili i n a njoj se naselili zemljoradnici iz Sente i A d e u Bakoj i iz
Meimurja, Slavonije i P o d r a v i n e . Kolonisti iz Bake, njih 15, kupili su
od veleposjednika zajedno sa zeniljom stambene i gospodarske zgrade u
koje su se naselili. Z g r a d e su bile od t v r d o g graevinskog materijala i
solidno graene. Bili su to bogatiji seljaci. Kolonisti iz Slavonije, P o d r a
vine i Meimurja, koji su kupili zemlju od supermaksimuma veleposjeda,
na osnovi fakultativnog otkupa, uglavnom su se naselili 1926. godine.
Zavisno od toga s koliko su sredstava raspolagali, nabavili su stambene
i gospodarske zgrade. Dobrovoljci iz k o t a r a Gackog u Hercegovini, koji
su dobili zemlju, uglavnom su se naselili 1927. godine. O n i su podigli
d o 1930. godine 12 zidanih prizemnih kua od cigle. Kue su se sastojale
od sobe i kuhinje. Sedam kua bilo je sagraeno na oranicama, a dvije
na livadama. U tih 12 kua stanovala je 21 dobrovoljaka porodica s
84 lana. Svi dobrovoljci koji su tu dobili zemlju nisu se naseli i. N a upit
komisije koja je obila koloniju 1930. godine zato se svi nisu naselili,
naveli su, uglavnom, d v a razloga 1 . slabo materijalno stanje i 2. d o b r o
voljci nadeljeni tom zemljom nisu svi ivi, ve zemlju imaju preuzeti nji
hove udove, supruge i deca, koji se ne usude doi bez sredstava u tui kraj
i n a golu zemlju. Jesu li ti n a v o d i bili istiniti. Komisija se nije smatrala
p o z v a n o m d a te v a n e okolnosti istrai i ustanovi. Samo dvojica d o b r o
voljaca podigla su staje za smjetaj stoke, a ostali su je drali u t z v .
slamama. Kolonija je bila udaljena od najblieg sela Buetine i Starog
G r a d c a oko 8 km, a od Virovitice 12 k m . K a m e n a cesta bila je udaljena
od kolonije 7 k m , to je oteavalo donoenje p r o i z v o d a n a trite. Mlin
je bio udaljen od kolonije 10 k m . Djeca kolonista imala su p r o b l e m a s
odlaskom u kolu, jer je bila daleko o d kolonije."*
Posjedu Trenkovo Gabrijele i Aleksandra R a k o d c z a y oduzeta je zemlja
za kolonizaciju i razdijeljena dobrovoljcima-kolonistima s opim uvjetima
iz Bosne i Like. Kolonisti su bili p r v o smjeteni u vlastelinske zgrade. Za
izgradnju kolonistikih kua, veleposjedu je bilo eksproprirano 20 j u t a r a
zemlje. obrovoljci-kolonisti s opim uvjetima i autokolonisti osnovali
su koloniju Alcksandrovac.
Sagradili su 22 kue do 1930. godine.
D e v e t kua sagradili su dobrovoljci, a ostale kolonisti s opim uvjetima
i autokolonisti. Ostali nisu sagradili vlastite kue i dalje su ivjeli u vlaste
linskim z g r a d a m a . Z a smjetaj kolonista koristile su se zgrade tvornice
este koja je morala prestati s r a d o m , jer je veleposjedniku oduzeta zemlja
supermaksimuma, te zgrade o d kojih su neke ranije sluile za smjetaj
inovnika i r a d n i k a . N e k i su smjeteni i u prostorije u kojima je vele
posjednik ranije d r a o stoku. Vlastelinske zgrade u koje su smjeteni
kolonisti bile su sagraene od t v r d o g graevinskog materijala. Kolonisti su
sagradili vlastite kue, uglavnom 1928. i 1929. godine. Pretean dio kolo
nistikih kua bio je od nepeene cigle, a bilo ih je o d cigle i zemlje
(naboja). Bile su pokrivene crijepom. Kolonisti koji su sagradili kue imali
su i staje za stoku O n i kolonisti koji su dalje ivjeli u veleposjednikim
z g r a d a m a drali su stoku u p r e g r a e n o m dijelu veleposjednike tale. K o 1 " AH

126

ZZS,

1.1.11.2.

.iw>i^:

.'T,:!,-

ZDENKA IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

lonisti su drvenu gradu i crijep dobili na kredit od Saveza agrarnih

zajednica uz 5''/o k a m a t a . Higijenske prilike u koloniji bile su loe, n a r o
ito z a one koji su ivjeli u vlastelinskim z g r a d a m a . Komisija koja je
obila tu koloniju 1930. godine za njih je rekla: Z r a k i v o d a su dobri
i z d r a v i i u mnogome slini k a o i u kraju iz kojeg su doli. to se tie
istoe stanova, moe se rei, da nije ba uzorna. Sami stanovi su prilini
i donekle odgovaraju higijenskim uslovima. Jedino oni u talama nisu
u higijenskim stanovima. N i s u p r e n a t r p a n i p o odjeljenjima, jer svaka
obitelj stanuje zasebno. Oboljenja i mortalitet nisu u velikom broju.
Kolonija je 1930. godine imala 210 stanovnika od toga 129 djece. kolske
djece bilo je te godine u koloniji 60, a kola im je bila udaljena 6 k m .
U p r a v o t o to je kola bila t a k o udaljena bio je i razlog da je djeca z a
r u n o g i hladnog vremena nisu posjeivala. Kolonija je, k a o i neke druge,
bila prilino udaljena i odsjeena. D o najblieg sela bilo je 6 km, do
glavnog p u t a 4 k m . Slavonska Poega bila im je udaljena 11 km.**- Kolo
nizacija se provodila i n a v a l p o v a k o m vlastelinstvu. N a veleposjedu
grofa Rudolfa N o r m a n a i Naike d.d. osnovane su agrarne i p r i v a t n e
kolonije. Kolonisti agrarnih kolonija (Rudolfovca, Vel. Vukovca, o k a dinaca, Mikloevca, N o v a k a , Grabika, Kitianaca, Samatovca) bili su
smjeteni u premalen broj zgrada. Prostorije su bile pretijesne za kolonistike obitelji. Kolonije su oskudijevale i u gospodarskim zgradama.**''
O b j e k t kolonizacije bio je i veleposjed Donji Miholjac, vlasnitvo
grofa Ladislava M a i l a t h a (kasnije Podravine d.d.). Naseljavanje toga
veleposjeda poelo je 1921. godine. U z kolonizaciju koju je provodila
d r a v a , tu je bilo i p r i v a t n e kolonizacije. P r v i su doselili dobrovoljci i
kolonisti, koji su dobili zemlju a g r a r n o m reformom, a kasnije i ostali.
Zemlju je dobilo 420 dobrovoljaca, 69 kolonista s opim uvjetima i 76
autokolonista. U donjomiholjaki kraj doselili su, uglavnom, dobrovoljci
i kolonisti iz k o t a r a N o v a Gradika, N o v s k a i D v o r , te o p t a n t i iz M a a r
ske. D o 1935. godine bilo je u Donjem Miholjcu naseljeno 115 d o b r o
voljakih i kolonistikih porodica. ivjeli su u 94 kue.*** Usprkos inter
vencijama Ministarstva za agrarnu reformu, a kasnije i Ministarstva p o
ljoprivrede, n a t o m veleposjedu nisu se naselili svi dobrovoljci koji su
dobili zemlju. D o 1 9 4 1 . godine naselila su se 302 dobrovoljca, 118 nije.
Naseljeni su bili svi kolonisti s opim uvjetima i autokolonisti.**'"'
U k o t a r u Donji Miholjac osnovano je p r v o 21 naselje parcelacijom zemlje
veleposjeda, a kasnije provoenjem a g r a r n e reforme jo 16. Kolonije su
naseljene onima koji su dobili zemlju od d r a v e ali i onima koji su je
sami kupili. K a d a je omoguen fakultativni o t k u p veleposjednike zemlje,
z n a t n o je bre teklo naseljavanje i formiranje p r i v a t n i h kolonija.**"
Kolonisti koji su dobili zemlju od d r a v e smjeteni su u veleposjednike
zgrade, a samo manji broj uspio jc sagraditi vlastite kue. Tu je, k a o
uostalom i n a drugim veleposjedima, bilo problema sa smjetajem k o l o ' Isto.
A H ARV, kut. 103, br. 9.513, 16. IX 1933.
Arhiv Hrvatske, Fond Savske banovine Poljoprivredno odjeljenje, kut. 921, II.
Iskaz doseljenika u opinu Donji Miholjac od 25. X 1930.
AH ARV Podaci iz dosjea veleposjeda Podravina d.d..
Isto, kut. 56. Zapisnik od 28. IV 1936. i 20. V 1936; kut. 104, 43.802, 6. VII1934.

127

Z D E N K A SIMONCI-BOBETKO. Kolonizaciji u Hrvatskoj . . .

t u 4 .Osjf

PP 9 (1) S5164 (1990)

nita. Stambene i zdravstvene prilike kolonista n a t o m veleposjedu bile

su loe. Raspolagali su s p r e m a l o stambenog prostora, a uz to je bio lo.
Prostorije u koje su naseljeni kolonisti nisu bile dovoljne za njihove
brojne obitelji. O ivotu tih kolonista zorno n a m govori izvjetaj nael
n i k a opine Donji Miholjac u kojem se, uz ostalo, k a e : Zbog skuenih
sredstava za ivot, slabo se hrane, a jer jo nemaju izgraene gospodar
ske zgrade ne mogu se gospodarski razviti, a s time niti stvoriti bolji
poloaj. Zbog premalenog broja prostorija smjetaju stoku u privremene
stanove, a neki o d m a h uz svoj stan, p a t a k o primjerice p e r a d noiva u
kuhinjama, a do nedavna su zajedno stanovali i ljudi sa stokom. Obitelji
su brojne i stanuju veinom u 1 sobici, to ne utjee na d o b a r moralni
r a z v o j niti n a zdravstvene prilike.*'*'
I kolonisti koji su svojim sredstvima ili k r e d i t o m nastojali rijeiti stam
beni problem sukobljavali su se s razliitim tekoama. K a k o se koloni
zacija p r o v o d i l a neplanski i nepripremljeno, bilo je sluajeva n a vie ve
leposjeda d a su kolonisti dobili drenanu zemlju, koja se kasnije nije m o
gla eksproprirati u njihovu korist za gradilita. T a k o su i neke kolonije
toga veleposjeda bile na dreniranom i p o d v o d n o m zemljitu ( I l m a - d v o r
Dravica, Martinci, Orenjak). I n a drugim veleposjedima u H r v a t s k o j
bilo je kolonija n a t a k v o m zemljitu, n p r . Turbina Slatina, ret,
Gloe, androvac, abljaa i neke druge. Kolonisti kolonija toga vele
posjeda doselili su 1921. i 1922. godine na d r e n i r a n o zemljite i na toj
zemlji sagradili kue. Problem se pojavio kasnije, k a d a se postavilo pita
nje p o t p u n o g nadjeljenja zemljom kolonista iz kolonija I l m a - d v o r D r a v i
ca, M a r t i n a c a i Orenjaka. P r e m a izmijenjenim propisima, kolonisti nisu
mogli p r a v n o dobiti gradilita na terenu n a kojem su neki ve podigli
kue, jer je to bila drenirana zemlja. T a k v a zemlja nije se veleposjedima
uzimala za agrarnu reformu, ve im se vraala. Kolonisti iz kolonija I l m a - d v o r D r a v i c a , Martinci abljaa morali su se preseliti na drugu zemlju
toga veleposjeda. Zemlju n a koju su se imali preseliti ti kolonisti drali
su u z a k u p u agrarni interesenti iz aavice. O n i su se, takoer, imali
preseliti n a krevine veleposjeda u a a v a k o m Lugu. Kolonisti nisu
htjeli napustiti zemlju koju su uivali 10 godina, a neki su na njoj sagra
dili i kue. Zahtijevali su d a se njihov status legalizira d a im se ekspropriraju gradilita n a drenanoj zemlji. G l a v n i razlog to nisu htjeli seliti bio
je to im je p o n u e n a mnogo loija zemlja od one koju su imali. K o l o n i
sti su istakli d a je zemlja na koju su morali preseliti puno loije kvalitete,
da su ritska zemljita, n a kojem penica slabo uspjeva. Mjesni agrarni
interesenti t a k o e r su prigovarali preseljenju, jer im je p o n u e n premje
taj na krevine niske i zemljita loih sastojina. Domai agrarni intere
senti bili su se voljni preseliti, ali uz uvjet da dobiju uz kupljenu zemlju
na krevinama veleposjeda i onu koju su imali u z a k u p u n a osnovi agrar
ne reforme. P r o b l e m se zakomplicirao, p a je na veleposjed poslan savjetnik
I v a ivi. Iz njegovog izvjetaja saznajemo d a su dobrovoljci bili neza
dovoljni p o n u e n i m rjeenjem agrarnih vlasti. Kolonisti kolonija I l m a - d v o r D r a v i c a i M a r t i n a c a bili su raspoloeni nervozno i uljivo.
A g r a r n i savjetnik bojao se o d r a t i z a k a z a n u raspravu n a zemlji pustare,
ve je to uinio u opini, gdje je bio sigurniji. Kolonisti nisu htjeli da se
1 " AH FSB PO, 921, III. Iskaz doseljenika u opinu Donji Miholjac od 25. X 1930.

Z D E N K A SIMONCIC-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

r a s p r a v a odri u opini, ve n a sokaku. Kasnije su i p a k popustili. U toku

rasprave padale su teke rijei sa strane dobrovoljaca, k a o pijenje d o
brovoljake k r v i i slino. Kolonisti se ni n a k o n toga nisu htjeli preseliti
s drenirane zemlje.** N a tom veleposjedu postojale su male mogunosti
d a se kolonisti presele i d a budu zadovoljni. Ostalo je jo samo neto agrar
ne zemlje. To su bile male parcele loije kvalitete, razbacane n a r a z n i m
mjestima. T a k v e zemlje bilo je u opinama: Donji Miholjac, Viljevo, a a
vica, P . Moslavina, livoevci i Marjanci. Bile su to manje povrine zemlje
koju su napustili agrarni interesenti, jer je bila loe kvalitete.**" Zemlje
za premjetaj dobrovoljaca, osim navedene kombinacije zamjene s mje
snim interesentima, nije bilo. Pitanje premjetaja dobrovoljaca s drenirane
zemlje nije bilo rijeeno, a u meuvremenu je stigao graevni materijal za
61 kuu. N e k i dobrovoljci poeli su graditi s tim materijalom kue bez
graevinske dozvole. A g r a r n i savjetnik I v a ivi smatrao je da provi
zorij koji traje ve 10 godina nije podesan. P r o b l e m je rijeen t a k o d a je,
p r o t i v n o propisima, bila eksproprirana drenirana zemlja za gradilita 134
a g r a r n a interesenta. N a t o m posjedu dobila su jo zemlju i gradilita 33
dobrovoljca.*'"
N a v u k o v a r s k o m vlastelinstvu grofa J a k o b a E l t z a provodila se, takoer,
kolonizacija. T u je osnovano 12 agrarnih kolonija, od toga 11 u k o t a r u
V u k o v a r i jedna u k o t a r u id. P r o b l e m a sa smjetajem naseljenika bilo
je i n a t o m veleposjedu.
N a pustari vlastelinstva Palaa osnovano je istoimeno kolonistiko n a
selje. U poetku naseljavanja bilo je tu samo nekoliko vlastelinskih zgrada
u koje su smjeteni kolonisti ali su bile v r l o nepodesne za stanovanje. K o
lonisti su o d m a h p o doseljenju bili suoeni s p o t r e b o m izgradnje stambe
nih i gospodarskih zgrada. Ministarstvo za agrarnu reformu donijelo je
6. studenog 1920. godine Naputak za podizanje naselja Palaa. T o je p r v i
sluaj da se p r a v n o regulira izgradnja nekoga kolonistikog naselja. R a z l o
zi su bili financijske i politike prirode. Htjela se skrenuti panja javnosti
na probleme vezane uz kolonizaciju, s jedne strane, a s druge se eljelo
pridobiti naseljenike za stranake interese. Kolonistike kue gradile su se
u reiji Ministarstva za agrarnu reformu. Trokovi graenja p o k r i v a n i su
iz d r a v n i h sredstava, uglavnom kredita. Meutim, trokovi graenja su
n a kraju padali n a koloniste za koje su se kue gradile. D r a v a je p o k r i
la jedino trokove n a d z o r a i u p r a v e . Izgradnju kua preuzela je tamonja
agrarna zajednica. Naseljenici su dobili kredit od 745.000 dinara s rokom
o t p l a t e od 10 godina za izgradnju kua, n a b a v u stoke i poljoprivrednog
alata. K r e d i t za izgradnju kua iskoristilo je samo 15 kolonista, a ostali za
druge namjene. Kue u koloniji bile su sagraene u toku 1922. godine.
G r a e n e su od loeg materijala, a k a k o su bile n a p o d v o d n o m zemljitu
poele su se n a k o n nekoliko godina ruiti. Svaka je stajala 20.096,29
d i n a r a . Kolonisti su morali vratiti kredit za kue, bez obzira to su bile
loe kvalitete.*'*
8 AH ARV, kut. 57, br. 6.626 (1932; br. 22.482) Via, 13. V 1931; br. 83.915, 14.XI
1930.
Isto, kut. 57, br. 761, 1. II 1936.
Isto, kut. 57, br. 34.502 (1932; br. 2.667, 22. III 1933.
;IA
Gaea Nikola, op. cit., 274277; Agrarna reforma I, op. cit. 142147. :ml
^

