Henri Pirenne

Povijest Evrope
(od Seobe naroda do XVI stoljea)

PRVO POGLAVLJE
BARBARSKO KRALJEVSTVO U RIMSKOM CARSTVU
I. ZAPOSJEDANJE CARSTVA
Bilo bi veoma pogre
no zami
ljati Germane, koji se u V. st. stalno naseljuju na podru
ju Carstva, isto
onako, kako su njihovi sunarodnjaci izgledali u Tacitovo vrijeme. U dodiru sa Rimom nau
ili su mnogo

to. Otkad su prvi put pre

li preko njegovih granica, Carstvo im se nije
inilo tako stra
no, postajalo im
je i bli
e i poznatije. Kad im vi
e nije bilo nepristupano, postepeno su se na njega navikavali. A
Carstvo opet vi
e nije moglo ustrajati u svom gordom dr
anju prema njima, nego je poprimalo
prilagodljiviji stav. Julijan je 358. dopustio Francima da se nastane u Toksandriji, uz uvjet da vr
e
vojnu slu
bu. Koliko li je rimskih utjecaja moralo prije
i posredstvom tih Franaka na drugu obalu
Rajne! A na drugom kraju Carstva, na obalama Dunava, zbli
avanje je bilo joja
e. Got Ulfila donio je
iz Bizanta kr
anstvo i pro
irio ga meu svojim sunarodnjacima. Istina, to je bilo arijansko kr
anstvo,
koje je tada prevladavalo na Istoku. Ali
e se posljedice ove
injenice pokazati tek poslije. Bitno je to,
da je najve
i i najja
i germanski narod. Goti, joprije svoga ulaska na podru
je rimskog svijeta ostavio
svoje starinsko poganstvo i sa njime izgubio za
titu svoje nacionalne originalnosti.
No i samo je Carstvo vrvjelo barbarima. koji su do
li da slu
e u legijama i kojima se sre
a nasmijala.
Tako su barbari Stiliho, pa zatim Aecije, bili dva posljednja velika ratnika antike na Zapadu. Treba
samo zamisliti, koliko je bilo njihovih sunarodnjaka u civilnoj, a isto tako i u vojnoj upravi, koji su
napredovali u slu
bi, imaju
i za
titu takvih ljudi. Mogli su se ak u Rimu ili na carskom dvoru susresti
sinovi sjevernjakih kraljeva, koji su dolazili, da se upoznaju sa latinskim jezikom i latinskom
civilizacijom. Navikavanje se dakle vr
ilo nezamjetno. I jedni i drugi bolje su se poznavali. Opasnost je
i dalje postojala, ali nije bila toliko velika.
Provala Huna u Evropu (375) vratila je odjednom toj opasnosti svu njezinu ozbiljnost. Goti su se naselili
na obim obalama Dnjestra, Ostrogoti, kao
to to njihovo ime pokazuje, na istoku rijeke, a Vizigoti na
zapadu. Oni nisu ni poku
ali da se odupru tim mongolskim konjanicima, koji su ih vesamim svojim
izgledom zastra
ivali. Ostrogoti su pred njima u neredu uzmakli; a Vizigoti, pritisnuti njihovim
uzmakom, baeni su na dunavsku granicu. Tu zatra
i
e prolaz. Nenadanost toga dogaaja sprije
ila je
da se izvedu potrebne mjere za
za
titu. Ni
ta nije bilo predvieno. A usto je teror, koji su vr
ili sami Vizigoti, dokazivao, da oni ne e
oklijevati da se poslu
e silom', ako njihova molba bude odbijena. Stoga su im dopustili prolaz, pa su
pred o
ima prenera
enih rimskih pograninih straa zaista i pro
li u povorci, koja je trajala vi
e dana:
ljudi,
ene, djeca, stoka, na splavima, na
amcima, jedni dr
ei se za daske, drugi za naduvene
mje
ine ili bave. Bje
ao je cio jedan narod, pod vodstvom svoga, kralja.
Ali u tome je bai bila sva opasnost polo
aja.
to da u
ine s tim prido
licama? Bilo je nemogu
e
raspr
iti ih po provincijama. Bio je to cio jedan narod, koji je ostavio svoje podruje i do
ao da potra
i
novu domovinu. Tu mu je dakle domovinu trebalo dati, na podruju Carstva; trebalo je dopustiti
jednom narodu, koji je zadr
ao svoje vlastite ustanove i svoga posebnoga kralja, da
ivi pod rimskom
vrhovnom vlasti. Bilo je to prvi put, da se javlja ovakav problem. Poku
a
e da mu izbjegnu
lukav
tinom. Vizigotski je kralj priznat rimskim generalom,pa je tako, ostav
i i dalje nacionalni
poglavar svoga naroda, u
ao u carsku upravu. Bilo je to
udnovato i dvoli
no rje
enje jednoga stanja,
koje nije bilo ni
ta manje udnovato i dvolino.

Prva posljedica toga bila je, da je pobuna Vizigota,

to je uskoro poslije toga izbila (378), poprimila
obilje
je, koje je veoma zbunjivalo.1 Bio je to zapravo ustanak jednog stranog naroda, koji je usred
samog Carstva zahtijevao, da mu dadu zemlje i stalno boravi
te. Pa ipak, bilo je mogu
e na nj gledati
kao na vojni
ku pobunu, a ovo je omogu
avalo pregovore. Da bi izbjegao pljakanju Trakije, car
Arkadije, koji je vladao na Istoku, stavio je Vizigotima u du
nost, da zauzmu Iliriju, koju je u svojoj
vlasti drao njegov brat Honorije, car na Zapadu, gazei time - kako je tvrdio Arkadije - njegova prava.
Pobunjenici su jedva doekali, da se okoriste ovim nalogom. Savjesno su izvr
ili zaposjedanje Ilirije.
Ali taj opori kraj nije zadovoljavao njihove
elje. Italija je bila posve blizu, i oni se zaputi
e prema
njoj duobala Jadranskoga mora. Germanska opasnost, koja je dotad ugro
avala
obadvije polovine Carstva ujedno, okrenula se odlu
no od Istoka usredotoila na zapad. Gr
ki svijet
vi
e nije bio u dodiru sa Germanima.2
Da bi spasio ugro
enu Italiju, Zapad je ujedinio sve svoje snage u krajnjem naporu. Stiliho je pozvao
legije iz Galije, Norika i Recije, koje su ondje branile prijelaze preko Rajne i Dunava. Potukao je
barbare u dvije vel1ke bitke, kod Palanze i Verone, i odbacio ih u Friuliju. Laskavci nisu propustili da
ga usporede s Marijem. Jedna pjesma, Koja nam se sauvala, pobuuje
alosno
uenje
odu
evljenjem, koje se uvjerenjem jo uvijek izraava prema veliini Rimskoga carstva, kao i
uvjerenjem, koji ju ispunja u pogledu besmrtnosti Carstva.
Carstvo je na
alost bilo izgubljeno. Njegove iscrpljene financije nisu vi
e dopu
tale, da na granicama
stoje jake armije, koje bi bile kadre da svagdje izdr
e pritisak Germana,
to ih je potiskivao Atila, iji
su
opori i dalje slavodobitno napredovali prema Zapadu ru
e
i pred sobom narode jedne preko drugih.
Stilho je dodu
e spasio Italiju, ali je zato ostavio bez obrane provincije na sjeveru od Alpa. Na
posljedice toga nije trebalo dugo
ekati.
Vandali prijeo
e Rajnu, a s njima i gomile Sveva; pljakajui sio
e' kroz Galiju, te se zaustavi
e,
pre
av
i Pireneje, tek kad su stigli na obale Sredozemnog mora, gdje su se nastanili na jugu
panjolske
i na afri
koj obali. Burgundi su si
li niz tok Rhone i pro
irili se po njezinu bazenu sve do Lionskog
zaljeva. Dotle su se manje pustolovni Alamani zadovoljili da koloniziraju Alzas, Ripuarijski Franci
predio od Klna do Meuse, a Salijski Franci ravnice od Schelde do rijeke Lys.
U isto vrijeme oborio se drugi napad na Italiju. Gomile Germana dolaze
i iz Norika i Recije, prijeu
pod Radagaisovim vodstvom Alpe, pa pusto
e
i po Cisalpinskoj Galiji pou prema Rimu tra
e
i zemlje,
Stiliho i drugi put sprijei prolaz najezdi. Osvaja
i su, hametice pora
eni i sasje
eni pod zidovima
Firenze (405). Uskoro zatim poginuo je i pobjednik od ruke ubojice (408) Vizigoti preuze
e na sebe
du
nost da osvete Stiliha. Pod izgovorom da
e kazniti njegove ubojice, oni nanovo krenu put Rima.
Stilihova je armija jouvijek postojala; ali kako je to bila prava pla
eni
ka armija, nije joj bilo stalo
da se suprotstavi osvetnicima svoga zapovjednika. Otpora nije bilo. Honorije se zatvori u Ravennu, a
Alarik je dotle ulazio ti Rim. To je bilo prvi put od provale Gala, u 380. prije Krista, da su barbari pro
li
kroz vrata vjenoga grada. Kao pravi barbari zadovoljili su se samo time, da iz njega izvuku ukrase od
zlata i dragocjenog metala,
to su blistali na forumu i proeljima javnih zgrada. Nisu
eljeli nanijeti
neko zlo gradu i nisu zlostavljali stanovni
tvo. Tra
ili su samo zemlje; zavodljivost ovih krajeva,
to su
postajali sve prostraniji kako su napredovali dalje prema jugu. navela ih je da nastave put kroz
1

9. kolovoza 378 Valens je potu

en kod Drinopolja. Godine 3822 je Teodozijev mir dopustio Gotima da se nasele u Meziji.
Godine 385 izbila je nova pobuna
pod Alarikom.
10
2

Trietvrt vijeka poslije toga Bizant je do

ivio novi pritisak dvojice Teodorika i Ostrogota, ali je i ovaj put znao, da ih
skrene prema Italiji.

arobnu Kampaniju. Alarik je htio, da ih odvede na Siciliju, ali je u blizini Cosenze naglo umro (410.).
Njegovi sumu drugovi priredili epski sprovod. Vode rijeke Busento skrenuli su s njihova puta. pa su u
koritu rijeke izdubli ratniku grob. Za tim su vratili valove da poteku iznad njegova posljednjeg
boravi
ta i podavili robove, koji su izvr
ili radove; da bi zauvijek ostalo u tajnosti mjesto tog groba,
koji je jouvijek nepovrijeen ..
Vizigoti su kao Alarilkova nasljednika priznali njegova brata Ataulfa. Mogue je zamisliti, koliko je
romanizacija uznapredovala kod barbara, kad uo
imo, koliko je Ataulf strasno
elio da ue u carsku
porodicu. Honorije, da ga se oslobodi popusti dade mu za
enu svoju sestru Gallu Placidiju. Svadba je
proslavljena veoma sve
ano, uz pratnju obvezatnih epitalama, 3 koji su zazivali Veneru i Amara, da
obaspu svojim darovima nove supruge. Ataulf je oito nastojao da stekne oprost zbog svoga podrijetla
jednako kod svoje
ene, kao i kod Rimljana. Govorio je da ne trai ni
ta drugo, nego da snage svojih
barbara stavi u slu
bu Carstva. Dali su mu du
nost, da ih upotrebi tako, da protjera Vandale, koji su
jouvijek pusto
ili jug Galije. On ih odvede u Akvitaniju, pa su se ondje, kao i na sjeveru
panjolske,
stalno naselili.
Ali da li
e Carstvo ostati Germanima, ili te prije i Germani i Romani do
ivjeti istu sudbinu i pasti pod
tatarski jaram? uta je opasnost po prvi put zaprijetila cijeloj Evropi. Atila je nastavljao svoje
napredovanje podjarmljuju
i na prolasku ili razgone
i pred sobom germanske narode. Veje prelazio
Rajnu, i njegovi su opori, po
av
i prema jugozapadu, osvajali sjever Galije. Ondje mu je, kod
Chlonsa na Marni, posljednji ratnik anti
koga svijeta, Aecije, ponudio odlunu bitku. Franci,
Burgundi, Vizigoti poslali su mu poja
anja, i vojska, kojom je zapovijedao bila je zaista slika ovoga
Carstva, koje je dodu
e bilo poplavljeno Germanima, ali ipak nije pristajalo da nestane. Prije svoje
smrti u
inilo je svijetu joposljednju uslugu i suzbilo provalu Huna. Nadmona taktika koju je Aecije
imao zahvaliti civilizaciji, za koju se borio spasila je tu civilizaciju od, najezde barbara. Poslije dva
dana borbe Atila je uzmakao i vratio se u Germaniju. Ovo povlaenje jonije bilo potpun poraz, pa je
Bibo
ji idue godine opusto
io gornju Italiju. Ali se i opet povukao i 453 naglo umro usred jedne
orgije.
Carstvo ovoga D
ingiskanova prethodnika sru
ilo se isto tako brzo, kao
to e se osam vjekova poslije
njega sru
iti carstvo njegova takmaca, a da za sobom nije ostavilo ni
ta drugo, osim ru
evina i
dugotrajne uspomene na strahovanja u pu
kim tradicijama.
Aecije; njegov pobjednik, bio je ubijen po nalogu cara Valentinijana III. S njim je nestalo, kako ka
e
jedan Suvremeni kroni
ar "spasitelja Zapadnoga carstva. Godine 455. zauzeli su Vandali Rim
oplja
kali ga; plemeniti Majorijan gotovo je uspio da se osveti, za ovu uvredu.4 Ali vlast je sve vi
e
prelazila u ruke germanskih voa: Ricimir, Orest, Odoakar zaredom su stali na elo germanskih vojnika
i pustolova,
to su od hunske katastrofe navirali u Italiju, gonjeni glau za zemljom.
Posljednji carevi su svrgnuti; posljednji od njih. Romul Augustul. Orestov sin, zatoen je u Kampaniji,
a barbarin Odoakar, ne usuuju
i se da sebi dade ime cara, daje da mu dodijele onaj jedini naslov,
kojim Germani raspola
u, a to je kraljevski naslov.

Epitalami (sast. od gr
kih rije
i nad i bra
na postelja) su pjesme sastavljene prilikom svadbi, u slavu mladenaca. Rimsko
doba preuzelo ih je iz gr
ke poezije i ostavilo nasljedstvo Srednjem vijeku Prev.
4

Godine 457. izabran je za cara Majorijan. Jedan od prvih njegovih pothvata bio je, da je pripremio pohod protiv Vandalske
dr
ave u sjev. Africi. Njihov kralj Gajzerih. osjetio se primoran da povede pregovore, ali je Majotijan umro uskoro zatim u
kolovozu 461., pa je Vandalski vladar odustao. - Prev.

Usred tog
alosnog nereda silazi s Alpa jedan drugi kralj, Teodorik- i vodi za sobom do jedan narod.
Ostrogoti, koji ga slijede, po
to ih je Atila potisnuo s Dnjestra prema gornjem Dunavu, pa zatim
pokorio, okoristili su se svojim osloboenjem takoer zato, da tra
e svoj dio Italije. Izmeu njih i onog
neorganiziranog mno
tva, koje je priznavalo Odoakra, srea se nije dugo kolebala. Herulski pustolov je
hametice potu
en(488.) pa se sklonio u Ravennu. Budu
i da nije mogao okonati opsadu, Teodorik ga,
pod zakletvom da
e dr
ati vjeru, pozove na sastanak, i tu ga ubije vlastitom rukom (493.). Otad Italija
pripada njemu. Ovo je posljednji talas invazije, koji je nado
ao. Njime je sada poplavljeno cijelo
Carstvo na Zapadu. Sve njegove provincije pokriva
arena zbrka kraljevstava: Anglo-sasko kraljevstvo u
Britaniji, Frana
ko kraljevstvo u sjevernoj Galiji. Burgundsko kraljevstvo u Provansi, Vizigotsko
kraljevstvo u Akvitaniji i
panjolskoj, Vandalsko kraljevstvo u Africi i na otocima Sredozemnog mora, i,
napokon Ostrogotsko -kraljevstvo u Italiji. Uistinu to Carstvo kome su podruje ovako raskomadali, nije
ustupilo ni pedalj svoga tla osvajaima. Pravno, oni su samo okupatori i njihov kraljevski naslov vrijedi
samo za narode: koje su doveli sa sobom. Ovo je toliko istinito, da oni premda svaki od njih vlada nad
daleko ve
im brojem Rimljana negoli Germana, ne uzimaju naslov ni kralja Galije, ni kralja Italije,
nego kralja Franaka, kralja Ostrogota, i.t.d. Ali
to? Vi
e nema cara. I mo
e se re
i, da Carstvo nestaje
u skladu s ovom uzreicom rimskoga prava: u pitanjima posjeda, okupacija va
i kao pravna osnova".
II. NOVE DRAVE
Ako usporedimo kartu Rimskoga carstva na Zapadu s lingvisti
kom kartom moderne Evrope, ustanovit
emo, da se podru
je germanskih jezika veoma malo pro
irilo po tome Carstvu, koje je ipak bilo cijelo
u rukama Germana. Samo pet pograni
nih provincija, ne ra
unajui oto
nu Britaniju; pripalo je, posve
ili djelomino,germanskom jeziku: Belgica secunda, u kojoj se govori flamanski, dvije Germanije
(Rajnska prov., Alzas), Recija i Norik (
vicarska, Basel, Wurtemmberg, Ju
na Bavarska, Austrija), gdje
se govori njema
ki. Svagdje drugdje latinski, se jezik sa
uvao sve do na
ih dana u obliku, koji je
5
poprimio u raznim romanskim jezicima: francuski, provansalski,
panjolski, portugalski, roman
,
talijanski. Germani su se, u masama uvukli samo na krajnjoj granici Carstva i meu sobom potopili
latinizirano stanovni
tvo, koje je uostalom, na ovima, tako ugro
enim podru
jima, moralo biti osobito
prorijeeno. Svugdje drugdje dogodilo se suprotno. Oni Germani koji su prodrli dublje u Carstvo, na
li
su se u manjini, pa su njih same apsorbirali stanovnici provincija. Poslije dvije ili tri generacije njihov
je jezik nestao, ostalo je u
inkovito ukr
tanje
enidbama. Broj francuskih ili provansalskih rijei
germanskog podrijetla jedva je ne
to ve
i od 500. Uzalud bismo danas tra
ili meu stanovni
tvom
Provanse,
panjolske i Italije plavu kosu i modre o
i osvajaa iz V. st. (a kad bismo ih i na
li, ne bi li se
tada radilo o Galima?). Obiaj i navike nisu se ni
ta dulje odr
ali. Na primjer, spomenici vizigotskoga
prava, koje smo sauvali" pokazuju nam, da je ono veu VI. st. potpuno romanizirano. Ovo dokazuje,
ako stvari gledamo. kakve su bile u istinu, koliko je germanizacija Carstvu u cijelosti bila povr
l1a. Nije
dakle to
no govoriti, da je rimski svijet bio germaniziran. On se barbarizirao, a to nije isto.
Osim Anglosasa U Britaniji, germanski narodi nisu svoje politi
ke institucije prenijeli u Carstvo. A
izuzetak potvruje pravno: u Britaniji su se stanovnici provincije zapravo povukli pred osvajaima, i
kad su se ovi ondje na
li sami nastavili su naravno da upravljaju svojim
ivotom onako, kako su to radili
u svojoj staroj domovini. Ali posvuda drugdje rimsko je, stanovni
tvo ne samo ostalo na svome mjestu,
nego je ostalo gotovo u istim uvjetima
ivota, u kojima je
ivjelo prije osvojenja. Bilo je dakako
5

Romanski jezik (reto-romanski), koji se govori u istonoj

vicarskoj(kaoton Grisons), u Tirolu i Friuliji.- Prev.

mnogo pljake, pokolja i pojedinanih nasilja, ali nije bilo sistematske otima
ine, a jomanje
podjarmljivanja. Nije bilo nimalo vi
e nacionalnog otpora od strane provincijalaca (osim
asnih
izuzetaka u Galiji i Britaniji), kao ni neprijateljstva kod Germana prema prema njima. Bilo je mo
da
malko prezira i malko strahopo
tovanja. Uostalom, nije bilo baposve sigurno, nisu li ti Germani
zapravo vojnici Carstva.
A zatim, Germani su, kao i Rimljani, bili kr
ani.
A ako su i prodirali u Carstvo kao pobjednici, oni su se ondje podvrgavali autoritetu crkve, pod kojim
su bili izjedna
eni i Germani i Romani.
Kr

anstvo, koje su ispovijedali, bilo je sigurno jedan od bitnih uzroka njihova neposrednoga zblienja
sa stanovni
tvom osvojenih zemalja, pa je,
ini se, sigurno, da su barbari zato tako lako ostavili svoje
nacionalne jezike, jer je jezik crkve bio latinski.
Uostalom, Germani nisu nastojali da se nametnu kao gospodari Romanima. Oni su se smjestili pokraj
njih. Na jugu Galije Vizigoti su se naselili na osnovu na
ela, koja su primjenjivana prilikom
nastanjivanja Rimskih armija (tertia). Po tim principima tre
ina stanovnikova doma morala je biti
stavljena na raspolaganje vojnika. Ovu su mjeru pro
irili na zemlju,' budu
i da je odsad okupacija bila
stalna, pa je tako u miru izvr
ena neka vrst eksproprijacije, o kojoj smo uostalom veoma slabo
obavije
teni. Na sjeveru Galije prido
lice su se smjestile na dravnim domenama ili na
nezaposjednutim podru
jima.
to se ti
e pravnog polo
aja osoba, on je i na jednoj i na drugoj strani
ostao isti, kakav je i bio. Germani i Romani nastavili su
ivjeti prema svome nacionalnom pravu, te su i
jedni i drugi zadr
ali svoje posebne obiaje u pogledu vlasni
tva, porodice,ba
tine. Osobnost prava
do
la je na mjesto teritorijalnosti, koja se nanovo pojavila tek u toku IX. st., kad je vestapanje
obaju naroda bilo potpuno izvr
eno.
Ova isprepletenost dviju nacionalnosti, koje su meu sobom razli
ite, ali ravnopravne, o
ito je
isklju
ivala mogu
nost da se na brojniju i civiliziraniju primijene politi
ke ustanove one druge. A isto
tako ove ustanove, koje su bile primjenljive u barbarskom
ivotu, nisu vi
e mogle biti primijenjene u
novim prilikama, u koje su Germani nedavno u
li. One su pale, same od sebe, a da nitko nije ni sanjao
da ih nanovo uspostavi.
Ni
ta ne o
ituje bolje onu promjenu, koja se u tome pogledu de
avala u toku V. i VI. st., od pogleda
na polo
aj kraljevske ustanove.
Germani su, kako je poznato, imali kraljeve. Ali je, kraljevska vlast kod njih bila potpuno podlo
na
pu
koj skup
tini, koja je, uostalom, njome raspolagala, jer je ta vlast bila izborna. Ni
ta takvo ne
postoji poslije osvojenja. Ono je kralju dalo takvu mo
, da mu vi
e nije bilo takmaca. Tako kralj
zapravo posjeduje apsolutnu vlast. U dr
avi sad postoji josamo jedna vlast, i to njegova; ustav se
svodi na prosto vr
enje osobne vladavine. Od svoga prvobitnog podrijetla kralj ne zadr
ava ni
ta. On
zapravo vi
e nije nalik svojim germanskim precima, nego rimskome caru. Ako ni
ta drugo, od njega je
preuzeo bar njegovu neodgovornost autokraciju.
On se uostalom rado izdaje za njegova namjesnika. Ako je u oima svojih germanskih podanika
nacionalni kralj, za Rimljane je samo general Carstva, i naslovi, kojima se kiti, ili koje zahtijeva od
cara, dopu
taju caru, da ga smatra za predstavnika carske vlasti.
Po
to su se Goti smjestili u sjevernoj Italiji, Teodorik se nastanio u Ravenni i nastavio rimsku tradiciju,
a stanovni
tvo i crkva priznali su ga za predstavnika zakonite vlasti. ak i sam Gajzerih, po
to je na
elu Vandala osvojio Afriku, najbogatiju i najnapredniju od svih provincija na Zapadu, poprima,
premda je izmeu njega i Rima do
lo do prijeloma, izgled romaniziranoga kralja, koji svoj
6

apsolutizam, pokazuje time,

to je u krvi ugu
io nastojanje germanske aristokracije da postigne
nezavisnost, kao i time,
to je zadrao okvir rimskih institucija. Vizigotski dvor, koji je bio najprije u
Toulousu, a zatim u Toledu, takoer je potpuno rimski. Stanovni
tvo nekada
njih osvojenih provincija
zadr
ava svoje ustanove, svoje rimske funkcionare, koje je nova vlast prihvatila, svoje suce i ostaje
obavezna pla
ati porez. Germanska vojska, koja se prema naelu hospitalizacije naselila usred
pobijeenog stanovni
tva, poslije manje od jednog stolje
a toliko se izmije
ala s njime, ga je izgubila
sve svoje nekada
nje nacionalne ustanove, svoj jezik, pa i svoju vojni
ku organizaciju.
Kratkotrajno Burgundsko kraljevstvo, koje se veimalo stopiti s merovin
kom Francijom, odmah je
ostvarilo stapanje pobjednika i pobijeenih pod apsolutnom vla

u svoga barbarskog kralja, koji je bio

pun strahopo
tovanja prema Rimskome carstvu, na iji se autoritet pozivao i
ije je municipalne
ustanove u Lyonu kao i u Vienni po
tovao.
Samo su Franci na sjeveru Galije sa
uvali svoje obi
aje, jezik i ustanove. Ali kako su bili daleko od
prijestolnice svoji kraljeva, koji su odjednom postali gospodari golemog galsko-romanskog kraljevstva,
oni nisu imali nikakva utjecaja na sudbinu Francije prije epohe Karolinga. Od svih barbarskih kraljeva
frana
ki su kraljevi bili najdalje od rimskog shvaanja vlasti. Na kraljevstvo su gledali kao na svoju
o
evinu, pa su prilikom nasljeivanja na prijestolju primjenjivali na
ela, koja prema salijsko~ zakonu
odreuju nasljeivanje nekretnina: prilikom kraljeve smrti njegovi sinovi dijeli izmeu sebe kraljevstvo
na jednake dijelove. Ovdje susreemo veoma grubo shva
anje despotske kraljevske vlasti, koje je isto
tako potpuno roe germanskim obiajima kao i carskom apsolutizmu. Pa ipak, kralj je, kao i car,
najvi
i vojni zapovjednik, sudbeni suveren u kraljevstvu i obavezan je brinuti se da u njemu vlada mir.
Uostalom, frana
ki su se kraljevi uskoro romanizirali. Oni su ustvari odmah poslije svoga naseljena u
Carstvu morali prema Germaniji zauzeti izrazito obrambeni stav, a to ih je navelo, da toliko zaborave
na svoj narod, smje
ten na krajnjoj sjevernoj granici. da su mu dopustili da sa
uva svoju pogansku
vjeru sve do sredine VII. st. S druge strane, stara carska uprava, koju su zatekli u Galiji, morala im je
nametnuti rimsko shva
anje.
Dodu
e, franaki se kralj u upravljanju svojim dobrima i svojim kraljevstvom slu
i osobljem sa svoga
dvora. Ono se sastoji od nekoliko dostojanstvenika, koji svojim imenima 0ozna
uju, da potje
u od
nekada
njih robova, kakvih je bilo kod svih velika
a germanskog podrijetla: mare
al (rob-konju
ar),
sene
al (biv
i rob), peharnik(rob- podrumar), majordom (glavar posluge). Ali ovi slu
benici s kuanskim
funkcijama sudjelovali su u srei svojih gospodara, pa su prirodno, budui da je ono,
to je kraljevsko,
ustvari javno, postali njegovi ministri. Uostalom, pored njih, jedan je funkcionar romanskog tipa,
referendarij, koji je postavljen na elo pisara, preuzetih od carske birokracije, sastavljao naredbe i
kraljevske diplome .
Ako je uprava i zapala u dekadansu zbog toga,
to je bila odvojena od Rima, to jest od centra, tj.
centralne vlade, o kojoj su ovisili svi pojedini kota
i, ona se ipak uglavnom o
uvala.
Kralj je povjerio upravu provincija, koje su se gotovo svuda poklapale sa podrujem starih rimskih
gradova (civitas, cite), pla
enim grofovima (cornites), vojvodama (duces), prefektima (Praefecti),
koji su velikom ve
inom bili Galo-Romani, ali redovito kraljevi miljenici i kad
to najni
ega podrijetla.
Nad njima nije bilo nikakva nadzora, nikakve kontrole. Bilo je dovoljno da svake godine u riznicu
upla
uju ne
to novca, a inae su mogli cijediti stanovni
tvo kako su htjeli, a to zaista i nisu propu
tali
da ine. Treba pro
itati Grgura Tourskog, pa da steknemo predod
bu o surovosti i okrutnosti
merovin
kih grofova. Njihova samovolja i demoralizacija mogla se uostalom opravdati primjerom
dvora.
Svijet mo
da nikad nije vidio
alosniji prizor od onoga za vrijeme prvih dvaju vjekova poslije provale
Germana. Barbar su prenaglo do
li u dodir sa civilizacijom, pa su u
urbi da je u
iju preuzeli njezine
7

mane, a Rimljani su, kad ih vi

e nije obuzdavala ruka dr
ave, od barbara preuzeli surovost. Do
lo je do
sveope razularenosti najgrubljih strasti i najniih pohlepa, a usto se pojavila i obavezna pratnja tih
strasti: podmuklost i okrutnost.
Ali kakogod je uprava zapala li dekadansu i kako god se barbarizirala, nije zato ostala ni
ta manje
rimska. Kraljevski slu
benici s germanskim naslovima na
i e se samo na sjeveru; takvi su: grafio:
tunginus ili rachimburgi.
I financije takoer ostaju rimske. Kraljev privatni imutak strogo je odvojen od dravne. blagajne.
Novani sistem i porez josu uvijek osnova kraljevske mo
i. Zlatni solidus sada je svuda u upotrebi.

tovi
e, kovanje zlatnog novca se nastavlja. Istina je, dr
ava njime vi
e ne zna upravljati ni jam
iti za
njegovu vrijednost. Frana
ki kralj
ak prepu
ta njegovu izradu privatnicima, ne vode
i brige, o
promjeni otisaka na njemu, koja je zbog toga nastala.
Tako sva barbarska kraljevstva, koja su meu sobom podijelila zapadno carstvo, imaju niz zajedni
kih
obilje
ja, zbog kojih su to ne barbarske dr
ave, nego barbarizirana rimska kraljevstva. Sva su napustila
svoj nacionalni jezik i svoju pogansku vjeru. Budu
i da su to bila kr

anska kraljevstva, samim su time

postala vjerni podanici crkve, koja je sva bila pro
eta rimskom civilizacijom. Pa ipak, ta su kraljevstva
kao i carstvo, bila u osnovi laika. Biskupe je samo u teoriji imenovao kler ustvari njih odabire i
postavlja kralj; njihov utjecaj; kolikogod bio velik, ostaje ograni
en na vjersko podru
je: prije dolaska
Karolinga nijedan biskup ne vr
i javne slu
be. Kralj, uostalom, dr
i svu vlast na osnovu svoje vlastite
mo
i, bez ikakve, intervencije crkve. On je kao i car apsolutni suveren, slobodan od svakog skrbni
tva
svoga naroda; jer premda su se germanske vojske kad
to sastajale na skupove, conventus, ipak nema
niega,
to bi sjealo na nekada
nje pu
ke skup
tine.
I najzad nove drave - a to je jedno od bitnih obilje
ja - zadr
avaju dobro organizirane dr
avne
prihode i raspolau znatnim bogatstvom. Dr
avna blagajna posjeduje golema sredstva: carska dr
avna
imanja (domene) sa svojim selima (villae), svoje
ume, rudnike, luke i putove, svoju riznicu zlatnog
novca, svoje prihode od poreza, koji se dodu
e iz dana u dan smanjuju, ali ipak jodugo'ostaju znatni.
Financijska uprava sa svojim uredima i svojim knjigama ostaje stru
njaka i jouvijek, premda sve
te
e i te
e, nalazi laika, obrazovanih na rimski na
in, te se iz njihovih redova popunja.
Raspolo
iva financijska sredstva barbarskih kraljeva bila su sve do merovin
ke dekadanse mnogo
znatnija, nego
to e biti sredstva bilo koje dr
ave na Zapadu sve do kraja XIII. stoljea.
Ova su kraljevstva bila rimska ne samo zato,
to im je rimska civilizacija dala okvire, u kojima su se, i
zbog kojih su se mogla oblikovati, nego i zato
to su htjele da budu rimske. Kralj svoj dvor naziva
palatium, a svoju dr
avnu blagajnu fiscus; svojim slu
benicima daje naslove, koje posuuje od
hijerarhije iz Konstantinova vremena, a u svojim kancelarijama daje da se opona
aju formulari i stil
carskih edikata. U Italiji Tedorik, uzima Kasiodora za svoga prvog ministra, dugo za
tiuje Boecija,
popravlja vodovode u rimskoj kampanji, daje igre u cirku i gradi u Ravenni u
istom bizantskom stilu
crkve Sv. Apolinarija i Sv. Vitala. Vandalski i vizigotski kraljevi opona
aju ga
togod bolje mogu, pa su
se
ak i Klovisovi sinovi proslavili time,
to su pru
ili za
titu siroma
nom pjesniku Venanciju Fortunatu,
koji je do
ao da potra
i sre
u na njihovu dvoru.
S druge strane, i dalje postoji jedan obrazovani sloj u dru
tvu.
To su, rimski pravnici, koji za barbarske kraljeve kodificiraju germanske i rimske zakone njihovih
podanika. Sigurno je, da razina laikih
kola pada veoma nisko i, osim u Italiji, ima ih josvega
8

nekoliko, koje
ivotare. Njih djelomice nadomje
taju vjerske
kole, koje se obrazuju uz crkve i uskoro
uz samostane.
Kakogod bilo, kolikogod bio te
ak pad kulture i obrazovanosti podmerovin
kim kraljevima, oni su ipak
uvijek imali obrazovanih slubenika.
Civilizirani svijet poslije provala ne pru
a dakle sliku mladosti, nego sliku propadanja carske
civilizacije, i Grgur Tourski, koji je
ivio usred toga propadanja i koji ga se prepla
io, tu
no je
rezimirao svoj dojam u ovim obeshrabrenim rije
ima: Mundus senescit (svijet stari).

DRUGO POGLAVLJE
JUSTINIJAN - LANGOBARDI
I. JUSTINIJAN
Otkako je vizigotska opasnost bila otklonjena, isto
ne pokrajine Carstva nisu se vi
e morale bojati
Germana. Atila ih je, potisnuo prema Zapadu i time ih je bar trenutno odagnao daleko od svojih
granica. Ali od VI. st. poinju se drugi barbari, Slaveni, pojavljivati na lijevoj obali Dunava. Kako su bili
mnogo bli
e Carigradu negoli Germani Rimu, osjeali su izravno privla
nost toga velikoga grada. U sve
veem i ve
em broju dolaze onamo i ulaze u slubu bilo kao radnici, ili kao vojnici, pa su mnogi stekli
ondje i bogatstvo.
Svakodnevni obi
aj uveo je kao datum, kojim po
inje ovo posljednje doba povijesti Rimskoga carstva,

to ga veoma to
no obilje
avamo imenom bizantsko, poetak vladavine cara Justinijana. Pa ipak, jo
je Konstantin, opona
aju
i Dioklecijana, kome je rezidencija bila u Nikomediji nainio Bizant glavnim
gradom carske vlasti na Istoku. Dok su Teodozijevi nasljednici ostavili Rim i naselili se u Milanu ili u
Ravenni. Bizant je otada, pa sve do 1453., kad je pao u ruke Turaka, ostao rezidencija imperatora,
grad careva, Carigrad, kako ga zovu Rusi. Vei prije bio je u prednosti zbog svoga neuporedivog
zemljopisnog polo
aja, a otkad je stekao privilegij da u njem stoluje dvor i s njime centralna vlada,
ubrzo je zbog svega toga postao glavni grad Istoka. ak se mo
e re
i, da
e Bizant od poetka
muslimanskih osvajanja biti jedini veliki grad kr
anskoga svijeta. Dok u svim gradskim sredi
tima na
Zapadu, po
ev
i od provale barbara, stanovni
tvo opada, a sami se gradovi postepeno, pretvaraju u
ru
evine, Bizant i dalje ima vi
e stotina tisu
a stanovnika, koji svojim potrebama u prehrani name
u
rekvizicije svemu podruju,
to se prote
e uz Crno more, Egejsko more i Jadran. On o
ivljava trgovinu
i brodarstvo, i njegova privlana snaga, koja djeluje na cijelo Carstvo predstavlja naj
vr
e jamstvo
njegova jedinstva. Zbog svoga glavnog grada Bizantsko carstvo ima mnogo ja
e izra
en gradski karakter
ako je dopu
teno tako - se izraziti; nego
to je to imalo staro Rimsko carstvo. Jer Rim je prema sebi
privla
io samo izvoz iz provincija, a pritom im za uzvrat nije davao, ni
ta; on se ograni
ivao na ulogu
potro
aa. Bizant, naprotiv, tro
i i proizvodi. On nije samo rezidencija, nego joi tr
i
te prvoga reda,
gdje se stjeu proizvodi Evrope i Azije, te veoma aktivan industrijski grad.
Po jeziku, on ostaje grki grad, ali, to je grki grad, koji je, vi
e negoli upola orijentaliziran.
Maloazijske provincije bile su neusporedivo bogatije, naprednije i naseljenije od Trakije i prave Grke,
pa su vr
ile neodoljiv utjecaj na glavni grad. Utjecaj Sirije, najaktivnije meu njima, bio je prete
an.
Bizantska umjetnost u biti je tek helenska umjetnost preko sirijske umjetnosti kao posrednika.

to se tie gr
ke misli i nauke, preostalo je samo ono
to je , kr
anstvo dopustilo da od nje ostane, a
to zna
i - ne mnogo. Kako je poznato, Justinijan je dao zatvori ti Atensku
kolu u kojoj se jo
uvao
zatomljeni odjek anti
kih filozofija. Ali vjerske dogme i tajne davale su dovoljno grae onoj strasti za
dijalektikom. koja je vevjekovima obilje
avala helensku misao. Od pojave kr
anstva, na Orijentu
vrvi od herezija, koje dovode do bitaka u velikim gradovima, bune jedan koncil protiv drugoga i dovode
u kavgu tri patrijarha, bizantskoga, antiohijskog i aleksandrijskog. Sve one imaju dakako, odjeka u
glavnome gradu, i car u svakoj od njih mora zauzeti stav, jer u Konstantinopolu i dalje ivi antiko
shvaanje, po kome je car isto tako vjerski poglavar kao i poglavar dr
ave. Svaka teolo
ka prepirka
postaje ovdje predmet, kojim se bavi i vlada. Stranke uzbunjuju i razrivaju dvor te nastoje da sebi
osiguraju potporu svemo
nog suverena. Tako je naizmjence ortodoksija herezija dravna vjera ve
prema tome kakav je izbor
inio car.

10

Uza sve to, Carstvo, ovako ogranieno na Istok, nije ni

ta manje smatrano, a i u stvarnosti nije ni
ta
manje bilo Rimsko carstvo. Naslov

ak je, po
ev
i od IX. stolje
a slu
beni naslov
bizantskoga cara. Od Dioklecijana upravljanje Carstvom bilo je,
esto podijeljeno meu dva cara, ali
ta udvojenost vlasti ipak nije dokonala jedinstvo Carstva.
Govorei o Zapadnome i o Isto
nome carstvu, kao
to to
inimo zbog vee lakoe u izraavanju,
upotrebljavamo zapravo netone nazive. Premda je Carstvo u pogledu uprave bilo razdvojeno na
isto
ni i na zapadni dio, ono uistinu nije zbog toga bilo manje jedinstvo tijelo. Ako se desilo, da je
vladalac jedne od tih dviju polovina nestao, ona je tim samim potpala pod vlast druge. A bato se
dogaa ti vrijeme provale barbara. Budui da je car Zapada nestao, odsad je na
elu svijeta samo car
Istoka. Stoga on, kao
to smo vevidjeli, nije nikome ustupio nijedan dio Carstva, i njegovo prave na
posjed cjeline ostaje netaknuto. Uspomena na njegovu supremaciju nije i

ezla
ak ni poslije
osvojenja. Germanski mu kraljevi priznaju neku vrst nejasne priznatog primata, koji odaju
strahopo
tovanjem,
to mu ga iskazuju. Za papu on ostaje zakoniti suveren, i papinska kancelarija
nastavlja datirati bule po godini konzulata, te jest od nastupa vlasti bizantskoga cara. U crkvi se
uostalom i dalje odr
ava predaja nu
nosti i vjenosti Carstva. Zar ga Tertulijan i Sveti Augustin nisu,
proglasili djelom providnosti?
Najzad, bio je joi jedan posljednji motiv, zbog koga Rimljani

ale za Carstvom. Njihovi novi gospodari, germanski kraljevi, nisu pravovjerni. Osim frana
kih kraljeva,
koji su pre
li na katolicizam,
im je Klovis osvojio Galiju, drugi, Vizigoti, Ostrogoti i Vandali.
ispovijedaju arijanstvo. Ova herezija, keja je il IV, st. ,obuhvatila goleme prostranstvo i zbog koje su
na istoku potekle rijeke krvi, uzalud je ondje ve odavno bih poraena: Germani su je uporno
odra
avali. Ona zapravo nije bila veoma opasna. Arijanska. crkva nije vr
ila obraenja meu rimskim
stanovni
tvom, i
ak je vjerojatno da se broj njezinih vlastitih vjernika neprestane smanjivao usporedo
s time, kako je rimsko stanovni
tvo sve vi
e apsorbiralo barbare. Ali ju je razbje
njivala uprave njezina
nemo
, a kako je bila sigurna za naklonost kraljeva, ona je prema katolikom kleru zauzima agresivan i
netolerantan stav. Bila je to, ako baho
emo, zapravo svaa meu sve
enicima, ali je ograni
avala i
razdra
ivala pravovjerne mase. U Italiji se sukob ak tako zao
trio, daje, papa poeo o
ajavati nad
polo
ajem i zatraio intervenciju cara, na
to ga je Teoderik dao zatvoriti, pobudiv
i time veliku
sablazan meu vjernicima.
U Bizantu sve ovo znaju; ali znaju to, da snaga novih kraljevstava mnogo ne zabrinjava. U svima se
dinastije same uni
tavaju unutra
njim svaama i porodi
nim umorstvima. Kod Vandala i kod Vizigota
razliiti takmaci za krunu mole cara da im pomogne. Kod Ostrogota poslije Teoderikove smrti Teodat
dao je ubiti svoju
enu Amalasvintu, kerku pokojnog kralja, da bi vladao sam. Vjerski progoni,
politi
ki skandali - sve sami povedi za intervenciju!
Justinijan (527-565) nije prepustio da se time okoristi. Uspostavio je mir u svojoj dr
avi, reorganizirao
financije, obnovio vojsku i flotu; a sve je to namijenio obnovi Rimskoga carstva. Vandalima je nanio
prvi udarac. Godine 533 u Africi se iskrcava oko 15.000 ljudi pod Belizarevim zapovjedni
tvom. Vojna
je bila jednake kratka kao i sjajna. Kraljevstvo je u nekoliko mjeseci potpuno osvojeno, a njegov je
kralj poslan u Bizant da ondje poslui za carev trijumf. Vizigoti, koji su nehajno gledali propast svega
susjeda, do
ivjeli su uskoro istu sudbinu. Cio je primorski predio zaposjednut i bez te
ko
a prekoren;
nisu smatrali vrijednim truda da progone odbjeglu dinastiju po planinama.
Ostrogotska dr
ava odupirala se ne
to du
e. Njezina je sudbina odlu
ena tek poslije osamnaest
godina ratovanja krvavim porazom njezinih posljednjih eta na obroncima Vezuva.

11

Sredozemno je more opet postale rimske jezero, ili je, ako baho
emo, postajalo bizantske jezero.
Posvuda su egzarsi i vojvode preuzimali upravu nanovo osvojenih pokrajina u svoje ruke. Rim je nanovo
bio dio Carstva, i carevi su se nalozi kao u sretnim vremenima prenosili sve do Herkulovih stupova.
Moglo se
initi, da
e bizantska civilizacija poslije tako sjajnih djela postati evropskom civilizacijom i
da je Konstantinopol u kom je Justinijan umjesto slavoluka podizao baziliku Svete Sofije, odreen da u
svoj krug uvu
e cio Zapad.
II. LANGOBARDI
Ali su ti uspjesi bili vi
e sjajni negoli trajni. Umiru
i, Justinijan je (565) ostavio Carstvo iscrpeno
prete
kim porezima i nesposobno za nove napore. A ipak, zada
a jonije bila izvr
ena. Za osiguranje
gospodarstva nad Sredozemnim morem preostalo je joda bude pora
ena jedina nezavisna dr
ava,
koja je dopirala do njegovih obala: frana
ko kraljevstvo. Jer zaista. Justinijanove su ete po
tedjele
provansalsku obalu. Trebalo je popuniti tu prazninu, pa da poduzeto djelo bude dovr
eno i
konsolidirano. Ali da Provansa bude pokorena, trebat e o
igledno za
i dublje, a za osiguranje toga
osvojenja bit e potrebno vratiti se na Cezarovu politiku i pripojiti Galiju. Tek tada, ovako iznova
oslonjen na Alpe i Rajnu, rimski svijet, okupljen oko Sredozemnog mora, bit
e, kao i neko, za
ti
en
od svake provale. Ali napasti Franke, zna
ilo je pomjeriti se sa posve drukije opasnim neprijateljem,
nego
to su bili prija
nji.
Kako bi Justinijanov nasljednik njegov sinovac Justin II (565-578), mogao i pomisliti na ove? Ne same da
su mu financije bile u neredu, nego su se na Dunavu pojavili novi neprijatelji. Na istoku su se primicale
stra
ne horde Avara, koje su dolazile iz Rusije, gdje su Slavene odbacile na Karpate i prema jugu; na
zapadu su dva germanska naroda, Gepidi i Langobardi, zaposjela srednji tok rijeke. Na drugom kraju
Carstva, u Maloj Aziji, Perzijanci su na granici dr
ave poprimili opasno dr
anje. Nije dakle bile mogu
e
ni pomi
ljati na dalekose
ne pothvate, nego se trebale posvetiti obrani. Justin je povjeravao da e
u
initi majstorski potez, ako podjari Langobarde i Avare protiv Gepida. Ovaj nesretni narod bio je
uni
ten, ali su Avari smjesta poslije tega zaposjeli njihovo podru
je, a Langobardi su se osjetili slabiji,
pa su im ustupili svoje mjesto. Kao
to su prije stotinu godina u
inili Ostrogoti, oni krenu prema Italiji i
zauzmu Cisalpinsku Galiju (568) koja otada nosi njihovo ime. Langobardska osvajanja potrajala su sve
do vladavine Rotharisa (636-652), koji je zauzeo Genovu i ligursku obalu.
Bizantince je ovaj napad iznenadio, pa mu se nisu poku
ali oduprijeti, nego su se sklonili u gradove; a
ovi pado
e jedan za drugim. Po
lo im je za rukom, da zadr
e, samo obalu Istre, podru
je Ravenne,
Pentapol, podru
je Rima, kao i onaj dio poluotoka,
to se pru
a na jugu od Spoleta i Beneventa.
Taj epilog germanskih provala,
to ga predstavlja silazak Langobarda u Italiju, bio je veoma va
an.
Ove prido
lice uklopile su se izmeu Bizantskog carstva i Frana
kog kraljevstva, te su onemogu
ili
sukob, koji bi o
igledno izbio meu tim dr
avama, da su ostale u dodiru. Sa druge strane, njihov
dolazak na onu stranu Alpa odredit
e sudbinu Italije sve do XIX. stolje
a. Zaista, otada je bilo svr
eno
jedinstvom zemlje, koja je ujedinila svijet. Borba Langobarda i Bizantinaca za vlast nad njom samo je
prvo poglavlje one bolne historije, u toku koje
emo pred svojim oima gledati Italiju osvojenu i
rastrganu redom od Nijemaca, Normana,
panjolaca, Francuza i Austrijanaca, sve do onoga dana kad
e, stresav
i napokon tui jaram, ostvariti vjekovnu elju svojih rodoljuba i izvr
iti svoj risorgimento.
Talijansko pitanje, koje je postojalo u svima epohama, evropske povijesti, otvoreno je dakle provalom
Langobarda. U trenutku, do koga smo stigli, rje
enje, koje mu je donio uspjeh osvaja
a, mo
e jobiti
ocijenjeno kao privremeno. Bizant je uzmakao, ali se nije odrekao borbe i jose mo
e nadati, da
e se
12

vratiti i obnoviti napad. Usprkos svemu, njegov polo

aj na Zapadu, gdje posjeduje dobar dio Italije,
Siciliju, Afriku i obale
panjolske, dopu
ta mu da vjeruje u budunost. Ali novi poreme
aj, mnogo
dublji i nenadaniji od svih, koje je Evropa do
ivjela prije toga, odlu
it
e o toj budu
nosti druga
ije.

13

TREE POGLAVLJE
PROVALA MUSLIMANA
I. PROVALA
U povijesti svijeta nema nijednog dogaaja, koji bi se po univerzalnosti i nenadanosti svojih posljedica
mogao usporediti s ekspanzijom islama u VII. stolje
u.
Munjevita brzina njegova pro
irivanja ne
udi manje od golemih prostranstava, koja je osvojio. Trebalo
mu je samo sedamdeset godina od Muhamedove smrti (632), da se pro
iri od Kineskog mora do
Atlantskog oceana. Ni
ta mu se nije moglo oduprijeti. Prvim udarcem oborio je Perzijsko carstvo (637644), zatim uzastopno oduzima Bizantskom carstvu svaku od njegovih provincija, koju god napadne:
Siriju (634-636), Egipat (640-642), Afriku (698),
panjolsku (711). Vizigoti su meutim nanovo oduzeli

panjolsku Bizantincima. Njihov posljednji kralj, Roderih, i

ezava u bici kod Cadixa (711).

Osvajaki pohod zavr
it
e se tek u poetku VIII. st., kad se veliki pokret. kojim je ugrozio Evropu na
dvije strane u isto vrijeme, slomio pod zidinama Carigrada (717) i pred vojnicima Karla Martella na
ravnicama kod Poitiersa (732). Tada se zaustavlja. Njegova je prva ekspanzivna snaga iscrpena, ali je
bila dovoljna, da izmijeni lice svijeta. Posvuda gdje je pro
ao, stare dr
ave, koje su svojim korijenjem
urasle vjekovima duboko, i

upane su kao da ih je zahvatio vihor; tradicionalni poredak historije

poreme
en je iz temelja. Ovo va
i za staro Perzijsko carstvo, nasljednika Asirije i Babilona; za one
helenizirane pokrajine u Maloj Aziji, koje su bile dio carstva Aleksandra Velikog i koje su otada uvijek
gravitirale krugu evropske civilizacije; za onaj starinski Egipat,
to je svoju pro
lost jouvijek
uvao
pod prevlakom grkoga sloja koji ga je pokrivao od vremena Ptolemejevi
a; za sve one afrike
pokrajine, koje je nekoRim osvojio pobijediv
i Kartagu. Sve je to otada vjerski i politiki podlo
na
najmonijem vladaru,
to je ikada postojao: Bagdadskom kalifu.
I sve je to djelo jednog nomadskog naroda, koji je dotad gotovo nepoznat
ivio u svojim kamenim
pustinjama, prezren od svih osvaja
a, i koji je imao neizmjerno manje stanovnika negoli Germanija.
Ali taj se narod obratio pod utjecajem jednog proroka, koji je proiza
ao iz njegova krila. Razbio je
svoje stare idole da naglo prijee na monoteizam,
i

i od svih,
to postoje, a o svojim obavezama
prema bogu ima shva
anje, koje zastra
uje svojom jednostavno
u: treba se pokoravati Alahu i
primorati nevjernike da mu se pokoravaju. Sveti rat postaje za njega moralnom obavezom, koja sama
sobom donosi nagradu. Ratnici, koji poginu s oru
jem u ruci, u
ivat
e rajsko bla
enstvo. Za ostale,
plijen s bogatih podruja,
to sa svih strana okru
uju siroma
nu Arabiju, bit
e pravedna nagrada za
vojni
ko apostolsko djelovanje. Ne mo
e se sumnjati, da je fanatizam ili ako volimo re
i: vjerski
entuzijazam, bio ona opruga, koja je Muslimane bacila u svijet. Moralna protivnost izmeu provala tih
sekta
a,
to se pokre
u zazivajui Alaha, i provala Germana, koji odlaze sa svoga podruja samo da
osvoje plodnije zemlje, o
igledna je ali ipak je sigurno, da je socijalno ustrojstvo Arape izvanredno
osposobljavalo za njihovu ulogu. Bili su nomadi i siroma
ni, pa su bili potpuno pripravni da se pokore
bo
joj zapovijedi. Bilo im je dovoljno da osedlaju konje i da jurnu. Nisu, kao Germani, iseljenici, koji
za sobom vuku svoje
ene, djecu, robove i stoku; oni su konjanici, od djetinjstva o navikli na pljaku
stoke, kojima je Alah stavio u dunost, da se u njegovo ime bace na osvajanje svijeta.
Treba, uostalom, priznati, da je slabost njihovih protivnika izvanredno olak
ala njihov zadatak. Ni
Bizantsko, ni Perzijsko carstvo, iznenaeni nepredvieno

u napada, nisu bili kadri da im se odupru.

Poslije Justina II. vlada u Carigradu neprestano je slabila, i osvaja
i nisu nigdje, od Sirije do

panjolske, na
li vojske, koje bi trebalo potu
i. Njihov je
estoki polet svagdje pred sobom nailazio
14

samo na zbrku i nered. Poslije 698. ostala je od Justijanovih osvojenja samo Italija. Kr
anstvo, koje je
vladalo na svim obalama Sredozemnog mora, sa
uvalo je samo sjeverne obale. Tri
etvrtine obala toga
mora, koje je dotada bilo zajedni
ko sredi
te evropske civilizacije, pripalo je islamu.
I nije mu pripalo samo kao okupirano podru
je, nego takoer putem vjerske i politike apsorpcije.
Arapi nisu, kao Germani, po
tovali stanje, koje su zatekli kod pobijeenih. A nije ni moglo biti
drugaije. Dok su se Germani, zaista, ostavljaju
i svoju vjeru i prihvaaju
i kr

anstvo, smjesta
zbratimili s Rimljanima, Muslimani se pojavljuju kao propagatori jedne nove ekskluzivne i netolerantne
vjere, pred kojom je sve moralo, sve moralo uzma
i. Vjera je posvuda, gdje su god zavladali, postala
osnovicom politi
ka dru
tva, ili to
nije, za njih je vjerska i javna organizacija dru
tva istovjetna; crkva
i drava
ine jednu i istu cjelinu. Nevjernici mogu i dalje vr
iti svoje bogo
tovne ine samo kao prosti
podlo
nici bez ikakvih prava. Sve je od temelja do vrha izmijenjeno u skladu s na
elima korana. Od
cijele uprave, prava, financija, vojne organizacije, nije preostalo ni
ta. Kadije i emiri do
li su na
mjesto egzarha pojedinih podru
ja. Muslimansko pravo posvuda je do
lo na mjesto rimskoga prava, a
arapski je jezik izagnao grki i latinski, pred kojima su veodavno i
ezla stara nacionalna narje
ja na
obalama Sirije, Afrike i
panjolske.
Arapski doprinos muslimanskoj kulturi sastoji se od ova dva elementa: od vjere i jezika.
to se ostaloga
ti
e, kolikogod je bila sjajna za prvih vjekova islama, ta je kultura, kad se sve uzme u obzir malo u
em originalna. Svi su pobije
eni narodi bili prosvje
eniji nego njihovi nomadski pobjednici, pa su ovi
od njih posuivali punim pregr
tima. Preveli su djela njihovih nauenjaka i njihovih filozofa, nadahnuli
se njihovom umjetno

u, usvojili njihove ratarske, industrijske i trgova

ke postupke. Prostranstvo i
razliitost zemalja i nacija, nad kojima su vladali, izvrgla ih je mno
tvu utjecaja, koji su se jedni s
drugima ispremije
ali i pretvorili muslimansku civilizaciju u obilje preliva bez velike debljine. Meu
tim utjecajima helenski se takmi
io s perzijskim. Tome se ne mo
emo
uditi, ako se sjetimo, da su
Arapi dr
ali banajbogatije i najnaseljenije dijelove tada
njeg grkoga svijeta, Egipta i Sirije. Njihovo
graditeljstvo daje prili
no tonu predod
bu o razliitosti i razmjernoj va
nosti njihovih uzajmica. U
dekoracijama te arhitekture susre
emo obilje
ja, koja o
ito potjeu iz Perzije i Indije, ali op
a
koncepcija i glavni dijelovi zgrada ne odaju manje oitu srodnost s bizantskim graditeljstvom. Grka
prevlast jose vi
e o
ituje na podru
ju misli. Aristotel je u
itelj arapskih filozofa, koji mu nisu,
uostalom, dodali ni
ta bitno. Uop
e, na podru
ju intelektualnih postignu
a, muslimanska civilizacija
nije izvr
ila dubok utjecaj na evropske narode, i to je mogu
e protumaiti vrlo jednostavno time,
to
je u njoj bilo mnogo umjetnih tvorevina, kao i time,
to su izvori, na kojima je prete
no crpla, bili
veinom evropski.
Nije bilo tako, ako promotrimo ekonomsku stranu njihova utjecaja. Tu su Arapi bili zahvaljuju
i svome
istovremenom dodiru sa Zapadom kao i s krajnjim Istokom, dragocjeni posrednici. Iz Indije su prenijeli

e
ernu trsku na Siciliju i u Afriku, ri
u na Siciliju i u
panjolsku (odakle
e je
panjolci u XV. i XVI. st.
donijeti u Italiju). pamuk na Siciliju i u Afriku; u Aziji su udomili proizvodnju svile, koju su nau
ili od
Kineza; kod njih su upoznali i zatim pro
irili papir, bez koga bi izum
tampanja ostao beskoristan, ili.
vjerojatnije, ne bi bio ni nainjen; odonuda su donijeli i kompas. Uostalom, te novosti, kao i mnoge
druge, pre
le su meu kr
anske narode tek mnogo poslije. U po
etku one su poslu
ile samo tome, da
islam u
ine za njegove evropske susjede utoliko stra
nijim neprijateljem,
to je bio joi bogatiji od
njih i bolje opremljen oruem. Od VII. do XI. st. on je neosporno gespodario Sredozemnim morem.
Luke,
to ih je on sagradio: Kairo, koji je naslijedio Aleksandriju, Tunis, Kairuan, bile su etapa
trgovine, koja kola od Gibraltarskog tjesnaca de Kineskog mora, preko egipatskih ,luka, koje
saobra
aju s Crvenim morem, preko sirijskih luka, u kojima zavr
ava put iz Bagdada i s Perzijskog
zaljeva. Dotle se kr

anska navigacija ograni

ava na boja
ljivo brodarenje uz obale Jadranskoga mora,
Ju
ne Italije i meu otocima Arhipelaga.

15

Svi veliki morski putovi pripadaju sad Muslimanima.

II. POSLJEDICE
Neki nepredvieni dogaaj uzrokuje uvijek takvu katastrofu, koja je razmjerna njegovu zna
enju. On
upada, da tako kaemo, usred teka historijskog
ivota, prekida niz uzroka i posljedica; od kojih se taj,

ivot sastoji, na neki ih nain potiskuje i njihovim neoekivanim reperkusijama poremeuje prirodu i
poredak stvari. Upravo, to se dogodilo u povedu prevale muslimana. Evropa je vjekovima gravitirala
prema Sredozemnom moru. Njime se
irila civilizacija, njime su njezini razli
iti dijelovi saobraali
jedni s drugima. Na svim njegovim obalama dru
tveni je
ivot u svojim osnovnim obilje
jima bio isti,
ista je bila vjera, a obi
aji i ideje isti ili veoma srodni. Provala Germana nije ni u emu bitnom
promijenila ovu situaciju. Usprkos svemu, me
e se re
i, da je Evropa u VII. stoljeu jouvijek, kao i u
vrijeme Rimskoga carstva, bila jedinstven svijet oko Mediterana.
Ali pod nenadanim naletom islama te se jedinstvo odjednom slama. Ove blisko, dobre poznate i
gotove porodi
ne more, koje su Rimljani zvali na
e more (mare nostrum) postaje u najveem dijelu
svega prostranstva strano i neprijateljsko. Promet, koji se dotad njime kretao i vezivao Zapad s
Istokom, prekinuo se. Oni su naglo i naprasno odvojeni jedan od drugoga. Zajednica, u kojoj su
ivjeli
tako dugo, prestaje za mnogo vjekova. I dana
nja Evropa jouvijek se sje
a posljedice toga.
Primorano da brani granicu prema istoku, Carstvo ne me
e vi
e izdr
ati pritisak na Dunavu. Bugari,
Srbi, Hrvati
ire se po Balkanu, i samo gradovi ostaju gr
ki. Oni se ne mije
aju i ne stapaju s
dosada
njim stanovni
tvom kao Germani. Bizantsko carstvo prestaje biti univerzalno i postaje gr
ko.
U Meziji Bugari 677. podvrgavaju sebi slavenska plemena i stapaju se s njima. Sredinom IX. st. Metodije
je prekrstio njihova vladara Borisa, pri emu je ovaj uzeo ime Mihajlo.
Bizantske je carstvo otada omeeno i zate
ene s jedne strane obalom Ilirije, a s druge strane gornjim
Eufratom, i ono
e svoje najbolje snage posvetiti nastojanju da se odupre pritisku islama. Njegova
duga historija, sve de njegove kona
ne propasti sredinom XV. st., pod udarcima Turaka, imat
e jo
blistavih trenutaka i do
ivjet e razvoj jedne civilizacije, koje e se originalnost sastojati u mje
avini,
antikih tradicija s pravoslavnim kr

anstvom i sve ve
om orijentalizacijom. Ali, u veini toga vremena
ta
e historija biti tua historiji zapadne Evrope. Samo
e Venecija sauvati kontakt s Bizantom i nai
u svojoj posrednikoj ulozi izmeu Zapada i Istoka polaznu toku svoje budue veliine. Uostalom, ako
Bizant i prestaje da se uplee u zbivanja na Zapadu, on
e ipak na nj vr
iti utjecaj, koji
e ga poslije
prepasti nad
ivjeti jokroz vjekove. Bizant je kristijanizirao ju
ne i istone Slavene: Srbe, Bugare i
Ruse, a njegovo je stanovni
tvo, poslije
etiri stotine godina turskoga jarma u XX. stoljeu obnovilo
gr
ku narodnost.
Zapad, meutim, budu
i da je odvojen od Bizanta, na
ao se u, posve novom polo
aju. inile se kao da
ga ta odvojenost primorava na izgnanstvo, na
ivot po strani od civilizacije; jer od najdavnijih vremena
uprave su s Istoka dolazili svi oblici prosvije
enog
ivota i sav dru
tveni napredak. Preko Arapa, koji su
se nastanili u
panjolskoj i na Afrikoj obali, Istok se istina, pribli
io Zapadu. Ali usprkos materijalnom
dodiru, vjerska je razlika spre
avala moralni, dodir ,njegova kr

anskog stanovni
tva s tim
muslimanskim Istokom. Zapadna je Evropa prvi put od stvaranja Rimskoga carstva bila izolirana od
ostaloga svijeta. Sredozemno more, kojim je ona dotad saobraala s civilizacijom, zatvaralo se pred
njom. I te je mo
da najva
nija posljedica muslimanske ekspanzije za razvoj ope historije.6 Jer
kr
anstvo Zapada, odsjeene od svojih tradicionalnih saobra
ajnih veza i postav
i posebnim,
odvojenim dijelom svijeta, koji je mogao ubudu
e raunati same sa samim sobom, bit
e primorano da
6

O ovome vidi: Henri Pirenne: Muhamed i Karlo Veliki

16

se razvija uz pomosvojih vlastitih snaga. Odvra

ene od Sredozemnog mora, one e prenijeti svoje
napore prema zasad jobarbarskim podru
jima s druge strane Rajne i na obale Sjevernog mora.
Evropsko
e se dru
tvo uve
ati i najzad prerasti nekada
nje granice Rimskoga carstva. S Frana
kim
carstvom nastaje jedna nova Evropa, u kojoj e se izgraditi ona zapadna civilizacija, koja je bila
pozvana da postane civilizacijom cijeloga svijeta.

17

PRVO POGLAVLJE.
CRKVA
Druga Knjiga
DOBA KAROLINGA
Prvo poglavlje
CRKVA
I. KLONUE OD V. DO VII. STOLJEA

to se za ova tri burna stoljea, kad je Evropa teturala izmeu Germana, Carstva i islama. dogaalo s
katoli
kom crkvom, tom velesilom skore budu
nosti? Ona se zadovoljavala time da
ivi, ili to
nije
reeno, da
ivotari. Njezin utjecaj na tok dogaaja, bio je nikakav ili gotovo nikakav, a njezin moralni
utjecaj na dru
tvo nezamjetan. No ipak, posred ru
evina Carstva, ona se sa
uvala netaknuta. Spasila je
svoju organizaciju, svoju hijerarhiju, svoje neprocjenjivo bogatstvo u zemljoposjedu.
A ipak nije imala neprijatelja. Germani su joj isto tako podlo
ni sinovi kao i Rimljani. Arijanska
herezija, kako smo vidjeli, nije potrajala i nije, uostalom, nikada mogla uznemirivati. Pa ipak, apatiju
crkve mogue je vrlo lako objasniti. S njom se poslije provale dogaa isto, dodu
e u manjoj mjeri,
to i
s cijelim dru
tvom: ona se barbarizira. Kr
anska latinska knji
evnost, koja: je u IV. vijeku, stolje
u
Sv. Augustina, jotako
iva, u V. vijeku daje josamo epigone, kao
to je bio Salvian. Poslije toga
misaoni
ivot prestaje, i bujica, koju su otpoeli crkveni oci, ,presahnula je. Nekoliko klerika pi
e jo
dodu
e biografske i povijesne pripovijesti, ali
e trebati
ekati sve do Grgura Velikog da opet
ugledamo, kako o
ivljava, uostalom u posve novome duhu, izu
avanje teologije i vjerskoga morala. Jo
vi
e iznenauje inercija crkve prema onim poganskim ili grubo hereti
kim barbarima, koji su nedavno
prodrli u Carstvo ili
ive u njegovu neposrednom susjedstvu. Ako se i pokrste, de
ava se to, kao s
Francima poslije Klovisova pokr
tenja, po uzoru na njihove kraljeve, koji iz politikih interesa i
opona
aju
i rimske obi
aje prelaze na kr
anstvo. Crkva pri tome nema nikakve uloge. S obzirom na
Germane, koji na sjeveru Galije i s druge strane Rajne zadravaju i dalje svoju staru narodnu vjeru,
oni prema njima ne poduzima nikakve mjere, da ih pokrsti.
Apostoli Salijskih Franaka, Sveti Amand i Sveti Remacle, djelovali su na osnovu svoga osobnoga zanosa.
Kraljevi su pomagali njihove napore, ali nema znakova po kojima bi se mogle vidjeti, da su ih iste tako
pomagale i crkvene vlasti. Njihova nebriga za pitanje apostolata tolika je, da su strancima prepustile
posao, koji je bio njihov. Kr
anstvo je uneseno u Irsku u IV.st. i tu se brzo razvilo. Na tome je
dalekom oteku, bez veza s kontinentom nastala osebujna organizacija u kojoj su velike samostanske
kolonije predstavljale ari
ta, veoma revnosnog vjerskog
ivota. Na
lo se tu vi
e asketa i obra
enika,
koji su po
ev
i od VI. st. krenuli da daleko od svoje domovine potra
e jedni nedostupnu samou, a
drugi du
e, koje
e obratiti. Kad su, Normani u IX. st: otkrili, Island, na
li su se u
udu,
to na
njegovim maglovitim obalama nisu na
li drugih stanovnika osim redovnika, koji su do
li iz Irske.
Jednako su se tako i opet Irci s odu
evljenjem posvetili obraanju, sjevere Galije i Germanije
Hagiografija iz merovin
kih vremena vrvi svecima, kojima treba pripisati osnutak mona
tva samostana
u sjevernoj Francuskoj i Belgiji. Sveti Colomban i Sveti Gall najslavniji su predstavnici tih misionara,
koji svojom intelektualnom kulturom, nesebi
no

u i zanosom tu
no odudaraju od grubosti
merovin
koga klera. Oni ga, uostalom, nisu mogli izvu
i iz njegove apatije. Biskupi, koje je imenovao
kler iz njihove dijeceze, no koje je ustvari nametao kralj, imali su, gotove uvijek zahvaliti svoj polo
aj
18

vladarevoj naklonosti. Treba pro

itati portrete, koje je nacrtao Grgur Tourski, prikazuju
i ve
i broj
svojih kolega, pa da se debije pojam o njihovu znanju i njihovim obiajima. Znatan dio tih biskupa
jedva je znao
itati; mnogi su se javno prepu
tali pijanstvu i raskala
enosti. Po
teni se Grgur nad tim
ogorava, ali se po njegovu govoru i predobro osjea, da njegovo ogor
enje gotovo nigdje nije nailazile
na odjek. Pa i on sam, uostalom, premda je sigurno bio znatno iznad veine svojih kolega, kakav nam
primjer pru
a o dekadansi Crkve! Latinski, kojim on pi
e 'a i sam je svjestan tega), joje samo
barbarske narjeje, koje zlostavlja gramatiku, sintaksu i rje
nik; njegov moral (a to na nesre
u i ne
opa
a) sadr
i blagosti i opro
tenja, koja su veoma
udnovata, i sudove, koji veoma iznena
uju. A
poslije njega bit e joi gore. Krajem VII. st. i na po
etku VIII. st. nije samo jezik, nego i sama misao
nalik na misao paraliti
ara. Takozvana Fredegareva kronika kao i stanoviti
ivoti svetaca iz ovog
vremena neusporedivi su spomenici nesposobnosti, da se izraze ak najjednostavnije stvari.
Uza sve te, kako god pogoena, crkva je jouvijek veoma mo
na, ili, recimo to
nije, jedina
civilizirana snaga ovog vremena. Ustvari se preko nje trajno odr
ala rimska tradicija, te je prema
tome, upravo ona sprijeila Evropu da nanovo zapadne u barbarstvo. Svjetovna vlast bila bi, samim
svojim snagama, nemo
na da spasi tu, dragocjenu ba
tinu.

Usprkos dobroj volji kraljeva, njihova navije

ta i priprosta administracija bila je suvi
e nedorasla
zada
i, koju su
eljeli ostvariti. Meutim crkva je imala osoblje, koje je nedostajalo dr
avi. Onakva,
kakva se oformila i razvila za vrijeme Carstva, ostala je i poslije provala. Hijerarhija,je ostala
netaknuta; bila je izgraena po uzoru na administrativnu organizaciju Rima, pa je usred sve veeg
nereda odr
avala i nadalje sve je jednostavne i
vrste temelje. Metropolitansko sjedi
te bilo je
uglavnom mjestu svake pokrajine, a biskupsko u glavnom mjestu sveke civitas (cite); ta je organizacija
smjesta i
ezla samo na sjeveru. Svagdje drugdje osvajai su je po
tedjeli i po
tovali.
Dok je civilna administracija zapadala u dekadansu, crkvena je administracija ostajala nepokelebljiva,
u istim okvirima, s istim destojanstvenicima, istim na
elima, istim pravom i istim jezikom, kojim se
slu
ila u vrijeme Carstva. Usred anarhije, koja ju je opkoljavala i usprkos razornom utjecaju,
to ga je
ova na nju vr
ila, crkva se odr
ala uspravna i pored trenutne dekadense; kler je bio za
ti
en mo
nom
zgradom, koja ga je zaklanjala, i disciplinom koja mu je, usprkos svemu, bila nametnuta. Kako god su
poneki biskupi bili neznalice, nehajni i nemeralni, bile im je ipak nemogu
e da se oslobode bitnih
du
nesti svojih funkcija. Morali su neizbje
no uz svoju katedralu dr
ati
kolu za odgoj mladih u
enika.
U isto vrijeme dok je laike nastave nestajalo, i dok, je dr
ava spala na to, da je u svojoj slu
bi imala
samo nepismene slu
benike, crkva je uslijed nu
nesti, koja je bila odreena samim njezinim
postojanjem stvarala jedno tijelo kome
e svaki lan u najmanju ruku znati da ita i pi
e latinski. Ve
samim tim imala je neodoljivu premenad svjetevnim dru
tvem; imala je, a da to nije ni htjela; ni
nastojala, monopol nauke. Njezine su
kole, osim rijetkih izuzetaka, bile jedine
kole, a njezine
knjige, jedine knjige. Pismenost, bez koje kultura nije mogu
a, pripada od kraja merovin
ke epohe
isklju
ivo njoj, tako da danas u na
im jezicima rije
i, koje zna
uju crkvenu osebu u isto vrijeme
ozna
uju i pisara: clerc u francuskem., clerk u engleskom, klerk u flamanskem i staro njemakom,
dijak u staro-ruskome. U toku VIII. st. intelektualna se kultura povukla i zato
ila unutar klase
sve
enika. Time je katoliki kler stekao takav polo
aj, kakav prije njega nije imao nijedan drugi kler.
Bio je dubeko po
tovan ne samo zbog svega vjerskog obilje
ja, i nije samo kod lai
keg svijeta u
ivao
onaj, ugled, koji u
enost budi kod neznalica nego je za svjetovno dru
tvo posto i neophedno potreban
pomo
nik. Drava nije mogla postojati bez njegevih usluga. U karolin
ko doba, kad budu nestali i
posljednji tragovi lai
ke nastave, dr
ava e morati da od klera uzajmljuje svoje pisarsko osoblje,
predstojnike svoje kancelarije i sve one svoje su
benike i savjetnike, za koje je stanoviti stupanj
intelektualne kulture bio neophodno potreban. Dr
ava
e se klerikalizirati, jer nije mogla druk
ije, ako
nije htjela da nanove zapadne u barbarstvo ne mogu
i drugdje osim u crkvi nai ljude, koji bi bili kadri
19

da shvate i izvr
avaju politi
ke zada
e,
to su bile u nadle
nosti dr
ave. A ako ih je nalazila samo u
crkvi, to nije zna
ilo, da ih je njihovo obilje
je Kristovih apostola naroito dobro osposobljavalo za
slu
bu dravi. Slu
benici onoga, koji je rekao, da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, nisu od
njega nau
ili upravljati svjetovnim poslovima. Ako su to ipak znali, ostalo im je to od Rima: crkva,
kojoj su pripadali, nadivjela je propast antikoga svijeta, i on se u njo ovjekovje
uje odgajaju
i novi
svijet. Crkvu je zapalo uiteljevanje nad dru
tvem i ona ga je sa
uvala stolje
ima, ne zato,
to je bila
kr
anska, nego zato
to je bila rimska; ili, ako nam je tako dra
e, ona je na modernu civilizaciju tako
dugo vr
ila premoan utjecaj zato
to je bila
uvar jedne starije i naprednije civilizacije. Prirodno je
uostalom,
to se ona okoristila tim polo
ajem, da ostvari svoj vjerski ideal i da svojej volji pedlo
i
dr
avu, koja ju je zvala, da joj bude pomonik. Nu
na suradnja, koja se uskoro ostvarila izmeu jedne
i druge, nosi u sebi klicu stra
nih sukoba, koje u poetku nitko nije mogao predvidjeti.
U
av
i u slubu dr
ave, crkva se dakle ne
e njoj podlo
iti. Kakve god bile koncesije, koje je ona
milom ili silom dala dr
avi u stanovitim trenucima, ona je prema njoj uvijek ostala nezavisna sila. Ona
je u zapadnoj Evropi za sebe zahtijevala i postigla slobodu, koju nije u
ivala ni u Rimskome, a ni u
Bizantskome carstvu. Ako je to bilo tako, dogodilo, se to manje zbog toga,
to zapadni vladari nisu
nikada postigli mouporedivu s vla

u careva, nego zato,

to se crkva veod po
etka na
la u takvom
ekonomskom polo
aju, koji joj je dopu
tao da
ivi i da se razvija s pomo
u svojih vlastitih sredstava i u
tom je ona opet ba
tinica Rima. Neizmjerno zemlji
no bogatstvo, kojim ona raspola
e, potje
e od
imanja poganskih hramova, koje su Kostantin i njegevi nasljednici prenijeli na nju. I oni nisu od nje
na
inili samo najve
eg posrednika, nego i privilegiranog posjednika, izuzimlju
i pripadnike crkve ispod
osebneg poreza, a crkvena imanja ispod zemlji
neg pereza. Sve su ovo, i posjed i privilegije, barbarski
kraljevi po
tavali, tako da crkva, u trenutku kad otpo
inje historija modernih naroda posjeduje
neuporedivo bogatstvo u demenama. Ovo obja
njava, kako je ona bez slabljenja mogla pro
i kroz krizu
invazija i u punom politikom i socijalnem rasulu spasiti svoju organizaciju, novaiti i odr
avati svoj
kler.
Tako je oito, da se ona, s koje god je strane prouavali, usprkos dekadansi od V.- VII. st., puna snage i
budu
e veli
ini. Njezino opadanje nema uzrok u njoj samoj, nego u trenutnim okolnostima. A pri tom,
kad se govori o njezinoj dekadansi, misli se na slu
benu crkvu, na svjetovni kler, na onaj, koji je jedini
vidljiv. Meutim, pored njega polagano se razvija kler, koji jonije vidljiv, ali koji malo po malo
osvaja svoje mjesto i zapeinje, zasad jou tami, pripreme za ulogu, koju
e uskore zaigrati. To je
redovniki kler, mona
tvo.

II. REDOVNICI I IZLAZAK PAPINSTVA NA POZORNICU

Asketizam, koji nu
no preizlazi iz ekskluivne koncepcije kr

anstva, brzo se, od po

etka II. st., razvio
u istonim pekrajinama Rimskog carstva. Njegove su pristalice duge bili obini laici, koji, su se okanili
poslova i dobara svega svijeta, da bi se, u samo
i posvetili spasenju svoje du
e. Ti su samotnici, bili
prvi monasi (

) Sveti Pahomije(348) dop

ao je na pomisao da, im nametne regulu i da ih u
svrhu organizira u opinu. Redovnici koji su ovaj novi oblik
ivota prihvatili, okupili su se ti ograena
boravi
ta, koja su se sastojala od,
elija, sagraenih oko sredi
nje kapelice. Da bi ih razlikovali od
samotnika, dado
e stanovnicima tih pobo
nih kolonija naziv redovnika (cenebita). Na ovu redevniku
instituciju nadovezuju se zapadnjaki samostani, od kojih je prvi, u VI. st., na brdu Monte Cassina, u
blizini Napulja, osnevao Sv. Benedikt (+ oko 543). Originalnost i u isto vrijeme zama
nost Benedikteva
djela sasteji se u tome,
to je monaha izdvojio iz laikega
ivota i od njega u
inio redevnika, vezanog
za ovaj poziv, trima vje
nim zavjetima poslu
nosti, siroma
tva i
isto
ei
to im je nametnuo obavezu
20

da budu sve
enici. Take se pored svjetovog klera, koji svojim pedrijetlom dosie u vrijme stvaranja
ustava prvebitne crkve, pojavljuje i jedan novi kler,
to je proiza
ao iz asketizma i svoja vrata otvara
onima, koji
ele na ovome svijetu ostvariti ideal kr
anskaga ivota. Regula (red), kome taj kler duguje
svoje ime, nije samo pravilo o molitvama i vr
enju pobe
nesti; ona obavezuje joi na iskazivanje
pa
asti bogu radom, i te bilo manuelnim radom, ili uenjem.
Isprva se rasprestiranje samostana vr
ilo prili
no polagano. Malo pa malo pro
irili su se po Italiji, pa su
desegli jug Galije i zatim su se, zahvaljuju
i apostolatu Iraca, i toku VII. i VIII. st. rasprestrli u znatnom
broju po sjeveru Franakog kraljevstva.7 U ostalem, izmeu pejedinih samostana nije bile nikakve
veze, a nisu imali djelevanja na vanjski svijet;
ini se, da su ih dijecezanski biskupi nerado gledali, ne
znaju
i prave
to da rade s tim prida
licama.
Historijski je razvoj dosudio papinstvu da upotrijebi tu veliku snagu, koja samu sebe nije poznavala, i
da je stavi u slu
bu crkve, da je, da tako ka
emo, pretvori u trajno rezervno oru
je, koje
e, stajati na
raspolaganju papinstvu. I baje prvi veliki papa Grgur Veliki (590-604) zaslu
an za ovaj genijaini
pothvat.
Do njega je papinsko prvenstvo slabo definirano i proizlazi gotovo samo iz dvostrukog svojstva pape: on
je nasljednik Sv. Petra i biskup Rima. Ono se vi
e manifestira, po
tovanjem koje mu iskazuju, negoli
vla

u, koju koju vr
i. U raznim kraljevstvima biskupe imenuju kraljevi, i njihovi odnosi prema papi ne
name
u im nikakve ve
e dunosti, osim
to, mu iskazuju po
tovanje. A patrijarhe Aleksandrije,
Antiohije, Jeruuzalema i Carigrada, smatraju ga sebi ravnim. I napokon, isto onako, kao
to postupa
prema ovima, bizantski car sebi pridr
ava pravo da potvrdi njegovo imenovanje ili da ga poslije
Justinianova vremena, ravenski egzarh potvrdi u njegovo ime. Povrh toga, poev
i od nereda; koje je
izazvala seoba, polo
aj Italije, a napose polo
aj Rima, sputava ili apsorbira aktivnost papa u
poslovima, koji nemaju ni
ta zajedni
ko s upravljanjem crkve. Otkad, car, vi
e ne stoluje u Gradu,
ondje je papa zapravo postao glavna osoba. Budu
i da nema laikih vlasti, to na njega pada du
nost da
pregevara s osvaja
ima da bdi nad administracijom, nad opskrbom
ive
nim namirnicama i
utvrivanjem grada, kome je otkako mu je pu
anstvo po
elo opadati i otkako je stao siroma
iti, sve
te
e da odr
ava svoje goleme zidine i svoje spomenike. Napose od provale Langobarda pape se moraju
boriti protiv te
koa i opasnosti, koje im polazi za rukom nadvladati samo uz pomoenergije. Jer car
je zauzet obranom granica u Siriji i na Dunavu, pa im posve prepu
ta brigu da se odupru tim
neprijateljima,
to se bijesno trude da osvoje Rim. Najvi
e
to u
ini, to je da od vremena do vremena
po
alje ne
to vojske i ne
to nov
ane pomo
i, a oboje podjednako nedovoljno. Egzarh u Ravenni isto je
tako ugro
en i nije kadar da pru
i neku efektivnu suradnju. U trenutku kad se 590. Grgur Veliki uspeo
na prijestolje Sv. Petra, on je o
igledno izgubio svaku nadu u budu
nost, te uporeuje Rim s laom,
koju bije bura i koja svakog trenutka ima da potone.
Grgura Velikog treba smatrati prvim tuma
em_vjerske misli poslije crkvenih otaca. Ali on ih ne
nastavlja. Njega, ne zanimaju dogmatska pitanja: za njega su ona definitivno rije
ena. Va
no je bilo
iz, njih izvu
i moralne konzekvencije, organizirati kr

anski
ivot s obzirom na njegov cilj, na njegovu
kona
nu svrhu, koja je sa
eta u stra
noj dilemi izmeu raja i pakla. Njegove su o
i takore
i nepemi
no
uprte u
ivot na drugoj strani i slike, koje je on o tome nacrtao, znatno su pridonijele tome, da je
srednjovjekovna pobo
nost poprimila tako tmuran i tjeskoban obrat, pretvorila se u strah i opsjednue
vjenim kaznama, koje su Bo
anskoj komediji na
le svoj besmrtni izra
aj. Budui da je crkva sredstvo
vjenoga spasenja, treba poveati njezin utjecaj na du
e, da bi ih se spasilo od pomora. I tu se kod
Grgura, kao i kod drugih velikih mistika, na primjer kod Sv.Bernarda ili kod Loyole, otkriva ona
7

Samostani u Irskoj bili su veoma razli

iti od benediktinskih samostana. Ali su irski misionari osnivali samostane na
kontinentu u skladu s organizacijom benediktinskih samostana.

21

prakti
na genijalnost, kojoj polazi za rukom da zbog nadzemaljskih ciljeva,
to te ih sam sebi
postavlja, sjajno organizira stvari ovog svijeta, koje prezire. Mo
da njegovo podrijetlo pripadao je
staroj patrijicijskoj porodici, koja je po tradiciji bila upletena u upravljanje gradom nije bilo bez
utjecaja na ovu stranu njegova karaktera. Jedva je mogu
e vjerovati, da je njegova pisma napisao isti
autor kao i rasprave Moralia i Dialogus miraculorum. Ona nam ga prizajuje prionula uz obnovu
patrimonija Sv. Petra, to jest golemog zemlje
nog posjeda rimske crkve, koji je bio rasut svuda po
Italiji, obalama Ilirije i na Siciliji, i koji su neredi za vrijeme provala raskomadali, upropastili i
dezorganizirali. Vidimo ga u tim pismima, gdje zahtijeva otuene ili zauzete zemlje, imenuje
upravitelje, odreujeme im pravila, kojih se imaju dr
ati, name
e im potrebne mjere za ubiranje i
centralizaciju prihoda. Stoga mu pripada dvosturka i neobi
na
ast, da je u isto vrijeme bio
najstarijimistik i najstariji ekonom Srednjeg vijeka. Uostalom, njegova je ekonomksa aktivnost
potpuno proeta rimskom praksom, i on je uvelike pridonio, da su se posredstvom crkve sa
uvale i
resprostanile domanijalne instutucije Carstva. Posao, koji je poduzeo, bio je za nekoliko godina gotov.
Papinstvo je steklo redoviti prihod i obilne izvore. Postalo je prva novana sila svoga vremena.
Ovoj prvoj snazi Grugur je dodao drugu, privezav
i uza se redovnike, prema kojima su ga vukle u isto
vrijeme njegove astetske tendencije i njegovo lucidno shva
anje stvarnosti. On je veoma dobro vidio
kakvu bi pomopapinstvo dobilo od ovih posvuda razasutih samostana, kad bi se pretovorilo u njihova
za
titnika. Nije se ograniilop samo na to, da osniva nove u vje
nome gradu, nego je mnogima od njih
dodijelio privilegije egzemcije, koji su ih stavljali izravno pod vlast Svete Stolice. Od vremena Sv.
Benedikta redovnici su bili sastavni dio crkve. Mo
e se rei, da su od vremena Grgura Velikog postali
dio njezine akcije.
I zaista, baredovnicima, kojima je on upravljao i koje je formirao, povjerio je veliko djelo svoga
pontifikata: pokr
tenje Anglosasa.8 Ono bi uostalom bilo nemogu
e da on nije raspolagao fondovima
nu
nima za njegovo ostvarenje, i tako su dvije velike reforme za vrijeme njegove vladavine, uspostava
i obnova patrimonija Sv. Petra i savez potpuo odgovara vjerskom idealu i prakti
nim sposobnostima
njegova za
etnika.
Obraenje Engleske i remek-djelo takta, razbora i metode. Dugo pripraman od pape za svoju zada
u,
Sv. Augustin (Canterburyjski) i njegovi drugovi postupili su su prema zrelo promi
ljatim uputama i
posvema pro
eti milosrem, pra
tanjem, sno
ljivo

u i zdravim razborom. Ni
ta nije razli
itije od
naglog i zanesenjakog vladanja keltskih misionara, nego strpljivo i razborito vladanje Grgurovih
misionara. Oni dolaze u zemlju tek po
to su izu
ili njezin jezik, obi
aje i vjeru. uvaju se, da ne
povrijede predrasude, klone se prebrzih uspijeha, pa
ak i revnovanja da postignu mueni
tvo. Sti
u
povjerenje prije nego
to su stekli du
e, tako ih dobivaju, potpuno. Poslije
ezdeset godina Anlosasi su
ne samo kr
ani, nego
ak tako uspije
ni pokr
eteni, da sad oni daju crkvi misionare, dostojne ovih,
koji su njih preobratili. Stotinu dvadeset godina posije iskrcanja Svetog Augustina na
alu kod
Hastingsa (590), Sv. Bonifacije je poduzimao pokr
tenje poganske Germanije na drugoj obali Rajne.
Obraenje Engleske obilje
ava odlu
nu etapu, u povijesti papinstva. Budu
i da je anglosasku crkvu
osnovao izravno papa, ona je od samog poetka podvrgnuta neposrednoj podlo
nosti i upravljanju
Rima. Ona nema nijednog obilje
ja nacionalne crkvei ona je apostolska u punom smislu te rije
i. I
crkva na drugoj obali Rajne, koju
e ona osnovati, primit e od nje ista obilje
ja. Razumljivo je, koliko
je time ugled i utjecaj papinstva dobio na snazi i sjaju. Dok su u samome Rimu pape i nadalje od
bizantskog cara i od egzarha u Ravenni smatrani za patrijarhe Carstva, te ostaju podlo
ni obavezi da
od njih tra
e potvrdu svoga izbora, novi kr

ani, na sjeveru po
tuju u njima namjesnike. Isusa Krista,
predstavnike boga na ovome svijetu. Papinstvo je sebi dakle stvorilo polo
aj, koji e odsad biti
nepomirljiv s podlo
no
u, u kojoj je ono
ivjelo dotad nasuprot caru. Prije ili poslije, ono
e slomiti
tradicionalnu vezu, koja postoji izmeu Carstva i njega i koja ga, otkako vi
e ne postoji Carstvo na
zapadu, samo priti

e, poni
ava i smeta. I da se jocar pokazuje djelotvoran za
titnik, ili, ako venije
mogue vi
e, da bar posvjedo
uje svoju dobro-namjernost! Ali on odlazi dalje: nije ostao na tome, da
8

Iskrcavanje Sv. Augustina 596.Pokr

tenje dovr
eno 656.

22

se dezinteresirao za Rim i ostavio ga bez obrane pred pothvatima Langobarda, nego se pretovrio u
njegova protivnika. 9
U tim bizantskim krugovima, koje postresaju teolo
ke strasti, pojavila se nedavno nova herezija:
ikonoklazam. Isovjeda je i sam car Leon III Isaurijski i nemjerava ju nemetnuti Rimu. No ovaj put je
toga suvi
e. Papa se ne e povrd
i samovolji jednog gospodara, koji ga je smatrao isto tako uslu
nim
kao
to
to su patrijarsi u Carigradu ili_Antiohiji. Veje Grgur II (715-731) objavio prijetee rije
i.
to
se prijelom nije izvr
io vetada bilo je zbog toga,
to je carska tradicija i dalje tako sna
na, da su
okljevali u
initi odlu
an korak. A osim toga ostaviticara, znailo je baciti se u nepoznato, izlo
iti se
represalijama, koje mogu crkvu izlo
iti najozbiljnijim pogibeljima. Za izvr
enje tako, odlu
nog
ina i
da bi se nasuprot caru zauzelo ne samo dr
anje jednakoga, nego i vi
ega, da bi se izvr
io prijlom s
heretikim istokom i postavili na Zapadu temelji univerzalnog kr

anstva, da bi mogao biti odba

en
rimski karakter ti starom smislu rije
i i preuzet novi, kataoli
ki, da bi duhovna vlast mogla biti
osloboena okova, koje joj je nametao cezarizam, bio joj je potreban neki moan i vjeran saveznik.
Tko je u tada
njoj Evropi mogao na sebe uzeti ovakvu ulogu? Samo jedan
ovjek, koji je i sam tra
io
saveznika. kadra da na njega zakonito prenese krunu. Bio je to majordom merovin
kih kraljeva.

Godine 659 Konstans II. poslao je u progonstvo Martina I. Godine 692. Justinijan II. postupio bi isto tako sa Sergijem I da
nije do
lo do pobune.

23

DRUGO POGLAVLJE
FRANAKO KRALJEVSTVO
I. RASULO DRAVE
Od svih kraljevstava, koja su barbari osnovali na tlu Rimskoga carstva, samo je frana
ko svojim
granicama obuhvaalo kompaktan blok germanskog stanovni
tva. Veprije Klovisovih osvojenja u
Galiji, Salijski Franci, Ripuarijski Franci i Alamani kolonizirali su masovno cijelu lijevu obalu Rajne i
dosta duboko napredovali u doline Moselle, Meuse i Schelde. Sam Klovis je u po
etku bio tek jedan od
brojnih kraljevi
a,
to su vladali nad dijelovima Salijskih Franaka. Njegovo kraljevstvo, koje mora da je
otprilike odgovaralo podru
ju nekada
njeg rimskog grada Tournaia, nije mu pru
alo dovoljno potrebnih
snaga, da bi mogao uspje
no provesti namjeravani napad na Syagriusa, rimskog oficira, kome se usred
osvojene Galije jouvijek pokoravalo podru
je izmeu Loire i Seine, pa je svome pothvatu pridru
io
svoje roake, kraljeve Terouanna i Cambraia. Ali se pobjedom okoristio sam, po
to je Sygrius zba
en,
prisvojio je sebi njegovo podruje te je porazrnu premonad nekosebi jednakima, kojom je otada
raspolagao, upotrebio da ih se rije
i. Bilo nasiljem, bilo lukav
tinom sru
io ih je, ili ih je dao ubiti, a
zatim ga je njihov narod Priznao. te .je jako za nekoliko godina ra
prostro svoju vlast na cijelo
podru
je
to ga opkoljava Rajna od Kolna do mora. Alamani, koji su se naselili u Alzasu i na Eifelu
pijetili novom kraljevstvu napadom s boka, bili su potu
enii pripojeni u okvir frana
ke dr
ave.
Osigurav
i sebi tako posjed djele sjeverne Galije od Rajne do Loire, frana
ki se kralj mogao posvetiti
osvojenju bogate Akvitanije. Ona je pripadala Vizigotima. Budu
i da je ve 496 bio obraen na
katolicizam, Klovis se okoriostio povodom njihove herezije, da protiv njih povede rat. Potukao ih je
(507) kod Vouillea te je granicu prenio sve do Pireneja. Od Sredozemog mora odvajala ga je jo
Provansa. Ali Teodorik nije bio sporazuman time, da dopusti Frana
kom kraljevstvu da se pro
iri sve do
vrata Italije, i Klovis se morao odrei Provanse. koju je Teodorik, da bi poveao svoju sigurnost
pripojio svojoj dr
avi. Klovisovi sinovi dovr
ili su tako dobro oto
eto djelo; doepali su se kraljevstva,
koje su Burgundi osnovali i u dolini Rhone 532, zauzeli Pravansu od Lionskog zaljeva do Rhone, pa je
tako od sada cijela stara Galija bila podlo
na dinastiji Merovinga.
U skladu s mediternskim karakterom,
to ga je zapadna Evropa sa
uvala sve dokraja VII. stolje
a, ona
je prije svega nastojala da svoju vlast pro
iri prema jugu. Frana
ke su vojske neko vrijeme poku
avale
preoteti sjevernu Italiju od Langobarda. Ali je provala Muslimana, kako smo vidjeli veprije, surovo
prekinula tradicionalnu oriijentaciju sjevernih predjela prema ju
nima. Posljednji merovin
ki osvaja
,
Dagobert I., okrenuo je svoje napore prema Germaniji, te je uznapredovao
ak do Dunava. Zatim
pro
irivanje prestaje i po
inje opadanje.
Zatvaranje Mediterana,
to su ga izvr
ili Muslimani, neobiljeava samo novu orijentaciju evropske
politike, nego takoer, mo
e se rei, i svr
etak antikoga svijeta.
I zaista, sve od vladavine Dagoberta 1. merovin
ka se dr
ava nije odvojila od rimske tradicije, socijalno
stanje zemlje nakon dubokih poreme
aja, koje je pretrpjela od provala, ponovo poprima svoje staro
rimsko obilje
je. Zemlje u carskom dr
avnom posjedu pre
le su, istina je u vlast kraljevu, ali su galoromanski veleposjednici, osim rijetkih izuzetaka, zadr
ali svoje domene, organizirane onako, kako su
bile za vrijeme Carstva. Upadljiva je u tom pogledu
injenica, a mo
emo konstatirati, da je papa Grgur
Veliki, da bi obnovio upravu na velikim crkvenim zemljoposjedima, naprosto obnovio rimski
domanijalni sistem.

24

Po
to je mir jednom bio uspostavljen, trgovina je obnovila svoju djelatnost. Marseille, sredi
te velike
pomorske trgovine s Istokom, primao je one sirijske trgovce,
to ih uostalom ponoivno nalazimo u
va
nim gradovima na jugu Galije i koji su zajedno sa idovima, glavni trgovci u zemlji. Gradovi u
unutra
njosti zadr
avaju i dalje graansko stanovni
tvo, koje se sastoji od trgovaca, a meu njima ima
i takvih, koji su nam iz punog VI.st. poznati kao bogati i utjecajni odli
nici.
A zahvaljuju
i toj redovitoj trgovini, koja je meu stanovni
tvom odr
avala znatan promet robom i
novcem, kraljevska blagajna, hranjena cestarinom i mostarinom, ne prestaje raspolagati va
nim
izvorima isto tako znatnima, ako ne i ve
ima, kao
to su bili oni, koje je izvla
ila iz prihoda sa carskih
domena i ratnonog plijena.
Sigurno je, da je civilizacijia Rimskog carstva, koja joi dalje
ivi, zapala u duboku dekadansu, ali je
ipak ouvala svoja bitna obilje
ja.
O
ito, va
ni slu
benici, odabirani izmeu velika
a, pokazuju preema vlasti neobi
nu nezavisnost, i
porez, nema sumnje, grof
esto ubire samo u svoju korist,
ime se obja
njava naziv za porez: da
a,
globljenje, exaction, kako se to poinje govoriti u jeziku onoga vremena.
Slabljenje stare rimske uprave, odsjeene od Rima, kojoj kralj s mukom odr
ava joposljednje
tragove, omogu
uje aristokraciji veliikih posjednika, da nasuprot kralju, u dru
tvu zauzima sve ja
i i
ja
i polo
aj. Napose na sjeveru, u Austraziji, gdje se romanizacija gotovo posve izgubila, ona
postizava; poev
i od VII. st. apsolutnu prevagu.
Ta aristokracija, koja postaje sve aktivnija, nema nikakvih obilje
ja nekog plemstva. Ona, se ne
razlikuje od preostalog dijela nacije svojim pravnim, nego samo svojim dru
tvenim polo
ajem. Oni od
kojih se ona sastoji, da se izrazimo jezikom njezinih suvremenika, to su velika
i (majores), magnati
(magnates), mogu
nici (potentes), i njihova mo proizlazi iz njihova bogatstva. Svi su veliki
zemljoposjednici, jedni su potomci bogatih galoromanskih porodica iz vremena prije osvojenja, a drugi
su miljenici, koje su kraljevi obilno opskrbili zemljama, ili grofovi koji su se okoristili svojim
polo
ajem, da steknu prostrane domene. Bez obzira, uostalom, da li su bili Romani ili Germani po
roenju,
lanovi ove aristokracije ine jednu skupinu, meu sobom vezanu zajednicom interesa,
unutar koje nije dugo trebalo
ekati da razlike u podrijetlu i

eznu, i da se stope u istovetnosti ivota i

obi
aja. Uporedo s time, kako se dr
ava, kojoj je aristokracija davala najva
nije slu
benike,
pokazivala nesposobna da ispunjava svoju bitnu, i glavnu zada
u, drugim rije
imam da jam
i osobnu
sigurnost i dobra svojih podanika, prevaga aristokracije sve, se vi
e afirmirala osobni polo
aj
aristokrata koristi se porastom op
e anarhije, i javna nesigurnost neprestano poveava njihov privatni
utjecaj. U svojstvu kraljevih oficira, grofovi progone i plja
kaju sirotinju, koju bi trebali
tititi; ali od
dana, kad im ta sirotinja, ne mogav
i vi
e izdr
ati, ustupa svoje zemlje i svoju osobu i tako se pripoji k
njihovoj domeni. Ti
e isti grofovi, u svojstvu velikih posjednika, pro
iriti i na njih svoju mo
nu za
titu.
Tako sami slu
benici dr
ave rade protiv dr
ave, te
irei neprestano nad ljudima i nad zemljama svoje
za
titni
tvo i svoj privatni posjed, oni
udesnom brzinom oduzimaju kralju njegove izravne poda nike i
njegove poreske obveznike.
Jer odnos, koji se uspostavlja izmeu mo
nih i slahih, nije prosti ekonomski odnos, kakav postoji
izmeu vlasnika i zakupca njegove zemlje. Nastalo iz potrebe za djelotvornom za
titom usred dru
tva
prepu
tenog anarhiji, on stvara izmeu njih vezu podlo
nosti, koja se pro
iruje na cijelu osobu i koja
svojom intimno

u i tjesnoom podsje
a na porodinu vezu. Ugovor o rekomandaciji, koji se pojavljuje
veu VI. st., daje
ti
eniku ime vazala (vassus) ili slubenika, a za
titniku ime starje
ine ili seniora
(senior). Senior je obavezan ne samo da se brine za uzdr
avanje svoga vazala, nego i da mu pru
a neke
vrste stalnu pomoi za
titu te da ga pravno zastupa. Slobodni ovjek.
25

koji se predaje u rekomandaciju, zadr

ava dodu
e i dalje prividna obilje
ja svoje slobode, ali ustvari,
on je postao klijent seniorov sperans.
Taj protektorat,
to ga senior vr
i nadslobodnim ljudima na temelju rekomandacije on vr
i, dakako i to
jointenzivnije, i nad ljudima, koji pripadaju njegovoj domeni, nad biv
im rimskim kolonima,
privezanima za zemlju, ili nad robovima, potomcima rimskih ili germanskir robova, kojih je i sama
osoba, na temelju roenja njegovo privatno vlasni
tvo. Nad svim tim zavisnim stanovni
tvom on
posjeduje vlast u isti mah i patrijarhalnu i patrimonijalnu, koja se u cijelosti osnivana mirovnom i na
zemlji
no-posjedovnom pravu. U po
etku je to tek prosto injeni
no stanje. Ali ni
ta ne prikazuje
bolje nemodr
ave, od obaveze u kojoj se na
la, da to stanje prizna. Poev
i od VI. st., kralj u sve
veem broju dodjeljuje privilegij imuniteta. Pod tim treba razumjeti privilegije, koji dopu
taju nekom
veleposjedniku da, bude izuzet od prava intervencije javnih slu
benika na podru
ju njegove domene.
Posjednik imuniteta stupa dakle na svojoj zemlji na mjesto dr
avnog slu
benika. Njegova
kompetencija, koja je po podrijetlu
isto privatna, prima zakonsku potvrdu. Ukratko, dr
ava pred njim
kapitulira. A uporedo s time, kako se davanje imuniteta
iri, kraljevstvo se sve vi
e i vi
e raspada na
podru
ja, na kojima kralj sam sebi zabranjuje da intervenira, tako da su kona
no pod njegovov
izravnom vla

u samo mali i malobrojni predjeli, koje veliki posjed jonije progutao.

A polo
aj je utoliko ozbiljniji,
to su od imanja samoga kralja, koja su prvobitno obuhvatila cjelokupni
zemlji
ni posjed rimske dr
ave, na kraju merovin
kog razdoblja preostali josamo bezna
ajni ostaci.
Ona su zaista, komad po komad bila ustupljena aristokraciji, kao plaa za njihovu vjernost. Neprestano
dijeljenje monarhije meu " Klovisove potomke, izmjenino odvajanje i zdru
ivanje kraljevstava,
Neustrije, Austrazije i Burgundije neprestano preoblikovanje granica i graanski ratovi, koji, su izbijali
kao posljedice ovoga, sve je to bilo izvrsna prilka za velika
e da trguju svojom odano

u vladarima,
koje je tek 'sluaj nasljedstva pozivao da vladaju nad njima, i koji su, da bi sebi osigurali krunu, bili
bez kolebanja pripravni da
rtvuju oevinu dinastije.
Suprotnosti
e se prvi put pojaviti u sukobu izmeu romanizirane aristokracije u Neustriji i
austrazijskih velika
a, koji su ostali mnogo bli
e germanskim obi
ajima i ustanovama. Uspon
aristokracije dovodi posve prirodno do izra
aja lokalne utjecaje; tako raznolikost stupa na mjesto
kraljevskog jedinstva.
Muslimansko osvojenje Sredozemlja moralo je ubrzati politi
ki i socijalni razvoj, koji se ocrtavao.
Dotad su se usred dru
tva, koje se, neopazice pretvaralo u vladavinu seniorainih posjeda, gradovi ipak
odr
ali,
ive
i od trgovine, a s njima se odr
alo i slobodno graanstvo. U drugoj polovini VII. st, cijele
trgovine na obalama zapadnog Sredozemlja, nestaje Marseille, ostav
i bez brodova, umire ugu
en, i svi
gradovi na jugu u manje od pola vijeka zapadaju u najpotpuniju dekadansu. U cijeloj zemlji trgovina
se gasi, jer je more vi
e ne hrani. S njom nestaje i gra
anstva; nema vi
e profesionalnih trgovaca,
nema vi
e trgova
kog prometa, a kao posljedica toga, cestarine i mostarine prestaju hraniti kraljevsku
riznicu te ona otad postaje nesposobna da snosi tro
kove vladanja.
Otada zemljoradni
ka aristokracija
ini jedinu dru
tvenu snagu. Nasuprot upropa
tene kraljevske
vlasti, ona ima i zemlju, pa stoga posjeduje i bogatstvo i ugled; preostaje joj samo da joosvoji i
vlast.
II. MAJORDOMI
Po tradiciji posljednje Merovinge nazivamo kraljevi-lijen
ine; ali bilo bi bolje zvati ih nemo
nim
kraljevima, jer se njihova neaktivnost ne obja
njavani lijeno

u ni njihovom apatijom, nego njihovom

26

slabo
u i njihovom nemoi. Po
ev
i od sredine VII. st., oni jouvijek kraljuju, ali sad zemljom, na
ru
evinama kraljevske vlasti, koju su uni
tili, podjeliv
i meu sobom njezine podanike i preotev
i
njezine funkicije, vladaju zapravo velika
i. U svakom od triju dijelova, u Neustraziji, Austraziji i
Burgundiji, na koje se monarhija zbog naslijeivanja kraljevske vlasti podijelila, upravitelj dvora
pretvorio se od kraljevskog ministra u predstavnika aristokracije kod kraljevske osobe. Ustvari otada
on, uz potporu aristokracije, vlada dr
avom. Od trojice tih upravitelja, onaj u Burgundiji i

ezava
dosta rano, te se tako povela borba izmeu preostale dvojice. Austrazijska je zemlji
na aristokracija
bila mo
nija od velikih posjednika u Neustraziji, jer je ostala udaljenija od kralja i stare rimske
administracije, te je stoga nu
no morala pobijediti u dr
avi, koja je bila isklju
ivo osnovana na
bogatstvu u zemljoposjedu. Izmeu upravitelja dvora u Austraziji, Pipina koji je prestavljao velika
e, i
upravitelja u Neustaziji Ebriona, koji je ostao vjeran staroj kraljevskoj koncepciji, borba vi
e nije bila
jednaka, i Pipin je triumfirao. Otad je za cijelu monarhiju postojao samo jedan upravitelj dovra, a
davala ga je porodica Karolinga. Ona je vedugo vremena u
ivala na sjeveru zemlje istaknut polo
aj,
koji je dugovala svome bogatstvuu zemljeposjedu. Njezine su domene bile brojne napose u onom napol
romanskom, napol germanskom predjelu, koje je sredi
te Liege, tada obi
no selo, a
irilo su se a obiju
strane jezine granice, u pokrajinama Hesbaye, Condroz i Ardenne; Ardenne i Heristal bile su njihove
omiljene rezidencije. Bogate enidbe josu poveale njihov ugled. Iz braka k
eri Pipina Ladenskog i
sina Ansegiza od Mertza rodio se Pipin Heristalski, prvi od roda, koji je igrao istaknutu ulogu. Zna se,
da je uspje
noo ratovao sa poganskim Frizima, koji su svojim upadima uznemirivali sjeverne dijelove
kraljevstva, a to je njemu i njegovima donijelo popularnost, koja ih je osobito istakla. Poslav
i svoga
nezakonitoga sina Karla Martella, da nastavi borbu protiv barbara, okrenuo je protiv Ebroina svoje
vazale i svoje vjerne, navikle ratovanju u krutim pograninim vojnama, pa je odnio pobjedu nad njim i
otad vladao kao regent u cijeloj monarhiji. Za nju je, bila sre
a,
to njome sada upravlja ovaj sna
ni
vojnik, upravo u trenutku, kad su Abderamanovi Arapi prelazili Pireneje i osvajali Akvitaniju. Karlo je
do
ao na Poitierske ravnice da im ondje ponudi bitku; polet muslimanske konjice slomio se na
redovima njegovih te
kih pje
aka. Literarna dekadansa toga vremena tako je duboka, da nemamo
nijedan, tekst, koji opisuje taj odluni dan. Uostalom, nije to bilo ni va
no: njegov rezultat ga je
u
inio besmrtnim. Zaustavljena provala povukla se nazad, Muslimani su u Galiji zadr
ali samo okolinu
Narbonne odakle ih 759 imao izagnati tek Pipin Mali.
Pobjeda kod Poitiersa kona
no je u
ilila Karla Martella potpunim gospodarom u kraljevstvu. On se,
time okoristio da mu dade snanu vojnu organizaciju. Do njega se vojska sastojala samo od slobodnih
ljudi, nova
enih u grofovijama u vrijeme rata. To je bila obina milicija pje
aka, koja se opremala na
svoj tro
ak; bilo ju je te
ko okupiti i sporo se kretala. Poslije Poitiersa Karlo se odlu
io da po uzoru na
Arape stvori, konjicu, koja
e brzo moi da pree ususret neprijatelju i da prednost u broju nademjesti
predno
u u pokretljivosti. Takva je novost pretstavljala temeljitu prebrazbu prija
njih obiaja, nije
bilo mogu
e nametnuti slobodnim ljudima ni uzdr
avanje konja za rat, ni nabavku skupe konjanike
opreme, niti dugu i te
ku obuku u ratovanju na konju.
Za ostvarenje tog cilja, bilo je dakle potrebno stvoriti klasu ratnika, koji e posjedovati izvore u skladu
s ulogom, koju se oekivalo da
e imati. 10 Izvr
ena je
irka raspodijela zemalja naja
im vazalima u
u
ravitelja dvora, koji nije oklijevao da u tu svrhu sekularizira dobar dio crkvenih imanja. Svaki
naoru
an ovjek, nadaren
esticam zemlje, ili, da upotrebimo tehni
ki termin, beneficijem, bio je
obavezan da za njoj uzdar
ava ratnag konja i da vr
i vojnu slu
bu, kadgod to od njega bude zatra
eno.
Ovo obaveze potvrdit
e joi jedna zaketva vjernosti. Vazal, koji je prvobitno bio tek slubenik,
postaje tako vojnik,
iji je opstanak osiguran posjedom zemlje. Ova se institucija veoma brzo.pro
irila
po cijelom kraljevstvu. Goleme domene aristokracije dopu
tale su svakome od njezinih pripadnika, da
sebi stvori konjaniku
etu,i oni to nisu propustili. Prvobitni naziv beneficija malo je poslije i
ezao,
10

Zanimljivo je konstatirati, da je u Rusiji u XV. st., Ivan III. stvorio konjicu na isti na
in. On daje zemlje
ak i kmetovima.
(Mi1jukov, Povijest Rusije, sv, I. str, 117,)

27

pred nazivom leno ( fief). Ali sama feudalna organizacija u svima svojim bitnim crtama, sadr
ana je
veu mjerama, koje je poduzeo Karlo Martello. Bila je to najve
a vojna reforma, koju je Evropa
upoznala prije pojave staja
ih vojski. Ona je uostalom, kako emo, jouskoro vidjeti, izazvala mnogo
dublje posljedice za dru
tvo i dr
avu, negoli ova druga reforma. U svojoj biti, ona je bila samo
prilagoavanje vojske jednom vremenu, u kom je veliki zemljoposjed dominirao cijelim privrednim

ivotom, a njezina je posljedica bila ta, da je zemljoposjedni

ka aristokracije s politi
kom moi dobila
i vojni
ku silu. Stara vojska slobodnih ljudi nije i

ezla, ali je sada

inila samo priuvu, koja je bila sve
manje potrebna.
Kraljevska vlast je mirno pu
tala da se vrh ova preobrazba, koja je vojsku organizirala izvan njezina
doma
aja i njoj ostavljala samo prazni privid vlasti. Otad su kraljevi tako potpuno, i

ezavali sjeni
svojih mo
nih upravitelja dvora, da ih je jedne od drugih te
ko razabirati a u
enjaci se ak i ne sla
uo
njihovim imenima. Einhard bez sumnje veoma dobro izra
ava osjeaje, koje je prema njima gajila
okolina posljednjih Karolinga, kad ih sa u
ivanjem karikira u liku glupavih i poseljaenih monarha, kao
seljake s njihovih najzabaenijih sela, s nenjegovanom bradom i zanemarene odje
e, kako se daju
voziti u kolima poput tih seljaka, s prostom volovskom zapregom. ak sei njihovoj dugoj kosi starom
germanskom simbolu kraljevske vlasti, ruga bez ikakve milosti i po
tovanja.11
III. NOVO KRALJEVSTVO
Usluga, koju je Karlo Martello uinio kr

anstvu pod zidovima Poitiersa, nije sprije

ila crkvu, da sa
uva
ne basimpati
nu uspomenu na njega. Zamrzila ga je zbog njegovih sekularizacija. A nije mu
zaboravila ni to, da je odbio da doe u pomopapinstvu, koje su i dalje ugro
avali Langobardi pa ak
ni onda, kad mu je Ivan u
inio
a
t i poslao posebno izaslanstvo sa zadaom, da sveano preda,
klju
eve apostolske grobnice. Njegov sin, Pipin Mali, koji ga je naslijedio u slu
bi majordoma i u
upravaljanju, kraljevstvom, bio je manje zauzet ratovanjem te je, naprotiv, veveoma rano sklopio
dobre odnose s Rimom. U trenutku kad je preuzeo vlast, anglosaske su misije pod vodstvom Sv.
Bonifacija (719., umro 755 u Frigiji) upravo bile otpo
ele djelovati meu poganskim Germanima s
druge strane Rajne. Pipin je prema njemu odmah pokazao revnost i dobrohotnost, na kakvu apoostoli
kr
anstva nisu bili navikli. Na to su ga, uostalom, potakli politiki interesi. Shvatio je, da je najbolji
put, da ubla
i barbarstvo, Frigijaca, Turiana, Bavaraca i Sasa, i time ih u
ini manje opasnim susjedom
kraljevstva te ih tako pripremi za budu
u aneksiju u tome,
to
e po
eti da ih obra
a na kr

anstvo.
Otuda interes, s kojim je prihvatio Bonifacijeve planove, pomo
, kojom mu je pru
io, kao i
blagonaklonost prema stolici u Mainzu, koja je, postav
i metropolom nove germanske crkve, tu crkvu
od samog njezina roenja povezala uz franaku.
Bonifacije se ipak, kao pokorni sin papinstva i kao Anglosas, nije dao na posao prije nego
to je
zatra
io i dobio pristanak i upute iz Rima. Tako se, zahvaljui intimnim odnosima,
to ih je odravao s
majordomom, na
ao u polo
aju prirodnog posrednika izmeu njega i pape. Budu
i da su jedan drugome
trebali, prilike su ih same navodile, da se nastoje uzajamno pribli
iti. Pipin je ustvari vebio kralj; ali
on je
elio, da to postane i pravno. Ipak je oklijevao da uzme krunu njezinom zakonitom vlasniku, u
kom je jouvijek
ivjela tako stara dinasti
ka tradicija. Da bi bez gri
nje savjesti mogao izvesti
dr
avni udar, koji je postao neizbje
an, trebalao mu je da se mo
e za
titi visokim moralnim
autoritetom, koji bi se sastojao u javnom odobrenju rimskog prvosve
enika. Kod pape je takoer
vladala neodr
iva situacija i podjednako zahtijevala rje
nje. Za njega je nastupio, trenutak, kad je
trebao prekinuti sa bizantskim carem, jer je njegov hereti
ki cezarizam postajao sve drzovitiji, a usto
je jo
, bilo iz nemoi, bilo iz zle namjere, pu
tao Langobarde da uzapreduju sve do vrata Rima. (Tako
se langobardski kralj Aistulf tek ne
to kasnije, 744 do
epao i Ravenskog egzarhata). I na ovoj je strani,
dakle, neposredno predstojao dr
avni udar, a za njegovo
e izvr
enje biti zatra
ena ista ona pomood
Pipina, koju je njegov otac, Karlo Martello, nekoliko godina prije toga uskratio.
11

Zabavno je konstatirati, da su u
enjaci ovo shvatili ozbiljno

28

Tako pripreljen, savez se povezao sam od sebe. Godine 751 Pipinovi su poslanici do
li da ozbiljno
upitaju papu Zaharija, da li ne prilii vi
e da kraljevski naslov pripadne onome, koji zaista vr
i vrhovnu
vlast, negoli onome, koji je samo prividno posjeduje. Pap je isto tako ozbiljno odobrio njihovo
mi
ljenje o ovom momentu iz politi
ke moralke. Nekoliko sedmica poslije toga, Pipin je dao da ga
skup
tina velika
a proglasi kraljem. Posljednji Klovisov potomak, Hilderik, poslan je u samostan, gdje
je zavr
io svoje dane. Dan njegove smrti nije poznat. Nikada ni jedna dinastija nije i
ezla usred toliko
ravnodu
nosti i uslijed lak
eg i nu
nijeg dr
avnog udara.
Popev
i se na prijstolje uz papinu pomo
, prvi kralj iz ku
e Karolinga nije zatezao da plati dug, kako je
bilo dogovoreno. Stjepan II osobno je idue godine do
ao da zatra
i njegovu pomoprotiv Langobarda.
To je od osnutka crkve prvi put: da se papa pojavio u zemljama sjeverno od Alpa. Kocka je pala: Rim
je prekinuo vezu s Carigradom i povezao svoju sudbinu sa sudbinom dinastije, koju je nedavno
posvetio. Pipin sveano obea, da e povesti rat protiv Langobrada i da e poslije pobjede dati crkvi
krajeve, koji okru
uju vje
ni grad. Ni on, ni Stjepan nisu se ni aska zadrali pri pomisli, da time
raospala
u podru
jem, kome je zakoniti gospodar bizantski car. Vojna, do koje je do
lo 754 zavr
ila se
pobjedom Franaka. 12 i papa, je dobio zemlje, kako je bilo dogovoreno. Time je utemeljena crkvena
dr
ava. Prijestolnica antikoga svijeta, postav
i prijestolnicom kr

anstva, ovisila je sada samo o

nasljedniku Svetoga Petra. Ali je time u isto vriijeme otvoreno pitanje o papinoj svjetovnoj vrhovnoj
vlasti, koje je u sebi nosilo brojne komplikacije i sukobe. Mala prostranost i slabost Papinske dr
ave
osuivala ju je dase ubrzo slomi pod novim napadima Langobarda, ako ne bude mogla raunati na
za
titu osvaja
a, koji ju je poklonio crkvi. Kako u takvim prilikama pomiriti nezavisnost papinstva s
hitnom potrebom vojne za
tite? U o
ekivanju rje
enja, koje bi bolje zadovoljavalo, Stjepan je izbjegao
najhitnijemu dodijeliv
i Pipinu neodreen naslov, koji je bilo mogu
e tuma
iti u najraznovrsnijem
smislu, veprema okolnostima, ali koji je izmeu njega i Rima ustanovio trajnu vezu; dao mu Je
na,slov Patricius Romanorum,rimski patricij.
Prvi rat novoga kraljevstva bio je dakle poduzet u interesu crkve, i ovo se dobro sla
e s karakterom,
koji mu je utisnut od samog po
etka. Kraljevska vlast Merovinga bila je potpuno lai
ka; vlast
Karoolinga imala je veoma jasan i dubok vjerski pe
at. Obred posvete, koji se prvi put javlja prilikom
Pipinove krunidbe, pretvara vladara u neku ruku u sve
eni
ku osobu. On sam potvruje svoju
podlo
nost zakonima bo
jim i svoju volju da joj slu
i ne samo time,
to
e kribiti meu kraljevskim
znakovima, nego i time,
to je iz kr
anske poniznosti uzeo sebi naslov kralj po milosti bo
joj. Otad
ideal kralja vi
e nije u tome,
to je on Cezar, mogunik, koji svoju snagu i vlast crpe samo iz
zemaljskih izvora; on
e se sastojati u nastojanju, dana ovoj zemlji ostvaruje bo
je odredbe, da vlada
na temelju kr

nskog morala, to jest u skladu s crkvom. Time kraljevstvo Karolinga navije

ta tradiciju,
koja
e
ivjeti poslije njega jokroz vjekove. Ovakvo shva
anje oito je ista ona zamisao, koju mora
da su Sv. Bonifacije i Stjepan II. saop
ili Pipinu, a on ju je u ba
tinu ostavio Karlu Velikome. 13 Nju
izra
avaju sve rasprave IX. st. o kraljevskoj vlasti, jednako Smaragdusova Via Regia, kao i Seduliusova
De rectoribus christianis. Ustvari, ona pretvara vjeru u dravnu stvar. Samo oni, koji pripadaju
kr
naskoj zajednici mogu pripadati ljudskome dru
tvu, te tako crkveno izopenje zna
i isto
to i
staviti izvan zakona.

12
13

Aistulf je uskoro nanovo otpo

eo borbe i Pipin se 756 vratio.
Anti
ki ili rimski ideal monarhijske vlasti zamijenjen je kr

anskim idealom sve dok u XII. st. opet ne uskrsne.

29

TREE POGLAVLJE
OBNOVA CARSTVA NA ZAPADU
1. KARLO VELIKI (768-814)
Karlo Veliki je sam sebi dodijelio ime Veliki, a potomstvo je tako potpuno potvrdilo ovaj naslov, da
se on jedinstvenom pojavom u historiji neodvojivo sjedinio s njegovim imenom (franc. Charlemagne,
lat. Carolus magnus). Samo Cezar i Napoleon u
ivaju takvu svjettsku slavu kao
to je njegova. Kao
to
je u germanskim jezicima ime Cezar postalo sinonim za pojam cara (Kaiser), tako je Karlo u
mad
askom i slavenskim jezicima poprimilo zna
enje kralja (carol, kiraly, kralj). Karolin
ka je
legenda u srednjemu vijeku jedan od najobilnijih izvora knjievnosti na pu
kom jeziku. Iz nje izravno
potjee najstarija francuska epska pjesma (Chanson de Roland). A ona jo i usred Renesanse
nadahnjuje Tassa i Ariosta.
Pa ipak, kad se pogleda iz bli
ega, uskoro se mo
e uvidjeti, da je vladavina Karla Velikog, s kojeg god
je stajali
ta promotrimo, produ
enje i nastavak vladavine njegova oca. U njoj nema nikakve posebne
novosti: savez s crkvom, borba proriv pogana, Langobardi i muslimani, preobrazbe u na
inu vladanja,
nastojanje da se izuavanja probude iz zamrlosti - sve to u klici susre
emo vekod Pipina. Kao svi
veliki pokretai historije, Karlo je samo ubrzavao onaj razvoj, koji su socijalne i politike potrebe
nametale njegovu vremenu. Njegova je uloga tako potpuno prilagoena novim tendencijama njegova
doba, da se on o
ituje naprosto kao instrument tih tendencija, te je veoma te
ko razabrati u njegovu
djelu, ono,
to je osobno njegovo, od onoga,
to ono duguje samoj igri okolnosti.
U trenutku kad je naslijedio svoga oca (768), vjersko pitanje, ili, ako ba
elimo, crkveno pitanje (a to
u ove doba zna
i isto) bilo je va
nije od svih drugih i zahtijevalo da bude rije
eno. Nije bilo zavrr
eno
ni pokr
tavanje poganske Germanije, a niti je postojao neki konani modus vivendi, koji bi regulirao
odnose frana
kog kralja s papinstvom, koje su jouvijek ugo
avali Langobardi. Mo
e se re
i, da je
Karlo u prvoj polovini svoje vladavine upotrebio svoje najbolj snage da rije
i ovu dvostruku zada
u.
Na drugoj obali Rajne jedan je mo
ni narod jouvijek zajedno s nezavisno

u ouvao i vjernost starom

narodnome kultu. Bili su to Sasi, nastanjeni izmeu Emsa i Labe, od obala Sjevernog mora pa sve do
planine Harz. Oni su jedini od svih Germana u vrijeme velikog pokreta osvajanja po
li da morskim
putem pronadu nove zemlje. U toku cijelog V. st. njihove su barke uznemrivale obale istotako Galije,
kao i obale Britanije. Na otoku rijke Canche i rijeke Loire nastale su pojedine naseobine Sasa, koje se i
danas jomogu prepoznati po obliku imena, koja su dali pojedinim mjestima. No Sasi i Angli-narod s
juga poluotoka Jutlanda, srodan njima - samo su u Britaniji utemeljili trajno stanje stvari. Potisnuli su
keltsko stanovni
tvo otoka u planinske predjele na zapadu (Cornwall i Wales), odakle je ono
pritije
njeno na preuskom prostoru, u VI st. emigriralo u Armoriku, koja je otad dobila ime Bretange,
isto onako, kako je sama Britanija od osvaja
a dobila ime Engleska. Na podruju,
to su ga stari
stanovnici napustili, smjestilo se sedam malih anglosaskih kraljevstava, a njihova su se imena jodo
danas sa
uvala u imenima jednakog broja engleskih grofovija. Uostalom, ti otoki Sasi nisu odr
ali
nikakve veze sa svojim sunarodnicima na kontinentu. Oni su ih tako potpuno zaboravili, da su u doba,
kad ih je papa Grgur Veliki vebio pokrstio, pa su i sami poduzeli da na kr

anstvo prevedu germanske

narode, njihovi misionari upravili svoje napore ne prema tim njihovim sunarodnicima, nego prema
Gornjoj Alemaniji.
Prema tome, kontinentalni Sasi na
li su se sredinom VIII. st. u izuzetno sretnom polo
aju, da jonisu
potpali ni pod rimski ni pod kr
anski utjecaj. Dok su se njihovi susjedi romanizirali ili pokr
tavali, oni
su ostali, isti Germani, i njihove su se prvabitne ustanove kao i njihov nacionalni kult u toku vjekova
30

izolacije nesmetano razvijali i u

vr

avnli. Frana
ko kraljevstvo, s kojim su bili u neposrednom
susjedstvu, nije bilo kadro da na njih vr
i onaj utjecaj i da ih onako privue, kako je Carstvo moglo
djelovati na barbare. ivei pokraj njega, oni su sauvali svoju nezavisnost, do koje im je bilo utoliko
vi
e stalo,
to im je ona omogu
avala, da pod izlikom ratovanja plja
kaju pogranine pokrajine. Bili su
privr
eni svojoj vjeri kao obilje
ju i jamstvu te nezavisnosti.
Vojni pohodi, koje je Karlo poveo protiv njih izmeu 780. i 804 mogu se smatrati za prve vjerske
ratove u Evropi. Dotad se kr
anstvo
irilo meu Germanima mirnim putem. Sasima je bilo nametnuto
silom. Puk je bio primoran da primi krst, a za one, koji bi i dalje rtvovali idolima bila je odreena
smrtna kazna. Nema sumnje, da je ova novost samo posljedlca crkvenog karaktera, koji je kraljevstvo
nedavno poprimilo. Budu
i da je njegova vlast proizlazila od boga, kralj vi
e nije meu svojim
podanicima mogao podnijeti nekakvu podvojenost u pogledu bogo
tovlja ili vjere. Odbiti krst, ili
primiv
i ga jednom pogaziti svoja obe
anja, zna
ilo je u isto vrijeme istupiti iz crkvene zajednice kao i
staviti se izvan zakona. Zna
ilo je to uiniti dvostruko izdajostvo: prema crkvi i prema dr
avi. Otuda
sva nasilja i pokolji u ratovima protiv Sasa, a otuda i sve ono ogor
enje, kojim su oni branili svoje
bogove,
to su postali za
titnici njihove slobode. Kr

anstvo se ovdje kod pogana prvi put sukobilo s

nacionalnim otporom, jer im je prvi put doneseno posredstvom osvojenja. Anglosasi su se obratili na
glas nekolicine redovnika. Kontinentaini Sasi o
ajno su se borili za odr
anje svoga kulta, i tom borbom
otpo
inje niz krvavih sukoba,
to
e ih, u toku idu
ih vjekova izazvati uenje o dr
avnoj vjeri.
Treba meutim ipak priznati, da je sigurnost frana
kog kraljevvstva nametala podjarmljenje ovoga
naroda, koji je, u sjevernom susjeddstvu toga kraljevstva, za nj predstavljao neprestanu opasnost.
Pripojenje i pokr
tenje Saske uvelo je cijelu staru Germaniju u zajednicu evropske kulture. Po
to je to
izvr
eno, isto
na je granica Karolin
kog carstva dosegla Labu i Saalu. Ona se otuda preko
e
kih
planina, i Dunava protezala do najsjevernijeg zatona Jadranskog mora, obuhvataju
i i zemlju
Bavaraca, jer je njihov vojvoda Tassilo 787. zbaen. S druge strane ove granice bilo je podru
je
barbarskog svijeta: Slavena na istoku, Avara na jugu.
Smjesta zatim trebalo je povesti borbu protiv Avara. Taj konjani
ki narod finskoga podrijetla koji smo
vidjeli, kako je u VI. st. zajedno s Langobardima uni
tio Gepide, smjestio se nakon toga u Dunavskoj
nizini, odakle je u isto vrijeme uznemirivao i Bizatsko carstvo i Bavarsku. Da se tome stane na put, bilo
je potrebno povesti nekoliko vojnih pohoda. Bili su to ratovi za uni
tenje. Avari su bili tako temeljito
poklani, da su nestali kao narod, te joi danas ruska poslovica: Nestalo ih je kao Avara sje
a na
dojam,
to ga je u isto
noj Evropi morala preizvesti uni
tenje tih divljih i okrutnih plja
ka
a, koji su
tlaili cijelo jedno stolje
e karpatske Slavene nepodno
ljivom tiranijom.* Kad je pothvat zavr
en, Karlo
je, da bi poduzeo nove napade, formirao dudunavske nizine jednu marku, te jest obrambeno
podru
je, podvrgnuto vojnoj upravi. To je bila t.zv. Isto
na marka (marca orientalis), polazna to
ka pri
nastanku suvremene Austrije, koja je zadr
ala isto ime (Ostmark, Oesterreich).
Veprije svr
etka VII. st. Slaveni su uznapredovali ti smjeru Srednje Evrope. Zauzeli su zemlje izmeu
Visle i Labe,
to su ih napustili Germani, i zemlje, u e
koj i Moravskoj,
to su ih napustili Langoobardi
i Gepidi. Zatim su prekora
ili Dunav i u
li u Trakiju te se pro
irili sve do obala Jadranskoga mora.
Sigurnost Carstva trebalo je u
vrstiti i s ove strane. Poev
i od 807. osnovane su i druge marke du
Labe i Saale, sa zada
om da slavenskim Venetima, Sorabima i Obodritima prokr
e prolaz.

Up. o tom odnosu ispravnije mi

ljenje, koje je na temelju novijih istra
ivanja (napose B. Ziher1a i B. Grafenauera),
formulirano u djelu Historija naroda Jugoslavije. Zagreb, 1953., str. 76-93. i 107-109 - Prev.

31

Ta je granica, u isto vrijeme, kao i Rajna u IV; i V. st., bila granicom izmeu kr

anske Evrope i
poganstva. Za ocjenu vjerskih shvaanja onoga vremena zanimljivo je, da je tada trenutno do
lo do
obnove ropstva. Poganastvo Slavena stavljalo ih je izvan granica
ovje
anstva, te su oni izmeu njih,
koji su pali u zarobljeni
tvo, prodavani kao obina stoka. Zbog toga je rije, koja u svim zapadnim
jezicima ozna
ava, roba (esclave, sklave, slaaf),istovetna s imenom samog slavenskog naroda Slaven
je za ljude iz IX. i X. st. znailo isto
to i crnac za ljude iz XVII., XVIII. i XIX. st.* Uostalom
ekonomsko ustrojstvo toga vremena nije imalo
to da pone (kako
emo to vidjeti poslije) s robovskim
radom, te je, nema sumnje, u tome razlog slabog, razvitka trgovine, pa otuda i samoga ropstva.
Na drugom kraju Evrope, duPireneja, kraljevstvo nije bilo u dodiru s poganskim harharima, nego s
Muslimanima. Poslije poraza kod Poitiersa, oni vi
e nisu ugro
avali Galiiju. Za
titnicu, koju su za sobom
ostavili u Narbonskoj pokrajini, potisnuo je odonuda joPipin Mali.
panjolska, u kojoj je nedavno bio
organiziran Kordovski kaliifat, nije vi
e gledala prema sjeveru, i ona sjajna civilizacija,
to se u njoj
rasprostrla za prvih Omejida, usmjerila je, djelu njezinu aktivnost prema, islamskim naseobinama na
obalama Sredozemnog mora. Brzina, kojom je islam napredovao u naukama, umjetnostima,
induustiriji, trgovini i sva profinjenost njezinog kulturnog
ivota gotovo isto tako za
uuje kao i brzina
njegovih osvajanja. Ali taj je napredak imao dakoko za posljedicu odvra
anje njegovih energija od
velikih prozeliskih pothvata, i koncentraciju tih snaga na vlas tita pitanja. U isto vrijeme kako se razvila
nauka i rascvala umjetnost, iskrsnu
e vjerske i politike savae. One nisu
panjolsku nimalo vi
e
po
tedjele negoli ostali muslimanski svijet. Jedna od njih izazvala je Karlov pohod na drugu stranu
Pireneja. Tri arapska emira iz
panjolske, upustiv
i se u borbu s kordovoskim kalifom, zatra
ili su od
Karla pomo
.
Ovakvo obja
njavanje imena Slaven puno je protivurjenosti i ne odgovara dana
njem stanju nauke.
Pisac sam istie slabu razvijenost tada
nje trgovine robovima, ali pored svega toga smatra, da je
podvrgavanje zarobljenih Slavena u ropstvo bilo dovoljno da nametne ime izvedeno iz latinske rijei
sclavus = rob svemu Slavenstvu na golemom podruju,
ije su se granice doticale kr

. svijeta u luku,
od Jutlanda do nadomak Carigrada, Ustvari ime Slaven, je autohtona slavenska rije, koja se u svijesti
kr
anskih pisaca naknodno, zbog slinosti identificirala s terminom sclavus-Prev.
On se 778 ondje osobno pojavio na
elu vojske, potisnuo Muslimane na drugu obalu Ebra, ali je doivio
neuspjeh pri opsadi Saragosse, 14 te se poslije ne baslavne vojne, opet vratio na ovu stranu planina.
Jedini rezultat pohoda sastojao se u tome, da je u
panjolskoj, izmeu Ebra i Pireneja obrazovana
marka, koja je poslije poslu
ila malim kr

anskim kraljevstvima,
to su osnovana u Asturijskim
planinama, kao istaknuti polo
aj protiv Arapa u onoj dugotrajnoj borbi, koja je u XV.st. zavr
ila
oslobenjem poluotoka.15 Za suvremenike pohod je protekao gotovo neopazice. Uspomena na grofa
Rolanda, ubijenog za vrijeme jednog kratkog okr
aja s Baskima, koji su se u Roncesvalleskom tjesnacu
bacili na prtljag vojske, isprva se sa
uvala samo meu ljudima iz njegove pokrajine u predjelu
Coutances. Trebalo je da Evropom zavlada vjerski i ratni
ki zanos u doba prvog kri
arskog rata, pa da
Roland postane najve
i junak od svih vitezova francuske i kr

anske epopeje, a pohod, u kom je na

ao
smrt, da se pretvori u divovsku borbu, koju je protiv islama poduzeo kralj Karlo, naveliki car.*
Od, svih ratova Karla Velikoga, oni, koje je poveo protiv Lanngobarda, najva
niji su po svojim
politi
kim posljedicama, u njima se takoer najjasnije o
ituje veza, koja intimno spaja Karlove
postupke s postupcima njegova oca. Te je ratove nametao savez s papinstvom ne samo u interesu
zemlje, nego takoer i u interesu samoga frana
kog kralja. Pipin se potkraj svoje vladavine nadao
14

Ovaj se grad uostalom proglasio nezavisnim od Omejidskog kalifata.

Godine 802 Ludovik, koji je upravljao Akvitanijom, zauzeo je Barcelonu i time je otpo
elo nastupanje.
* U originalu citat iz Pjesme o Rolandu na starofracuskom jeziku:Carles li reis nostre emperere magne- Prev.
15

32

miroljubivom ureenju sporova s Langobardima. Karlo se stoga o

enio s k
eri njihova kralja Desiderija.
Ali s tom je
enidbom bilo kao i sa svim onim vladarskim brakovima, koji nisu istodobni s jedinstvom
pogleda i interesa: on nije poslu
io ni
emu. Langobardi nastavi
e da ugroavaju Rim, a njihov se kralj
ak povezao protiv svoga zeta u opasnu spletku s bavarskim vojvodom i s Karlovom vlastitom

urjakinjom. Ovaj otjera, svoju enu i 773. prijee Alpe. Dinastija bude zba
ena i Karlo proglasi sebe
langobardskim kraljem. Poslije dugotrajnog otpora u Paviji, Desiderije bude poslan u jedan samostan.
Tako je langobardska dr
ava, koja je svojim ro
enjem dokrajila jedinstvo Italije, umiru
i, navukla na
nju tuinsko osvojenje. Italija je otada bila, tek privjesak franake monarhije, a odvojila se od nje tek
krajem IX. st.; no i tada samo da uskoro padne pod njemaku dominaciju. Potpunim preokretom
historijskog toka, ona, koja je nekosebi pripojila sjever Evrope, sad je bila pripojena njemu; a ta
sudbina bila je u stanovitom smislu samo posljedica politi
kih preokreta, koji su te
i
te zapadnog
svijeta prenijeli sa Sredozemlja na sjever Galije.
Pa ipak, njezinom je sudbinom odlu
io Rim, i to papinski Rim. Ne vidi se, kakav bi interes naveo
Karolinge da napadnu i osvoje langobardsko kraljevstvo, da ih njihov savez s papinstvom nije na to
primorao. Utjecaj, koji
e crkva, osloboena od biztskog starateljstva odsad vr
iti na evropsku
politiku, i pojavljuje se ovdje prvi put u punome svijetlu. Dr
ava se ubudu
e ne
e mo
i odre
i pomoi
crkve. Izmeu njih se stvara neke vrste udru
enje na osnovu uzajamnih usluga, koje ih jednu s drugom
neprestano preplee, preple
u
i takoer bez prestanka i duhovna pitanja sa svjetovnima i pretvarajui
vjeru u bitan faktor politi
koga -karaktera. Obnova Rimskoga carstva u 800 g. kona
na je manifestacija
te nove situacije i jamstvo njezina trajanja u budu
nosti.
II. CARSTVO
Franaka monarhija, pro
irena osvojenjem na istoku do Labe i Dunava, na jugu do Beneventa i Ebra,
obuhva
ala je krajem VIlI. st. gotovo cio kr

anski Zapad. Mala anglosaska i

panjolska kraljevstya,
koja nije apsorbirala, samo su neznatna podru
ja, a i ona mu izobilno iskazuju svjedo
anstva o
dubokom po
tovanju, koja su prakti
ki bila jednaka priznanju njegova protektorata. Ustvari Karlova se
moprostire na sve zemlje i na sve ljude, koji u papi priznaju Kristova namjesnika i poglavara crkve.
Izvan nje ili je barbski svijet pogana, ili neprijateljski svijet islama ili napokon, staro Bizantsko
carstvo, kr
ansko dodu
e, ali odano nekoj hirovitoj ortodoksiji, tako da se sve vi
e okupljalo oko
carigradskog patrijarha, ostavljaju
i papu po strani. A usto jo
, vladar ove goleme monarhije u isto je
vrijeme obvezanik i za
titnik crkve. Njegova je vjera ito tako
vrsta, kao
to mu je arka revnost za
dobro religije. Stoga nije udo,
to se u papinskim vijeanjima sama od sebe pojavila pomisao, da se
treba okoristiti ovako povoljnim trenutkom i obnoviti Rimsko carstvo, ali takvo Rimsko carstvo, kojega
bi poglavar, okrunjen papinim rukama, u boje ime, dugovao svoju vlast samo crkvi, te bi ono
postojalo samo zato, da crkvu pomae u njezinoj misiji. Takvo Carstvo ne bi bilo lai
kog podrijetla,
ni
ta ne bi dugovalo ljudima, ne bi, ak u pravome smislu rije
i ni bilo dr
ava, nego bi se stopilo s
op
inostvom vjernika, tebi bilo njegova vremenita organizacija na ovome svijetu, upravljaina i
nadahnjavana duhovnim autoritetom nasljednika Svetoga Petra. Time bi kr

ansko dru
tvo poprimilo
svoj kona
ni oblik. Papin
e i carev autoritet, ostaju
i i dalje razli
iti i odvojeni jedan od drugoga, biti
ipak onako tijesno udru
eni, kako su u ljudskome stvorenju udru
eni du
a i tijelo. elja Sv. Augustina
e se ispuniti. Zemaljsko boravi
te bit e samo priprema za put u nebesko. Bila je to veli
anstvena, ali
isklju
ivo crkvena koncepcija. Karlo Veliki,
ini se, nije nikad potpuno shvatio njezin cio doma
aj i sve
posljedice. Njegov jednostavni i poziitivni genij nikad, nije mogao shvatiti, da uloga, koja mu je bila
dodijeljena, daleko prelazi zna
enje obi
nog za
titnika pape i crkve. Ali on je to mo
da ipak naslutio,
te je, prije nego
to
e prekora
iti rubikon u korist crkve, oitovao pone
to kolebanja i zatra
io
obja
enjenja. Da bi skratio razvitak, papa je, osjeaju
i sigurnost u svoj utjecaj, ubrzao dogaaje.
33

Godine 800, u lateranskoj bazilici, na svr

etku bo
i
ne mise, Leon III. je usred klicanja puka pri
ao
frana
kom kralju, polo
io mu krunu na glavu, pozdravio ga kao cara i zatim se bacio na koljena pred
njim iskazav
i mu bo
ansku po
ast prema bizantskom ceremonijalu. Odlu
ni korak bio je u
injen.
Rimsko je carstvo bilo obnovljeno, i to rukama Petrova nasljednika.
Karlo je pritom pokazao ne
to zlovolje. Moralo mu se
initi udnovatim
to on, koji je do
ao u Rim
samo da sti
a jednu pobunu, te je joprije nekoliko dana zasjedao kao sudac izmeu i pape i gradskih
mogunika, carsku krunu prima iz ruku onoga, koga je smatrao svojini
ti
enikom. Godine 813 dao je u
korist svoga sina Louisa promijeniti ceremonijal, koji ga je povrijedio: kruna je bila poloena na oltar i
Louis ju je sam postavio sebi na glavu, bez papine intervencije. Ova je novost, koja je poslije i

ezla,
nije meutim ni
ta izmijenila u karakteru Carsrva. Bez obzira na Karlov pristanak, ono je ostalo djelo
crkve,
ire i vi
e od monarha i njegove dinastije. Ono je potjecalo iz Rima i njime je raspolagao samo
papa.
On je njime raospolagao, dakoko, ne kao vladar Rima, nego kao nasljednik i zastupnik Sv. Petra. Isto
onako kao
to je njegova vlast potjecala od apostola, tako je i on, takoer u ime apostolovo, drugome
povjeravao carsku vlast. Obje su izravno proistjecale iz istoga bo
anskog izvora, i mozaik u Sv. Ivanu
Lateranskom, na kom su Leon III. i Karlo Veliki predstavljeni kako kle
e pred nogama Sv. Petra te od
njega primaju jedan klju
eve, a drugi zastavu, veoma tono simbolizira, prirodu njihove vlasti,
stopljene po svom izvoru, a razli
ite u izvr
avanju.16
Ali da bi praksa odgovarala teoriji, da se ne bi dogaalo da duhovvna i svjetovna vlast posti
u za
nadle
nostima one druge izmeu njih, ili, tonije, da takvo neizbje
ivo presizanje ne dovede do
sukoba i ne poljulja veli
anstvenu zgradu,
to na njima dvjema po
iva, potrebno je da se one udru
e
ili, da tako ka
emo, da uzajamnim intimnim i apsolutnim povjerenjem usklade ritam svoga djelovanja.
Budu
i da je jedna od njih bila nadle
na da upravlja du
ama, a druga tijeljma, moglo se zaista pitati,
tko
e odrediti to
nu granicu njihovih ,kompetencija? Bilo je to joutoliko te
e obilje
iti,
to je i
papina vlast nad crkvenom hijerarhijom bila jonepotpuno definirana. Car imenuje biskupe, saziva
sinode, donesi zakone u stvarima crkvene discipline i vjerske nastave. Dok je ovo dolazilo od strane
Karla Velikog, nije jopobuivalo nikakvo negodovanje. Ali poslije njega! Kako papi dati jamstvo u
pogledu namjera njegovih nasljednika? I kako, s druge strane, jam
iti njegovim nasljedncima o
namjerama pape? Jer ako je carska koncepcija uvela dr
avu u Crkvu, ona je uvela i Crkvu u Dr
avu. I

ta
e se dogoditi onoga dana, kad Petrov nasljednik povjeruje da mora intervenirati u civilnoj
vladavini bilo da je pridigne, ili da njome upravlja?
U oekivanju da se u budunosti zaista postave i sukobe ta stra
na pitanja, obnova se Carstva o
evidno
razvila na koristi vjerske i civilne zajednice. Zahvaljuju
i revnosti i budnosti carevoj, crkva je do
ivjela
razdoblje vedrine, autoriteta, utjecaja i ugleda, kakvo nije vidjela jood Konstantinovih vremena.
Karlo je protegao svoju brigu na materijalne potrebe klera, na njegovo moralno stanje i njegov
apostolat. On obasipa biskupije i samostane darovima i stavlja ih pod za
titu advokata koje je sam
imenovao. Odreuje da desetina bude obavezna na podru
ju cijeloga Carstva. Stara se da u
dijecezama postavlja ljude jednako preporu
ljive po
istoi njihova
ivota kao i po njihovoj odanosti;
poma
e pokr
tavanje Slavena na granicama Carstva, a nadasve potie biskupe da pobolj
aju izobrazbu
klerika, te name
e uz vjernu pomoAlkuinovu, svima katedralnim i samostanskim
kolama, da se dr
e
tonih propisa o pjevanju kao i da usvoje onu reformu pisma, iz koje je proiza
la karolin
ka minuskula,
tako
ista i jasna po obliku, da su talijanske
tamparije u doba Renesanse od nje posudile obilje
ja
moderne tipografije. Nanovo je vrilen ugled izuavanju svetih knjiga i antike knji
evnosti, te se u

kolama izobra
ava pokoljenje klerika, koje prema barbarstvu merovin
ke latinn
tine izraava onaj isti
16

U svom slubenom naslovu Karlo sebe zove Deo coronatus, a to posve odgovara shva
anju, koje nastojimo izlo
iti.