Povijesni prilozi

|29

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

'-^H ,OS-

PP 9 (1) 85164 (1990)

Sliku o ivotu u tome kolonistikom naselju d o b i v a m o najbolje iz izvje

taja Komisije za ispitivanje i ustanovljavanje posljedica dotadanjega
r a d a na provoenju agrarne reforme u sjevernim krajevima, koja je p o
sjetila tu koloniju u travnju 1930. godine. P r e m a njezinom izvjetaju, na
koloniji Palaa bila je u vrijeme njezina posjeta naseljena 91 porodica,
od toga 74 dobrovoljake i 17 autokolonistikih, koje su zajedno imale
500 lanova. Kolonisti te kolonije bili su iz Dalmacije, C r n e Gore, H e r
cegovine, Like, Banije (iz okolice Vrginmosta), ali iz drugih dijelova H r
vatske. N a koloniji je d o t a d a bilo sagraeno 85 kua i t o 75 od cigle,
a ostale od drveta. Kolonisti su sami kupili vlastelinske zgrade, koje su
prepravili u z a d r u n i d o m i kolu. kolu je p o h a a l o kolske godine
1929/1930. 60 uenika. Kolonisti su iskopali bunare u koloniji.*'^
N a koloniji Ada v u k o v a r s k o g vlastelinstva naselilo se d o 1930. godine
60 dobrovoljaca i 19 autokolonista iz Like, Bosne, Banije i C r n e Gore.
P r v o su stanovali u vlastelinskim z g r a d a m a . Kolonisti su dobili gradili
ta 1922. godine. Kupili su nekoliko z g r a d a od vlastelinstva koje su k a
snije poruili i koristili k a o graevinski materijal. N e k i su kolonisti uzeli
na kredit graevinski materijal za kue od Saveza agrarnih zajednica.
U koloniji su do travnja 1930. godine sagraene 74 kue. Kue su imali
svi autokolonisti i 55 dobrovoljaca. Komisija koja je posjetila koloniju
1930. rekla je za prosvjetne i higijenske prilike: kola je daleko, p a je
posjeuje samo mali broj djece i to samo k a d je lepo vreme, troje ide u
Markuicu, a troje u Laslovo. Z a kolu imaju pripremljenu ciglu i 100.000
d i n a r a gotovog novca. Podneli su molbu Ministarstvu prosvete d a im se
odobri podizanje kole. Higijenske prilike u toj koloniji Komisija je
ocijenila k a o dosta dobre. Stanovi su bili prilino dobri i higijenski
graeni. Mortalitet u koloniji, ni djece ni odraslih, nije bio velik. Kolonija
je pitku vodu imala iz artekog bunara.*'*
Mnogo povoljnije stambene prilike bile su u koloniji
Vukovar-predgrae,
gdje su ivjeli o p t a n t i iz Maarske i dobrovoljci. Svi kolonisti su d o p o
etka 1930. godine sagradili kue, za to su iskoristili u d v a n a v r a t a i
kredit Saveza agrarnih zajednica iz N o v o g Sada. K r e d i t su, osim za iz
gradnju vlastitih kua, iskoristili i za kupovinu nekretnina. A g r a r n a za
jednica te kolonije bila je vlasnik dviju kua u V u k o v a r u .
Stambene prilike bile su dobre i u koloniji Gabo n a istom vlastelinstvu.
Svi kolonisti ivjeli su 1929. godine u svojim kuama. N e k i kolonisti is
koristili su kao graevinski materijal zgrade koje su kupili od vlastelin
stva. Kolonisti su nabavili grau za izgradnju 8 kua od Saveza agrarnih
zajednica. Naseljenika djeca ila su u kolu u starom naselju Gabo. Tu
su kolonisti imali i lijenike usluge.
Kolonisti kolonije Gornjak toga vlastelinstva smjeteni su n a k o n dola
ska u tri vlastelinske zgrade. Bili su siromani. U vlastelinskim z g r a d a m a
stanovalo je 18 porodica sa 61 lanom. A g r a r n e vlasti nastavile su nase
ljavanje n a koloniji i usprkos tome to p r v a grupa kolonista nije bila d o
bro stambeno smjetena. N e k i kolonisti iz druge grupe, im su dobili
zemlju, dali su je u z a k u p i vratili se kuama. T o je k o m p r o m i t i r a l o poli
ca A H ZZS, 1.1.11.2.
Isto, 1.1.11.2.
130

-U?! i
P .1 mi'.

'.Oi-i-f. .id . V -ntA ...A

.'J M
.>A..AW. Ui'n"}

Z D E N K A SIMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatslioj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

tiku naseljavanja. N a veleposjedu je bila provedena revizija agrarnih

subjekata. S v u k o v a r s k o g vlastelinstva 1931. godine bilo je preseljeno u
B a n a t 46 kolonista, o d toga iz kolonije Gornjak 25. Savez agrarnih za
jednica pokuao je sprijeiti preseljenje t a k o to je dostavio kolonistima
gradu za izgradnju 36 kua ali nije uspio. O prilikama u koloniji govori
izvjetaj revizora Saveza agrarnih zajednica iz N o v o g a Sada iz listopada
1931. godine, u kojem se, uz ostalo, kae: O v a kolonija je najnerazvijenija od svih naih kolonija u Sremu. Sve naseljenike porodice ive u de
set kua. U jednoj sobi ivi i 14 dua [ - . ] . Sve dosadanje molbe d a d o
biju potkunice ostale su bez uspjeha. U koloniji nema kole, a ima 30
dece za kolu. N a sreu, Negoslavci su im daleko samo 3 km. Kolonisti
koji su ostali ivjeti u koloniji dobili su gradilita, p a su neki podigli kue.
Meutim, svi nisu u njih preselili d o 1934. godine, ve su ostali stanovati
u veleposjednikim z g r a d a m a .
U koloniji Klisa sagraene su d o 1930. godine 23 naseljenike kue d i
jelom vlastitim sredstvima, a dijelom kreditom. Potkraj tridesetih godi
na, u naselju je sagraena kola s jednim odjeljenjem. kolu je u kolskoj
godini 1939/40. p o h a a l o 37 uenika. Kolonija je imala 1940. godine oko
200 s t a n o v n i k a . Meutim, nije imala rijeene higijenske uvjete, jer u kolo
niji nije bilo higijenskog bunara.
Kolonisti kolonije Lipovaa n a E l t z o v o m veleposjedu osnovali su 8. ruj
n a 1923. godine agrarnu zajednicu, jer su mislili da e t a k o lake rijeiti
neka pitanja, prvenstveno stambeno. Kupili su od vlastelinstva u lipnju
1924. godine 15 z g r a d a z a 276.766 dinara, a Savez agrarnih zajednica iz
N o v o g a Sada d a o je na kredit tim naseljenicima grau i crijep za 61 kuu.
U koloniji je t a d a bilo 40 porodica. Grekom je dopremljeno previe
grae o kojoj kasnije n i t k o nije vodio rauna. A g r a r n a zajednica je u v r i
jeme d o p r e m e grae kupila od vlastelinstva jo neke zgrade za 50.000
d i n a r a . Te je zgrade namjeravala p r o d a t i naseljenicima, koji nisu bili la
novi agrarne zajednice. A g r a r n a zajednica nije brinula o kupljenim zgra
dama, pa su p r o p a d a l e . K a k o su bile uzete n a kredit, dug je ostao, a k a
m a t e su rasle. A g r a r n a zajednica kasnije nije p r i z n a v a l a cijeli dug za grau
i crijep, za koji ju je teretio Savez agrarnih zajednica iz N o v o g a Sada
ve samo dio. Treba rei da se Savez p r e m a naseljenicima rukovodio isto
trgovakim naelom. Kolonistima je esto slao na kredit i ono to nisu n a
ruili, a kasnije je od njih z a t r a i o naplatu. Naseljenici te kolonije u svom
dopisu Savezu k a u : ta o n d a oekujete od nas gole sirotinje, koja ni
leba nema, a kamoli d a v a m plaa n a m e t n u t u n a m trgovinu. aljete n a m
kasu, a nismo je naruili, aljete n a m crep, a nismo traili, a niste nas ni
pitali koliko n a m treba, ve samo da se alje p a n e k a p r o p a d a d r a v n o
d o b r o [ . . . . ] , a za zgrade gledajte gospoo to ete dok su jo u celosti.
Savez je, meutim, t v r d i o d a je u p r a v n i odbor A g r a r n e zajednice naruio
grau, ali da je z a b u n o m poslano vie, jer se dio imao otpremiti u koloniju
Luac. N e z n a se tono to se sa suvikom grae kasnije dogodilo. D i o
d r v e n e grae za kue naseljenici su dobili od vlastelinstva, jer su radili
umske poslove.*'*

Gaea Nikola, op. cit. 231242; 245249, 252-, 257259; AH ARV, kut. 38,
Zapisnik kotarskog naelstva u Vukovaru od 17. II 1934.
131

ZDENKA SIMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

Naseljenici kolonije Ludvinci podigli su kue vlastitim sredstvima. P r e m a

izvjetaju revizora Saveza agrarnih zajednica iz N o v o g a Sada od 2. stu
denog 1930. godine moemo dobiti sliku o toj koloniji. O n n a v o d i d a
Kolonija lepo deluje ve n a p r v i pogled. Naseljenika i m a 33 i svi imaju
kue. Izgradnja z a d r u n o g d o m a je u toku. etiri dobrovoljca jo nisu
naseljena. Koloniji treba jedan arterijski bunar. kole nema, a t o je veliko
zlo. Naseljenici su d o kraja 1931. godine sagradili z a d r u n i d o m . M e
utim, nisu najbolje podnosili uvjete ivota u t o m kraju, p a je bio velik
mortalitet, naroito djece.
U koloniji Luac svi su kolonisti d o 1930. godine sagradili kue, to nije
bio sluaj u drugim kolonijama. D o kraja 1927. godine bilo je sagraeno
45 kua u kojima je ivjelo 57 naseljenikih porodica. Broj naseljenih p o
rodica poveao se d o 1 9 3 3 . godine n a 6 0 . Kolonisti o p t a n t i gradili su
kue svojim novcem u z pomo kredita. P r e k o A g r a r n e zajednice uzeli su
1925. godine n a kredit grau za 30 kua i crijep za 39 kua od Saveza
agrarnih zajednica z a Baku, B a n a t i Srijem. N a m j e r a v a l i su 1925. godine
kupiti od vlastelinstva Eltza nekoliko zgrada, staja i ostalih gospodarskih
zgrada, ali ih u tome sprijeio spomenuti Savez. Isti je Savez jedini m o
gao k u p o v a t i z a lanove agrarnih zajednica p o k r e t n u i nepokretnu imo
vinu.*'' N a poetku 1930. godine posjetila je koloniju Komisija z a ispi
tivanje i ustanovljenje posljedica provoenja agrarne reforme u sjevernim
krajevima. O n a je u izvjetaju konstatirala: Svi su se d o sada naselili,
te izgradili dobre kue. N e k i su o d njih d o b r o p r o d a l i svoje imanje u M a
arskoj te su doneli sobom i imaju novanih sredstava, a oni, koji t a k o
vih nemaju, dobili su od Saveza dovoljno zajma, koji i m je omoguio, d a
se mogu baviti v r t l a r s t v o m , te sada snabdjevaju oblinje trgovite V u k o
v a r sa povrem i mlekom. Kolonija je udaljena od V u k o v a r a 2 i p o k m .
Zemlja je dobra, a kolonisti su zajedniki koristili panjak.*' Kolonija
se sukobljavala s raznim tekoama koje su pratile i druga kolonistika
naselja osnovana izmeu d v a rata. Postavilo se pitanje kole, z d r a v s t v a
i si. Naseljenici te kolonije izloili su neke probleme i n a konferenciji
predstavnika agrarnih zajednica z a k o t a r V u k o v a r 19. veljae 1933. g o
dine. T o m su prilikom ukazali n a niz nerijeenih kulturnih, zdravstvenih
i ekonomskih problema u novoformiranim kolonijama. O d d r a v n e su
vlasti zatraili d a se angaira oko svestranog r a z v i t k a kolonija, koje su
preputene same sebi ve jednu deceniju. D r a v a , m e u t i m , nije nita
uinila n a otklanjanju problema s kojima su se sukobljavale kolonije. Agrar
na zajednica iz Luca uputila je p o t k r a j 1933. godine nekoliko zahtjeva
nadlenim d r a v n i m organima, n p r . , d a se u naselju podigne kola, eksp r o p r i r a uma, donese zakon, kojim bi se omoguilo kolonijama d a budu
gruntovni vlasnici panjaka, pomo u grai z a izgradnju spremita za
k u k u r u z . P o z i t i v n o je rijeen samo zahtjev, kojim su zatraili eksproprija
ciju ume.*" Kolonisti Silaa dobili su o d d r a v e samo zemlju. D i o kolo
nista bio je smjeten u vlastelinske zgrade. N e k i su stanovali u susjednim
kolonijama k o d znanaca i r o a k a . Najvie ih je stanovalo u koloniji P a
laa, koja je bila udaljena od Silaa 67 k m . O n i su bili u p r v o vrijeme
Gaea Nikola, op. cit., 261264.
" AH ZZS, 1.1.11.2.
1 " Gaea Nikola, op. cit., 265270.

132

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

lanovi agrarne zajednice u Palai. Vlastitu agrarnu zajednicu osnovali

su 1924. godine. Silaki kolonisti uzeli su u toku 1925/26. godine kredit
za izgradnju kua, gospodarskih z g r a d a i n a b a v u stoke. Za novopristigle
doseljenike dobili su n a kredit 28 kompletnih kua od Saveza agrarnih
zajednica 1928. godine. Kolonisti su kupili od vlastelinstva jedan ardak,
koji su kasnije iskoristili k a o graevinski materijal za kolu. O n a je poela
s r a d o m 1931. godine. Kolonija je imala 1933. godine d v a arteka bunara.
U koloniji je uoi r a t a ivjelo 680 stanovnika. Kolonija nije imala vlas
titog lijenika i primalju, ve su oni dolazili p o pozivu. Veliku tekou k o
loniji inilo je t o to nije imala dobrog p u t a , p a je k a o i neke druge kolo
nije za vrijeme loeg vremena bila odsjeena od veih mjesta.*'
P r o b l e m a sa smjetajem bilo je i u kolonijama n a veleposjedu Khuen-Belassija. Kolonisti kolonije Krievci bili su v r l o siromani i imali su brojne
obitelji. O d Saveza agrarnih zajednica iz N o v o g a Sada dobili su na kre
dit grau za 30 kua p o t k r a j 1925. godine. Meutim, neki kolonisti nisu
kasnije vraali dug. U dopisu n a v o d e da dug ne mogu vraati jer je gra
a skupa, a naseljenici su siromasi sa oveim obiteljima, koji imaju prihod
i to mali, samo sa dobijene zemlje. A g r a r n a zajednica kolonije Krievci
ula Je u spor sa Savezom agrarnih zajednica iz N o v o g a Sada, jer nije
htjela priznati i vraati kredit uzet za izgradnju kua.
Stambenih problema imali su i naseljenici kolonije Lanka istog veleposjed
nika. Kolonisti su dobili n a kredit grau i crijep za tri kue potkraj 1928.
godine. U koloniji su bile sagraene 54 kue d o 1934. godine. Kasnije su
izgraene Jo neke kue, t a k o da je u koloniji bilo 65 kua potkraj 1933.
godine. Kolonija nije imala artekog bunara. N o , i unato tome z d r a v
stveno stanje kolonista bilo je dobro, a mortalitet djece nije bio velik.
kola je bila smjetena u zgradi a g r a r n e zajednice. N a s t a v a za 39-ero dje
ce zapoela je u koloniji tek 1933. godine, jer ranije nisu imali uitelja.*'"
A g r a r n a zajednica Podrinja dobila je od Saveza agrarnih zajednica kre
dit od 50.000 d i n a r a za izgradnju kua. Naseljenici te kolonije n a K h u e n -Belassijevom veleposjedu bili su u neto povoljnijoj situaciji, jer su imali
odreena financijska sredstva. Imanja u zaviaju prodali su, uglavnom, ro
acima. T o im je omoguilo da lake sagrade kue i n a b a v e poljoprivredni
alat. Kue su sagradili iz t v r d o g graevinskog materijala. Kolonisti ,su
prilino d o b r o podnosili klimu. V o d u su dobivali iz artekog bunara, koji
je bio usred naselja. Komisija koja je posjetila koloniju konstatirala je d a
je istoa u naselju prilina, ali je i p a k zaostajala za onom u naselju
A d a i Palaa v u k o v a r s k o g vlastelinstva. Djeca su ila u kolu u M a r k u ici, koja Je od kolonije bila udaljena oko 2 kilometra.*"" Kolonisti kolo
nije odolovci n a istom veleposjedu stanovali su poslije doseljenja u vla
stelinskim z g r a d a m a . U koloniju se naselilo 58 obitelji d o poetka 1924.
godine. Kolonisti su kupili od vlastelinstva neke stare zgrade, koje su
kasnije iskoristili k a o graevinski materijal pri izgradnji kua. Kolonisti
su izgradnju vlastitih kua zapoeli 1925. godine, n a k o n to su prije d o
bili graevinske dozvole. T a d a se poelo graditi 39 kolonistikih kua. U
koloniji je sagraeno 130 kua d o 1933. godine. T a je kolonija imala a^rIsto, 287288, 293294.
" 9 Isto, 252253.
AH ZZS, 1.1.11.2.

133

Z D E N K A SiMONiC-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

! o 3 ,0^i

PP ' (D 85164 (1990)

teki b u n a r . Z d r a v s t v e n o stanje naseljenika bilo je prilino dobro. Lije

nik je u koloniju dolazio povremeno, a bio je udaljen 7 k m . U koloniji su
bile naseljene 132 obitelji od 164 koje su tu dobile zemlju. Nenaseljeni su,
uglavnom, bili dobrovoljci intelektualci, osloboeni osobne o b r a d e zem
lje.*"
U Baranji je pri provoenju kolonizacije vlastima ve na poetku p r o
blem inio smjetaj kolonista. P r e m a podacima upanijskog agrarnog
ureda iz Osijeka bile su 1922. godine na jugoslavenskom teritoriju 573
obitelji prebjegle iz dijela Baranje koji je ostao M a a r s k o j . Zemlju je
dobilo 55 obitelii do kraja maja 1922. godine a kasnije i ostale. Stam
beni problem bio je v r l o teak. N a veleposjedima koji su doli pod
u d a r a s r a r n e reforme bilo je neto zgrada, ali nedovoljno da se smjeste
svi kolonisti. P r e m a procjeni agrarnih organa u njih se moglo smjestiti
od prilike 200 porodica.U zgrade veleposjeda smjeteno je 120 obitelji
o p t a n a t a i izbieelica. Naseliene su na p u s t a r a m a veleposjeda i t o : n a p u
stari Uglje 93 izbjeglice, Majskim M e a m a 20 obitelji, s tim da se tu
moelo naseliti jo 10 obitelii u jednu zgradu u kojoj su stanovali neki
Rusi, koje ie t a m o nastanio d r a v n i komesar sekvestriranih d o b a r a .
Tri su obitelii naseliene na pustari Brod na veleposjedu Franje pajzera, a 4 na pustari emin veleposjeda M a a r s k e asrrarne i rentne b a n k e
iz Budimpete. Svi kolonisti bili su smjeteni u veleposjednike zgrade,
koie su se i ranije koristile za stanovanje. to se tie smjetaja preostalih
kolonista, upanijski agrarni ured iz Osiieka sugerirao je Ministarstvu za
agrarnu reformu (Odsjeku za kolonizaciju) da to pitanje rijei t a k o to
e dio smjestiti u preureene zgrado koje sn ranije sluile veleposiednicima
za smietai stoke, a ostali bi morali sagraditi vlastite kue. Z e r a d e koje su
raniie sluile za smjetaj stoke bile su u veoma d o b r o m stanju, p a su se
mogle sa malo novaca, a m a l o vie truda renovirati i pretvoriti u kue
za stanovanie. T a k o su se mogle dobiti prostoriie u koje se moilo smjestiti
d o 50 knloni-^tikih obitelii. l o a k je organima koii su provodili kolonizaciiu o<:t-a1o jo 300 obitelii koje je trebalo smiestiti. Za tu svrhu trebalo je
sagraditi nove kue o troku kolonista. O n i su mogli raunati samo n a
f^rvo iz okolnih uma p o povoljnijoj cijeni, to ie imala osigurati d r a v a .
K u r e su trebalo J^raditi t a k o da se u k l o p e u ve postojei nain gradnje.
U Baranji sn se kue gradile od zemlie (naboia) ili su <:e zidale od rerrvira fnppeene cip-le).*"^ Stambeni problem kolonista bilo je teko rije
iti. N e k i su i kasniie ostali bez kua. D o g a a l o se da su o o t a n t i prodali
kue i zemliu u M a a r s k o i , a nisu ih usnieli kupiti u Baranji. U selo K a
menac, J'die su ranije ivjeli samo M a a r i , doselieni su o p t a n t i . O d n o s
stanovnitva u mjestu bio je 2?.l Slaven prema 255 N e s l a v e n a 1934. go
dine. I z molbe kolonista za eksproprijaciju ume saznajemo da je na
jugoslavenski ivalj u tome mestu bio orinuon u M a a r s k o j ostaviti,
odnosno b u d z a t o prodati svoj imetak i preseliti se o v a m o , gde je po
skup novac k u p o v a o zemlju i kue, a mnogi su i d o danas ostaH bez zem
lje. Posljedica toga bila je da se na elemenat teko razvija, p a su
Isto; AH ARV, kut. 37. Zapisnik kotarskog naelstva u Vukovaru od 17. II 1934.
Arhiv Jugoslavije, Beograd, Fond Ministarstva za agrarnu reformu dalje (AJ
Fond MAR) 96213, br. 4230, 22. V 1922 Dioba zemlje baranjskim izbjegli
cama i pitanje njihovog skrovita.

134

'

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

o p t a n t i zatraili da im se pomogne t a k o d a se za njihove potrebe eksproprira uma k a k o bi iz nje siromani mogli dobiti d r v o za gradu i ogrjev.*"*
U opini K a r a n a c bila su naseljena 394 o p t a n t a do 1934. godine. O n i su
osnovali koloniju urdevo polje. U koloniju se do 1934. godine naselilo
10 optantskih obitelji koje su kupile 313 jutara zemlje. Ta je kolonija ima
la 120 stanovnika, od toga 11 optantskih domainstava s 54 lana.*"* O p
t a n t i iz M a a r s k e doselili su i u D a r d u . N e k i od njih nisu uspjeli p r o d a t i
posjed u Maarskoj p a su se sukobljavali s financijskim tekoama.*"'
O p t a n t i i izbjeglice iz Maarske, koji su zemlju dobili na veleposjedu
J o n o Talliana na koloniji Majike Mede, nisu jo 1930. godine imali vla
stitih kua. D o t a d a je kuu sagradio jedan o p t a n t . Desetak obitelji
bilo je dijelom naseljeno u veleposjednikim z g r a d a m a n a tome, a dio
na susjednom veleposjedu. Kolonisti s opim uvjetima koji su zemlju d o
bili n a tom posjedu takoer su se slabo snali. ivjeli su u vlastelinskim
z g r a d a m a . Komisija, koja je u proljee 1930. godine posjetila posjed, izja
vili su da se i ne kane ovde stalno naseliti i sagraditi kue. U izvje
taju Komisije stoji: svojim ponaanjem pokazali su se sa vrlo loe strane
i k a o Jako loi gospodari, p r a v i beznaajnici.*""
N a veleposjedima Maarske agrarne i rentne b a n k e iz Budimpete i P o
dravskog poljoprivrednog d.d. osnovane su dvije kolonije:
Svajcarnica
i Uglje. Tu su bili kolonizirani o p t a n t i i izbjeglice iz Maarske, d o b r o
voljci iz raznih dijelova nae zemlje i neto domaeg stanovnitva. K o l o
nisti su ivjeli u k u a m a od mekanog materijala naboja pokrivenim
crijepom.*"'
Kolonisti u Baranji imali su ve u poetku raznih tekoa, jer su n a go
lim zemljitima morali iz svojih sredstava dii sebi domove i nabaviti
poljoprivredno ratilo.*" Veina kolonista bila je siromana. N e t o bolje
materijalno su stajali samo oni optanti, koji su prodali imetak u M a a r
skoj. Kolonisti su osnovali agrarne zajednice, koje su im imale pomoi da
lake rijee probleme s kojima su se suoavali u kolonijama. U agrar
nu zajednicu n a koloniji Svajcarnica
bila su ulanjena 42 kolonistika
domainstva s 200 lanova obitelji.. O s a m kolonistikih domainstava s 33
lana nije bilo ulanjeno u agrarnu zajednicu. N a koloniji Svajcarnica
ivjela su, dakle, u 50 domainstava 233 stanovnika 1934. godine.*""
Kolonija Uglje imala je dvije agrarne zajednice u koje je bilo ulanjeno
85 domainstava sa 480 lanova. lanovi su bili, uglavnom, kolonisti
koji su dobili zemlju od d r a v e . Mjesni interesenti i oni koji su kupili
zemlju od veleposjednika nisu bili lanovi agrarne zajednice. T a k v i h Je
bilo 30 domainstava, a imala su 150 lanova. N a koloniji Uglje ivjelo
je u 115 domainstava 630 stanovnika 1934. godine.*'"
" A H ARV, kut. 25, br. 26.519, 19. V 1934.
Isto, kut. 25, molba od 3. XI 1933; kut. 29. Zapisnik kotarskog naelstva u Dardi
od 20. IV 1934.
Isto, kut. 25, molba od 29. V 1934.
A H ZZS, 1.1.11.2.
A H ARV, kut. 25, br. 19.895, 27. III 1934.
Isto, kut. 25, br. 29.222, 6. IV 1934.
'^i' -'"-^^
'
'>^'

Isto.
" Isto, kut. 25, br. 29.189, 6. IV 1934.

135

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

N a veleposjedu Brae lajhera, u z samu granicu p r e m a M a a r s k o j , osno

v a n a je kolonija Zido-Pusta.
Naseljavanje je poelo 1923. godine. D o
seljeni su kolonisti iz C r n e Gore, Hercegovine i Like. Kolonizirani Herce
govci bili su, uglavnom, iz okolice Gackog, Nevesinja i Bilee. T u se
naselilo 70 porodica koje su d o 1934. godine dobile zemlju od d r a v e .
Kolonija je bila nezgodno smjetena i imala je p r o m e t n i h tekoa, jer
su prometnice ostale s druge strane granice u M a a r s k o j . Kolonisti su
bili orijentirani na BelieValpovoOsijek. Belie i V a l p o v o bili su
udaljeni o d kolonije o k o 15 k m , ali je p u t bio prilino n e p r o h o d a n .
Postojao je i bolji put, ali se njim kolonisti nisu mogli koristiti, jer su im
branili umari veleposjeda. Kolonisti 2ido-Puste ivjeli su teko i j a d n o
i zavisili su od veleposjednika u ijoj su umi stjecali dopunsku z a r a d u .
Kolonisti su zatraili d a se za njih eksproprira uma ve eposjeda, k a k o
bi imali d r v o za ogrjev i grau. Molbu Je p o d r a o naelnik k o t a r a D a r d a .
Smatrao Je da kolonistima treba pomoi, d a se kolonija odri, jer je bila
sa naroitim ciljem nastanjena ovde n a sevemoj granici nae domovine
d a bude budni uvar d r a v n i h i nacionalnih interesa.*'*
U emincu su naseljeni o p t a n t i iz M a a r s k e i dobrovoljci. O n i su osno
vali koloniju Krevine.
T u je naseljeno 37 domainstava sa 194 lana
porodice.*'^ U neposrednoj blizini Jagodnjaka kolonisti su osnovali k o l o
niju Zornice.^'^

2. GOSPODARSKE PRILIKE U KOLONIJAMA

"

Veini kolonista glavno zanimanje bilo je poljoprivreda. Stoga emo u

ovom dijelu r a a prikazati k a k v i su u pojedinim kolonijama bili uvjeti
za ratarsku i stoarsku proizvodnju. U t o m kontekstu u k a z a t emo n a to
s koliko su zemlje kolonisti pojedinih kolonija raspolagali. Jesu li u z
zemlju koju su dobili. Jo zemlje kupili i k a k v a joj je bila kvaliteta,
k a k v i m su poljoprivrednim s p r a v a m a raspolagali i s koliko stoke, k a k o
su obraivali zemlju i koliki su prinos ostvarivali. Kolonistika gospo
d a r s t v a imala su problema s panjakim povrinama i d r v o m z a ogrjev
i gradu, pa emo osvijetliti k a k v a je situacija bila u t o m pogledu u poje
dinim kolonijama. Sve navedeno p r a t i t emo n a nekim veleposjedima
n a kojima se p r o v o d i l a kolonizacija.
Objekt kolonizacije bio je i veleposjed Andrije Jankovia, koji je imao
povrinu od 12.468 jutara. N a l a z i o se u ovim poreznim opinama: Suhopolje, Suhopoljska Borova, Lukako, D u g o Selo, Krivaja, Peli, Pivnica,
Rezovac, Virovitica, Lukaki Budrovac i K a p a n . O d posjeda su za a g r a r n u
reformu odvojena 4124 jutra zemlje. Z a kolonizaciju je iskoriteno 1676
j u t a r a ili 40,6"/o u k u p n o oduzete zemlje. O d zemlje za kolonizaciju 80,8''/o
dobila su 183 dobrovoljca, 23,5<'/o 66 kolonista s opim uvjetima i 2''/o
15 autokolonista. Osim 16 dobrovoljaca, ostali su se naselili d o kraja 1940.

' 1 Isto, kut. 25, br. 17.111, 28. III 1934; br. 2.900, 2. IV 1934.
Isto, kut. 25, molba za Sume od 2. V 1934.

Isto, kut. 25, br. 26.479, 18. V 1934.

136

j t| ^

i l'i
oi.S
-

. =1 f.% . m i . o - . '

PP 9 (1) 85164 (1990)

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

godine.*'* T u su osnovane ove nove kolonije: Meugorje, O v a r a , emernica, Suhopolje, Brezovo Polje, Jelza, N o s , Draginac, e l k a i Trapinska.
Osim dobrovoljaca-kolonista zemlju su dobili i domai dobrovoljci. O n i
su bili iz Suhopoljske Borove, Rezovca, Budanice, Klise i Krivaje. D o b r o
voljci iz sela Klise i Krivaje zemlju su, uglavnom, dobili n a koloniji P e pelana. N a koloniji su zemlju uzurpirala i 24 autokolonista. U koloniji
Brezovo Polje zemlju su dobili, osim dobrovoljaca, i drugi kolonisti.
Najvei broj dobrovoljaca-kolonista dobio je zemlju u ovim kolonijama:
O v a r a , emernica i Meugorje.*" U tabeli 4 prikazujemo naseljenost
i posjedovne prilike u nekim kolonijama i naseljima osnovanim n a tom
veleposjedu u opini Suhopolje i Luka.
<
Tabela 4.
STANOVNITVO, DOMAINSTVA I ZEMLJA U NEKIM KOLONIJAMA
NASELJIMA OPINA SUHOPOLJE I LUKA 1934. GODINE*
Naselje
Kolonija
Bukova
emernica
elka
Meugorje
Ovara
Pepelana
Suhopolje
(naselje, kolonisti
i dobrovoljci)
Trapinska
Ukupno:

Broj
stanovnika

Broj
domainstava

Posjedovali
su zemlje

Prosjeno zemlje
po domainstvu

156
58
511
44
746
350
129

26
16
102
7
106
80
30

160
130

62
648
500
262

6,1
8.1
8,8
6,1
6,2
8,7

230

80

160

2,0

2224

447

1922

* Izvor: AH ARV, kut. 26, br. 5371/1934. i br. 4220/1934.

Kolonisti su doseljeni i n a veleposjed grofa J a n k o v i a A l a d a r a ml. koji je

imao povrinu od 11.968 j u t a r a zemlje. Bio je u poreznim opinama:
C a b u n a , Brezovica, Budanica, G v o z d a n s k a Klisa, Gaite, Kusonji Gornji
i Donji, Vaka ( u p r a v n e opine C a b u n a , G r a d i n a , P . Slatina, Sopje), a u
k o t a r i m a Virovitica i P o d r a v s k a Slatina. Veleposjedniku su bila oduzeta
za a g r a r n u reformu 4763 j u t r a zemlje. Z a kolonizaciju je iskoriteno 2531
j u t r o ili 53,l''/o. Dobrovoljci, njih 259, dobili su od toga 80,6''/o, a ostalo
kolonisti s opim uvjetima.*' Svi dobrovoljci-kolonisti i autokolonisti nisu
se naselili n a zemlju. N e k i m a je zemlja oduzeta 1937. godine. Razlog za
oduzimanje bio je nenaseljenje, davanje zemlje u z a k u p ili iz dijela drugim
Isto, kut. 66. Odluka o utvrivanju objekata od 9. I 1933; Eksproprijacionc odluke
iz 1936. i 1938. godine.
Isto.
" 8 Isto, kut. 65, br. 43.604, 26. VII 1933.