34

prezir,
to su ga humanisti sedam vjekova poslije toga izrekli nad skolasti
kim
argonom takozvanih
magistri nostri. Bilo je ak i takvih, koji su se upustili da upoznaju najrazli
itije ritmove prozodije, te
su tako dana
nji u
enjaci mogli sastaviti zbirku pjesnika IX. stolje
a, kojima mjestimice nije
nedostajalo sklada ni so
ne puno
e. No to je bio samo otpo
inak radnika, kojima su nadahnu
a i
tendencije bile u biti vjerskoga karaktera. Takozvana karolin
ka renesansa potpuna je protivnest
Renesanse u pravome smislu rije
i. Izmeu njih nema niega zajednikoga, osim stanovite obnove
intelektualne djelatnosti. Prava je Renesansa isto laika i obra
a se antikoj misli, da se sva njome
pro
me. A ova je iskljuivo crkvena i kr

anska i u starim piscima vidi samo uzore u pogledu stila. Za

nju se opravdanje izu
avanja sastoji samo u vjerskim ciljevima. Tri prsta,
to dr
e pero, simbol su,
govori se u to vrijeme, triju osoba boanskoga trojstva.
Kao i jezuiti u XVI st., karolin
ki klerici pi
u same u slavu bo
ju, i, uz uvjet, da uporedbu ne dovodimo
predaleko, njihov je stav prema antici pribli
no jednak stavu, koji je imala usvojiti slavna Dru
ba
Isusova.
Karlo nije pomagao izuavanja samo iz brige za dobro crkve. Staranje za upravu zemljom takoer je
pridonijelo mjerama, koje je donio poma
u
i nauke. Otkako je lai
ka obrazevanest nestala, dr
ava je
bila primorana, ako nije htjela da nanove padne u barbarstvo, da meu klericima potra
i i nae elitu
svoga osoblja. Veza Pipina Maalog dravna se kancelarija sastoji samo od crkvenih ljudi, te je
opravdano vjerovati, da je Karlo, narediv
i usavr
avanje nastave iz gramatike i reformu pisma, iste
toliko mislio na popravke u lingvistici i kaligrafiji pri pisanju povelja,
to su izdavane u njegovo ime, i
kapitulara,
to ih je objavljivao, kao i na usavr
avanje misala i antifonara u istome pogledu. Ali on je
mislio jodalje i ciljao vi
e. Kod njega je posve o
ita zamisao - premda iznenauje - da pro
iri
obrazovanost i meu lai
kim slubenicima daju
i ih na
kolovanje crkvi, ili tonije,
alju
i ih kao
u
enike u crkvene
kole. Isto onako, kako su Merovinzi nastojali da izrade svoju administraciju po
uzoru na rimsku, tako je i on
elio da u granicama mogunosti pri formiranju dr
avnih slu
benika
opona
a metode, kojima se slu
ila crkva pri formiranju klera.
Nema sumnje,njegev je ideal bio da organizira dr
avu po uzoru na crkvu, to jest, da je opskrbi
obrazovanim osobljem, odgojenim na isti na
in, koje
e se meu sobom i u saobra
aju s vladarom
slu
iti latinskim jezikom. Tako bi se latinski jezik izmeu Labe i Pireneja upotrebljavao kao upravni
jezik isto onako, kako je vedotada ondje slu
io kao crkveni. Njegov praktini genij nije mogao
previdjeti nemogonost, da se odr
i upravno jedinstvo u njegovu golemom Carstvu, u kom se govorilo
tako mnogo narjeja, ako bude raspolagao samo nepismenim slu
benicima, a to je zna
ilo takvim, koji
poznaju samo jezik svoje pokrajine. Tih te
koa ne hi bilo u nekoj nacionalnoj dr
avi, u kojoj bi pu
ki
jezik mogao postati dr
avnim jezikom, kao
to se to dogodilo u malim anglosaskim kraljevstvima. Ali u
ovom
arenilu naroda, od kog se sastojalo Carstvo, politi
ka je organizacija morala poprimiti isti
univerzalni karakter kao i vjerska, i nametnuti se kao vi
a podijednako svima podanicima isto onako,
kako se crkvena organizacija nametnula svojim vjernicima. Intimni savez crkve i dr
ave, najzad, joje
vi
e pojaava preporuku da latinski bude jezik i lai
ke uprave. S kojeg god se stajali
ta promotre
tada
nje prilike, izlazi kao o
ito, da osim na latinskom nije moglo biti nikakve druge pisane
administracije. Dr
avna ga je potreba nametala, i on je postao, a i ostao kroz vjekeve, politikim i
poslovnim jezikom, kao i jezikom nauke.

Trebalo je uostalom mnogo, da Karlu poe za rukom da stvori takav obrazovani, latinizirani aparat,
kakav je elio ostaviti u ba
tinu svojim nasljednicima. Zadatak je bio preteak i preop
iran. Ali on je u
njegovu ostvarivanju pokazao dobru volju i dirljivu iskrenost. On je i sam, prinose
i i svoj osobni
prilog, u starosti nau
io pisati, i mo
da ni
ta ne izra
ava potpunije svu energiju i upornost toga velikog
35

ovijeka, kao onaj ulomak kod Einharda, koji ga, prikazuje, kako nou iskori
tava sate besanice i crta
slova po
kriljevcu. Na njegovu je dvoru neka vrst male akademije, kojom je upravljao Alkuin,
upu
ivala u knji
evnost mlade ljude iz najuglednijih porodica Carstva, predodreene da poslije
postignu karijeru bilo u crkvi kao biskupi ili u administraciji kao grofovi, advokati ili missi dominici. Sva
su njegova djeca dobila tu gramati
ku i retori
ku izobrazbu, od koje se sastojala knji
evna nastava, te
nema sumnje, da je primjer,
to se pro
irio s ovako visokog mjesta, na
ao meu aristokracijom znatan
broj imitatora.17 Nekolicina laika, mu
karaca i
ena, koji su za vrijeme Louisa Poboo
nog i njegovih
sinova pisali latinska djela, kao Nithard i Duodha, ili su, kao grof Eberhard od Friula i grof Robert od
Namura imali neke simpatije za obrazovane ljude, pokazali su, da svi ti napori nisu bili izgubljeni. No
pored svega toga, taj poku
aj, da se izobrazba po crkvenom uzoru pro
iri na gornje slojeve laika,
nastao iz
elje da se usavr
i organizacija Carstva, nije po
ivio dulje od njega.
Crkvene institucije nadahnule su Karla i mnogim drugim reformama. Njegovi kapitulari, sastavljeni po
obrascu odluka, koje su objavljivali koncili i sinodi, vrve od poku
aja reformi, od nastojanja da se
uvedu pobolj
anja, usavr
enja ili novosti na svim podru
jima civilnog i upravnog
ivota. On je u
kraljevsko sudi
te na mjesto barbarske i formalisti
ke procedure germanskog prava uveo postupak na
temelju istrage, koji je posudio od crkvenih sudi
ta. Zamisao upravne kontrole, koja je ostvarena
stvaranjem slu
be missi dominici, putuju
ih komesara, kojima je bila du
nost da nadziru postupke
slu
benika, veoma je vjerojatno takoer posuena od crkve i prilagoena potrebama dr
ave.
Uostalom nune popravke i reforme, koje obilje
avaju cijelo zakonodavno djelo Karlovo, samo su
nastavak ili tonije, rascvat poku
aja, koje nalazimo vekod Pipina Maloga. Veon je razmi
ljao o
tome, kako da nae lijek zbrci, u koju je zapala nov
ana organizacija. Karlo je ostvario otpo
eto
djelo. Kona
no je napustio kovanje zlata, koje, je na Zapadu postalo suvi
e rijetko, da bi moglo
opskrbljivati kovnice. Otad je bilo samo srebrnog novca; odnos, koji je on utvrdio izmeu pojedinih
dijelova novane jedinice, ostao je u upotrebi u cijeloj Evropi sve do prihva
anja metri
kog sistema, a
u engleskoj se carstvu odr
ao i dalje. Kao jedinica utvrena je livra, a dijeli se na 20 solida, od kojih
svaki sadr
i 12 denara. Samo su denari realna moneta: solid i livra slu
e samo kao novac za
izraunavanje, a tako je ostalo sve do velikih monetarnih reformi u XIII. st.
Nemogu
e je dakako i pomisliti na to, da damo makar i pribli
nu sliku o sadr
aju kapitulara. Oni
preteno predstavljaju prije program, negoli izvr
ene reforme, to bi bilo veoma pogre
no misliti, da su
njihove bezbrojne odluke mogle biti ostvarene. ak i one, koje, su to mogle biti, kao na primjer
ustanova porotnih sudi
ta, veoma su daleko od toga, da bi prodrle u sve dijelove Carstva. Onakvi kakvi
jesu, kapitulari ostaju najljep
i spomenik,
to nam se sauvao iz karolin
kog doba. Ali snage monarhije
o
ito nisu odgovarale njezinim namjerama. Osoblje, kojim je raspolagala, bilo je nedovoljno, a jovi
e
od svega, ona je u mo
i aristokracije nailazila na granicu, koju nije mogla ni prije
i ni ukloniti.
Ostvarenje karolin
og politi
ko vjerskog ideala zahtijevalo je snagu, autoritet i izvore, kojim joj
dru
tveno i privredno ustrojstvo tada
njega vremena nije omoguavalo da raspola
e.

17

K
eri Karla elavog odgojio je Hugbald iz opatije Saint-Aman

36

ETVRTO POGLAVLJE
PRIVREDNA I DRU
TVENA ORGANIZACIJA
I. NESTANAK GRADOVA I TRGOVINE
U cijelom razdoblju od muslimanskih provala pa do karolin
kog doba; najva
nija je injenica u
dru
tvenom
ivotu naglo opadanje, i zatim gotovo potpuni nestanak gradskog stanovni
tva. U Rimskom
carstvu gradovi su od poetka predstavljali samu osnovu dr
ave. Poliiti
ka organizacija bila ,je tada u
biti municipalna. Selo je samo gradski podru
ni teritorij i ne postoji nezavisno od grada ono proizvodi
samo za nj i stoji pod, njegovom upravom. Posvuda, kamo se rimska dr
ava pro
irila, ona je osnivala
gradove i uinila ih sredi
tima uprave. U Rimskom carstvu provincije su bile tako intimno vezane uz
grad, o kome su ovisile, da ak ista rije
, civitas obilje
ava i grad i provinciju. I to obilje
je ostaje sve
do kraja Bizantskog carstva.
Stoga je ustrojstvo takvih dr
ava, kojima upravna i dru
tvena organizacija vi
e ne odgovara gradskome
tipu rimske dr
ave, predstavvljalo iznenauju
u i dotad nepoznatu novost. Ona se, osnivala (bar u
pogledu administrativne uloge gradova) na nemogu
nosti, u kojoj su se na
li osvajai obnovljenoga
Carstva, kad je trebalo odr
ati ustanove staroga stanja. Jer u pokrajinama, koje su zaposjeli osvaja
i;
u Galiji,
panjoloskoj, Italiji, Africi, Britaniji, upravo su ustanove Carstva osiguravale
ivot i daljnji
opstanak gradova. Nema sumnje, neki su meu njih, naro
ito oni duobala, kao Marseille, Narbonne,
Napulj, Kartagena, i dalje vodili vi
e ili manje znatnu pomorsku trgovinu, a isto tako gotovo su svi
gradovi u unutra
njosti zemlje zadr
ali i trgovinsku aktivnost, stoga se veina njihova stanovni
tva
sastojala od graanstva od obrtnika i du
and
ija. Ali se nijedan od njih nije mogao uporediti s velikim
lukama ili velikim industrijskim centrima na Istoku: s Aleksandrijom, Carigradom ili Antiohijom. Oni su
se mnogo manje odr
avali svojim vlastitim snagama, negoli opim funkcioniranjem politike i
privredne aktivnosti rimskoga svijeta. Ono
to im je davalo va
nost, bilo je mjesto, koje su uzeli u
dr
avi, njihovo svojstvo upravnih sredi
ta, prisutnost brojog osoblja slu
benika u njima i odnosi,
to ih
je puanstvo nu
no odr
avalo s njima. Ukratko, njihov je polo
aj bio gotovo analogan polo
aju onih
gradova u moderno doba, koji imaju istaknutu ulogu, samo zahvaljuju
i tome,
to su sjedi
te
vladarskog dvora, ili
to u njima stoluje neka va
na dr
avna ustanova. ak i Rim se u tom pogledu
razlikovao od pokrajinskih gradova samo time
to ga je odlikovao sjaj i ugled zbog prisutnosti cara i
sredi
nje uprave. Povijest njegova opadanja poev
i od trenutka, kad mu je Konstantin oduzeo rang i
sve koristi prijestolnice svijeta, ponavlja se manjim razmjerima u svima gradovima na Zapaodu,
uporedo i u skladu s time, kako su ih usred pometnji invazije, pa zatim pod vladavinom
Germanskih kraljeva, ostavljali slu
benici, kako su se uredi, sudovi i
kole zatvarale, po
te prestajale
raditi, kako je nepokretnost i nesposobnost uprave pu
tala da se mostovi i vodovodi pretvaraju u
ru
evine i kako je nestajalo policije i opskrbe
ive
nim namirnicama.
Pomorska trgovina sa
uvala je obalnim gradovima sve do vremena muslimanskih osvajanja
ivu
aktivnost, kojom su se koristili i susjedni predjeli u unutra
njosti. Istina je, ta je trgovina, izgubila
svoje glavno izvozno tri
te otkako osiroma
eni Rim, izgubiv
i pu
anstvo, vi
e nije za svoju opskrbu
potra
ivao
ito iz provincija. Pa ipak. Sirijski su i
idovski trgovci sve do sredine VII. st. revnosno
dolazili u luke na Zapadu i Sredozemlju. U vrijeme Grgura Tourskog joje postojala donekle znatna

idovska kolonija u Clermont-Ferrandu. Papyrus,

to ga je upotrebljala merovin
ka kancelarija, bio je
uvo
en iz Sicilije, a to dokazuje, da je plovidba jouvijek opskrbljivala predmetima tekue potro
nje.
Ali te su veze s bizantskim svijetom prestale poev
i od dana kad prevlast islama vi
e nije dopu
tala
kr
askim trgovcima da se odva
e iza
i izvan voda Gr
ke i june Italije. Otada more vi
e za zapadne
zemlje nije bilo veliki podstrekapoduzetnoga duha. Sad se na nj gledalo samo sa strahom, ne
e li na
37

obzorju iskrsnuti nepriijateljska jedra. A isto tako, kao

to je Sredozemno more zapalo u vlast
Muslimana, tako su Sjevernim morem krstarile samo barke Skandinavaca. Premda je bilo zapljuskivano
valovima s juga, sjevera i zapada, Karolin
ko carstvo vi
e ne pokazuje ni najmanjega traga pomorske
aktivnosti. Njegove jedine luke, Quentovic na u
u Canche i Duurstede, zadr
at e joneko vrijeme
stanovi tu trgovinsku aktivnost sve do IX st., a zatim
e, po
to ih opusto
e Normani, i oni zapasti u
potpunu dekadansu. Poev
i od VIII. st. zapadna je Evropa kroz tri stolje
a
ivjela potpuno odrezana
od prekomorskih zemalja.
Kao posljedica ovoga morao je uslijediti gotovo potpun prestanak trgovine; a usto, pored ne
to lokalne
industrije, kao na primjer tkanja sukna, koje se joodr
alo u Flandriji, gotovo je posve nestalo
industrijske aktivnosti i opticaja novca.
Otada u opusjelim gradovima napu
tene etvrti padaju u ru
evine i slu
e kao kamenolomi rijetkom
stanovni
tvu,
to se okupilo i stislo u kom kutu nekada
njih bedema, ondje se u
an
ilo izaklonilo,
slu
e
i se graom, koju su joj davale napu
tene zgarade. U Nimesu posluili su zidovi rimskog cirkusa
kao bedemi oko sitnog naselja,
to se

u
urilo usred ru
evina. U Trevesu jedan se prozor nekada
nje
carske pala
e, kako-tako preude
enza obranu, pretvorio u gradska vrata, a porta nigra, ije je veliko
kamenje bilo prete
ko da bude odneseno, opljakana su; da mjesnog kovaa opskrbe
eljeznim
sponama, koje su ih meu sobom vezivale. ak iu Italiji, gdje dekadansa svakako nije bila tako duboka,
ona je ipak dovela do
alosnih rezultata. Tada
nji Rim bio je kao izgubljen usred beskrajno velikog
obod,.
to ga oko njegova preostatka obavija Aurelijanov zid. U vrijeme pape Leona III. (843) bilo je
potrebno da zbog obrane od jednog prevrata budu novim zidom opkoljeni njegovi naseljeni dijelovi na
lijevoj obali Tibra (Leooninski grad) i u tvravu pretvoren grob cara Hadrijana.
U Galiji se gradski
ivot tako potpuno ugasio, da kraljevi prestaju stanovati u gradovima, gdje im
potpuni nestanak tranzitnog prometa vi
e ne omogu
uje da nau dovoljno opskrbe za uzdr
avanje
dvora. Oni otad provode godinu na svojim imanjima(domenama) odlaze
i s jednog na drugo, kako bi na
kojemu ispraznili itnice i hambare. A kao i kraljevi, tako i provincijalni funkcionari
ive na selima, na
svojim zemljama ili na zemljama,
to su pripadale podanicima, kojima su oni upravljali i kojima su sebi
u korist nametali pravo prebivanja. Putem jednog zanimljivog procesa nazadovanja, uprava je,
izgubiv
i svoj gradski, sjedilaki karakter, koji je imala postala nomadska.
Ali kakogod su bili upropa
teni i opustjeli, gradovi nisu ipak izgubili svu svoju va
nost. Po
to je iz njih
oti
la civilna uprava, oni ipak joostaju sredi
tima vjerske organizacije. Biskupska stolica, smje
tena u
vrijeme Carstva u glavno mjesto svakog gradskog podruja (civitas), ostaje neoborena, i sna
no rimsko
ustrojstvo crkve odr
ava se i dalje na nogama usred ru
evina dr
ave. U krilu dru
tva, koje je postalo
potpuno ratarsko, sauvalo se dakle ne
to od municipalnog karaktera anti
ke dr
ave zahvaljuju
i crkvi.
Gradovi imaju njoj zahvaliti,
to nisu potpuno i
ezli u oekivanju jodalekih dana, kad
e postati
kolijevkom jednog novog graanstva.
Isto onako kao
to je papa, kad je car oti
ao iz Rima, na sebe preuzeo da
titi i stanovnike vjenog
grada i upravlja njihovom municipalnom organizacijom, tako je u svakome od biskupskih gradova
biskup pro
irio svoj autoritet nad ono nekoliko stanovnika,
to su se okupili oko katedrale i starali se za

ivotne potrebe klera. Tako je vjerski

ivot i vjerska organizaija odr
avala usred ru
evIna anti
kih
gradova maleni broj laikih
tienika, koji kako-tako
uvaju i prenose na budunost rimsko zanatstvo i
tehniku, ali koji vi
e ni po emu, ni po duhu, ni po osje
anju, niti po upravi, koja njima vlada, nemaju
ni
ta zajedni
ko s nekada
njim municipalnim stanovri
tvom.

38

II. VELIKA IMANJA (DOMENE)

Nestanak gradova izazvao je duboku preobrazbu u poljoprivredi. Proizvodi s tla, kroji su pritjecali na
gradsko tr
i
te, izgubili su malo pomalo svoje kupce. Dru
tvena podjela rada, koja u -svima
uznapredovalim dru
tvima dovodi gradove i sela u uzajamne odnose proizvodnje i potro
nje, bila je
ukinuta, te je zemljoradni
ko stanovni
tvo otada proizvodilo samo za svoje potrebe, ili, ako ho
emo,
na
lo se u polo
aju, budu
i da je odsad ono samo sa
injavalo sveukupan narod, da bude ono samo i
proizvoai potro
adobara sa zemlje. Sada je jopostojala samo jedna vrst bogatstva, bogatstvo u
zemljoposjedu, samo jedna vrst radnika, radnici na njivi, i samo jedna vrst privrednih odnosa meu
ljudima, ona, koja se osnivala na njihovu svojstvu vlasnika ili obraiva
a zemlje.
Zbog nedostatka obavijesti nije mogue izraditi potpuno tonu predbd
bu o zemljoradni
koj krizi, koju
je moralo izazvati najprije ogranienje, a zatim potpuno propadanje gradskih tr
i
ta. Veoma je
vjerojatno, da je ona do kraja uni
tila preostatak malih posjednika. A
to se ti
e velikih imanja, ona je
sigurno prouzrokovala porast njihova prostrantva i preinaku njihove organizacije. Poveala je njihovo
prostranstvo nagone
i male obraivae, li
ene tr
i
ta i zbog toga li
ene prihoda, da se pridru
e
susjednom imanju ustupaju
i mu svoje zemlje, uz uvjet, da mogu zadr
ati u
ivanje te iste zemlje pod
naslovom zakupa. Preina
ila je njihovu organizaciju time,
to im je nu
no nametnula, da se prilagode
re
imu, u kojem je proizvodnja u cilju prodaje i

ezla. Ta preobrazba mora da je po

ela veu V. st.
Ona je potpuno dovr
ena krajem VIII.st. Njezin rezultat je veliki zemljoposjed karolin
koga doba, s
kakvim nas u tonim pojedinostima upoznaju poliptih opata Irminona i Capitulare de villis.
Uzorak su, bila crkvena velika imanja, koja su bolje organizirana, jer crkva nije napustila upotrebu
pisma. Stoga se mo
e sa sigurno

u smatrati, da su crkverna imanja bila prvi tipovi domanijalne

organizacije na drugoj obali Rajne.
Poljoprivredno imanje (domena) potpuno je originalan privredni pojav. Gr
ko-rimska starina ni u
jednom svom razdoblju ne poznaje ni
ta sli
no. Nema sumnje, ono se direktnom filijacijom nadovezuje
na veliki zemljoposjed iz posljednjih vremena Rimskoga carstva; ono u svojim bitnim crtama zadr
ava
organizaciju rimskog majura (villa),
ije je ime zadr
alo, i utjecaj kolonata istie se kao prete
an u
dru
tvenom polo
aju zakupaca na imanju. Ali je njegova aktivnost i po svom principu, i po svojim
manifestacijama ne
to veoma novo.
Ona bi se mogla obilje
iti time, da ka
emo, da joj je potpuno tua svaka pomisao na profit. I te je
shvatljivo smjesta,
im uzmemo u obzir da ta aktivnost, koja nije mogla podesiti svoju proizvodnju u
svrhu izvoza i njezine realizacije izvan svojih granica, organizira tu proizvodnju u svrhu raspodjele i
potro
nje unutar tih granica. Cilj, te aktivnesti sastoji se u tome, da poljoprivredno imanje (demena)
bude dovoljno samo sebi i da se odr
i svojim vlastitim sredstvima, ne prodaju
i ni
ta i ni
ta ne
kupuju
i. Obino je obilje
avamo nazivom zatvorena privreda. Ali bilo bi to
nije da, je zovemo
privredom bez tr
i
ta.
Jer upravo je nepostojanje tr
i
ta onaj uzrok, koji je deveo do toga, da, se ustrejstvo poljeprivrednih
imanja razvije u smislu uzmaka u svoje konture. A je proiza
lo vi
e veoma va
nih posljedica, koje su
dominirale cijelim privrednim
ivotom Srednjega vijeka sve de XII. st. Ustvari, privredni
ivot
Srednjega vijeka uprave poinje s njima. Prije svega, o
it je nazadak u poljoprivrednim postupcima.
Postale je zaista beskoristno izbijati iz tla vi
e proizvoda nego
to tra
e same potrebe obralva
eve:
vi
ak nije imao kamo otjecati, te stoga nije mogao poslu
iti ni pobolj
anju radnikcvih
ivotnih uvjeta,
ni peveanju zemlji
ne rente. Ljudi
e se dakle zadovoljavati minimumom truda i napora te
e
prepustiti zaboravu agronomsku znanost sve do onih dana, kad mogunost da prodaju
etvu potakne

39

dr
aoce zemlje da usvoje savr
enije i dosljedne tome, unosnije metode. Ali tada
e ljudi vepeeti da
zemlju ocjenjuju kao vrijednost, a ne napresto kao sredstvo za odr
avanje na
ivotu.
Daljnje obilje
je domanijalne obradbe tla sastoji se u potpunoj zamjeni pla
anja u novcu davanjima u
naravi. Samo je po sebi razumljivo, da je ovo prirodna i nu
na posljedica nepostojanja predaje na
vanjskom tr
i
tu. Vlasnikova opskrba ovisila je o njegovu imanju, i on u prirodnim proizvodima, a
kad
to ak i u sirovinama, koje je seljak obradio, fiksira udioni doprinos sa svake zakupni
ke estice u
onoj cjelini, koju bismo mogli nazvati njegovim prehrambenim prihodom. U odreeno vrijeme i u
skladu s trajno utvrenom raspedjelem, te su mu
estice du
ne dostaviti
ita, jaja, sira, su
enog mesa,
ar
ine platna. Bilo bi veoma pogre
ne povjerevati, da ovdje prisustvujemo povratku na doba, koje je
prethodilo pronalasku novca, i prilino nesretnp odabrani izraz naturalna privreda
(Naturalwirtschaft), kojim se obi
no obilje
ava ovaj sistem, veoma nesavr
eno odra
ava njegovu pravu
narav. Ustvari, novac nipo
to ne prestaje postojati kao instrument razmjene i mjerilo vrijednosti. U
razdoblju izmeu IX. i XII. st. ne vidi se da bi bilokakvi prirodni proizvedi stupili na mjesto novca i
ispunjali njegove funkcije. Istina je samo to, da je unutar granica imanja novac posve prirodno ustupio
svoje mjesto praksi, koju je nametmula nu
da, a sastojala se u dobavljanju predmta potro
nje. Na
podru
ju izvan tih granica on opet preuzima svoja prava, i ono malo
ive
nih namirnica, jaja i
ivadi,

to seljaci svake sedmice donose na malo, lokalno tr

i
te, koga se ne mo
e potpuno odrei nijedno
dru
tvo, pla
a se u denarima i obolima.
Treba pored tega uzeti u obzir, da je obavezno davanje sa svake estice nepromjenljivo i da zakupac,
uz pretpostavku da ga izvr
ava, u
iva ba
tinsko pravo na zemlju, koju dr
i. I ovo je takoer neizbje
na
posljedica privrednog ustrojstva, kome je tua svaka pomisao na profit. Za vlasnike je va
na samo
godi
nja pravilnost njegove opskrbe i stoga nije bilo boljeg sredstva da mu ona bude zajam
ena od
postupka, kojim joj je dan karakter trajno utvrenog poreza. Izmeu gospodara domene i njegovih
seljaka ne postoji nikakav odnos, koji bi bio uporediv s podreeno

u radnika prema kapitalisti.

Domena nije ni po
emu eksploatacija; ni eksplotacija tla, ni esploatacija ljudi.* Ona je dru
tvena
institucija, a ne privredno poduze
e. Obaveze ovdje ne proizlaze iz osobnih, ugovora, nego po
ivaju na
pravu i obiajima. Svaka domena ima svoj posebni zakon, utvren i ustaljen na temelju tradicionalne
uobi
ajnosti. Gospodar je u isto vrijeme manje i vi
e nego zemljevlasnik u smislu rimskog i modernoeg
shvaanja ove rijei: manje jer je njegovo pravo vlasni
tva ograni
eno nasljednim pravom njegovih
zakupaca na njihovu
esticu; vi
e, jer njegov utjecaj na te zakupce daleko prelazi utjaj obinog
vlasnika zemlje.
Ustvari on je njihov gospodar (senior), a oni su njegovi ljudi. Mnogi izmeu njih su potomci osloboenih
robova ili osobno neslobodnih kmetova,** te su
inili dio gospodareve o
evine. Drugi opet bili su
nasljednici kolona iz rimskih vremena i prikovani na zemlju. A neki su se uza nj vezali rekemandacijom
i
ivjeli pod njegovom za
titom. Nad svima on, premda u razliitom stupnju, ima patrijarhalnu vlast i
protee svoju privatnu jurisdikciju. On je moan zahvaljuju
i toj familijarnoj skupini, koju za
ti
uje i
kojom vlada. Jer u ovo doba slabe naseljenosti ljudi su mnogo va
niji od zemlje. Nje ima u izobilju, a
ljudi je malo, te je velika briga, kako da gospodar pomnjivo o
uva one, koje posjeduje. Zbog toga
zapreke, koje ometaju
ovjeka da ostavi domenu, postaju sve brojnije. Senior ima pravo da svoje
*

Ovdje je pisca njegov u osnovi ispravni slijed misli zaveo predaleko. I onaj socijalni odnos, koji susreemo na
srednjovjekovnim domenama, u biti je klasna eksploatacija. Ne bi se radilo o eksploataciji samo onda, kad bi se odnos
obraiiva
a i gospodara osniva o na uzajamnom davanju jednakih vrijednosti, t. j. jednakih koli
ina rada ili njegova
opredme
enja u vidu proizvoda rada, Meutim zemljopoosjednik daje obraivau, samo zemlju, a za to prima rad ili
proizvode rada. Tako on u opem procesu proizvodnje sudjeluje samo davanjem osnovnog sredstva za proizvodnju, izgradiv
i
svoju egzistenciju na potro
nji vi
kova, koji su rezultat proizvoa
eva rada. - Prev .
**
Serfs de corps ili Serfs de poursuite - takvi kmetovi, koji nisu bili prikoovani za
esticu, na kojoj su radili, ali ipak nisu smjeli
ivjeti ni raditi izvan imanja svoga gospodara. Ako bi se i pored toga nastanili drugdje, gospodar je imao pravo da ih pronae i
vrati natrag. - Prev.

40

kmetove progoni; oni se ne mogu bez njegova pristanka oeniti

enom, strankinjom u domanijalnoj
zajednici. Kmetovanje prikovano uz zemlju, prvobitno sku
eno samo na potomke robova i kolona,
protee, se malo pomalo i na slobodne liude, koji su
ivjeli pod vla

u seniorovom. Ovo postepeno

pro
irivanje kmetstva na sveukupno ratarsko staonovni
tvo najjzna
ajniji je dru
tveni pojav u IX. i dva
idua stolje
a. Po op
em pravilu toga vremena, seljak je neslobodan; on to postaje do te mjere; da
rijei, koje oznauju seljaka (villans, rusticus) postaju sinonimi za kmeta (servus).
Ali ipak ne bi trebalo misliti, da je ova nesloboda ljude tla
ila. Naprotiv, ona se tako potpuno
prilagouje njihovim uvjetima nasljedenih zakupaca i
tienika mo
nog posjednika, da oni na nju
gledaju kao na svoj prirodni poloaj te joj se podvrgavaju dragovoljno. Domanijaina organizacija njezin
je nu
ni uzrok; a ona je njezina neizbjee
iva pravna posljedica. Kako bi sloboda imala bilo kakve
cijene za ljude, kojih je
ivot bio zajamen samo mjestom,
to ga imaju na seniorovoj zemlji i pod
njegovom jurisdikcijom te koji su utoliko sigurniji, ukoliko su intimnije uklju
eni u cjelinu gospodareva
imanja?
Bez obzira, bio crkveni ili lai
ki, veliki posjed za prvih stoljea Srednjega vijeka (prije XIII. st.) nema
ni
ta zajedniko s velikom eksploatacijom. Vekrajem Rimskoga carstva nestalo je latifundija s
robovskom radnom snagom, te se ini, da su se zemljovlasnici sve vi
e odvra
ali od velikih kultura i
parcelirali svoje zemlje u estice. Potpuni prestanak trgovine agrarnim proizvodima ovu je tendenciju
dakako joi pomogao. Veliko imanje karolin
koga vremena i idu
ih stolje
a svjedoi o njihovoj, gotovo
potpunoj pobjedi. On se dijeli na dva, po veliini veoma nejednaka dijela: gospodareva, seniorska
zemlja(terra indominicata) i zemlja obraiva
a (terra manasionaria). Prva je mnogo manje prostrana i
obrauje se izravno i u potpunosti u korist gospodarevu. Rad na njoj obavljaju bilo ku
ni kmetevi, koji
nemaju
estica i analogni su dana
njim poljoprivrednim radnicima, bilo zakupci, na temelju kuluka,
koji ih tereti. Terra mansionaria rezervirana je za zakupce. Ona je podijeljena na obradbene jedinice,
razliito velike u vezi s kakvoom tla i predjelima; ali svaka od njih mora biti dovoljna za uzdr
avanje
jedne porodice: to s,u mansus-i, dani ti nasljedno posjedovanje, uz uvjet, kako smo vidjeli davanja u
naravi i radu. Oba ta dijela tvore poljoprivrednu cjelinu koja se zove villa. Zajedniko sredi
te je
gospodarev dvor (Hof, curtis), u kom stoluje gospodarev upravnik (maire, meyer, major, villicus).
pretpostavljen seljacima(villani) u pogledu nadzora i sudbenosti. Dvor je opkoljen jarkom, ili ogradom
i slu
i gospodaru kao stanovali
te; kad boravi na zemlji; on obuhvaa
itnice i skladi
ta, u kojima je,
pohranjena
etva i drugi prihodi. Ondje se sastaje i domanijilni sud, koji se sastoji od zakupaca, a
predsjeda mu upravnik ili gospodar (senior). Tu i tamo veu IX st., a poslije sve e

e, postoji i
kapelica, koju je gospodar sagradio radi namirenja vjerskih potreba te joj on izabire i imerunuje
sve
enike. Mnogo seoskih
upa vodi svoje podrijetlo od ovih domanijalnih kapelica, a njima se
obja
njava i pravo, predlaganja
upnika, koje je mnogo lokalnih seniora sa
uvalo sve do kraja starog
re
ima i koje u tragovima jouvijek postoji u nekim zemljama.
Oko obradivih zemalja bile su
ume, travinjaci i mo
vare: one su razmjerno obraivanom tlu davane
na u
ivanje senioru i seljacima. Ako je podru
jem Ville tekla kakva voda, onda je gospodar
esto na
njoj podigao mlin za upotrebu svoju i svojih stanovnika. Mlinar je za svoje uzdr
avanje dobivao
odreeni dio bra
na od svake vree; u ovome me je polazna toka onih vazalskih prava, koja su nestala
tek za vrijeme Francuske revolucije.
Posvuda, bez obzira na lokalne razlike, susre
u se osnovne crte organizacije. koja je ovdje opisana.
Ona je savr
enija na crkvenim, posjedima nego na posjedima lai
ke aristoacije. Ona je tako duboko
utjecala na dru
tvo, da je u svim jezicima zemljopisni i onomatolo
ki rje
nik na nju sauvao najdublje
tragove. Dovoljno je pomisliti samo, na mjesta, koja se u Francuskoj zavr
avaju na -ville ili na -court,
a u germanskim jezicima na -hof, ili na u
estalost porodinih imena kao Lemaire, Mayer, De Meyeur,
Le Meyeur i sl.
Veliko imanje obi
no se sastojalo od vi
e villa. Posjedi opatije Saint-Germain des Pres obuhva
ali su u
doba Karla Velikog cio niz villa, razasutih od Bretagne do obala Moselle. Samostani iz sjevernih
41

predjela gotovo su uvijek nastojali da u vinorodnim krajevima uz obale Rajne. Moselle ili Seine steknu
koju villu, koja, bi ih mogla opskrljivati vinom, jer je vino bilo nemogue dobaviti kupnjom.18
Ovo posljednje obilje
je dopunjuje karakteristike seoske privrede bez tri
ta, kojoj domena iz prvih
stolje
a Srednjega vijeka predstavlja osnovni organ isto onako, kao
to
e obrtni
ka organizacija
poslije biti osnovni organ industrijske privrede u gradovima. Usprkos dubokim razlikama u njihovoj
naravi, one obje nalikuju jedna na drugu u jednome. I jedna i druga osnivaju se zaista na sitnoj
obradbi te su obje imale kao rezultat da, su kroz stolje
a ouvale prva malog zemljoradnika, a druga
malog gradskog obrtnika. Kako god se to inilo paradoksalno, ipak je istina, da je srednjoovjekovni
veliki posjed spasio klasu seljaka. Kmetstvo je za njih bilo dobro
instvo. U doba, kad je dr
ava
nemo
na, i kad sama zemlja namiruje potrebe ljudi, ono im je osiguralo za
titnika i zajam
ilo
posjedovanje jednog dijela tla. Budu
i da nije bilo organizirano zbog profita, domanijalno im je
ustrojstvo nametalo samo minimalna davanja donoso
i im znatne pogodnosti. Budu
i da su
inili dio
gospodareva posjeda, ovaj je bio zainteresiran da ih o
uva: on ih brani u slu
aju rata i poma
e, ih iz
svojih priuva u vrijeme gladi. A rat i glad zaista su dva bi
a, koji se redom obaraju na njih: prvi zbog
sve ve
e slabosti dr
ave, a drugi kao neizbjena posljedica trgovinske stagnacije. Lo
a
etva
predstavljala je nepopravljivu katastrofu u vrijeme kad seljak ne mo
e nadoknaditi svoj manjak iz
suvi
ka u susjednoj zemlji. Razdoblje od IX. do XII. st, je u privrednoj povijesti Evrope izrazit period
prehrambenih kriza. One se peridi
ki ponovo javljaju svakih nekoliko godina s pravilno

u prirodne
pojave.
Ali ako su te gladi bile mnogo brojnije negoli gladi u idu
im stolje
ima, one su bile i manje okrutne. A
ovo se obja
njava u isto vrijeme i nepostojanjem gradskog i veoma malim brojem seoskog
stanovni
tva. Domanijalna organizacija,i kakvu smo upravo opisali, sa svojom slabom proizvodnjom i
svojom klasom seljaka, koja se gotovo isklju
ivo sastojala od zakupaca, pretpostavlja o
ito veoma
sku
en broj stanovnika. Bez sumnje, nije nedostajalo ljudi bez zemlje, siromaha, kako ih, nazivajiu
suvremeni tekstovi, ljudi-lutalica, koji prosja
e
i idu od samostana do samostana i u vrijeme etve
stupaju u slu
bu kod seljaka. Ali ti razba
tinjeni otpadnici iz jednog dru
tvenog poretka, koji je
po
ivao na posjeovanju zemlje, nisu bili ni teret ni opasnost, a to dokazuje upravo njihov maleni broj.
A u pogledu makar imalo to
nog odreenja gustoe pu
anstva, nepostojanje bilokakve solidne osnovice
za procjenu primorava nas, da od toga odustanemo.
Sve
to se mo
e re
i sastoji se u tome, da je u karolin
ko doba broj stanovnika bio veoma nizak, bez
sumnje ni
i nego u bilo koje prethodno doba, i to zbog nestanka gradskog stanovni
tva. ini se, da je
taj broj ostao nepromijenjen sve do po
etka. XI. st., jer je prirodni prirast poroaj ima slu
io samo
popunjavanju praznina, koje su neprestano nastajale uslijed gladi, ratova, svakovrsnih nereda i
katastrofa,
to su se oborile na zapadni svijet po
ev
i od sredine IX. stolje
a.

18

Tako je na primjer opatija u Saint-Trondu posjedovala vinograde u Briedelu i Pommernu na Moselli.

42

TREA KNJIGA
FEUDALNA EVROPA
PRVO POGLAVLJE
RASULO CARSTVA
1. UNUTRA
NJI UZROCI
Slava Karla Velikog ne treba da ostavi iluzije o solidnosti njegova politi
kog djela. Ustvari, ni
ta nije
bilo lomnije od Carstva, Slabost Louisa Pobo
nog, svae njegovih sinova, upadi Normana, Slavena i
Saracena samo su ubrzali rasulo, kome su uzroci unutra
njii, uostalom, tako o
igledni, da se pri
promatranju name
u sami.
Golemo podru
je, razvu
eno od marki na: Labi i Dunavu do marke na Ebru u
panjolskoj i do papinih
posjeda u Italiji, nije imalo onih bitnih oznaka, koje odreuju dr
avu. Merovin
ko se kraljevstvo bar
nastojalo konstituirati na temelju rimskih ustanova. Kakogod bio grubo organiziran, njegov je
administrativni apsolutizam ipak bio politiki sistem. Uzaludno je tra
iti ne
to sli
no u karolin
koj
monarhiji. U njoj sve izgleda nepovezano. Vladareva mo
, koja bi trebala, da pokre
e cjelinom, ne
uspijeva da toj cjelini nametne svoju aktivnost. Budu
i da su i Pipin Mali i Karlo Veliki morali ra
unati
na pomoaristokracije, kojoj su imali zahvaliti krunu, nisu bili kadri da joj uskrate udio u vlasti.
Velika
i kraljevstva donose odluke zajedno s njima, te se svake godine, o Bo
i
u i Uskrsu, redovno
sastajao conventus. Ali kakve su ovlasti i kakav je djelokrug ovih savjetnika? One su isto onako
neodreene i nestalne kao i sam sastav njihovih skup
tina, sastavljenih od crkvenih ljudi i od laika, koji
su premda bez ikakve ovlasti i mandata, smatrani za predstavnike puka. Lex fit concensu populi et
constitutione regis - kae se u jednom kapitularu. Zakon nastaje pristankom puka i odredbom
kraljevim. Bila je to lijepa formula, ali je u stvarnosti bila bez znaenja. Velik broj kapitulara nije
ustvari ni bio podnesen skup
tinama, a za one, o kojima znamo da su bili podneseni, nije poznato, u
kolikoj su mjeri skup
tin intervenirale. Ni
ta uostalom ne zaslu
uje manje naziv zakona od tih
kapitulara, koji su raznorodan skup upravnih odiuka, odrebi, naelnih izjava, prigodnih mjera ili trajnih
editkata, za koje naj
e

e ne znamo, da li su bili primjenjivani, da li su bili namijenjeni cijelome

Carstvu ili samo nekim njegovim podru
jima. Pored toga, ti njima vrvi od protivurje
ja, a da pritom
nikad nije jasno, da li kasniji tekst, ukida prethodni ili treba nastojati da ih kako tako uskladimo. Od
sve te zbrke ostaje kao op
i dojam kraljevska volja, koja
arko
eli dobro,
udi za napretkom, redom i
pravdom, ali se bez uspjeha trudi, da sve to ostvari.
Prema onome kako se gotovo uvijek manifestira i izraava, kraljevska je vlast apsolutna, ali je taj
vladarev apsolutizam dvostruko ograni
en. Prije svega kr

anskim moralom, a to on svijestno prihva

a;
zatim potrebom da ne ozlovolji aristokraciju, no to on tek podnosi od nevolje. O
ito je, da se
karolin
ki car na dnu svoje svijesti osje
a odgovoran samo pred bogom i da podnosi intervenciju
velika
a na podru
je svoje vlasti samo zato,
to ne mo
e druga
ije. Izmeu njega i velika
a, s kojima
vijea, ne postoji povjerenje veod samoga po
etka, te
e uskoro banedostatak pouzdanja pokvariti
njihove odnose. Ukratko, mo
e se rei, da karolin
ko ustrojstvo po
iva na nesporazumu. Dvije snage,
koje se prividno u njem zdru
uju, ustvari su dva protivnika.
Za vrijeme Karla Velikog ja
a je bila movladareva; tada je ona jooki
ena sjajem svojih pobjeda i
svjom novo

u svoga carskog dostojanstva. Ali je mo aristokracije bila krepkija; njoj su vi

e
43

pogodovale i okolnosti i dru

tvena organizacija. Ta se aristokracija progla
ava narodom, a u stanovitoj
mjeri ima pri tome i pravo, jer se narod utopio u njoj, ona ga je apsorbirala na svoje domene, i ona za
sve one, koji su ovisili o njoj, a to zna
i za najvei dio svega stanovni
tva, javnu vlast dr
ave
nadomje
ta privatnom vla

u svoje za
tite i jurissdikciju
to jeostalo izravnih vladarevih podanika
izvan njezine vlasti, svodi se na veoma malen broj i opada iz godine u godinu. Karlo je vidio opasnost,
pa je nastojao da je predusretne. Smanjio je terete, koje je vojna i sudska slu
ba nametala slobodnim
ljudima, te je time poku
ao da spasi one, koji su josa
uvali tu sve rjeu slobodu. Njegove su mjere
do
ivjele zajedniku sudbinu svih poku
aja, da se zaustavi dru
tveni razvitak na kosini, kojom su ga
vukli interesi i potrebe; nisu promjenile ni
ta u stali onome,
to je bilo neizbje
no. Seljaci nisu prestali
da ustupaju svoje zemlje velika
ima i da se ukljuuju u njihova imanja.
Ovdje i opet prepoznajemo onaj nesporaum, koji le
i u temelju karolin
ke organizacije. U ovom
pitanju odr
anja slobodnih ljudi carevi su interesi u otvorenome sukobu s interesima aristokracije. Ali
car mora batoj istoj aristokraciji povjeravati ostvarenje svojih namjera, budu
i da iz njezinih redova
uzima svoje slu
benike. Preostali moraju dakle birati izmeu koristi vlastite ili careve. No njemu mogu
slu
iti samo na svoju vlastitu propast. Kakve je dakle moglo biti nade da oni tu donesu nekakvu odluku?
A protiv inercije ili zle volje aristokrata nije bilo lijeka. Po pravu, car bez sumnje mo
e svrgavati
grofove, budui da ih on i postavlja. Ali ustvari on je nemoan pred njima. Jer oni nisu samo orue
njegove moi, obi
ni inovnici, odabrani potpuno nezavisno, strani ljudima, kojima upravljaju, i
presejivi iz okru
ja u okru
je po gospodarevu nalogu. Svaki od njih pripada, naprotiv, podru
ju, kojim
upravlja. On je ondje najve
i posjednik i najutjecajniji
ovjek, i to esto veod vi
e pokoljenja.
Njegova su porodi
na dobra razasuta po cijeloj grofoviji; stanovnici na njima njegovi su kmetovi ili
zakupci, i to iz pokoljenja u pokoljenje, od oca na sina. On je ro
en meu njima i umrijet e ondje,
ako ne pogine negdje daleko, na bojnom polju, a tako je bilo i s njegovim ocem, koga je on gotovo
uvijek nasljeivao na grofovskoj asti. Stoga on na podru
ju, kome stoji na
elu, vi
e igra ulogu
seniora. negoli careva predstavnika. Otud je nemogu
e pomi
ljati na to, da bude premje
ten ili
smijenjen, a da njegov nasljednik, po shva
anju puka, ne ispadne kao uzurpator i uljez.
Ova nemo dr
ave pred vlastitim
inovnicima obja
njava se financijskim polo
ajem. Ono
to je
preostalo od rimskog poreza, i

ezlo je krajem merovin

kog razdoblja ili se pretvorilo u davanja, koja
su sebi prisvojili velika
i. Carsku blagajnu opskrbljuju josvega dva izvora; jedan je od njih nestalan i
hirovit: ratni plijen, a drugi stalan i redovit: prihod s imanja,
to pripadaju dinastiji. Ovaj posljednji
jedini je kadar da naimiri tekue potrebe za nu
nim prihodima. Karlo se ovim
pitanjem pomno bavio, i slavni capitulare de villis dokazuje minuuciozno

u svojih pojedinosti svu

va
nost, koju je on pridavao dobroj upravi svojih zemljeposjeda. Ali oni su mu donosili davanja u
naravi, upravo onoliko obilna, koliko je trebalo za prehranu dvora. Karoolin
ko carstvo zapravo i nema
javnih financija, te je dovoljno konstatirati ovu
injenicu, pa da ocijenimo, do koje ga mjere njegova
organizacija rudimentarna, ako je uporedimo s organizacijom u bizantskom carstvu ili carstvu kalifa,
gdje dr
ava ima poreze ubirane u novcu, svoj financijski nadzor i fikalnu centralizaciju, koja
podmiruje
inovni
ke pla
e, javne radove, uzdr
avanje vojske i mornarice.
Ograni
en na prihode sa svojih privatnih imanja, car nije mogao namirivati tro
kove uprave, koja bi
bila dostojna toga imena. Ali da funkcionar ovisi o dr
avi, treba ne samo da ga dr
ava imenuje, nego
da ga i plaa. Budui da nije bilo novca za tu svrhu, dr
ava se morala utei besplatnim uslugama
aristokracije, a to je dovodi u takav paradoksalni poloaj, da za suradnike uzima balanove one
dru
tvene klase kojoj, momo
e rasti samo u razmjeru s njezinim slabljenjem. Opasnost je bila suvi
e
o
ita, a da ne bi vetada bilo nastojanja da bude otklonjena. Poev
i od kraja VIII. st., zahtijeva se od
grofova, u trenutku kad stupaju na du
nost, posebna zakletva vjernosti analogna vazalskoj zakletvi. Ali
je ipak lijek bid gori od bolesti. Jer vazalska je veza vezivala funkcionara izravno uz vladarevu osobu,
44

te je stoga slabila, pa
ak i poni
tavala njegov karakter javnog slu
benika. Ona ga osim toga navodi da
svoju funkciju smatra kao leno, t.j. kao dobro, dano mu na u
ivanje, a ne vi
e kao vlast, koju mu je
dodijelila kruna i koju on ima izvr
avati u njezino ime. Osim toga, taj sitem dovodi prilikom svake
promjene na prijestolju do najopasnijih kriza. Novi se vladar ,svaki put nae pred alternativom, ili da
na svojim mjestima ostavi ljude odane njegovu prethodniku ili da ih nadomjesti onima, koji su vjerni
njemu. U prvom slu
aju on sebe osuuje da vlada s osobljem, koje ne pozna; a u drugom je neizbje
no
da veprvoga dana pobudi najpogibeljnija nezadovoljstva.
Prema tome, s kojeg god je stajali
ta razmotrili, upravoj organiizaciji Carstva nedostaje bitnih
obilje
ja svake dr
avne uprave: podinjenosti i discipline. U poreenju s organizacijom crkve, gdje
hijerarhija to
no odreuje svakome svoju ulogu i svoju odgovornost, dr
ava se
ini ogrezla u surovu
anarhiju. Ustanova missi dominici imala je oigledno kao cilj, da uz pomo kontrole usavr
i
organizaciju dr
ave Osobna inicijativa Karla Velikoga i njegova tendencija da lai
ke ustaanove
pobolj
ja nadahnjuju
i se primjerom crkve isti
e se ovdje u punome svijetlu. Isto onako, kao sto je
crkva bila podijeljena na nadbiskupije, obuhva
aju
i svaka po nekoliko dijeceza, on je Carstvo
podijelio na prostrana okru
ja (missatica) od kojih je svako obuhvaalo vi
e grofovija. U svakom o tih,
okruja dva su carska izaslanika (missi dominici), jedan sve
enik i jedan laik imali kao du
nost da
nadziru slu
benike, popisuju zloupotrebe, isptuju puk i da svake godine podnose izvje
taj o svome
poslanju. Ni
ta bolje, ni
ta koristnije i ni
ta spasonosnije od ovakve ustanove, ali uz uvjet da raspola
e
sankcijama. No ustvari ona takve mogu
nosti nije imala, budui da su tobo
nji slubenici u praksi, kako
smo vidjeli, neuklonjivi. Nigdje nema tragova da su missi dominici uspjeli popraviti pogre
ke, koje
mora da su posvuda zapazili u velikom broju. Stvarnost je bila ja
a od careve dobre volje.
Fonniranje ustanove missi dominici dovoljno je da doka
e, da je Karlo Veliki, nesumnjivo pod
utjecajem svojih sve
eni
kih savjetnika. Potpuno jasno uviao nesavr
enost svojih sredstava za
vladanje. Njegov je ideal bio, da svoju dr
avu reformira po uzoru na crkvenu upravu, ali nije imao
dovoljno snage da to ostvari. Mo
e se re
i, da su shvaanja, koja su ga nadahnjivala, bila potpuno
rimska. Golema je zabluda kad neki, kao
to je to
esto slu
aj, u njemu vide pristalicu nekog
neodredivog germanstva i kad uzalud nastoje da tome nau traga u njegovu djelu. Legenda je u tome
pogledu vidjela jasnije negoli mnogi historici. U pu
kom sje
anju u Njemakoj Karlo je ostao kao
izrazit zakonodavac, pobjednik nad barbarstvom i utemeljitelj dru
tvenog poretka. Za poganske ili
polupoganske narode on je zaista i bio sve ovo, ali prije svega na temelj u svoje crkvene vladavine.
Kona
na uspostava crkve u Germaniji i podvrgavanje puka njezinim dogmama i njezinu moralu do te je
mjere njegovo osobno djelo, da on u tradiciji
ivi kao gotovo sveta osoba. Nema sumnje da se Albrecht
Durer inspirirao batom tradicijom, kad mu je dao onaj neobi
ni i veli
anstveni izgled, koji vi
e
podsjea na nekog lai
kog papu negoli na cara. Intimni savez crkve s dr
avom, identificiranje politike
s kr

anskom zajedniicom te dr
avna vjera kao nu
na posljedica ovoga - evo, u tome je bit karolin
kog
djela, ono
to se odralo na
ivotu i poslije njega i
to je jovjekovima odreivalo razvoj evropskoga
dru
tva.
II. PAPA I CAR
Karlova smrt (28. Sijenja 814) nije izazvala ni najmanju krizu. U toku 813. on je na pet provincijalnih
sinoda organizirao dono
enenje niza odluka u vezi s ustrojstvom Carstva. Njih je iste godine potvrdila
op
a skup
tina, sazvana u Aachcnu (Aix-la-Chapelle), na kojoj se on dalekovidno pobrinuo da sam stavi
carsku krunu na glavu Louisa, jedinoga od svojih sinova, koji je joostao na
ivotu. Ova je predaja u
nasljedstvo izvr
ena usred opeg pristajanja. Carstvo je tada u
ivalo duboki mir: nikakva vanjska
pojava nije odavala skoru provalu poremetnja, uslijed kojih se ono imalo sru
iti. U biti crkveni ideal,

to ga je Karlo sebi izgradio o carskoj vlasti, ocrtava se u odgoju, koji je dao svome sinu. On je bio
45

posve latinski i klerikalan, te je sasvim opravdano,

to je tradicija drugom karolin
kom caru dala
nadimak Pobo
ni. Ali njegova je pobo
nost bila, ako se smije tako rei, prije svega politika
pobo
nost. Ona se stapa s koncepcijom o lai
koj vlasti, koja joj dodjeljuje kao bitnu zadau da bude
bude pom
nik i za
titnik crkve. Onoga preostatka vladarske nezavisnosti i prvobitnog obilje
ja
frana
koga kralja,
to ga je Karlo, postav
i carem tek pod starost, sauvao sve do kraja, kod njegova
je sina potpuno nestalo. Louis se ve od samog svog nastupa odrekao naslova kralja Franaka i
Langobarda. On nosi samo naslov cara, ukazujui time samo na to, da je njegova vlast isto tako
univerzalna kao i papina, i da se i ona, kao i papina, prostire nad svima kr

anima. A to je baono,
ime je morala zavr
iti orijentacija karolin
ke politike, prihvaena krunidbom g. 800. Izmeu Karla i
Louisa nema ni najmanje suprotonosti u tendencijama, osim
to postoji o
ita razlika u snazi i osobnoj
genijalnosti. Carska vlast, kako ju je shvatio Louis, samo je logi
an i potpun razvitak ideje, koja
prevladava kod Karla u cijeloj drugoj polovini njegove karijere, a veliki je car sam htio i svojim
osobnim naporom pripremio duh, u kome je imao vladati njegov slabi nasljednik.
Louis se smjesta na
ao pred jednim pitanjem, koje je bilo u
teeno njegovu ocu i koje je imalo
isku
ati
vrsto
u Carstva. Imao je tir sina: Lotara, Ludviga (Njemakog) i Pipina. Kako je trebalo
urediti pitanje nasljedstva? Od samog iskona franake monarhije primjenjivana je uvijek ideja jednake
podjele meu vladareve sinove. S druge strane, carska, je vlast po svojoj prirodi bila isto tako
nedjeljiva kao i papinska. Da li, je dakle trebalo Carstvo smatrati tako nerazre
ivo sraslim s dr
avom
da je ,nasljedstvo u dr
avi trebalo biti provedeno po onom istom na
elu, kao i nasljedstvo carske
vlasti? Ili je naprotiv, trebalo razlikovati jedno od drugoga i podijeliti dr
avu, a carsku vlast predati
samo jednome od nasljednika? Louis je usvojio mjeru, koja nije potpuno prekinula s obi
ajem diobe,
ali ga je ipak
rtvovala na
elu jedinstva. God. 817. on je sebi kao regenta Carstva pridrudr
io Lotara;
svoga najstarijeg sina, i ozna
io ga kao svoga nasljednika. No uza sve to, dva mlaa sina dobila su svaki
neku vrst apana
e i kraljevski naslov: Pipin Akvitaniju, a Ludvig Bavarsku. Postupiv
i ovako, Louis se
dakle izjasnio protiv stare koncepcije lai
ke monarhije, kakva je bila na snazi za vrijeme Merovinga, a
u prilog nove, crkvene koncepcije Carstva, te nema gotovo nimalo sumnje, da je on takve odredbe,
donio u sporazumu s papom. Ali
rtvovana mlaa bra
a smatrala su sebe,
rtvama nepravde, pa su
samo
ekala priliku da se osvete. Ona se pokazala, a da je sami nisu morali izazvati. Ostav
i udovac,
Louis se 819., zbog njezine ljepote, o
enio Juditom, k
eri alamanskog vojvode. Bio je zaljubljivog i
senzualnog karaktera kao i svi prvi Karolinzi te je uskoro pao pod vlast te ene, i kad mu je 823. rodila
eetvrtog sina, Karla (elavog), nije imao energije da odoli strasnoj
estini ove
ene i da presije
e
spletke, koje je ona pripremila, nastojeti da svome djetetu osigura najvei mogu
i udio u oevini.
Juditi nije bilo te
ko da za svoje poglede pridobije Ludviga(Njemakog) i Pipina te da ih uzbuni protiv
Lotara, a bilo joj je jolak
e da obeanjima sebi osigura pomojednog dijela aristokracije. Nastado
e
dvije stranke, ili, to
nije dva tabora u Carstvu: jedna je za svoj program uzela podjelu naslijea meu
sve sinove careve, a druga je ostala vjerna jedinstvu19. Isprva je pobijedila prva: Lotaru je oduzet
naslov regenta, te on pobjee u Italiju da pred papu iznese cio spor. Dotle je Louis, slu
aju
i nagovore
Juditine, izvr
avao novu podjelu monarhije meu svoja
etiri sina.* Naklonost, koju je pritom iskazao
Karlu, odvojila je uskoro od njega Ludviga (Njema
kog) i Pipina, te ih pribli
ila Lotaru. Ovaj je 833 na
elu vojske i u pratnji pape Grgura IV. Pre
ao Alpe, zdru
io se s braom i zajedno s njima krenuo protiv
oca. Do susreta je do
lo, na rajnskoj ravnici kod Kolmara. Pobjednik dana bio prividno Lotar, a stvarno
papa. U ime mira u crkvi, koje je Carstvo tek prolazn oblik, on je za sebe zatra
io pravo da
intervenira, te je Lotara uspostvio u njegovoj prija
njoj asti, a starom je caru, krivcu,
to je pomutio
19

Ovo su samo etike te tih stranaka. Ustvari, samo su sve

enici mogli imati program: laici su se pridru
ivali prema svojim
simpatijama i svojim interesima.
* 829, po ishodu sabora u Wormsu, uklonjen je Lotar s polo
aja regenta, a na dvor, je pozvan Bernard, Vojvoda Septimanije,
Juditin ljubimac. Njezin i Louisev sin, Karlo (elavi) dobio je u svoju vlast Alamaniju, Alzas, jedan dio Burgundije i Reciju
Prev.

46

mir u kr

naskom svijetu nametnuo poni

avaju
u pokoru. Tako se s nemilosrdnom logikom pokazala
prva posljedica intimne veze pape i cara: car se poklonio, a papa izdigao, te je tako na mjesto
prvohitnog saveza dviju snaga do
lo do podlo
nosti prvoga drugome.
Ali to nije bilo ono,
to su htjeli postii Ludvig (Njemaki) i Pipin. Stoga oni ponovo uze
e oru
je i tako
se bitka izmeu suparni
ih ambicija i osobnih interesa nastavila s nekom zbrkanom uporno

u. Ni
Pipinova smrt (838.) ni careva Smrt (840) nisu je prekinuli. Ona se napokon, zbog, op
e iscrpljenosti,
dokrij
ila tek 843. ugovorom u Verdunu.
Bio je to kompromis, ali, takav kompromis, koji je izvanredno smanjio zna
enje,
to ga je imala
zamisao Carstva. Cijela je monarhija podijeljena u tri jednaka dijela. Srednji je poprijeko presjekao
cijelu Evropu i pratezao se, ne vode
i ra
una ni o prirodnim granicama, ni o naravi pu
anstva, od
Frigije pa sve, do Papinske dr
ave. Taj je dio dan Lotaru. On je osim toga zadr
ao naslov cara i nad
drugom dvojicom bra
e, Louisem i Karlom, imao neki neodreeni primat. Prvi je od njih dobio zemlje
na istoku od Lotarova podru
ja, a drugi one na zapadu. Tako je nestalo one istovetnosti izmeu
Carstva i frana
ke dr
ave, koja je postojala pod: Karlom Velkim i Louisem Pobo
nim. Jedinstvo Carstva
postojalo je josamo u teoriji: njegova univerzalnost nije vi
e bila u skladu sa stvarno
u, jer je car
sada zapravo vladao samo tre
inom zapadnog kr

anskog svijeta. Joje gore stanje nastalo poslije

Lotarove smrti (855). On je ostavio tri sina, koji su sad takoer meu sobom podijelili svoje zemlje.
Najstariji, Louis II, uzeo je kao svoj dio Italiju i carski naslov. Za vrijeme Lotarovo, car je jobio bar
isto toliko mo
an kao i njegova dva brata kralja. Pod Louisem II., on je bio tek drugorazredni vladar,
mnogo manje utjecajan negoli njegovi stri
evi, Ludvig Njema
ki i Karlo elavi. Opreka , izmeu onega,

to je car trebao da bude, i onoga,

to je zaista bio, postoajala je neprekidno sve vea. Mo
e se stoga
s pravom re
i, da je dodu
e jopostojao, car, ali da Carstva vi
e nije bilo.
Tome neprestanom opadanju carske vlasti odgovara uporedni i istovremeni uzlaz papinske. Nakon
to
se ravnote
a izmeu dviju snaga,
to su bile na
elu kr

anstva, slomila, jedna se od njih nu

no
moorala okoristiti onim,
to je druga gubila. Prilike su vei prije navele Grgura IV., da bude sudac
izmeu Louisa Pobo
nog i njegovih sinova .
Pod Luisem II, papa Nikola I. (858-867) zahtijeva i namee carskoj vlasti i nadmovlasti papinske. S
njim prestaje politika savezni
tva, koja je otpeela pod Karlom Velikim. Poglavar crkve, oslanjajui se
na bo
anske podrijetlo svoje vlasti, smatra odsada sebe arbitrem i upravvlja
em nosilaca svjetovne
vlasti, kraljeva ili cara. Budu
i da su ovisili o njemu kao kr

ani bili podlo

ni njegovoj moralnoj
jurisdikciji kao gre
nici, bile je va
ne da budu povrgnuti megu
nosti ka
njavanja, koja bi garantirala
njihovu poslu
nost. Pe
ev
i od toga vremena, papa mo
e i mora, ako te smatra potrebnim za slu
bu
bogu i crkvi, intervenirati u poslovima vladara, i Nikola je bez oklijevanja po
ao tim putem, kojim
e
poslije njega i
i Grgur VII. i Aleksandar II., koji e devesti Inocenta III. i Inecenta IV. do one teokratske
hegemenije, koju
e dokraj
iti tek katastrofa Bonifacija VIII. On uostalom nije vi
e imao prilike da
intervenira u zapletima velike politike. Ekskomunikacija, kojem je o
inuo Lotara II., kralja Lotaringije,
u povedu njegeve rastave, 863. i koja je dovela do peni
enja krivca, bila je samo meralna
manifestacija, no njezin se odjek ipak rasprestro po cijeloj Evropi.
La
ne dekretalije, koje su se sredinem IX. st. pre
irile po sjeveru Francuske, i koje svojim prili
no
spretno sastavljenim apekrifnim tekstovima daju papi vlast nad cijelim episkepatom, kakvu on ustvari
dotad nikad nije imao, josu vi
e pridenijele uvr

enju rimskog, primata. Nikola je ak htio da ga

prizna i istona crkva, te je bacio ekskomunikaciju na patrijarha Fecija, no time je pestigao same te,
da se jovi
e ote
ao sukob, koji je imao sve te vi
e trovati odnose izmeu dviju polovina kr

anstva:
gr
ke i latinske.