137

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

osobama i neplaanje pristojbi vezanih uz zemlju.*'' Za neke kolonije

toga veleposjeda sauvani su podaci o broju stanovnika, domainstava,
zemljinom i stonom fondu. Kolonija Nova Cabuna imala je 1934.
godine 41 domainstvo. Kolonisti su zajedno posjedovali 201 j u t r o i
800 h v obradive zemlje. Kolonija je zajedno s kolonijom Zirostanj dobila
a g r a r n o m reformom 158 jutara panjaka. Kolonija N o v a C a b u n a imala
je skroman stoni fond koji se sastojao od 25 konja, 62 goveda i 60 grla
sitne stoke. Kolonizacijom koju je provodila d r a v a nastala je i kolonija
Zirostanj. Imala je 98 jutara obradive zemlje. U koloniji je bilo 25 d o m a
instava koja su zajedno posjedovala 203 grla stoke. U z zajedniki panjak
s kolonijom N o v a C a b u n a , ta je kolonija dobila a g r a r n o m reformom 33
jutra livade u opini Gornji Miholjac.*'*
Veleposjednik je p r o d a o dio zemlje okolnim seljacima. Zemlju su kupili i
doseljenici, pa su na veleposjedu osnovane p r i v a t n e kolonije.
U D e t k o v c u i Gradinskoj Brezovici bio je veleposjed povrine od 1742
jutra i 1034 h v zemlje vlasnitvo grofa I v a n a Jankovia, dravljanina
Maarske. Kolonizacijom je tu 56 dobrovoljaca dobilo 339 jutara zemlje.
etvorica se nisu naselila.*'*
Veleposjed grofa Josipa J a n k o v i a bio je u poreznim opinama Luka,
Gornje Bazje, Budrovac i T u r a n o v a c (upravne opine L u k a i pii
Bukovica), a imao je povrinu od 7331 jutra zemlje. Veleposjedniku je
oduzeto za agrarnu reformu 5416 jutara zemlje. N a veleposjedu su kolo
nizirani dobrovoljci i ostali kolonisti. Za kolonizaciju je iskoriteno 56''/n
u k u p n o oduzete zemlje. O d toga je 285 dobrovoljaca dobilo 73,4''/o zemlje
za kolonizaciju. Kolonizirana su i 104 kolonista s opim uvjetima. Dobili
su 20''/o u k u p n e zemlje za kolonizaciiu. Autokolonisti, njih 6 1 , dobili su
6,6*'/n zemlje za kolonizaciju. N a zemlju su se naselili svi kolonisti s opim
uvjetima i autokolonisti, a od dobrovoljaca samo njih 245.**"
U poreznim opinama G r a d i n a , Kuani, Baevac leao je velik posjed
grofa Ladislava Jankovia. Veleposiednik je ivio u inozemstvu. Posied
ie d a v a o u z a k u p , a imao je povrinu od 6815 jutara i 87 h v zemlje.
Veleposjednika je naslijedio neak erof Dionizije Jankovi.*** Veleposjed
ie imao ove pustare: Lug, Srakovac-Mitrovica, Ranja, Majkovac, G r a d i n a
i lebina. O n e su bile u zakupu velikih z a k u p n i k a . P u s t a r a Srakovac-Mi
trovica imala je povrinu od 1595 jutara. G r a d i n a 1486, Lug 714, Rania
489, Majkovac 789, lebina 1203 jutra zemlje.**^ Veleposjedniku je bila
oduzeta 1922. godine sva o b r a d i v a zemlja za agrarnu reformu. Ostavlje
no mu je samo 100 jutara zemlje. Zemlja na p u s t a r a m a Ranja-Majkovac
bila je razdijeljena u cijelosti u kolonizatornu svrhu na dobrovoljce
1921. godine. Dobrovoljci su bili iz Bosne, a d o kraja 1921. godine
naselilo ih se 65.***
-
" ' Isto,
" 8 Isto,
" Isto,
i8 Isto,
'8 Isto,
'82 Isto,
nijskom
' 8 ' Isto,

138

kut. 65, br. 11.651, 1. XI 1937.

i?
kut. 29, br. 27.085, 25. IV 1934.
, ;>o
kut. 68, br. 39.820, 19. VI 1933; br. 36.450, 19. VI 1933.
kut. 66, 68, br. 101.500, 31. XII 1931; br. 72.132, 11. XII 1932.
kut. br. 66, br. 89425, 2. XII 1931.
'
kut. 66, miljenje strunog vjetaka od 26. VIII 1920. dopis A. Bajatija upa
agrarnom uredu u Osijeku od 10. IX 1920.
AH ARV, kut. 66, br. 1188/1821.
.
.-. ,

PP 9 (1) 85164 (1990)

Z D E N K A IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

(N m
00

<
<

'

\h
-/

co
'i
i\ t i

.'.u-.r0!

co
O

=3

.jIsfi'JS

rt

1S

1I

in

o\ 0 0
'-I

> N

oo
cN o^ ^
c^ r--

^ V-)

-8fi

3 ^-t

o
o

<r.ui

'-^

tiio/o-jHob

<
I

^1

'O
^ fS
^ rn (N o
r-l
(N

>o
00
'-i

t^

ON

TT

'

c/3

.3

N - 3 S3
m

O K H-1

o
(Z)

<
<

"f

139

Z D E N K A SIMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

i.a

':

PP 9 (I) 85164 (1990)

Grof Dionizije J a n k o v i uspio je povratiti dio oduzete zemlje. Veleposjedu

je oduzeto 4149 j u t a r a zemlje, od toga je za kolonizaciju upotrijebljeno
2705 jutara ili 65,2"/o. Ostalo je razdijeljeno okolnim seljacima. Zemlju
je kolonizacijom dobilo 247 dobrovoljaca i to 2034 j u t r a ili 75,2*/o pred
viena za tu namjenu. Sedamdeset osam kolonista s opim uvjetima dobilo
je 20,3"/o zemlje za kolonizaciju. O d zemlje za kolonizaciju 4,5''/o Imalo
je 45 autokolonista. Svi koji su kolonizacijom dobili zemlju na nju su se
i naselili osim dvanaestorice dobrovoljaca.*** N a tom veleposjedu bilo
je osnovano vie agrarnih kolonija.**' Podaci o stanovnitvu, zemlji i
stonom fondu za neke kolonije u opini G r a d i n a navedeni su u tabeli 5.
D a k l e , u tim su kolonijama ivjela 1934. godine 2232 stanovnika u
416 domainstava. U prosjeku je svako domainstvo imalo vie od pet
lanova obitelji. Domainstva su raspolagala sa 4448 j u t a r a zemlje (4116
agrarne i 332 vlastite). N a domainstvo je u prosjeku o t p a d a l o 10,7
jutara zemlje. Kolonisti su imali 608 j u t a r a panjaka. J e d n a je kolonija
Imala 13 jutara ume. Stoni fond kolonista bio je prilino skroman i manji
od onoga koji su posjedovale p r i v a t n e kolonije. Kolonisti su zajedno p o
sjedovali 317 konja, 737 goveda, 58 ovaca i 582 svinje. Kolonistika
domainstva imala su premalen broj zaprene stoke. N a oko 14 j u t a r a
zemlje dolazio je u prosjeku jedan konj. Stoku, naroito zaprenu, nisu
Dosjedovala sva kolonistika domainstva.
N a veleposjedu Prometnog aktionarskog drutva d.d. Iz Zagreba zemlju
su dobila 72 dobrovoljca, i t o 458 jutara. Deset ih se uope nije naselilo
n a zemlju. Prosjeno je svaki dobrovoljac na t o m posjedu dobio 6,4 j u t a r a
a g r a r n e zemlje. Zajednica dobrovoljaca kolonije Okrugljaa n a tom
p>osjedu dobila je n a obradu 50 jutara zemlje. Dobrovoljci su dobili zemlju
1921. godine, a naselio se samo 21 d o 1930. godine. N e k i su se naselili
samo zato d a ne ostanu bez zemlje. N a zemlju na tom veleposjedu
reflektirali su seljaci iz Starog G r a d c a ali je nisu mogli dobiti, jer je
razdijeljena dobrovoljcima. D o k se, s jedne strane, dobrovoljci nisu n a
selili na zemlju, n a drugoj strani u domaeg seljatva bila je glad za
zemljom velika i trajala je neprestana borba o k o t z v . agrarnih parcela.
Naseljeni dobrovoljci obraivali su svoju zemlju i dio zemlje nenaseljenih
dobrovoljaca. Nenaseljeni dobrovoljci dali su vei dio zemlje u z a k u p
ili na o b r a d u iz dijela okolnim seljacima. Naseljeni dobrovoljci nisu mogli
obraditi svu zemlju nenaseljenih, jer nisu imali dovoljno poljoprivrednog
alata i zaprene stoke. Posjedovali su samo 12 konja, a od poljoprivrednih
sprava imali su 6 plugova i 23 drljae. Godinji prinos s dobrovoljake
zemlje kretao se godinje prosjeno p o jutru zemlje oko 6 m t c penice,
odnosno oko 12 m t c k u k u r u z a u klipu. Zemlja dobrovoljaca bila je u d a
ljena 37 k m od njihovih kua, t o je oteavalo obradu. Dobrovoljci
su na zemlji koju su dobili proizvodili, uglavnom, samo toliko koliko je
bilo potrebno za Ishranu njihovih porodica i stoke, a trini viak bio je
neznatan.**
Vlastelinstvu Trenkovo u opinama, Mihaljevci, Velika I Straeman
bilo je oduzeto 1013 j u t a r a zemlje. O d toga su 123 j u t r a p r o d a n a fakulAH ZZ, 1.1.22.2.
AH ARV, kut. br. 1383, 18. VII 1934.
>8' AH ZZ, 1.1.11.2.
140

L
i[

Si

Z D E N K A SIMONCiC-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

tativnim putem. Z a kolonizaciju je upotrijebljeno 398 jutara ili 44,7"/o

u k u p n o oduzete zemlje, a ostala je razdijeljena okolnom seljatvu.*' Svi
koji su dobili zemlju n a nju su se i naselili. Kolonija Aleksandrovac,
osnovana na t o m posjedu, prostirala se s obje strane p u t a , koji je prolazio
pustarom. N a veleposjedu je bilo o k o 200 jutara drenane zemlje, uglav
n o m livade. O k o 130 jutara t a k v e zemlje razdijeljeno je agrarnim subjek
tima (mjesnim i kolonistima), a 70 j u t a r a ostavljeno je veleposjedniku.
D r e n a n e n a p r a v e bile su unitene, p a se zbog toga kvaliteta zemlje
z n a t n o pogorala. V o d a se pokazuje na vie mjesta i z a d r a v a se. K o m i
sija koja je obila neke druge posjede u Slavoniji posjetila je i taj posjed.
Z a o b r a d u zemlje kolonista u svom izvjetaju n a v o d i da je primitivna.
K r o z celu pustaru Aleksandrovac ide jedan glavni p u t , a osim ovoga ima
i pobonih p u t e v a koji dele pojedine gospodarske table, kojih imade 8.
Svi ti putevi bili su zasaeni sa o b e strane plemenitim v r s t a m a ljiva, kru
aka i jabuka. T a k v i m v o k a m a bio je zasaen i ovei kanal, koji je slu
io o d v o d n i m k a n a l o m za v o d u sakupljenu sa dreniranog zemljita. K a
nal je zaputen, voke se postepeno unitavaju, to neracionalnim p o s t u p
kom, a to osakaenjem, seenjem za gorivo itd. Kolonisti naseljeni na
tom veleposjedu dobili su, zavisno od kategorije kojoj su pripadali, ove
povrine zemlje: dobrovoljci-borci 8 jutara i 1100 hv zemlje, neborci 4
jutra, a autokolonisti 3/4 j u t r a p o lanu. Zemlju su dobili blizu svojih
kua, to je olakavalo obradu. D i o te zemlje bio je vrlo dobre kvalitete,
p a se na njoj mogao ostvariti vrlo dobar prinos. T u je zemlju vlastelinstvo
ranije samo obraivalo. Ostala zemlja bila je srednje kvalitete. T u zemlju
je vlastelinstvo kupilo od seljaka prije p r v o g a svjetskog rata. Kolonisti
su za obradu zemlje raspolagali s dvadesetak plugova i isto toliko drlja
a. O d zaprene stoke imali su 20 pari konja i jedan p a r volova. O d ostale
stoke drali su 43 krave, 90 ovaca i 60 svinja. N a zemlji koju su obrai
vali kolonisti su postizali o v e prinose p o jutru zemlje: 5 m t c penice i 10
m t c k u k u r u z a u z r n u i 7 m t c zobi. Dobivali su sa zemlje oko 30*'/o m a
nje priroda, nego to je veleposjednik n a istoj zemlji dobivao i nego to
dobivaju imuniji seljaci na vlastitoj zemlji. Razloge to su ostvarivali
manje prinose treba traiti u tome to su imali premalo poljoprivrednih
s p r a v a i zaprene stoke, slabo su gnojili zemlju, a nisu je ni znali o b r a i
v a t i t a k o d o b r o k a o domai seljaci.*"
N a posjedu Gedeona u n e r s k o g osnovana je kolonija Liani koja je ima
la 90 domainstava. Kolonizacijom su dobili 608 jutara zemlje. Kolonisti
su se bavili poljoprivredom i stoarstvom. Posjedovali su 127 konja, 103
goveda i 487 grla sitne stoke. Kolonija je dobila i 177 j u t a r a panjaka
koji su zajedniki koristili. D r v o su nabavljali iz okolnih uma v a l p o v a kog vlastelinstva, gdje su pasli svoju stoku.*" Kolonija je imala 1934. go
dine o k o 540 stanovnika. Zemlja koju su dobili bila je neplodna p a su
dobivali v r l o male prinose. Interesantno je spomenuti da je veleposjednik
dio zemlje koju su dobili kolonisti p r o d a o o p t a n t i m a iz Maarske. O p t a n
ti se nisu mogli naseliti n a kupljenu zemlju n a pustari u Podgorau, jer
su n a njoj ve bili kolonisti. Zatraili su p r v o da im se d a d e zemlja u
Isto.
i
i
f
'88 Isto, kut. 52, Zapisnik od 24. III 1924.
Isto, kut. 103, br. 81.221, 31. X 1933; br. 10.140, 29. X 1933.

141

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . ,

P P 9 (1) 85164

C\

(1990)

=^1

ik'-r'i
o
.b"Uoq

iu

2, M
D

'8

rt rt

: si

::^ . w
.8 t!b5.

-t/l? a i

g
^
w
5?
o
Pl
w
W
>

'
-J

-Si,
a o

Tt
os

s -.^

rt :=^
rt G.

S I

iji:

>

II

"V-

-hm
OJI

^
OJ'!.':

fl*Y*-lE\'}KO
dir

l i j o l

ui
. rt

II

o
3

rt

: in

. rt

rt

'o.B
- j ^ J V O . J I K V s.n<.,'.
.1-1-;t

W
N

.6

I.

ikjni

rt

;3

PQ

^
3
>
Pi

rt

>u
rt

^ : ^
..
c
M
o

(U

rt
142

0? r l

rt
O.

or/id
t r t <rt

Etub

>s

W 2

- ' f e i

-if..

rt
rt

oio
i

j.iiiA

ZO
o
- i b c i d o

OJ?

1-1 , rt

.Vi-:' 32 in

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatslioj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

P a n e v a k o m ritu, a kasnije na veleposjedu G u s t a v a Blaua, gdje su se k o

n a n o i naselili.""
Kolonizacija se provodila i n a veleposjedu Brae G u t m a n n , u Voinu i
Orahovici, koji je imao 28.227 jutara zemlje. Veleposjednici su bili d r a v
ljani Maarske.*"* Veleposjednicima je oduzeto 3395 jutara zemlje. Zemlja
je razdijeljena na 806 mjesnih interesenata (1918 j u t a r a ) , 183 dobrovolj
ca (1395 jutara), 4 kolonista s opim uvjetima (28 jutara) i 18 autokolo
nista (54 jutra).*"^ O s n o v a n o je bilo vie agrarnih i p r i v a t n i h kolonija.
Kolonisti su doseljeni i na veliki posjed firme S. H . G u t m a n n . Meu
tim, neki su kasnije premjeteni s toga posjeda. U tabeli 6. navedeni su
podaci o domainstvima, zemlji i stonom fondu tih kolonija.
Kolonisti tih kolonija posjedovali su samo zemlju koju su dobili. Raspo
lagali su v r l o skromnim stonim fondom, p o g o t o v o s malo zaprene sto
ke, to je utjecalo na o b r a d u zemlje i prinose.
Kolonija H u m p u s t a osnovana je kolonizacijom na velikom posjedu brae
G u t m a n n u Voinu. Zemlju je dobilo 9 porodica. D o 1934. godine nase
lilo ih se samo 6. Kolonisti su d r v o dobivali iz uma veleposjeda, u kojima
su radili za veleposjednika. umu veleposjeda koristili su i za ispau sto
ke.*"* Kolonije Milanovac i Bretanovci nastale su kolonizacijom na vele
posjedu firme S. H . G u t m a n n . Kolonija Milanovac bila je u opini N o v a
Bukovica k o t a r P o d r a v s k a Slatina i na podruju opine P o d r a v s k a M o
slavina (kotar Donji Miholjac). Kolonija Bretanovci bila je u opini P o
dravska Moslavina. Kolonisti su se d r v o m snabdijevali iz uma S. H . G u t m a n n a u Beliu, na o d r a d u ili n a dio iz proreda. Kolonije su imale
agrarni panjak dobre kvalitete dovoljan za ishranu stoke.*"* N a velikom
posjedu firme S. H . G u t m a n n d.d. osnovana je i kolonija
abljaa.
Kolonisti su doselili 1922/1923. godine. Meutim, kasnije su naseljenici
te kolonije bili premjeteni na zemlju veleposjeda Donji Miholjac. Zem
lja je bila drenana, a n a p r a v e su uslijed nemarnosti kolonista posvema
p r o p a l e , t a k o d a je to k u l t u r n o zemljite postalo skroz movarno.*"'
Kolonisti su premjeteni 1933. godine na veleposjed Podravine d.d. U
molbi za preseljenje naveli su: da ve 10 godina ne mogu iskoriavati ze
mljite zbog vode i zamuljenosti dreniranih cevi, p a usled toga ne mogu da
izdravaju svoju porodicu. D r e n a e i ostale n a p r a v e n a veleposjedu bile
su ispravne u vrijeme k a d a su kolonisti doselili. D r e n a a je kasnije pro
pala usled zaputanja, p a je zemlja kolonista bila nekoliko mjeseci u go
dini p o d v o d o m . Kolonisti nisu dobivali od zemlje ni toliki prinos da p r e
h r a n e porodice. Kolonija je imala 22 dobrovoljaka domainstva sa 173
lana porodice.*""

" Isto, kut. 68, br. 3.454/1934. br. 2.841, 10. VII 1935.
Isto, kut. 52, br. 25.388, 31. III 1933; br. 80.920/VIa, 23. XII 1933.
" 2 AH ZZS, 1.1.11.2.
= AH ARV, kut. 29, br. 27.085, 25. IV 1934.
Isto.
' ^
Isto, kut. 52. Zapisnik o eksproprijaciji uma velikih posjeda sreza Naice od 24.
III 1934.
Isto, kut. 55, 10.790, 17. X 1933. Spisak porodica agrarnih interesenata za
eksproprijaciju ume od 31. 1 1934.
'

143

ZDENKA IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatsltoj . . .

PP

<

9 (1) 8 5 1 6 4

(1990)

o
d 73

-d

ca
o

rt c
44! 4 ^

u
c

i 13 -d

TJ TJ

Z ^

:z; | a

: p

>

i-i

I
o

II

ON

<N ri ^

( S O

c
o
U!

cp\
00

cx)p o

co ' O O

( ^ m c s c ^ o o c s r - j r -

oooooN^or^r-nro!?Nr-

ON

Cli
rt

Ti-

E3

II
"Ii
O

f n O ' ^ ' - H ' ^ r - ^ - ^ r o o o o o

^ i / ^ ^ ^ o o r - 0 \ ^ ' n o o r r

-13
O

;r:0
'i

I
o
o
OJ

co

144

'S.

rt

^ 1

;z; o
" r-^

o rt ,^ 12
P5

w co >

00

o\ o

.Ol'-',

'*'

63)

Z D E N K A SIMONCIC-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (!) 85164 (1990)

P a r a l e l n o s a g r a r n o m reformom provodila se kolonizacija na V a l p o v a k o m vlastelinstvu i formirane su agrarne i p r i v a t n e kolonije. U tabeli 7

navedeni su podaci za neke kolonije osnovane na veleposjedu Rudolfa
N o r m a n n a i Naike d.d. u k o t a r u Naice i V a l p o v o .
Tabela 7 (vidi str. 144).
U prosjeku je n a svako kolonistiko domainstvo dolazilo 7 jutara obra
dive zemlje. Kolonisti su posjedovali od stoke 469 konja, 573 goveda i
1120 grla sitne stoke. N a o k o 7 j u t a r a zemlje dolazio je jedan konj.
N a V a l p o v a k o m vlastelinstvu osnovana je agrarna kolonija
Rudolfovac u opini P o d g o r a i Budimci. Naseljenici su se bavili zemljoradnjom i
stoarstvom. Stoku su pasli n a zajednikom panjaku povrine 154 j u t r a
veoma dobrog kvaliteta, a dohranjivali su k r u p n u stoku u stajama.
D r v o m su se koristili iz uma vlastelinstava V a l p o v o i Podgora. N a
istom posjedu osnovana je a g r a r n o m reformom i kolonija Veliki
Vukovac u poreznoj opini H r k a n o v c i i Koska, odnosno u u p r a v n o j opini
Koska. Naseljenici su d r v o dobivali iz uma toga veleposjeda iz dijela,
p r o r e d o m ili na dio. Naseljenici su uinili velike tete u umi vlastelinstva
grofa Rudolfa N o r m a n n a zvanoj Budigoe. Stoku su pasli n a svojem
panjaku, ali i u umama veleposjeda. A g r a r n o m reformom n a t o m vele
posjedu osnovana je i kolonija Makloevac u poreznoj opini Ceremonjak,
odnosno u p r a v n o j opini Naice. D r v o m su se naseljenici snabdijevali iz
ume velikog posjeda Berks iz Podgoraa. Dvojica naseljenika bili su
ovlatenici zemljine zajednice Ceremonjak, p a su se koristili i t o m u
mom.**'
U k o t a r u V a l p o v o bile su i dvije agrarne naseobine Novaki i Grabik,
koje su t a k o e r dole u obzir p r i eksproprijaciji veleposjednike ume.
U z granicu prema Maarskoj p r o t e z a o se veleposjed veih dimenzija,
vlasnitvo grofa I v a n a Drakovia. Posjed je imao povrinu od 36.616
jutara zemlje. ume i ostalo umsko zemljite protezali su se n a 18.635
j u t a r a zemlje. Veleposjedniku je oduzeto za agrarnu reformu 11.237 juta
r a obradive zemlje i 3685 j u t a r a ume. D i o veleposjeda bio je u Baranji,
gdje Je veleposjedniku za agrarnu reformu oduzeto 117 j u t a r a obradive
zemlje. O d zemlje oduzete izvan Baranje domai su seljaci dobili 57,^'lo,
a 45,2''lo iskoriteno je za kolonizaciju.
D i o velikih posjeda grofa I v a n a Drakovia, Rudolfa N o r m a n n a i Nai
ke d.d. p r o t e z a o se u Baranji. Grof I v a n Drakovi imao je u Beremedu,
Bolmanu, Baranjskom P e t r o v o m Selu, D a r d i , Jagodnjaku i Torjancima
8932 j u t r a ume i drugoga umskog zemljita. Seljaci i kolonisti su za h v a t
d r v a morali raditi 20 d a n a u veleposjednikoj umi, p a su ih d r v a stajala
d v o s t r u k o odnosno trostruko skuplje, nego da su ih kupili za gotov novac.
Kolonistima Je grof D r a k o v i d a v a o d r v o u nepovoljno vrijeme, p o kii
i snijegu, to je oteavalo d o p r e m u kuama. O d veleposjeda grofa I v a n a
D r a k o v i a bila je eksproprirana uma za ova mjesta iz Baranje: Torjanci. N o v i Bezdan, Baranjsko P e t r o v o Selo, Jagodnjak, t e kolonije Krevi
na, vajcarnica, D a r d a (optanti) i Uglje. uma od velikog posjeda

' " Isto, kut. 52. Zapisnik od 24. III 1934; kut. 102, Zapisnik od 28. III 1934.
JO

Povijesni p r i l o i i

Z D E N K A IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

"o

IO
-H

m ^
OO O

(N
^
^

O
r--

OO
fN
(N

^
^

P P 9 (1) 85164 (1990)

00

o^

t-

bO

O
0 0 OO OO
<ri
OO On

IO

(N

in ^
^
00 <N

(N
-H

00 ( N
OO m

(N
m
O

Tj- NO
ND OO
' - H ON

( \ o I O

IO

(N
(N

OO
iJ O
;7 U :ji<.-

a
S
O

(N

r4

t--

NO NO

00 - H (s)
o OO OO

*o
r-t

s
?5 rt
rt

^1
oa
c

I
146

J<! .S. 73 e o
h
e oS oE 3a S
I

ri

1
.s
O

li

Z D E N K A SIMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

N o r m a n n a Rudolfa bila je eksproprirana za mjesto Bolman iz Baranje i

kolonije Majike Mee i Medrovi.'**
Doseljenici su n a veleposjedu grofa I v a n a Drakovia osnovali nove k o
lonije. Kolonisti tih kolonija dobili su zemlju od d r a v e a d r v o m su se
opskrbljivali iz okolnih veleposjednikih uma. Kolonije
Noskovaka
Dubrava, Sopjanska Greda i Comborje nabavljale su d r v o iz uma vele
posjeda grofa I v a n a Drakovia. D r v o su k u p o v a l i ili su ga odraditi.
Kolonisti kolonije panat snabdijevali su se d r v o m iz uma veleposjeda
grofa I v a n a D r a k o v i a i firme S. H . G u t m a n n . Dijelom su d r v o n a b a v
ljali k u p o v i n o m ili r a d o m u umi. Kolonija Petrovac bila je u opini N o v a
Bukovica. Dijelom je nastala d r a v n o m , a dijelom p r i v a t n o m kolonizaci
jom. P r e m a podacima opine, bila su u naselju 182 domainstva. O d toga
je 6 naseljenika ivjelo u svojim k u a m a u Mikleuu. Sami su kupili zem
lju. Petorica, koji su dobili zemlju kolonizacijom, nisu se naselila d o 1934.
godine. P r i eksproprijaciji uma za tu koloniju raunalo se sa 171 domain
stvom (131 dobrovoljaca-kolonista i 40 osoba koje su kupile zemlju od ve
leposjednika). Kolonisti P e t r o v c a snabdijevali su se d r v o m iz uma Brod
ske imovne opine i iz ostalih susjednih veleposjednikih uma. umom,
koja je eksproprirana za tu koloniju, bili su nadijeljeni i naseljenici naseo
bine Paumici u k o t a r u Naice (6 dobrovoljaca i p r i v a t n i h interesenata).
Tih est kolonista imalo je 58 j u t a r a obradive zemlje. O d stoke su posje
dovali 7 konja, isto toliko goveda te 6 grla sitne stoke. Stoku su hranili
u stajama.*** U tabeli 8 dali smo pregled domainstava, zemlje i stonog
fonda nekih agrarnih kolonija na veleposjedu grofa I v a n a Drakovia.
D o m a i n s t v a tih kolonija raspolagala su sa 2936 jutara obradive zemlje
i 593 j u t r a panjaka. N a pojedino je domainstvo u prosjeku o t p a d a l o
7,8 j u t a r a obradive zemlje. to se tie zaprene stoke, jedan konj dolazio
ie n a 6,4 j u t a r a zemlje.
Veleposjed Donji Miholjac imao je povrinu 43.715 j u t a r a zemlje. Leao
je u k o t a r u Donji Miholjac i Naice.^"* Veleposjedu je bilo odvojeno
10.482 j u t r a obradive zemlje d o 1941. godine. O k o l n i seljaci kupili su
296 jutara agrarne zemlje. Veleposjedu je oduzeto za agrarnu reformu
10.186 j u t a r a zemlje. Seljacima je razdijeljeno 63,6*/o oduzete zemlje, a
36,4''lo dobili su kolonisti. Dobrovoljci su dobili 31,l''/o od u k u p n o odu
zete zemlje. D o m a i seljaci su u prosjeku dobili 4,2 jutra, dobrovoljci 7,5,

"8 AH ZZS, 1.1.22.2; A H ARV, kut. 18. ekspoprijaciona odluka br. 62.081, 26. IX
1935; br. 8.983/III-6, 6 VII 1937; kut. 25. Spisak molbi za eksproprijaciju urna od
14. VI 1934; kut. 102, br. 56.163, Vla, 26. IX 1935. kut. 167. Popis stjecatelja
ekspropriranih uma. U kotaru Darda bilo je eksproprirano od velikih posjeda grofova
I. Drakovia i R. Normanna za potrebe sela i kolonija 1424 jutra i 493 hv ume. Od
veleposjeda grofa I. Drakovia bilo je eksproprirano oko 940 jutara za ova sela i
kolonije: Torjanci 205, Novi Bezdan 149, Baranjsko Petrovo Selo 175, vajcarnica 48,
Krevine 52, Darda (optanti) 77, Uglje 126, urevo Polje 26, i Jagodnjak 84. Od
veleposjeda grofa R. Normanna bila su eksproprirana 484 jutra ume za ova sela i
kolonije: Majike Mee 171, Medrovi 134 i selo Bolman 181 jutro ume.
' AH ARV, kut. 29, br. 27.085, 25. IV 1934.
Isto, kut. 55, br. 1.160/III, 10. VIII 1936. Prema zemljinim knjigama posjed je
imao povrinu od 44.009 jutara zemlje ali je dio ostao prilikom razgranienja u Ma
arskoj.

147

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

si

rt
"c

-h

N>

r^

<;

<

<u

co

-I'.

rt

>

t
m

r - o <N

NO

CN

tiO

On

00 (Ti
^

-h
OO

o
i-j
o *

Mi

.2,

rt
>
O

'c

o o o

^ <s

Tj- r o >o 00

NO

11

IO

n
r-

OO

i"

ilkii.vi

OJ

rt

w:'

O r>i r-- r-o o \

O O

"o

a,
'rt'
COh4

S
c

.5.

1
>

00
>o
OO "o IO
^ CN (N ON

o .S
J3

Nj

r.

<
z
HH

<
.d'-

Q
Q

..

rt
0

1
rt

o <N
CN
m

^3

>: 1 >

D<

OO
Os
f s >n NO

1
1

NO

11

d >(j ^

a:

OJ

VO
os

rt

1?

OO

1(U

"

148

ON
1 On
Ti- ^ O Tj- IO

t-(

M
iJ

XI

co
o

Of '

jj

-tj

PP 9 (1) 8 5 - 1 6 4 (1990)

.1 lllll
llllllll

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

P P 9 (1) 85164 (1990)

kolonisti s opim uvjetima 7,9 i autokolonisti 3,7 jutara zemlje.^*" Vele

posjed je u sijenju 1923. godine preao u ruke Podravine d.d.. U k o
rist sela i kolonija bilo je o d toga posjeda eksproprirano 3735 jutara ume
i 400 jutara v r b a k a . umu je dobilo 10 kolonija i 21 selo s podruja k o
lara Donji Miholjac i Naice.^"^
Kolonizacija na veleposjedu Podravine d.d. zapoela je 1921. godine.
Osim kolonizacije koju je provodila d r a v a , tu je bilo i p r i v a t n e koloni
zacije. P r v o su doselili dobrovoljci i kolonisti s opim uvjetima, a iza njih
ostali. U Donji Miholjac doselile su se 19211930. godine 163 osobe, od
toga 158 seljaka i 5 obrtnika sa 771 lanom obitelji. Dobili su 947 juta
ra zemlje, o d toga 771 obradive i 177 panjaka. O d zemlje n a pustari
Glode, n a veleposjedu grofa Ladislava Mailatha, kupili su 457 jutara
zemlje. N e k i su kupili od p r i v a t n i k a kue i potkunice i osnovali su kolo
niju Gloe. Kolonisti su imali o v a k a v stoni fond: 100 konja, 20 drebadi, 96 k r a v a , 26 junica i 62 svinje.^"*
Dobrovoljci naseljeni n a veleposjedu Podravine d.d. posjedovali su,
uglavnom, samo zemlju koju su dobili. Imali su premalo zaprene stoke,
orua i sprava za o b r a d u zemlje. T o se odrazilo i n a obradi zemlje i na
prinosu. Sliku o veleposjedu grofa Ladislava Mailhata (odnosno P o d r a
vine d.d.), a posebno stonog fonda, moemo dobiti n a osnovi p o d a t a k a
u tabeli 9.
U prosjeku je n a kolonistiko domainstvo dolazilo 7,4 j u t a r a obradive
zemlje. Kolonije su imale i 755 jutara panjaka. O d zaprene stoke dola
zio je prosjeno jedan konj na 5,4 j u t a r a zemlje. Kolonisti su obraivali
zemlju primjereno i dobro. Koristili su se gvozdenim plugovima, branjaju sa gvozdenim drljaama, valjaju sa valjkom, a imadu u svemu 1
sijaicu za ito i 6 d v o r e d n i h sijaica za k u k u r u z . Doseljenici koji su ku
pili zemlju posjedovali su mnogo bolje poljoprivredno orue za obradu
zemlje. G o t o v o su svi imali modernije sprave za obradu gospodarstva,
jer su bili bolje stojei, a uz to su imali dovoljan broj teglee i rasplod
ne stoke te su gospodarski v r l o dobro situirani. Drukije je t o bilo u d o
brovoljaca i ostalih kolonista, koji su dobili zemlju od d r a v e . E k o n o m
ske prilike tih kolonista oznaene su u izvjetaju naelnika opine D . M i
holjac k a o prekarne, jer su doli na golu zemlju, bez i k a k v o g kapitala,
morali su si graditi kue i zgrade, te nabavljati o r u a i stoku, a u 23
godine ih Je uz t o oinula nerodica, tua i magla, koja je unitila prirod
posvema. K a k o su doli o v a m o t a k o reku bez iesa, te dobili vrlo neznat
ne pomoi od d r a v e (kao ono u sjemenu iza tue), (kojeg su u redu v r a
tili!) oni su se kraj toga jo dobro odrali.^"*
Veleposjedu Podravskog poljoprivrednog d.d. iz D a r d e oduzeto je za
agrarnu reformu 839 j u t a r a obradive zemlje. Subjektima agrarne refor
me bilo je u opini D a r d a razdijeljeno 804 j u t r a zemlje. Zemlju su dobila
AH ZZS, 1.1.22.2.
AH ARV, kut. 53. Spisi o eksproprijaciji uma u kotaru D. Miholjac i Naice; kut.
56, br. 8.935, 6. VII 1937. Odluka o eksproprijaciji uma na veleposjedu Podravine
d.d...
203 A H FSB PO, kut. 921, II. Iskaz doseljenika u opinu Donji Miholjac od 25. X
1930. godine.
Isto.