47

Smrt Luisa II. (875) pru

ila je papi novu prilku da potvrdi svoju nadmonad Carstvom i da pokae, da
ono ovisi o njemu, a ne o dinastiji. Budu
i da Louis II. nije imao djece, njegov je najbli
i mu
ki roak
bio Karloman, sin Ludviga Njemakoga, i on ga je odredio za svoga nasljednika. Papa Ivan VIII. (872882) odlu
io je meutim druk
ije, pozvao u Rim Karla elaveg i okrunio ga 875.
Po
ev
i od sredine IX. st. papin utjecaj neprestane je pestizavao pobjede nad carem. Ne taj se utjecaj
megao vr
iti same zate
to su carevi na te pristajali. Sam po sebi, oslanjaju
i se same na svoju malu
rimsku dr
avu, papa bi bio potpuno nemean da se odupre ma i najmanjoj agresiji.
tavi
e, autoritet,
koji je u
ivao i o kom je upravo dao tako sjajne dokaze, ustvari je dugevao batim Karolinzima, koje
je krunio i koji su ga za
tiivali. Bila je te paradeksalna situacija, koja je omeguavala papi da
dominira nad carem uz uvjet da mu car jam
i i za
ti
uje slobodu, koja je dopu
tala da duhovnoj vlasti
da odnesi pobjedu nad lai
kom samo zahvaljujui pomo
i,
to ju je pobjednica primala od
pobijeenega. Ali politi
ka anarhija, u koju Evropa naglo i sve vi
e zapada petkraj IX. st., odjednem
oduzima papi njegova neophodna petrebna za
titnika. Karlo elavi bio je posljednji car, koji je jo
u
iva neki ugled i raspelagao nekom stvarnom snogem. Poslije njega, pod neodoljivim pritiskom
feudalizma, pod udarcima Normana, Saracena, Slavena i Mad
ara, pod utjecajem regienalnog
partikularizma: uslijed ambicija, spletki i osobnih suparni
tava, one
to je jopreostalo od karolin
kog
pokreta, sru
ilo se, i svi vladari, bez obzira zvali se oni kraljevima ili carevima, podjednako su
neme
ni. Rim je odsad prepu
ten svojoj sudbini, i papinstvo se odjednem na
lo pred daleko veim
opasnostima, nego
to su bile one, koje su mu prijetile neko
, u vrijeme Langobarda. Iako su
Langobardi uporno nastojali da osvoje Rim, oni, ipak nisu mrzili papu. A sada, naprotiv, bila je
ugre
ena i sama sloboda papinstva. Budu
i da je papa raspolagao carskom krunom, odsada je bile
doveljno da netko, tko za
eli ste
i krunu, nad njim izvr
i nasilje i da pod prijetnjem primora njegovu
slabost da izvr
i ono pravo, koje je papa za sebe pridr
avao. Veposlije smrti Karla I elaveg (877.)
de
ao je pod Rim na
elu vojske Karlo Debeli,* te je primerao Ivana VIII. da ga okruni (881). Uskoro
poslije toga prisustvujemo
alosnom prizoru istovremenog poni
enja i pape i cara. Poslije svrgnu
a
Karla Debeleg20 i kona
neg sloma karolin
kog jedinstva, dva su talijaska velika
a, markiz Friulije,
Berengar, i vojvoda od Spoleta, Gvido, vodila meu sobom spor oko nekada
nje langobardske krune, te
su se oba dala, okruniti u Paviji. Carsko destojanstve bilo je vatkantno; Gvide odlu
i da ga se
domegne. Trebale je samo da sa svojim vojnicima ue u Rim i vega je dobio od pape Stjepana VI.
(891) Neke vrijeme poslije tega primirao je njegova nasljednika Fermoza da carsko dostojansvo preda
njegovu sinu Lambertu. Dokle je carstvo i papinstvo pale za samih nekoiliko godina! Formoz je osjetio,
da je mogue uzdii i jedne i druge same ako se ute
e nekoj sili. Uto je Arnold, vojvoda Karantanije,
postigao sjajnu pobjedu nad Normanima, te se uinilo da obe
ava ostvariti slavnu vladavinu. Papa ga
zamoli za pomeprotiv ogavne tiranije, pod koju je zapao. Arneld prije
e Alpe, na jurizauzme Rim,
koji su branili Spoletanci, primi carsku krunu (896.) i zatim se vrati u Njemaku. Lambert se sad mogao
osvetiti. Njegeva je osveta bila ogavna i tragi
na, kao
to su uope postali tada
nji politi
ki i vjerski
obi
aji. Formoz je vebio mrtav i on ga je dao iskopati iz groba te je sad jedan sinod u prisutnosti le
a
obavio nekakvo prividno suenje, pa je zatim papino tijelo bile predano rulji, koja ga je bacila ti
Tibar. Arnold nije nanovo pre
ao preke Alpe, i tako je papinstvo vi
e nego ikad pestalo igrakom
ambicioznih spletkara, koji su se meusobom otimali za Carstvo, kao
to se toliko drugih drugdje u
Evropi prepiralo oko pojedinih lena ili pokrajina, a da svijet na to uope nije obra
ao pa
nju. Kad je
Lambert umro, u Italiji prevlada Berengar Friulski. Louis, kralj Burgndije, povede protiv njega rat,
pobijedi ga i okoristi se prilikom te se dade od Benedikta IV. okruniti za cara(900). Pet godina poslije
toga do
epao ga se Berengar u Veroni, te mu je dao iskopati o
i i prognao ga sa Poluotoka. Zatim je,
919., primorao Ivana X. da sad njega okruni za cara. Bilo je te
ko jovi
e, poniziti naslov,
to ga je
zapo
eo nositi Karlo Veliki. I zaista, on se nije dublje, srozao u ponienje. Poslije umorstva Berengara
Friulskog (924.) vi
e nije bilo careva do Otona I (962).
20

* Najmlai sin Ludviga Njema

kog. - Prev.

48

III. VANJSKI NEPRIJATELJI

Neprijatelji Carstva, Normani i Arapi, od kojih je ono tako mnogo pretrpjelo u IX. st., nisu ga napali
zbog njegove slabosti i nisu smi
ljeno upravili svoje udarce samo protiv njega. Podru
ije na kome su
djelovali, prvi, na Sjevernom moru, a drugi, na Sredozemnom, mnogo je bilo
ire od obala karolin
ke
dr
ave. Napadi, koji su se oborili na nju, bili su ustvari samo epizoda u povijesti pomorskih upada,
kojima ona nije mogla izbjei, ali im nije bila ni jedini, a u po
etku bar ni glavni cilj.
Napredovanje Arapa u Sredozemnom moru u po
etku IX. st. ne nadovezuje se na veliki pokret vjerske
ekspanzije, koji je nastao poslije Muhamedove smrti. Politi
ko jedinstvo islama bilo je slomljeno otkad
nisu vi
e svi vjernici priznavali bagdadski tkalifat. U
panjolskoj, postoji od kraja VIII st. novi kalifat
pod vodstvom Omejida. U Africi su markokanski, al
irski i tuni
ki Berberi bili zapravo nezavisni.
Smjestiv
i se kona
no ti svojim novosvojenim podru
jima, ti su
panjolski i afri
ki muslimani upravili
svoju aktivnost prema moru. Tunis, utemeljen pokraj ru
evina Kartage, bio je kao i ona, pogledima,
okrenut prema Siciliji, pa su Tuni
ani, kao i Karta
ani u antici, uskoro uznastojali da se domognu toga
lijepog otoka, o koji su se u toku povijesti Evropa i Afrika uvijek otimale. Bizantinci nisu mogli
energino braniti ovu predaleku provinciju. Izmeu 827 i 878 oni su bili malo pomalo potisnuti prema
Mesinskom tjesnacu i najzad primorani da se povuku na talijansku obalu. Imaju
i veu svom posjedu
Baleare, Korziku i Sardiniju, Muslimani su sad dr
ali u svojoj vlasti sve otoke Sredozemnog mora.* Oni
su im slu
ili kao pomorske stanice i navalna upori
ta protiv obala evropskog kopna. Sa Sicilije su pohodi
bili upereni prema Kalabriji, te su na kraju doveli do osvojenja Barija i Taranta. Druge su flote
napadale obale srednje Italije. Pred njima je papa Leon IV. morao ono
to je jobilo preostalo od Rima
staviti pod za
titu gusara, koji su se iskrcavali, ne imaju
i
ega da se boje, na u

u samoga Tibra. Utok

Rhone, isto tako slabo hranjen, bio je joizlo
eniji napadima. Arapi su izgradili vojne polo
aje du
ceste La Corniche*, gdje njihova skloni
ta joi danas postoje. Poku
aja da se u
vrste unutra
njosti
ipak nije bilo. Za nove gospodare Sredozemlja bilo je vamo samo da vladaju obalama, a budu
i da
kr
anske trgoovine vi
e nije bilo, nije u
injen nikakav ozbiljan napor da ih odbace, nego su im obale
prepu
tene. Kr

ansko se stanbvni
tvo povuklo dublje, i ru
evine gradova kao i podru
je Nimesa
opkolilo se bedemima kolikogod je bolje moglo.21
Normanske provale bile su kudikamo razornije i imale su mnogo dalekose
nije posljedice. U njima se
na pozornici odjednom pojavljuje dotad tako nepoznat narod, da nije bilo nikakva imena, kojim bi ga
okrstili te su ih stoga stanovnici sjevernih obala u nedostatku boljega nazvali po imenu samoga kraja
odakle su do
li: Noord-mannen, Norrmani. Pomorske plja
ka
ke nalete Skandinavaca mogu
e je
objasniti samo hipotezama, ali one su ipak vjerojatne i prihvatljive. Prvobitni uvjet je o
ito potreba
jednog dijela stanovni
tva da izvan svoje zemlje potra
i sredstva za
ivot, koje im neplodno i
siroma
no tlo u domovini nije vi
e davalo u onoj koli
ini, koliko je to ovim energi
nim i smionim
ljudima trebalo. Ako ovome dodamo jounutra
nje borbe me
u lokalnim poglavarima, istodobne s
privrednim nevoljama, pa ponos pobijeenih, koji su odbijali da se podvrgnu pobjednicima i sobom
povla
ili svoje ratne drugove, i nadu da
e se poslije koristonosnih pustolovina mo
i u slavlju povratit,
imat emo predodbu o motivima, koji su poev
i od kraja VIII. st. navodili Dance, Norve
ane i
vede
da oku
aju sre
u na Sjevernom i Balti
kom moru, na sinjoj pu
ini sjevernog Atlantika i ak sve do
plavih valova Sredozemlja.
vede je odmamio joi jedan motiv, koji nije djelovao na zapadne
21

God. 916, papa Ivan X. i kralj Berengar, domogli su se, uz bizantsku pomo
, muslimanskog utvrenog tabora na Gariglianu.
Otada ih se srednja Italija oslobodila.
Route de la Corinche, stari rimski put iz Nice u enovu duivica pe
ina nad morem, ispod koga danas vodi moderna
automobilska cesta uz obalu mora, Prev.

49

skandinavske narode: dva velika ju

na carstva, Bizantsko i Kalifsko, bacala su iz dubljina svoga
prostora neku vrst zlatnih zraka sve do ovih studenih i najudaljenijih predjela svijeta. Od kraja VII. st.
trgova
ki su putovi,
to ih, s jedne strane, izmeu Balti
kog i Kaspijskog mora
ine Finski zaljev, Neva,
jezera Ladoga i Onjega, zatim tok Volge, i s druge strane, izmeu Balti
kog i Crnog mora, rijeke Dvina,
koja dopire sve do basena gornjeg Dnjepra - po
eli da o
ivljavaju. Otkapanja su na
vedoskom tlu
iznijela na svijetlo vi
e od 20.000 komada arapskog, bizantskog novca, od kojih najstariji datiraju iz g
698. Sigurno je, da
vedi nisu oklijevali smiono krenuti putovima, koji su vodili prema sun
anim i
bogatim zemljama. Slaveni su te strance okrstili imenom Rus, koje su im, dali Finci, susjedi jednih i
drugih. Ti skandinavski Rusi uskoro su se u dovoljno velikom broju smjestili na pogostima (tr
i
tima),
kamo su u odreeno vrijeme dolazili arapski ili hazarski trgovci, da od stanovnika kupuju med i krzna.
U dosta kratkom vremenu oni su ondje zamijenili sve druge strance. U tolikoj su mjeri prevladali na
toku Dnjepra, da su brzaci te rijeke kroz vjekove zadr
ali
vedska imena, koja su im oni dali. Sredinom
IX. st. nametnuli su se za gospodare stanovni
tvu, koje je
ivjelo u okolini pogosta. Prema tradiciji
Rjurik je osnovao Novgorod a dva njegova druga, Askod i Dir, zauzeli su joprije 862. grad Kijev,
najva
nije trgova
ko sredi
te na cijeloj junoj ravnici. Godine 892. Rjurikov se nasljednik, Olaf,
smjestio u Kijevu, koji otad po
inje da
iri svoju politi
ku prevlast nad svima susjednim zemljama. Od
toga momenta mo
e se datirati po
etak ruske, to jest
vedske dr
ave u Dnjeparskom hasepu. Kne
evi i
njihovi trgovaki i ratni drugovi, kojima su iz domovine pristizala pojaanja sve do poetka XI. st.,
sauvali su sve do tog vremena svoj skandinavski jezik i obi
aje. 22
Ali ih je najzad ipak neizbje
no apsorbiralo ono stanovni
tvo, kojim su vladali i koje su eksploatirali, te
je tako ime tih smionih pustolova iz IX. st. po izuzetnoj sre
i pro
lo kroz sve mijene povijesti i ostalo
najve
em od svih slavenskih naroda i najprostranijoj dr
avi na svijetu. Norve
ane i Dance je polo
aj
njihove zemlje uputio prema zapadu. Zemlje, koje su se nudile njihovim pothvatima, nisu bile, kao
Bizantsko i Arapsko carstvo, drave u punom cvatu, s mno
tvom gradova, niti su obe
avale obilne
trgova
ke dobiti, nego su to bila potpuuno ratarska podru
ja, koja nisu imala ni
to da prodaju, niti da
kupe. Zbog toga se Danci i Norve
ani, za razliku od
veda, koji su do
li u dodir s privredno veoma
uznapredovalim dru
tvima te su prije svega nastojali da trguju s njima, pojavljuju bilo kao gusari i
plja
ka
i bilo
kao moreplovci.23
U isto vrijeme dok oni napadaju obale na jugu i zapadu, njihove lae polaze na istra
iva
ka putovanja
po sjevernim morima. Norve
ani su se veveoma rano smjestili na otocima Far-r, 874. su otkrili
Island, naselili ga i odatle jedno stolje
e kasnije uznapredovali sve do obale Gronlanda. Ali nada u
plja
ku privukla ih je dakako prije svega prema evropskim zemljama. Engleska je morala prva
podnijeti njihove napade. Vejedo
lo do iskrcavanja U Northumberlandu, gdje su oplja
kani i spaljeni
samostani na Lindisfarmu i u Jarrowu. Otad su zareali sve brojniji i sve
e
i napadi. Anglosaskim
kraljevima nije po
lo za rukom da odbiju osvajae. Sredinom IX. st. vei je dio isto
nih podru
ja na
otoku pripadao njima, 878. je Alfred Veliki bio primoran da im ugovorom odstupi svu zemlju na istoku
od crte povu
ene od Londona do Chestera, te je to podruje jodugo poslije toga toga bilo nazivane
Danelaw. Ni Irska nije izbjegla navali skandinavskih osvaja
a. Dublin je od sredine IX. st. pa do poetka
XI. st. bio neke vrste normanska kolonija. S tih su se otonih poloo
aja smioni pustolovi bacali prema
jugu. Pusto
ili su obale Portugala i
panjolske, gdje su napali Lisabon i Sevillu (844),a zatim proo
e
kroz Gibraltarski tjesnac te su plja
kaju
i Algeciras i Baleare uznapredovali sve do u

a Rhone i
22

Ovi do
ljaci zovu se u ruskom jeziku jednom starom
vedskom rije
i, varjag koja znai stranac, (vaering). Odatle i gr
ko
{

za carigradsku gardu koja se odpo

etka sastojala od Skandinavaca.
23

I Rusi su, uostalom, napali Carigrad u vi

e navrata: god.862, 907,941,944, 1043.

50

ponekad se, kao daleki suparnici muslimanskih gusara, iskrcavali i na talijanskim obalama: Frana
ko je
carstvo zbog svoje blizine, zbog du
ine svojih obala i velikog broja rijeka,
to se ondje izlijevaju u
more, a duboko vode u unutra
njost, moralo najvi
e pretrpjeti od Normana i zaista je najvi
e i
pretrpjelo. Od vlaadavine Louisa Pobo
nog pa do po
etka X. st. njihovi su upadi bili neprekidni. Isprva
su se pojavljivali sad na jednome sad na drugome mjestu zbunjuju
i obranu svojom naglo

u i svojom
nepredvidivo

u. Uzastopce su plovili ti unutra

njost rijekama Rajnem, Scheldom, Meuusom, Seinom,
Loirom sve dok je voda mogla nositi njihove barke, i pritom temeljito pusto
ti obale. A zatim, kad je
neprijatelj bolje upoznao zemlju poeo je postupati sa vi
e metode, te se vi
e dr
ao onih predjela,
to
se prostiru od sjeverne obale Seine do u Frigiju. Luka Duursstede opljakana je
etiri puta zaredom
(834-837), take da je od nje ostala samo hrpa ru
evina. Utrecht je razoren 857. inilo se, da
e u
Frigiji nastati neka vrst Skandinavske poganske dr
ave, jer je car Lotar, nemo
an da projera Vikinga
Rurika, bio primoran da mu 850 dade kao leno obale rijeke Waal, a 882 je Karlo Debeli obnovio tu
koncesiju u korist drugog jednog barbarina Godefrida. Godina 879 obilje
ava vrhunac krize. Na
obalama Rajne i Schelde iskrcavase prava vojska, koja se uzastopce oslanja na utvrene logore u
Gandu i Courtraiu, zatim u Elsloo, blizu Maestrichta, i najzad, u Louvainu, te izvrgava cijelo to
podru
je redovitim udarcima kroz vi
e godina. Karlo Debeli mogao ih je 844. skrenuti iz Rajnske
Njema
ke samo uz cijenu ugovora, koji ga je ponizio. Tada se ta vojska usmjeruje prema Seini, te se
tvrdoglavi u jednogodi
njem opsjedanju Pariza (885), koji ipak ne uspijeva zauzeti. Opusto
iv
i cijelu
sjevernu Francusku, ona se 891 nanovo pojavljuje pod Louvainom. No tu ju je napao i napokon uni
tio
Arnold Karantanski. Otad su se Normani usudili izvesti samo jonekoliko brzih prepada na nizozemsko
tlo. Ali je Seina jodugo ostala njihov cilj. Napokon je Karlo Glupi, ne mogav
i ih otjerati, 911. ustupio
njihovom voi Rollonu u leno sve podru
je izmeu Seine i Epte, te ono otada
ini vojvodstvo
Normandiju. Ovo je ujedno bio svr
etak provala. Skandinavija je bila iscrpljena svojim naporom i
opskrbljena dovoljnim osvojenjima, te je prestala da izbacuje svoj vi
ak na kontinent.
Uspjeh ovih navala obja
njava se samo slabo

u karolin
ke dr
ave i njezinim sve ve
im rasulom. Za
otpor barbarima, bila je potrebna mornarica. A kako da se ona izgradi bez financijskih sredstava? I
kako da se izgrade utvrenja za za
titu obala? Kako da se usred meusobnih borb, kraljeva i raspada
monarhije koncentriraju napori i povedu vojske protiv neprijatelja? Ustvari, kraljevi su napustili borbu
i prepustili aristokraciji da se uz pomolokalnih i meu sobom nepovezanih napora odupire kako mo
e
provali, koja je zemlji dodijavala. Suvremeni kroni
ari sauvali su uspomenu na juna
tvo velikog broja
feudalaca, koji su, kao na primjer grofevi od Pariza Robert Jaki i Eudes (budu
i kralj) u ovim borbama
zasnevali svoj ugled. Ali drugi su u njima vidjeli samo sredstvo za iznu ivanje, kojim su sebi nastojali
osigurati pove
anje bogatstva pla
e
i slabost kraljeva prijetnjem, da
e se udru
iti s barbarima. Velika
karolin
ka zgrada bila bi pala i bez normanskih provala. Udarci, kojima je bila izlo
ena, samo su
ubrzali njezin pad.
Do ustupanja Normandije Rollonu do
le je tek nekoliko gedina nakon
to je Olaf osvojio Kijev.24
Uporedba izmeu ovih dviju dr
ava zanimljiva je. U Rusiji, su Normani, bili i ostali gespodari zemlje te
su ondje prema svojim nacionalnim obiajima izgradili vladavinu nad Slavenima, s kojima su postupali
kao s podlo
nicima. U Francuskoj, u dodiru s vi
em civilizacljom, njihovo je dranje bile posve
druk
ije. Rollon i njegovi prelaze na kr

anstvo te se smjesta asimiliraju brzinom, koja za

uuje.
Dvadeset i pet gedina poslije njihova dolaska skandinavski se govori josamo u Bayeuxu i, bez sumnje,
na obali, gdje imena mjesta na beuf podsjeaju, da je ondje postojalo stanovni
tvo germanskeg jezika.
Francizacija je ondje bila tako potpuna, da u normandijoskom narje
ju vi
e nema ni jedne jedine
skandinavske rije. Ni u institucijama vojvodstva nema vi
e nikakvih skandinavizama. One su se
smjesta prilagedile sredini i ni ou
emu se bitnom ne razlikuju od institucija drugih velikih lena.
24

Slaveni asimiliraju Skandinavce tek u toku XI. st., Godine 1012. Kijev je joposve skandinavski.

51

Pedeset godina poslije Rollona Normandija je isto tako francuska pokrajina kao i Beurgogna ili
Champagna. Ne treba zaboraviti, da se bana njezinu tlu rodila Pjesma o Rolandu (Chanson de
Rolallad) i da je baondje podignut nekeliko najljep
ih primjeraka romanskog graditeljstva, kao
to su
velike crkve u Caenu i Bayeuxu. Od germanstva nema ondje ni traga. Bilo ga je tako male, da
e se
Normani, kad budu osvojili Siciliju i zatim Englesku (1066), ondje pojaviti kao francuski osvaja
i. Ono

to im je ostalo, te je sklonest prema pustelovnim potvatima, koja ih veodpeetka XI. st. navedi da u
masama odlaze u Italiju, za koju se dozanlo, jer su
etrdesetorica od njih vra
aju
i se s nekog
hodooa

a bila zadr
ana, kao plaeni vojnici, da je zemlja, u kojoj ima dobiti. Nema sumnje, u tome,
treba gledati i posljedicu prenapu
enosti, kao
to to vrijedi i za flamanske i brabantske seobe istoga
vremena.

52

DRUGO POGLAVLJE
DIOBA EVROPE
I. VERDUNSKI UGOVOR
U doba provala nastale su na prija
njem jedinstvonem rimskom podru
ju pojedine meu sobem
nezavisne dr
ave, koje su osnovali razli
iti norodi pod vladavinom svojih vlasti tih dinastija. Tada
nja
Evropa bila je u pogledu politi
ke podjele mnoge bli
a modernoj Evropi nege
to je te bila kroz dugo
vremena poslije tega. Sve te dr
ave, osim anglosaskih i
panjelskih Vizigota, stopile su se u
karolin
kom osvojenju i apsorbirale u velikoj politiko-vjerskoj cjelini Carstva. Dr
ave kontinentalne
Evrepe, nastale su tek na njegovim ru
evinama. Ali preces njihova formiranja bio je ovaj put veoma
razliit od njenega, koji se zbivao po zavr
etku, Rimskega carstva. U diobama monarhije za vrijeme
sinova Louisa Pobo
nog nema ni
ega nacionalnog. Pitanje dioba nije se postavljalo meu narodima.
Uostalom, kako bi se uope ovako moglo postaviti? Budu
i da su vlade, kojima su narodi bili podlo
ni,
imale univerzalan i crkveni karakter, politike diobe nisu nikako imale kao posljedicu da jednog od njih
podvrgnu kojem drugom. Karolinzi su bili preseljivi: mogli su vladati bilo gdje; njiheva nacionalnost
nije bila ni
ta va
nija od nacionalnosti pape za crkvu. Veoma stvarna razlika izmeu Romana i
Neromana, koja je postojala, ali koje narodi nisu bili svijesni, nije imala nikakVa znaenja. Svaa
izmeu Lotara i njegeve brae, u kojej je prvi elio sa
uvati jedinstvo u svoju korist, a drugi htjeli
diobu, zavr
ila se kompromisem u Verdunu (843).
To je bio prvi od velikih ugovora u evropskoj povijesti. Njegove su posljedice ujedno bile i naj trajnije.
Joi danas su vidljivi njegevi tragovi u zapadnoj Evropi, gdje na podruju izmeu Francuske i
Njema
ke, Holandija, Belgija,
vicarska i Italija predstavljaju Lotarev dio.
Ali treba smjesta re
i, da je tom ugovoru njegevo zna
enje dala povijest, a ne oni, koji su tem
prilikom pregovarali. Oni su naprosto htjeli nainiti tri jednaka dijela. Stajali
te, na koje su se
postavili, bilo im je nametnuto privrednim ustrojstvom onoga vremena. Dru
tvo je bilo posvema
ratarsko; trgovina nije postojala; vi
e nije bilo gradova. Zbog toga se moglo nastojati samo oko toga,
da svaki sudionik u podjeli dobije podjednako podru
je. S koga
e mu dolaziti prihodi, a pritom nije
trebalo voditi ra
una ni o prometnim putovima ni o du
ini obala, ni o svima onim obzirima, koji bi
onakvo presijecanje Evrope, kakvo je tada izvr
eno, u
inili nemogu
im, da je izvr
eno samo ne
to
kasnije. Sva je sudbina, ovisila o dijelu, koji
e biti dan Lotaru, najstarijem od sinova i nosiocu carskog
naslova, koji mu je u odnosu prema bra
i u najmanju ruku davao odreeni moralni primat. On je oito
morao imati sredi
nji dio. On se sastojao od Italije i zatim ukrupno, od podru
ja, koje na Istoku
ocrtava tok Rajne, na zapadu tok Rhone, Saone, Meuse, pa zatim crta, koja ide od Merieresa na
Valenciennes i najzad tokom Schelde.
Po
to je ovaj sredi
nji dio odreen, ostatak je ustupljen njegovoj bra
i: Karlo elavi dobio je sve
to
je sezalo na zapad do mora, a Ludvig sve
to se prostiralo na istoku do vanjskih granica marki, koje su
podignute protiv Slavena. Samo je slu
aj htio, da je Ludvigov dio bio sastavljen isklju
ivo od
germanskih naroda, a Karlov od gotovo posve romanskih. Ali je dovoljno razmotriti Lotarov udio pa da
se, uo
i koliko su malo uzete nacionalne razlike u obzir. On je i sastavljen bez i najmanjeg obzira na
geografske i etnografske uvjete. Presje
en Alpama i Jura-gorjem, on sa sjevera prema Jugu obuhva
a:
Frize, Flamance, Valonce, Nijemce, Provansalce i Talijane. Nisu se nimalo vi
e uznemirivali zbog
stanovni
tva nego
to se moderne dr
ave brinu o crnakim plemenima, kad meu sobom dijele Afriku. I
zaista, to je bilo batako: nitko se nije mogao tu
iti, budui da su narodi osje
ali samo vladavinu
aristokracije, a ona je posvuda bila lokalna. U IX. vijeku nije bilo nacija. Postojalo je samo kr
anstvo.
53

Evropa se mogla isjei na dr

ave, kao
to su je sjekli i na dijeceze, a da pritom nitko ne trpi. Radilo se
tu o diobi za dinastiju i ona je prolazila iznad naroda ne smetaju
i nikome. Prema tome, Verdunski se
ugovor savr
eno prilagouje Evropi onoga vremena, u kojoj je politika univerzalna, a domanijalna
privreda nema tr
i
ta. Bez tih dvaju bitnih uvjeta ona bi bila nemogu
a u obliku, koji je poprimila.
Tako je prvi korak na putu, koji
e Evropu kroz toliko mnogo krvi dovesti do podjele na nacionalne
dr
ave, bio nainjen bez i najmanje brige o nacionalnostima, pa
ak, da kaemo istinu, i protiv svakog
obzira na njih. Isti duh se o
itovao za cijelo vrijeme karolin
ke dekadanse.
Poslije Lotarove smrti (855.) njegova su tri sina me
u sobom podijelila njegovo Carstvo. Najstariji,
Louis, dobio je Italiju s carskim dostojanstvom, drugi, Karlo, zemlju od Jure do Sredozemnog mora, a
tre
i, Lotar, podruja na sjeveru od Jure. Dioba je ovog pu ta,
ini, se, odreena s obzirom na
zemljopisne okolnosti, ali su nacionalnosti i opet potpuno zaboravljene. Kraljevstvo Lotara u
raznorodno je, i zbog toga mu nije moglo biti dano neko nacionalno ime, te je nazvano Lotaringija.
Kad je Karlo umro bez djece (863), njegova su dva brata veoma prirodno meu sobom podijelila njegov
dio: Louis je uzeo jug, a Lotar sjever. Ali kad je 869. nestao i Lotar II., takoer bez ba
tinika, stvari se
vi
e nisu odvijale ovako pravilno. Da se postupalo po pravilu,. Louis II. morao je biti njegov nasljednik.
Ali kako je taj nesretnik bio preeslab, njegova su dva strica, Karlo i Ludvig, oba uznastojali da dobiju
njegovu ba
tinu. Oni se sastado
e u Meersenu, i umjesto da se pobiju, sklope ugovor. Lotaringija bude
podijeljena na dvoje, ovaj put otprilike prema jezi
noj granici, i to ne zbog na
ela, nego zato
to se
time raspolavljala na dva otprilike jednaka dijela. Kad je umre Ludvig (876), njegov je brat, Karlo
elavi poku
ao da zauzme njegove zemlje. Ali ga je kod Andernacha potukao njegov neak Ludvig III,.
tada kralj Njema
ke. Bila jeto prva bitka, u kojoj se jedna francuska vojska borila s njemakom
vojskom za Lotaringiju, premda tada jonije bilo govora ni o Francuskoj ni o Njema
koj. To je tada jo
dolazilo tako malo u obzir, da suvremenici zovu joistim franakim imenom isto
no i zapadno
kraljevstvo dodajui imenu samo ova geografska obije
ja. Smrt je meutim sprijeila Karla da obnovi
svoj poku
aj (6.X.877). Njegov sin Louis Mucavi, koji ga je naslijedio, umro je ubrzo poslije toga
(10.IV.879). Ludvig III. vje
to se okoristio neredima, koji su izbili u tome trenutku me
u Louisevim
vazalima, te je postigao da mu bude ustupljen cio teritorij;
to ga je Karlo elavi stekao. Ovaj put se
cijela Lotaringija na
la pripojena istonom kraljevstvu.
Dok su se ovako vodile borbe za taj sjeverni dio zemalja Lotara I., jedan se drugi dio njegovih
fragmenata iste 879. godine spontano pretvorio u kraljevstvo. Grof Boson od Vienne, zet cara Louisa II.
(875) dao se od nekoliko biskupa i velika
a izabrati za kralja Donje Burgundije ili Provence. Kao
to se
tom prilkom pokazalo, aristokracija je sve vi
e preuzimala stvari u svoje ruke. No ipak ovo je jobila
obi
na lokalna pojava. U god. 855 porodica Karolinga bila je vegotovo izumrla25 pa je stoga cijelo
Carstvo, osim Burgundije prihvatilo Karla Debelog kao vrhovnog gospodara. A to i opet dokazuje, koliko
su naacionalna pitanja bila odsutna kod svih ovih dogaaja. Jer Karlo je bio posljednji sin Ludviga
Njema
kog, a ipak ga cijela Francuska priznaje.
Ali njegova nesposobnost i sramotni ugovori koje je sklopio s Normanima, iscrpli su strpljenje
aristokracije. Arnold, upravitelj Karantanije, pobunio se protiv njega. Karlo bude 887. zba
en od
podanika isto
noga kraljevstva, te se povukao u samostan da, ondje umre, dok su velika
i dali carsku
krunu Arnoldu Karantanskom. Joi Arnold pripada porodici Karolinga, ali je on bio samo nezakoniti sin
Karlomana, sina Ludviga Njema
kog. Zakoniti nasljednik Karolinga bio je mali Karlo Glupi; ali budui
da je bio jodijete, nitko ga nije priznao. Velika
i zapadnog kraljevstva u
ini
e kao i Burgundi:
izabra
e sebi kralja, i to Eudesa; grofa od Pariza, koji je 886. obranio. grad od Nor.mana i
iji je otac
Robert od Pariza, poginuo u borbi s njima. Najzad, 888. pojavilo se jojedno novo kraljevstvo u
25

Postojao je josamo Karlo, sin Ludvika Njema

Kog i jedan malodobni sin Louisa Mucavog.

54

Gornjoj Bourgundiji (od Jura do Penninskih Alpa). I ono je bilo djelo, aristokracije, a korisnik toga
dogaaja bio je grof Raoul. Lotaringija je bila priznala Arnolda, te ju je on 895. pretvorio u kraljevstvo
za svoga sina Zventibolda. Vjerojatno su i ovo zahtijevali velika
i te zemlje.
Dotle je 898,. umro, Eudes, pa je Karlo Glupi, koji je meutim postao punoljetan, progla
en kraljem
Francuske: dinastika ideja postojala je dakle jouvijek. Arnold je umro idu
e godine (899),a
Zvenntibolda su ubili velika
i 900. Kao
to je nekopo
lo za rukom Karlu Debelom, taka je sad Karlo
Glulpi mogao obnoviti karolin
ko jedinstvo. Ali on to ipak nije u
inio. Velika
i isto
ne Francije
priznado
e kraljem Arnoldova sina, Ludviga Dijete, koji je bio star jedva sedam godina; joje i on bio
potomak karolinga.
Da li u ovim injenicama ima neki po
etak nacionalne podjele? Francuzi nisu 887. priznali Arnolda, a
Nijemci nisu 899. priznali Karla Glupog. Pa ipak je nemogu
e vidjeti u tome neku nacionalnu podjelu:
Francuzi su 883.priznali Karla Debelog, jer je bio car veod 881. Karlo Glupi to nije bio, a Ludvig
Dijete bio je Karoling. U ovim se dogaajima nastavlja dioba monarhije meu pripadnicima dinastije.
Ali je dinastija bila veoma poljuljana, a o Carstvo su se otimali talijanski vladar
i
i. O
ito, evropsko se
jedinstvo lomilo. Aristokracija je raspolagala krunama po svojoj volji. S druge strane, na periferiji
nekada
njeg Carstva potpuno je nestalo interesa za ono,
to se zbivalo u sredi
tu, u starim historijskim
zemljama izmeu Seine i Rajne, kao
to to dokazuje odvajanje Bourgundije i Italije. A knezovi, koji su
priznali Ludviga Dijete, bili su u prvom redu prekorajnski vladari. Nacionalna ideja bila je tako tua
aristokraciji, da su velika
i etiriju njema
kih vojvodina, Frankonije,
vapske, Bavarske i Saske poslije
smrti Ludviga Djeteta (911.), imenovali, za kralja Konrada, vojvodu Frankonije, dok su se velika
i
Lotaringije, Germani kao i Romani, odvojili od isto
ne Francije, kojoj su bili pripojeni od vladavine
Arnolda Karantanskog, te su poslije smrti kralja Zventibolda priznali za svoga vladara kralja zapadne
Francije, Karla Glupog, koji im je ostavio autonomiju pod Rajnerom Dugovratim. Imenovav
i Konrada,
Transrenanci su potpuno prekinuli s dinastijom Karolinga. Otad je ona samo jolokolna dinastija te je
izgubila svoj univerzalni karakter. Konani raspad karolin
kog jedinstva moe se datirati izborom
Konrada. Do tog, raspada moralo je do
i nu
no
im karolin
ka dinastija vi
e nije nosila carsku krunu.
Velika Francija vi
e ne postoji. Zanimljivo je, da se njezino ime otad ograni
ava na zemlju, u kojoj jo
uvijek vlada jedan od Karoliriga. Ali to je sad josamo posebno ime. Odsad treba govoriti o kraljevini
Francuskoj i o kraljevini Njema
koj. One su se razdvojile te
e ubudu
e i
i svah svojim putem, a da ih
njihove razli
ite nacionalnosti nisu ni u koliko pokrenule da tim putem pou; njihovi razli
iti narodi ak
nisu svega toga bili ni svijesni. Od onoga i
ezlog karolin
kog jedinstva obje su one uostalom sa
uvale
istu zajeddniku ba
tinu, koja je nad
ivjela sve, pa
ak i Carstvo: nerazre
ivo jedinstvo kraljevske
vlasti i crkve. To se dogodilo kako zbog duhovne nadmo
i crkve tako, i zbog koncepcije o du
nostima
kraljevstva, koja ostaje na snazi i dalje.
II. NOVE DRAVE
Izmeu ovih dviju dr
ava, Francuske i Njemake,
to su proiza
le iz karolin
kog jedinstva, ne postoji
nikakav nu
dan ni unutra
nji razlog za neprijateljstvo. Nacionalnosti su razli
ite, ali te razlike nisu
vee od opreka,
to vladaju u njihovoj unutra
njosti, na primjer izmeu Bavaraca i Sasa ili Flamanaca i
Provansalaca. Ne postoji nikakav tradicionalni antagonizam. Narprotiv, obje su zemlje
ivjele u
zajednici i imale iste ustanove. Njihovo ih privredno ustrojstvo ne nagoni da jedna drugoj oduzima
njezina prava. Pa ipak, izmeu njih smjesta iskrsava ono belgijsko pitanje, koje bismo mogli nazvati
Zapadnim pitanjem, i koje e se otada u pravilnim,razmacima, pod razli
itim oblicima suusretati u
svima problemima evropske politike. U ono vrijeme ono se pojavljuje u obliku lotarin
kog pitanja.

55

Lotarin
ka se aristokracija sje
a, da je Lotaringija bila posebno Kraljevstvo. Sporedno, je
to je
naseljena stanovni
tvom razli
itim po jeziku: ona
ini posebnu dru
tvenu skupinu. Na ovoj granici, gdje
su roeni Karolinzi, na ovom krajnjem sjeveru rimskom, gdje se romanski i germanski utjecaji ukr
taju,
stvorio se kod velika
a neki osjeaj autoonomije. Imali su svoje posebne kraljeve: Lotara II.,
Zventibolda; i oni
ele da nastave svoju tradiciju. Nisu priznali Konrada, vojvodu Frankonije, koga su
izabrala njema
ka vojvodstva, nego su se podvrgli kraljevstvu Karla Glupog, koji im je ostavio
autonomiju pod njihovim vojvodom Rajnerom. A ovaj poprima tako nezavisno dr
anje, da venjegov
sin Gislebert smjera dobiti kraljevski naslov. Konrad ga u tome nije mogao sprije
iti. Ali
im je
Njema
ka s Henrikom Ptiarom dobila sna
noga kralja, ona intervenira. Za Karolinge Lotaringija je dio
Franncuske sve od vremena Karla Glupog. Za njema
ke kraljeve ona nu
no
ini dio njema
kog
kraljevstva. Ona
e pripasti jaemu, a ja
i je Njema
ka. Ubudue na sjeveru vi
e nema posrednika
izmeu dva velika zapadna kraljevstva. Francusko-njema
ka granica je latarin
ka granica na Scheldi i
Meusi. Ona e tu ostati vjekovima. Ovo novo stanje, koje je nastalo protiv volje same zemlje,
pretvarila se, u klicu nesloge u budu
nasti. Nezadovoljna aristokracija raspola
e pokretnom snagom,
kojom tu neslogu odr
ava. Njezini je obi
aji vi
e privlae zapadu negoli istoku. U ovome se krije
opasnost za budua vremena. Na ovom
e se podru
ju u toku povijesti izra
avati oscilacije politike
prevage.
Lotaringija je postala njema
kom vojvodinom protiv svoje volje, jer je Njema
ka bila jaa od
Francuske.
Ova njezina ve
a snaga ne potje
e ni otuda,
to bi bila bogatija, ni
to bi bila napu
enija. Bila je
mo
nija, jer je njezin kralj bio ja
i.
A bio je ja
i iz dva razloga: Prije svega jer je dru
tveni razvoj ondje sporije napredovao, i zatim,
to
su mu ista
nu granicu napadali barbari.
Dru
tveni je razvoj ondje bio zaostaliji u tome smislu,
to je meu lokalnom aristekracijom bilo manje
mo
nih poredica; i zaista,
to god se dalje odmi
emo od Rajne, domanijalna je organizacija
nerazvijenija. Stanovni
tvo je bilo jomnoge bli
e svom starom plemenskom sistemu i
ivjelo pod
provincijalnom za
titom lokalne dinastije. U Saskoj i naro
ito u Bavarskoj, daleko od centara, odr
ava
se plemenski osjeaj. Ondje priznaju nasljedne vojvode kao prave nacionalne voe. Bli
e Rajni, u

vapskoj i Frankoniji, polo

aj je ve zamr
eniji i prilike naprednije, te je vojvodska vlast manje
nacionalna. Na drugoj obali, u Lotaringiji, vi
e nije tako. Ondje je vojvoda tek prvak aristokracije, bez
korijena u puku, budu
i da u pravom smislu nije ni mogue govoriti o lotarin
kaj naciji. Na taj je nain
polo
aj Njema
ke prili
no jednostavan. Namjesto mno
tva velika
a, vla
u raspola
e najvi
e etiri
ili pet vojvoda. Ako priznaju potrebu da budu saveznici vladara, koga su prihvatili kao kralja, onda
mogu oko sebe okupiti cijelu zemlju.
A oni ga uskoro priznaju. Jer polo
aj je Njema
ke veoma pogibeljan, ne na zapadu, gdje je letarin
ke
pitanje ustvari dinastike pitanj nego na istoku. gdje se radi o nacianalnom pitanju. S te strane ona
zaista granii s barbarskim svijetam, a karalin
ka je dekadansa tome svijetu i
la na ruku. Venedi, du
Labe i Saale, esi, vi
e na jugu, po
inju napadati granice, a uskoro se pojavi
e i drugi, jostra
niji
neprijatelji, posljednji od evropskih do
ljaka: Mad
ari ili Ugri.
Oni
ine posljednji val one finske bujice, koja od Atile nije prestala da zapljuskuje Evrapu, poslav
i
Avare i najzad ove Mad
are, koji su takoer, po
te su pre
li krez rusku step, pojurili u dunavski hodnik
gonjeni od Pe
eneza, koji su delazili za njima. Njihovi prvi pljaka
ki naleti vesu nai
li krajem IX. st.,
tako da se joArnald Karanntanski morao boriti protiv njih. Njihav dolazak u Evropu od najve
e je
va
nosti za zapadne Slavene, jer ih je presjekao na dvoje. Oni su uni
tili Moravsko kraljevstvo, koje su
osnovali esi. Ovi su otada odvojeni od Hrvata i Srba, jednako kao i Poljaci, i time odsje
eni od
56

bizantskog utjecaja, koji se jonedavno u e

koj manifestirao oda
iljanjem pokrstitelja Metedija i
irila, koje je dozvao moravski knez Rastislav, da bi izbjegao frana
kom utjecaju. S Dunava su se Ugri
bacili na Njema
ku i Italiju, a pritom su bili podjednake stra
ni i jednake smioni kao i Normani. Jedan
od njihovih pohoda dopro je sve do Rajne, odakle se vratio pusta
e
i Burgundiju.
Protiv tih opasnasti Konrad je bio nemo
an. Ali su se prilike razvijale drukije poslije izbera Saskog
vejvode Henrika 1. Pti
ara (919.). Mogla se initi da kraljevska vlast jouvijek slabi, budu
i da je
poslije jedinog Karalinga i poslije Konrada, izabran saski kralj.26 Ali on je bio najmo
niji od njema
kih
vojvoda, i njegova je posve vojni
ka vladavina uzdigla kraljevski pola
aj uslugama, koje je na
inio.
Henrik je sa svojim Sasima odbacio Slavene, nametnuo padani
ku zakletvu
e
kem knezu i potukao
Mad
are, koji su 933. prodrli sve da Mersseburga. On je tako uspje
ne sredio i uvrstio vlast, da su
vladari joza njegeva iva ta priznali Otona, njegeva sina, za njegova nasljednika.
Henrik je prije svega djelevao uz pomosvoga saskog vojvodstva. Oton naprotiv istupa kao njema
ki
kralj. Prilikem posvete vojvode ga slu
e kod stola. Usprkos njihovim protivljenjima, on ih je mogao
pridobiti za svoje vojni
ko djelo. Ono je nastavak djela njegova oca. Poput njega, i Oton je u
vrstio
njemaku vlast u Lotaringiji. Ali je najva
nije mjere poduzeo na istoku. Mad
ari su kona
no
pobijeeni kod Augsburga god 955. Otad Se oni stalno naseljuju i postaju kr
ani i time usprkos svome
finskem podrijetlu, zauvijek ulaze u evropsku zajednicu,
to dokazuje da rasne razlike ne zna
e ni
ta,
a historijska sredina sve. Kad Slavena su osnovane biskupije u Meissenu, Merseburgu, Zeitzu,
Brandenburgu, Havelbergu, Oldenburgu i podvrgnute nadbiskupiji u Magdeburgu, keja je osnovana 968.
Jedna je, ekspedicija poslana sve do u Poljsku, gdje je knez Me
ke 1. 966. polo
io podaniku zakletvu,
obavezao se da pla
ati danak i primio kr

anstvo. Ovo je osobito va

an dogaaj, jer je Poljsku privezao
uz Rim. Ista tako je i na sjeveru danski kralj Harold Plavazubi primoran da utemelji niz biskupija i da
se obrati na kr
anstvo.
Uloga Njema
ke ocrtava se na taj na
in njezinom akcijom prema istoku. Ona po
inje preotimati od
Slavena, one zemlje, na desnoj obali Labe, koje su Germani napustili u vrijeme velikih seoba.
Uostalem, pritom jo nije bila germanske kolenizacije, jer u Njema
koj jo nema premnogo
stanovnika. Ono,
to Oton
eli posti
i, te je da zaustavi barbare i da ih privede kr

anstvu. Uostalom,
on se, pribli
ava crkvi, kao
to su u
inili i Karolinzi, ali on to radi na dosta razli
it nain. Kod Karolinga
je poglavar dr
ave u tijesnoj vezi sa samim poglavarom crkve. Za Otona nije mogua ovakva situacija i
zbog toga,
to se papinstve njegova vremena potpuno srezalo, kao i zato,
to on nije car. On svoj
oslonac tra
i kod biskupa, a ne kod pape. Uz njihovu pomoon e mo
i suprotstaviti svoju osobnu
politiku laikim velika
ima; u tem smislu on je svoje savjetnike uzimao, iz redova prelata. Njegev brat
Bruno je nadbiskup u Kolnu, on ga je nainio vojvodom Lotaringije. Taj je primjer karakteristi
an:
biskupi, e uskero postati vladarima. Oton na njih gleda vi
e kao na laike, nego li na duhovne
poglavare. Moglo bi se re
i, da se one, po emu se njegeva politika, razlikuje od politike Karolinga,
sastoji u teme, da su Karolinzi klerikalizirali dr
avu, dok je on laicizirao crkvu. Ali da bi mu crkva
mogla pru
iti
vrst oslonac, trebalo je da ona sama bude jaka. Otuda masovna darivanja biskupa
zemljama i grofovijama. Njema
ki kralj to me
e
initi, dok to francuski kralj ne bi mogao; o Otonu je
naime jouvijek ovisilo mnogo grofovija, a usto je eo pristupao konfisciranju zemalja onih velika
a,
koji su namjeravali da mu se odupru. Zbog te
to je razvoj Njemake bio manje odmakao u smjeru
feudalizma, njegova je kraljevska politika bila mogu
a, te je i biskupe mogao na
initi knezevima
Carstva. Cijela Njema
ka i Lotaringija prekrivaju se biskupskim, kne
evinama: bio je te feudalizam
posebnoga tipa, kojim monarh raspola
e po svojoj volji. Biskupi-knezevi formiraju se u njegovej
kapelici kao neka vrst sveenikih pa
eva. Oni mu duguju sve i svagdje kamo prodiru, oni se pod
Otonom i njegevim nasljednicima, razlikuju od laika shva
anjem, koje imaju o svojim suverenim
26

Konrad je Frankonac, pa dakle potje

e iz naprednije i razvijenije zemlje. Henrik je Sas. I stoga zaostaliji i ja
i. Vetu se
o
ituje ona, suprotnost, koju
emo mo
i opaziti poslije, kad Prusija ste
e prevlast nad drugim njema
kim dr
avama.

57

pravima. Njihova u
ena izobrazba i kultura njiheva duha privikavaju ih na ideju discipline. Njihovim
posredstvom postaje jai krilj, a ne dr
ava, budu
i da im on daje dio te iste dr
ave. Biskup Gerard od
Cambraia (1012-1031) odbija da u svojoj dijecezi uvede bo
ji mir, jer je samo suveren vlastan da
odr
ava javni mir. Uz njihovu pomeLotarin
ani su veu X.st. prihvatili germansku disciplinu.
Oni su utolike bolji slu
benici, ukoliko su obrazevaniji. Mnogi meu njima uzdt
avaju veoma znaajne

kole. One u Liegeu osobite su slavne. I ovdje je opet preuzeta karolin

ka tradicija. Ina
e, ni Oton ni
njegevi nasljednici ne uple
u se u dogmatska pitanja. Doveljno im je da crkvu dobro dr
e u rukama.
Njiheva Reichskirche malko je nalik na luteranske Landenkirchen, koje
e se fermirati u budu
nosti.
Kako je papa, bio potpuno neme
an, on prepu
ta punu slobodu toj velikoj episkopalnoj politici
njemakega kralja. Daleko od toga, da bi nastojao ostvariti nad njim svoj primat, on
e, mu postati
za
titnikom; Ivan XII. zove ga u pomo
, te je 2.II.962 za njega obnovio carsko dostojanstvo. A one je u o
ekivanju da zbog toga nad Njemakom izbije rat za investituru - jovi
e predalo crkvu u Otoneve
ruke.
To
to je Oton stekao carsko dostojanstvo, samo je posljedica njegeve osobne moi. Berengar, markiz
od Ivreje, vese prije, bje
e
i pred Hugom, kraljem Italije, preglasio njegevim vazalom, a 951. je
Oton pre
ao Alpe i uzeo naslov kralja Italije. Tako je Poluotok, koji je za trenutak bio prepu
ten
samome sebi te se time okoristio samo da se iznutra sam razdire, bio za budua stolje
a privezan uz
Njema
ku.
Otonova intervencija nipo
to se ne mo
e objasniti interesom pipinstva, kao
to je te mogu
e za
karelin
ku. Za njega se radilo o dinasti
kem pitanju, potpuno stranom njemakim interesima. Nijemce
nije ni
ta privla
ilo na jug od Alpa. Njegova je intervencija u ovej zemlji
ak u protivurje
nosti s
njegovom ekspanzijem prema istoku. Da li je Oton ve
, pomi
ljao na Carstvo, kad je peveo ovu prvu
ekspediciju? U svakom sluaju, ostvariv
i je, merao je zatim oti
i i u Rim i postati carem. Svaka sna
na
vlast, koja se pojavila u Evropi, morala je nu
no gravitirati prema Rimu.
Po
to je obnovljeno Carstvo u korist kralja Otona, Rim i Italija imale su, zauzeti u politici njema
kih
vladara sve vanije mjesto. Da li su oni mogli podnijeti te breme? Veje poslije vladavine Otona I.
(973.), Oton II bio primoran da povede rat na jugu protiv Saracena. Potuen od njih u Kalabriji, umro
je malo poslije toga u Rimu (983). Njegov sin Oton III. izgubiv
i se u carskim ma
tanjima merao se u
Kalabriji opet u
vrstiti, ali je ondje izgubio Njema
ku i l003. Umre. Dotle je u Poljskoj Boleslav Smjeli
pestigao nezavisnost a poljska i ugarska crkva pod nadbiskupima u Gnjeznu i Grazu odvojile su se od
njemake crkve. Veneti su se pod Otonem II. pobunili i zbacili jaram, a poganstvo se u Danskoj pod
Svendom Gabelbartom nanevo pojavile. Henrik II., posljednji Sas, propustio je da uspostavi svoju vlast
na granicama svoga kraljevstva, da bi se mogao baviti samo Italijom, gdje se markiz Arduin Ivrejski
1016. preglasio kraljem. Bile je o
ito, da carska ideja pobjeuje nad kraljevskom. Njemakeg kralja
zapravo nije ni bilo; njihov kralj
e se zvati Rex Romanorum kao
to se car zvao Imperator Romanorum.
Nijednom rijei ne speminje se Njemaka. Ona je stepljena s Carstvem. Njezini kraljevi iscrpljivat
e
se u odravanju Carstva. Svi su oni Nijemci, ali ne vode njema
ku politiku. Raspola
u snagom samo na
sjeveru od Alpa, a neprekidno ih privlai Italija. U takvoj politici
e se iscrpsti. Njema
ka je bila
rtva
Carstva, ali se njegova povijest stapa s njezinem. Njemaki su kraljevi o
ito preuzeli prete
ke
nastojanje, nerazmjerno s njihovim snagama. Meglo bi se postaviti pitanje, kakva bi bila sudbina
Evrope, da su oni umjesto da se iscrpljuju na jugu od Alpa, neprekidno odr
avali pritisak prema istoku.
Neopravdano je rei, da su oni njema
ki narod napustili. Puk nije imao nikakvih
elja.
Prema istoku nije ga gonila nikakva petreba osim obrane granica. Pohodi u Italiju nisu ga iscrpljivali
zahvaljuju
i ekonomskem sistemu tega vremena. Vladari XI. stoljea nisu sebi mogli stvoriti neki drugi
ideal o svom poslanju, nego vjerski ili ako ho
emo, crkveni ideal. Karolin
ka tradicija vladala je
58

negranieno. Veoma je razumljivo,

to se Oton tome nije megao oteti. Neka nacionalna politika nije
jobila mogua. Jedina zamisao, koju je snaan monarh megao stveriti o svojej vlasti, bila je zamisao
o kr

anskom univerzalizmu. Pri nepostojanju nacionalne svijesti, kolike god je ekonomske stanje
primitivnije, toliko je univerzalni idealizam dopustiviji za vladaoce, ili to
nije, tada
nja politika nije
kadra da se nadahnjuje interesima pa se stoga kree u sferi ideja.
Karelin
ka dinastija ugasila se u Njemakoj 911, s Louisem djetetem, ali se u Francuskoj joodr
ala
sve do 997. Prilikom smrti Eudesa Pari
kog (898). velika
i kraljevstva vratili su se tradicijnolnoj,
kraljevskoj porodici i priznali Karla Glupog, od kog su se uostalom odvojili u vrijeme smrti Karla
Deboleg samo zato,
to je bio malodoban. Uostalem, od Karolinga Karlo Glupi i njegevi nasljednici
imaju jogotove sama njiheva imena: Karlo, Lotar, Louis. Nijedan od njih nije nosio carski naslov i
nijedan od njih nije pomislio da ga zahtijeva. Unuk Karla Glupeg, Lotar, dopustio je bez ijedne rijei
prigovora, da se u Rimu izvr
i krunidba Otona. Jedina misao, koja ih jovezuje uz njihovu poredi
nu
tradiciju jest upornost, kojem su nastojali vratiti pod svoju vlast Lotaringiju. Lotar je jouspio da
uznapreduje sve do Aachena (Aix-la Chapelle), gdje mu je goteve po
le za rukem da iznenadi Otona II.
i da poremeti namjere tome orlu, koji je nadlijetao krov carske pala
e. Ali njegove snage nisu bile
razmjerne njegovu pothvatu. Joiste godine, 978, Oton II. je za odmazdu doveo vojsku sve do pred
zidove Pariza. Lotaringija je bila trenutno osvejena i izguubljena za Francusku; u njezinoj je vlasti
ostala samo verdunska biskupija.
Lotarev sin, Louis V., vladao je samo jednu gedinu. Poslije njegeve smrti preostap je sama jedan
Karaling, njegev stric Karlo, brat Latarev, koga je Oton II. pastavio za letarin
kog vojvodu. On je
bezuspje
no paku
ao da osvaji krunu osloniv
i se na nekoliko velika
a iz svoga vojvodstva, ali ga je 991.
zarabio Hugo Capet. Njegov sin Oton, ije ime dokazuje, da je postao stranac u svom naradu,
naslijedio ga je kao lotarin
ki vojvoda. S njim se u tami ugasla slavna karolin
ka dinasrija) a da nije
paznato ni koje se te godine dogodilo (izmeu 1005 i 1012)
Nemonjezinih posljednjih predstavnika, koja tako sna
no odudara od uspjeha i pothvata njemakih
kraljeva, ne mo
e se nipo
to objasniti njihovom nesposobno
u. Louis, sin Karla Glupog, i Lotar bili su
energini i poduzetni ljudi. Ali tlo im je izmicalo ispod nogu. Aristakracija je u zemljama, u kojima su
vladali, vepotpuno preuzela neadoljiv utjecaj. Kralj je joimao samo onoliku mo
, koliku je ona
pristajala da mu ostavi; a ona je htjela da mu ostavi samo najmanje koliko je bilo mogu
e, u namjeri
da
to bolje ma
e preuzeti grofovije i njihovim gomilanjem stvoriti svoje feudalne kne
evine. Da se
trebalo odrijeti kakvoj provali mo
da bi se ona bila okupila oko krune. Ali otkad su se Normani 911.
stalno naselili na obali, Francuska vi
e nije imala vanjskih neprijatelja. Velika
i su izgubili svako
zanimanje za Lataringiju, te je njezine possjedavanje sad josamo dinasti
ko pitanje. Kralju je do nje
stalo prije, svega zato, da bi poveao svoju mo
, koju on ustvari vr
i josamo nad svojim posljednjim
demenama i nad svojim posljednjim vazalima u Laonu. Pa svojaj vlastitoj snazi, on je u unutra
njasti
potpuno nema
an. Ako
eli pokrenuti neki pothvat protiv kojega od svojih vazala on mora, da bi te
ostvario udru
iti se kojim drugim.27 Lotar bez uspjeha poku
ava da sprije
i Arnoulda, grofa od
Flandrije, da napreduje prema jugu od rijeke Lys. Vjernost njegovih vazala postaje sve sumnjivija.
Godine 922. jedan dio njih ostavlja Karla Glupog i imenuje za kralja Roberta od Pariza, koji je idu
e
godine ubijen. Nademje
taju ga vojvodom Raoulom Burgudijskim, i Karlo Glupi umire u zarobljeni
tvu.
Za vrijeme Louisa V. Robertev sin, Hugo Veliki, svemo
an je. Kralj mu je dugevao zahvalnost,
to je
izabran. Stoga je smatraO' za svoje pravo, da ga dr
i pod starateljstvom. Uskoro se otvpreno pobunio
protiv, njegove vlasti, pa je trebalo da Oton I. Njema
ki dae u pomozakonitom kralju i da mu spasi
krunu (946.) Bilo je dakle posve prirodno, da je kralj Francmorao nastojati da obnovi svoju mo
,
27

Na primjer u Flandriji protiv Normana

59

usmjeriv
i svoje napore prema van. Ako mu je po
lo za rukom da se odr
i i u odnosu prema
unutra
njim snagama u svojoj zemlji, nije te bilo zbog njegove snage, kao kod njemakoga kralja,
nega zbog njegove slabosti. Uvijek se utje
u njemu, zato,
to je bezopasan, te i najmo
niji vazal ima
interesa da se oslani na nj, da bi sprije
io druge vazale u nastojanju da istupe kao takmaci o njegovu
vlast.
Prilikom smrti Louisa V.i u odsutnosti ma kakvoga karolin
kog ba
tinika - (Karla, lotarin
kag vojvodu,
posljednjeg predstavnika dinastije, aristakracija Francuske nije prihvatila). - izbor Huga Capeta
(1.lipnja 987) nametao se tradicijama njegove porodice; dva njegova pretka bili su kraljevi, i
nadbiskup Reimsa, Adalberen, ih je pomagao. S njegovim dolaskom na prijestalje otpainje nova
dinastija, koja e potrajati sedam stotina godina i ste
i prevlast u Evropi. Ni
ta sa zasad nije
navije
talo. Imenovanje Huga Capeta velik je datum, ali te nije nikakav velik dogaaj. Ni
ta se, ili
gotavo ni
ta, nije promijenilo. Vesu i prije imenevali kraljeve Kapetavie te ova
injenica nije bila
novost. Koncepcija kraljevske vlasti nije time niim bila izmijenjena. Bilo bi potpuno pogre
no
vjerovati, da su Hugo i njogovi nasljednici imali o kraljevskoj vlasti neko drugo shva
anje negoli
posljednji Karolinzi. Ni
ta se nije promijenilo ni u naslovu ni u simbolima kraljevskim ni u organizaciji
dvora. Kralj je jouvijek pomazanik Crkve, on sebe jouvijek smatra zemaljskim uvarom poretka i
za
titnikom crkve. Karolin
ki ideal i sad je jokraljevski ideal i drugoga nema.
tovi
e, kraljevska je
vlast ograni
ena samo fakti
nim granicama. Nitko osim crkve nije kadar re
i, gdje se ona mora
zaustaviti. Sve ovisi o snazi kralja i aristokracije. Predstavljalo je posebnu vje
tinu znati, dokle mo
e
ii kraljevska vlast. I Kapetovii su bez prigovora prihvatili takav polo
aj. Oni, nisu nipo
to bili feudalni
kraljevi u tome smislu, da su smatrali, zakonitim
to im je vlast stegnuta vla

u aristokracije. Ne. Oni

su samo oportupisti, koji osje
aju, dokle se mogu usuditi. Oni to osje
aju bolje od Karolinga iz dva
razloga. Prvi je taj,
to je kraljevstvo od njihova vremena postalo posve izborno. Ono je to postalo,
istina je vepod Karolinzima, ali su oni ipak bili dinastija. Kapetovii naprotiv, moraju dinastiju tek
stvoriti. To im nalae njihova politika: oni budno paze da ne izazovu nezadovoljstvo svojih velika
a i da
ih ne u
ine nepovjerljivima. Izbjegavaju sve sporove, kako unutarnje tako i vanjske. Zbog toga
Kapetovi
i dopu
taju, da lotarin
ko pitanje izgubi svoju va
nost. Oni se zadovoljavaju time, da
ive, i
svaki puta sre
om ostavljaju jednog nasljednika; koga daju birati joza svoga
ivota. Tako se za njih,
kao i za prve Otone, stvara fakti
no nasljedno pravo; ali dok se u Njema
koj ono namee zbog ugleda i
snage vladara, u Francuskoj se ono neopazice uvla
i zbog njihove slabosti.
Prvi Kapetovi
i se bez ikakva samoljublja zaklanjaju u rupu pod zemljom. Filip I. kad ga je Robert
Frigijac, flandrijski grof, 1071. potukao, pomirio se s njim i o
enio njegovom snahom. Kraljevi se
oslanjaju samo na svoju vlastitu domenu u Parizu, Amiensu, Orleansu i Bourgesu. Oni ne mogu stvarati
crkvene kneevine kao Otoni; lai
ki velika
i vesu sve zaposjeli. Oni im dopu
taju punu slobodu. I tako
crkva, a ne kralj, organizira Boji mir. Oni se zadovoljavaju time, da sudjeluju na svetkovinama i
velika
kim skup
tinama, da izdaju povelje opatijama. Oni su tako skromni, da nemaju ni svojih
historika. ene se obi
nim princesama. Uope ne izlaze iz svojih boravi
ta. Nitko ih i ne vidi. Niti
primaju, niti
alju poklisare. Robert Poboni, sin Hugov (996-1031) odbija italsku krunu, koju mu nude
lombardijski velika
i. Henrik, I. (1031-1060) dopu
ta caru Konradu II. da prisvoji Burgundijsko
kraljevstvo. Filip I. (1060-1108) ne daje nimalo vi
e povoda da se o njemu govori. Ali oni traju i
ukorjenjuju se. U isto vrijeme Pariz, njihova rezidencija, iz koje gotovo nikad ne izlaze, postaje malo
pomalo glavnim gradom. To je prva prijestolnica u poviijesti Evrope. Sve dotad kraljevi su bili lutalice.
No ovi, budu
i da su bili zemlji
ni knezovi, naseljuju se stalno i daju svojoj dr
avi sredi
te. Nije bilo
nikakva drugog razloga, zbog koga bi Pariz morao postati glavnim gradom Francuske. On je to postao
zato,
to je bio rezidencija Kapetovi
a.
U isto vrijeme dok njemaki kraljevi, utvreni bedemima i krepko

u jednog primitivnog dru

tva, tro
e
i iscrpljuju svoje snage u velii
anstvenim pothvatima i ispunjaju povijest kr

anstva svojim imenima,

60

ali se ne vezuju za tlo, skromni i smjerni francuski kraljevi

ive
i u narpredriijem dru
tvu, koje sku
ava
njihovu mo
, mirno i u polutami grade za budunost. U poreenju sa svojim golemim i poeti
nim
njemakim suvremenicima oni, su prozai
ni i prakti
ni. To su ljudi zdravoga razuma, koji poznaju
svoje snage i koji se nezamjetro u
vr

uju. I kada pod Louisem VI., sinom Filipa I. otpo

ne razdoblje
opasnosti, koje datira s pohodom Vilima Osvaja
a u Englesku (1066), kraljevstvo e se pokazati kao ve
dovoljno u
vr

eno, da bi se moglo upustiti u borbu, koja

e otada dominirati u povijesti svih iduih
epoha.

61

TREE POGLAVLJE
FEUDALIZAM
I. RASULO DRAVE
Nazivom feudalno, obino se, obilje
ava politi
ki sistem, koji je vladao u Evropi poslije nestanka
karoin
ke dr
ave. Ovaj obiaj potjee, iz vremena Francuske revolucije, koja je na teret feudalizma
bez ikakve razlike natovarila sva prava, privilegije, obiaje i tradicije, koje su bile u protivnosti s
dr
avnim ustavom i modernim dru
tvom. Pa ipak, ako rije
i uzmemo u njihovu pravom znaenju, pod
nazivima feudalizam i feudalni sistem mo
emo razumijevati samo pravne odnose, koji proizlaze iz
lena ili vazalske veze, 28 te je zloupotreba jezika, kad njihov smisao pro
irujemo tako daleko, da pod
tim pojmom razumijevamo cio jedan politi
ki poredak, u kom je feudalni element zapravo sekundaran,
i, ako mo
emo tako rei, vi
e formalan nego bitan. Zadr
at
emo usvojenu upotrebu, ali pritom treba
da istaknemo, da se u sistemu,
to se zove feudalnim, u prvom redu radi o raspadu dr
ave.
Sve je upravljalo, razvoj prema tom raspadu otkako se, poev
i od samog osnutka kraljevstava,
to su
nastala uslijed germanske provale, pokazalo, da je materijalno nemogu
e sa
uvati rimsku dr
avu.
Raspad je vebio u toku, kad je krajem merovin
kog doba kraljevska vlast, na kojoj je sve po
ivalo,
trenutno obnovila svoj utjecaj, zahvaljuju
i to i velikim osvojenjima i svom savezu s papinstvom. Ali ta
osvojenja i taj utjecaj mogli su samo trenutno odgoditi otpo
eti raspad, jer su njegovi uzroci le
ali u
samom dru
tvenom poretku. Samo je kralj mogao odr
ati politiku organizaciju. U teoriji, dr
ava je
bila monarhijska i administrativna dr
ava; ali smo vevidjeli; koliko je ona u praksi,
ak i pod Karlom
Velikim, bila slaba. Njezino politi
ko ustrojstvo nije naime odgovaralo njezinoj ekonomskoj naravi.
Otkako su i
ezli trgovina i gradovi, otpo
elo je doba, u kom su veliki zemljooposjedi u isto vrijeme
apsorbirali i zemlje i ljude, predav
i i prihode od zemlje i radne ruke ljudi u vlast klase velika
a. A ovi
su utoliko nezavisniji,
to njihov ekonomski
ivot nije izvrgnut nikakvim poremeajima i
to sva
proizvodnja na veleposjedu zapravo slu
i samo uzd
avanju samog veleposjeda. Oni dakle nemaju
ta
o
ekivati od dr
ave niti imaju razloga, da je se boje. Time je sudbina kraljevske vlasti bila odluena.
Ona je bila osuena, da prije ili poslije, prema tome, kako je gdje dru
tveni razvoj napredovao,
prepusti svoja prava i ovlasti da prijeu na te mogu
nike, koji su sada gotovo jedini njezini podanici,
jer su se uklopili izmeu nje i puka, te je kraljevska vlast sada primorana da pukom upravlja preko
njih. Kraljevska je vlast sve vi
e samo tolika, koliko je osnovana na kraljevskim veleposjedima. Ondje,
gdje je svedena samo na vr
enje
isfog politikog suvereniteta, ona uskoro vlada samo prividno. A kako
da se odr
i, kad je ostala bez poreza i bez mogu
nosti da pla
a slu
benike? Da se osloni na crkvu, kao

to je to u
inila u Njema
koj? Ali to je ondje bilo mogue samo zato,
to se laika aristokracija u doba
Otona jonije potpuno razvila. No pored toga ak i same biskupske kne
evine razaraju dr
avu. Samoga
monarha one oja
vaju iskljuivo u vojni
kom pogledu. Ali njegovo vladalako djelovanje nije otuda
niim pomognuto, i dr
ava se ne raspada ni
ta manje. U trenutnim ekonommskim uvjetima kraljeva,
momora dakle nu
no opadati,
im se desio da vi
e nema - vojnih pothvata ni osobnog ugleda, da se
njim odr
i. Ustvari ona od Karla Velikog naglo zapada u dekadansu. Nasuprot velika
a, polo
aj kraljev
neprekidno slabi. Tako je njegova vlast krajem IX. st. vepotpuno izborna. Mogla je
ak i nestati. No
veoma je karakteristi
no,
to se to nije dogodilo.29 Velika
i nisu ni pomislili, da bi mogli
ivjeti bez
kralja. Kod njih se jouvijek odrao preostatak osje
aja za jedinsno dr
ave. No u tom je sigurno va
nu
28

Stari feudalisti - znalci feudalnog prava iz vremena sve do kraja XVIII. st. - nisu se u tome varali. Svi su oni prihvaali kao
nepokolebljivo pravilo, da leno i pravosue nemaju ni
ega zajedni
kog , I zaista, feudalno je pravo specijalno pravo, kao

to je to i trgova
ko pravo.
29

Biranje kralja je napredak u tome smislu,

to osigurava jedinstvo monarhije, te vi
e ne
e biti dioba.

62

ulogu imala prije svega crkva. Jer ona ne priznaje velika

e; po njezinu mi
ljenju, tek je kralj
uvar
poretka na zemlji,
to ga je odredila providnost. Stoga jelon za uzvrat
titi i jam
i joj njezine posjede.
A i samim velika
ima bilo je potrebno da postoji kralj kao sudac i arbiter, kao
to i u sudovima treba da
postoji sudac, koji predsjeda i nareuje primjenu osude. Kralj je neophodno potreban za dru
tveni
poredak, za javni mir. Ali kralj dakako kraljuje, ali ne vlada.
A ipak, po pravu, ni
ta ne ograni
ava njegovu vlast. On ne pristaje ni na kakvu kapitulaciju. Ne odri
e
se nijedne ovlasti. U teoriji on je apsolutni vladar. Ali, on je paraliziran. Udovi vi
e ne slu
aju glavu.
Prividno se ni
ta nije promijenilo. Kraljevi se i dalje slu
e svima starim formulama, i na slu
benom
jeziku njima iskazuju sve znakove po
tovanja. Ali su aristokraciji prepustili stvarnu vlast. Dana
nji
pravnici stvaraju veoma lijepe konstrukcije o dr
avi u ranom Srednjem vijeku i o kraljevim pravima. No
sve su to teorije. U stvarnosti je posve drukije. Dr
ava se raspada, komada, da bi se obnovila u
drugom obliku na svojim ru
evinama. Poslije Karla elavog vi
e nema kapitulara, pa se trebati da
ekamo sve do XII. st. da bismo opet nai
li na novo doba kraljeve zakonodavne aktivnosti.
Ono
to se dogodilo, sastojalo se u biti u tome, da se vlast spontano izmakla iz kraljevih ruku i
postepeno pre
la u ruke aristokracije, koja u isto vrijeme vr
i slu
bu kraljevog
inovni
tva. Stoga se s
pravom mo
e rei, da kraljevi
inovnici uzurpiraju slu
be, koje vr
e. A to se zbova posve prirodno, bez
revolucije, bez ikakva
estokog pokreta, jer je taj
inovnik senior velikog broja onih, kojima upravlja i
vlasnik dobrog dijela svoga okru
ja, kojim upravlja.
Imajmo u vidu, uostalom, da se i dalje odr
ava veoma jasna razlika, izmeu privatne vlasti
to je on
ima na svojim zemljoposjedima i nad svojim ljudima, i javne vlasti, kraljevskih prava, koje on obna
au
kraljevo ime, ali se sada njima slu
i u svoju korist. Privatnu vlast, on ima u svoje vlastito ime i stekao
ju je kao, dio oevine. A kraljevska je prava dobio tako, da mu ih je dodijelio kralj. To
to je grof u
svojoj, grofoviji vrhovni sudac, vojni zapovjednik, ubiraonoga,
to je mu preostalo od starog rimskog
censusa,
to je korisnik prava, na kona
enje i ubiracestarine (theloneum, tonlieu), - sve to potje
e
otuda,
to je on dr
avni inovnik. Samo
to on svu vlast, koju vr
i u kraljevo ime, sada vr
i u svoju
korist, a kralj ga u tome nemoe sprije
iti.
Osim toga, mo aristokracije slama i u svoju korist reformira dr
avna okru
ja. Dr
ava je od
merovin
kih vremena podijeljena u grofovije. Te su grofovije veoma malene i grofovi-
inovnici mogu
svoje grofovije prili
no lako, obi
i za jedan jedini dan. Ali poev
i od VIII. st. moniji izmeu njih
po
inju prisvajati vlast u vi
e grofovija, koje su u susjedstvu njihove. Sretne
enidbe, prijateljski
sporazumi, nasilje, naklonost ili strah,
to ga oni pobuuju kod kralja, nagomilavaju uskoro, u jednom
jedinom, neprekinutom podru
ju ve
i ili manji broj starih okru
ja. Nova grofovija, koja se u to vrijeme
stvara ovakvim prisvajanjem, pretvara se u kne
evinu, jednako kao
to se i grof pretvara u kneza. Ime,
koje je posueno od rimske birokracije, ostaje mu ali taj nekada
nji, slu
benik centralne vlasti, koji je
apsorbirao vlast,
to mu je dodijeljena, i poveao okru
je, nakom ju je vr
io, sada je mali lokalni
suveren i ostat e to vjekovima.
Sve se to izvr
ilo usred neuvenih nasilja i podmuklosti. Deseto je stolje
e pored petnaestoga doba
politi
kih umorstava. Teritorijalna mofeudalnih knezova nije bih skrupuloznija u izboru sredstava od
mo
i apsolutisti
kih vladara ili renesansnih tirana; ona je samo surovija. Svatko nastoji da oja
a na
raun svoga susjeda, i za to mu je svako oru
je dobro. Strast za zemljom vlada svima tim feudalcima, i
budu
i da nema nikoga, tko bi im se odupro, oni nasru jedan na drugoga svom surovo

u svojih
nagona. Kralj je nemo
an; i ako, kad
to
eli da se umije
a, njegov mu slu
benik navije
ta rat. Tako je
na pr. Karlo Glupi umro u zatvoru grofa od Vermandoisa.