149

ZDENKA IMONIC-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

1
w
rt

I-- 1
-H
1

(S t - m CM

s
NO

Tj^

NO
00

o\

rt

ON
IO
OO

TJ

u
>

a
o
co

>
w
o
<l

1 T t OO
1 m co

Tt

OO
T t

<,

NO

<

.a

1 o m (N
(N 1

Tt

NO m

1 ^

Q
O
NO OO 0 0
m T t rM

>

rt

OO

1,

'S

O* '

1 ? s

h-iK
rt Q
> o

o
O

G o n

>"! (VI

Tt

OO

OO NO os r--

>

Tt

2
O

ON o

o 2
> S

1W P I N

y^

T t

CO
J2

I(

-U

<

150

II
1

c*^

1^

T t

CN

(N <^

CN O On NO CN
( T I CN Cl T t fN

o\

rt
.2.
'S
o

>ri NO

"O

rt

s
w

(N)

rt
>

T-H

OJ
N

co

o
, o m
o rn
tN

"

>

g rt

"v (U 'Z

l l l l l
ra O W J H
r4 f*i

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizaciia u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

163 a g r a r n a subjekta (mjesni interesenti, optanti, dobrovoljci i kolonisti).

N e t o zemlje bilo je eksproprirano i u korist opine D a r d a . Zemlju su
dobili seljaci iz D a r d e , eminca, Kamenca i Jagodnjaka, te optanti i d o
brovoljci nastanjeni u D a r d i , Belom Manastiru, Popovcu, Kneevim Vino
gradima, a i neki iz kolonija vajcarnice i Ugljea.^"^
O d veleposjeda Maarske agrarne i rentne banke iz Budimpete oduzeto
je z a agrarnu reformu 772 j u t r a obradive zemlje. Zemlju su dobila 184
korisnika agrarne reforme. Osim pojedinaca, zemlju su dobile i agrarne
zajednice kolonija vajcarnice, Ugljea, Srpska pravoslavna crkva, a neto
zemlje k a o j a v n o d o b r o dobila je opina Darda.^""
U Jagodnjaku je veleposjedniku pajzer Franji iz A p a t i n a eksproprirano
za agrarnu reformu 187 j u t a r a obradive zemlje. Zemlju je dobilo 13 se
ljaka iz Jagodnjaka, Bolmana, Kneevih Vinograda i D a r d e , 15 d o b r o
voljaca nastanjenih u Jagodnjaku i Bajmoku. O p i n a je dobila oko 2 ju
t r a zemlje za j a v n o dobro.^"'
Z a agrarnu reformu oduzeto je veleposjedniku Jone Tallianu 514 jutara
zemlje. Zemlju su dobili o p t a n t i i izbjeglice iz Maarske. Dobili su p o
sjede od 3 d o 5 j u t a r a zemlje. U k u p n o su dobili 286 j u t a r a zemlje. Svaka
je obitelj dobila i 600 h v gradilita. Osim o p t a n a t a , zemlju su dobili
kolonisti s opim uvjetima iz Hercegovine i C r n e Gore. Komisija koja je
posjetila posjed 1930. godine konstatirala je u s v o m izvjetaju da o p
t a n t i zemlju dobro obrauju i ima dosta izgleda, d a e se t a m o utemeljiti.
Deset optantskih porodica iz kolonije u r e v o Polje kupile su same 313
jutara zemlje.^"*
Kolonisti u Baranji imali su zemlju koju su dobili od drave. N e k i su,
uz to, kupili neto zemlje. T a k o su, npr., kolonisti kolonije Uglje dobili
294 jutra zemlje, a kupili su 105 jutara. Kolonisti vajcarnice imali su
214 jutara zemlje koju su dobili, a kupili su samo d v a jutra.^"* N a vele
posjedu brae lajher kolonisti kolonije 2ido-Puste imali su samo 578
j u t a r a zemlje koju su dobili od d r a v e . T o je, uglavnom, bila oranica
dobre kvalitete. Kolonija je imala panjak od 84 jutra, a polovica je dio
godine bila pod v o d o m . Problem tih kolonista bio je to su bili siromani,
p a nisu mogli nabaviti dovoljno poljoprivrednog alata i zaprene stoke.
Z a t o su i imali tekoa d a obrade zemlju koju su dobili o d d r a v e . K u
pili su neto poljoprivrednog alata i stoke, ali nedovoljno, a i to su uzeli
n a kredit. Loe prometnice i loa saobraajna povezanost oteavale su
kolonistima d a donose svoje proizvode n a trite.^*"
Doseljenici u Baranji bavili su se poljoprivredom i stoarstvom, ali je ve
ina bila suoena s p r e m a l o zemlje, poljoprivrednog alata i stoke. Sliku
o posjedovanom stanju i stonom fondu kolonija u Baranji prikazuje
tabela 10.
....
25 AJ Fond MAR, 9635, 9293. Eksproprljaciona odluka br. 16.051, 27. X n
1938.
AJ Fond MAR 96359293, Eksproprljaciona odluka br. 16.144, 30. XII
1938.
AJ Fond MAR 96359293, Eksproprljaciona odluka br. 4451, 20. IV 1939.
28 AH ZZS, 1.1.11.2.
2 AH ARV, kut. 29. Zapisnik kotarskog naelstva u Dardi od 20. IV 1934.
2i Isto, kut. 25, br. 17.111, 28. III 1934; br. 2.900, 2. IV 1934.
151

ZDENKA IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

.Ojll

PP 9 (1) 85164 (1990)

D r Teodor Pejaevi imao je veleposjed u k o t a r u Naice. O d u z e t a su

mu 2774 jutra zemlje. Za kolonizaciju je o d toga iskoriteno 51,7"/o, a
ostalo su dobili domai seljaci. E k s p r o p r i r a n o je i 2111 j u t a r a ume. K o
lonija Liko Novo selo bila je u Donjoj Matiini (opina Naice). K o l o n i
sti su uz zemlju koju su dobili imali 60 jutara panjaka zajedno s koloni
jom Gabrijelovac. K r u p n u su stoku pasli na zajednikom panjaku, a sit
nu u umi veleposjeda gdje su nabavljali i d r v o . Koristili su jo 37 j u t a r a
agrarnog panjaka. Zbog njega su doli u spor s druge dvije kolonije
(Gabrijelovcem i Breznikom) n a istom veleposjedu. Kolonisti su se uz
zemljoradnju bavili i stoarstvom. Stoku su hranili u stajama k r m o m
proizvedenom na svojoj zemlji. Panjakom su se koristili samo dopunski.
Kolonija Kravlje na istom veleposjedu bila je u opini Klokoevci. K o
lonisti su se uz zemljoradnju bavili i stoarstvom, p a su dobili panjak
od 243 jutra. Sami su uzurpirali 63 j u t r a panjaka koji je od veleposjed
nika kupilo selo Breznica na osnovi fakultativnog o t k u p a . D r v o m su se
koristili iz uma veleposjeda dra Teodora Pejaevia iz p r o r e d a na dio
i uz obradbu iz ume. uma je ta i za druge kolonije toga posjeda
eksproprirana od dra Teodora Pejaevia. Kolonija Gabrijelovac bila je u
poreznoj opini Pribievci i Suine ( u p r a v n a opina u r e n o v a c ) . U p o
reznoj opini Suine, na t o m veleposjedu osnovana je i kolonija
Teodorovac. K a o i ostali kolonisti na t o m veleposjedu, kolonisti te kolonije bavili
su se zemljoradnjom i stoarstvom. D r v o m su se obskrbljivali iz uma
veleposjeda, ali i iz panjaka kolonije koji je bio obrastao drveem. Stoku
su pasli n a zajednikom a g r a r n o m panjaku, ali su je dohranjivali u staja
m a h r a n o m sa svojih polja. N a tom veleposjedu su osnovane i kolonije
Breznik i alapanka u poreznoj opini M a r t i n ( u p r a v n a opina Naice).
Doseljenici su uz zemlju koju su dobili a g r a r n o m reformom kupili od
veleposjednika 22 jutra ume. O d toga su 6 jutara pretvorili u oranicu,
a ostalo su upotrebljavali kao panjak. K a o i druge kolonije na tom vele
posjedu, d r v o m su se snabdijevali iz njegovih uma, gdje su pasli i svoju
stoku."** Tabela 11 dala je pregled domainstava, zemlje i stoke kojom su
raspolagali kolonisti kolonija na tom veleposjedu.
Kolonistika domainstva raspolagala su sa 1101 jutrom obradive zemlje i
323 jutra panjaka. N a domainstvo je u prosjeku o t p a d a l o 6,9 jutara
obradive zemlje. Stoni fond bio je skroman, p a je 159 kolonistikih d o
mainstava imalo samo 164 konja, 208 goveda i 207 grla sitne stoke. Jedan
konj dolazio je na oko 6,7 jutara zemlje.
A g r a r n a kolonija okadinci
naseljena je kolonizacijom na veleposjedu
Naike d.d. u poreznoj opini Poganovci ( u p r a v n a opina Budimci
k o t a r Naice). I m a l a je 55 domainstava 1934. godine. Kolonisti su p o
sjedovali 250 jutara i 400 h v obradive agrarne zemlje, 31 j u t r o zajednikog
panjaka i 61 jutro privatnog panjaka. Bavili su se zemljoradnjom i sto
arstvom. Imali su o v a k a v stoni fond: 58 konja, 102 goveda, 92 grla
sitne stoke. D r v o m su se koristili s veleposjeda spomenute firme na osnovi
proreda i na dio.^*^
j , - .

AH ARV, kut. 52. Zapisnik o eksproprijaciji uma velikih posjeda sreza Naice od
24. III 1934.
Isto.
152

VI . _j^,t., ,rd ; W l

i(1 M . f n . \ i

.vi

-^^^

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

N a velikom posjedu M e r k l (Ferianci) u poreznoj opini Joava St. i Bankovci osnovana je kolonizacijom kolonija Karlovac. Bile je to manja k o
lonija, n a kojoj je 1934. godine bilo naseljeno 12 domainstava. Koloni
sti su raspolagali s 125 j u t a r a i 747 h v obradive zemlje i 18 jutara I 850
h v zajednikog panjaka. O b r a i v a l i su zemlju, a bavili su se I stoar
stvom. Imali su o v a k a v stoni fond: 22 konja, 29 goveda i 18 grla sitne
stoke. Kolonisti su se d r v o m opskrbljivali iz uma privatnog posjeda, a
naroito manastira O r a h o v i c a o d r a d o m ili k u p o m . Malobrojnu stoku
pasli su n a zajednikom panjaku.^**
Dobrovoljci naseljeni n a pustari Palaa Eltzovog veleposjeda dobili su 105
jutara zemlje. Bila p o d v o d n a , u g l a v n o m 57 klase. Veleposjednik je ra
nije tu zemlju isuio i izgradio na njoj kanalizacioni sistem. V o d a se p o
mou p u m p i i k a n a l a prebacivala u rijeku V u k u . P u m p e za odvodnjava
nje bile su u vrijeme preokreta unitene, p a je teren u odreeno doba go
dine bio prilino p o d v o d a n . Racionalna o b r a d a te zemlje bila je mogua
jedino uz pomo poljoprivrednih sprava. Kolonisti su od 1920. do 1927.
godine dobili u privremeni z a k u p , k a o poviicu, jo neto zemlje, ali su
za nju plaali z a k u p n i n u . Kolonija nije imala dovoljno panjaka. Kolo
nisti su kupili 235 j u t a r a i 1024 h v panjaka od veleposjednika. Za t o su
uzeli kredit od Saveza a g r a r n i h zajednica za Baku, B a n a t I Srijem u lip
nju 1929. godine. O n je prenesen samo n a neke koloniste, ime su oteeni
siromaniji naseljenici, uglavnom autokolonisti.^**
P r e m a izvjetaju Komisije, koja je u travnju 1930. godine obila koloniju,
dobrovoljci-borci dobili su svaki 8 jutara i 1100 h v zemlje, a neborci 5
jutara 1100 h v a t i . Autokolonisti su dobili p o lanu porodice iznad 12 go
dina p o jedno jutro, a n a one Ispod 12 godina 1/2 jutra. Teren n a kojem
se smjestila kolonija bio je nizak, djelomino p o d v o d a n . Zbog toga k o l o
nisti nisu dobili zemlju u jednom k o m a d u , nego najee u tri k o m a d a od
kojih je jedan bio osiguran za jesenske usjeve, drugi koji za to nije bio
p o t p u n o siguran i trei dio koji je u jesen, zimu i proljee bio pod vodom.
Kolonisti su nekoliko godina koristili vlastelinske panjake I nerazdijeIjenu zemlju. Prilino velik problem za koloniju bilo je odravanje o d v o d
nih kanala. Kolonija je plaala vodni doprinos za odravanje glavnih k a
nala, a ostale su morali o d r a v a t i sami,^*'
Kolonisti Ade na v u k o v a r s k o m vlastelinstvu dobili su 1059 jutara zemlje,
koja je bila a r o n d i r a n a i blizu kolonistikih kua, ali je bila loe kvalitete.
Kolonisti s nje uza sav n a p o r nisu uspjeli dobiti ni toliki prinos da p r e
h r a n e svoje porodice, pa su bili izloeni oskudici i gladi. K a o dopunu
su dobili jo 165 jutara zemlje sedme klase koju su koristili k a o panjak.
Zemliu su obraivali pomou ovih poljoprivrednih s p r a v a : 32 pluga, 32
drljae I dvije sijaice. D r a l i su 1934. godine 44 p a r a konja, 100 goveda,
150 svinja i p o jednog bika i nerasta. Sa zemlje, poto je bila loe kvalitete,
dobivali su nie prinose nego kolonisti Palae. U koloniji je bio mlin, v l a
snitvo jednog kolonista s tri p a r a kamenja I pogonskom snagom 25 ks.-'"
Isto.
'
2 " Gaea Nikola, op. cit. 274280; AH ARV, kut. 37. Zapisnik kotarskog nael
stva u Vukovaru od 17. II 1934.
"5 AH ZZS, 1.1.11.2.
AH ZZS, 1.1.11.2; AH ARV, kut. 38. Molba za eksproprijaciju ume od 12. XII
1933.
153

ZDENKA IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

;3i

PP 9 (1) 85164 (1990)

Lou zemlju dobili su i kolonisti kolonije Velika Mlaka. T a je zemlja, uz

o b r a d u primitivnim sredstvima, davala vrlo niske prinose. Kolonisti te
kolonije loe su se snali. Nisu raspolagali ni najnunijim poljoprivrednim
s p r a v a m a za obradu zemlje i bili su prezadueni. U godinama ekonomske
krize jedva su sastavljali kraj s krajem. N e k i su kolonisti 1933. godine
napustili kolonije i vratili se kui. Bilo je kolonista koji nisu imali poljo
privrednog alata i stoke p a su dali zemlju n a o b r a d u agrarnoj zajednici.
Revizor Saveza agrarnih zajednica iz N o v o g Sada rekao je u izvjetaju
1930. godine za tu koloniju da je osuena n a propast i d a je t o sigur
no jedna od naih najgorih kolonija, jer nema najnunijih poljopri
vrednih sprava za obraivanje zemlje [ . . . ] . Naseljenici su udni ljudi koji
misle d a je p r o t i v njih ceo svet. Slabo su radini. Kolonija nije n a p r e d n a .
N i t i sam video lepe kue niti ita to bi vredelo [ . . . ] . N i t k o ne sadi
voe. J e d n a p r a v a pusto. Poloaj kolonista te i drugih agrarnih kolo
nija z n a t n o se pogorao u vrijeme ekonomske krize. Kolonisti su se z a d u
ili pa u vrijeme krize nisu mogli vraati dug. Toliko su loe stajali da
nisu imali novca ni za n a b a v u sjemena. Sa zemlje su dobivali niske pri
nose. N a toj koloniji stanje je bilo teko, a ljudi neobino deprimirani.'*'
Prilike se nisu hitnije promijenile ni u godinama poslije ekonomske krize.
N e t o bolju zemlju imali su o p t a n t i u koloniji Vukovar-Predgrade.
Zem
lja je bila blizu grada, ali su kolonisti dobili premalo zemlje, i bila je d o
voljna samo prvoj generaciji. T a je kolonija zbog toga imala i specifine
probleme po kojima se razlikovala od ostalih n a v u k o v a r s k o m vlastelinstvu.2*8

N a p r e d n i j i m kolonijama, osnovanim izmeu d v a rata, p r i p a d a l a je i k o l o

nija Gabo. Kolonisti su uz obradivu zemlju dobili i 43 jutra panjaka,
to im je omoguilo d a unaprijede stoarstvo. Kolonija se povoljno r a z v i
jala. Kolonisti su bili vredni i trezveni ljudi, ali su raspolagali s premalo
poljoprivrednih s p r a v a za obradu zemlje. Bilo je kolonista koji nisu sami
obraivali zemlju, ve su je davali u zakup.^*" Kolonisti kolonije Gornjak
nisu posjedovali poljoprivredno orue p a su u poetku zemlju obraivali
vrlo primitivnim sredstvima. N i s u imali ni spremite za poljoprivredne
proizvode, p a su ih draH u iznajmljenim veleposjednikim prostorijama.
Poto nisu imali ime obraivati zemlju, neki su je kolonisti dali u z a kup.220

I ostale kolonije vukovarskog vlastelinstva bile su suoene s p r e m a l o p o

ljoprivrednih sprava i zaprene stoke, to je utjecalo n a o b r a d u zemlje i
prinos. Svi kolonisti nisu obraivali zemlju ve su Je dali u z a k u p . D a
kle, problemi s kojima su se suoavale te kolonije bili su identini.
Sa specifinim problemima suoavala se o p t a n t s k a kolonija Luac. K o
lonisti su dobili zemlju blizu V u k o v a r a i panjak uz Vuku. U g l a v
n o m su se bavili v r t l a r s t v o m i stoarstvom. V u k o v a r s razvijenom inAH ARV, kut. 38, br. 3614/1935.
,-7~,
Gaea Nikola, op. cit. 234235.
Isto, 235239; Srdanov M., Nekoliko podataka o provoenju agrarne^^ reforme
u selima Vojvodine, Hrvatske i Slavonije posle prvog svetskog rata. Zadruni arhiv.
Novi Sad, br. 7, 1959, 139154.
Gaea Nikola, op. cit. 240242.