63

Pa ipak, kne
evi su uz kralja vezani zakletvom, i bau tome se ispoljava feudalni element. U to se
naime pretvorila nekada
nja slu
beni
ka podlo
nost. Oni su kraljevi vjernici, kraljevi ljudi. U teoriji,
kralj i dalje ostaje vrhovni dr
alac ovlasti, koje su mu preotete i feudalna zakletva, to priznaje. Ne
treba dakle smatrati, da je feudalizam slomio dr
avu; istina je upravo obratno. On jouvijek odr
ava
vezu, u najmanju ruku formalnu, izmeu kralja i dijelova kraljevstva, kojih su se domogli visoki
slu
benici,
to su se pretvorili u knezove i koje je feudalna zakletva u
inila vazalima. Kasnije, kad kralj
opet ojaa, pravnici e u tome pronai naelo, kojim
e, se okoristiti. Zasad kralj pu
ta da se sve
odvija kako ho
e i priznaje uzurpacije, koje ne moe sprijeiti. Nasljednost feudalaca postaje pravilo.
Sin nasljeuje oca, a od XI. st. nasljednost se pro
iruje i na ene.
Takvoga kralja, koji jouvijek sam sebe smatra nosiocem cijele vlasti, knezovi, njegovi veliki vazali
ocjenjuju sad josamo s feudalnog stajali
ta. On je za njih samo jovelika
, s kojim su vezani
ugovornom vezom. Duguju mu pomoi savjet, a on je njima du
an dati za
titu; ako ih napadne,
staviv
i se na svoje kraljevsko stajali
te, oni smatraju, da imaju pravo povesti vojsku protiv njega.
Knezovi drukije misle o kraljevskoj vlasti nego sam kralj. Ali posljedice toga osjetit e se tek kasnije;
i sve do XII.st. kraljevi e, osim rijetkih izuzetaka pu
tati da se stvari odvijaju bez njihova upletanja.
Tako se dr
ava krajem IX. i poetkom X.st. svodi na praznu formu. Provincije su se pretvorile u
kneevine, a inovnici u knezove. Kralj je izvan svojih vlastitih imanja samo lenski suveren svoga
kraljevstva. Nekada
nje upravno jedinstvo, koje je svoje podrijetlo vodilo od Rimskoga carstva,
nadomje
teno je mno
tvom lokalnih suvereniteta. Ali pritom treba odmah ista
i, da je to normalna i
zdrava situacija, koja se slae s dru
tvenim stanjem, pa dakle i s dru
tvenim potrebama. Agrarno i
domanijaino ustrojstvo toga vremena uzrokom je,
to je bilo nemogu
e da se odr
i upravno jedinstvo,
koje ni Karlo Veliki nije mogao pretvoriti u
ivu stvarnost. Kako je politika vlast mogla ostati
centralizirana li kraljevim rukama u vrijeme, kad su ljudi u masama ulazili u okvire velikog posjeda i
svrstali se meu seniorsku klijantelu? Ona se oito morala prenijeti onamo, gdje je postojala stvarna
mo
, i kristalizirati se, ako se tako mo
emo izraziti, oko njezinih istinskih nosilaca. Za
tita ljudi nije
samo glavna funkcija drave; ona je i njezin uzrok. Meutim,kralj vi
e nije
titio svoje podanike;
titili
su ih velika
i. Bilo je dakle nu
no i dobro da dr
avu raskomadaju u svoju korist. Oni su sigurno imali na
svojoj strani ono,
to bi se moglo nazvati javnim mnijenjem, ili osjeajima naroda. Nigdje nema traga,
da bi mali svijet poku
avao spasiti kraljevstvo. Ti ljudi za njega vi
e nisu ni znali.
Za vladanje i upravljanje ljudima kraljvstvo je bilo suvi
e prostrano. Stoga se sistem takvog vladanja
prvi put organizirao ti sku
enim sredi
tima teritorijalnih kneevina. Kraljevstvo se nu
no ograni
avalo
na upravu, koju nije bilo mogu
e kontrolirati, a koja nije dosizala do masa. U teritorijalnim
kneevinama bilo je drug
ije. Knezovi su u dodiru sa stvarno
u njihova ih privatna funkcija
osposobljuje da zaista upravljaju svojim krajem nevelikog opsega; broj njihovih klijenata i njihovih
vazala razmjeran je i opskrbljuje ih potrebnim osobljem. Svatko se trudi oko svoga posla, dodu
e na
razne na
ine u pojedinostima, ali u glavnim crtama podjednako. To je onaj sakriveni rad, koji je u
pogledu formiranja dru
tva najva
nija pojava u to doba, i ondje, gdje je on najprije izvr
en (u
Nizozemskoj, i Francuskoj), tu je dru
tvo bilo najnaprednije. Iznad svega toga kraljevi zauzimaju svoje
mjesto na pozornici; carevi se bave velikom politikom. Ali prvi tip originalne politi
ke organizacije,
koji se u Evropi pojavio poslije Rimskoga carstva, predstavljaju knezovi.
Dakoko, pritom nije bilo nikakve teorije i nikakve svijesne koncepcije. Praksa se sama od sebe
usklauje sa stvarno
u.
Okosnicu teritorijalne organizacije ini kneevo bogastvo u zemljoposjedu, jer se na tome osniva
njegova snaga. Glavni ili najbolje smje
teni dvorci na njegovim domenama utvr
uju se obrambenim
radovima i pretvaraju se u zamke, burgove, sredi
ta vojne, financijske i pravosudne organizacije. To su
64

obi
no prostrani, zidom opkoljeni tvravni prostori sa zgradama za stanovanje, skladi
tima za
ivei
nastambama za konjani
ku posadu. Ka
telan, koga knez odabire meu svojim ljudima, vr
i slu
bu
njegova zamjenika u okru
ju, koje nosi ime ka
telanije. Ka
telan zapovijeda tvravom, nadzire zemlju
i predsjeda lokalnom sudi
tu. Da bi on i posada tvrave imali od ega ivjeti, stanovni
tvu je
nametnuto davanje u naturi; tako se javlja naelo izdravanja, koje kraljevi nisu poznavali u obliku
stalnog davanja, koje je obavezo prema javnoj vlasti. Od XI. st. nalazimo pored toga joi tragove
grofovskog poreza (petitio, bede), a to predstavlja novi napredak, kako god bila primitivna forma
njegova ubiranja i njegove raspodjeie. Dok tako kralj nema nikakvih drugih financija izvan svojih
domena, knez ih na svome podru
ju organizira. Povrh toga, on kuje novac, jer je prisvojio i to pravo
pored drugih regalija, i iz toga izvlai lijepu korist kvarei kakvou novca. Ima takoer i cestarinu, a
dakako sudjeluje i dalle u prihodu od globa.
Njegova je mou svakom pogledu ve
a od kraljeve. Jer dok kralj postaje izborom, on je strogo
nasljedan, pa se verano, jou X. st., u
vr
uje pravo jedinstvenog nasljeivanja i tako se kne
evine
ne komadaju. Zanimljivo je vidjeti, kako su one ostale jednake i neizmljenjene otada pa sve do kraja
starog reima, koji ih je sa
uvao kao provincije. Knez iz X. st. organizira pisanje svoje povijesti.
Posjeduje dvor po uzoru na kraljev: kancelara. mar
ala, sene
alka, peharnika. Ima svoje vazale i koji
su mu vjerniji nego
to je on kralju zbog blizine i ve
eg nerazmjera snaga. On je opunomo
eni
zastupnik svih samostana na svojoj zemlji te im u svoju korist name davanja ili slu
nosti. Tekstovi ga
nazivaju princeps, advocatus patriae, post Deum priceps.
On je zaista poglavar zemlje (patria), te ,je dobro uoiti, daje ova lijepa rijeu srednjovjekovnom
latinskom jeziku u po
etku bila primjenjivana na ove male, lokalne domovine. Upravo ondje se prvi put
formirao onaj patriotizam, koji kod modernih Evropljana nadomje
ta, osje
aj posjedovanja graanskog
prava, kakav su imali ljudi antike. On se osniva na porodi
nom osje
aju i utjelovljuje se u ovjeku, koji
je poglavar i za
titnik skupine, te se prenosi s oca na sina. Njihov grb postaje grbom stanovni
tva. Njih
okuplja i vezuje, zajeddni
ka vjernost,
to je osje
aju prema njemu. Ni
ta sli
no nije postojalo pod
Merovinzima ili Karolinzima, a poslije emo slino osje
anje mo
i opaziti samo prema kraljevima.
Moderni patriotizm, koji se rodio iz dinastikog osje
aja, nastao je najprije u kne
evinama.
Knez je uistinu za
titnik svojih ljudi. On to pla
a svojom osobom i nema ni
ega aktivnijeg od njegova

ivota i njegove dru

tvene uloge. Ne samo da on sam vodi svoje ljude u rat i zajedno se s njima baca
na neprijatelja, nego predsjeda svojim sudovima, ra
una zajedno sa svojiim poreznicima, osobno
donosi odluke u svima va
nim pitanjima, a povrh svega, bdi nad odr
anjem javnog mira. On se stara
za sigurnost putova, pro
iruje svoju za
titu na siromahe, siro
ad, udove, hodo
asnike progoni drumske
razbojnike i daje ih vje
ati. Najvi
i je sudac u svojoj zemlji, uvar i jamac javnog poretka i baje u
tome njegova uloga bitno dru
tvena uloga. Kad se govori o krvo
ednom feudalizmu, tada treba dobro
razumjeti, na
to se to odnosi. On je to zaista bio izvan svojih granica, prema neprijatelju, ali ne kod
kue. I sigurno je, da je dru
tvo otpo
elo svoj politi
ki odgoj u okviru feudalnih kne
evina. Velika
dr
ava, kojoj su one dio, nije se doticala ljudi, njezino je djelovanje prolazilo iznad njih. Monarhija, je
povukla okvire politi
kog ivota, pomogla kr

anstvu da prodre udru

ila, se s crkvom i izgradila ideal o
kraljevskoj vlasti, koji se ouvao i koji
e u budu
nosti postati idejnom snagom. Ali ona nije imala
utjecaja na ljude. Da bi dosegla do njih i njima vladala, trebalo je da se izgradi bliza, vrsta i aktivna
vlast lokalnih knezova. I svi ti kne
evski
andari s udnim imenima i kruti ratnici, zaslu
uju usprkos
svajim podlastima, svojim umorstvima i pljakama kad susjeda, da zauzmu svoje mjesto meu
civilizatorima Evrope. Oni su u njezinim politi
kim i dru
tvenom
ivotu bili prvi u
itelji.

65

II. PLEMSTVO I VITE

TVO
U desetom stolje
u obrazavala se u evropskim dr
avama; pravna nova klasa plemstvo. Da bismo
ocijenili njezinu vanost, dovoljna je ista
i, da u politi
kom pogledu samo plemstvo od cijeloga lai
kag
dru
tva ima politika prava. Poslije
e i graanstva osvajiti svoje mjesto pokraj nje, koje
e postajati
sve znatnije, ali kaje
e ipak sve do kraja starog re
ima biti smatrano mjestom drugoga reda. U
povijesti Evrope plemstvo, ima - premda u veoma razli
itim okolnostima otprilike onu ulogu, koju su
u rimskoj povijesti imali patriciji, dok bur
azija ima pritom ulogu plebejaca. Oba su se ta sloja tek u
modernoj dr
avi stopila u masi graana, kao
to je i u Carstvu s generalizacijom graanskog prava
nestala stara razlike izmeu patricija i puana.
Plemstva je izvr
ila tako znatan i tako sveop
i utjecaj na evropsku povijest, da ljudima obi
no i ne
pada na pamet, da je ona originalna pajava, koja je svojstvena posebice zapadnaoevrapskom
kr
anstvu. Ni Rimske, ni Bizantska carstva, a ni muslimanski svijet nisu imali ni
ta sli
no. Nema
sumnje, sva primitivna dru
tva poznaju plemstva mitola
kog podrijetla. Ali ta plemstva nestaju s
civilizacijom. Ista se dogadila i sa starim germanskim plemstvom, koje nije pre
ivjelo provale.
Srednjevjekovno plemstvo, koje od starogermanskog rastavlja pet stolje
a, posve je nova i veama
razliita tvorevina.
Njoj je prethodila ona mona aristokracija, dijelom rimska a dijelom sastavljena od novajlija i
inovnika, koja se, poev
i od osnutka novih kraljevstava, pojavila i postepeno zadabila sve va
niju
ulogu. Ali ta aristakracija nije plemstvo; ona naime nije u pravnom pogledu klasa, kojoj, ljudi
pripadaju po roenju. Ona je sama dru
tveni razred, koji ini skupina mo
nih ljudi. Povrh toga, bez
obzira kolika je bila njezina faktina mo
, ona pravna ne posjeduje nikakav privilegij. Najvei
zemljoposjednik iz vremena Karla Velikog nema pred pravosuem nikakav razliit pola
aj negoli obi
an
slobodni ovjek.
Dvije su stvari pridonijele formiranju plemstva: neprestano smanjivanje broja slobodnih ljudi i vojna
slu
ba u feudalnom obliku; a od ovih dvaju razloga drugi je mnogo va
niji od prvoga, te ovaj mo
e ak
biti i zanemaren.
Domanijalni je sistem
ire
i se pravno degradirao seosko stanavni
tvo i sveo ga na vi
e ili manje
potpuno robavanje. Oni, koji su sa
uvali svoju slobodu, na
li su se u privilegiranu polo
aju, te veod
X.st. rijeliber poprimila zna
enje nobilis. Stari pravni obi
aji u pogledu familije i ba
tine primjenjuju
se sad josama na njih. Ope pravo slobodnih ljudi pretvara se u njihovu korist u izuzetno prava.
Connubium se u rimskom pravu pre
irio. U po
etku Srednjega vijeka on je sku
en. Porodino pravo
najzad ostaje samo povlastica malog broja ljudi kao i nasljedni zemljoposjed. (allodium).
Ti slobodni ljudi, kojih broj nije mogu
e odrediti, zadr
ali su dakako pravo da nese oru
je. Njihov im
je posjed omogu
avao da uzdr
avaju konja za rat. Oni su prije svega ratnici.
Ali pored njih postaji jojedna klasa slobadnih ljudi, koja je bar u Francuskoj, jobrojnija od prve, a
ta su vazali. Oni ne
ive od svojih vlastitih imanja, od svojih, alodija, nego od lena, koji im u ovo
ratarsko doba slu
i kao pla
a. Kao i ostali, pa
ak jo
a i ve
oj mjeri, oni su oru
anici. Za razliku od
prvih, oni nisu nasljedni, jer se leno prenosi s oca na sina same ako je sin sposoban za ratovanje. Ako
otac za sobam ostavi same keri ili sinave, koji su nesposobni za vojnu slu
bu, lena se vra
a seniaru.
Ali taj je sluaj rijedak. U Francuskaj su veod Karla elavog lena nasljedna, pa premda je to u
Njema
koj bilo formalno priznato tek pod Konradom II., sigurno je ustvari postajala vei prije toga
datuma.

66

Osim tih slobodnih vojnika, jednih koji su vlasnici aladija i drugih, koji su dr
aoci lena, ima i
neslabodnih. To su sna
ni i vjerni kmetovi, koje seniori vode u rat kao tjelesne
uvare, a u vrijeme
mira stavljaju na povjerljiva mjesta; ta su minsteriales, Dienstmannen, kojih ima osobite mnoge u
Njema
koj i koji
ine aristakraciju meu neslobodnima.
Sve njih, i slobodne i neslobodne ujedinjuje zajednica jedne i iste profesije: njih vezuje oru
je, i oni
kad preostolog dijela puanstva u
ivaju osobit ugled. Budu
i da su sve intelektualne funkcije u rukama
sve
enstva, te samo ratni
ko zvanje mo
e laiku pribaviti privilegiran pola
aj u dru
tvu.
U vojni
ki staleulazi se tek s punoljetna

u. Prilikam stupanja u nj potrebna je podvri se posebnom

obredu: pedaji oru
ja, koju izvr
ava senior ili koji od njegovih pratilaca. Ovim posvetnim obredom
mladipostaje vitezom (chevalier), a ta napraosto zna
i vojnika konjanika. Taj obred daje onome, tko
mu se podvrgne, ugled po pola
aju, koji time posti
e. U po
etku, ako se sin nekog viteza i sam ne da
posvetiti za viteza, ostaje obian seljak; njegove k
eri budui da ne mogu postati vitezovima, ne
u
ivaju nikakav poseban pola
aj. Ali ovakve su prilike o
ite privremene. injeni
no stanje priprava je
uostalom za pravo. Pa opem pravilu, viteza sin bit e i sam vitez. I otuda, za takvag se sina veod
roenja smatra, da je
lan vojnike kaste, pa
e ista tako i vitezove k
eri sudjelavati u njegovu
pola
aju. im je razvoj jednom dospio dotle, a dospio je bar u Francuskoj, krajem X.st rodilo se
plemstvo, to jest nasljedna klasa, koja time,
to jaj netko pripada, svakom od tih pojedinaca daje,
nezavisno od samog dru
tvenog polo
aja, poseban poloaj u dr
avi. Nobiless su svi oni, koji sami, ili po
svojim precima, pripadaju vojni
kom stale
u (milicia). ak ni sloboda nije pritom apsolutno bitna,
budu
i da su i ministeriales s vremenom smatrani plemi
ima. 30
Tako se klasa vazala prakti
ki stapa s plemstvom. U svakom sluaju, plemstvo ne dolazi od lena. Jer,
napokon, vitezom moe postati i onaj tko nema lena, pa je tek dosta kasno (u XIII. st.) bilo op
enito
zabranjeno pu
aninu da posjeduje leno. Prema tome, plemstvo je stvorila takva socijalna funkcija,
koja pretpostavlja ekonomsku nezavisnost bilo uz pomovlastitog posjeda (alodija) ili uz pomo
feudalnog (leno).
Plemstvo je ustvari vojska, i to nasljedna vojska. I na tom se osnivaju povlastice plemia. One se
obja
njavaju i name
u kao uzvrat za slu
bu, koju vr
e. Plemine e grofu pla
ati porez za svoju
zemlju, jer mu slu
i kao vojnik. U tom je jedini privilegij plemstva u pravome smislu: drugih ne
e ni
imati. Njegov posebni pravni poloaj, njegov osobiti status u pogled u porodice, osobiti postupak na
koji, ima pravo pred sudi
tima, sve je to samo o
uvano op
enito pravo slobodnih ljudi, koje je izgubilo
svoju va
nost za seljake.
Va
nost plemstva osniva se na njegovoj dru
tvenoj ulozi. Njegove vojnike funkcije izdigle su ga iznad
ostalog puanstva;.
ive
i u neprekidnim vezama s knezovima, samo ono iz svojih redova daje upravno
osoblje isto onako, kao
to samo ono
ini vojsku. Iz njegovih krugova dolaze ka
telani, na
elnici i
uop
e svi slu
benici teritorijalne uprave. Ono, prema tome ne istupa samo kao vojnika kasta, nego
takoer i kao politi
ka kasta. Pokraj nje postoji joi sve
enstvo. Pod njima je masa puana,
neplemi
a, koji ih svojim radom uzdr
avaju, da bi se oni, za uzvrat, mogli baviti jedni vodstvom
njihovih du
a, a drugi za
titom njihovih tijela. Sve to nije neka teoretska ocjena a posteriori. To su ve
suvremeni pisci savr
eno to
no opazili i zabilje
ili veoma jasnim izrazima.
To plemstvo je do krajnosti brojno, sve vrvi od njih, naro
ito ondje, gdje je domanijalna institucija
veoma rasprostranjena te lako dolazi do stvaranja lena. Mo
e se re
i, da je dru
tveni razvitak
razmjeran koli
ini ili, bolje, gusto
i vite
tva, a opada
to god se vi
e udaljujemo od Francuske prema
Labi. Za Francusku i za Nizozemsku mo
emo pretpostaviti, da se u svakom seoskom podru
nom gradu
30

Ovo se kona
no ustalilo tek u XIV. st.

67

susretalo vi
e vitezova, pa sigurno ne
e bi ti daleko od istine ako procijenimo, da su oni bar u ovim
zemljama,
inili desetinu svega pu
anstva.
Zbog toga ne treba njihov nain
ivota zami
ljati kao veoma, profinjen. Njihova lena i njihove male
domene omogu
uju im samo da ive. Njihova se vojni
ka oprema sastoji od koplja,
eljezne kacige,

tita i platnenog odijela. Samo najbogatiji imaju

ianu, ko
ulju. Kad ne ratuju, ti se surovi vojnici
vje
baju na turnirima, koji su nalik na prave bitke. Odlaze na turnire u stotinama, okupljeni po
pokrajinaina, i ozbiljno navaljuju jedni na druge sve dok neki od njih ne ostane na zemlji. Sve su to
najnemirniji, najratoborniji ljudi, koji bijesno jedni druge uni
tavaju u onim privatnim ratovima,
porodi
nim krvavim osvetama, u koje su besprekidno zapleteni. Uzalud je crkva veod kraja XI. st.
najprije u Francuskoj, a poslije u Njemakoj, bo
jim mirom smanjila broj dana, kad su dopu
tene
bitke; navika je bila ja
a. Kroni
ar Lambert od Waterlooa pripovijeda krajem XI. st., kako je desetero
bra
e njegova oca bilo ubijeno prilikom nekog susreta sa svojim neprijateljima u blizini Tournaia; a
nekako u isto vrijeme, flandrijski grof Robert Frigijac konstatira, sastavljaju
i popis umorstava,
u
injenih, u okolini Brugesa, da bi trebalo vi
e od 10.000 srebrnih maraka za isplatu odmazde. U
takvoj sredini nema dakako nikakve intelektualne kulture. Samo kod najbogatijih sve
enik, ui
djevojke u porodici
itati. A za djeake postoji samo konj,
im se mogu uspeti na sedlo, oni se znaju
samo tu
i. Vojnike pjesme poput one,
to ju je pjevao Taillefer u bici kod Hastingsa, sva je njihova
knji
evnost. Oni su
estoki, grubi, praznovjerni, ali izvrsni vojnici.
Treba u tom pogledu ocijeniti pothvate Normana na Siciliji, osvojenje Engleske, uenje cara Aleksija
nad flamimskim vitezovima, kad su prolazili kroz Carigrad, a nadasve izvanredni kri
ar
ki pothvat. Ona
svojstva, koja francuske i nizozemske vitezove
ine najboljim ratnicima njihova vremena, nemaju
nikakve veze s osobinama rase; ona su plod vje
banja. To je vje
banje bilo najbolje na Zapadu, jer je
vite
tvo ondje bilo brojnije, a bilo je to zbog ve
e rasprostranjenosti domanijalnog sistema.
Krajem XI. st. vite
tvo je izvanredno pro
ireno. Ali vite
ki obi
aji, to jest onaj pravilnik utivosti i
lojalnosti, kojim se odlikuju plemi
i poslije kri
arskih ratova, jone postoji. Za njegov postanak trebat
e vi
e profinjenosti. No u svakom slu
aju, ona dva osje
aja, na kojima se ono temelji, vesu
rasprostranjena meu vitezovima; to su: pobo
nost i
ast. Nema nitko pobo
niji od tih vojnika,
usprkos, njihovoj praznovjernosti i surovosti. Oni pomno po
tuju pravo, azila, zaustavljaju se
progone
i neprijatelja, im u daljini vide vr
ke tornjeva kakvog samostana. S primjernom pobono
u
idu u procesijama iza relikvija,
to ih redovnici izvode na
etnju po cijeloj zemlji . Odlaze na daleka
hodo
a

a u Rim, u Jeruzalem. ini se, da su se bana, hodo

asnikim putovanjima razvile pjesme
feudalne epohe. A
to se ti
e asti, taj osje
aj, koji su moderna vremena ba
tinila od njih, posve je
vojni
ki, Nije to u potpunom smislu moderni pojam asti, jer je ovaj profinjenjeniji. To je prije svega
osjeaj vjernosti i lojalnosti. Ti se vitezovi obi
no slu
e nevjerom i podmuklostima, ali ne prekr
uju
zadanu rije
. PojamHomagium (hommage), koji je izblijedio u razvitku francuskog jezika, za njih je jo
u punoj snazi i odgovara potpunom predavanju njihove osobe, svorne senioru. Vjerolomstvo je za njih
najte
i zlo
in.31 Oni na sve gledaju s osobnog stajali
ta i s obzirom na odnose
ovjeka prema ovjeku.
Osje
aj poslu
nbsti i discipline potpuno im je tu,
im misle da su povrijeeni smjesta se pobune, i
iskrenost njihova govora izvanredan je pojav. Njihova ekonomska nezavisnost prirodno je meu njima
op
enito pro
irila moralne sklonosti, koje su se odrale i poslije, u druugim okolnostima, i poprimile
profinjenije obike. Normalni temelj, na kom
e se u toku vremena razviti plemenitost, izgraen je
dakle vetada. Ona je veoma shvatljiva i posve razli
ita od one, koja e biti svojstvena bur
oaziji.
31

Upor. Ganelona u La Chanson de Roland

68

Plemstvo
e do kraja u svom najve
em dijelu, uvijek zadr
ati trag svoga podrijetla od klase ljudi,
kojima je bila tua svaka ideja o profitu i o bilo, kakvom produktivnom radu. Kod vite
tva se na neki
na
in moe opet ustanoviti antikno shva
anje o radu, koji je nedostojan slobodna ovjeka. Ali u antici
slobodan ovjek poosveuje svoju dokolicu, koju zahvaljuje radu svojih robova, javnim pitanjima;
srednjovjekovni vitez koristi se onim,
to mu daje zemlja, da bi se predao vojni
kom zvanju i slu
enju
svome senioru. Trebat e da prou vjekovi i da plemstvo bude postepeno izgurano s poloaja,
to ga je
zauzimalo neko, pa da izraz vivre noblement (
ivjeti plemiki, otmjeno) konano postane sinonim
za
ivjeti besposleno.

69

ETVRTA KNJIGA
RAT ZA INVESTITURU I KRIARSKI RAT
PRVO POGLAVLJE
CRKVA
I. PAPINSTVO

U vrijeme kad se moCarstva gasila, papinstvo se, kako smo vidjeli prije, okoristilo onim,
to je
Carstvo izgubilo na snazi i sjaju. Ali se papinstvo svojim vlastitim snagama nije moglo odr
ati na visini,
na koju se popelo. Ono je po
ivalo na Carstvu, ono se ako se mo
emo ovako izraziti izdiglo i razvilo na
njemu. A kad se ono sru
ilo, survalo se i papinstvo za njim. Najprije je bilo prepu
teno nasilju
slu
ajnih kraljeva, koji se otimaju za Italiju i carsku krunu, a u po
etku X. st. postalo je plijen rimskih
feudalaca. Seniori rimske Kampanje bore se meu sobom oko toga, tko e papinsku ast pribaviti
svojoj porodici. Nema sumnje, papu i dalje imenuje gradski kler i puk, ali je i suvi
e lako izbornicima
silom nametnuti svoju volju ili izabranog sru
iti, ako ne pogoduje
eljama najja
e stranke. Zajednica
klera i vjernika zadr
ala je svoje prave da redovi to bira papu tako dugo, dokle god je pored papinstva
postojala sna
na vlast. Biranje je najprije nadzirao egzarh, a zatim missi. Ali otkako je Carstvo zapalo
u dekadansu, odreivanje papa vr
i se pod pritiskom feudalaca. Pape toga vremena pojavljuju se i
nestaju kako god se svidi feudalnim strankama; ima ih koji umiru od ruke ubojica, a drugi zavr
avaju

ivot u zatvoru. U toj rimskoj sredini, gdje je,

ini se, demoralizacija i
la uporedo s njihovom
surovo

u, spletke
ena vi
e nego jednom raspolagale su tiarom. Maarozia i Teodora podjeljuju je
posredstvom svojih ljubavnika ili svojih uzastopnih mu
eva svojim sinovima; legenda o papisi Ivani
samo je do karikature dovedeno pretjeravanje i suvi
e stvarnih skandala toga vremena. Jedan od
sinova Marozije, Alberik od Tusculuma najzad je postao senior Rima i proizvoapapa. Pobrinuo se da
Rimljane navede da priznaju njegova sina Oktavijana kao njegova nasljednika i budueg papu. Kad je
Alberik umro, njegov ga je sin naslijedio kao gospodar grada, a 955. je, u dobi od 18 godina, primio
najvi
u sve
eni
ku ast onako, kao
to se dobiva leno, uzev
i pritom ime Ivan XII. Pa ipak, ba
e
feudalni papa postati orue za obnovu Carstva. Nije ni potrebno re
i, da ga je na to naveo samo njegov
osobni interes, i da je on u velikom
inu,
to ga je tada izvr
io, vidio samo obino sredstvo za
ostvarenje svojih ciljeva. To
to je 962. pozvao u Rim Otona I. i polo
io mu na glavu carsku krunu,
u
inio je samo zato,
to se u tom trenutku trudio, da dobije njegovu pomoprotiv markiza Berengara
od Ivreje, takozvanog kralja Italije, svoga smrtnog neprijatelja. Tradicije iz vremena Lava I. i Karla
Velikog bile su tako srozane, da Ivan XII. sigurno nije ni pomislio, da e Oton o Carstvu sebi stvoriti i
ta
vi
u zamisao od one ,
to ju je on sam imao o papinstvu. U Rimu vi
e nitko nije razumijevao velike
rijei, koje su nekovladale historijom. Kad je opazio, da je novi car svoju vlast shvatio ozbiljno, i da
njegova rimska senjorija ugroena, po
urio se da ga izda i spletkari protiv njega. Oton se vratio u Rim,
sazvao sinod, na kom je Ivana. XII. dao zbaciti, i primorao Rimljane da se zakunu, da ubudu
e vi
e ne
e imenovati pape bez njegova pristanka ili bez pristanka njegova sina. Lav VIII. izabran je u njegovoj
prisutnosti, a zatim je oti
ao. Ali Rimljani su popustili samo pred silom. Tek
to je Oton otputovao,
protjerali su Lava i nanovo pozvali Ivana XII. Poslije njegove smrti, ne vode
i brigu o svojoj zakletvi,
izabrali su na njegovo mjesto Benedikta V. Oton se ,opet morao vratiti i opsjesti grad; doepao se
Benedikta i poslao ga u progonstvo u Hamburg i uspostavio na vlasti Lava. Kad je ovaj umro, Ivana XIII.,
imenovanog pod njemakim utjecajem, uskoro protjera jedna pobuna, i car je 967. opet morao prijei
Alpe da ga vrati na prijestolje.
Kako se vidi, papa u svim tim sukobima istupa nasuprot caru samo kao rimski senior, gotovo kao
neposlu
ni vaza. O
ita je suprotnost izmeu velikih uspomena,
to ih doziva njegovo ime, i lokalne
70

uloge, u koju je zatoen. Zahvaljuju

i udaljenosti od Njema
ke, rimski se feudalci uvijek nanovo
pridi
u nakon
to su bili upokoreni. Pod Otonom II. Crescenzi su isto onako mo
ni ti Rimu, kao
to je
prije njih bio Alberik, i Rossanov poraz nije mogao smanjiti njihov utjecaj.
Oton III. je neodreeno ma
tao o tome da obnovi savez pape i cara, ugledajui se u teoriju, a ne u
karolin
ku stvarnost. Ma
tao je da Rim uini sredi
tem dvostruke vlasti, koja bi odonuda upravljala
kr
anskim svijetom u nerazrje
ivom jedinstvu. Kad mu je bilo 25 godina, prispio je u Grad, ondje dao
izabrati svoga bratia Brunona pod imenom Grgura V. (996) i od njega primio carsku krunu. Zatim je na
samrti odabrao naju
enijeg ovjeka svoga vremena, Gerberta, nadbiskupa u Reimsu, a poslije u
Ravenni, da bude doveden na prijestolje Svetoga Petra. On je uzeo ime Silvestar II., podsje
aju
i time
na onoga Silvestra I., o kom legenda tvrdi, da je pokrstio Konstantina. Car se smjestio pokraj njega na
Aventinu, u pala
i, koja je svojom rasko
i sjeala na bizantsku pala
u i koja je u svoja pravila o
pona
anju preuzela strogost uobi
ajenu u samostanskim propisima. Zalutav
i u idealisti
ke sanjarije, u
kojima je mogue pronai utjecaj njegove majke Theophane kao i onih biskupa, koji su ga odgojili. car
je,
ini se vjerovao, da je mogu
e Rim nanovo u
initi sredi
tem svijeta; ali to je sada imao biti Rim, u
kom
e vlast biti podijeljena izmeu pape i cara. Ni on, ni Gerbert, izgubljeni u svome ma
tanju; nisu
do
ivjeli ostvarenje. Realnost im se kruto osvetila. Jedna pobuna Rimljana primorala je cara da bje
i;
umro je 23.sije
nja 1002 u Paternu, na podruju Mont Soracte, bolestan od toga,
to mu se san razbio.
Stranke su se sad nanovo stale boriti za grad: s jedne strane Crescenzi, a s druge strane grofovi od
Tusculuma. Benedikt VIII., koga su doveli grofovi od Tusculuma, odr
ao se dozvav
i u pomoHenrika
II., kao
to je Ivan XII. dozvao Otona. Naslijedio ga je brat njegov. Ivan XIX. (1024-1038), laik koji je u
jednom danu primio sve sve
eni
ke stupnjeve. On je okrunio Konrada Il. Poslije njega izabran je i trei
lan porodice Tusculum, Beriedikt IX. Njega su Crescenzi protjerali i na njegovo mjesto doveli Silvestra
III., koga je njegov protivnik, vrativ
i se na elu svoje stranke uskoro opet istjerao. Nato je Silvestar
tiaru prodao Grguru VI. U isto vrijeme postojala su trojica papa!

Obnova Carstva nije dakle dovela do ojaanja papinstva. Osim Otona III., novi carevi ne preuzimaju
karolin
ku tradiciju. Oni vladaju zajedno s crkvom, a to zna
i s biskupima, a ne s papom. Njime se
slu
e samo da im polo
i krunu na glavu.

to se ti
e ostaloga, njima ne polazi za rukom da u Rimu uvedu red, a time se, uostalom, malo bave.
Papa ih naime li malo
emu mo
e smetati, jer nema nikakve vlasti u crkvi. U Rimu samom, kler je u
rukama stranaka i ne protestira, ne poduzima nikakve napore, da bi stolici Svetog Petra pribavio njezin
nekada
nji sjaj, pa
ak ni njezino dostojanstvo. Reforma, koja ce ga uzdi
i, morala je do
i izvana;
stoga je ona nu
no morala papinstvo dovesti u sukob s carem.

II. CLUNYJSKA REFORMA

Disciplina, moral, u
enost i bogatstvo crkve poraslo je ili povealo se pod Karolinzima. Ono je ovisilo
o njihovoj pomo
i, pa prema tome o njihovoj snazi. Pad te snage neizbje
ivo je morao crkvu dovesti u
krizu, te ju je zaista i doveo; no ona je, kao
to se to de
ava i s krizama politikog ustrojstva, bila
polazna to
ka za obnovu aktivnosti. U Njema
koj, gdje je carska crkva veza Otona postavljena na
vrste temelje, ta je kriza potrajala malo, te je pod upravom biskupa karolin
ka tradicija bila brzo
opet prihvaena, a intelektualna je kultura sveenstva nanovo po
la onim putem,
to su ga ocrtali
Karlo Veliki i Alkuin. Ali na zapadu Evrope nije bilo isto. Feudalizam je
ire
i se i razaraju
i dr
avu
neizravno zahvatio i crkvu. U. Francuskoj, Lotaringiji i Italiji polo
aj je biskupa otprilike jednak papinu
polo
aju u Rimu. Oni se moraju braniti od susjednih feudalaca ili pak dolaze na biskupske polo
aje
71

tako, da su ih feudalci nametnuli kleru; ovi ih protjeruju, ako se ne sviaju najja

oj stranci, ili ak
kad
to ubijaju, ako im previ
e otvoreno prkose. Papa im ne mo
e pru
iti nikakvu pomo. U Francuskoj
kralj mo
e
tititi samo one, koji su na njegovoj domeni; uostalom njih on imenuje. Polo
aj samostana
joje bjedniji. Lai
ki seniori koji im se name
u kao advokati (kad naprosto ne uzmu sebi naslov
opata), plja
kaju njihove zemlje, stvaraju lena za svoje ljude na raun samostanskih domena, name
u
im uzdr
avanje svojih slu
benika, svojih lovakih pasa, ukratko, izvrgavaju ih plja
kanju, a da im u
tome nitko ne mo
e pomo
i.
Kako je laika vlast slabila, crkva trenutno prolazi, kroz krizu, iz koje je imala iza
i sna
nija, jer
e
ostati sama. Bila je kadra da
ivi sama od sebe i da snage, koje su se za trenutak skrenule na korist
dr
ave, upotrebi samo za sebe. Obnova je nu
no morala do
i od onoga dijela klera, koji je bio
najneovisniji od laika, a to su bili redovnici.
Za razliku od onoga,
to se dogaalo s dr
avom, bolest crkve bila je tek povr
na. Pro
irenje
feudalizma zahvaa je tek posredno, ali njezino ustrojstvo, budui da ona ostaje izvan politi
kog
dru
tva, nije moglo biti zahvaeno. Kakogod je nered koji ju je zahvatio, bio velik, on nije razorio
ni
ta bitno. Episkopalna organizacija odr
ala se dalje, kao
to su se odrali i samostani. A odr
ala se i
pobo
nost, jer premda su u
enost i disciplina opale, pobo
nost se pove
ala u tome smislu,
to se
pro
irila. U X. st.
upe se rasprostiru svuda po zemlji. Seoske crkve este su sada na zemljoradnikim
podru
jima. Samostanske domene boIje su organizirane od lai
kih i privla
e ljude u masama. Znatan
dio njih postaju cerocensuales (to jest crkveni kmetovi), pripadaju svetom za
titniku samostana,
pribavljaju mu klijentelu, koja propagira njegov kult i hvali njegova uda. Ovo je u punom smislu doba
lokalnih svetaca kao
to je i doba lokalnih vlada. Takvi su na pr. Sv. Lambert, Sv. Hubert, Sv. Bavon,
Sv. Trond. Oni su kao neki veliki vazali bo
ji, a ljudi se utje
u pod njihovu za
titu. Njihove relikvije
vr
e aroban utjecaj. Redovnici ih iznose na procesije po zemlji. Uz njihovu pomoodvraaju vitezove
od privatnih ratova. A
udotvorna mo,
to je posjeduju, zra
i na redovnike, koji ih
uvaju. Jer svece
nalazimo op
enito u samostanima, a ne u biskupijama. Utjecaj opatija raste i po tome,
to mnogo
seoskih crkava pripada njima ili ovisi o njima, ili pak slu
be bo
je u njima vr
e redovnici. Ideal svetosti
toga vremena, samostanski je ideal. On zahtijeva odricanje od svega zemaljskog poradi spasa du
e,
nebrigu za svaku socijalnu aktivnost pa
ak i za svaku drugu vrlinu osim odricanja, poniznosti i
isto
e.
I baje otuda imala doi obnova crkve, a ne od biskupa, bilo da su oni napol feudalci, kao u
Francuskoj, ili vjerni karolin
koj tradiciji, kao li Njema
koj. Njihova u
enost ne ostavlja nikakav dojam
na tada
nju neobrazovanu javnost. Njoj treba svetaca i
udotvoraca.

U tom pogledu: feudalci misle jednako kao i puk, jer su biskupi njihovi protivnici. Oni dodu
e
plja
kaju samostane, ali ih po
tuju, i na svom samrtnom krevetu oni knezovi, koji su ih najvi
e
plja
kali, daju im obilne poklone. Svi oni duboko
tuju svetost i oplakuju nerede; u koje su zapali
samostani, ak i onda, kad su oni sami tome uzrok.
Njihovi se osje
aji dobro vide po pomo
i,
to je pruaju asketizmu,
im je on postigao ne
to ugleda.
U Lotaringiji vitez Gerard de Brogne postaje redovnikom i uskoro sti
e toliku slavu zbog discipline,
to
ju je uveo u malom -samostanu, koji je osnovao na svojoj zemlji, da mu grofovi Hainauta i Flandrije
stavljaju u du
nost da reformira opatije u njihovim zemljama. Taj lokalni pokret zna
ajan je i
pokazuje, koliko je teren za odlunu reformu,
to je potekla iz Clunyja, bio pripravljen. Ovaj
samostan,
to ga je 910. osnovao vojvoda Vilim od Auvergne, odigrao je pod upravom ljudi, kao
to su
bili Odon (+943) ili Odilon od Mercoeura ( +1049), ulogu, koju bismo po njezinoj va
nosti mogli
usporediti s ulogom isusovaca u XVI. st. Ovdje se dakako nije radilo o suzbijanju hereze, nego o
orijentaciji vjerske misli i vjerskog osje
aja. Mislim, da bi se moglo re
i, da je redovni
tvo uz pomo
Clunyja utisnulo zapadnom kr

anstvu
ig, koji
e potrajati vjekovima. Nema sumnje, redovnici su ve
72

prije toga imali va

nu ulogu, naro
ito prilikom obra
enja Engleske. Ali je svjetovni kler bio va
niji;
preko njega se manifestirao savez crkve s dr
avom. Biskupi su u karolin
ko doba napola kraljevski
slu
benici; u Njema
koj postaju knezovima. No bato je ono,
to Clunyjevci osuuju. Za njih je
vremeniti
ivot samo predvorje vje
nosti. Sve mora biti
rtvovano zbog nadzemaljskih ciljeva. Spas
du
e je sve, a on je mogusamo uz pomocrkve; ona stoga, da bi mogla ispuniti svoje poslanje, mora
biti potpuno ista od svakog zemaljskog upletanja. Ovdje se vi
e ne radi o savezu crkve s dr
avom,
nego o potpunom podvrgavanju
ovjeka i dru
tva crkvi, koja je na duhovnom podruju posrednik
izmeu njih i boga. Treba dakle smatrati simonijakom svakog onoga tko pogoduje upletanju laike
vlasti u vjerske poslove. Sve
enik pripada samo crkvi. On ne smije nad sobom imati nikakva seniora, on
vi
e ne smije imati porodice. enidba sve
enika, tolerirana u praksi, strahota je, koja mora nestati.
Potpuno produhovIjenje crkve, apsolutno provoenje kanonskog prava to je ako vene program u
pravome smislu rijei, a ono bar tendencija Clunyja. Na podruju pobo
nosti ona zna
i asketizam; na
podru
ju politike ona tra
i potpunu slobodu crkve, prekid svih spona, koje ju vezuju uz civilno dru
tvo.
Mo
e se re
i, da je Cluny u tome smislu protivukarolin
ki pravac. Ali on se zala
e za papinstvo, jer je
o
ito da se crkva, ako
eli biti nezavisna, mora okupiti oko svoga poglavara; koji je u Rimu.

Te politike posljedice,
to ih reforma sobom nosi, nisu se o
itovale odmah. Isprva je svijet u Clunyju
vidio samo obnovu asketskog ivota, pa su, knezovi i biskupi sa svih strana od njega tra
ili redovnike,
koji e regenerirati opatije na njihovu podru
ju. Od sredine X. st. reforma se
iri, po cijeloj
Francuskoj, po Italiji, Flandriji, dosi
e Lotaringiju i otuda se u poetku XI. st. rasprostire po
Njema
koj. I svagdje kamo dopire, poveava pobo
nost, i to vanjsku pobonost, koja se prije svega
sastoji u vr
enju obreda, u po
tovanju svetkovina, u potpunom oslanjanju u svemu na crkvu, koja je
Kristova vjerenica i njegov predstavnik na zemlji, misti
ko vrelo milosti i spasenja. Raste broj
vitezova, koji stupaju u samostan 32 i knezova, koji umiru u redovni
kim haljinama 33; osnivanja novih
samostana umno
avaju se. U X. i XI: st. ima ili veoma mnogo. Crkva poprima oblik posve nadljudske
ustanove. Svijet
ivi u atmosferi neobinih stvari. uda su veoma
esta. Zbivaju se prilikom svake
epidemije. Svaka -kuga, svaka glad daje povoda za izvanredne manifestacije, kao
to je velika,
procesija u Tournaiu (XI. st.) U Sv. Trondu godi
nji prihod od darova,
to ih donose vjernici, nadilazi
sve druge prihode samostana. Kad je ondje odlu
eno da bude sagraena nova crkva, puk od svoje volje
dovozi na mjesto kamen i stupove dopremljene Rajnom do Klna. Bo
ji mir, koji u vrijeme velikih
godi
njih svetkovina prekida privatne ratove, posljedica je tog izvanrednog utjecaja crkve na osje
aje
i misli tada
njih ljudi. Ali i, nemiri, koji u XI. st. izbijaju protiv o
enjenih sve
enika, takoer se izravno
osnivaju na tom utjecaju.

Uza sve to bilo je i konzervativaca, koji su se prepla

ili i uzbuniti zbog tih novih raspolo
enja. Egbert
od Ligea, Sigebert od Gemblouxa smatraju, da ti redovnici idu predaleko; boje se uzvi
enosti i
apsolutnosti njihovih nazora. I ovakvo duhovno raspolo
enje u po
etku je openito kod carskog
sve
enstva. Gerard od Cambraia ne pristaje da u svojoj dijecezi uvede bo
ji mir. Pa ipak, svi
najplemenitiji umovi i naj
i

a srca prilaze novom izvoru videi u njemu ideal. I nitko se ne usuuje da

ga pobija, jer bi to zna
ilo pobijati samoga boga. Snaga toga pokreta ostavila je tragove, koji jo
uvijek rese na
e tlo. U to se naivno vrijeme podiu prve velike crkve, i crkvena umjetnost po
inje
graditi hramove prevelike za narod, ali uvijek premalene za bo
je veli
anstvo.34 XI. st. je izvanredno
doba vjerskih graevina, istinska polazna to
ka velikog zapadnog graditeljstva, u kom su dotad uvijek
dominirali Bizant i Ravenna. U isto vrijeme, to je dokaz o golemom porastu bogatstva,
to ga je crkva
32
33
34

Poppon, koji postaje opat u Stavelotu.

Godfried Bradati vojvoda Ardenski.
enska i mu
ka opatija u Caenu; katedrala u Tourmaiu, Spiru. i.t.d.

73

prikupila. Za samostane su X. i XI., st. nadasve izrazita, epoha darivanja. Njihovo bogatstvo omogu
uje
im dakako da pove
aju svoj dru
tveni utjecaj uz pomomilostinja za
tite siromaha. i.t.d.
Treba nadalje ista
i, da je pristup u crkvu, premda je ona ustvari bila sve
eni
ka kasta i sve vi
e, kao
i plemstvo, vojni
ka klasa, s dru ge strane ipak bio otvoren svakome. Kmet ne mo
e postati plemi
em,
ali mu je put u crkvu slobodan. Dovoljno mu je da po
e u
kolu i da nau
i latinski. A im je dobio
tonsuru, on je clericus, a u sjaju, koji okruuje njegovu klasu, uspomena na njegovo podrijetlo
i

ezava. Moglo bi se re
i, da svatko, kako god bio siroma
an; u svojoj torbi nosi biskupski
tap. Kako
god je sve
eni
ki staleodozgo bio zatvoren i hermetian, novaenje u njegove redove odozdo bilo je
u najve
oj mjeri demokratsko. Ne zaboravimo, da je Grgur VII. bio sin seljaka. Ovo
e se kasnije
promijeniti. Ali svaki put kad u crkvi doe do obnove vjere, koja se oituje reformom, uvijek se iznova
pojavljuje ovo regeneriranje iz redova puka. Ono je sigurno bilo veoma snano meu Clunyjevcima i
treba, ga takoer ubrojiti meu razloge njihova uspjeha.
Najzad, crkva bau X. i XI. st. kona
no osvaja onaj privilegirani polo
aj ii dru
tvu, koji e zadr
ati sve
do kraja starog re
ima. Sve
enici su u to vrijeme u svakom pogledu stekli nezavisnost od civilnih
sudova; a crkveni su (duhovni) sudovi pro
irili svoju kompetenciju na sve one civilne poslove, koji
imaju veze s vjerskim
ivotom, bilo da su, kao enidba, u osnovi sakramentalan
in, ili da se kao
ugovori potkrepljuju zakletvom, koja ih time pretvara ti vjerski in.
Tako je, dakle karolin
ka dr
ava slabei prestala da pru
a ruku pomonicu svojoj saveznici crkvi. Ona
je zbog toga trenutno zapala u te
koe i poloaj njezina visokog osoblja, po
ev
i od pape pa do
biskupa, svagdje je bio uzdrman, osim u Njemakoj. Ali njezino oslabljenje, koje je otuda proiza
lo,
na
lo je nadoknadu ti potpunijoj slobodi i orijentaciji vjerskog osje
aja, koji je odbacio smetnje
vremenitih briga i okrenuo se isklju
ivo prema nebu. Redovnici, i to u prvome redu clunyjevski
redovnici, propagatori su tih novih tendencija. One su postigle dvojak rezultat; s jedne strane, budui
da je crkva posrednik, neophodno potreban za spa
avanje, koji svoje djelovanje upravlja iskljuivo
prema posljednjim ciljevima, te joj tendencije daju takav utjecaj na du
e, kakav nije imala nikad
prije toga. S druge strane, one joj daju izvanrednu snagu navode
i je da odbaci svako starateljstvo,
svako laiko upletanje u njezine poslove, smatraju
i ga napadom na svoju
isto
u. I najzad, njezin joj
je ugled donio golemo bogatstvo u zemljama, iIi milodarima, u privilegijama.
Cio se ovaj pokret odvijao izvan Rima i izvan papinstva. Ali on je onamo nu
no morao sti
i i odjednom
predati u ruke nasljednika Svetoga Petra, nemo
nog careva za
titnika, koga su degradirale spletke
feudalaca i sukobi stranaka, upravu nad tom golemom snagom, koja je radila za njega i
ekala
trenutak, kad
e otpo
eti, da djeluje pod njegovim zapovjedni
tvom.

74

DRUGO POGLAVLJE
RAT ZA INVESTITURU
1. CARSTVO I PAPINSTVO OD VREMENA, HENRIKA III. (1039)

Pridi
ui 962. Carstvo, koje je palo i bilo ponieno za vrijeme posljednjih nosilaca carske
asti i koje
od 915.
ak uop
e nije imalo nikakvih, nosilaca, Oton je bez ikakve sumnje htio nastaviti karolin
ku
tradiciju. Primaju
i krunu iz ruku Ivana XII. i uzimaju
i naslov cara Rimljana (Romanorum imperator),
on je sebi dakle dodijelio ulogu svjetovnog poglavara kr

anstva, u
emu se, i sastojala sama bit
carskog dostojanstva. Vlast, koju je preuzeo, bila je univerzalna vlast, i to isto tako univerzalna kao i
samo pokoravanje crkvi. Ali kakve li suprotnosti izmeu onoga,
to je bilo, i onoga
to je trebalo biti!
Pod Karlom Velikim, pod Louisem Pobo
nim, pa
ak i pod samim Karlom Debelim Carstvo se zaista
prostiralo po cijelom ili gotovo cijelom Zapadu. Njegova stvarna rasprostranjenost podudarala se, ako
se tako moemo izraziti, s njegovim univerzalizmom. Oton naprotiv vlada samo nad Njema
kom i
Italijom. Ustvari, Carstvo, onakvo kakvo ga je on osnovao i kako se nastavilo poslije njega, sastoji se
samo od skupine dr
ava, kojoj se od Konrada II. pridru
ila i kraljevina Burgundija, ste
ena time,
to ju
je ustupio njezin posljednji kralj Rudolf III. (1033.). Ako je Carstvo i zadr
alo svoje ime, ono u
stvarnosti vi
e ne obuhvaa sveukupno katoli
ko kr

anstvo.
Ono isto tako nije zadr
alo ni ono intimno, jedinstvo s papinstvom, onu suradnju duhovne i
svjetovne vlasti u upravljanju svijetom, koja je temelj karolin
ke koncepcije i od koje se sastoji
njezina veli
ina. Pod novim carevima papa je ili u otvorenoj pobuni protiv onoga, tko bi trebao da je
njegov saveznik, ili je njegova kreatura bez utjecaja i ugleda. Otonov san, da obnovi misti
ki brak
papinstva s carstvom, okrutno se raspr
io. Mozaik u crkvi Sv. Ivana Lateranskog pretvorio se u la. U
novom poretku stvari papa ima tako podlo
nu ulogu, da njema
ki kralj joprije svoje krunidbe u Rimu
uzima naslov rimskoga kralja, istiui time svoje pravo na krunu, koju
e mu papa, kao neke vrsti
obredni me
tar staviti na elo, ali koji ne moe ni pomisliti na to, da bi mu je uskratio.

Ustvari carsko je dostojanstvo ubudu

e samo privjesak, samo posljedica sticanja kraljevske
asti u
Njema
koj. Naslov cara nosi njema
ki kralj, to jest onaj kralj, koga su priznali i prihvatili jedino
njemaki knezovi, jer italski i burgundijski nisu nikad sudjelovali u biranju kraljeva. Ali pritom se ipak
odr
ala tradicija: premda carska
ast pripada njema
kom kralju, Carstvo ipak nije ni po
emu
Njema
ko carstvo. Kako god bilo izmijenjeno i sni
eno njegov ga univerzalizam prije
i, da se pretvori u
nacionalno carstvo. Budu
i da je rimsko, ono ne mo
e posebice pripadati nijednom pojedinom narodu.
Jednako onako, kao
to Karlo Veliki i njegovi nasljednici nisu bili frana
ki carevi, tako nisu ni Oton i
njegovi nasljednici bili njemaki carevi. Umjesto da je Njema
ka, ako se moe tako re
i,
nacionalizirala Carstvo u svoju korist, dogodilo se, da su se njezini kraljevi vesamim tim
to su znali
da su svi unaprijed ozna
eni kao carevi, denacionalizirali na njezinu
tetu. Njihovo je poslanje veod
prvoga dana njihove vladavine u nerazmjeru s njihovom zemljom; ono je ve
e od nje, ono je svodi na
to, da bude samo dio cjeline, nad kojom oni vladaju. Ukratko, novi carevi su osueni na neobi
an
polo
aj, da ne budu ni univerzalni ni njema
ki vladari. Stvarnost im ne dopu
ta da budu jedno, a
tradicija da budu drugo.

Sve do kraja XII. st. oni su neosporno bili najmoniji vladari na Kontinentu; no ipak, kad se okolnosti
razmotre izbli
e, veoma se brzo mo
e opaziti, da je njihova snaga vi
e prividna negoli stvarna. Carski
75

teritorij na prvi pogled pobuuje dojam impozantnog podru

ja, koje ima sve uvjete za golemu
ekspanziju. Na sjeveru ga zapljuskuje Sjeverno i Baltiko more, na jugu dotie obale Jadrana, te se
ini, da je time
to posjeduje Italiju i obale Provanse, koju je Carstvo steklo s Burgundijom,
predodreeno da jednoga dana zavlada nad Sredozemljem. Ali na nesre
u, ono nije i ne moe biti
dr
ava. Vlast careva oslanja se zapravo samo: na crkvu, ili, tonije, na biskupske kne
evine, za koje se
svaki od njih, po
ev
i od Otona, pobrinuo da im pove
a prostranstvo i prihode, i kojima nosioce oni
sami imenuju iz redova sebi vjernih ljudi. Carevi dobivaju baod tih kne
evina najve
i dio svojih
prihoda i svojih vojnih kontingenata. A
to se ti
e laikih knezova, oni postaju, usporedo sa sve veim
razvojem feudalizma u Njema
koj, kome pogoduju ekonomski uzroci
irei domanijalno ustrojstvo,
sve neovisniji, kao
to se to dogaalo i u Francuskoj. No za razliku od francuskih kraljeva, car nema
nikakvih dinasti
kih teritorija, nema svoje vlastite kne
evine, koje zemlja i ljudi pripadaju njemu i
gdje se on osjea na
vrstome tlu. On luta po carstvu; nema svoje prijestolnice. On je vjeni putnik,
sad je s druge strane planina, sad li Saskoj u vapskoj ili u Frankoniji. Takva lutala
ka vlast udruena
je s odsutno

u svake lai
ke administracije. Nje nema, niti je moe biti. Jer ekonomski uvjeti, koji su
upropastili karolin
ku administraciju postoje jouvijek i jouvijek izazivaju svoje posljedice. Konrad
II. morao je slu
beno priznati nasljednost lena. Iz jedne vladavine u drugu komadanje Carstva na
kneevine sve se vi
e poja
ava.
to dalje, car sve manje mo
e raunati na ikoga osim svojih biskupa.
Ne treba pretjeravati s predod
bom o snazi, koju mu oni daju. Ona ustvari nije velika. Dovoljna mu je
da ostane ja
i od svakog kneza posebice; ali nije dovoljno vrsta, da bi mu dopustila da intervenira van
svoga podru
ja, i da se nametne inozemstvu.
Slavene je djelomice pokorio Oton I., ali su se oni pod Otonom III. pobunili, i otada vi
e nije
u
injen nikakav novi poku
aj da im se nametne kr

anstvo i njema
ka prevlast. Od kraja X. st. ona
takoer opada i u sjevernim zemljama. U Dansku nisu kr
anstvo prenijeli carevi, nego danski knezovi
iz Engleske (za vrijeme vladavine Knuta Velikog. 1018); u Norve
koj su to isto u
inili pod Olafom
Svetim, 1016, a u
vedskoj pod Olafom Djetetom, 1006. e
ka i Ugarska potpuno su zabacile ovisnost,
koju im je Oton I. trenutno nametnuo. Sjajniji polo
aj nije imalo ni na zapadu. Poslije smrti Otona II.
vi
e nema ni govora o zahtijevanju ma i najmanje prevlasti nad kraljevima Francuske. To
to je Konrad
II. stekao Burgundiju, prije dokazuje slabost negoli snagu Carstva. jer se ono time pove
alo samo po
imenu. Njemaki vladari nisu nikad ni poku
ali da djeluju na tu zemlju, koju su tako potpuno prepustili
samu sebi, da njezini stanovnici nisu
ak ni opazili, da su pre
li pod vrhovnu vlast neke njemake
dinastije. Na zapadnoj granici njema
kog kraljevstva, Lotaringija, nasilno pripojena 925. ostaje
buntovna nezadovoljna, te bi sigurno prekinula svoje veze, usprkos vjernosti biskupa u Liegeu,
Utrechtu i Cambraiu, da su ti feudalni knezovi mogli nagovoriti razborite Kapetovie da pomognu
njihove pobune. Neuspjesi Henrika III., kome poslije vi
e godina borbe nije po
lo za rukom ni da ugu
i
ustanak, koji su oni pod vodstvom vojvode Godfrida Bradatog podigli protiv njega, pa ak ni da primora
flandrijskog grofa Baldvina V., koji mu otvoreno prkosi u lice, da polo
i oru
je, ne dopu
taju sumnju,
da bi se Carstvo veveoma rano sru
ilo, da su se unutra
nji neredi komplicirali vanjskim ratovima. Na
sre
u, nekada
nji neprijatelji na istoku, Slaveni, Danci, esi i Mad
ari bili su prema njemu isto onako
dobronamjerni susjedi kao i kraljevi Francuske. U XI. st. e
ka i Poljska su u zavadi. Carevi se u
njihove borbe uple
u samo politikim spletkama, u elji da te borbe iskoriste za sebe.
Zahvaljuju
i ovoj sigurnosti,
to je u
iva izvana, i koju se mudro
uva da ne izlo
i opasnosti, car
mo
e one snage, kojima raspola
e, besprekidno posve
ivati talijanskim pothvatima. Svaka carska
krunidba u Rimu neizbje
ivo zahtijeva vojni pohod, i car sebi kr
i put do Svetoga Petra samo kroz
borbu. I ovdje on ima uza se biskupe, koje je imenovao; ali lai
ki feudalci i rimske stranke ne
prihvaaju njemaki jaram i koriste se svakom i najmanjom prilikom da se pobune. Italija mu donosi
samo zamor, brige i opasnosti, ali on ih se, ba
, zato
to je car, ne mo
e odre
i ,osuen je da nosi taj
teret, koji ga paralizira i iscrpljuje. U prvom se
asu osvojenje cijelog poluotoka uinilo neophodno
potrebnim. Bizantinci i Arapi otimali su se za njegov jug. Oton II. je odluio, da
e sebi podvr
i i jedne
76

i druge. Njegov stra

ni poraz kod Rossana (982.) bio je bar spasonosna pouka za njegove nasljednike.
Oni se vi
e nisu odva
ili na tako opasne pustolovine, pa je tako do
lo do paradoksalnog prizora, da su
Sicilija, Apulija i Kalabrija, koje carevi nisu htjeli da osvoje, pred njihovim o
ima pale u ruke
Normana.
Osnutak normanske dr
ave na jugu Italije, zbio se tako kao da je posuen iz kakve juna
ke vite
ke
pjesme. Ali koliko god je on izvanredno djelo, ono tim joja
e potvruje vojniku snagu vitezova sa
sjevera; a to djelo samo je uvod u dva druga, jo
udesnija pothvata: osvojenje Engleske i kri
arske
ratove.

Godine 1016 Saraceni su podsjedali Salerno. Uto se etrdeset normanskih vitezova vra
alo s hodoa

a
u Svetu Zemlju prolazei onuda uobiajenim putem (hodoasniki put prolazio je Italijom do Barija,
gdje bi se zatim putnici ukrcavali za Carigrad), pa su se okoristili prilikom da ukrste koplja u ast
Kristovu. Zemlja je bila divna, a anarhija, s kojom se borila, budui da je u isto vrijeme bila napadnuta
od nevjernika i uzbunjena ustankom protiv Bizantinaca, obeavala je korisne pustolovine. Glasovi o
tome uskoro su se pro
irili po Normandiji, pa su mladi sinovi u porodicama i ratnici u potrazi za
uspjesima u skupinama stali kretati na put, da se pridru
e svojim sunarodnjacima. Ulazili su bez razlike
u slu
bu svih stranaka, koje su se medu sobom takmiile, tko e za najbolju nagradu dobiti te
izvanredne ratnike. Bilo im je svejedno, bore li se za Bizantiju ili protiv nje; zarada im je bila jedini
cilj. Oko 1030. jedan od njih, Raoul, veje postigao takav polo
aj, da mu je ,knez Pandulf od Capue
dao u leno grofoviju Arezzo. Time su Normani stupili nogom na ovo tlo, a uskoro su ga imali potpuno
zauzeti. Jednoga od njihovih voa, Vilima, proglasili su njegovi drugovi grofom Apulije. Bilo je ve
prekasno oduprijeti se tim pomo
nim vojnicima, koji su se pretvorili u osvaja
e sebi u korist. Papa Lav
IX., koga je knez od Beneventa pozvao u pomo
, poveo je protiv njih jedan njema
ki vojni odred, koji
se dao potui, te je papu ostavio kao zarobljenika u pobjednikovim rukama (1053). Dotle se Robert
Guiscard smjestio u Kalabriji, a 1057. je ba
tinio grofoviju Apuliju. 35
Dr
anje Rima prema Normanima iz osnova promijenilo u vremenu od Lava IX. do Nikole II. Raskol, koji
je vedugo prijetio da e izbiti izmeu latinske i gr
ke crkve; kona
no je izvr
en 1054 . i papa je otad
bio izravno zainteresiran da iz Italije istjera i ono malo
eta,
to ih je Bizant ondje joimao.

S druge strane, narav odnosa,

to ih je papa odr
avao s carem Henrikom III. ,navije
tala je pravu bitku
u skoroj budu
nosti. Nije dakle bilo ni
ta
udno u tome,
to se intimno povezao sa svojim poduzetnim
ju
nim susjedima i
to je pomogao njihovu ekspanziju. Raspola
u
i zemljom, koja mu uostalom nije
pripadala, 1059. dao Richardu od Arezza u leno Capuu, a Robertu Guiscardu Apuliju, Kalabriju i Siciliju.
Dvije godine poslije toga Robert se doepao Messine, a tridesetak godina poslije otok je bio potpuno
preotet muslimanskoj vlasti. Isto se dogodilo s posljednjim bizantskim polo
ajima u Italiji. Bari i
lombardijska vojvodstva bila su anektirana (1071.), a Robert je zatim, nezadovoljan samo time,
to je
Grke protjerao s Poluotoka, htio da stupi i na Jadransku obalu, pa se domogao Dra
a i stao otpuivati
vojne pohode u Tesaliju. Njegova smrt 1085. trenutno je prekinula njegove planove. No oni ipak
dokazuju ratni
ku vitalnost nove dr
ave, koja je, zahvaljuju
i izvanrednoj energiji svojih pustolovnih
osvaja
a, nastala na tom krajnjem
iljku ju
ne Evrope, gdje je, Bizantu vepet stoljea usprkos
Langobardima, Karolinzima, njema
kim carevima i Muslimanima, polazilo za rukom da odr
i svoje
35

Povijest ovih Normana divno dokazuje, da je ju

na Italija bila ekonomski naprednija od sjeverne Evrope. Doma
i kraljevi
uzimaju ih u svoju slu
bu kao pla
enike, i u toj zemlji, podijeljenoj na dvadeset stranka, oni
e postupati onako, kako su to
poku
ale,
initi velike trgova
ke kompanije XIV. st. Kne
evine medu sobom dijele isti pla
enici. Zato
to je ondje bilo
novaca, oni smjesta dobivaju poja
anje od svojih sunarodnjaka.

77

upori
te i otvorena vrata prema Zapadu. Ono
to nijedan od uzastopnih posjednika Italije nije mogao
u
initi, izvr
ili su Normani u manje od pola vijeka. Dr
ava,
to su je osnovali na dodirnoj toki triju
razliitih civilizacija, imala je uskoro prvorazrednu politiku va
nost, a sudbina joj je namijenila, da u
Evropi odigra neo
ekivanu ulogu.
Ni
ta ne pokazuje bolje od posve pasivnog dr
anja Henrika III. prema ovoj novoj i poduzetnoj sili,
to
se stvarala na granicama Carstva, koliko je u tome Carstvu vanjski privid bio ti suprotnosti sa stvarnom
snagom. On nije imao dovoljno snage da potakne talijansko pitanje. Bilo mu je dovoljno,
to je
privremeno rije
io pitanje papinstva.
Polo
aj Rima u trenutku njegove krunidbe za cara bio je jadniji nego ikad. Dok je clunyjska reforma
stjecala vlast nad du
ama i dok je crkva nastojala da onim,
to je u njoj bilo naj
i

e i najvatrenije,
osigura svoju duhovnu nadmo putem revnosnije pobo
nosti i stro
e discipline, stolica Sv. Petra
skandalizirala je svijet trojicom papa, koji su se meu sobom prepirali oko tiare i jedan drugom je
prodavali. Pun brige i staranja za vjersku reformu, Henrik je htio zauvijek onemogu
iti da opet doe
do takvih neprekidnih sukoba i spletki feudalaca, koje su vetako dugo onemoguava papinstvu da
izvr
ava svoje poslanje. Sinod,
to ga je' sazvao u Sutri, svrgnuo je svu trojicu suparni
kih papa, a
zatim su Rimljani dobili nalog da imenuju kandidata, koga im je car unaprijed odredio. Bio je to
Suidger, biskup Bamberga, koji je uzeo ime Klement II (1046). Druge pape, koje su do
le za njim sve do
kraja Henrikove vladavine - Damazije II. (1048-1049), Lav IX. (1049-1054), i Viktor II. (1055-1057)
bile su, kao i Klement, ili Nijemci ili bar carevi podanici, nametnuti Rimljanima carevom voljom. Svi su
osim toga bili izvrsne pape, uvjereni Clunyjevci, te su papinstvu vratili ugled i utjecaj, koji je crkva

eljela da on nanovo stekne. Ali papinstvo je taj ugled i utjecaj steklo gaze
i u o
iglednoj,
protivurje
nosti same one principe, kojima e se ubudu
e nadahnjivati. Nema sumnje, tiranija grofova
od Tusculuma vi
e nije izobli
avala ,izbor vrhovnog sve
enika u korist nedostojnih ljubimaca; ali zar
nije careva intervencija, kako god su povoljni bili njezini rezultati, bila svojatanje prava na izravan
utjecaj u podru
je kanonskog prava, i, iskreno govore
i, o
igledno simonija? Henrik nije opazio, da
e
obnavljaju
i papinstvo, to isto papinstvo nu
no dovesti u sukob s Carstvom. Bilo je o
ito, da batime

to sve pomnije odabire pape iz redova clunyjskog klera, sve vi

e uskoruje trenutak, kad e njegovo
upletanje biti smatrano, baod onih, koji njemu zahvaljuju tiaru, kao nepodno
ljiva i zlo
ina
ka
uzurpacija. Veje i Lava IX., po
to ga je za papu odredio car, obuzela gri
nja savjesti, pa je dao da ga
Rimljani nanovo izaberu po 'tradicionalnim formama. Latentni sukob morao je izbiti, prije ili poslije.
Nenadana careva smrt 1056. ubrzala je dogaaje.
II. SUKOB
Njegov nasljednik, Henrik IV., bio je dijete od
est godina, pod ijom je vladavinom Njema
ka dugo
bila paralizirana, najprije burnom regencijom, a zatim opasnom pobunom Sasa. Rim se tim okolnostima
znao okoristiti. Kad je umro Stjepan IX. (1058.), aristokracija se vratila svojim tradicijama i po
urila da
proglasi za papu jednoga od svojih vjernih pristalica, Benedikta X. Ali vremena su se promijenila, i niz
feudalnih papa, zavr
io se li isto vrijeme, kad i niz carskih papa izborom Nikole II., za koji je zaslu
na
reformna stranka, Crkva je odlu
ila da zbaci svako starateljstvo, i njema
ko i ono rimskih baruna. lme,

to ga je odabrao novi papa, sje

a na onoga Nikolu, koji je u lX. st. tako energino proglasio
superiornost duhovnoga ma
a; nije bilo mogu
e jasnije izraziti volju za novom orijentacijom.
U toku petnaest godina,
to su protekle od Klementa II., papinstvo je zahvaljuju
i imenovanjima, koja
je izvr
io Henrik III., ne samo nanovo zauzelo svoje mjesto na elu crkve, nego je bilo okru
eno
dubokim po
tovanjem i raspolagalo utjecajem, kakav jonikad, ni u koje doba nije imalo. Vjerska
obnova, koja se izvr
ila van njega, sada je prema nasljedniku Sv. Petra svra
ala sve
elje i svu odanost
cijele crkve, i sveenstva i vjernika. Ova neizmjerna moralna snaga, koju je redovniki asketizam
potakao, dala je najzad Rimu poglavara, koga je ona oekivala i koji je mogao biti unaprijed siguran u
78

njezinu odu
evljenu poslu
nost. Ta vjernost Kristu, koja je obuzimala du
e, stapala se sada s vjerno
u
njegovom namjesniku. im progovori, njegovu e rijeuti i duboko po
tovati cio katoli
ki svijet. A taj
katoli
ki svijet nije samo pove
ao svoju revnost, nego se i pro
irio. Od po
etka XI. st. on se protegao
na Dansku, Siciliju, Norve
ku, na daleki Island, a sva ta nova osvojenja, u kojima papinstvo nije imalo
nikakva udjela, gravitirala su prema njemu. Nikad joRim nije imao tako prostranu duhovnu domenu, a
ni tako sna
an autoritet. Njegov konani prijelom s grkom crkvom god. 1054, pokazao je jonedavno,
koliko se pouzdavao u svoje snage.