154

Z D E N K A IMONI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 8 5 - 1 6 4 (1990)

dustrijom, radnitvom i gradskim stanovnitvom bio je vrlo pogodno

trite za njihove proizvode. O p t a n t i su dobili premalo zemlje, uglavnom
p o porodici 36 jutara. N a d a l i su se da e poveati posjed. Meutim,
sa zemljom koja se oduzimala pri reviziji razvila se trgovina. P r e m a
n a v o d u tih kolonista, bila je u V u k o v a r u formalna burza za trgovinu
t o m zemljom, t a k o da se pojedine kompetencije u jednom danu dvojici
ili trojici kupaca prodaju. Kupci su veinom razni pekulanti, koji je nikad
nee sami obraivati, nego e je im cena skoi p r o d a t i vabama i Jevrejima, koji i sada fungiraju k a o glavni kupci, a gde je potrebno podmeu
se fiktivna lica sa slovenskim imenom d a se prodaja lake odobri. K o l o
nisti nisu uspjeli sprijeiti prodaju agrarne zemlje. D a k l e , Iako je na
sredini tridesetih godina bila mogua prodaja agrarne zemlje, o p t a n t i
nisu uspjeli poveati posjede. Zbog toga su se punoljetna djeca o p t a n a t a
m o r a l a zapoljavati v a n gazdinstva, u tvornici Bata u Borovu.^^*
Prilino povoljan razvoj pokazivala je kolonija Sila. Kolonisti su uz
zemlju dobili i panjak od 230 jutara. T o je, d a k a k o , bilo povoljno za
koloniste, jer su se uz zemljoradnju bavili i stoarstvom. Kolonisti su sami
kupili na kredit 336 jutara veleposjednikog panjaka. Kasnije su ga
podijelili, p a su neki kolonisti zemlju preorali i pretvorili je u oranicu.
N o , bilo je i t a k v i h koji nisu mogli vraati dug, p a su morali p r o d a t i
panjak. T a k o je u toj k a o I u nekim drugim kolonijama dolo d o eko
nomske diferencijacije meu kolonistima. Bogatiji su kolonisti k u p o v a l i
zemlju svojih susjeda, dok ti nisu postali bednici i pauperi.^^^
Sa slinim problemima, kao kolonisti drugih kolonija osnovanih izmeu
d v a svjetska rata, bili su suoeni i kolonisti nutarskog vlastelinstva grofa
Khuen-Belassiia. Kolonisti kolonije Krievci raspolagali su jedino sa 495
jutara zemlie koju su dobili. O d toga je bilo 30 j u t a r a panjaka. Kolonisti
su drali 1934. godine 120 konja, 180 svinja i 50 ovaca, Kolonistike
porodice bile su brojne. Kolonisti su se doselili iz Like.^^* N j i h o v zahtjev
za panjak bio je odbijen, ali su dobili 106 jutara ume n a veleposjedu
grofa Eltza.224 Kolonisti Lanke dobili su 880 jutara zemlje, ali je bila loe
kvalltete.^^' Revizor Saveza agrarnih zajednica iz N o v o g Sada rekao je
d a je zemlja n a ovoj koloniji gora nego igde u Sremu, sem u Velikoj
M l a k i . N o , kolonisti su bili marljivi ljudi, pa su s mnogo t r u d a priveli
tu zemlju kulturi. A g r a r n a zajednica kolonije imala je 2 kue, sijaicu
za ito, dvije za k u k u r u z i jednu drljau. Kolonisti su drali na poetku
1934. godine 90 grla rogatog blaga, 60 konja i 150 svinja.^^' Za koloniju
je bila eksproprirana uma n a E l t z o v o m veleposjedu.^^*
Prilino d o b r o su se snali n a t o m veleposjedu kolonisti kolonije Podrinje
n a pustari Ivania. Bili su iz Srbije i dobili su 220 j u t a r a zemlje, koja je
2=>

Isto, 2 6 7 - 2 7 0 .

i^^-n'^h

c i - o r , ^ . ' j f r n ' V T n^rrrjs

2 " Isto, 289, 292293.

' '^C,'
M A H ARV, kut. 78, br. 353, 28. I 1932.
'"f^''^ '''''^'^
Isto, kut. 38; br. 2614/1935.
- -; ;
" 5 Isto, kut. 37. Zapismk kotarskog naelstva od 17. II 1934.
'
Gaie'sa Nikola, op. cit. 256.
'''^ '''^^
^
227 Isto.
? . ; ( . ; . ! . s x : v KA
A H ZZS, 1.1.11.2.
. .mt^m
.td ,S', .10^ V^TA HA

155

Z D E N K A IMONIC-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

- . 4 .Oli'

PP 9 (1) 85164 (1990)

bila arondirana. A g r a r n a zajednica kolonije dobila je 56 j u t a r a panjaka,

koji su kolonisti zajedniki koristili. Naselilo se 36 obitelji, koje su dobile
pune borake kompetencije (8 k j . 1100 h v ) . Kolonisti su kupili 60 jutara
krevine veleposjeda i priveli je kulturi. T a zemlja bila je p r e k o p u t a
kolonije. Zemlju su kupili p o 4400 dinara za jutro. U z t o su dobili jo
45 jutara zemlje u koritu rijeke V u k e za ispau stoke. Kolonisti su raspo
lagali ovim poljoprivrednim a l a t o m : 30 plugova, 30 drljaa, jednom sija
icom za penicu i jednom za k u k u r u z . O d zaprene stoke imali su: 30
pari konja i 5 pari volova. Osim toga, drali su 40 k r a v a i 70 svinja.
Komisija koja je pregledala koloniju 1930. godine stekla je dojam da su
kolonisti vredni i marljivi ratari. O d poljoprivrednih k u l t u r a sijali su,
uglavnom, penicu i k u k u r u z . Poslije doseljenja neki su se kolonisti bavili
uzgojem hmelja, ali su tu proizvodnju zbog nerentabilnosti morali n a p u
stiti. Kolonisti su prosjeno dobivali po jutru zemlje 1929. godine 11 m t c
penice i po 25 m t c k u k u r u z a u klipu. P o prinosu se vidi da su zemlju
dobro obraivali. Kolonisti su se snali, p a su eljeli tu ostati i kupiti
zemlju koju su dobili kolonizacijom. N i s u se eljeli vratiti u onaj ne
plodni kraj u kojem su im imanja malena i na kojima su tee izlazili na
kraj i tee iveli, nego ovde.^^" U korist kolonije eksproprirano je neto
vie od 78 Jutara ume Gunja n a E l t z o v o m veleposjedu.-^"
Loom zemljom, u g l a v n o m 57 klase, bili su nadijeljeni kolonisti odolovaca. Dobili su oko 1309 jutara zemlje, o d toga 89 jutara panjaka. Osim
s loom zemljom, kolonisti su bili suoeni s nedovoljno ooljoprivrednih
sprava za obradu zemlje i nedostatkom zaprene stoke. D r a l i su 1934.
godine 110 grla rogatog blaga, 100 svinja i 150 ovaca.^'* U korist
te kolonije bilo je eksproprirano oko 221 jutro ume s veleposjeda grofa
Eltza.232

Koloniie osnovane izmeu d v a svjetska r a t a sukobljavale su se, uglavnom,

s identinim oroblemima. Veina kolonista bila je loeg imovnog stanja,
to je utjecalo i na stanje njihovih gosodarstava. Problem za veinu
kolonistikih gospodarstava bilo Je premalo poljoprivrednog o r u a i z a
prene stoke, to ie utjecalo n a o b r a d u zemlje i visinu prinosa. Bilo le
kolonistikh gospodarstava koja nisu imala novca ni za sjeme, a i t a k v i h
kolonista koji nisu imali poljoprivrednog alata i stoke, p a su davali zemlju
u z a k u p . Problem u nekim koloniiama bila Je loa zemlja, uglavnom
panjaci veleposjeda, za koju su bila potrebna novana sredstva d a se
privrede kulturi, a njih kolonisti nisu imali.
3. ZADUENOST KOLONISTA
Kolonisti su najee ulazili u dug za izgradnju kua I gospodarskih zgrada,
nabavu zemlje, poljoprivrednog alata i stoke, sjemena i slino. Meutim,
kolonisti su v r l o esto uzimali kredit i za h r a n u . Veina kolonista, koji
su dobili zemlju od drave, bila Je siromana. Preselili su u novi kraj, a
Isto.
" AH ARV kut. 38, br. 3701/1935.
AH ZZS, 1.1.11.2.
" 2 A H ARV, kut. 38, br. 3614/1935.
156

ZDENKA SIMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85-164 (1990)

nisu raspolagali financijskim sredstvima, p a su ve n a samom poetku

bili suoeni sa zaduivanjem. Malobrojni su bili kolonisti koji su bolje
financijski stajali. T o su, uglavnom, bili samo oni, koji su u zaviaju
p r o d a l i imetak. Sve kolonije pratila je zaduenost. Kolonisti su se n a j
ee zaduivali u mjesnih trgovaca uz vrlo visoku k a m a t u . Teko su
dolazili do kredita, poto nisu mogli dati garanciju, jer zemlja nije bila
njihova. T a k o su, npr., svi kolonisti kolonije Okrugljaa, osim dvojice,
bili zadueni. Meutim, kredit su dobili teko i uz vrlo visoku k a m a t u .
Mogli su raunati n a kredit samo u malog broja trgovaca iz Virovitice i
Pitomae. Ti su kolonisti uzeli na kredit z a kue graevinski materijal
u jednog trgovca iz Pitomae. N o , zaduivali su se i za razne potrebe
kuanstva. Kolonisti su teko dolazili d o gotovog novca, p a su dug vraali
u penici. D u g dobrovoljaca u toj koloniji prosjeno je bio 11.000 dinara,
a na njega su morali godinje platiti 3300 dinara k a m a t a . Veina d o b r o
voljaca bila je z a d u e n a s o k o 15.000 dinara, a i vie. Dobrovoljci su
mogli godinje ostvariti p r i h o d od oko 4000 dinara. Meutim, k a d a su
platili k a m a t u , a ne i dug, porez i prirez ostalo im je za kune potrebe
samo oko 200 dinara.^**
Kolonisti su se zaduivali i u veleposjednika i z a k u p n i k a zemlje. O d njih
su najee n a kredit uzimali sjeme, stoku, d r v a i si.-** T a k o je bilo gotovo
n a svim kolonijama.
P r i v a t n o g duga imali su i kolonisti kolonije Alcksandrovac. O n i su uz
kredit za graevinski materijal, koji su dobili o d Saveza agrarnih zajed
nica, imali i prilino velikoga p r i v a t n o g duga. K r e d i t su uzimali u t r g o
vaca, uz k a m a t u od 30Vo. Vraali su ga t a k o d a su trgovcima davali svoje
p r o i z v o d e , najee penicu ili k u k u r u z . N i s u bili prezadueni k a o kolo
nisti nekih drugih kolonija, ali je i taj d u g bio za njih veliki i teko
podnosiv z a njihovo ekonomsko stanje.^*'
Zaduenost je pratila i koloniste kolonije Liani. N e k i kolonisti nisu
plaali porez i z a k u p n i n u n a zemlju i ostale pristojbe, jer nisu imali novca.
T o je bio i razlog to je donesena odluka da se nekima o d u z m e zemlja.
Teko stanje u toj koloniji ilustrira i uvjerenje izdano kolonistima u p r o
sincu 1932. godine od kotarskog poljoprivrednog pristava u kojem se k a e :
vrlo slab i nestalan p r i h o d navedenoga zemljita uslijed slabe konjukture
joljskih p r o i z v o d a , dolazi se d o zakljuka d a ne odbacuje gotovo nikacovu rentu, jedino ju kolonisti odnosno agrarni interesenti usled nude
obrauju.^*

Kolonisti u Baranji bili su takoer suoeni s problemom zaduenosti. N i s u

plaali ni pristojbe vezane uz zemlju. U izvjetaju Komisije za ispitivanje
dotadanjeg r a d a n a p r o v a a n j u agrarne reforme u sjevernim dijelovima
zemlje iz proljea 1930. godine konstatira se da u Baranji, osim domaih
a g r a r n i h interesenata iz sela Bolmana, Jagodnjaka i D a r d e , nitko od
interesenata ne plaa nita. Samo spomenuti agrarni interesenti imaju smi
sla za snoenje j a v n i h daa.^*'
Isto,
2 " AH
AH
2 " AH
2^ A H

kut. 66.
ARV, kut. 66. alba zakupnika Luje Sterna.
ZZS. 1.1.11.2.
ARV, kut. 68, uvjerenje od 10. XII 1932.
ZZS, 1.1.11.2.

.1> .Vrt-*!-'
Jt>M M . :}i
'

A ii
. f~ .

157

ZDENKA SIMONCIC-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

UH ,<j.i

PP 9 (1) 85164 (1990)

Poloaj kolonista znatnije se pogorao u vrijeme ekonomske krize. Doli su

u situaciju da nisu mogli vraati ranije uzeti dug. N a v o d i m o primjer
kolonista s kolonije Palaa iji su se kolonisti zaduili za izgradnju kua, a
imali su i drugog duga. Zatraili su od Ministarstva poljoprivrede da im
brie dug uzet za izgradnju kua. U molbi za brisanje duga n a v o d e da
im se poloaj znatnije pogorao 1930. godine, jer su prve dve usled sue,
a trea usled poplave, ba u doba opte ekonomske krize, bile j a k o slabe,
t a k o da nai lanovi nisu sa zemlje, na koju su se sa golom duom sa sitnom
decom naselili, dobili ni toliko da bi ishranili svoju porodicu, a koja k o d
svakoga od lanova broji sedam d o osam dua. Osim toga nae ene i
deca, roeni u gorskim krajevima i odrasli u sasvim drugim klimatskim
prilikama doavi u ovaj movarni kraj oboleli su od tuberkuloze koja ih
nemilice kosi, a da bismo spasili njihove ivote, utroili smo velike sume
novca, t a k o da smo sada doli u oajno stanje. Gladni i p o t p u n o goli i bosi
svojim poreskim dunostima ne moemo da udovoljimo, iako n a m je to
p r v a dunost k a o nacionalnih sinova otadbine. N a kraju veina nas
ima i p r i v a t n i h dugova zbog podizanja svojih domainstava, a na dugove
ne moemo d a plaamo kamate, usled ega nas poverioci sudski teraju,
p r a v e n a m neugodnosti i izlau velikim troskovima.^^
K a o i kolonisti Palae i oni iz A d e bili su prilino zadueni. D u g nisu
mogli vraati, naroito u godinama ekonomske krize. Prinos penice s
njihovih polja bio je u vrijeme ekonomske krize manji zbog nedostatka
sjemena, a uginulo im je i mnogo stoke. Situacija se nije p o p r a v i l a ni u
godinama poslije ekonomske krize, p a naseljenici nisu vraali iznose
koje su ranijih godina dobili za podizanje kua, n a b a v k u sprava i dr. [ . . . ]
U u p r a v i Zajednice izjavljuju da ne znaju da li e naseljenici uopte moi
da odgovore silnim dugovima i obavezama [ . .
Kolonisti velikog broja kolonija bili su u tekoj situaciji, jer nisu mogli
vraati ranije uzeti dug. esto su zahtijevali od Saveza agrarnih zajedni
ca da im se dug otpise, ali u tome nisu uvijek uspjeli. D a se stanje u p o
gledu zaduenosti i vraanja ranije uzetoga duga nije izmijenilo, vidimo
i iz molbe kolonista kolonije Gabo iz 1935. godine kojom su zatraili
da im se otpise dug a u kojoj se k a e : Od poetka naega naseljavanja z a
duivali smo se uvek na raun sledee godine, oekujui d o b a r prihod o d
zemlje [ . . . ] , a posledica t a k v i h zaduivanja je sledea: sav prihod sa nae
zemlje za pet d o deset godina u n a p r e d ne bi p o k r i o sva zaduenja, p a se
p i t a m o od ega da ive nae porodice, koje se stalno uveavaju, za to
vreme.^*"
N e k e kolonije uspjele su se oporaviti u godinama poslije ekonomske
krize, p a su njihovi kolonisti vraali ranije uzeti dug i plaali razne p r i
stojbe. Meutim, veina kolonista borila se s problemom zaduenosti sve
d o 1941. godine. Zaduenost kolonista bila je jedna od ozbiljnijih p r e p r e
ka za stabilan razvoj kolonija.
, ,

Isto, Gaea Nikola, op.cit., 276.

AH ARV, kut. 38. Molba za eksproprijaciju uma od 12. XII 1933; Gaea
op. cit., 230.
Gaea Nikola,
158

op. cit., 235240.