Kako je dakle papinstvo moglo dulje podnositi simonija

ku carevu za
titu? Kako da mu joi dalje
dopu
ta da raspola
e s tiarom u korist njemakih biskupa i da papinu univerzalnu vlast i dalje poni
ava
u korist vladara jedne jedine nacije? Malodobnost Henrika IV. omoguavala je, da jaram bude zba
en.
Nikola II. je 1059. imenovanje papa povjerio zboru kardinala. To je uinio zato, da bi taj izbor ubudue
za
titio od svakog stranog upletanja. Tako je jednim udarcem dokraj
io i s burnim izborima, koji su
prouzrokovali dugotrajni pad papinstva, i s carevim upletanjem. Odsad
e nazna
ivanje Kristova
namjesnika pripadati samo crkvi, koja se u miru i slobodi pobo
no pribire, da bi donijela svoju odluku.
Posebna klauzula u papinskoj buli odreivala je, u suprotnosti s dosad uvijek uva
avanom tradicijom,
da se taj veliki
in vi
e ne mora nu
no obaviti u Rimu: kardinali su se slobodno mogli sakupiti bilo gdje,
ako su smatrali, da u vrijeme konsistorija ne
e u gradu biti sigurni.
S ovom novinom mo
e se datirati sukob izmeu papinstva i Carstva. On je, otad bio neizbjean, i
Nikola II. nije ivio ni u kakvoj obmani u pogledu budunosti. Nije nipo
to bio slu
aj,
to je iste godine,
kad, su kardinali dobili pravo biranja, sklopio savez s Normanima.
Istodobno mjere,
to ih je papa poduzeo protiv sve
eni
ke
enidbe simonije daju dokaza, da je mogao
raunati na potporu masa. U sjevernoj Italiji puk ustaje protiv carskih biskupa, koji se odupiru
nalozima iz Rima. Nisu nipo
to samo vjerski motivi bili pokretanemira patarije, to jest fukare, kako
crkveni knezovi i njihove pristalice prezirno krste svoje neprijatelje. Pod utjecajem obnovljene
trgovine, u lombardijskim se gradovima formira jedna nova klasa, graanstvo, i ono
e se okoristiti
motivom, koji joj je pribavljala pobo
nost, da se pobuni protiv biskupa, koji u svom upravljanju
gradovima nisu vodili ra
una o njegovim novim potrebama.
Godine 1061. Nikolu II. je naslijedio dotada
nji biskup Lucce i za
titnik patarija. Uzeo je ime
Aleksandar II. Tako je prvi izbor,
to su ga izvr
ili kardinali na prijestolje Sv. Petra, pozvao otvorenog
protivnika carstva. Henrik IV. jonije bio kadar intervenirati. Njegovim starateljima preostalo je samo
da poma
u protivupapu Cadalusa, koga je feudalna stranka izdigla protiv Aleksandra, ali koji je gotovo
smjesta opet i
ezao. Godine 1073. je Aleksandra naslijedio Grgur VII., te je rat najzad buknuo.
Novi papa bio je jood dolaska Nikole II. inspirator i intimni savjetnik svojih prethodnika. Stupiv
i kao
njihov nasljednik na papinsko prijestolje, bio je vrsto odlu
io da nasuprot Carstvu zauzme dranje iz
koga
e proiza
i ili rat ili carevo priznanje superiornosti Rima nad svjetskom vla

u. Godine 1075.
sve
ano je, pod kaznom ekskomunikacije osudio investituru svake crkvene funkcije iz ruku laike
vlasti.
Nema sumnje, da ni
ta nije bilo potpunije u skladu s na
elima crkve, ali isto tako, nije bilo ni
ega,
to
bi bilo neprihvatljivije za Carstvo. Od Otona I. dalje, i sve vi
e, kako su se lai
ki knezovi feudalizirali,
carska se vlast oslanjala na biskupe. Iz jedne vladavine u drugu u monarsi su gomilali darivanja
zemljom oko biskupskih stolica, da bi ih sve vi
e ja
ali, ali to je o
i to bilo
injeno uz uvjet, da ih oni
sami imenuju i da ih investiraju u njihovoj du
nosti. Predaju
i im biskupski
tap i prsten, znakove
njihove funkcije, oni su im pokazivali, da svoju biskupsku
ast zahvaljuju samo njima, i da od njih
dobivaju u isto vrijeme i upravu nad svojim dijecezama i, samim time, u
ivanje svojih kne
evina. Biti
79

poslu
an papi, pokoravati se kanonskim propisima, pa, prema tome, dopu
tati kaptolima da imenuju
biskupe, a zatim biti obavezan na investituru tih biskupa njihovim lai
kim lenima, znailo je predati u
nepoznate, a moda i neprijateljske ruke onu snagu,
to ju je Carstvo dalo prelatima, ne u njihovom,
nego u svom interesu. Izdati zapovijed caru, da se odrekne investiture, zna
ilo je narediti mu, da vi
e
ne bude ni
ta, jer mu je time sam temelj njegove moi bio oduzet. U tom pogledu Grgur VII. nije ni
jednog trenutka mogao
ivjeti u obmani. Ali
to mu je bilo stalo do careve moi? Zajedno s
najradikalnijim pristalicama crkvene reforme, on je u svjetovnoj vlasti gledao svoju posljedicu
razdora. Samo je crkva bo
anska, samo ona mo
e povesti k spasenju, a crkva se ujedinjuje u papi,
kome se jedinome smije ime spominjati u crkvama i kome svi kraljevi treba da ljube noge.
Polaze
i od ovoga, Grgur je esto pretvaran u neku vrst mistinog revolucionara, u neku vrst
ultramontanca, koji ogor
eno nastoji uni
titi dr
avu. To meutim znai prenositi moderne ideje u
jednu prepirku, s kojom one nemaju nikakve veze. Prije svega, kod Grgura ne moe biti nikakva govora
o nekom ultramontanstvu. Sve
eni
ka disciplina joje veoma daleko od toga, da ovisi o Rimu. On jo
nipo
to za sebe ne tra
i da imenuje biskupe. On samo ho
e, da
istoa crkve vi
e ne bude prljana
dodirima laika. A
to se tie borbe protiv dr
ave,
to bi to zapravo imalo zna
iti? Carstvo nije bilo
dr
ava. Njime ustvari ne upravlja car, nego knezovi. Kako smo ve vidjeli, nije uop
e bilo
administracije, ni onoga,
to bi se u nedostatku boljega moglo nazvati neposrednim utjecajem
centralne vlasti na ljude. Slabe
i cara kakva je
teta od toga morala zadesiti dru
tvo? Nikakva, jer ono
nije vodilo nikakvu brigu o njemu, jer car nije to dru
tvo ni branio ni
titio. Iz papine pobjede nije
morala proizai nikakva katastrofa, a moralo je proiza
i dobro za crkvu. Ako
elimo razumjeti, moramo
se staviti na to stajali
te. Ne smijemo zaboraviti, da smo usred feudalnog doba i da dru
tvena i
politi
ka revolucija podupire one knezove, koje smo ve prije upoznali kao prave organizatore
dru
tva. Zbog toga su oni na papinoj strani. Feudalizam radi za njega, kao
to on i ne htiju
i radi za
njega. Maloprije smo vidjeli, kako graanstvo, koje se tek raa, pristaje uz Rim, a sada vidimo, da
takav stav zauzimaju i feudalci. Ono,
to pri svemu tome nazivaju dr
avom, to nipo
to nije laiko
dru
tvo, nego kraljevska vlast, koja sebi podvrgava crkvu i odvra
a je od njezinog poslanja u interesu
svoga, a ne njezinog odr
anja.
Po svom prvobitnom podrijetlu, to iskori
tavanje crkve od strane drave se
e sve do karolin
ke
tradicije. Oton I. samo je malko oja
ao i dosljednije oblikovao crkvenu politiku Karla Velikoga. Ustvari
ono
to Grgur VII. napada, to je politi
ka koncepcija, koja cara izjednauje s papom. No mjesto saveza
dviju vlasti, on u crkvenim stvarima postavlja podlo
nost prvoga drugome. Jojednom, neopravdano je
govoriti, da on napada dravu. Bilo bi tonije re
i, da joj on oduzima klerikalni karakter. U krajnjoj
liniji, oduzimaju
i caru investituru biskupa, on goni razvoj u smjeru laiciziranja dr
ave. I zaista, ovo te
obilje
je ja
ati poslije njega. Zamislimo li, da je pobijedilo Carstvo, pobjedu bi ustvari odnijela
teokracija, to jest takav poredak, u kome bi sveenici upravljali u ime vladarevo. Naprotiv, Grgur je
povukao sve
enike iz vlasti. Ustvari, on je dr
avu gurnuo putem laiciziranja.
On to
ini i ne slute
i, ili, tonije, on to
ini, ako ho
emo da se tako izrazimo, iz prezira prema
laicima, koje ne
eli vidjeti da se upli
u u crkvene poslove. Ali on dobro zna, da su i laici u crkvi i da u
njoj
ele ostati. I Henrik IV je uvjereni katolik. I bato je ono, od
ega se sastoji papina snaga,: a
slabost njegova protivnika. On protiv pape moe upotrijebiti samo crkvena sredstva. Njemu ne pada na
pamet, a i ne mo
e mu pasti, da mu se licem u lice suprotstavi u ime prava, koja je dobio - od koga? od boga. Jer papa predstavlja boga na zemlji. On ga predstavlja tako neporecivo, da se car ne mo
e
okruniti bez pape. Nema nikakve mogu
nosti oduprijeti se papi unutar crkve, jer bi to zna
ilo traiti da
crkva proglasi, da je papa nedostojan.

80

.A bato Henrik
ini. Najzad mu je po
lo za rukom da svlada pobunu Sasa. Bio je slobodan. U
Njema
koj je bilo jodosta biskupa odanih vladaru i nezadovoljnih; mogao je dakle raditi. Okupio ih je
u Wormsu i 24. Sije
nja 1076 nagovorio ih, da Grgura proglase nedostojnim papinstva. Tek je dvadeset
godina pro
lo otkako je Henrik III. imenovao pape, ali kakve li temelji te preobrazbe u odnosu dviju
vlasti,'
to se otad izvr
ila!
Kad konzervativci nemaju genijalnosti, oni zami
ljaju, da je dovoljno restaurirati pro
lost ne vodei
rauna o sada
njosti. Vjerovanje, da je uz pomonekoliko njema
kih biskupa mogue poslije vladavine
jednog Nikole II. i Aleksandra II., zbaciti papu s njegova prijestolja, svjedo
i o potpunom nepoznavanju
tada
njeg duha vremena. Ni
ta nije moglo bolje poslu
iti Grgurovoj stvari nego taj poku
aj njema
kog
kralja, da kao gospodar raspola
e s poglavarom cijelog katolianstva. On je na to odgovorio izop
iv
i
Henrika i odrije
iv
i zakletve sve one, koji su mu se zakleli na vjernost. Tada se moglo vidjeti, da
odluke sinoda u Wormsu nisu prihvatili ak ni njema
ki knezovi. Jer da su ih smatrali valjanima, nisu
trebali voditi ra
unao kraljevu izop
enju. Ali svi su, doznav
i za presudu Rima, napustili Henrika. Da bi
izbjegao op
u pobunu, kralj nije oklijevao da sam dezavuira osudu svojih biskupa i da se ponizi pred
tim papom, koga je tek nedavno dao proglasiti nedostojnim. 28.sije
nja 1077 pojavio se pred njim u
tvravi Canossa obu
en kao pokajnik i dobio opro
tenje. Ali je Grgur sebi pridr
ao pravo da posreduje
izmeu njega i knezova. A budu
i da je Henrik, ne ekaju
i da ovaj stupi u vezu s njima, opet uzeo
svoj kraljevski naslov, jedan dio knezova dade krunu Rudolfu
vapskome. Tako bukne graanski rat.
Henrik se osjetio ja
i od svoga protivnika, pa mu se vrati pouzdanije, i on se usprotivi Grguru u lice;
kako je bio nepopravljiv u svojoj tvrdoglavosti, on se nanovo lati onoga sredstva, s kojim je ve
jednom postigao tako louspjeh. Po njegovu nalogu sastao se sinod u Brixenu i dao papinsku
ast
nadbiskupu Guibertu od Raavenne. Drugo, josve
anije izopenje bilo je odgovor na taj novi proglas.
Ali je u to Rudolf, bio ubijen u bici kraj Merseburga (Grona), a Henrik povede svoga papu i krene prema
Rimu. Dotad je to bilo sigurno sredstvo, kojim je prije Henrika III., bilo uvijek mogue prignuti glavu
feudalnih i buntovnih papa. Ovaj put su dodu
e Nijemci u
li u Rim, ali su ondje do
ivjeli samo jo
jedno poni
enje. Grgur se povukao u Aneosku tvravu (San-Angelo) i ostao nepokolebljiv. Trebalo je
hitno dati posvetiti Guiberta, koji je pod imenom Klementa III. stavio carsku krunu na Henrikovu glavu.
Zatim se nasljednik Karla Velikog u
urbi povukao, jer su se Robert Guiscard i Normani pribli
avali
gradu. Grgur prihvati njihovo gostoprimstvo, pa se povukao u Salerno. Ondje je umro 25.svibnja 1085,
i izgovoriv
i slavne rije
i, koje su otada okrijepile tako mnogo prognanih: Dilexi justiciam et odivi
iniquitatem, propterea quod morior in exilio.

Lateransku pala
u zauzeo je Klement III. Ali
to je svijetu bilo stalo do tog uljeza, koga je iz du
nosti
priznavalo svega nekoliko njema
kih biskupa?, Za crkvu je Rim bio ondje, gdje je bio pravi papa, koga
su izabrali kardinali i koji je naslijedio Grgura VII. Nikad jopapinstvo nije bilo tako mo
no kao za
vrijeme tih godina progonstva; nije bilo mono zato,
to mu je autoritet bio priznat i prihvaen, niti
zato,
to su ga se bojali, kao
to je to bilo za Inocenta III., nego zbog odu
evljenog i dubokog
po
tovanja, zbog odanosti,
to su ga prema njemu osjeali vjernici. I base Urban II., papa, koji je
lutao daleko od svoje prijestolnice,1095., pokrenuo Evropu., svu uzdrhtalu od ljubavi prema Kristu, na
osvojenje Jeruzalema. I dok je tako papa okupljao Evropu oko sebe, car je otezao, borave
i sad u
Italiji, sad u Njemakoj, vladavinu potresanu pobunama, izdajstvima, bijegom i povracima sre
e,
iscrpljuju
i sama sebe, a i ono,
to mu je jopreostalo od ugleda u vladanju usred graanskog rata.
Taj rat protiv njega nastavio je, poslije njegova sina Konrada, njegov sin Henrik V., koji ga je najzad
primorao da umre u progonstvu u Liegeu (1006), gdje je biskup Otbert, jedan od posljednjih njegovih
vjernih, bdio nad posljednjim danima njegove tragine karijere. Ali njegova smrt nije rije
ila pitanje
investiture, koje je izazvalo sukob. Henrik V. nije vi
e za sebe tra
io da raspola
e tiarom i nije se vi
e
osmjelio da imenuje protivupape. Sad se sve svodilo na diskusiju o jednom odreenom pitanju, koje je
budu
i da je papa sada bio priznat od cara kao poglavar crkve - a kako bi i moglo biti druk
ije u doba
81

kri
arskih ratova -, najzad na
lo rje
enje u prvome od onih konkordata,
to ih je papinstvo zaklju
ilo s
jednom lai
kom silom; to je bilo Wormski konkordat od 1122., u njemu se car odrekao investiture
biskupskim
tapom i prstenom i prihvatio slobodu sve
eni
kih izbora. U Njema
koj
e izabranome
kraljevsko
ezlo davati investituru kraljevskih lena joprije nego
to bude posveen, a u drugim
dijelovima Carstva (u Italiji i Burgundiji) davat
e mu ga, tek poslije posvete. Kod biskupa se dakle
razlikovala duhovna vlast, u vezi s kojom se car odrekao svake intervencije, od svjetovne vlasti, koju
im je i dalje podjeljivao car, ali koju nije mogao uskratiti bez sukoba.
to se ti
e izbora biskupa u
kaptolima, njih su imali podupirati susjedni knezovi, a ne car. Ustvari carska se crkva sru
ila. Ostala je
samo feudalna crkva. Carstvo je od toga trpjelo
tetu. Papinstvu je porastao ugled, ali takav razvoj
ipak nije pobolj
avao sve
eniku disciplinu. Naprotiv. Svaki izbor imao je postati borbom utjecaja, i
ako vi
e nije bilo simonije od strane careva, bilo je pritiska i zastra
ivanja od strane velika
a. Pravo
rje
enje bilo bi ono, koje je predlagao Paskal II.: da se biskupi odreknu lena; ali na to nije htio pristati
car, jer bi to golemo zemlji
no bogatstvo pre
lo u ruke knezova. Ukratko, kavga oko investiture
zavr
ila je pobjedom feudalizma nad crkvom. Tako je odsad nestalo onih uenih i obrazovanih biskupa
Carstva; Notgera, Wazona i Bernhardi od Wormsa. Proizlazei iz sredine kaptola, u kojima su dominirali
mlai sinovi plemi
kih porodica, biskupi su sad u potpunom smislu feudalci, i sad je kod njih od svega
ja
i svjetovni interes. Htiju
i osloboditi kler lai
kog biljega, crkva ga je tome podvrgla jovi
e nego
ikada.

82

TREE POGLAVLJE
KRIARSKI RAT
I. UZROCI I OKOLNOSTI
Osvojenje Sicilije u IX. st. (zavr
eno 902. zauzeem Taormine), obilje
ava posljednji polet islama na
Zapad. Otad on odustaje od osvajanja.
panjolska, kao i dr
ave, koje se formiraju na afrikoj obali:
Maroko, Al
ir, Kairuan, Barka, pa sve do Egipta, izgubile su ekspanzivnu snagu prvih vremena. Vi
e ne
napadaju kr

ane, nego
ive pokraj njih, u naprednijoj i profinjenijoj kulturi, koja je tako
er postala i
slabija. Oni
ele samo jedno: da ih ostave u miru i, dakako, da ,im ne smetaju u posjedovanju toga
Sredozemlja, kojemu su zauzeli sve ju
ne i isto
ne obale.
Ali na nesreu to im nije bilo mogu
e. Ako su htjeli
ivjeti u sigurnosti, trebalo je da u
ine ono,
to su
nekad u
inili Rimljani, da sebi pribave obranjive granice. Oni dodu
e imaju
panjolsku, ali je nemaju
sve do Pireneja. Imaju sve otoke u Tirenskom moru, ali nemaju ni Provansu ni Italiju. A kako je
mogue sa
uvati Siciliju bez Italije? Moglo bi se re
i, da su se zaustavili prerano, kada su se umorili.
Njihov posjed je ne
to nedovr
eno. Njihovi istaknuti polo
aji u Evropi bili su krajnje nepodesni za
obranu. Kako bi moglo biti, da ih njihovi siroma
niji susjedi, kod kojih od X. st. neprestano raste
vjersko odu
evljenje, ne napadnu? .
Protivudarac je otpo
eo u
panjolskoj. Male kr
anske kneevine na sjeveru, u kojima je tlo siroma
no
i neobraeno, nastojale su prirodno da se pro
ire poveavaju
i svoje podru
je, koje nisu omeavale
prirodne granice. Nekada
nja
panjolska marka stekla je u vrijeme karolin
kog rasula svoju
nezavisnost, najprije pod imenom Barcelonska grofovije, a zatim pod imenom Katalonije. U brdima su
se obrazovala mala kraljevstva: Navarra, Asturija, Leon pa zatim Kastilija i Aragon. Portugal je najprije
bio ovisan o Kastiliji, a kao posebno kraljevstvo se formirao u vrijeme prvog kri
arskog rata, pod
vladavinom burgundijskog kneza Henrika (+1112). Izmeu tih malih drava i Muslimana vladao je
neprestani pograni
ni rat, u kome kr
ani nisu uvijek bili sretni. Krajem X. st., pod kalifom Hi
amom
II., razorena je Barcelona (984) a i Sqntiago, pa su kr
ani bili primorani da zvona odonuda odnesu u
Kordovu. Ali po
to se ugasila dinastija Omejida (1031), XI. st. obilje
ava napredovanje kr
ana.
Ferdinand Kastiljski dopro je 1057 sve do Coimbre te je primorao vi
e emira, pa
ak i seviljskog, da
mu pla
aju danak. Njegov sin, Alfons VI. (1072-1109) domogao se Toleda, Valencije, a opsjedao je,
Saragossu. U svom je napredovanju u jednom trenutku sa svojom vojskom vebio dopro sve do
Gibraltarskog tjesnaca, ali ga je zaustavio poraz,
to su mu ga nanijeli Almoravidi iz Maroka koje je
seviljski emir 1086. pozvao u pomo. Uza sve to, napredovanje kr
ana bilo je ve
, dovoljno znaajno,
im ih Muslimani nisu mogli istjerati iz njihovih brdina, bilo je sigurno, da e doprijeti sve do
Gibraltara.
U Italiji su dogaaji bili odluniji. Bizantinci nisu branili Siciliju, ali su jouvijek dr
ali jug poluotoka u
asu, kad je dolazak Normana jednako njihovu vlast, kao i vlast islama, zamijenio novom, ratnikom
dr
avom, punom ivotne snage. Osvojenje Sicilije, a uskoro i Malte stvorilo je dvije kr
anske tvrave
usred, muslimanskog Sredozemlja. Povrh toga, u rat su se upleli i Pizanci. Neko vrijeme oni su se na
moru ve borili protiv Maura sa Sardinije, pa su ih 1016. odanle otjerali. U osvojenju Sicilije
sudjelovali su aktivno. Katedrala u Pizi neke je vrste slavoluk u ast, provale u luku Palerma god. 1067.
enova je takoer otpo
ela svoje pohode i napadala afriku obalu. Tu se jonije radilo trgovini, bilo
je to gusarenje, pljaka
ki prepad, pri
emu se kod tih mornara kr
anska ideja isprepletala sa
eljom
za dobiti.
Ukratko, dakle poev
i od sredine XI. st. zapadni svijet u odvojenim naporima poduzima napad protiv
islama. Ali to nema ni
ta zajedniko s vjerskim ratom. To su osvaja
ki ratovi, koje bi meu sobom

83

vodili
ak i ljudi iste vjere, da su ih okolnosti i zemljopisni polo
aj na to navodili. Normani uostalom
napadaju i Bizantince i Muslimane bez razlike.
Gledaju
i openito na cjelinu svjetske povijesti, kri
arski se rat o
ito nadovezuje na te dogaaje kao
nastavak ofenzive protiv Muslimana. Ali on s njima ima samo jedno zajedniko, obilje
je, da je, naime
uperen protiv islama. Izvan toga, s obzirom na podrijetlo, na cilj na tendencije i svoju organizaciju,
on se od tih dogaaja iz temelja razlikuje.
Kri
arski je rat prije svega potpuno i isklju
ivo vjerski pothvat. On se u tom pogledu,
to se ti
e duha,
koji ga pokre
e, intimno nadovezuje na onaj pokret kr

anske revnosti, kome je rat za investituru

takoer jedna od manifestacija. On se na to nadovezuje i time,
to papa, koji je poveo i pokrenuo rat
za investituru, pokree i organizira jednako i kriarski rat.

Njegov cilj zapravo i nije islam. Da je postojala elja, da Muslimani budu potisnuti, trebalo je pomoi

panjolce i Normane. Pravi cilj su Sveta mjesta i Kristov grob u Jeruzalemu. On je veod IX. st. bio u
vlasti Muslimana, i nitko ina
e nije o tome vodio brigu. U to naime vrijeme, pod vladavinom Arapa,
nitko nije uznemirivao kr
ane, njihova pobo
nost, jonikome nije bila sumnjiva. Ali u XI. st., bau
vrijeme, kad je to postala, Turski su se SeId
uci domogli Sirije, i njihov fanatizam po
inje zlostavljati
hodo
asnike, koji svoje ogoreno negodovanje zbog be
a
enja Kristova groba pro
iruju svuda. Meu
tim hodo
asnicima bili su brojni knezovi, kao na pr. Robert Frigijac. O
ito je, da javno, mi
ljenje nisu
uzbunili izvje
taji malih ljudi (kojih mora da nije mnogo dolazilo u Jeruzalem), nego izvje
taji vitezova
i knezova.
Njihovim, uzbuivanjima, uskoro su se, pridru
ili i koraci
to ih je poduzeo bizantski car. Od pojave
Selduka u prednjoj Aziji, polo
aj je Carstva bio veoma nesiguran. U X. st. su makedonski carevi,
Nikifor Foka, Ivan, Cimisk, Vasilije II. uvelike potisnuli islam i vratili granicu na Tigris. Ali su Seld
uci u
XI. st. nanovo zauzeli Armeniju i Malu Aziju. U trenutku, kad se Aleksije Komnen uspeo na prijestolje
(1081) samo obale pripadaju joGrcima. Vi
e nema mornarice. Vojska je nedovoljno jaka. Aleksije
pomi
lja na Zapad. Kome da se obrati, ako ne papi? Josamo on vr
i ondje univerzalan utjecaj. Ali
njega je mogu
e dose
i samo putem vjere. Godine 1095. on
alje poslanstvo Urbanu II. na koncil u
Piacenzu, daju
i nazrijeti mogunost vra
anja u katoliku zajednicu. Nekoliko mjeseci poslije toga, u
Clermontu, 27.studenog 1095, gomila ljudstva,
to se okupila oko vrhovnog sveenika, odu
evljeno je
objavila kri
arski rat.
Kri
arski rat je u osnovi djelo papinstva. On je to i po svom miverzalnom i po svom vjerskom obilje
ju.
Njega ne poduzimaju dr
ave, pa
ak ni narodi, nego papinstvo. Uzrok mu je potpuno duhovni, bez
ikakvih svjetovnih ciljeva: osvojenje Svetih mjesta. Samo oni, koji odlaze bez koristoljubivih
raspolo
enja, sudjeluju u oprostu (indulgenciji). Trebat
e ekati sve do prvih ratova Francuske
revolucije, pa da opet naemo borce, koji, osim odanosti jednoj ideji, nemaju nikakvih drugih pobuda.
Vjerski zanos i papin autoritet ipak ne bi bili dovoljni da pokrenu takav divovski pothvat, da to
dru
tveni uvjeti u Evropi nisu omoguili. Trebalo je da krajem XI. st. u isto vrijeme postoje i onaj
vjerski ar , i ona, prevlast papinstva, i oni, dru
tveni preduvjeti. Jedno stoljee prije toga ne bi to
bilo mogue, kao
to nije bilo mogue ni stolje
e poslije toga. Ideja, koja je ostvarena u XI. st o
uvala
se i dalje kao pokreta
ka zamisao i u veoma razli
itim okolnostima, ali je vremenom, sve vi
e slabila,
Nad
ivjela je
ak i Renesansu, jer pape jou XV. st. pomi
ljaju na to, da povedu kri
arski rat protiv
Turaka. Ali pravi kri
arski rat, koji je bio majka svih ostalih, bio je onaj prvi i on je zaista plod svoga
vremena.

84

Prije svega, jonije bilo drava. Narodi jonemaju vlada, koje bi imale utjecaja na njih. Politika ne
razdvaja kr

anski svijet, i on se cio mo

e okupiti oko pape.
Nadalje, postoji vojnika klasa, koja je odmah pripravna da poe: to je vite
tvo. Vojska postoji, treba
je samo pozvati.
to je kadra u
initi, to je dokazala normanskim osvojenjima u Italiji i Engleskoj. I to
je vojska, koja ne stoji ni
ta, jer je opskrbljena i plaena naslijedim lenima. Nepotrebno je skupljat
novac za sveti rat. Dovoljno je odrediti voe i put, kojim treba poi. U tom pogledu kri
arski je rat u
biti veliki feudalni rat, u kom je zapadno-evropski feudalizam djelovao kao cjelina, i ako se mo
e tako
izraziti, svojim vlastitim snagama. U njemu ne sudjeluje nijedan kralj. Zanimljivo je, da ih se nitko
nije ak ni sjetio, a da i ne govorimo o caru, koji je papin neprijatelj.

Zbog toga ni malo ne za

uuje,
to je kriarski rat prije svega rekrutirao svoje ete u zemljama, gdje
je feudalizam najvi
e napredovao: u Francuskoj, Engleskoj, Nizozemskoj i normanskoj Italiji. U tom
pogledu on je prije svega pohod, ne emo rei romanskih naroda, ali svakako romanskog vite
tva.

Bez vite
tva bi bio nemogu, jer je prije svega bio pothvat vitezova, plemi
a. Ne treba ga zami
ljati
kao neku vrst lavine kr
anskih masa prema Jeruzalemu. Bio je to u prvom redu pohod vojnika u
protivnom slu
aju, on bi Turcima samo pribavio meso za klaonicu. Iz toga slijedi takoer, da nije bio
tako brojan, kao
to se to vjeruje. Bilo ih je najvi
e nekoliko desetaka tisu
a. Vei to je razmjerno
golem broj, ali on nema nikakve sli
nosti s onim,
to bi pokrenula neka vrst masovne emigracije.

II. ZAUZEE JERUZALEMA

Pohod je bri
no pripremljen pod papin im vodstvom. Redovniki propagandisti bili su razaslani
posvuda. Ali nisu bila zanemarena ni zemaljska sredstva. Kako god je bila velioka ljubav prema Kristu,
trebalo je pokrenuti ljude, pa se nisu bojali, da bi ih potakli, da se obrate na njihove mistike
strasti, a i na druge. Excitatoria, koji su tada pro
ireni po kr

anstvu, hvale bez razlike koli

inu,
relikvija,
to ih krije Mala Azija,
ar i raskonjezinih obiaja kao i ljepotu njezinih
ena. U korist onih,

to odlaze, poduzete su potrebne mjere njihova se imanja stavljaju pod za

titu crkve i oni su sigurni,
da
e ih opet na
i kad se vrate.
to se, ti
e ratnog plana, mora da nije bilo osobito te
ko nainiti ga s
obzirom na veliki broj zapadnjaka, koji su posjetili Jeruzalem. Budu
i dn nije bilo dovoljno velike
mornarice, put je morao biti kopneni. Samo su talijanski Normani i
ete iz sjeverne Italije pre
le
Jadran, iskrcale se u Drau i otuda mar
irale prema Carigradu, gdje je ugovoren sveop
i sastanak.
Krenule su tri-vojske :Lotarin
ani pod Gotfridom Bouillonskim i
li su preko Njemake i Ugarske;
sjeverni Francuzi s Robertom Normandijskim, bratom, Vilima II. Engleskog, Stjepanom od Bloisa,
Hugom od Vermandoisa, bratom francuskog kralja, Filipa I., Robertom Flandrijskim, si
li su Italijom,
gdje su se pridru
ili Normanima pod Boemundom od Tarenta, sinom Roberta Guiscarda, i njegovim
ne
akom Tancredom; najzad, juni Francuzi, pod Raimondom od Toulousa, koje je pratio papinski
legat biskup Adhemar du Puy, uputili su se sjevernom Italijom i obalom Jadranskoga mora. Svi su se
sastali u Carigradu, kamo su stigli u skupinama 1096.
Gomile zanesenjaka, koji su se podigle na glas Petra Pustinjaka, bez voe i discipline, krenule su ve
po
etkom 1096. pljakajui i koljui idove. Ono,
to ih je stiglo u Carigrad, prebacili su Grci
to su
br
e mogli na drugu obalu Bospora, a tamo su ih Turci sasjekli.

85

Ako se papa nadao da e uz pomokri

arskog rata gr
ku crkvu vratiti u svoje okrilje, onda je sigurno
brzo izgubio iluzije. Dodir zapadnjaka s Grcima poveao je antipatiju izmeu njih i jovi
e produbio
jaz. Ali mistiki cilj, zbog koga su kr
ani uzeli u ruke oru
je, postignut je. Kroz borbe, zamore i
pogibelji, koje su usporedive s napoleonskim povlaenjem iz Rusije i koje mora da su zahtijevale
jednako mnogo
rtava, preostatak kri
arske vojske najzad se 7.lipnja 1099 pojavio pred zidovima
Jeruzalema. 15. srpnja grad je zauzet na juri
, pa su zatim u ime boga ljubavi i mira, kome je upravo
bio osvojen grob, proliveni potoci krvi.
Posljedica je bila, da je osnovano nekoliko kr

anskih dravica: Jeruzalemsko kraljevstvo, u kom je

izabran za vladara: Gotfrid Bouillonnski, pod naslovom Za
titnik Svetoga groba; kne
evina Edessa,
gdje su stanovnici, kad je prolazio, dali naslov grofa Baldvinu, bratu Gottfridovom; kne
evina
Antiohija, gdje je knezom poslije zauzea grada postao Boemund od Tarenta. Sve je to bilo
organizirano prema feudalnom pravu, daleko od Evrope, i sa svih strana ugro
eno od jedva okrnjenog
islama. Bile su to kolonije, koje nisu nastale ni zbog jednog od razloga, zbog kojih nastaju kolonije.
Nije bilo ni potrebe da se u takvu daljinu smjesti neko preobilno stanovni
tvo, ni potrebe da se
organiziraju trgovake poslovnice. Premda je meu onima,
to su po
li na kri
arski rat bilo dosta i
takvih, koji su se zanosili koristoljubivim ciljevima, ipak nije meu njima bilo nijednoga, koga bi vodila

elja za trgovanjem. Dominirala je, samo vjerska zamisao. Ali rezultat se smjesta pokazao kao
trgova
ki rezultat. Tu kr

ansku vojni
ku bazu,
to je nedavno osnovana tamo na Istoku, trebalo je
opskrbljivati
ive
nim namirnicama. Tu su zada
u smjesta preuzele Venecija, Piza i enova. Kri
arske
kneevine postale su cilj njihovih brodova. Istok Sredozemnog mora bio je sada opet vezan sa
Zapadom. Otada
e kr
anska plovidba morem neprestano ja
ati. Najobilnije plodove kri
arskih ratova
ubrala je, kad se sve uzme u obzir, graanstvo talijanskih primorskih gradova. Ali cilj tih ratova, nije
se sastajao u tome. Njihov najistinitiji izraz bio je savez vojnikog i vjerskog duha, koji se oituje u
redovima templara i hosiptalijaca.
Kao kr

anski polo
aji, kri
arski posjedi su se veoma te
ko mogli braniti. Edessa je pala ve1143., pa
je trebalo povesti nov kri
arski rat, koji je zavr
en neuspjehom. (2. kri
arski rat). Godine 1187
egipatski je sultan Saladin osvojio Jeruzalem, koji vi
e nikad nije bio preotet.
Iz svega tega velikog kri
arskog pothvata proiza
lo je gotove samo vei br
e aktiviranje trgova
kog
prometa na Sredozemnom moru. On nije ni
ta, ili je veoma malo pridonio upoznavanju muslimanskog
ekonomskog i naunog progresa na Zapadu. Sve je te ve bilo poznato posredstvom Sicilije i

panjolske. On je bar mogao Zapadu otvoriti grki svijet, ali te se nije ostvarilo. Bilo je prerano, da bi
se zapadnjaci mogli zainteresirati za blago, koje je spavale u bizantskim knjinicama. Trebalo je
ekati trenutak, da ga bjegunci u XV. st. donesu u Italiju. Bilo je to kao s Amerikom, koju su otkrili
Normani, ali je ena zatim opet zaboravljena i izgubljena, jer je u XI. st. jonitko nije trebao.

Ukratko, golemi napor kriarskih ratova imao je male izravnih posljedica. On nije potisnuo islam, nije
gr
ku crkvu povezao uz zapadnu, nije sa
uvao ak ni Jeruzalem, ni Carigrad. Za uzvrat, njegova je
va
nost bila znatna na jednom podru
ju,
to je bile potpune oprene duhu, koji je te ratove
nadahnjivao: njihov pravi rezultat sastojao se u razvitku talijanske pomorske trgovine i poev
i od 4.
kri
arskog rata u osnivanju venecijanskog i enovskog kolonijalnog carstva na Levantu. Veoma je
karakteristi
ne,
to mo
emo cijele formiranje Evrope objasniti, a da se nijednom ne moramo poslu
iti
kri
arskim ratom, osim ovog izuzetka u pogledu Italije.

Postojala je jojedna posljedica vjerskoga karaktera. Na mjesto pokr

tavanja nekr

ana putem
propovijedanja Kristove vjere, od vremena prvog kriarskog rata dolazi pokretanje vjerskoga rata. Ta
86

metoda bit
e upotrjebljena i protiv heretika. Hereza Albi
ana i poslije, husitska hereza bit
e
iskorijenjene svetim ratom. A
to se ti
e pogana, metode upotrjebljene protiv Veneta, Prusa i
Litvanaca karakteristi
ne su: vi
e se ne radi obra
anju nevjernika nego njihovu istrebljenju.

87

PETA KNJIGA
FORMIRANJE GRAANSTVA
PRVO POGLAVLJE
OBNOVA TRGOVINE
1. TRGOVINA PO SREDOZEMNOM MORU
Ekonomska organizacija, koja se nametnula zapadnoj Evropi u toku karolin
ke epohe i koja se ondje u
svojim bitnim obilje
jima sa
uvala sve do kraja XI. st., bila je, kako smo vidjeli potpuno ratarska. Ne
samo da nije poznavala trgovinu, nego mo
emo re
i, da je pode
avaju
i proizvodnju prema potrebama
proizvoa
a,
ak isklju
ivala mogu
nost profesionalne, trgova
ke aktivnosti. Tra
enje dobiti, pa ak i
pomisao na dobit, bili su joj tui. Obrada zemlje sluila je osiguranju ivota porodice; nitko nije
nastojao da je dovede do proizvodnje vi
kova, s kojima nitko ne bi znao,
to da po
ne.
To ipak ne znai, da tada nije bilo nikakve vrste razmjene. Svaka je domena uzalud nastojala da
proizvede sve
to joj je bilo potrebno: bilo joj je pored svega toga nemogue da
ivi bez ikakva uvoza.
U sjevernim krajevima vino se nuno moralo dopremati iz ju
nih predjela. Nadalje,
esto su bile
lokalne gladi, te je u slu
aju nesta
ice izgladnjela pokrajina nastojala da izvu
e kakvu pomo iz
susjednih krajeva. Postojala su napokon u stanovitim razmacima mala sedmina tr
i
ta, namijenjena
namirivanju svakodnevnih potreba okolnog stanovnI
tva. Ali sve je to imalo samo posve uzgredno
zna
enje. Trgovalo se prigodice, a ne zato,
to je netko, bio trgovac po zanimanju. Nije postojala
klasa trgovaca isto onako, kao
to nije postojala ni klasa industrijskih proizvoaa. Industrija se
ograniavala na nekoliko neophodno potrebnih obrtnika, koji su kao kmetovi radili na domanijaInom
dvoru za potrebe domene, kolara, raspr
enih po selima, tkalaca lana ili vune, koji su proizvodili, za
porodi
nu potro
nju. U stanovitim podrujima, kao na flandrijskoj obali; kvaliteta vune i odr
anje
rimskih tehnikih postupaka davali su suknima seoskih tkalaca bolju kakvo
u, tako da su ih tra
ili i u
susjednim krajevima. Bila je to specijalnost, kao
to je negdje na drugom mjestu bio dobar kamen ili
lijepo drvo za gradnju. To je dovelo do plovidbe na malim
amcima po tamo
njim rijekama, kojom su
se slu
ili takoer i putnici i hodoasnici. Male luke na sjeveru Francuske i u Nizozemskoj sluile su
rijetkim putnicima,
to su dolazili iz Engleske ili odlazili onamo . Ali sve to ne bi postojalo, da se ne
to
bitno nije primijenilo u tada
njim prilikama. Po
etni i nerazvijeni oblici trgova
kog
ivota,
to ih je
upoznalo karolin
ko doba, nisu mogli zadovoljavati nikakvu stalnu potrebu, nikakvu iskonsku nu
du.
Najbolji dokaz, da je bilo tako, bila je sudbina,
to ju je do
ivjelo izjedna
enje utega, mjera i novca,
koje je odredio Karlo Veliki. Krajem IX. st. jedinstvo je zamijenjeno raznovrsno

u. Svako podru
je
ima svoje utege svoje mjere i svoj vlastiti novac. Ovaj nazadak ne bi se mogao izvr
iti, daje trgovina
bila iole vana. Ali ako je tako bilo u Karolin
kom carstvu, nije bilo isto na one dvije jedine to
ke u
zapadnoj Evropi, koje su jopripadale bizantskom carstvu: u Veneciji i ju
noj Italiji. Luke u Kampaniji,
Apuliji, Kalabriji i na Siciliji neprekidno i dalje odravaju redovite veze s Carigradom. Taj je veliki
grad svojom privlanom snagom dosizao sve do njih. Bari, Tarent, Amalfi i zatim, sve dok Siciliju nisu
osvojili Muslimani. Messina, Palermo i Sirakuza slali su redovito prema Zlatnom Rogu svoje brodove
natovarene
itom i vinom i odanle dovozili proizvode orijentalne manufakture. Nije trebalo dugo ekati
pa da Venecija nadma
i njihovu trgovinu. Osnovali su je na lagunama bjegunci u vrijeme langobardske
provale; postala je i skloni
tem akvilejskog patrijarha; isprva je bila samo grad na gomili otoi
a,
odvojenih meu sobom morskim rukavima; glavni meu njima bio je Rialto. Sve to zajedno dobilo je
ime Venecija, koje je dotad obiljeavalo obalu. Dolazak relikvija Sv.Marka iz Aleksandrije (826) dao joj
je nacionalnog za
titnika. Prvi izvor prihoda za stanovni
tvo bio je ribolov i pro
i
avanje morske soli.
Bilo je prirodno, da tr
i
te za sve to ne bude posve bliza Italija, koja je
ivjela uko
ena u ratarskoj i
domanijalnoj organizaciji i nije imala nikakvih zahtjeva, nego daleki i pro
drljivi Bizant. I ni
ta ne
potvruje bolje suprotnost dviju kultura od ove orijentacije Venecije prema Istoku. Napredovanje
88

islama na Sredozemlju, koje je skuilo broj luka,

to sli hranile veliki grad, koristilo je pomorcima s
laguna. Njihova je trgovina na obalama Bospora uskoro nadma
ila trgovinu svih njihovih takmaca.
Njihov grad bez zemlje i upuen iskljuivo na more, vratio je svijetu ne
to
to je bilo nalik na
nekada
nji Tyr. S bogatstvom on je stekao i nezavisnost; ne izvr
iv
i nikakav lom zbacio je vlast
Bizanta i pod vla

u du
da (dux) obrazovao trgova
ku republiku jedinstvenog tipa na svijetu. Od X. st.
vodio je politiku, koja se upravlja iskljuivo trgovakim interesima. Njegovo bogatstvo moemo sebi
predo
iti na temelju njegove snage. Plovidba morem prisiljavala ga je da stekne vlast nad Jadranom,
gdje st. Sredozemno more opet osvojeno za kr

ansko moreplovstvo. Premda Muslimani i Bizantinci i

dalje plove i trguju uz obale, koje su u njihovoj vlasti, dugolinijska plovidba je pre
la u ruke
zapadnjaka. Njihovi se brodovi susre
u svuda po lukama Azije i Afrike; naprotiv, grkih i muslimanskih
laa nema u lukama Italije, Katalonije i Provanse. Drugi kriarski rat joje poveden kopnom, ali tre
ii
svi idu
i vode se morem. To su plodonosni transportni pothvati. etvrti je bio joi ne
to posve drugo:
njega je Venecija skrenula u svoju korist a neizravno i u korist drugih primorskih gradova.
Plan se sastojao od napada na muslimane u Egiptu, a odatle je trebalo osvojiti palestinsku obalu.
Kri
ari su sklopili sporazum s du
dom Henrikom Dandolom: venecijanska flota imala je prevesti 30.000
vojnika kri
arske vojske uz plau od 85.000 maraka li srebru. Ali kri
ari nisu mogli isplatiti utvrenu
svotu. Venecija im tada predlo
i da je namire tako, da se u njezinu korist do
epaju Zadra, kr
anske
luke, koja je bila suparnik Venecije. Zadar bude zauzet, i flota se vespremala da plovi prema Egiptu,
kadli grki careviAleksije,
iji je otac, car Izak, malo prije toga bio zbaen s prijestolja (1195 )
predlo
i kri
arima da ga vrate na carigradski prijestol. Kri
ari to prihvate usprkos papi Inocentu III.,
koji je Venecijance
ak izop
io.
estog srpnja 1203 flota je provalila u luku; kri
ari zaposjednu
Carigrad i dadu okruniti Aleksija. Kad su zatim iskrsne pote
koe s novim carem, grad je 12. Travnja
nanovo zauzet, pa je osnovano latinsko carstvo. Venecija je pritom dobila sve
to je moglo unaprijediti
njezinu pomorsku trgovinu: dio Carigrada, Adrijanopol, Galipolje, otok Eubeju i mno
tvo drugih otoka,
ju
nu i zapadnu obalu Peloponeza i svu morsku obalu od Korintskog zaljeva do Draa. Crno more bilo je
sad otvoreno za talijansku trgovinu, pa su odmah ondje osnovane venecijanske, pizanske i enovske
naseobine.
Ne mo
e se rei, da je Sredozemno more time opet postalo evropsko jezero, kao
to je to bilo u
Starome vijeku. Ali ono nije vi
e brana za Evropu. Ono je nanovo veliki put, koji Evropu dovodi u vezu s
Istokom. Sva se njezina trgovina upravlja prema Levantu. Karavane, koje iz Bagdada i Kine
alju
mirodije i svilu prema sirijskim obalama, sti
u sada na kraju svoga puta do kr

anskih laa, koje ih

ekaju podno obala.

II. SJEVERNA TRGOVINA

Ova sna
na ekspanzija, kojoj su posljedice bile neocjenjive za evropsku civilizaciju, ima svoj uzrok
izvan Evrope, ili bar izvan zapadne Evrope. Da na nju nije djelovala privlana snaga Bizanta, da nije
trebalo suzbiti Muslimane, ona bi sigurno jomnogo vjekova ostala u isto ratarskoj civilizaciji.
Ni,kakvi unutra
nji razlozi nisu je primosu sigurnost ometali dalmatinski gusari. Du
d Petar II. Orseolo
(991-1009) osvojio je obalu ,od Dubrovnika do Venecije i uzeo naslov Vojvode dalmatinskog. Venecija
nije mogla dopustiti, da se, poslije osvojenja ju
ne Italije Normani, u
vrste i na gr
koj obali. Stoga je
njezina mornarica suraivala s, carem Aleksijem prilikom odbacivanja Roberta'Guiscarda iz Dra
a. Ona
je uostalom znala dobro naplatiti svoju suradnju. Godine 1082. dobili su Venecijnci privilegij da
prodaju i, kupuju, po cijelom Bizantskom carstvu bez obaveze na pla
anje taksa za to, a u Carigradu su
dobili posebnu gradsku
etvrt kao svoje stalno prebivali
te, budu
i da su bili isklju
ivo trgovci, nisu
prezali pred tim, da se upu
taju u odnose i s neprijateljima. Ali ve
, u to doba njihovi su brodovi na
isto
nom Mediteranu susretali nove takmace: Pizanci i enovljani po
eli su u toku X.st. suzbijati
89

muslimanske gusare na Tirenskom moru. Najzad su se do

epali Korzike i Sardnije, a Pizanci , su se
poslije bitaka po obalama Sicilije osmjelili i veu polovini XI. st. , stali uznemirivati obale Afrike. Dok
su Venecijanci od samog poetka bili trgovci, Pizanci i enovljani prije podsje
aju na
panjolske
kr
aane. Kao i ovi, oni se sa stra

u posve
uju ratu protiv nevjernika, svetom ratu, koji je usto ipak i
koristonosan, jer je nevjernik bogat i obiluje plijenom. Vjerski osje
aj i pohlepa za dobiti stapali su se
kod njih, u jedinstven poduzetni
ki duh, koji se zanimljivo i energi
no oituje u njihovim starim
kronikama. Budu
i da im, je uspjeh pomagao, ohrabrili su se i najzad stali prodirati kroz Messinska
vrata i gusariti po gr
kom Arhipelagu. Ali su se Venecijanci veoma malo zanimali za sukob izmeu
kri
a i polumjeseca. Znali su za sebe sa
uvati carigradsko tr
i
te i navigaciju na Levant. I njihove flote
nisu oklijevale
ak ni pred tim, da napadaju pizanske brodove, koji su opskrbljivali hranom kriare.

Poslije u
vr

enja kr
ana u Palestini, bilo je nemogu
e ustrajati u ovakvom dr
anju. Htjeli ili ne
htjeli, morali su dopustiti pizanskim i enovskim brodovima da surauju u pomorskoj trgovini izmeu
kri
arskih dr
ava na sirijskoj obali i Zapada. Neprestani prijevoz hodo
asnika, vojna pojaanja,
ive
ne
namirnice i svakovrsna opskrba u
inila je od ove plovidbe tako bogat izvor, dobiti, da se vjerski duh,
koji je isprva nadahnjivao mornare tih dvaju gradova, podredio smislu za trgovinu. Uskoro su njihovi
brodovi plovili ne samo prema kr

anskim, nego i prema muslimanskim lukama. Od XII. st. oni marljivo

i esto dolaze u Kairuan, Tunis, Aleksandriju. Godine 1111. su Pizanci, a 1155. enovljani dobili
trgovinske privilegije u Carigradu. U trgova
kim sredi
tima na Levantu nastale su venecijanske,
pizanske i enovske kolonije, okupljene svaka pod jurisdikcijom svojih nacionalnih konzula. A taj se
pokret brzo
irio sve dalje i dalje. Pokrenuli su se Marseille i Barcelona; Provansalci i Katalonci smiono
polaze putovima,
to su ih probili Talijani. Mo
e se re
i, da je od kraja XI. rali da upravi svoja
nastojanja prema van. Njezina trgovina nije spontana pojava prirodnog razvitka njezina ekonomskog

ivota. Mo
e se re
i, da je Evropa, zahvaljuju
i podstrecima, koji su do
li izvana, uskoro i preduhitrila
trenutak, kad je trebalo da se prirodno rascvate.

I kako god se to inilo

udno na prvi pogled, isto je tako bilo, ne samo u Sredozemlju, nego i na
Sjevernom moru i Baltiku. Njihove su vode u Starom vijeku bile isto tako zatvorene za rimski svijet kao
i vode Atlantika. S druge strane Kanala, koji su o
ivljavale lae,
to su povezivale Galiju s Britanijom,
vi
e nije bilo plovidbe, bar ne trgova
ke, plovidbe. Prilike su ostale iste sve do IX. st. Osim Quentovica
(koji je preuzeo ulogu Boulogna), i Duursteda, koji su odr
avali neku vezu s Anglosasima u Britaniji,
cijela duga obala frana
kog, carstva, sve do u

a Labe bila je mrtva i gotovo pusta. Dalje na istok, u

Balti
kom moru, ulazilo se u nepoznato podru
je poganskog barbarstva . Ovdje je dakle polo
aj, bio
upravo suprotan onome,
to je postojalo na Sredozemlju. Umjesto susjedstva s naprednijim
civilizacijama, kr

anski je Zapad ondje bio u dodiru s narodima,

iji se stupanj razvoja mo
e
usporediti s djetinjstvom. Pa ipak se bapod utjecajem tih naroda na sjevernim vodama probudila
trgova
ka aktivnost. I zaista je zanimljivo i
udno njezino ari
te nije bilo, kako bi se moglo o
ekivati
na obalama Flandrije ,i Engleske, nego u Botni
kom zaljevu i na obali Finske. A bilo je to tako stoga,

to se privla
na snaga Orijenta i Bizantije osje
ala
ak i u tim dalekim krajevima, pa je onaj isti
podstrek izvana, koji je pobudio uspjeh talijanske navigacije, djelovao kao blagotvoran za
etnik i na
sjeveru.
Ovu smo
injenicu venavijestili govore
i o skandinavskim provalama. Vidjeli smo, kako su se vedi,
napola kao osvajai, a napola kao trgovci, po
ev
i sredine IX. ,st. stali pojavljivati na vodama Dnjepra;
te kako su osnovali prva politika sredi
ta; oko kojih se kristalizirala joamorfna masa onih isto
nih

90

Slavena; koja je, od njih preuzela ime Rusi.* 36 Ove naseobine ostale su sve do kraja XI. st. u vezi s
njihovom domovinom te su sve do tada odonuda primale priliv svje
ih snaga. One su odr
avale veoma

ive trgovake veze s Bizantom i muslimanskim zemljama na obalama Kaspijskog mora u najmanju ruku
sve do provale Pe
eneza.37 Carigrad je bio veliki poslovni centar . Ondje su prodavani robovi, krzno,
med i vosak. Konstantin Porfirogenet zanimljivo opisuje ovu rusku trgovinu oko 950. On pokazuje kako
su se u mjesecu lipnju barke iz Novgoroda, Smolenska, Lubea, ernigova i Vi
goroda sastajale u
Kijevu. Zatim su sve zajedno, naoru
ane silazile niz rijeku, prevlaei barke preko sedam brzica,
to
presijecaju rijeku i bore
i se s Peenezima, laari bi zatim plovili duobala Crnoga mora sve do u

a
Dunava i otuda do Carigrada. Ova naoru
ana trgovina, kojom je upravljao knez, veoma je bila nalik na
trgovinu afrikim robovima u moderno doba. Ali veu X. st. u pohode se uklju
uju i pravi trgovci. Rusi
su u to vrijeme jouvijek pogani. Jone poznaju privatni zemlji
ni posjed, a ve
, su zbog, Carigrada
postali trgovci i osnivaju gradove: to su naselja. u ogradi (gorod) ili pagosti, t.j. mjesta, u kojima
stanuju stranci (gosti). U poetku XI. st. Kijev veima tako veliku va
nost, kakve nema jonijedan
grad na sjeveru Evrope. Thietmar Mersebur
ki opisuje nam ga 1018, s njegovih 40 crkava (tekst.
spominje 400, bez sumnje zabunom) i osam tr
i
ta. Stanovni
tvo mu je jovelikim dijelom sastavljeno
od Skandinavaca. Oni su bili jomogobrojniji u Novgorodu, gdje su ljudi iz Gotlanda u XII. st. imali
Gildhallu. Trgova
ki pokret, koji je krenuo odovuda, ra
irio se prirodno po Baltiku. Otok Bornholm
(Danska), ka
e Adam Bremenski bio je tada ,celeberrimus Daniae portus et fida statio naavium, quae
a baroaris in Graeciam dirigi solent. Uostalom, veu X. st, Skandinavci, nauiv
i se trgovanju od
Bizantinaca; bacili su se prema zapadu. Flamanski novac iz X. i XI. st." naen u njihovoj zemlji,
dokazuje da su posjeivali obale Sjevernog mora. Danska dominacija u Engleskoj imala je joi poja
ati
ovu plovidbu. U X. st. jedna nova luka u Holandiji, Tiel na Waali, zamjenjuje Duurstede, a na dnu
zaljeva Zwin po
inje uslijed plovidbe o
ivljavati Bruges. Normansko osvojenje Engleske povezalo je tu
zemlju s kontinentom i postalo jojedan novi ferment plovidbene aktivnosti na Sjevernom moru i na
Kanalu.
Podstrek je dakle do
ao iz Bizanta posredstvom
veda. Uostalom, skandinavska plovidba po
inje u XI.
st. opadati: s jedne strane, provala Kumana na jug Rusije presijeca put prema Carigradu, a s druge
strane, venecijanska i talijanska trgovina prejako joj konkurira na jugu. Ali u tom se, trenutku po
Baltiku
ire Nijemci. A trgovina je batada postala tako jaka, da se sama, svojom snagom uspinje
prema sjeveru.
Ona se iz Venecije preko Bremena malo po malo
iri po ju
noj Njemakoj,ili, to
nije privla
i ju
nu
Njema
ku Veneciji, jer Venecijanci ne putuju kopom. Ali pokret je mnogo sna
niji u smjeru Francuske.
Na poticaj obalne trgovine u lombardijskoj se nizini razvila industrija i trgovanje,i to se podru
je
po
ev
i od sredine XI. st. pod njihovim utjecajem poinje transformirati. Lombardijski trgovci kre
u.
preko Sv. Gottharda i Mont Cenisa prema sjeveru. A na sjeveru ih privla
i Flandrija, gdje, zavr
ava
trgovinski pokret sa Sjevernog mora. Veod poetka XII. st. ti Lombardi dolaze sa sajmova u Ypesu,
Lillu, Messinesu, Brugesu, Thouroutu. Zatim se sredi
te trgovinskih veza pomie na polovinu puta, te
velikim tr
i
tem u XII. i XIII. st. postaju oni glasoviti sajmovi u Champagni, Troyes, Bar, Provins, Lagny
Bar-sur-Aube.
Tamo se posredstvom Flamanaca i Lombarda dodiruju i pro
imaju dva trgovaka svijeta: sjevernim i
ju
ni. Od njih dva napredniji, savr
eniji i progresivniji je ovaj drugi. I to nije
udo. U stalnom dodiru s
veoma razvijenim civilizacijama, Talijani su se rano uputili u njihova trgova
ka iskustva, u ono veliko
trgovanje, koje je bilo intenzivnije i slo
enije, od onoga na sjeveru. Stoga su prva sredstva razmjene,
koja se pojavljuju krajem XII. st., talijanska. Mo
e se re
i, da je organizacija evropskog kredita
36

Ovo shva
anje, koje se u biti sla
e s t.zv. normanisti
kom teorijom o postanku ruske dr
ave, nije u skladu s dana
njim
rezultatima nauke, Up .o tome pitanju Grekov:, Borba ,Rusije za izgradnju svoje dr
ave, prev. S ruskoga. Zagreb 1949, Prev.,
37
Ovo obja
njava
to je 20,000 komada arapskog novca naeno u
vedskoj, a usto joi velika koli
ina u Rusiji.

91

potpuno romanska. Banka, mjenica, posudba uz kamate trgova

ka dru
tva, sve to dolazi isklju
ivo iz
Italije i vjerojatno se pro
irilo posredstvom sajmova u Champagni. Meu prvim posljedicama
obnovljene trgovine bila je prije svega obnova novca, povratak cirkulaciji monete. Sveukupna zaliha
dragocjenog metala nije ustvari porasla, ali se novac vra
a u cirkulaciju. Razmjena se pro
iruje
posvuda i svagdje, gdje do nje dolazi. Pojavljuje se novac. - Stvari koje nikad nisu ocjenjivane u
novcu, poinju dobivati izraz u nov
anim iznosima. Pojam bogatstva se preobra
ava.

III. TRGOVCI
Preostaje nam da vidimo - a to je bitno pitanje - kako se formirala trgovaka klasa, koja je vr
ila
navedeno trgova
ko poslovanje? Pitanje je veoma te
ko zbog malog broja dokumenata i sigurno ne e
nikad biti potpuno rasvijetljeno.
Prije svega treba da konstatiramo, da su trgovci (mercatores) novi ljudi. Oni se javljaju kao stvaraoci
nove vrste bogatstva pored dr
aIaca starog zemlji
nog bogatstva, a oni pritom ne poti
u iz njihove
klase.
Oni proizlaze tako malo iz njihova kruga, da se kontrast izmeu ideala plemstva i
ivota trgovaca
odr
ao kroz stoljea i jonije potpuno nestao. To su dva uzajamno nepronina svijeta. A jomanje
mo
e biti govora crkvi. Ona je prema trgova
kom
ivotu raspolo
ena neprijateljski. Ona iI tome vidi
pogibelj za du
u. Homo mercator numquam aut vix potest Deo placere. Ona sve
enstvu zabranjuje da
se bavi trgovinom. Sva njezina asketska inspiracija u o
iglednoj je protivnosti s njom. Ona ne osuuje
bogatstvo, nego ljubav prema bogatstvu i jagmu za njim. Stoga ni od crkve u tom pogledu nije moglo
do
i ni najmanje ohrabrenje.
Da li bi trgovci mogli proiza
i iz klase kmetova, iz redova onih ljudi,
to
ive u svojim tono ozna
enim
elijama li sastavu velikih domena, na svojim mansusima i vode siguran i za
ti
en
ivot? Nema znaka,
da bi to bilo mogu
e, i sve,
ini se, ukazuje na suprotno.
Kako god to moglo izgledati neobi
no, ostaje samo jedno rje
enje: preci trgovaca su siromasi, to jest,
ljudi bez zemlje, ono nestalno mno
tvo,
to tumara zemljom, iznajmljuje se u doba etve, tr
i za
pustolovinama i sudjeluje u hodo
a
ima. Izuzetak od toga
ine Venecijanci, koje su njihove lagune
odmah od poetka u
inile ribarima i istiocima soli,
to opskrbljuju bizantsko tr
i
te.
Ljudi bez zemlje takvi su ljudi, koji nemaju
to da izgube; a ljudi, koji nemaju
to da izgube, u
polo
aju su, da sve dobiju. To su pustolovi, koji ra
unaju samo na sebe i koje ni
ta ne smeta. To su
nadalje znalci i iskusni ljudi, koji su vidjeli zemalja, znaju jezike, poznaju razli
ite obi
aje, a
siroma
tvo ih, nadahnjuje domi
ljato
u. Nema sumnje, da su se bau takvom izmetu dru
tva susrele
prve gusarske brodske posade Pizanaca i enovljana. A i na sjeveru, zar su ti Skandinavci,
to su kretali
na put prema Carigradu, bili i
ta drugo, nego ljudi bez imanja, ti potrazi za bogatstvom sre
om?
Ljudi u potrazi za bogatstvom i sreom to je pravi izraz. Koliko, njih nije na
lo ono,
to su tra
ili, nego
su nestali u bici ili ih je izjela bijeda. Ali su drugi uspjeli. Ni,sa ime, to jest samo s hrabro
u,
inteligencijom, sa smiono

u po
lo im je za rukom da, steknu bogatstvo ...

Danas se
ini, da je to bilo Iako. Inteligentan
ovjek bez ikakva imanja osim svoga duha, nalazi
kapitale. Ali zamislimo dobro, da se oni nisu mogli nadati kapitalima. Trebalo je da ih stvore ni iz
ega.
To je herojsko doba po
etaka, pa je vrijedno zaustaviti se kod te gole sirotinje, koja je stvaralac
pokretnog bogatstva.
92

Jedan je slu
aj veoma jednostavan i mora ,da se esto de
avao. Uspje
no je zavr
en gusarski pohod,
oplja
kana je muslimanska luka, zarobljen dobar i valjano natovaren brod. Izvr
ioci akcije vraaju, se
kui i smjesta mogu za svoj ra
un unova
iti novu posadu i ponoviti podvig, ili negdje jeftino kupiti
ita
i otpremiti ga onamo, gdje vlada glad, da bi ga prodali veoma skupo. Jer ti tom je polazna to
ka pri
stvaranju prvih trgova
kih bogatstava. Sve je lokalno. Na nekoliko milja udaljenosti mogla se nai
suprotnost , izmeu, izobilja i siroma
tva, i, uslijed toga, najudnija kolebanja cijena. S veoma malo
bilo je mogue dobiti mnogo.
Neki inteligentni laar na Rajni, Scheldi ili Rhoni mogao je u vrijeme gladi posti
i dobru zaradu. Mnogi
su od njih po
eli kao mali razna
a
i na tr
i
tima, kao prodava
i svije
a na hodoa

ima, i time
odjednom stekli znatnu svotu gotova novca te s njime po
li na more.
Ne smijemo zaboraviti, da je nepo
tenje u po
etku vjerojatno bilo veoma veliko, kao i silovitost.
Trgova
ko po
tenje je vrlina, koja se javlja tek veoma kasno.
Tako je u tom ratarskom dru
tvu, u kom kapitali spavaju, gomila outlaws, skitnica bijednika dala prve
kovae novog bogatstva, odvojenog od tla. Postigav
i dobit, oni
ele stei jovi
e. Duh profita ne
postoji u dotada
njem, tradicionalnom dru
tvu; ali njih, koji
ive izvan toga dru
tva, on pokree i
nadahnjuje. Oni prodaju i kupuju ne da bi
ivjeli, ne zato,
to kupljene predmete trebaju, da bi se
odr
ali na
ivotu, nego da zarade. Oni ni
ta ne proizvode: oni prenose. Oni lutaju i gosti su svugdje
kamogod stignu. A isto su tako i napasnici,
to
enama donose nakit, a crkvama oltarske ukrase i
zlatom izatkana sukna. Nisu oni specijalisti ni za
to: to su u isto vrijeme stare
ari, vozari, varalice i
pustolovi. Oni jonisu profesionalni trgovci, ali to vepostaju.

Postat e to onda, kad se trgovanje za njih konano pretvori u poseban na

in,
ivota, osloboen
pustolovnosti i prigodnosti. A tada se oni stalno, naseljuju. im se upuste u normalno, redovito vr
enje
trgova
kog poslovanja, potrebno im je stalno boravi
te. Nastanjuju se na mjestu pogodom za njihov
na
in
ivota: pokraj, neke luke, u mjestu, gdje se privremeno zadr
avaju la
e, u kakvo biskupskom
gradu ako je povoljno smje
ten. I tu se okupljaju u dru
tvu sebi sli
nih; i koliko njihov broj postaje,
vei, sve vi
e pridolaze i drugi. A tada se posve prirodno udruuju. Ako
ele u
ivati neku sigurnost,
moraju putovati u skupinama, u karavanama. Stoga se okupljaju u giIde, u vjerska udru
enja, u
bratstva. Cijela srednjovjekovna trgovina, sve do pred kraj XII. st. trgovina je naoru
anih karavana
(hanse). To ne samo da pove
ava sigurnost, nego i efikasnost, jer ako kompanjoni jedan drugoga na
velikim putovanjima za
ti
uju, oni isto tako i kupuju zajedniki na tr
i
tima. Zahvaljuju
i zdru
ivanju
njihovih malih kapitala, oni se upu
taju u prilino velike poslove. Od poetka XII. st: vese radi o
nagomilavanju ita. U to su vrijeme mnogi od njih vestekli bogatstva, koja im omogu
uju, da kupe
znatne, nekretnine.38 Uostalom u gradu, gdje stanuju, njihova giIda poma
e utvrivanje. Potpuno je
sigurno, da kod njih ima veoma surove
elje za, dobiti. Ne treba vjerovati, da imamo posla s
estitim
ljudima, koji naprosto
ele da pove
u dva kraja. Njihov je cilj, da zgrnu bogatstvo. U tome smislu njih
nadahnjuje onaj, kapitalisti
ki duh,
to ga primitivna psihologija modernih ekonomista nastoji
prikazati kao ne
to veoma tajnovito, roeno u krajnjoj oskudici ili ti kalvinizmu. Oni ra
unaju i
spekuliraju, njihovi ih suvremenici smatraju dovoljno stra
nima. da ne osjete, nikakvo
uenje pri
pomisli, da su mo
da sklopili savez s avlom. Ve
ina njih sigurno ne zna
itati. Nije to ni potrebno, sa
ovjek stekne veliko bogatstvo. Poricati njihov trgova
ki duh isto je tako naivno, kao
to bi bilo,
poricati politi
ki duh knezova, njihovih suvremenih. Ustvari, kapitalisti
ki duh pojavljuje se zajedno s
trgovinom.
38

Da bismo razumjeli, koliko su velike te trgovake dobiti u vrijeme, kad neprestano vladaju ratovi i gladi, dovoljno je
razmotriti,
to se u to doba dogaa. Kad se, vodi rat.

93

Ukratko, povijest evropske trgovine nipo

to nam ne pru
a, kao
to bi to neki rado povjerovali, prizor
lijepog organi
kog rasta, ude
enog za ljubitelja evolucije. Ona ne po
inje po sve malim lokalnim
poslovima, koji se malo pomalo razvijaju u pogledu svoje znatnosti i opsega. Ona naprotiv poinje kao
trgovina, u relativnom smislu velika, posve u skladu s podstrekom,
to ga dobiva izvana, od daleke
trgovine i smisla za relativno velike poslove. Njome vlada kapitalistiki duh, i on je u poetku
ak jai
nego
to
e biti poslije. Tu evropsku trgovinu pokrenula je, njome upravlja i dovodi je do uspjeha klasa
trgovaca-pustolova.39 Ona je obnovila gradski
ivot u tome smislu base na nju vezuje roenje
gra
anstva, pomalo isto onako, kao
to se pojava modernog proletarijata vezuje uz postojanje velikih
industrijalaca.

39

I Mislim da ta rijetrgovac-pustolov to
no odgovara tim prete
ama, koje jonije mogu
e nazvati velikim trgovcima.

94

DRUGO POGLAVLJE
FORMIRANJE GRADOVA
1. GRADOVI I BURGOVI

Dru
tvo, ije stanovni
tvo
ivi od zemlje, koju iskori
tavali, te proizvode ove obradbe tro
i na mjestu
same proizvodnje, ne mo
e stvoriti znatnija nagomilavanja ljudi, jer je svatko osnovnim potrebama

ivota vezan uz zemlju, koju obrauje. Trgovina, naprotiv, nu

no tra
i stvaranje centara, iz kojih se
opskrbljuje i iz kojih zra
i prema van. Igra uvoza i izvoza ima kao posljedicu, da se u dru
tvenom tijelu
stvara ono,
to bismo mogli nazvati tranzitnim
vori
tima. U zapadnoj Evropi njihova je pojava u X. i
XI. st. istovremena s obnovom gradskog
ivota, zemljopisne okolnosti: reljef tla, smjer i plovnost voda,
razvedenost morskih obala, odredile su time
to su prometu ljudi i stvari nametnule smjer, ujedno i
smje
taj prvih trgovakih naselja, ali ta su mjesta gotovo uvijek veotprije bila naseljena u trenutku,
kad ih je priliv trgovaca o
ivio novom aktivno

u. Jedna su zauzimali biskupski gradovi, kao

to je to
bilo u Italiji,
panjolskoj i Galiji, druga su bila sjedi
ta burga, to jest tvrave; ovakav tip susre
emo
u Nizozemsko kao i na podru
ju istono od Rajne i sjeverno od Dunava. Ni
ta nije lak
e shvatiti od
takvog susreta.

Na podru
ju nekada
njeg Rimskog carstva biskupski gradovi nalazili su se zaista na najpovoljnijim
mjestima, jer su sredi
ta crkvenih dijeceza bila u po
etku ustanovljena u glavnim gradovima, a ti su
gradovi i sami svoju va
nost dugovali ,ba prednostima svoga polo
aja. A
to se ti
e burgova,
podignutih u sjevernim i isto
nim zemljama, da bi poslu
ili kao skloni
ta pu
anstvu u sluaju rata ili da
zadr
e upade barbara, ve
ina njih bila je ba stoga na to
kama, kojih je lako
a pristupa
predodreivala da budu mjesta za zbjeg ili obranu.40 Ni ti gradovi a ni burgovi nisu, uostalom,
pokazivali ni najmanji trag gradskog
ivota. Burgovi kao
to su na primjer bile one kule,
to u ih podigli
Flandrijski grofovi protiv Normana, ili one tvrave,
to ih je Karlo Veliki ili Henrik Pti
ar sagradio du
Labe ili SaaIe, da bi zadr
ali Slavene, bile su u biti vojne postaje, u kojima su boravile posade naoru
anih ,ljudi kao i oni stanovnici, koji su bili nu
ni, za njihovo uzdr
avanje, a svi su bili pod
zapovjedni
tvom i nadzorom ka
telanovim. Gradovi su se naprotiv odlikovali potpuno crkvenim
karakterom. Pokraj katedrale i kanoni
kih stanova obi
no je li njima jobilo vi
e samostana, a i glavni
biskupski lai
ki vazali imali su ondje svoje stalno, boravi
te. Ako tome dodamo nastavnike i uenike

kola, parni
are, pozvane pred sudi
te duhovnog suda, vjernike, okupljene iz svih krajeva u povodu
brojnih vjerskih svetkovina, imat
emo predod
bu o aktivnosti, koja mora da je vladala u tim malim
vjerskim prijestolnicama. One su neosporno bile napu
enije i
ivlje nego burgovi ali li njima nije isto
tako bilo ni, traga onome,
to bi bilo nalik na nekakvo gra
anstvo. U gradu kao i li burgu bilo je osim
sve
enika, vitezova ili redovnika josamo ne
to kmetova, namje
tenih u slu
bi vladaju
e klase, koji su
za nju obraivali zemlju u okolini. Gradovi i burgovi bili su samo upravna sredi
ta joposve ratarskog
dru
tva.
U takvim biskupskim gradovima li sjevernoj Italiji i li Provansi, s jedne strane, te burgovima u
flamanskim krajevima s druge strane, formirale su se prve trgova
ke kolonije. Bazbog toga,
to su
pretekla ostalu Evropu u povijesti trgovine, ta su dva podru
ja najprije upoznala manifestacije
gradskoga
ivota. Ondje trgovci u X. st. tu i tamo stvaraju naselja, o kojima je, uostalom poznato
veoma malo; u XI. st. ona su se umno
ila, pove
ala i uvrstila. Vetada i li gradovima i u burgovima
40

Ima, dakako i izuzetaka, kao n .pr. Throuanne.

95

glavnu ulogu imaju trgovci. Useljenici nadvladaju staro stanovni

tvo, a trgova
ki
ivot ratarski; iz
suprotnosti tih dvaju elemenata raaju se sukobi i zahtijevaju sredstva, potrebna za njihovo
rje
avanje; na tom temelju izrauje se kroz mno
tvo lokalnih poku
aja novi poredak stvari.

Ako elimo razumjeti taj, fenomen stvaranja gra

anstva, koji je tako plodan posljedicama, moramo
nastojati da sebi dobro predo
imo svu veli
inu suprotnosti,
to se veod samog po
etka ispoljila meu
starim i novim stanovni
tvom obiju vrsti naselja. Prvo se sastoji od sveenika, vitezova i kmetova,
ivi
od zemlje, pri
emu ni
a klasa radi za vi
e, dok ove s ekonomskog stajali
ta samo tro
e, ne proizvodei
ni
ta. Malo je vano,
to li ve
ini gradova susre
emo nekoliko zanatlija, koji namiruju potrebe svoje
lokalne klijentele i malo sedmi
no tr
i
te, na koje dolaze seljaci iz okoline. Ti obrtnici i to tr
i
te
zaista, sami po sebi, nemaju nikakve va
nosti; oni su strogo podlo
ni potrebama naselja, kojeg su
sastavni dio, i postoje samo za njega. Nemogu
e im je da se razvijaju, jer i samo naselje, kome su
sredstva za odr
anje na
ivotu, ograni
ena prihodima od tla,
to ga okru
uje, nema nikakve
mogunosti da se pove
a.
U tom malom nepomi
nom svijetu dolazak trgovaca odjednom ru
i i preokree sve navike i na svakom
podru
ju poti
e pravu revoluciju. Oni su zapravo ondje uljezi; za koje u tradicionalnom poretku nema
nikakva mjesta. Oni te ljude,
to
ive od zemlje i kojima se porodice odravaju: uvijek od, istoga radi
uvijek i jednakih prihoda
sabla
njavaju svojim obiljejima iskorijenjenih ljudi, nemirom i
udnovato
u svoga
ivota. S njima se u njihovoj sredini pojavljuje ne samo poduzetnost i
udnja za
dobiti, nego i slobodni rad, nezavisno zanimanje, podjednako otrgnuto od zemlje kao i od seniorove
vlasti, te nadasve opticaj novca.
I ne samo da je trgovev rad slobodan; ni
ta manje ne zauuje novost, da je i njegova osoba
slobodna. I zaista, kako doznati pravni polo
aj tih prido
lica, koje dotad nikad nitKo nije vidio?
Vjerojatno je ve
ina njih roena od kmetskih roditelja, ali to nitko ne zna, a kako se, kmetstvo u
na
elu ne pretpostavlja 41, svatko mora s njima postupati kao da su slobodni ljudi. Uslijed jedne
zanimljive posljedice njihova dru
tvenog polo
aja, ti preci budu
eg graanstva nisu morali ni od koga
traiti slobodu. Stekli su je posve prirodno; ona je od samog poetka bila
injenica joprije nego
to je
priznata kao pravo.

Tim obilje
jima trgova
ke kolonije, koja vei sama tako iznenauju, pridru
uje se jojedno novo:
brzina njezina rasta. Ona uskoro oko sebe poinje o
itovati takvu privla
nu snagu, koju mo
emo
usporediti s onom,
to je moderne tvornice vr
e na seosko stanovni
tvo. Ona zaista mamcem,
to ga
predstavlja dobit, budi poduzetni i pustolovni, duh, koji je drijemao u du
ama domanijalih kmetova,
te joj sa svih strana privlai nova pojaanja. Ona je uostalom po svojoj biti otvorena i raste
ljiva.

togod se njezina trgovinska aktivnost vi

e razvija, ona sve vi
e upo
ljava gomilu ljudi la
are, kirija
e.
Nosa
e, lu
ke radnike i t. d. U isto vrijeme, u grad dolaze svakovrsni obrtnici, da se ondje stalno
nasele. Neki od njih, pekari, pivari, postolari nalaze ondje, zahvaljuju
i stalnom porastu pu
anstva,
sigurne prihode. Drugi obrauju sirovine,
to ih uvoze trgovci i njihovi proizvodi postaju roba za izvoz.
Tako sad industrija nalazi svoje mjesto pokraj trgovine. U Flandriji veod kraja XI. st. tkalci dolaze sa
sela u gradove, i tako se flamansko suknarstvo, centraliziraju
i se pod vodstvom i upravom trgovaca,
pretvara u ono,
to je imalo ostati sve do kraja srednjega vijeka najrazvijenija industrija u Evropi.
Naravno ni stari grad ni stari burg ne
e mo
i obuhvatiti u tijesnom promjeru svojih zidina sve
vei priliv tih prido
lica. Oni se moraju naseljavati izvan vrata, i njihove kue uskoro sa svih strana
41

Nego za svaki posebni slu

aj dokazuje- Prev

96

okruuju i u svom mno

tvu utapljaju staru jezgru, oko koje su se nagomilale. Uostalom, prva briga
novoga grada sastoji, se u tome, da zbog za
tite od -spolja
inih pljaka
a, svoje, podru
je opkoli
jarkom i gradom, koju e poslije zamijeniti kamenim gedernom. On je dakle, sasvim onako kao
prvebitni grad ili burg, takoer tvrava. Zovu ga novi burg ili forisburgus (faubourg, predgrae),
to
zna
i vanjski burg (grad). Zahvaljuju
i evome njegovi su stanovnici od poetka XI. st. nazivani
gra
anstvom. (burgenses, les beurgeois).

S tim, se graanstvom dogodile isto ona,

to i s plemstvom, u srednjevjekovnom dru
tvu, jer mu
neupletanje dr
ave ostavlja potpunu , prilagodljivost prilikama. Nije trebalo dugo
ekati, pa da ga,
njegova socijalna funkcija i pravne pretvori u klasu. O
ito je, da ono pravo i onaj oblik upravljanja
to
je bio na snazi i redio se usred potpuno ratarskog dru
tva nije vi
e bio dovoljan za trgovako
stanovni
tvo . Formalistiki preceduralni stroj, sa svojim primitivnim sredstvima dokazivanja, zaloga,
zapljene, morao je ustupiti mjesto jednostavnijim i br
im prepisima. Dvoboj izme
u tu
itelja i
optu
enoga, koji je slu
io kao ultima ratio parni
ara, trgovcima se inio kao ista negacija pravde. Da
bi uveli red u svome podgrau, u kom ima u izobilju, svakovrsnih pustolova i zlikovaca, dotad
nepoznatih u mirnoj sredini staroga grada ili burga, oni zahtijevaju, da starinski sistem globa i
nagodbi , bude zamijenjen kaznama, koje
e biti kadre da uliju spasonosan strah, kao
to su:
vje
anje, svakovrsna saka
enja, vaenje o
iju i t.d.Oni Prosvjeduju protiv davanja u naravi,
to ih
ubira
i cestarina zahtijevaju prije nego
to dopuste prolaz robe koju oni uvoze ili izvoze. Ako se
degodi, da koji od njih bude prepoznat kao kmet, oni ne podnose da njegov senier zahtijeva
izru
enje. A
to se tie njihove djece, kojoj je majka, nu
ne gotove uvijek ropskog stale
a, oni, ne
mogu dopustiti, da ih smatraju za neslobodnu. Tako se dakle na svakom podru
ju susret tih novih ljudi
sa starim dru
tvom pretvara u sudare i sukobe, koji se osnivaju na suprotnosti izmeu domanijaInog i
trgova
koga prava, na suprotnosti izmeu naturalne razmjene i razmjene posredstvom novca izmeu
kmetstva i slobode.

Dru
tvene vlasti nisu dakako prihvatile bez otpora zahtjeve graanstva, koje se raalo. Kao i uvijek,
one su najprije nastojale ouvati utvreni poredak, te jest poku
ale su da tim trgovcima nametnu taj
poredak, premda je on bio u potpunoj supretnesti s uvjetima, njihova
ivota; takoer kao i uvijek i
njihov se postupak obja
njava pod jednako i dobrom voljom, i osobnim interesom. Sigurno je, da su
knezevi mogli same s vremenem uvidjeti nu
nost da auteritativni patrijarhalni re
im,
to su ga dotad
primjenjivali prema svojim kmetevima, bude izmijenjen prema trgovakom stanovni
tvu. Osobito su u
po
etku, crkveni knezovi ispoljavali veoma
esteke neprijateljstvo. Trgovinu su smatrali opasnom za
spas du
a, pa su na sve novosti
to su se kao zarazom svakoga dana
irile sve vi
e, gledali s ne
povjerenjem, kao na napad protiv poslu
nosti, vrijedan svake osude. Njihov je otpor morao da'kake
izazvati pobune. U Italiji, u Nizozemskoj uz obalu Rajne rat za investituru pru
io je graanima priliku
ili izgovor, da se pobune protiv svojih biskupa, ovdje u papine ime, a ondje u ime carevo. Prva gradska
op
ina, koju povijest spominje bio je Cambrai; njezino se puanstvo 1077. pod vodstvom trgovaca
zavjerilo protiv imperijalistiki orijentiranog gradskog biskupa.

97

II GRADOVI
I Otpor knezova mogao je smetati pokretu, ali ga nije mogao zaustaviti. Prema kraju XI. st.,on je naglo
jurnuo naprijed, pro
irio se i nadvladao. Knezovi sada opa
aju, da e vi
e izgubiti nego
to mogu
dobiti, ako ustraju u borbi protiv toga pokreta. Jer premda on zaista uzdrmava njihovu lokalnu vlast i
dovodi u opasnost neke od njihovih domanijalnih prihoda, on obilno nadoknauje ove neprilike
dodatnim dohodcima,
to pribavlja cestarinama kao i neocjenjivom predno

u,
to osigurava stalan
priliv
ita, svakovrsne robe i novca. Neki knezovi kre
u vepoetkom XII. st. otvoreno putem progresa
i nastoje da obeanjima slobodi privilegija trgovce privuku k sebi. Ukratko, zahtjevi graanstva posti
u
uspjeh posvuda, bilo milom ili ,silom, kao
to
e u XIX. st. svagdje u Evropi pobijediti parlamentarni
sistem. I kako god su uostalom te dvije preobrazbe meu sobom razli
ite, one s druge strane pokazuju
dosta upadnu slinost karakterom svoga pro
irivanja. Jednako onako, kao
to je kontinentalni
parlamentarizam adaptacija engleskih i belgijskih institucija posebnim uvjetima svake pojedine
zemlje, tako su i gradske institucije, premda ih u svakome gradu susre
emo s posebnim obilje
jima,
svojstvenima ustrojstvu doti
ne lokalne sredine, ipak u osnovi i cjelini izvedene iz jednoga od dvaju
dominantnih tipova; jedan od njih
ine sjevernotalijanski gradovi, a drugi gradovi Nizozemske i
sjeverne Francuske. Njemaka i drugi predjeli srednje Evrope i ovdje su, kao i u pogledu domanijalnog
re
ima, feudalizma, clunyjske reforme i vite
tva, samo slijedili poticaj, koji je dolazio sa zapada.
Usprkos bezbrojnim razila
enjima u pojedinostima, srednjovjekovni gradovi imaju posvuda iste bitne
crte i na svaki od njih mo
e se primijeniti ista definicija. Mogli bismo je formulirati, ako ka
emo, da je
grad utvrena naseobina, u kojoj stanuje slobodno stanovni
tvo, koje se bavi trgovinom i industrijom,
posjeduje posebno pravo, raspola
e svojom jurisdikcijom i vi
e ili manje razvijenom komunalnom
autonomijom. Grad ini imunitetno podruje usred seoskog podruja; to znai, da je on privilegirana
pravna osoba. I zaista, grad je nastao na temeljit privilegija. Graanin posjeduje, kao i plemi
specijalan pravni polo
aj: i jedan i drugi su dodu
e u suprotnom smjeru, pod jednako daleko od kmeta,
seljaka, koji
e i dalje, sve do kraja starog reima u ve
ini evropskih zemalja ostati izvan politi
kog
dru
tva.
Po svojoj prirodi privilegirani je polo
aj graanina veoma razli
it, od privilegiranog polo
aja plemi
a.
Plemije ustvari nekada
nji slobodni posjednik. Njegov je privilegij na neki na
in negativan potje
e
otuda,
to se pu
ka masa snizila i pala pod njegovu vlast u kmetski polo
aj. On se nije uspeo; on je
samo dio manjine, koja je ostala na svome mjestu usred sveopeg srozavanja. Graanin je naprotiv
veoma pozitivno privilegiran. On je novajlija i prido
lica, koji silom osvaja, svoje mjesto u dru
tvu, a
pravo mu ga najzad priznaje i jam
i. Domaanijalni re
im, koji postavlja plemia iznad seljaka, vezuje
ih u isto vrijeme jednoga za drugog tako sna
nom vezom, da je joi do danas, poslije toliko vjekova,
ne
to od toga ostalo. Gra
anin je naprotiv tu i jednom i drugome; obojica osjeaju prema njemu
nepovjerenje i neprijateljstvo, a i ti osje
aji joni do danas nisu posve i

ezli. On se kre
e u posve
razliitoj sferi. Izme
u njega i njih otkriva se protivnost izmeu ratarskog
ivota, s jedne i trgovakog i
industrijskog
ivota s druge strane. U poreenju s njima, koji neposredno proizvode sve
to je
neophodno potrebno za
ivot, on je pokretljivi, aktivni element, pokreta prenosnih gibanja i
preobrazbi. On nije neophodno potreban za
ivot; mogue je
ivjeti i bez njega. Ali on je u biti
pokretadru
tvenog napretka i civilizacije.
Srednjovjekovno graanstvo odvaja jojedna razlika od plemstva i sve
enstva. Te dvije skupine
ine
homogene klase, kojima svi
lanovi osjeaju pripadnost istome tijelu i svjesno su meu sobom
solidarni, te ih to meusobno vezuje. Posve drukije je s graanima. Oni su okupljeni u gradovima, na
mjesto klasne solidarnosti kod njih postoji lokalna solidarnost; ili u najmanju ruku, prva je podlo
na
drugoj. Svaki grad
ini mali svijet za sebe; njegov ekskluzivizam i protekcionizam bezgrani
ni su.
98

Svatko ini sve, da bi potpomogao i unaprijedio svoju trgovinu industriju i da bi uklonio s puta trgovinu
i industriju drugih gradova. Svatko nastoji da bude dovoljan sam sebi i da proizvodi sve,
to mu je
neophodno potrebno. Svatko se trudi, da svoju vlast pro
iri na okolno seosko podruje, da bi osigurao
svoju opskrbu
ive
nim namirnicama. Ako im se i desi da porade zajedni
ki, da sklope trenutne ili
stalne lige, kao
to je bila londonska Hansa ili poslije njema
ka Hansa, to oni
ine protiv zajedni
kog
neprijatelja ili na zajedni
ku korist, ali unutar vlastitih zidina svatko, daje mjesta samo svojim
gra
anima; stranac tu mo
e trgovati samo posredstvom domaih me
etara i uvijek moe biti protjeran.
Da bi u nekom gradu stanovao ili
ivio, mora da stekne graanstvo. Nema u tome ni
ega,
to ne bi bilo
veoma razumljivo. To je lokalni merkantilizam. Zar se i dr
ave sve do danas ne dre toga? Zar ne
podi
u carinske ograde, da bi kod sebe za
titile i pomogle raanje industrije, koju nemaju? Gradski
ekskluzivizam prestat e tek onda, kad gradovi budu uklju
eni u vi
u, dr
avnu cjelinu, kao
to
e i
dr
avni ekskluzivizam moda jednoga dana nestati u ope ljudskom dru
tvu.
Moralni rezultat tog ekskluzivizma sastojao se u izvanrednoj solidarnosti me
u graanima. Oni du
om i
tijelom pripadaju svojoj maloj, lokalnoj domovini, i kod njih se prvi put u evropskoj povijesti od
propasti antike nanovo javlja graanskopravni osjeaj. Svatko od njih je pozvan da hrani grad, da
pograbi oru
je za njih da za svoj grad dade
ivot; i svatko to od njih zna. Vitezovi Fridriha Barbarosse
su s prenera
enjem gledali, kako im se duand
ije i trgovci lombardijskih gradova s uspjehom odupiru.
U tome je ratu bilo primjera graanske samosvijesti, koji podsje
aju na staru Gr
ku. Drugi daju svoje
bogatstvo svome gradu, otkupljuju pravo na cestarinu, osnivaju bolnice. Bogata
i daju ne brojei, i to,
nema sumnje, isto toliko iz milosra kao i iz ponosa.
Jer gradom upravljaju oni. Svi graani u gradovima imaju civilnu jednakost i slobodu, ali nemaju ni
socijalnu ni politiku jednakost. Graanstvo, koje se rodilo iz trgovine, ostalo je pod utjecajem i pod
vodstvom najbogatijih. Pod imenom velikih ili patricija. oni dr
e u rukama upravu i jurisdikciju.
Gradska vlast je plutokratska vlast, te e
ak u XIII. st. postati oligarhijska, jer e iste porodice stalno
ostajati na vlasti. Nema, uostalom, ni
ega zna
ajnijeg od tih vlada. One su stvorile gradsku upravu, to
jest prvu civilnu i lai
ku upravu u Evropi. One ustanovljuju sve do najmanje sitnice,
to im je bilo
potrebno. Na ovo se ne obra
a pa
nja; oni nemaju nikakva uzorka i sve moraju prona
i sami:
financijski sistem, raunovodstvo,
kola, trgovinski i industrijski propisi, prvi za
eci higijenske policije,
javni radovi tr
nice, kanali, po
ta, gradski bedemi, raspodjela vode sve to potje
e od njih. Usto su ba
oni podigli mnoge zgrade, koje joi danas krase tolike gradove.
Pod njihovom vladavinom ostatak se gradskog stanovni
tva sastoji od zanatlija; oni su u svakome gradu
u ve
ini. Po opem pravilu, to su mali
efovi radionica, majstori, koji upo
ljuju jednog ili dva
kompanjona i
ine aktivno i nezavisno graanstvo. Dok je trgovina na veliko slobodna, za za
titu
obrtnika razvija se naprotiv jedna socijalna politika, koja je remek-djedo, isto tako zanimljivo u svojoj
vrsti, kao
to su i gotske katedrale u svojoj, i koja u svojim tragovima nije i

ezla joni do danas. Cilj

joj je da odr
i sve one male egzistencije,
to ine snagu grada i osiguravaju njegovu pravilnu opskrbu.
Svatko je i proizvoa i potro
a
, i propisi interveniraju uzimaju
i u obzir oba ta momenta.
Municipalna vlast preuzima na sebe za
titu potro
a
a. U tom pogledu ona se nadovezuje na stare
municipalne propise, koji su se ti nekim tragovima moda sauvali u Italiji. Nema ni
ta divnije od
za
titnih mjera, koje ,su donesene protiv nepo
tenih proizvoda, protiv prijevare i krivotvorenja. Bila je
to za
tita potro
a
a u dvostrukom interesu mjesnog graanstva i dobrog ugleda grada prema van.
A
to se tie proizvoa
a, on
titi sam sebe pomo
u obrtnikih udru
enja, koja se pojavljuju veod XII.
st. Njihov bitni cilj sastoji se u tome, da onemogui konkurenciju, i batime su ona postala tako mrska
liberalnoj ekonomici XIX. st. Trebalo je da svatko mo
e
ivjeti i da u tu svrhu mo
e sa
uvati svoje
mu
terije. Zbog toga treba da prodaje uz iste cijene kao j njegovi drugovi i da jednako proizvod kao i
oni. Udru
enje obrtnika prvobitno je dobrovoljna organizacija, kao i na
i sindikati. Ali ono bojkotira
99


ute, koji u njih ne ulaze,i najzad postizava priznanje javnih vlasti. Istaknimo uostalom, da ono
nema nikakve sli
nosti s nekom radni
kom organizacijom, nastalom nasuprot vlasnicima. To je
obavezni sindikat sitnih graana. Nastao je u biti zbog malih nezavisnih proizvoa
a. U veini
srednjovjekovnih gradova nema proletarijata. Zanatlije rade za mjesno tr
i
te i rezerviraju ga za sebe.
Oni odr
avaju svoj broj u razmjeru sa svojim mu
terijama. Oni potpuno vladaju prilikama: U tom su
smislu rije
ili socijalno pitanje. Ali su ga rije
ili samo ondje, gdje je grad ustvari zatvorena dr
ava; a
takve okolnosti nisu tako op
enite, kao
to se to misli. Postojala je naime bar u jednoj industriji, u
flamanskom i firentinskom suknarstvu proizvodnja, koja ne opskrbljuje mjesno nego evropsko tr
i
te.
Za nju nema ni ograniene proizvodnje ni mogu
nosti, da mali gazda sam dobavlja sirovinu. On dakle
pada pod utjecaj, veletrgovca, i tako dolazi do podjele: uloga izmeu kapitala i rada, koju ne
susre
emo drugdje. Proizvodni reim je i tu re
im male radionice. Ali umjesto da je majstor
nezavisni poduzetnik, on je nadni
ar, koji izrauje po narud
bi, te u tome ima ne
to veoma nalik na
kunu industriju modernih vremena. Zanatska organizacija postoji, ali je ona daleko od toga, da s
uspjehom
titi zanatliju, jer ne mo
e na sebe primiti odgovornost za prilike na tr
i
tu ni za ulogu
kapitala. Otuda
trajkovi, borbe oko nadnica, odlazak radnika iz Ganda, industrijske krize. Otuda
takoer onaj nemirni, uzburkani, utopijski duh, koji karakterizira tkalce po
ev
i od XII. st. i koji
e ih
u
initi prista
ama jednog naivnog komunizma, koji je bio vezan s razli
itim mistinim i hereti
kim
idejama. Prema tome, pogre
no je govoriti da je Srednji vijek poznavao samo male, nezavisne i
korporativne industrije. U najnaprednijim sredinama nisu mu bile u
teene ni borbe radnih slojeva; ni
socijalni sukobi. Taj utjecaj nanovo emo susresti u XIV. st.
S pojavom gradova i s obrazovanjem graanstva evropsko je dru
tvo dovr
eno u onome obliku, koji
e
ostati sve do kraja starog re
ima, Sveenstvo, plemstvo, gra
anstvo, to je ono trojstvo, koje
e
upravljati njegovom sudbinom i sudjelovati u politici. Ratarsko stanovni
tvo, koje ostaje ispod
privilegija, i dalje zadr
ava ulogu njihova hranitelja sve, do onoga dana, kad graanska jednakost i
donekle politi
ka jednakost,. ne postanu veza, zajedni
ka svima, Potrebno je naime svakom prilikom
ponovo ista
i, da je samo graanstvo ekskluzivna i privilegirana klasa. Batime se srednjovjekovni
gradovi bitno razlikuju od gradova Riimskog carstva, u kojima se stanovnici, bez obzira kakvim su
oblikom socijalnog
ivota
ivjeli, nisu razlikovali, od drugih po svojim pravima. Rimski svijet nije
upoznao ni
ta analogno evropskom gra
anstvu,a nije ni Novi svijet. Kad su osnivani ameri
ki gradovi,
ve je pro
lo vrijeme, kad se pravo upravljalo prema dru
tvenoj profesiji; sad je vebilo samo
slobodnih ljudi. U na
e vrijeme rijegraanstvo (buroazija), koja se jouvijek upotrebljava, sasvim je
izmijenila svoj prvobitni smisao. Ona obilje
ava dru
tvenu klasu svakovrsnog podrijetla, kojoj je
zajedni
ko samo to
to u svojim rukama dr
i bogatstvo. Pri tome od srednjovjekovnog graanstva kao
ni od tada
njeg plemstva, nije preostalo ni
ta.

100

TREE POGLAVLJE
EKSPANZIJA GRADOVA I NJEZINE POSLJEDICE,
I. EKSPANZIJA
Premda obnova gradskog
ivota na zapadu po svojim najranijim po
ecima se
e do prvih naseljavanja
trgovaca u X. st., ona je ipak tek krajem XI.st. i u po
etku XII. st. stigla do svog potpunog razvoja i tek
u to vrijeme pojavljuju se prvi gradovi u povijesti, u pravom smislu te rije
i. Prvi primjerci procvata
javljaju se, kao
to smo ve, rekli, u spomenuta dva podruja, u kojima je trgova
ka aktivnost
najintenzivnija:, na jugu Evrope, u sjevernoj Italiji; a na sjeveru, u Nizozemskoj. Na obadvije strane
paralelnost prilika je upadljiva. U Italiji, kao i u Flandriji pomorska trgovina, pa zatim kopnena
trgovina, koja se na prvu nadovezuje, ima kao posljedicu aktivnost luka: ovdje su to Venecija, Piza i
Genova, a tamo Bruges. A za njima, u pozadini luka, razvijaju se industrijski gradovi: s jedne strane
lombardijski gradovi i Firenza, a s druge Gand, Ypres, Lile, Douai i, dublje u unutra
njosti,
Valenciennes i Bruxelles, O
ito je, da je bablizina luka dala industriji u tim gradovima njihov
izvanredni polet, koji je jedinstven u Evropi. Talijanske i flandrijske luke sa svojim zaleem imaju
meunarodno zna
enje; a imaju ga samo one.
Zbog toga one nu
no odr
avaju veze me
u sobom. Inicijativa za te veze dolazi uostalom iz
razvijenijega od tih dvaju
ari
ta, to jest iz Italije. Njezini trgovci redovito dolaze u Flandriju ve
po
etkom XII. st. Ali uskoro postaju basajmovi u Champagni glavnim dodirnim to
kama; oni su kao
neka vrst burze za talijansko-flamansku trgovinu. Odravali su se na putu, koji polaze
i iz Lombardije
ide preko St. Gotharda, enevskog jezera i Jure te povezuje sjever s jugom. Na njima se svake godine
susre
u trgovci iz obiju zemalja. Ali to su samo, poslovni sastanci, i na tom mjestu nisu osnovani zaista
va
ni gradovi.
ak se ni Troye nije nikad veoma jako razvio. Lagny, Provins, Barrsur~Aube ostali su mjesta
drugorazrednog znaenja. Jug Francuske je uskoro po
ao putem Italije. Marseille, Monttpellier, AiguesMortes sudjeluju u mediteranskoj trgovini. A iza njih Albi, Cahors, Toulouse gravitiraju prema njima, i
razvijaju prosperitet, koji je potrajao neprekidno sve do rata protiv Albiana. U
panjolskoj luka
Barcelona takoer stie veliku va
nost, ali nije u svom zaleu potakla razvoj vrlo aktivnih gradskih
sredi
ta.
Rhona je jedina mediteranska rijeka Francuske i zbog toga jedina, koja je veveoma rano potakla
razvoj va
nih gradova, kao
to su Avignon i Lyon. Druge, rijeke utje
u u Atlantik i Kanal, te su ondje
nastale samo male luke za obalnu plovidbu ili ribarstvo, od kojih je najva
nija Bayohne, ili pak luke za
lokalnu trgovinu s Engleskom, kao
to je Rouen i Bordeaux. U Engleskoj navigacija je tako
er
ograniena na suprotnu obalu; i gradovi imaju samo malu, va
nost. ak i sam London sti
e, prili
nu
va
nost tek u XIII. st. Samo jedan grad u unutra
njosti Francuske razvija se podjednako kao svi najve
i,
a to je bio Pariz. No to je bilo zbog politikih razloga. To je jedini grad ove vrsti u Evropi: prava
prijestolnica, koja se pove
ava sa svakim napretkom kraljevstva. Osim njega postoje samo posve
lokalni gradovi, od kojih se nijedan ne moe usporediti s gradovima u Languedocu iH u Flandriji.
Njema
ka nema nijedno sredi
te meunarodne trgovine. Ona se povezuje s Italijom putem Rajne i
Dunava, gdje se pojavljuju Kln, Strasbourg s jedne strane, te Regensburg i Be s druge. Najva
nije od
tih sredi
ta je Kln, kojim zapadna i ju
na Njema
ka dolaze u dodir sa sjevernom, te se sve tri,
zajedno povezuju s Nizozemskom. Sjeverna Njemaka nema druge izravne saobra
ajne veze s jugom.
Ona je orijentirana prema dva unutra
nja mora. Ondje su Hamburg i Bremen na Sjevernom moru i
101

osobito Lbeck, koga je Henrik Lav osnovao na Baltiku. Ovdje dolazimo na kolonijalno tlo ulazimo u
nove gradove, u kojima nije nikad bilo rimskog utjecaja. Obalne luke su nova naselja, koja su pomagali
i
titili doma
i knezovi. Oni Se niu duobale sve do litavskih zemalja: Danzig, Reval, Memel, Riga,
Dorpat. Baltik je njemako jezero otkako je ruski put napu
ten, s jedne strane zbog privla
nosti
trgovanja preko Italije, a s druge strane zato
to su, Kumani, predstra
a Mongola, po
ev
i od sredine
XII. st., u
inili kijevske zemlje suvi
e opasnima. Tada Skandinavci gube svoju va
nost i prepu
taju je
Nijemcima. Whisby, na otoku Gotlandu teutonska je, postaja, i Nijemci42 dopiru sve do Novgoroda,
gdje u XII. st. imaju svoju posebnu tr
nicu. Jedino se Danska poku
ava suprotstaviti Nijemcima, ali je
za, vrijeme Waldemara II potu
ena kod Bornhveda, te je morala ustuknuti. U unutra
njosti Njemake,
izmeu Rajne i Dunava, nema nijednog velikog grada. Mnster i Magdeburg su mjesta drugoga reda,
isto kao Frankfurt i Nrmberg. Berlin je bez zna
enja, kao i Mnchen i Leipzig. U pogledu razli
itosti
gradskog ivota prema drugim naseljima, zemlja je o
ito u zaka
njenju. Fridrih Barbarossa nije imao
nikakvo razumijevanje za graanstvo, gradski
ivot postoji samo na periferiji ima dr
ave, i posti
e
(izuzev obala Rajne) ve
u va
nost tek u XIII. st. Prema
tome, opi polo
aj u Evropi stvorio je samo dva velika
ari
ta: Italiju i Nizozemsku, ili to
nije Belgiju.
Ondje su najve
i gradovi, s kojima su sva druga va
na sredi
ta u saobra
aju. Promet iz Baltika gravitira
prema Brugesu, a onaj iz ju
ne Njemake prema Italiji.
Ali izmeu tih, velikih trgova
kih sredi
ta, bez obzira imaju li lokalno ili op
e zna
enje, obrazuje se,
po uzoru na velike mno
tvo malih, drugo razrednih gradova, koji
ive po istim pravnim normama, kao i
veliki. Sada je neophodno potrebno da svaki predio ima svoje malo gradsko sredi
te. Dezorganizacija,
domanijalnog sistema i pojava slobodnih seljaka, nu
no poti
u male burgove da se pretvore u skloni
ta
obrtnika i sredi
ta trgovine u tome kraju i tako nadomjeste vlastelinske dvorove, u kojima se kmetsko
stanovni
tvo dotad opskrbljivalo. Gradski se
ivot iz velikih gradova spontano prenio u njih. Osnivaju se
i posve novi gradovi. U Njema
koj su dva Freiburga postala va
nim sredi
tima. Mno
tvo drugih
ivjelo
je tihim napola gradskim napola ratarskim
ivotom: Kreutzburg, u kom pi
em ove redove, primio je
svoju povelju 1213. To su gradovi, koji su se formirali sekundarno; oni pripadaju epohi: kad se
gra
anstvo ve nametnulo kad ih knezovi, potaknuti kori

u,
to je imaju od gradova, osnivaju
posvuda. Nekad je putnik i
ao, od samostana do samostana, a sad ide od grada de grada; ima ih po
svim putovima, na razmaku od svega nekoliko milja, gdje
ine prijelaz izme
u velikih gradova, kao
to
se u krunici sitna zrna ukljuuju, izmeu desetinskih.
Pojava gradova dovela je do porasta puanstva, koji je donekle usporediv s onim u XIX.st., i to jo
manje s obzirom na gradsko stanovni
tvo, negoli s obzirom na uinak kod seoskog. Ukupno, moe, se
ocijeniti, da se stanovni
tvo u poreenju s karolin
kim vremenim udvostru
ilo. Maksimum je dostignut
u po
etku XV. st. Otad pa sve do XVIII. st. ne
e vi
e biti nikakve bitne promjene.
Bilo bi izvanredno va
no da moemo odrediti, broj
ani odnos izmeu gradskog i seoskog stanovni
tva.
Ali to je, na
alost, nemogu
e. Sigurno je samo to, da je u svim sredi
tima, kojima je trgovina
pogodovala da se razvijaju graansko stanovni
tvo, neprestano raslo sve do oko sredine XIV. st.
Posvuda je trebalo pro
irivati gradske bedeme, koji su postajali pretijesni, obuhva
ati zidovima
predgra
a, koja su nastala izvan gradskih vrata. Ima velikih gradova, pa ak i relativno veoma velikih.
Ali koliko je velik mogao biti takav veliki grad po
etkom, XIII.st. Njihove su zidine jorazmjerno sasvim
malene. Brojke
to ih prenose suvremenici, nemaju nikakve vrijednosti jer se ne osnivaju na
prebrojavanju; najstarije,
to ih imamo, se
u, samo do po
etka XV. st. Uostalom, protivurje
nosti nas
navode, da im ne priznajemo nikakvu vrijednost. Tako je u svega deset godina razmaka Ypres
procijenjen na 50.000 i 200.000 stanovnika. Sve,
to se mo
e ti tvrditi jest to, da, nijedan evropski
grad nije sve do kraja Srednjega vijeka dosegao brojku od 100.000 stanovnika. Milano, Firenza, Pariz i
Gand mora da su se kretali oko 50.000. Srednji gradovi imali su izmeu 2o i 50.000, a mali izmeu 2 i
42

To je ime koje su im dali Rusi

102

5.000. Ali to nas ne mo

e prijeiti da govorim o velikim gradovima, jer je veli
ina posve relativan
pojam.
I zaista, ako uzmemo u obzir malu gustou seoskog stanovni
tva,onda naselje od 50.000 ljudi dobiva
posve druk
ije zna
enje, nego
to ga ima danas.
III. POSLJEDICE ZA SEOSKO STANOVNI
TVO
Treba meutim veoma pomno paziti da na odnos izmeu grada i sela u Srednjemu vijeku ne gledamo
onako, kako to
inimo danas. U na
e vrijeme grad nije odvojen od sela. Ima industrije i u selima, a dio
gradskog stanovni
tva stanuje u poljima, kamo se izlijeva svake ve
eri. U srednjem vijeku bilo je posve
druk
ije. Grad se u svemu temeljito razlikuje od seoskog podru
ja. Vei materijalno on se od njega
odvaja i sklanja iza zaklona svojih bedema i vrata. A pravno, to je posve drugi svijet. im je
ovjek
pro
ao kroz gradske zidine, on stupa na tlo drugih pravnih odredbi, kao kad danas prelazimo iz jedne
dr
ave u drugu. U ekonomskom pogledu suprotnost je jednaka. Ne samo da je grad mjesto trgovanja i
industrijske proizvodnje, nego ove privredne djelatnosti i nema nigdje izvan njega. Posvuda su trgovina
i industrijski rad po selima zabranjeni. Stoga svaki grad nastoji da zagospodari svojom okolinom i da je
podvrgne sebi. Ona treba da bude njegovo tr
i
te i u isto vrijeme jamac za opskrbu grada. Tada nema
kao danas stalne razmjene i uzajamnog pro
imanja. Umjesto toga, postoji suprotnost dvaju razliitih
elemenata i podvrgavanja jednoga drugome.
Ovo podvrgavanje je vee, ili manje u razmjeru s brojem i snagom gradova. Ono dosee vrhunac u
Italiji, a najmanje razmjere u skandinavskim i slavenskim zemljama. Rezultat toga bio je svuda
podjednak: manje ili vi
e duboka poremetnja seoskog ekonomskog re
ima i preobrazba
ivotnih uvjeta
ratarskih klasa, koja je s time bila u skladu.
Pojava gradova zaista je u
inila nemogu
im odr
anje domanijalnog re
ima. Bitna karakteristika toga
re
ima, kako smo vidjeli, sastoji se u tome
to,je to ekonomija bez izlaza na tr
i
te. Budui da nije
raspolagala nikakvim tr
i
tem, na koje bi otjecali njezini proizvodi, domena je skuila svoju
proizvodnju na potrebe za vlastitu potro
nju, tako da se sva njezina unutra
nja struktura - postupci pri
obradbi. Oblici kmetskih
estica, obaveze kmetova i odnosi izmeu njih i vlasnika obja
njava tim
njezinim posebnim polo
ajem. No taj posebni poloaj ne postoji vi
e od onoga dana, kad su se pojavili
i gradovi, i to ~va- : ' gdje ondje. gdje se osje
a njihovo djelovanje. Jer krivcom trgovaca i zanatlija
gradsko je stanovni
tvo sterilno stanovni
tvo ako se smijemo ovako izraziti preuzimaju
i formulaciju,
koja je bila draga, fiziokratima XVIII. stoljea. Ono mo
e ivjeti samo dobavljajui izvana sredstva za

ivot, a to znai, kupujui ih od obra

ivaa zemlje. Ono im , dakle pribavlja izlaz na tr
i
te, koga
dosad nisu imali. Ono dakle budi kod njih pomisao na profit, jer se proizvodnja sada ispla
uje. Tako
sad u isto vrijeme nestaju i moralni i ekonomski uvjeti, kojima je odgovarala domanijaina organizacija.
Seljakova aktivnost sada dobiva poticaj izvana, i on na tu organizaciju gleda josamo kao na zapreku,
koja mu smeta. A jedna od posljedica novoga stanja je i to,
to sad senior, ak joi vi
e nego seljaci,
osjea potrebu reforme. Jer obaveze njegovih obraiva
a su uslijed obi
ajnog prava nepromjenljive, i
tako on uskoro uvia da mu prihodi strahovito opadaju. Njezini dohoci ostaju naime uvijek isti, dok
rashodi neprestano rastu. I zaista, gilde svojom kupovinom poti
u i uve
avaju kolanje novca po selima,
novca ima ovdje sve vi
e i njegova se vrijednost usporedo time, smanjuje. Tro
kovi
ivota u
neprestanom su porastu, a vlasnici zemlje, vezani na utvrene prihode, bespomo
no moraju gledati
kako propadaju. Ova je kriza bila za malo vojniko plemstvo, koje je po opem pravilu posjedovalo
samo osrednje velika lena, prostrana tek toliko koliko je najnu
nije za
ivot, upravo katastrofalna.
Velik dio vitezova, koji su jou XI. st. bili tako mnogobrojni krajem XII. st. zapada u bijedu.

103

Te
ko je re
i da li je porast broja seoskog pu
anstva, koji se o
ituje u isto vrijeme, kad se uvjeti

ivota na selu poinju tako duboko mijenjati, takoer u vezi s pojavom gradova. Poslije pusto
enja,
to
su ih izvr
ili Normani, Saraceni i Mad
ari, Evropa je do
ivjela razdoblje relativnog mira, u kom je
prirodni vi
ak poroda nad pomorom morao neosjetno pove
ati broj stanovni
tva. Ali tek se u drugoj
polovini XI. st. u nekim dijelovima Evrope mogu utvrditi tragovi pote
koa, koje je prouzrokovao
preveliki broj ljudi, te je nemogue otkloniti pomisao, da su gradovi, donijev
i seljacima nova sredstva
za
ivot, samim tim pridonijeli kod njih, ako i ne plodnosti njihovih brakova43, ali svakako pove
anju
njihova broja. Kako god bilo, sigurno je, dana primjer u Nizozemskoj oko 1050. obraena zemlja
postepeno vi
e nije dovoljna za potrebe stanovni
tva. Dogaaji, kao
to je osvojenje Engleske 1066. i
kri
arski rat, o
ito takoer pretpostavljaju stanovit vi
ak stanovni
tva, u najmanju ruku na sjeveru
Francuske.
Jednako je bilo i s naglim porastom broja gradskog stanovni
tva, a takoer i s bandama pla
enikih
pustolova, koje se otprilike u isto vrijeme formiraju u Italiji, na primjer u Genovi a i na francuskom
podru
ju, pod imenom Braban
ani i No
ari (Cotereaux).* Od po
etka XII. st. imamo vi
e nego
pretpostavke. Naseljavanje predjela s druge strane Labe ljudima, s obala Rajne, iz Holandije, i
Flandrije moe se objasniti o
ito samo preobiljem seoskog pu
anstva i u tim krajevima.
Tako u trenutku, kad je stari domanijalni sistem vepre
ivio svoje vrijeme i kad vi
e ne odgovara
potrebama dru
tva koje je ekonomski napredovalo posvuda ima mnogo ljudi, koji se nude svakome, tko
e im dati zemlje i veliki zemljoposjednici a nadasve teritorijalni knezovi nisu propustili da se okoriste
tako povoljnim prilikama. Raspolagali su znatnom koliinom neobra
ene zemlje, jer se
ini, da su se,
bar na zapadu od Rajne i na jugu od Dunava, velike domene prostirale, samo na onoj dobroj zemlji,
koja je bila obraivala veu rimsko doba. Ostatak je bio prepu
ten
umama, vri
tinama i movarama.
Vrijeme, da i ova podru
ja budu privedena kulturi do
lo je. Ovaj veliki rad, koji je prvi put poslije
nestanka Rimskog carstva poveao zemlji
no bogatstvo u Evropi, po
inje oko sredine XI. st:, dosi
e svoj
vrhunac u toku XII. i zavr
ava se, usporuju
i se, pred kraj XIII. st. Otada pa sve do kraja XVIII. st
obradivo tlo na Zapadu nije se vi
e osjetno pove
avalo, i to, je dovoljno da mo
emo upozoriti na
veli
inu napretka,
to ga je izvr
ila, unutra
nja kolonizacija u Srednjem vijeku. Kr
enja bi sigurno bila
manje prostrana, da je zemljoradnja bila naprednija. irina podruja,
to su ga obuhvatila, da bi
poveala proizvodnju, bila je posljedica rudinentarnih metoda joposve ekstenzivne zemljoradnje.
Krizi domanijalne organizacije moglo se izbje
i, da je bilo mogue racionalnijim obradbenim
postupkom pove
ati plodnost tla.
Sistem, koji je bio primjenjivan prilikom naseljavanja i privoenja kulturi dotad neobraenih zemalja,
odudara onim,
to bismo mogli nazvati njegovim liberalnim obilje
jem, od prakse u prethodnoj epohi.
Seljak nema s vlasnikom zemlje vi
e nikakvih drugih odnosa osim onih,
to nu
no nastaju iz njegova
svojstva zakupca. On pla
a zakupninu, za zemlju, koju dr
i, ali osobno ostaje slobodan. Jedan od
naj
e
ih postupaka, kojima se senior slu
i da privu
e kolone ili goste, kako ih naziva jezik toga
vremena, jest osnivanje novih gradova, pravih ratarskih kolonija. Tlo novoga grada razdijeljeno je
na stanovit broj, obradivih jedinica, potpuno jednakih meu sobom; uz obavezu pla
anja zemljarine,
senior ih ustupa na nasljedno iskori
tavanje. Posebna povelja, koja obi
no opona
a povelju susjednoga
grada, priznaje osobnu slobodu stanovnicima, utvruje ovlasti i kompetenciju naeli1ika i dvora,
kojima je stavljeno u du
nost da vr
e upravne i sudbene poslove, regulira uzajamno pravo seniora i
43

Plodnost brakova bila je veoma velika kako kod seljaka (kako se to vidi
po Irminonovu polyptihu i samostanskim poveljama) tako i kod plemstva ,(o tom svjedo
i Gislebcrt), Neki tragovi
predmartusijanisma mogu se opaziti samo kod knezova.
* U originalu: Brabancons= ljudi iz Brabanta: Cotereaux je naziv izveden od rije
i le coteral a ova, je nastala od latinskog
culter = veliki no
, kakvim su bili naoruani
lanovi razboJnike bande, koja je po tome dobila svoje ime. - Prev.

104

seljaka u pogledu upotrebljavanja

ume, i t. d. Tako nastaje novi tip sela: sela sa zakonom. Sa
starom domanijalnom organizacijom ima ono josamo jednu crtu zajedniku: kao i kod nje; i ovdje se
pretpostavlja u isto vrijeme i veliki posjed i mala eksploatacija. Osim toga, sve je novo. Ne samo da je
seljak slobodan ovjek, nego je i davanje,
to ga duguje senioru; umjesto da se jo
, sastoji od
prirodnih proizvoda, obi
no plativo u novcu. Nema ni
ta udno u tome,
to je potreba za zemljom,
koja je postajala sve hitrija, kako se stanovni
tvo umna
alo, poveavala priliv gosti prema novim
gradovima. Oni posvuda pred sobom potiskuju granice, divlja
tva, koloniziraju velike
ume, kr
e
vri
tine, isu
uju mo
vare. Po cijeloj Evropi niu i cvatu nova sela, kojima ak i oblik imena, time
to se
na podruju francuskog jezika zavr
avaju na sart, a na podru
ju germanskog jezika na kerk, kircne,
rode, rath i joi danas omoguuje, da ih razlikujemo od njihovih susjeda na starim zemljama.
CrkVa je imala znatnog udjela u velikom kulturom djelu XII., st. ona to zahvaljuje novim redovima
Cistercita i Premontranaca. Izvanredna vitalnost,
to su je pokazali redovnici poev
i od vremena
clunyjske reforme, nije nadivjela njezinu pobjedu. Kad je postignut cilj, polet je zamro. Poslije krize
do
la je iznemoglost, i benediktinski samostani, obogaeni darovima vjernika, koje su baoni po
neobi
noj ali neizbje
ivoj ironiji sudbine) pridobili za preziranje zemaljskih dobara, po
inju ulaziti u
razdoblje drijemanja, iz, kog ne
e iza
i sve do preporoda u XVII. st. Njihova vjerska i socijalna uloga
dovr
ena je, i oni su odsada gotovo samo veliki zemljoposjednici. Asketsku propagandu, koju su oni
napustili, prihvaaju Cisterciti i Premontranci. Prvi od tih redova osnovao 'je Sv. Bernard 1113.44, a
drugi Sv. Norbert 1119. Da bi u potpunoj strogosti primijenili propis o manualnom radu i jedni i drugi
najradije se naseljuju na neobraenom tlu, koje tada kre ili isu
uju. Knezovi su se pourili da na
ine
bogougodno djelo, pa su im ustupali pustopoljine i movare. Oba reda imali su velikog udjela pri
isu
ivanju flandrijskih poldersa* i privoenja obradbi podru
ja u istonoj Njema
koj. Domene, koje
su podigli na takvoj zemlji, bile su posve novoga tipa. Na njima se prvi put u Srednjem vijeku javlja
princip velike agrarne eksploatacije. Umjesto da tlo bude raskomadano na porodi
ne
estice, iskr
ena
je zemlja organizirana u velike farme, na kojima se radno osoblje, stavljeno pod vodstvo jednog
redovnika, sastoji od lai
ke bra
e ili od slobodnih seljaka. Ondje se uzgoj
itarica ili stoke vi
e ne
vr
i kao nekad zbog neposredne potro
nje u samostanu, nego zbog prodaje na tr
i
tima. Rad na
njihovim farmama bio je osloboen kuluka i nije obavezan ni na kakvo davanje osim desetine.
Postignuta dobit slui stjecanju novih zemalja i daljnjem krenju.
Vlasnici starih domena nisu mogli raspolagati svojom zemljom zbog nasljednih prava, koja su njihovi
obraiva
i imali prema toj istoj zemlji i tako se oni tek s mukom oslobaaju tradicija. Ali kad su ve
bili preoptereeni dugovima i dotjerani do krajnosti neprestanim smanjivanjem svojih prihoda, morali
su ipak, poev
i od kraja XI. st poduzeti odlu
ne mjere. Domanijalni dvorovi' (Curtis), koje su nekad
obraivali kmetovi, razdijeljeni su u parcele i dani u najam ili u zakup,
ili, su pak pretvoreni u velike farme. Sad je seljacima bilo dopu
teno da s novcem otkupe ne samo od
kuluka, nego i od glavarine, od
enidbenog prava od prava mrtve ruke, ukratko od svih preostataka
pro
loga vremena, koji su postali beskorisl1i. Kmetstvo je zadr
alo svoj prvobitni oblik gotovo samo u
te
ko pristupa
nim krajevima, ili u podrujima veoma udaljenima od velikih trgova
kih putova. Svuda
drugdje, ako vene nestaje, ono se ublaava. Mo
e se re
i, da se od poetka XIII.st., zemljoradnika
klasa u zapadnoj i srednjoj Evropi pretvorila ili da je na putu da se pretvori u slobodno seljako
stanovni
tvo. I ta se velika preobrazba izvr
ila bez ikakvih
estokih zahtijevanja, bez utjecanja
na
elima ili teorijama, naprosto kao neizbje
na posljedica preporoda trgovine i pojave gradova, koji su
44

Samostan Citeaux (nedaleko Lyona) osnovao je 1098. Robert de Molesmes, ali je on postao sredi
te pokreta tek kad je u nj
1113. u
ao Sv. Bernard.
*Holandska rije
, ozna
uje nasipom ogra
enu zemlju uz morsku obalu, koju su zemljoradnici time za
titili od provala mora.
estih u razdoblju od XII. do XIV.st. isu
ivanja tih nisko polo
enih i mo
varnih terena bilo je dugotrajan pothvat, u kome su
va
nu ulogu imali navedeni redovi. -Prev.

105

zemljoradnji dali tr
i
ta, kojih ona dotad nije imala, i tako je primorali da izmijeni svoju tradicionalnu
organizaciju i da usvoji slobodnije i gipkije oblike eksploatacije. Ekonomski napredak uni
tava
socijalno starateljstvo,
to ga je senior dotad vr
io nad svojim ljudima. Usporedo s time kako se
kmetstvo zamjenjuje slobodom, vlasnik sve vi
e gubi svoje nekada
nje familijarno obilje
je i mjesto
toga postaje materijalni interes jedinom normom u njegovim odnosima prema obraivaima njegove
zemlje.
II. DRUGE POSLJEDICE
Izmijeniv
i tako duboko cio socijalni poredak u Evropi, pojava gradova u toku XI. st. nije mogla da ne
utjee i na politiki i vjerski
ivot. Oduzev
i dr
avi njezin bitno ratarski karakter, izlo
iv
i seosko
stanovni
tvo privla
noj snazi i utjecaju gradskih sredi
ta, ona joj je omoguila da se vrati na put, koji
je zbog provala naroda izgubila.
Kao i u Rimskom carstvu, premda u veoma razli
itim uvjetima, grad i nanovo stie svoju ulogu u
politi
kom dru
tvu. Zahvaljuju
i pojavi gradova, uprava se od lutajue pretvara u sedentarnu. Jo
,i
vi
e ona u isto vrijeme po
inje raspolagati lai
kim i obrazovanim osobljem, a to je najznaniji uspjeh u
napretku od svih,
to su postignuti u civilnom svijetu sve od karolin
kih vremena. Dosad je dr
ava bila
primorana da od crkve posuuje sve one svoje slu
benike, za koje je bilo neophodno potrebno da budu
donekle obrazovani. Odsad
e ih sve
e
e i obilnije posuivati od graanstva. Jer za razliku od
plemia, ije vojni
ko zvanje zahtijeva samo obu
enost u oru
ju, graanin zbog nu
nosti koju mu
name
e trgovanje, osje
a potrebu bar najosnovnije naobrazbe. Trgovcu je neophodno da zna
itati i
pisati, i tako od XII. st. nema nijednog, makar iole vanijeg grada, koji ne bi imao
kole. U po
etku je
nastava joposve latinska, i najstariji spisi gradske uprave i najstarije trgova
ke isprave, koje su se
sauvale, napisane su zaista na latinskom. No to je tek posredni stadij, koji je ti po
etku neizbje
no
trebalo proi, jer nije bilo mogu
e na
i, uitelja - izvan crkve. Bilo je o
ito, da graansko stanovni
tvo
nije moglo dugo u svakodnevnoj praksi poslovnog
ivota zadr
ati upotrebu jezika, kojim nije samo
govorilo. Veod po
etka XII. st. dogaalo se ono,
to se moralo dogoditi gradski pisari slu
e se pu
kim
jezikom,a veoma je karakteristino, da se ta novost prvi put pojavljuje u onoj zemlji, gdje je
municipaini
ivot bio najrazvijeniji, to jest u Flandriji. Prvi spis ove vrsti je povelja sudi
ta u Douaisu iz
1204. napisana u pikardijskom narjeju. Uporedo sa time kako gradska uprava postaje sve slo
enija,
kako magistrat vodi sve opse
nije dopisivanje i mora donositi presude u sve va
nijim sporovima, kako
op
insko ra
unovodstvo zahtijeva vi
e pomnje i znanja, tako raste i stupanj izobra
enosti pisara,
to ih
op
ina uzima u svoju slu
bu notara, i advokata, kojima se utje
u za pomoprivatnici. Tako se u krilu
gra
anstva formira klasa iskusnih laikih stru
njaka, koji su svojim poznavanjem svijeta i poslova
mnogo bolje prilagoeni zahtjevima civilne uprave, nego
to su, to bili sve
enici, od kojih je dotad
trebalo traiti pomo. Po
ev
i od kraja XII. st. neprestano e rasti broj obrazovanih graana, koji
e
u
i u slu
bu knezova ili kraljeva i posveti ti svoju inteligenciju sluenju dr
avi. Mo
e se ustvrditi, da je
prvo lai
ko osoblje,
to ga je Evropa imala od nestanka rimskog carskog
inovni
tva, dalo graanstvo.
U isto vrijeme kako su gradovi sna
no pridonosili laiciziranju dr
ave, oni vr
e i na samo ustavno
ureenje utjecaj, koji e u toku stolje
a postajati sve ja
i. Oni svuda zauzimaju u politi
kom ivotu
sve va
nije mjesto. Tako su u Francuskoj poslu
ili kralju da suzbije, nastojanja visokih feudalaca; u
Engleskoj su se zdru
i li s barunima i primorali krunu da dade prve nacionalne slobode: u Italiji i
Njema
koj oni se pretvaraju u nezavisne republike. Nepostojanje graanstva u slavenskim dr
avama
pokazuje, koliko mu Zapad mnogo duguje.
Kao ni civilno dru
tvo, tako nije mogla ni crkva izbje
i utjecaju gradova. Za nju s obnovom gradskog

ivota po
inje novo doba, u kom pobo
nost i milosr
e sti
u novi polet, no u kom se postavljaju
pogibeljna pitanja i pokre
u krvavi sukobi. Nema ni
ega vatrenijeg i dubljeg od vjere graana. Tome
106

ne treba drugog dokaza osim izvanrednog mno

tva bratstava, gildi, svakovrsnih udru
enja, koja se u
svakom gradu posveuju molitvi ili njezi bolesnika, brizi za sirotinju, udove, starce ili siroad. Od kraja
XII. st. begine i begardi, koji lai
ki
ivot, zdru
uju s asketizmom,
ire se iz grada ti grad. Bez
gra
anstva bio bi nemoguosnutak novih redova: franjevaca (1208), i dominikanaca (1215)koji svojim
duhom nadahnjuju cio ortodoksni misticizam XIII. stoljea. S tim prosja
kim redovnicima, mona
tvo
prvi put napu
ta selo i gradsku sredinu uzima kao svoje sjedi
te. Oni
ive od milostinje graanstva iz
njegovih redova uzimaju svoju prinovu, njemu je namijenjen njihov uspje
ni apostolat,
to dokazuje
mno
tvo brae tre
ega reda, koji se iz redova trgovaca i zanatlija pridruuju franjevcima.
Kako vidimo, pobo
nost u gradovima je aktivna pobo
nost. Kod nje laici izravno surauju ti vjerskom

ivotu i
ele da, pored sve
enstva u njemu odigraju neku ulogu,
to je takoer novost. Ona je, donijela
crkvi dvostruku pogibelj. Prva i ozbiljnija ugro
ava pravovjernost.
togod se graani vi
e zanimaju za
vjerske stvari, sve su vi
e u opasnosti da se zanesu manihejskim uenjima, koja u toku XI. st. s istoka
prodiru u Evropu, ili da se odu
eve mistikim ma
tanjima Apostolske bra
e, ili Bra
e slobodnoga
duha. Veoma je karakteristino, da prije obnove gradova hereze nisu uzbunjivale Zapad. Prva i
najstra
nija od njih, prije protestantizma, katarska hereza, po
inje se
iriti upravo u XI. st., te je
prema, tome striktno suvremena pokretu oko obnove gradova. Pritom ne treba zaboraviti, da je sektu
Valdenza osnovao jedan lionski trgovac. ak ni poslije strahovitih pokolja Albi
ana gradsko
stanovni
tvo ne
e prestati da sad, na ovoj to
ki Evrope, sad na onoj, u sebi krije sumnjive sekte, kod
kojih
elje i nastojanja proletarijata, pridonose orijentiranju misticizma prema jo nejasnim
predod
bama o dru
tvenoj preobrazbi, koje snuju, da na ru
evinama crkve, i drave u obliku
komunizma osnuju vladavinu pravednika.
Nema sumnje, da su to samo izuzeci. Ali jedno od najoitijih obiljeja onoga duha, koji je zajedni
ki
svima gradovima, jest njihov stav prema crkvenoj vlasti. S pojavom gradova ulaze odnosi izmeu
laike i duhovne vlasti u novu fazu. Po
ev
i od karolin
ke epohe, svi sukobi, koji su izbili izmeu njih,
nastali su zbog nastojanja kraljeva da crkvu podloe sebi i da je navedu da poslu
i njihovoj politici.
Oni su bili samo posljedica saveza tih dviju vlasti; pitanje je bilo, koja
e od njih u dru
tvu prevladati.
Ali ni jedna ni druga nisu nastojale da svome suparniku oduzmu njegova isklju
iva prava ili povlastice.
Spor se vodio oko odnosa njihovih snaga, a ne o priodi tih vlasti. U graadovima su meutim okolnosti
bile druge. Ondje je u opasnosti sam polo
aj crkve kao privilegirnne korporacije. Gradovi otvoreno i
izravno napadaju crkvene sudove, njezinc izuzetosti u financijkim poslovima, monopol,
to ga crkva

eli zadr
ati u
kolstvu. Od kraja XII. st. neprestao sukobi dovode u ko
tac komunalne uprave gradova
s kapptolima i samostanima, koji su unutar gradskih zidova, pa ak i sa biskupom iste dijeceze. Uzalud
je crkva udarala gradove izopenjima i interdiktima: oni svoj stav ipak ne mijenjaju. Ako je potrebno,
oni bez oklijevanja primoravaju sveenike da slu
e misu i dijele sakramente. Kako god bili pobo
ni,
kako god bili pravovjerni, oni nastoje sprije
iti crkvu da se uple
e na podru
je svjetovnih interesa.
Njihov duh je
isto lai
ki; te je tim svojim svojstvom prvi i daleki uzrok Renesanse.
Mo
emo dakle rei, da pojavom gradova i formiranje graanstva imamo pred sobom novu Evropu. Cio
je dru
tveni
ivot preobra
en: stanovni
tvo je udvostru
eno, sloboda postaje openita, trgovina i
induutrija, promet novca i duhovni rad osvajaju sve znatnije mjesto i pruu
aju nove mogu
nosti za
razvitak dr
ave i dru
tva. Prije svr
etka XVII. st. nije nikad bilo tako duboke socijalne revolucije - ne
govorim ovdje o intelektualnoj. Dotad su ljudi ve
inom
ivjeli u klijentskim odnosima; sada se sve'vi
e
podvrgavaju politi
kim odnosima. U Evropi je prije postojao samo onaj promet, koji ,se, sastojao od
saobra
aja crkve s Rimom i vjerskim sredi
tima. Sada se pored njega pojavljuje i lai
ki promet.
ivot
se upravlja prema obalama, prema velikim rijekama, prema prirodnim putovima. Civilizacija je prije
bila potpuno kontinentalna; sad postaje pomorska.

107

Nema sumnje, ne smijemo pretjeravati. Crkva i dalje vlada sviijetom ideja, i zemlja ostaje temelj, na
kom po
iva plemstvo, pa ak i drava. Ali korijeni stabla, koje je izraslo na bedemima, malo poomalo
e i nehotice uslijed samog svoga rasta rasklimati njihovo kamenje. Gradovi nisu namjeravali razoriti
ono,
to je postojalo, nego su
eljeli stvoriti mjesto za sebe. A to e mjesto postepeno postajati sve
vee i uskoro tako veliko, da
e biti dovoljno za novi poredak u odnoosima. Gradovi su u evropskoj
civilizaciji bili li osnovi element napretka: ne mo
da u tome smislu da od njih proizlazi sve, no svakako
u tomi smislu, da su oni stvorili neophodne preduvjete za sve navedene novosti. Od pojave graanstva
ini se, da se civilizacija budi i otres jarma;. ona je pokretnija i sna
nija. Od VII. do XI. st.
ivot je
svud podjednak. Koliko li meutim raznolikosti po
ev
i, od XI. st.! Veina raanstva razli
ita je u
razliitim zcmljama i daje svakoj od njih riginalna nacionalna obilje
ja, dotad nepoznata. Sva sredi
ta
aktivosti na svijetu, ondje su, gdje se natiskuje gradsko stahovni
tvo: u Parizu, Lombatdiji, Toskani,
Veneciji, Flandriji, na Rajni.
Postoji neka vrst protivurje
nosti izmeu odu
evljenja gradova u XIII. st. za prosja
ke redove i njihove
kapitalisti
ke aktivnosti. Oni se odu
evrjavaju za ideal siroma
tva, ali nastoje ste
i bogatstvo.

108


ESTA KNJIGA
POECI ZAPADNOEVROPSKIH DRAVA
PRVO POGLAVLJE
ENGLESKA
I. PRIJE OSVOJENJA
Barbarska kraljevstva, podignuta na ru
evinama Rimskog carstva, uzalud su poku
ala, da zajedno sa
zemljom usvoje i sistem upravljanja dr
avom. Vidjeli smo, kako i za
to su njihova nastojanja propala.
Pipin Mali i Karlo Veliki uspjeli su da pri dignu kraljevsku vlast zahvaljujui pomo
i, crkve, te su
uznastojli ali u sporazumu s njom da osnuju kr

ansko dru
tvo. Dru
tvene okolnosti nisu im dopustile
da izvr
e svoje poslanje. Bilo im je nemogu
e da stvore kraljevsku administraciju u vremenu, kad je
veliki posjed svuda nametao ljudima protektorat zemlji
nih seniora. Politi
ko jedinstvo ustupilo je
mjesto komadanju, drave u teritorijalne kne
evine. Kraljevi podanici pre
li su pod vlast feudalnih
knezova, tako da su od kraja IX. st. ustvari oni izvr
avali onu prete
ku zadau, koja je izmakla
vladarevim rukama. Ali ako kralj prepu
ta knezovima da upravljaju dr
avom umjesto njega, on ipak i
dalje vlada nad njima, ostaje vjeran karolin
kom idealu i eka trenutak, kada e mo
i izvr
avati
vrhovnu magistraturu, koje se nije odrekao. Sve su evropske dr
ave bez izuzetka, djelo kraljevske
vladavine, i kod svih je brzina i opseg razvoja u razmjeru s kraljevom snagom.
Krajem XI. st., to jest u vrijeme, kad se pojavom graanstva dovr
ava dru
tveno ustrojstvo Evrope,
kraljevska vlast po
inje postavljati temelje prvih dr
ava dostojnih toga imena. I ovdje je opet
napredak poeo na Zapadu ili tonije u Francuskoj, jednako kao
to su se feudalizam vite
tvo i
clunyjska reforma pro
irili iz Francuske na druge narode, tako i sad u Francuskoj djeluju ili iz
Francuske polaze one snage, koje
e uskoro stvori ti nove dr
ave. Jedan vazal francuskog kralja
osnovao je, englesku dr
avu, a francusko kraljevstvo prvo je u vremenu od svih kontinentalnih dr
ava.
No vazal je zapravo pretekao svoga suverena, te stoga treba s Engleskom otpo
eti kratki prikaz
politi
kog djela.
to ga je izvr
ila kraljevska vlast.
Od svih rimskih pokrajina. Britanija je u vrijeme provale naroda bila jedina zemlja, u kojoj su
stanovnici odbili da prihvate vlast barbara. Poslije
estoke borbe jedni su od tih stanovnika potisnuti
napad u Wales i Cornvall gdje se njihovo keltsko narje
je sa
uvalo sve do danas, dok su drugi pobjegli
u Armoriku, koja je otad prozvana, Bretanja. Anglosasi na
li su se u svojoj novoj domovini sami, pa su
stoga ondje mogli ouvati svoje neokrnjene nacionalne ustanove. Sedam malih kraljevstava,
to su ih
ondje osnovali, ne odaju ni najmanji trag one romanizacije, koja je na drugoj strani kanala tako
potpuno nametnuta germanskim kraljevima. Mala prostranost tih, kraljevstava u
inila ih je uostalom
savr
eno pogodnima za ustanove, koje su se rodile u krilu plemena i koje se ne bi mogle prilagoditi
nekoj velikoj dr
avi. Germanska dr
ava, kojoj je frana
ko osvojenje zaustavilo razvoj u Njemakoj,
nastavila je dakle da se slobodno razvija u Engleskoj. Puka skup
tina, witengemot, sa
uvala se pored
kralja, pu
ki magistrati, eldermeni, odr
ali su se pored kraljevskih slu
benika,
erifa (sheriffs).
Kristijanizacija zemlje, krajem VI.st., nije iznijela ni
ta bitno u ovakvom stanju stvari. Nema sumnje,
crkva je unijela svoj jezik, latinski, i na podru
je te svoje nove tekovine, ali je ondje nacionalni razvoj
bio previ
e turimskim tradicijama, a i zemljopisni je polo
aj bio takav, da je neprekidni dodir s
frana
kom crkvom bio te
ak; stoga latinski jezik nije mogao, kao na kontinentu, postati dr
avnim
jezikom. Latinska je crkva u Engleskoj postupala onako, kako je to grka crkva iz istih razloga morala
u
initi u slavenskim zemljama u X. st. Ona je prihvatila jezik svoje pastve, upoznala se s njim jou
po
etku u vezi s pokr
tenjem, a kako, je bila primorana da svoje sve
enstvo popunjava iz redova
109

novoobraenih, nau
ila ih je da
itaju i pi
u na svom nacionalnom narje
ju. Tako se pored u
ene
knji
evnosti na latinskom jeziku razvila i puka knji
evnost na anglosaskom, te je tako posve prirodno
baovaj jezik poslu
io za sastavljanje zakona i obi
aja,
to je na kontinentu bilo prepu
teno iskljuivo
latinskom. Pored toga, nije ni crkva izvr
ila na politiku organizaciju onaj nadmo
ni utjecaj, koji su joj
u ruke dali Karolinzi. Obra
enje na kr

anstvo nije ni u emu izmijenilo germanski karakter zemlje.