Nikola,

ZDENKA SIMONCiC-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

PP 9 (1) 85164 (1990)

ZAKLJUAK
Kolonizacija koju je provodila d r a v a u H r v a t s k o j zapoela je 1919.
godine s teitem u graninom podruju prema M a a r s k o j . P r o v o e n a je
bez potrebnih priprema, s nedovoljno novanih i tehnikih sredstava.
P o v r e m e n o je u s p o r a v a n a i obustavljena, da bi od 1924. godine p r o
mijenila smjer iz sjevernih u tzv. june krajeve (Makedonija, Kosovo, M e
tohija i dijelovi C r n e Gore). Zemlju su ovdje dobili, iako u manjem broju,
i kolonisti iz H r v a t s k e . Naseljavanje kolonista u H r v a t s k u nastavljeno
je i kasnije ali u mnogo manjem opsegu. N a proces kolonizacije svakako
je utjecala i promjena u provoenju agrarne reforme. Postepeno su bile
naputene prvobitne radikalne odredbe, uinjeni su razni ustupci vele
posjednicima kojima je vraen dio ranije oduzete zemlje. Kolonistima se
sada dijeli zemlja koja je ve ranije koritena za kolonizaciju, a napute
n a je o d kolonista ili im je bila oduzeta i samo neto n a n o v o oduzete ve
leposjednike zemlje. Kolonizacija je bila sastavni dio agrarne reforme i
njom su se imali ostvariti nacionalno-politiki i socijalno-ekonomski ci
ljevi. Cilj kolonizacije bio je i penetracija dobrovoljaca u hrvatske krajeve.
U H r v a t s k o j su kolonizirane dobrovoljake i druge kolonistike obitelji,
uglavnom iz pasivnih dijelova zemlje (Bosne i Hercegovine, Like, K o r d u
na, C r n e Gore, Dalmacije), ali i iz drugih krajeva, te o p t a n t i iz M a a r s k e
i izbjeglice iz Istre. Naseljavani su svi n a oduzetu veleposjedniku ze
mlju. U krajevima H r v a t s k e gdje se provodila kolonizacija bilo je
veleposjedu oduzeto za agrarnu reformu 137.078 jutara obradive zemlje.
D o m a i m seljacima razdijeljeno je 71.819 jutara Ui 52,4''lo a 65.259 ju
tara ili 47,6''lo dobili su kolonisti. O d zemlje oduzete za kolonizaciju n a j
vie su dobili dobrovoljci (73,8*'/o). O n i su imali prednost pri naselja
vanju, pojedinano su dobili najvie zemlje, a plaala ju je d r a v a . K o
lonisti s opim uvjetima, autokolonisti, o p t a n t i i izbjeglice dobili su 26,2''io
te zemlje. Veina kolonista dobila je zemlju na p r i v a t n i m veleposjedima,
a zatim n a posjedima drutava, b a n a k a i crkve. P r i v a t n i veliki posjedi
u H r v a t s k o j podnijeli su najvei teret kolonizacije. O d u k u p n o 65.259
jutara zemlje koja se ovdje koristila za kolonizaciju 56.320 jutara ili
86,3''lo oduzeto je p r i v a t n i m veleposjedima. Veleposjedi grofova J a n k o
via u virovitikom i grofa E l t z a u v u k o v a r s k o m k o t a r u podnijeli su naj
vei teret kolonizacije u H r v a t s k o j . U H r v a t s k o j je bilo osnovano 105
agrarnih kolonija i nekoliko kolonistikih naselja. N o v a naselja osnivana
su preteno n a veleposednikim p u s t a r a m a , a samo manji dio pored starih
naselja. Proces socijalne i ekonomske adaptacije naseljenika bio je n e r a v
nomjeran, a na njega je utjecalo ekonomsko stanje i kulturni nivo n a
seljenika, obim i vrsta pomoi nadlenih organa, p r o m e t n a povezanost
naselja sa nekim od veih kulturnih i p r i v r e d n i h centara. Kolonisti su
suoeni d o tridesetih godina uglavnom sa istim problemima, k a o npr.
izgradnjom kua, n a b a v o m stoke i poljoprivrednog alata itd. O n i , koji
su uspjeli rijeiti ove probleme nastavili su se kasnije razvijati kao samo
stalna gospodarstva, koja su teila poveanju posjeda i proizvodnji za
trite. Meutim, bilo je m n o g o kolonistikih gospodarstava koja su se
zaduila d a bi rijeila spomenute probleme. K r e d i t je u z i m a n i za
druge svrhe, nerijetko i za h r a n u . Situacija se pogorala za zaduena
kolonistika gospodarstva u godinama ekonomske krize. T a gospodar159

ZDENKA IMONCI-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj. . .

.cg ,0;l:3

PP 9 (1) 85164 (1990)

stva sve tee odgovaraju ranije preuzetim obvezama. U n o v i m naselji

m a dolazi d o procesa ekonomske diferencijacije, n a z a d o v a n j a i p r o p a d a
nja kolonistikih gospodarstava koja se nisu snala.
Treba rei d a se p r i toj kolonizaciji nije vodilo mnogo rauna o ljudi
m a koji se koloniziraju i u koje krajeve, s obzirom n a klimu, i s obzirom
na profesionalnu tradiciju i nain r a d a . Kolonizacijom je esto d a n a
do b ro obraena zemlja u ruke ljudima, koji je nisu znali, a niti su je mogli
ime racionalno o b r a i v a t i . Meutim, bilo je sluajeva d a su pojedini k o
lonisti, p a i cijele kolonije dobile lou zemlju, p o d v o d n u i udaljenu od
prometnica. K a k o je esto nisu imali ime racionalno obraditi nije d a
vala ni prinos d a se prehrane o n i koji su n a njoj ivjeli.
Svi koji su dobili zemlju nisu se n a nju i naselili, a neki su je d a v a l i u
z a k u p ili iz dijela. K a k o je kolonizacija bila instrument politike, zemlju
su dobile i osobe raznih drugih zanimanja (advokati, lijenici, politiari
i si.), koji su u z t o bili osloboeni obveze d a se nasele. P r i kolonizaciji bile
su uinjene velike pogreke n a tetu mjesnog stanovnitva, koje nije
moglo dobiti veleposjedniku zemlju, jer je bila razdijeljena kolonistima,
to je samo pothranjivalo antagonizme.
^ .

Prilog 1.
AGRARNE KOLONIJE U HRVATSKOJ IZMEU DVA RATA
(19191941. GODINE)^-Kolonija
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Ci
7.
8.
,|,.,,., 9.
10.
11.
12.
L't' i I 13.
14.
.'** ^
15.
16.
17.
--^ .
18.
&? iJi- 19.
20.
21.

160

Ada
Ada
Adolfovac
Bara
Bijele Klade
Blanje
Bobovac
Bree
Bretanovci
Brijest
Brezik
Bockovac
Brezovica
Brezovica
Brezovo Polje
Cabuna (Nova)
emernica
epinski Martinci
ret
okadinci
Dio

Kotar

Opina
Luka
Markuica

'> i a : ;
n'--\fl

Retfala
,
Novi epin
Vuka
Viljevo
^
Sopje
Retfala
P. JVIoslavina
Jaki
Naice Vanjske
D . iVliholjac

Gradina
Marjanci
Luka
Cabuna
Suhopolje
Bizovac

Viljevo
Budimci
Tenja

'''J

-nre'f

;,,,t K-,

* ^''f^

Virovitica
Vukovar
Osijek
Osijek
akovo
D . Miholjac
P. Slatina
Osijek
D . Miholjac
Poega
Naice
D . Miholjac
Virovitica
D. Miholjac
Virovitica
Virovitica
Virovitica
Valpovo
D . Miholjac
Naice
Osijek

2 D E N K A SIMONCI-BOBETKO. Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

Kolonija
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.

Dravica
elka
Gabo
'
Gabrijelovac
^mloaui
Gloe
Gorica
Gornjak
Grabik

Gradina
Greda (Sopjanska)
Hadievo (Svrakovac)
Hrkanovci
Humpusta
Ilma-dvor
Jasenik
Jovanovac
'^'^
Jova reka
Kaite
Karadordevo (Detkovac)
Karlovac
Katinka
Kitianci
Klisa
Kravlje
Krevina
Krievci
Krunoslavlje
Lanka (Petrova Slatina)
Liani
Liko novo selo
Lipovaa
Livana
Ludvinci
Luac
Majske Mede
Makloevac
'^'^
Martinci
Medrovi
Meugorje
Milanovac
Mitrovica
Netea
Novaki
Novo Obilievo
Noskovaka Dubrava
Okrugljaa
Okrugljaa
Orenjak
Ovara
Palaa
P. Aleksandrovac

Povijesni prilozi

P P 9 (1) 8516t (1990)

Opina
aavica
Luka
Gabo
SuineDiudenovac
D . Miholjac
Valpovo Vanjsko
Negoslavci
Bizovac
Bradina
Sopje
Gradina
Trnava
Voin
aavica
i V
5
pii Bukovica
s
Jovanovac
pii Bukovica
Cabuna
Gradina
Joava St. i Bankovci
Luka
Valpovo Vanjsko
Bobota
Klokoevci
eminac
Markuica
Viljevo
Markuica
Podgora
Naice Vanjske
Bradin
at.
epin
Bobota
Vukovar
Bolman
^
'i
Naice Vanjske
P. Moslavina
Torjanci
Suhopolje
Nova Bukovica
Gradina
Luka
Bizovac
Cabuna
Sopje
pii Bukovica
Novo Valpovo
P. Moslavina
Suhopolje
Korod
Velika

Kotar
D . Miholjac
Virovitica
Vukovar
Naice
D . Miholjac
Valpovo
Vukovar
Valpovo
Virovitica
P. Slatina
Virovitica
akovo
P. Slatina
D . Miholjac
Virovitica
Osijek
Virovitica
Virovitica
Virovitica
Naice
Virovitica
Valpovo
Vukovar
Naice
Darda
Vukovar
D . Miholjac
Vukovar
Naice
Naice
Vukovar
Osijek
Vukovar
Vukovar
Darda
Naice
D . Mihol)ac
Darda
Virovilica
Orahovica
Virovilica
Virovitica
Valpovo
Virovitica
P. Slatina
Virovitica
Valpovo
D . Miholjac
Virovitica
Vukovar
SI. Poega

161

Z D E N K A SIMONCIC-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

Kolonija
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
102.
103.
104.

ioA .O'A

P P 9 (1) 85164 (1990)

Opina

Paulin dvor
,
Pepelana
Petrovac
Petrovo selo (omborje)
Pore
Podravski Sokolac
(Vladimirovac)
Podrinja
Ranja-Majkovac
Rit
Rudolfovac
Samatovci
Sila
pii Bukovica
Suhopolje
alapanka
panat
;. i
odolovci
Svajcarnica
Tenjski Antunovac
Teodorovac
Tretanovci
osi;!':"/
Uglje
Velika Mlaka
Veliki Vukovac
Vukovar Predgrae
Zidina
Zrinj
Zornica
abljaa
-.i
lebine
ido-pusta
Zirostanj

Hrastin
Suhopolje
Nova Bukovica
Gornji Miholjac
Bektee

Kotar

.u;-/,

Gradina
Markuica
Gradina
Luka
Podgora
Petrijevci
Korod
pii Bukovica
Suhopolje
Naice Vanjske
G. Miholjac
j
Markuica
Darda
voirjCT- t,vA
Tenja
Klokoevci
Teki-Jaki
Darda
Antin
Koska
Vukovar
G. Miholjac
Luka
,i:
s,-.
Darda
P. Moslavina
oi-a^ <.
Gradina
Torjanci
Cabuna

Osijek
Virovitica
P. Slatina
P. Slatina
Poega
Virovitica
Vukovar
Virovitica
Virovitica
Naice
Valpovo
Vukovar
Virovitica
Virovitica
Naice
P. Slatina
Vukovar
Darda
Osijek
Naice
Poega
Darda
Vukovar
Naice
Vukovar
P. Slatina
Virovitica
Darda
D . Miholjac
Virovitica
Darda
Virovitica

* Izvor: AH ARV, kut. 18, br. 62.085, 26. IX 1935; AH ZZS, 1. 1 12.

i *

snr
Mvoibti&esljlA

162

.1

SS,

ZDENKA SIMONCIC-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

f-jjs;?? 3;i:.;l "fo

ma-V'

!i>Af,i f U c K . i v T j :

' '

"i"^^

!^

t<SS ,03f-

SUMMARY' '
i.

PP 9 (1) 85164 (1990)

rh'Minhi-.r.fh.

.i^,.a s.jr'.v. 'ji.r-f:

ito^

asrhisiib

'.o;'.' lif-r.f':

COLONIZATION IN CROATIA BETWEEN 1919 A N D 1941

".t>"'.'

''''

In the territory of Croatia, since the middle of the 19th century (when the
late-feudal system ceased to exist) many changes occurred in the inherited traditional system of the economic and social relations in the country. However,
as long as the Habsburg Monarchy csisted (i. e. until 1918, when it teli apart)
public authorities made no action showing the real characteristics of the agrarian
retorm. Various legal regulations were brought in the period between the fwo
world wars, and their carrying out influenced only in part the transformation
of the agrarian rural complex in Croatia. Paralleily with the agrarian retorm
colonization took place. In this paper the author presents histonographical
analysis of the reasons, bases, ways and consequences of colonization in Croatia carried out by the state in the period between the wars (19191941).
The author deals with the normative aspect of colonization and analyzes ali the
relevant legal regulations. She clarifies the initial unsystematic grasps into the
agrarian property relations immediately after the first world war. She points
out the fact that part of the peasants from undeveloped regions got the right to
land; however, it could not be realized in their homeland, but only through colonization of the parcels taken away from large estates in the plain northern
regions. Particulariy volunteers from the war participated in that process, so
the whoie complex structure of the colonization between the two wars m Croatia
was charactenzed mostly by the fate and behaviour of that group of subjects
of colonization. Therefore the author deals vith their status characteristics,
rights and duties.
The author presents the very course of colonization process in Croatia between
1919 and 1941 on the basis of numerous archival documents. She describes the
arrival of the colonists to their nev homes, characteristics of particular groups
of colonists and their attitude toward the acquired right to the land. She tollows
further fate of the settled peasants. She also points at various ditficulties the
settled households met in organizing their everyday life and agriculture. Particularly unsatisfying were housing, health and educational conditions in the coionies. The public authorities that carried out the whole action of colonization
did it very slovenly and unprofessionally, so the colonized peasant households
were not given support in providing the necessary houses and equipment. Historiographic analysis in this paper is clearly presented, one important colony
after the other, illustrated with the quantitative indexes.
Colonization in Croatia carried out by the state began in 1919; its centre was
the territory along the border -svith Hungary. It was done without the necessary
preparations, with insufficient financial and technical means. From time to time
it was slowed down or stopped, and in 1924 it changed its direction from the
northern to the so-called southern regions (Macedonia, Kosovo, Metohija and,
partly, Montenegro). There the land was also given, although in smaller number,
to the colonists from Croatia. The influx of settlers in Croatia continued, but
later in lasser degree. The process of colonization was certainly influenced by
the changes in carrying out the agrarian reform. Gradually the first radical
163

Z D E N K A SIMONCIC-BOBETKO, Kolonizacija u Hrvatskoj . . .

.<-)

PP ' (1) 85164 (1990)

directives were abandoned, various concessions to the owners of large estates

were made, they were given back a part of the land previously taken away
from them. N o w the colonists were given the land which had already been used
for colonization but was left by the first colonists or was taken away from
them, and only parts of the large estates newly taken away. Colonization v a s
an integral part of the agrarian reform and it was intended for national-political
and socio-economic purposes. The aim of colonization was also penetration of
the volunteers into Croatian regions. In Croatia were settled volunteer and
other colonist families mostly from the passive parts of the country (Bosnia and
Herzegovina, Lika, Kordun, Montenegro, Dalmatia), but also from other parts,
as well as optants from Hungary and refugees from Istria. They ali vere settled
on the large estates taken away from their ovmers. In those parts of Croatia
where colonization was carried out 137.078 acres of cultivable land was taken
away from large estates for the agrarian reform. Domestic peasants were given
71.819 acres or 52,4Vo, and colonists were given 65.259 acres or 47,60/0. The
largest part of the land taken away for colonization (73,8''/o) was given go the
volunteers. They had priority in settling, individually they got the largest parcels, which were paid by the state. Colonists with general conditions, autocolonists, optants and refugees were given 26,2''/o of that land. Most colonists got
the land of private large estates, then the land owned by various societies, banks
and the church. Private large estates in Croatia suffered most in the process of
colonization, especially the estates belonging to the counts Jankovi in the district of Virovitica and count Eltz in the district of Vukovar. Out of totally
65.259 acres for colonization, 56.320 acres, or 86,3"/i>, were taken away from
the private large estates. In Croatia 105 agrarian colonies and several colonist
settlements vere formed.
In this colonization not much attention was paid to the people who were settled
nor the regions in vhich they were settled regarding the climate, professional
traditions and way of work. In the process of colonization well cultivated land
was often given to people who did not know how or could not cultivate it rationally. On the other hand, there were cases that some colonists, and even the
whole colonies, got bad land, marshy, and far from the traffic roads. Often they
had not anything to cultivate it rationally with, so it could not feed even
those who lived on it.
Everyone who got the land did not settle on it, and some let it on lease. Because the colonization was an instrument of the country's policy, the land was
given also to other professionals (lawyers, phys!cians, politicians etc.) who were,
moreover, freed from settling on it. On the whole, large mistakes were done to
the detrimen of local population that could not get that land because it was
given to the colonists, which ali only stirred up antagonisms.
^
, .
V ;!;i,.j-iH

164

.. ^
j'Ji

iiK.ii-;-'"

'-'^-^
^'.ij -