Ujedinjenje svih malih anglosaskih kraljevstava pod kraljem Mercije, Offom (+796), trebalo je otpoeti
novu fazu u njihovoj povijesti. No uto su se Normani oborili na Englesku. Poev
i od 839. njihove su
provale zaredale gotovo neprekidno jedna za drugom i imale kao posljedicu, da se na isto
noj obali
otoka naselilo brojno stanovni
tvo danskog podrijetla. Kralj Alfred Veliki (+901) uspio je zaustaviti
osvaja
e, kojima je ustupio Danelagh, to jest podru
je na sjeveru od crte, koja ide od Londona do
Chestera. Njegovi su nasljednici najzad ponovo osvojili ovu zemlju. Ali je krajem X: st. danski kralj
,Sven (+1014) do
ao u pomo
' svojim sunarodnjacima, osvojio Merciju, Estangliju i Wessex i primorao
kralja Ethelreda da pobjegne u Normandiju. Tako je Engleska sad bila politi
ki vezana uz Skandinaviju,
a te su se veze jovi
e uvrstile pod Svenovim sinom, Knutom (1035.), koji je kao i njegov otac, u isto
vrijeme bio kralj Engleske i Danske. U to su vrijeme baanglosaski misionari donijeli kr
anstvo u

vedsku i Norve
ku.
Ali takvostanje nije moglo potrajati. Snage Skandinavije nisu nikad mogle biti dovoljno velike, da bi se
mogle nametnuti izvan svojih granica. Tako je to bilo s danskom ekspanzijom u XI. st., kao
to je imalo
biti i sa
vedskom pod Gustavom Adolfom u XIV. st. i pod Karlom XII. u XVIII. st. Vojni
ka pomo
, na
koju se ona oslanjala uskoro se iscrpla. Pod Knutovim nasljednicima, Haroldom i Harthakknutom,
danska dinastija zapada u dekadansu. Jedan anglosaski princ, Eduard Ispovjednik, nanovo se, uspinje
na prijestolje. Njegova smrt, budu
i da je umro bez djece (1066.), odluila je sudbinom Engleske i
uvela je u evropsku zajednicu, od koje je sve dotad bila, izolirana, a takvo se stanje nije moglo
produ
iti.
Veliki se naime otok prirodno povezuje s Nizozemskom, i sjevernom Francuskom, od kojega rastavlja
samo, uski tjesnac Pas de Calais. Ovim je putem onamo zajedno s Cezarovim legijama do
la
civilizacija, a s redovnicima Grgura Velikog kr
anstvo. Trebalo je da doe do poremeaja svjetske
ravnote
e, koji je pro uzrokovala propast Rimskog carstva, pa- da ga se Anglosasi uzmognu do
epati i
ondje se odr
ati. Ekonomski poloaj Evrope poslije razdoblja provala kao i gotovo potpuni nestanak
trgovine veoma jednostavno obja
njavaju
injenicu,
to su Anglosasi otad sa kr
anskom Evropom
odr
avali isklju
ivo vjerske odnose. Karlo Veliki nije ni pomislio da ih pridru
i svome carstvu a poslije
njega bila je slabost njegovih nasljednika novi trajan razlog njihove izolacije. Meutim je u isto
vrijeme, kad su danske provale zaprijetile skandinavskom prevla

u, obnova plovidbe izmeu njih i

njihovih susjeda na obli
njim flandrijskim obalama stala uspostavljati one veze, koje je nametala
zemljopisna blizina. Od kraja X. st. Bruges i Rouen odravaju sve
ivlju plovidbenu vezu s Engleskom. S
povratkom naprednije civilizacije onaj je poredak, koga je prodor barbara za tako dugo vrijeme
prekinuo, nastavio da se razvija prirodnim smjerom.
Normansko osvojenje samo je posljedica i konana posveta onoga,
to bismo mogli nazvati
europeizacijom Engleske. Premda su
injenice koje su bile uzrok toga osvojenja, nastale uslijed
slu
ajnih, okolnosti i premda se orijentacija otoka prema kontinentu sigurno mogla ostvariti veoma
razliitim putem od onoga, kojim se to zaista, zbilo, ipak je ta sama orijentacija preduboko odgovarala
prirodnim potrebama, a da ona prije ili poslije ne bi bila ostvarena.
Normandijska vojvodska kua bila je u veoma blizom srodstvu s Eduardom Ispovjednikom, kome je
majka Berta, bila normandijska princeza. Vide
i da nije, imao djece, Eduard je nasljedstvo obe
avao
vojvodi Vilimu, raspola
ui tako kraljevskom vla
u sam, premda je po anglosaskim obiajima, mogla
odlu
ivati samo puka skup
tina. A ona nije vodila nikakva ra
una o kraljevoj odluci. Kad je on umro
110

(1066.)izabrala je Harolda, sina onoga Godwina, koji jeza

ivota slaboga kralja Eduarda vr
io slu
bu
majordoma. Rat je bio neizbje
ni, a njegov je ishod bio nesumnjiv.
U stvari, anglosasko je kraljevstvo bilo veoma slabo. Staro germansko ustrojstvo, koje se ondje,
sauvalo u svojim bitnim crtama, jam
ilo je' slobodnim ljudima u odnosu prema kralju njihova prava,
ali je i kralja i njih osuivalo na jednaku nemo
. Na kontinentu je visoka feudalna aristokracija oslabila
kraljev polo
aj oja
av
i pritom svoj; snaga je samo prenesena s vladara na teritorijalne knezove. U
Engleskoj, naprotiv, nje nema nigdje. Aristokracija, okupljena u narodnoj skup
tini, onemogu
avala je
stvaranje monarhijske vladavine, ali pritom nije sama bila kadra da vlada. Bila je vjerna starim
germanskim obi
ajima i u biti konzervativna. Sastojala se od osrednje velikih vlasnika zemlje, koji
su
ivjeli od rada svojih kmetova i svojih klijenata. Feudalni sistem i vite
tvo bili su nepoznati.
Anglosaski earli i thani bili, su naoru
ani bojnim sjekirama i maevima, i borili se pje
ice.
Politi
ki i vojniki Normandija je u svakom pogledu bila nadmo
nija. U svojoj zemlji izmeu Canche i
Seine vojvoda nije morao voditi brigu ni o kakvom takmacu. Kao za
titnik mira, on se nametnuo puku,
kao saveznik sve
enstvu, kao suveren vite
tvu i barunima, koji su od njega dobili svoja lena. Njegove
domene, o kojima su ubirai svake godine polagali raun njegovom echiguienu bile su uzor dobre
organizacije. Dva velika samostana,
to ih je podigao u Caenu, Mu
ka i enska opatija (Abbaye aux
Hommes i Abbaye aux Dames) ne dokazuju samo dobro stanje njegovih financija; ljepota njihove
arhitekture svjedo
i takoer o dru
tvenom napretku, koji jo vi
e pada u o
i, ako se sjetimo
primitivnog stupnja, na kom je u to vrijeme jobilo anglosasko graditeljstvo. Dok je u Engleskoj uslijed
pometnja,
to su ih donijele skandinavske provale, nestalo knji
evne kulture u redovima sveenstva,
normandijski se kler odlikovao piscima kao
to je bio Sv. Anselmo i Orderic Vita. Najzad, vojnika
snaga vojvodine bila je stra
na. Normandijsko vite
tvo bilo je neosporno prvo i najsna
nije u svome
vremenu. Dovoljno je sjetiti se njegovih izvanrednih podviga u Italiji pa da ocijenimo njegovu
vrijednost. Mora da se odu
evljeno bacilo na osvojenje, koje mu je obe
avalo, da e s druge strane
Kanala, do
ivjeti onako sjajne pustolovine i postii isto onako velike koristi, kakve je Robert ,Guiscard
sa svojim drugovima na
ao na Siciliji. Uostalom, Vilim nije pozvao samo svoje vazale. Francuski i
flamanski vitezovi i pustolovi pridru
ili su im se u velikom broju. To
to je papa poslao pohodu zastavu,
dalo mu je obilje
je svetog rata i time pridonijelo
aru, kojim se vojska borila.
Nemajui mornarice, Anglosasi se nisu mogli suprotstaviti iskrcavanju. Ekspedidja je si
la na suho tlo
na
alu kod Hastingsa (13.listopada 1066) i sutradan krenula na neprijatelja. Harold je zauzeo polo
aj
na, bre
uljku Senlac u
aniv
i se iza ograde od kolja, te je time primorao Normane, da se bore pje
ice.
Poslije silovitog sudara prsa u prsa, ovi su odnijeli potpunu pobjedu. Meu poginulima bio je i Harold;
oni, koji nisu pobijen u bici, shvatili su, da je daljnji otpor beskoristan. Toga je dana Engleska pripala
Vilimu. Nekoliko sedmica poslije toga, on se u Westminsterskoj opatiji dao okruniti za kralja. Za
osvojenje preostalog dijela kraljevstva, trebalo mu je samo da kroza nj proleti. Anglosasi, koji su se
tako dugo, borili protiv skandinavske provale, pokorili su se prvoj provali Normana.

II. NAJEZDA
Najezda: Normana u Englesku i njihovo pro
irenje u zemlji bilo je ustvari posljedica osvojenja; a i nije
moglo biti nikako druk
ije. Da bi sa
uvao svoje kraljevstvo, kome je bio potpuno tui kom ak nije
znao ni jezik, Vilim je morao zadr
ati Normane kao stalnu posadu. U ekonomskim prilikama toga
vremena to se moglo ostvariti samo tako, da ih je raspr
io meu stanovni
tvo osvojene zemlje u
svojstvu
andarma kraljevske krune. Ovo raspr
avanje, pobjednika meu pobijeenima veoma je nalik
na kolonizaciju ju
ne Galije,
panjolske i doline Rhone,
to su je u V. st. izvr
ili Vizigoti i Burgundi. Ali
je rezultat bio posve druk
iji. Dok su se ti barbari u dodiru s daleko civiliziranijim pu
anstvom nego
to
su bili sami, smjesta romanizirali, Normani su se tek s te
kom mukom stopili s anglosaskom masom,
koja ih je okru
ivala. Glavni razlog je oito bio to,
to je njihova kultura bila nadmo
nija. Pored toga
111

njima je sve do kraja XII. st. neprestano pristizalo poja

anje svje
ih snaga ne samo iz njihove
domovine, nego takoer, po
ev
i od vladavine Plantageneta, iz Poitoua i Guyenne. Utjecaj dvora, koji
je sve do kraja XV. st. ostao francuski bar po jeziku, ako i ne po na
inu
ivota i obi
ajima, takoer je
bio veoma znatan. Za useljenike je anglosaski bio tek barbarsko narjeje, koje se, nisu ni potrudili da
nau
e. Po uzoru na Kontinent, on je ti u pravnoj slu
bi bio zamijenjen najprije latinskim, a zatim
francuskim. Potpuno je prestalo pisanje na tom jeziku i njegova je knji
evnost pala u zaborav. Ali on
nije pred jezikom pobjednika nestao onako, kako su nekad nestala narjeja u onim pokrajinama,
to ih
je osvojio Rim, niti onako kako je u samoj Normandiji skandinavski jezik ustupio mjesto francuskome.
Puk se i dalje njime slu
io. Ni
ta uostalom, ne bi bilo pogre
nije nego tuma
iti njegovu vjernost
nacionalnom jeziku njegovom antipatijom, prema jeziku pobjednikovu. Naprotiv puk je od njega
posudio sve
to je mogao, Anglosaski se neopazice pretvorio u engleski, to jest u jezik, koji je po
rjeniku napola romanski, ali kome gramatika i sintaksa ostaju germanske.
Krajem XI. st. bio je joveoma dalek onaj trenutak, kad e taj jezik, na
ijem su stvaranju suraivali i
pobjednici i pobijeeni, postati govor i jednih i drugih. Bilo je potrebno da prou dugi vjekovi pa da se
u jedno tijelo stope osvajaki i podlo
eni narod i da englesko dr
avno ureenje postane
najnacionalnije od svih ureenja na svijetu. U po
etku, pod Vilimom Osvaja
em i njegovim prvim
nasljednicima, politi
ki re
im, koji je uveden, bio je re
im tuinske okupacije. Nikad jonije
osvojenje neke zemlje dovelo do potpunijeg prevrata politikih institucija i cijele dr
avne
organizacije, kao
to se to dogodilo ovdje.45Stekav
i kraljevstvo samo svojim maem i zavladav
i
svojim podanicima samo uz pomosile, kako je Vilim mogao pomi
ljati na to, da odr
i vladarski sistem,
koji bi pu
koj skup
tini dopustio da vlada zajedno s kraljem? Za uspjeh je bilo neophodno potrebno, da
sve bude podvrgnuto kraljevskoj vlasti, a ona da bude tako sna
na, da je nitko ne, bi mogao uzdrmati.
Ureenje je dakle moralo biti monarhi
no, pa je zaista i bilo takvo. Tako je jedan veliki vazal
francuskog kralja sticajem historijskog razvitka osnovao najsna
niju suverenu vlast ti Evropi.
Pritom treba smjesta istai, da je on svoje kraljevstvo u
inio tako sna
nim bazato,
to ga je zamislio
po logici feudalnog kneza. Sve kraljeve na kontinentu izabirali su njihovi veliki vazali, ali ti su vazali
sami bili nasljedni. Vilim, je to bio kao normandijski vojvoda, a ostao je to i kao kralj Engleske. Dok su
dakle drugi kraljevi dobivali svoju krunu, a nisu njome raspolagali, on je od samog po
etka bio vlasnik
krune, koju je stekao. Ali on je u isto vrijeme, zahvaljuju
i osvojenju, bio i vlasnik svoga kraljevstva.
Sva engleska zemlja njegova je zemlja; on ima nad njom onakvo pravo, kakvo ima senior neke velike
domene nad svojim zemljoposjedom u odnosu prema njemu svi su pojedini dr
aoci samo zakupci te
zemlje, i stoga je jedna od njegovih prvih briga bila, da sebi pribavi to
an raun o tim svojim
dr
aocima: mi mu dugujemo zahvalnost za postanak Domesday Booka, sastavljenog izmeu l080 i 1086.
Tu knjigu mogli bismo veoma opravdano usporediti s Polyptihom, no to bi bio takav polyptih, koji
obuhva
a zemlji
ne statistike podatke za cijelu dravu.46 Kraljevo neizmjerno bogatstvo u
zemljoposjedu omogu
ilo mu je da stvori feudalnu organizaciju unesenu s kontinenta; ali ta je
organizacija bila neizmjerno sistematinija i nadasve
i
a od tuih elemenata. Feudalizam sam po
sebi nije imao, kako smo vidjeli ranije, ni
ega nepomirljivog sa suverenitetom drave. Premda je,
veoma brzo stekao ta nepomirljiva, svojstva, bilo je to zato,
to su veliki vazali uzurpirali kraljevska
prava i pobrkali ih sa svojim lenskim pravima, te su tako u isto vrijeme dobili investituru i za kraljevska
prava i za svoje zemlje. Vilim je pomno pazio, da u Engleskoj ne uvede ovu zbrku politi
kog i
45

Govorim dakako, samo o osvojenjima jedne kr

anske zemlje od druge.
Oito je, da je muslimanska provala prouzrokovala jodublje preobrazbe.
46

U stanju kako ga danas posjedujemo Domesday Book ipak ne sadri podatke za sve dr
aoce u kraljevstvu. Za stanoviti broj
grofovija tih podataka nema.

112

feudalnog. elementa. Lena,

to ih je podijelio svojim normanskim vitezovima, nisu im dala nikakve
financijske ili sudbene vlasti. To su bile jednostavne vojnike estice, koje suvereno dodjeljuje svojim
vazalima sasvim u skladu s temeljnim na
elom feudalizma. Veliki vazali imali su i sami podvazale u
velikom broju i
inili krunsku vojsku, ali nijedan od njih nije dobio ni najmanju od njegovih
prerogativa. Kraljevska prava nisu se, razmrvila i pre
la u ruke visokog plemstva. Vilim je bio
normandijski vojvoda, pa je zbog toga znao, koliko stoji kralja, ako dopusti da se oko njega osamostale
teritorijalni knezovi. Pobrinuo se da sprije
i, da bilo tko u njegovom kraljevstvu postane ono,
to je on
sam bio li francuskom kraljevstvu. Ni pod njim, ni u bilo koje drugo doba engleski feudalizam nije bio
ni
ta drugo do li - ako se smijemo tako izraziti - potpuno feudalan sistem takozvanog feudalnog
dru
tvenog ureenja. Feudalci su posjedovali zemlje, ali nisu imali podanike.
Tako je po jedinstvenom izuzetku kralj u Engleskoj posjedovao netaknutu vlast; on se ne
e morati,
kao kralj Francuske, dugo i mu
no boriti protiv svojih vazala, da im preotme svoje prerogative. Sva je
dr
ava veod samog po
etka njegova, i otuda sva razlika u politikom razvitku s ove i s one strane
Kanala. U Francuskoj je kralj u po
etku veoma slab i nasuprot sebi ima samo pojedina
ne knezove te
svoju vlast malo pomalo uzdie na ru
evinama njihove, ja
a svim onim,
to oduzme njima i u
vr

uje
se usporedo s uspostavljanjem dr
avnog jedinstva te sve vi
e, kako se to jedinstvo izgrauje, smjera k
ostvarenju iste monarhije. U Engleskoj, naprotiv, gdje je veod po
etka politi
ko jedinstvo onoliko
potpuno, koliko je kraljevska vlast, vrsta nacija
ini jedinstveno tijelo i kao takvo stoji nasuprot
kralju. Onoga dana, kad monarhijsku vlast osjeti kao prete
ak teret, ona
e bazbog jedinstva svojih,
snaga biti kadra da mu nametne svoje sudjelovanje u vladi i da mu iznudi potrebna jamstva.

III VELIKA POVELJA

Ni pod Vilimom Osvajaem(1087) ni pod njegova dva nasljednika iz normandijske kue, Vilimom II.
(1100) i Henrikom I. (1153) nacija se nije mogla
aliti ni zbog kakve
tete. Kraljevi su ostajali vjerni
feudalnoj tradiciji, savjetovali se sa svojim velikim vazalima i
uvali se svakog sukoba s njima. Prve
pote
ko
e, izbile su prilikom smrti Henrika 1., koji nije ostavio djece. Stjepan od Bloisa, sin jedne
k
eri Osvajaeve, zatra
io je krunu za sebe i domogao je se. Njegova je vladavina bila tek uzburkani
prijelaz k jednom novom doba. Ono otpo
inje 11544.; dolaskom na vlast Henrika II. prvog Plantageneta
(1154-1189).
Prvi kraljevi Engleske, posjedovali su tla na kontinentu samo, svoju vojvodinu Normandiju. Henrik
Plantagenet je tome dodao vojvodinu Anjou, koju je imao od svojih predaka, te vojvodinu Guyenne,
koju je kao realisti
an, politi
ar stekao po
uriv
i se da se o
eni njezinom
ba
tinicom, Eleonorom Akvitanskom, koju je kralj, Francuske, Louis VII., manje prijazan i manje
prakti
an suprug, nedavno otjerao. Tako su sve obale Francuske osim divlje Bretanje, pripadale kralju
Engleske. Podru
ja,
to ih je posjedovao na kontinentu, bila su prostranija negoli njegovo otoko,
kraljevstvo. Ali njegova mu je mo dopu
tala da na granicama toga oto
kog posjeda poduzima
osvajanja, koja su zbog zemljopisnog polo
aja prije ili poslije bila neizbje
na. Godine 1171., domogao
se jednog dijela Irske, a 1174. je primorao kralja,
kotske, da mu polo
i zakletvu vjernosti. Njegovom
vladavinom moemo datirati prve po
etke engleske ekspanzije. Ali iz tog vremena potje
u isto tako i
uzroci onog sukoba s Francuskom, koji
emo otada pa sve do poetka XIX. st., susretati u razli
itom
obliku i opsegu kao jedan od dogaaja, no se prepleu kroz cijelu Povijest Evrope. Zapravo veza
normanske dinastije odnosi izmeu kralja Francuske i njegovog normandijskog vazala, koji je i sam
postao kraljem, bili su neprestano pro
eti vi
e ili manje otvorenim neprijateljstvom. Ali Filip I. i Louis
VI. znali su, da su slabi, pa su bili previ
e razboriti, da bi se upustili u otvoreni rat sa svojim susjedima;
113

ograni
ili su se na to, da ih zlostavljaju i uznemiruju i da im svakom prilikom dokazuju neuta
ivu
zlovolju. Louis VII. mogao je energinije zauzimati stav. Kontinentalna domena Henrika II. preopasno
je ugro
avala francusku kraljevinu; njezini su vladari ubudu
e morali posve
ivati sve svoje snage
obuzdavanju svoga protivnika; koji je,
inilo se, bio predodreen da je uni
ti.
Rat koji je skoro izbio, bio je prvi politi
ki rat u Evropi. Dotad su se kraljevi borili samo zbog
osvajanja. Ovdje se meutim polazna to
ka sukoba sastojala upotrebi da se sa
uvaju prava i vrhovna
vlast u dr
avi protiv presizanja iz tuine. inilo se, da je borba nejednaka. Louis VII. nije se mogao
usporediti se svojim protivnikom ni u pogledu snage, ni u pogledu inteligencije, niti u pogledu
energije. Na sreu, vladavina Henrika II., stvorila mu je u samoj Engleskoj neoekivane pomaga
e.
S prvim Plantagenetom monarhijska vlast, koja je vedotad bila vrlo jaka, odlu
no se razvija prema
apsolutizmu. Feudalni oblici, kojima su normanski kraljevi pro
eli svoju vladavinu, i

ezavaju. Novi je
vladar bio izvrstan, administrator, izvrstan upravljafinancijama, te je
od svoga kraljevstva na
inio uzor organizacije. Ali su njegove reforme imale kao uvjet i kao rezultat
svemokrune, on ozlovoljuje plemstvo podvrgavaju
i ga porezu, koji je bio namijenjen kao pla
a
brabantskim pla
eni
kim etama. Ozlovoljuje crkvu, nameu
i joj Clarendonski ustav, koji podvrgava
crkvenu jurisdikciju kontroli kraljevih slu
benika. CanteI1buryjki nadbiskup, Thomas Becket, pobjegao
je u Francusku, gdje mu je Louis VII. pru
io za
titu; on potpiruje utoliko opasnije nezadovoljstvo,
to
ga opravdava vjerskim motivima. I uskoro
ak i kraljevi sinovi, uz pomo jednog dijela baruna i
vitezova, ustaju protiv svog oca te poja
ani francuskim pomo
nim
etama ratuju protiv njega u
Guyenni i Normandiji. Henrik se uspje
no odupro pobunama i nije odustao ni od jednog od svojih
zahtjeva. Da bi ugu
ili nezadovoljstvo,
to su ga ti zahtjevi izazvali trebalo je da njegovi nasljednici
budu dostojni njega. Svadljiva i nepromi
ljena drska nesposobnost Rikarda Lavljeg Srca (1189-1199) i
nedostojnost i kukaviluk Ivana Bez Zemlje (1200-1216) utoliko se br
e upropastili djelo njihova oca,

to su se morali boriti protiv Filipa Augusta, najboljeg politi

ara svoga vremena i prvog velikog kralja
Francuske. Rat dviju zapadnih dr
ava komplicira se, pro
iruje i postaje sve
e

i. Svaka strana tra

i
saveznike izvan svoga podru
ja. Kraljevi Engleske zdru
uju se sa njema
kim Guelfima, dok, kraljevi
Francuske poma
u Hohenstaufovce. Pobjeda kod Bouvinesa, prva od velikih evropskih bitaka, bila je
isto tako stra
an udarac za Otona IV. kao i za Ivana Bez Zemlje. Ona je u isto vrijeme, odluila i
politi
kim sukobom, koji je od smrti Henrika II. ugro
avao Englesku.
Opozicija feudalaca, koju su pobudile apsolutistike tendencije Henrika II., trenutno je zadrijemala za
posve vojnike vladavine Rikardove, ali se joaktivnije, probudila pod Ivanom Bez Zemlje. Za pomo
ratu protiv Filipa Augusta, kralj je udario nove poreze i ugovorio porazno te
ke zajmove. Blistave
pobjede bacile bi to u zaborav, ali konfiskacija i zatim okupacija Normandije i Poitoua u korist
Francuske, i najzad, kao kruna svega, poni
enje kod Bouvinesa, razuzdali su pobunu. Njome su
upravljali baruni, ali je njihovu stvar pomagalo i sve
enstvo i graanstvo, jer su im interesi pritom bili
isti. Sve tri privilegirane klase podjednako je pritiskivao despotizam, pa su s kraja na kraj cijele zemlje
radile sporazumno.
to god je englesko kraljevstvo bilo ja
e i vi
e centralizirano, to je op
enitiji i
jednodu
niji bio otpor, koji se podigao protiv nje. Kraljevska je vladavina ovo pu
anstvo, u kom su se
govorila dva jezika, pretvorila u naciju; i sad se ta nacija u jedinstvenom pokretu podigla protiv njega i
ono isto jedinstvo, koje joj je ona dala, ostavljalo ju je u tom sukobu osamljenom. Borba je bila
kratka. Ivan je pobijeen te je pristao da mu bude diktirana Velika Povelja (1214.)
Mogli, bismo je nazvati prvom deklaracijom prava engleske nacije. Jer ona je jednako onoliko
nacionalna, kao i pobuna, iz koje je proiza
la. Baruni, koji su je nametnuli kralju, nisu zaboravili svoje
saveznike, pa su ugovarali ne samo za sebe, nego iza sve
enstvo i graanstvo. Na prvi, pogled nema
niega necjelovitijeg od ove povelje; u kojoj su nagomilane bez reda i nasumce jednako potvrda
feudalnih obi
aja, kao i potvrda sve
eni
ke nepovredivosti i gradskih sloboda.
114

I bau tome sadr

ana je njezina snaga i njezina novost. Jer postigav
i od kralja toliko razli
itih prava
zajedno, stapaju
i u istome tekstu zahtjeve sviju klasa, ona je stvorila meu njima solidarnost, koje
vi
e ne e nestati i bez koje ne bi bio mogurazvoj engleskog ustava. Plemstvo, sve
enstvo i
gra
anstvo nisu ovdje, kao na kontinentu, ovojene korporacije, od kojih svaka radi samo za, sebe
staraju
i se samo
o svojoj koristi. Zajedni
ka pogibelj, zajednika potla
enost ovdje je zbli
ila i zdru
ila u
vrst savez
interese, koji su, nema sumnje, u mnogo momenata meu sobom suprotni, ali koje snaga njihova
protivnika primorava da se sporazume, i slo
e. Drugdje su se kraljevi na
li samo pred razli
itim
stal
ima, s kojima pregovaraju i sklapaju sporazume posebno. U Engleskoj kruna pregovara izravno s
cijelom nacijom i sklapa ugovor s cijelom zemljom.
Zna
ajno je takoer i to, da baruni 1214. nisu nastojali, raskomadati kraljevsku vlast. Monarhijska
dr
ava, osnovana prilikom osvojenja, ostaje nedirnuta. Pobjednici i ne pomi
ljaju na to, da je
rascjepkaju i da joj preotmu suverena prava, da bi ih vr
ili sami umjesto kralja. Oni
ele - a to su i
postigli - ne toliko ogranienje tih prava, koliko jamstvo, da e sudjelovati u njihovu vr
enju kad se za
dobro kraljevstva bude radilo o posizanju za imutkom kraljevih podanika. Na
elo glasanja o porezima
ini bitni temelj Velike Povelje, te je ona u tome smislu osnova prve slobodne vlade,
to ju je Evropa
upoznala. Ovo na
elo priznato je uostalom tek pod Eduardom I., poslije bitke kod Falkirka 1298.(protiv

kotske).
Ivan Bez Zemlje dobro je razumio sve,
to mu je Povelja nametala.
Tek
to se na nju zakleo, veje prekr
io svoju zakletvu i ishodio od Inocenta III., da ga od nje oslobodi.
Nato baruni, nanovo pograbe oru
je, a Filip August se po
uri da po
alje svoga sina Louisa, da se bori s
njima. Borba je trajala sve do kraljeve smrti 1216. Njegov sin Henrik III. uspinjui se na prijestolje
potvrdio je Povelju, da bi imao mira. Otad ona vi
e nije i

ezla iz engleskog javnog prava.

115

DRUGO POGLAVLJE
FRANCUSKA
1. KRALJ I VELIKI VAZALI
Od Huga Capeta pa do Filipa I. francusko se kraljevstvo zadovoljavalo time, da
ivi. Ono je tako
skromno, da se, kraljevsko dostojanstvo meu velikim vazalima jedva zapa
alo. Budu
a pokoljenja nisu
iz toga vremena sa
uvala uspomenu na imena kraljeva, nego na imena feudalnih knezova, kao,
to je
bio flandrijski grof Robert Frigijac, pa normandijski vojvoda Vilim Osvaja
, ili kao heroji prvog
kri
arskog rata, Gotfrid Bouillonski, Robert Flandrijski, Robert Normandijski, Rejmond Tulu
ki. Usred
te kri
arske epopeje, kad se knezovi kite slavom, kralj ostaje kod kue u prili
no lo
em polo
aju. U
juna
kim pjesmama (les chansons de geste), koje batada otpo
inju svoj puni rascvast, junaci su
baruni, dok kraljevi u njima
esto imaju prilino malo blistavu ulogu.
Predkraj XI. st. tri
etvrtine kraljevstva zaprema nekoliko velikih lena, koja su ustvari samostalne
kneevine, a samo su po imenu ovisne o suverenu. Na sjeveru izmeu
elde i mora prostire se
Flandrijska grofovija; ju
nije duobale, sve do Bretanje je Normandijsko vojvodstvo, a jodalje na
jug, s druge strane Bretanje, grofovija Anjou te, napokon, na podru
ju sve do Pireneja, vojvodstva
Guyenne (Akvitanija), Tulu
ka grofovija zaprema ravnicu Languedoca; Burgtindsko vojvodstvo prostire
se u zavali Saene i grani
i sa
ampanjskom grofovijom, koju zapljuskuju Marnai gornja Seina. U
sredi
tu svih tih podru
ja, opkoljena i stegnuta njima, nalazi se kraljevska domena L'lle de France; ona
se stere uokrug oko Pariza i ni na kojoj toki ne dosee ni do mora ni do vanjskih granica kraljevstva.
Bila je podjednako prostrana kao i ve
ina kne
evina velikih vazala, a u pogledu, bogatstva nije
zaostajala ni za kojom od njih. Gradovi na jugu ili u dolini Rhene, koje, o
ivljava trgovina po
Sredozemnom moru, ili gradovi u Flandriji, gdje zavr
ava veliki put,
to povezuje sjever s Italijom i
du koga se u
ampanji ni
u sajmi
ta, imaju neospornu prednost pred gradovima na kraljevskoj
domeni. U Laonu, Orleansu i Senlisu vodi se samo lokalna trgovina, i najznatniji trgovci,
ak i u
samome Parizu tek su veliki laari, koje uzdr
ava tranzit prema normandijskoj luci Rouenu. Tako dakle
ni zemljopisni polo
aj,ni njegovi ekonomski izvori ne daju pokrajini L'lle de France povla
ten polo
aj.
Ali je zato njezin polo
aj ,bio kao stvoren da pomogne kraljevskoj politici. Zahvaljuju
i svom
sredi
njem polo
aju, ona je bila u neposrednom dodiru s razli
itim predjelima zemlje, a u isto vrijeme
u vezi s napol germanskom Flandrijom na sjeveru i sa zemljama ,na jugu, u kojima je vladao langue
d'Oc. Ona je bila uklopljena meu nacionalne kontraste jednako kao
to je le
ala, i pored razliitih
feudalnih kne
evina, pa je time omoguavala kralju da ouva dodir s cijelom Francuskom i da onda,
kad za to do
e trenutak, otpo
nesvoje vjekovno djeto ujedinjavanja i centraliziranja.
To djelo otpo
inje u po
etku XII, st.; karakteristi
no je pritom konstatirati, da po
ev
i od istog tog
doba prevlast narjeja, koje se govorilo u L'lle de France, nad govorom drugih pokrajina postaje sve
zamijetljivija, pa se, tako francuski jezik skladno razvija u suglasju s napredovanjem kraljevske moi.
U Francuskoj je - jedinstvenom sreom u cijeloj historiji - formiranje dr
ave napredovalo istovremeno
i uporedo s formiranjem nacije. Tko zna, nema li ona jasnoa, ona jednostavnost i logi
nost, koju svi
slo
no zapa
ajuu francuskom geniju, svoje duboko obja
njenje bau toj sretnoj pojavi? Kako god je
kraljevstvo, okrueno velikim vazalima i ivotarei u njihovoj sjenei postalo slabo, ono je - ipak u
sebi,sauvalo na
elo svoje budue mo
i. Jer ako feudalizam i jest ustvari paralizirao kraljevsku vlast,
on ju je pravno ipak ostavljao netaknutom. Knezovi, koji su postavljali kralja i koji su svaki na svojoj
zemlji, uzurpirali njegovu vlast, nisu nadomjestili staru, karolin
ku koncepciju o monarhiji niim
drugim. Nije im ni na pamet pala pomisao, da kralj od njih dobiva svoju vlast i da su njegove ovlasti
116

ograniene njihovom voljom. S izboorom kralja bilo je jedanko kao i sa izborom pape i biskupa:
izhornost se ticala samo osobe nije joj mogla podijeliti onu vlast, kojom
ovjek uope nije mogao
raspolagati, jer je dolazila od boga. U tom pogledu svi su bili meu sobom slo
ni. Kralj je bio slubenik
i povjerenik bo
ji, i obred posveenja, koji su Kapetovi
i pobo
no sa
uvali i odr
ali, posvjedo
avao je i
potvrivao istovremeno i njegov gotovo sveeni
ki znaaj. Iz toga je on izvodio svoj duhovni ugled, po
kom je bio iznad svih drugih, koji ga je pretvarao u jedinstvenu osobu neuporedive naravi. Ni
ta nebi
bilo pogre
nije nego uporediti ga sa osobom neke vrste predsjednika, koji zasjeda pored svojih vazala
te je meu njima, primuS inter pares. On se nije mogao mjeriti istom mjerom kao oni; po svom je
polo
aju bio iznad, njihova dohvata i nadvisivao ih.
Iz tog posebnog poloaja, istina, nije proizlazila neka jasno odreena vlast. On je kralja nadahnjavao
obavezom da vlada na temelju kr
anskog morala, a da iz toga nije za njega slijedilo nikakvo formalno
pravo, -osim prava da bude branilac crkve. Ali je vei to bilo mnogo, jer crkva je pridonosila odranju
njegova utjecaja po cijelome kraljevstvu. Njezinim su posredstvom s dna najudaljenijih lena
samoostani tra
ili od kralja da im potvrdi njihove posjede, a biskupi se obraali k njemu, kad bi se
osjetilii ugro
eni u borbi sa svojim vazalima ili susjednim barunima. Nije bilo va
no
to je on bio
nemo
an da im pomogne; ti sve
enici i ti redovnici, koji su ga pozivali, spre
avali su da svijet na njih
ne zaboravi i spasavali njihovu budu
nost.
Kraljevo prvenstvo, koje je od propasti o
uvala karolin
ka tradicija, nametalo se velikim vazalima kao
nesavladljivo. Kako god su oni ustvari bili nezavisni, ipak su svoja lena dobili od krune i bili su du
ni,
da joj polo
e zakletvu vjernosti s to
no odre
enim obavezama i koje su se, o nju vezivale. To su bile
vojne slu
be i slu
ba savjetom. Oni su bili, kraljevi ljudi i premda se oni toga nisu sje
ali gotovo
nikad, osim kad je trebalo intervenirati u njihovim poslovima ili kad bi mu na njegovu dvoru davali
savjete, koje bi on
esto volio da ne prihvati, ipak je iz toga slijedilo, da mu priznaju seniorsko pravo
nad sobom, iz koga je, jednoga dana imalo proiza
i suvereno kraljevsko pravo.
Da bi iskoristio izvore, koje je tako skriveno nosio u sebi i da bi svoja prava pretvorio iz teorije u
praksu, kralj je morao imati snage, i on se u potaji trdio da je stekne. Prvi uvjet
vrste kraljevske
vlasti je nasljednost. Kapetovii nisu mogli ni pomi
ljati na to, da je svojim izbornicima nametnu, jer
su oni bili jai. Zadovoljili su se da redom daju imenovati svoga nasljednika joza svoga
ivota. Sre
a
je htjela, da je svaki od njih imao sina, tako da je kraljevskoj vlasti od Huga Caopeta pa sve do Filipa
Augusta bila u
teena opasnost meuvladavine (interregnuma): u trajanju gotovo 200 godina, svi su
kraljevi jedan drugome predavali krunu iz ruke u ruku, i to dugotrajno fakti
no posjedovanje, najzad
je zavr
ilo time, da je ona postala njihovo vlasni
tvo. Veu XII.- st. je izbor,
to su ga vr
ili veliki
vazali, gotovo samo prazan obred. Filip August se veosje
ao dovoljno sna
an, da je se oslobodi.
Njegov sin Louis VIII. naslijedio iga je i bio op
enito priznat bez ikakva upletanja knezova. Dugotrajna
strpljivost dinastije prispjela je do cilja, kome je tako uporno te
ila. Francuska je monarrhija nostala
nasljednom bez prevrata i dravnog udara, tek obinom naredbom.
Ona je u isto vrijeme bri
no i mudro upravljala svojim posjedima. Premda ti posjedi nisu bili ni veoma
bogati ni veoma prostrani, oni su, zahvaljuju
i miroljubivoj politici kraljeva; od Huga Capeta pa sve do
Louisa VII. u
ivali razdoblje nepomu
enog mira. Pariz; u kom je, dinastija
ivjela
ivotom vezanim uz
stalan dom ime se ona tako izrazito razlikovala od putni
kog
ivota careva, koji su neprestano lutali
Njema
kom i Italijom, ili od engleskih kraljeva, koji su besprekidno dolazili sa svog otoka u Normandiju
- postao je malo pomalo upravnim sredi
tem, cijele pokrajine L'lle de France pripreaju
i se da u
budu
nosti preuzme ulogu glavnoga grada kraljevstva. Onamo je do
ao i nadbiskup Sensa i stalno se
naselio. Upravnici svih kraljevih posjeda dolaze onamo da polo
e ra
une. Stalna prisutnost dvora
odr
ava ondje politiku i upravnu aktivnost, kojoj bismo uzalud tra
ili analagiju u cijeloj tada
njoj
Evropi. Isto onako kao
to je Rim bio papin grad, tako je Pariz bio kraljev, i to mu pribavlja raznolikiji i
117

bogatiji
ivot, i daje manje graansko obilje
je nego
to, su ga imali drugi gradovi. Privla
na snaga,
kojom on veu XII. st. djeluje oko sebe, daje
kolama
to su ih osnovali i odr
avali njegovi samostani,
sve veu i ve
u va
nost. Pod Filipom Augustom rodit
e se iz udru
enja njihovih u
itelja i uenika prvi
univerzitet ( u Evropi. Nema ni
ta
udnoga u tome,
to se u tako, aktivnoj sredini umjetnost
razvijala veoma sna
no. Suger, opat u Saint-Denisu i ministar Louisa VII., privukao je u svoju opatiju
obrtnike iz susjednih podru
ja, te je tako, pari
ka crkva Notre-Dame, otpo
eta 1163.,prva i najranija
od velikih gotskih katedrala. Ugled i utjecaj Pariza na Francusku, uvelike je pripomogao jedinstvu
kraljevstva, pa je zatim, po
ev
i od XII. st.; poraastao i sam u jednakoj mjeri kako je napredovalo i to
jedinstvo. Dru
tveno djelovanje glavnoga grada politi
ko djelovanje kraljevske vltsti podjednnko su
pridonijeli formiranju nacije.
II. NAPREDAK KRALJEVSKE VLASTI
Od dolaska Huga Capeta na prijestolje, kraljevska vlast nije vi
e morala voditi nikakvu vanjsku
politiku. Jedini susjed Francuske, s kojim se mogla sukobiti, bilo je Carstvo, s kojim je graniila du
cijele svoje isto
ne granice: duSchelde i Meuse posredstvom Lotaringije, a duRhone posredstvom
kraljevine Burgundije. Ali naslijediv
i posljeddnje Karolinge, nova se dinastija okanila njihovih
pretenzija na Lotaringiju; a carevi opet, ne imajui ega da se boje s obzirom na njezinu slabost i
razboritost, a usto i zaokupljeni svojim vojnim pohodima u Italiji, nisu joj davali nikakva razloga da
bude zabrinuta.
Ove okolnosti su se naglo promijenile, kad je normandijski vojvoda 1066. postao engleskim kraljem.
Time se na zapadnoj granici stala raati strahovita snaga, koja je, onako opkoljena morskim valovima,
bila, kako se inilo otkako su prestale skandinavske provale, od same prirode potpuno za
tiena od svih
opasnosti. Bilo je nemogue
ivjeti s tom silom u istim onakvim nehajnim odnosima i u sigurnosti kao
sa carstvom. Jer novi je kralj kao normandijski. Vojvoda bio vazal kralja Francuske i time vezan za
svoga sizerena, ali je ovaj, njegov podre
eni, feudalni polo
aj bio u prevelikoj suprotnosti sa snagom,
kojom je raspolagao na drugoj obali Kanala, a da se ne bi pretvorio u besprekidni uzrok
nesporazumaka, sumnji i neprijateljstava. Otad nisu Kapetovi
i vi
e mogli ustrajati u onom stavu
ustezanja i povuenosti u kom su se osamili dotad. Briga za svoju krunu i njezino dostojanstvo
primoravala ih je, da se suprotstave opasnosti, koja je dolazila izvana, i ta neizbje
iva potreba da
vode vanjsku politiku; u kojoj su se sad na
li, dat e im priliku, da u samoj Francuskoj napokon povedu
politiku dostojnu kraljeva.
Nju je otpoeo voditi Louis VI. (1108-1137), a taj je njegov po
etak bio, dakako veoma skroman. Bio je
preslab da istupa sam, pa je u svom pothvatu pridru
io sebi kao saveznika flandrijskog grofa, koji je
bio stari neprijatelj Normandije. U vezi sa svojom politikom prema Engleskoj, zasnovao je 1126. plan,
da se okoristi ubistvom grofa Karla Dobroga i Flandriju preda u ruke jednom normadijskom princu, koji
je bio smrtni neprijatelj engleskog kralja. Taj je pothvat dodu
e propao, ali on uza, sve to zaslu
uje da
bude zabilje
en: to je zapravo prvi poku
aj krune da jedno veliko leno podvrgne svojoj vlasti.
Spolja
nja opasnost, kojoj se, kralj morao suprotstaviti, primorala ga je da u unutra
njosti dr
ave
nametne svoju prevlast velikim vazalima i tako njihovom snagom pothrani i uvea svoju.
Louis VII. (1137-1180.) nastavio je borbu, koju je otpoeo njegov otac. Njegov protivnik, Henrik
Plantagenet, bio je mnogo stra
niji od normanskih kraljeva; vesmo prije vidjeli, koje sumu okolnosti
pomogle da mu se odupre. Dugotrajni rat,
to ga je protiv njega poveo dugranica Anjoua, samo je
naslijee malih pothvata bez bune slave, u kojima su veliki vazali odr
ali ravnodu
nu neutralnost.
Louis VII. nije bio ni po emu ni zna
ajan vojnik, ni zna
ajan politi
ar, utoliko je karakteristi
nija
pojava, da je kraljevski ugled porastao bati vrijeme takva vladara. Kraljevska historiografija po
inje
baza njegova vladanja, i upravo pod njim zabilje
en je spomen o prvom ministru krune,
to ga
118

povijest Francuske poznaje: bio je to Suger, opat Saintt-Denisa. On je, uostalom, u isto vrijeme i
posljdnji ministar,
to ga je kraljevstvo posudilo od crkve. Poslije njega dr
ava e se osje
ati dovoljno
jaka, bit e dovoljno svijesna svog zadatka, smatrat e se obaveznom da rije
i premnogo veoma te
kih
pitanja, a da od svojih savjetnika ne bi zahtijevala da budu izobraeni potpuno u skladu sa svojim
zada
ama. Napredak dr
ave primorao ju je da prekine s karolin
kom tradicijom, i ona otad vi
e ne
e
mo
i biti zadovoljna sa suradnicima, koji su proiza
li iz redova sve
enstva. Trebat
e joj poslovnih
ljudi, pravnika, ljudi akcije, koje
e pronalaziti i izdizati iz kruga svjeovnjaka, koji su se formirali u
njezinoj slu
bi i proistekli iz redova onoga obrazovanog graanstva, koje se po svom broju neprestano
poveavalo. Suger je pojava na prekretnici polit
kog razvoja. Do njega je drava bila tako priprosta, ili
tonije, pimitivna, da je nekom prelatu, bez posebnog primarnog naukovanja, moglo biti dano u
du
nost da njome upravlja; poslije njega sve
e vea slo
enost dr
avnih poslova zahtijevati posebno
izobra
ene ljude i dr
avni e personal prestati da pripada crkvi; ili e joj pripadati samo, po imenu.47
Od vladavine Louisa VIL pa do Filipa Augusta napredak je kraljevske mo
i bio toliko velik, da ga nije
mogue protuma
iti samo kraljevom genijalno
u. On je velikim dijelom posljedica ekonomskih i
dru
tvenih preobra
aja, koje je prouzrokovao razvitak graanstva. U toku druge polovine XII. st. svi su
se gradevi na sjeveru Francuske konstitirali kao komune (zajednice, op
ine), vezane, meusobom za
kletvom svoga graanstva. Gotovo posvuda, u biskupskim gradovima, u Arrasu, Noyonu, Senlisu, Laonu,
Reimsu, i t.d., one su se morale boriti protiv otpora ili protiv zle volje svojih biskupa, te su protiv njih
molile od kralja pomo
, koju im je on pripravno davao. Tako je izmeu krune i graanstva nastajao
savez, koji je kraljevskoj politici osiguravao pomonajmlae, najaktivnije i najbogatije klase u
dru
tvu.
Pod Louisem VII. razabiremo prve simptome toga saveza. Dalekovidni Filip August spoznao je cio
njegov domet, pa ga je sistematski oja
ao i pro
irio. Naglo pove
anje novanog prometa, koje je bilo,
posljedica gradske trgovine, bilo je isto tako korisno za kraljevsku vlast. Dopu
taju
i joj da pretvori
feudalna davanja i prava, koja je dotad ubirala u naturi, u obaveze plative u novcu i usavr
iv
i kovanje
novca, te time uve
av
i njezine, prihode, to je poveanje omogu
ilo kraljevskoj vlasti da sebi pribavi
prijeko potrebno sredstvo svake politi
ke sile: financije. Kraljevska riznica, dotad stopljena s cjelinom
kraljevog privatnog imutka, postaje posebna grana uprave. Najstariji njezini ra
uni, koje imamo,
potjeu iz vladavipe Filipa Augusta. Ne samo da je, kralj odsad kadar da u vrijeme rata umanji,
ete
pla
enika, nego mo
e, prije svega, vezati u svoju slu
bu prave
inovnike, to jest pla
ene slu
benike,
koje je, bazbog toga mogue opozvati. Takvi
inovnici su bailli, kojih najral1iji spomen se
e u god.
1173., i koji su se brzo pro
irili po cijelom kraljevskom posjedu. Budui da je sad, mogao plaati svoj
slu
benike, vladar im vi
e ne mora predavati njihove, du
nosti u nasljedni posjed, niti se mora time
odricati da njima raspola
e o svojoj volji. Time,
to je nekada
nju poljoprivrednu ekonomiku
zamijenilo nov
ano gospodarstvo, nestalo je zapreke, koja se jood frana
kih vremena neodoljivo
suprostaljala razvitku dr
ave.
Reforme, koje su za Filipa Augusta uvedene u organizaciji kraljevskog dvora, prilagouju ga potrebama
centralne vlade. Skup
tina lai
kih i crkvenih velika
a, koji su se od karolin
kog doba u odreeno
vrijeme okupljale oko kralja i bile u isto vrijeme savjetodavno vijee i sudi
te,. ali bez tono odreena
djelokruga, bez jasno oznaenih ovlasti, te im se djelovanje naje

e ograni
avalo na sputavanje
aktivosti krune u korist velikih vazala, sada se cijepa u stalne kolegije: s jedne strane kraljevsko
vijee, koje se, isklju
ivo bavi politi
kim poslovima,i parlament s druge strane, koji je nadle
an za
sudbene poslove. I jedan i drugi se jouvijek velikim dijelom sastoji od lanova visokog plemstva i
47

Ovo je ograni
enje neophodno potrebno, jer, je ,crkva od Sugera pa do Talleyranda I Fochea neprestano davala dr
avi
ministre i savjetnike. Ali to vi
e nisu bili sve
enici u pravom i potpunom smislu te rijei, nego politi
ari, koji su od svoga
sve
eni
kog zvanja sa
uvali gotovo samo odje
u i beneficije.

119

visokog klera. Ali kralj vetada pored njih uvodi i, svoje ljude, te e njegov utjecaj u oba zbora
postajati, sve ve
i i sve vi
e suzbijati utjeaj feudalaca. Visoki slu
benici krune, koji su uvijek uzimani
iz redova visokog plemstva i koji, su dotad bili pravi staratelji kraljevi, i
cezavaju, ili se njihova uloga
svodi samo na po
asne funkcije. Uprava dr
avne kancelarije prekida sa zastarjelim obi
ajima i
beskorisnom frazeologijom iz karolin
kog doba, te usvaja praktinije postupke. U Louvru je osnovano
arhivsko spremi
te, a meu mjerama, koje su usvojene s ciljem da se bailliji obave
u na svakogodj
nje
polaganje ra
una, sa
uenjem otkrivamo prvi zametak budu
eg dr
avnog ra
unovodstva (chambre des
comptes).
Filipa Augusta mo
emo dakle smatrati pravim stvaraocem monarhijske vlasti ne samo u Francuskoj,
nego i na Kontinentu.48 Nadimak August dao mu je Rigord: quia rem publicam augmentabat.49
Prije njega su i najmo
niji kraljevi i carevi pa, ak i Karlo Veliki, mogli vladati samo uz pomougleda i
snage,
to su je stekli svojim pobjedama ili potporom crkve. Njihova je vlast u biti ovisila o njima
samima i stapala se tako rei s njihovom osobom. Budu
i da nisu imali ni financija ni vlastitih
slu
benika, bili su ogranieni samo na onoliku aktivnost, koliku im je omogu
avala pomocrkve ili
poslu
nost aristokracije, pri emu je prva postajala sve nezavisnija, a druga sve izrazitije neprijateljski
raspolo
ena. Ubudue kralj, naprotiv, raspola
e stalnim upravnim aparatom, koji on sam pokre
e i koji
je u isto vrijeme neovisan i o crkvi i o feudalcima. Prava; koja mu tradicija priznaje, sad se mogu
pretvoriti u stvarnost. Ostvaruju
i se, ona su sad mogla obrazovati dr
avu. Mlada francuska monarhija
sauvala je od stare karoli
ke monarhije temeljno naelo: vjerski karakter, kraljevske vlasti. To ju je
svojstvo poev
i jood kraja IX. st., mogli bismo rei balzamiralo, sauvalo netaknutu, usprkos
njezinoj slabosti, u kojoj je
ivotarila usred feudlanih prisvajanja. Maloprije smo vidjeli, kojim je
putem stekla novu krepkost i kako je pored Engleske stvorila u Francuskoj, u veoma razliitim i mnogo
te
im uvjetima, suparniku dravu.
Flandrijski grofovi, koji su se pod Louisem VI. u savezu s kraljevstvom borili protiv Engleske, pristali su
pod Filipom Auglustom uz Englesku protiv francuskog kraljevstva. Bilo je prirodno da pred opa
no
u
od ja
anja svoga suverena potra
e pomona velikom otoku, kome su bili bli
i susjedi i gdje su se
industrijski gradovi njihove zeemlje, opskrbljivali vunom. Gradovi, koji su u Francuskoj pomagali
krunu, u Flandriji su se pridru
ili svome vladaru, ali ne zbog nekog toobo
njeg nacionalnog osjeaja,
kako bi se to pri povr
nom gledanju moglo povjerovati, nego naprosto zbog svojih ekonomskih interesa.
Ne mo
e se opaziti nikakva razlika u njihovu dr
anju, bez obzira da li su to po jeziku valonski gradovi,
kao Lille i Douai ili germanski, kao Bruges i Gand. Politika flamanskih vladara zadobila je dakle,
po
ev
i od XII!. st. takvu
irinu, da je vi
e nije mogue smatrati naprosto politikom feudalnog otpora.
Ona s jedne strane, po
inje stvarati savez s Engleskom, koji se temeljio na obostranim interesima, pa
je imao potrajati stolje
ima i postati jedan od najva
nijih faktora budu
e neezavisnosti Nizozemske
(Holandije i Belgije). A s druge strane, oslaanjajui se na graanstvo, ta politika zadobiva stanovitu
nacionalnu boju, poistovjetiv
i stvar dinastije s interesima toga graanstva.
Dugotrajni rat Filipa Augusta protiv Filipa Alza
kog (1180-1185) zasad je josamo suprotstavio kralja i
flandrijskog grofa i poslije naizmjeni
nih uspjeha i neda
a zavr
io ugovorom povoljnim za prvoga. Ali
ve1196. se Baudouin IX., zdru
io s Richardom Lavljeg Srca, pa mu je
etiri godine poslije toga po
lo
za rukom da mu kralj vrati sjeverni dio Artoisa, koji je Francuskoj ustupio njegov prethodnik. Kri
arski
rat, koji je periodiki nadolazio, presijecao i prekidao tok evropske politike i u kome su Filip August,
Richard i Filip Alza
ki prije nekoliko godina u isto vrijeme sudjelovali; privukao je 1202 grofa
Baudouina na istok. Idu
e godine on je u crkvi Sv. Sofije primio, krunu kratkotrajnog Latinskog carstva
48
49

Osim Sicilije, gdje su temelji drave bizantski.

Uporedi carev naslov: Mehrer des Reiches (Oba izraza isti
u pro
irivanje, granica dr
ave.- Prev.)

120

u Carigradu. Kratko vrijeme poslije toga (1205) umro je tajanstvenom smru u toku jednog pohoda
protiv Bugara. Za sobom je ostavio dvije malodobne k
eri, koje je njihov stric, Filip od Nemura, izru
io
Filipu Augustu na njegov poticaj. Stariju, Ivanu, udao je Filip za kneza, koga je sam izabrao: za
Ferrannda Portugalskoga, ali tek po
to se oprezno pobrinuo da mu Ferrando polo
i posebnu prisegu
vjernosti, koju su potvrdili i prihvatili i falandrijski gradovi i baruni. Raunao je s time, da
e sebi moi
sve dopuustiti s ovim novim vazalom, koji mu je imao zahvaliti svoju sreu. Dao je da njegovi ljudi
zaposjednu Aire i Saint-Omer,a dodjeljivanjem lena i opskrbe stekao je naklonost veine
lanova
flamanskog plemstva. Izgubiv
i strpljenje. Ferrand vi
e nije dugo oklijevao da uvidi privla
nost ponuda
engleskoga kralja Ivana Bez Zemlje. Godine 1213. skpio je s njim ugovor o savezni
tvu.
Sukob, u koji je F1andrija ponovo bila uvu
ena, bio je ovaj put evropski sukob. Politika Filipa Augusta
razvijala se uporedo s uspjesima i kraljevim genijem, pa je i sad obuhvaala cio Zapad, i tako sveopi
rat imao odlu
iti o budunosti francuskog kraljevstva.
Borba izmeu Francuske i Engleske, koja je prestala za posljednjil godina Henrika II, nanovo je
otpo
ela, im se Richard Lavljeg Srca vratio iz zarobljeni
tva, u kom ga je dr
ao Antiohijski vojvoda, u
ije je ruke pao vra
ajui se s tre
eg kriarskog rata (1194.) Ta borba nije se zavr
ila ni
im odlu
nim.
Ali tek
to je Richard umro, a na prijestol se uspeo njegov brat Ivan Bez Zemlje. Filip se odlu
io, na
blistav pothvat. Koriste
i se nezadovoljstvom, koje je pobudila nova, vladavina poslao je Ivanu
nareenje da se pojavi pred njim i opravda zbog ubijstva Artura od Bretanje.50 Budui da se Ivan nije
udostojio ni odgovoriti, kralj Francuske je postupio to
no po svojim suverenskim pravima i konfiscirao
sva lena, koja je engleska kruna dr
ala u Francuskoj te ih je sve izuzev Guyenne,' dao zaposjesti,
udvostru
iv
i tako jednim mahom prostranstvo svojih krunskih zemalja i pribaviv
i svojoj kruni cijelu
morsku obalu od Bordeauxa do Boulogna. Pogre
ke,
to ih je gomilao njegov takmac, koji je vebio u
zavadi s engleskim barunima, a je jopovrh toga na sebe navukao papinu ekskomonikaciju dolazile su
kao naruena pomotako smionoj Filipovoj politici. On je sebi pribavio nalog Inocenta III. da izvr
i
osudu, kojom je papa udario Ivana, te je aktivno pripremao pohod protiv Engleske. Bio je ve
pripravan u trenutku kad se Ivan ponizio pred papom i priznao svoje kraljevstvo lenom Svete Stolice i
tako dobio opro
tenje. Nato je Filip upotrebio svoju vojsku i mornaricu protiv Flandrije i dopro sve do
Damema, gdje su Englezi iznenadili njegove lae i spalili ih, pa se zatim vratio u Francusku, a Ferrando
Portugalski je iza njegovih lea ponovo zaposjeo svoje zemlje.
Dotle se sukob zapadnih dr
ava pro
irio na Njema
ku. Ondje su se meu sobom borile dvije stranke,
Gvelfi i Gibelini. Prva je bila saveznik Engleske otkad, se Henrik Lav o
enio Matildom, k
eri Henrika II.
Otad se samo po sebi nametalo zbli
enje izmeu, Gibelina i Francuske. Filip August znao se sjajno
okoristiti polo
ajem. Cara Otona od Braunschweiga, vou Gvelfa i uvjerenog pristalice Ivana Bez
Zemlje, papa Inocent III. takoer je izopio. Kralj Francuske do
epao se te prilike i ohrabrio mladog
Fridriha Hohenstaufena, koji je pod papinim starateljstvom bio zatoen na Siciliji da se poka
e odva
an, da doe ti Njemaku i ondje se stavi na elo pristalica svoje ku
e. inilo se, da e ta
pustolovina biti romanti
na; ustvari, ni
ta nije bilo prozai
nije od nje. Kraljeva riznica do
la je u
pomonjegovoj politici, i on je potkupio njemake knezove,
koji su mu bili potrebni za uspjeh. 9.prosinca 1212 oni su izabrali Fridriha za kralja Rimljana. 51 Tako
je borba Francuske i Engleske podijelila cijelu Evropu u dva taabora, a njezin je ishod imao odlu
iti
sudbinom Zapada. Godine 1216. protivnici Filipa Augusta odluili su se na presudan napor: Ivan Bez
Zemlje imao je napasti preko Guyenne, a Oton od Braunschweiga, nastupao je dotle prema Parizu kroz
Nizozemsku, pridru
uju
i sebi na prolasku
ete Ferranda Portugalskog. Vojska, koju je Filip poveo
njemu u susret, bila je po svom sastavu u skladu s napretkom kraljevske vlasti. Dvadeset godina prije
toga, ona bi se sva sastojala od feudalnih milicija. Ovaj put u njoj su se pored konjice, krunskih vazala
mogle opaziti
ete pla
enika i odredi graana, koje su u boj poslali gradovi. Do sudara je do
lo
50
51

Sin Godfrleda, starijeg sina Henrika II., koga je Bretanja priznavala umijesto Ivana
Vidi o ovome idue poglavlje.

121

27.srpnja kod Bouvinesa, blizu Tournaia, i Filip August je postigao, sjajan uspjeh. Bila je to prva od
velikih evropskih bitaka, i nijedna od njih (izuzev Waterlooa, gdje su se
est stolje
a poslije toga
susrele iste skupine protivnika) nije imala tako dalekose
ne i tako neposredne posljedice. U Njemakoj
je Oton od Braunnschweiga pao pred Fridrihom II. U Engleskoj je poni
eni Ivan Bez Zemlje morao
gledati, kako se baruni podi
u protiv njega i nameu mu Veliku povelju sloboda. U Francuskoj su
teritorijalna osvojenja osigurana (Chinonski ugovor); feudalci su u osobi Ferranda Portugalskog bili
pobijeeni, a kraljevska vlast, koja je malo prije pokazala svoju snagu svladav
i vanjskog neprijatelja,
stekla je u o
ima puka op
eenacionalni ugled, koji se udvostru
io njezinu jakost.

122

TREE POGLAVLJE
CARSTVO
I. FRIDRIH BARBAROSSA
Wormskim konkordatom nije se zavr
ila borba izmeu carstva i papinstva. Pitanje odnosa tih dviju
univerzalnih vlasti koje se u punom svom opsegu postavilo za vrijeme Grgura VII., poslije se zbog
iscrpljenosti obiju strana suzilo na prepisku oko investiture, a i na tom se tlu zavr
ilo samo nagodbom.
Car je u njoj izgubio upravo onoliko, koliko je papa dobio, ali se ni i jedan, ni drugi nisu mogli
zadovoljiti stanjem, koje je bez rje
enja ostavilo na
elni sukob, koji ih je doveo u zavadnju.
Trebalo je znati, da li
e i dalje ostati na snazi karolin
ka koncepcija, to jest, da crkva, smatrana ti
isto vrijeme i op
instvom vjernika i politi
kim dru
tvom, treba da na svom vodstvu zadr
i dva
pooglavara, nezavisna jednog od drugoga, pri emu
e jedan biti poglavar du
a, a drugi poglavar tijela,
ili, naprotiv, treba papi priznati pravo da raspolae carskom krunom i da u isto vrijeme da se izrazimo
jezikom onoga doba - posjeduje i duhovni i svjetovni ma
, pri
emu car treba da od pape prima
svjetovni maisto onako, kako vazal prima leno od svoga sizerena. Izmeu protivurjenih tvrdnja
obaju protivnika nije bio mogunikakav kompromis; odgovor na to pitanje moogao je dati samo novi
rat.
Taj rat, koji je imao izbiti u vrijeme Fridriha Barbarosse, bio je za, carstvo unaprijed izgubljen. Ako je
evropsko dru
tvo i priznavalo univerzalnu vlast pape u crkvi, ono nije moglo dopustiti isti domet vlasti
carevoj. To bi zaista zna
ilo, podvr
i mu u svjetovnom pogledu sve zapadne dr
ave i svesti ih na ulogu
klijenata. Od Otona I. imperijalna teorija vi
e nije bila u skladu sa stvarno
u, jer Carstvo vi
e nije
obuhva
alo sve kr
anske zemlje Zapada, kao
to je to bilo u vrijeme Karla Velikog. Protiv nje nije se
podigao joni jedan formalan prosvjed, jer ni jedan vladar nije bio dovoljno moan, da njema
kim
suvemnima otvoreno ka
e istinu u lice. Ali kakva bi to obmana bila, da su usred XII. st. mlade i sna
ne
monarhije, Francuska i Engleska, svojevoljno prihvatile carsko staratdjstvo?! Isto onako, lao
to je
feudalizam, u vrijeme kad je jaao, radio u korist Grgura VII., tako su isto i nacionalne dr
ave u doba
svoga nastajanja morale raditi u korist Hadrijana IV. i Aleksandra III., a protiv Fridriha Barbarosse. U
tom se sastojala nesre
a carske politike,
to je svaki put, kad se namjeravala nametnuti papinstvu,
protiv sebe pobudila naj aktivnije snage u Evropi i usmjerila ih prema Rimu.
Tome se pridru
uje i neprestano slabljenje carevo u samome carrstvu. Od Wormskog konkordata on
vi
e ne imenuje biskupe, a pravo da ih investira njihovim kne
vinama, koje, je sa
uvao, ve
inom je
bilo prazna obmana. Ustvari, izborima biskupa naje

e odluuju lai
ki vladari, koji nameu kaptolima
roake ili saveznike svoje porodice. Tako ova carska crkva, koju su njemaki vladari po
ev
i od Otona
I. obasipali pravima i zemljama, izmie iz ruku careva i ako se tako smijemo izrazitifeudalizira se.
Veliki vazali, kojih je moona dotad izravnavaln protute
om, vi
e nemaju razloga da je se boje, a
crkvene kne
evine, prestav
i da budu caru na raspolaganju, sad su i same tek novi element politi
kpg
rasparavanja. U istom onom trenutku, kad u Francuskoj kralj po
inje suzbijati feudalizam, u
Njema
koj feudalizam nadvladava krunu. Nema ni
ega upadnijeg i za
udnijeg, nego kad u tom pogledu
u obje zemlje uporedimo utjecaj knezova na kraaljevsku vlast. Dok je u Francuskoj u XII. st. kralj jo
samo u teoriji izboran, a od Filip Augusta nanovo postaje nasljedan, njema
ki knezovi neprestno sve
vi
e nagla
avaju svoje pravo da raspola
u krunom, prilikom smrti Henrika V., oni ne dopu
taju da to
prijestolje dobije njegov najbli
i roak, Fridrih
vapski, nego ga daju Lotaru Saskom (1125), a za tim,
prilikom smrti Lotarove, oni se vra
aju vapskoj ku
i i imenuju Konrada III. Njihovim izborom

123

odlu
uju, dakako obe
anja i koncesije kandidata, tako da kraljevska moslabi svaki put, kad prelazi s
jedne osobe na drugu.
Kako je u takvim prilikama bilo mogu
e pomi
ljati na obnovu svae s Rimom? Umjesto da s papom
postupa kao jednak s jednakim, Lotar je dobio carsku krunu samo uz cijenu, da za se nepovoljno
revidira Wormski konkordat i da pristane na papin zahtjev, da ubudu
e prihhvaa carevu krunidbu
samo ako je odobrio njegov izbor. Konrad III. bio je joslabiji. Protiv njegova imenovanja borio se
bavarski vojvoda, koji je podigao oru
je na njega, navije
taju
itime onaj sukob Gvelfa i Gibclina, koji
je tako dugo imao remetiti mir Njema
ke i Italije. Poslije njegove smrti borbu je nastavio njegov sin
Henrik Lav, kome je car 1142. morao dati Sasku umjesto Bavarske,
to ju je kao feudalno leno dobila
kua Babenberg. Ubogi Konrad nije uop
e imao vremena da ode preko Alpa i ondje se dade okruniti.
Ponadao se, da
e, svoj ugled podi
i sudjelovanjem u drugom kri
arskom ratu, ali je u njem do
ivio
samo poni
enje neuspjeha i poraza. Umro je 1152., a njegov neak Fridrih dobio je poslije
pretheodnog sporazuma s protivnikom svoje kue, Henrikom Lavom, glasove knezova.
S Fridrihom Barbarossom otpoinje vladavina koja je 'svojim sjajem utoliko blistavija, koliko su
vladavine prija
njih careva bile neslavnije. Mladi kralj, po naravi
estok i ambiciozan, stvorio je odluku
da u o
ima svijeta podigne ugled carskog velianstva, pa se zatim
estoko i pomamno, posvetio
postizanju toga nedostupnog cilja; ali poslije du
eg nastojanja postigao je samo bu
an neuspjeh, rasuo
posljednje snage i potro
io posljednje bogatstvo njema
kog kraljevstva.
Na prvi pogled, Fridrihova se politika nadovezuje na karolin
ku tradiciju, i kanonizarija Karla Velikog
koju je 1165. izvr
io izvr
io jedan njema
ki sinod, ini se, kao da je potvrivala ovo podrijetlo.
Ustvari, meutim, izmeu Karolinga i Hohenstaufovaca nema vi
e ni
ega zajednikog, osim mo
da,
univerzalnosti njihovih tendencija. Carstvo, kako ga shvaa Barbarossa, nije vi
e ono kr

ansko,
carstvo, roeno 800. u crkvi Sv. Petra u Rimu i tako intimno vezano uz upravljanje crkvom i tako blisko
sjedinjeno s papinstvom, da je postalo od njega neodvojivo. Ono je u potpunom smislu rije
i Rimsko
carstvo, i to Rimmsko carstvo iz vremena Augusta, kakvo je postojalo prije seobe. Na njemu je ono
temeljilo svoje pravo da vlada svijetom, i zbog toga, budu
i da njegovo podrijetlo se
e u doba prije
Kristova roenja, zar je moglo imati i
ta zajedni
ko s papinstvom? Carstvo je bilo starije od papinstva,
pa je zato isto onako nezavisno od njega, kako je nezavisan bio i bizantski car. Umjesto shva
anja da
je carstvo u crkvi, oito je, da je crkva u carstvu pa je i papa, usprkos svome poveenom svojstvu, u
krajnjoj konzekvenciji samo carev podanik. Tako se tu namjesto vjerskog misticizma, koji le
i u
temeljima karolin
ke konncepcije, stavlja neka vrst politi
kog misticizma, koji se smiono vra
a unatrag
kroz vjekove k onom vjenom Rimu, gospodaru cijeloga sviijeta, te od njega izvodi, kao s jedinog
izvora svake svjetovne mo
i, pretenzije carske vlasti. Vese i u XI. st. Oton III. uljuljavao nadom, da
e u njegovom prvobitnom sjaju moi obnoviti onaj zlatni Rim (aurea Roma), koji je svojom anti
kom
slavom blistao kao, ideal svake ovozemaljske veli
ine. Ali ono,
to je kod njega bilo samo nejasno
maa
tanje i sentimentalne te
nje, postalo je kod Fridriha to
no odreena
teorija.
Upoetkll XII. st. postiglo je izu
avanje rimskoga prava u Italiji, napose u Bologni, u krugu oko Irnerija
i njegovih u
enika, znatan razvitak. Justinijanov kodeks bio je za te pravnike neka vrst svetoga pisma i
pravo otkri
e zakona i civilnog poretka. Otuda njihovo divljenje i duboko po
tovanje, prema carskoj
vlasti, koju su smatrali prvim uvjetom za odr
anje svjetovnjakog dru
tva. Nema gotovo nimalo
sumnje, da su u
enja ove
kole utjecala na Barbarossu. Posredstvom toga u
enja njegova politika
koncepcija poiva, za razliku od koncepcije Karolinga i njihovih nasljednika, na laikom temelju; sad
vi
e ne e biti zada
a teologa da je brane, nego e tu du
nost preuzeti pravnici. Tako se prvi put u
borbi cara s papom ocrtava suprotnost izmeu svjetovne i duhovne vlasti.

124

Vi
e biskupa ostalo je, bez sumnje, vjerno Fridrihu, i on je najve
u brigu posvetio ispravnim
izborima, koje su kaptoli imali izvr
avati. Ali on ipak vi
e nije mogao oslanjati na njema
ku crkvu,
koje se polo
aj poslije Wormskog konkordata tako duboko izmijenio. Nadoknadu za to potra
io je kod
laikih feudalaca. Sve do Henrika V. carevi su mogli ra
unati na pomo biskupa, pa su prema
feudalnom plemstvu izra
avali vi
e ili manje istaknuto nepovjerenje. Stoga je ono zauzelo stav protiv
njega, a u korist pape, tako je ono sve do vladaavine Lotara Saskog neprestano pove
avalo svoj
utjecaj, i
ak mu je po
lo za rukom da taj utjecaj nametne i biskupskim kne
evinama. Fridrih je
otvoreno prihvatio to novo stanje. U neobinoj suprotnosti s neograni
enom moi, s kojoj je ma
tao
kao car, on je kao njemaki kralj, dopustio laikim knezovima da prigrabe potpunu politiku
nezavisnost. Umjesto da se trudi da im se nametne kao suveren, on je radije nastojao da posreduje u
njihovim svaama ili da laska njihovim ambicijama, te da time sebi izmeu njih pribavi svoju osobnu
klijentelu. On je prema njima postupao vi
e kao voa stranke, negoli kao kralj, pa se njegova
monarhijska politika u osnovi sastojala u tome, da stvori gibelinsku stranku, nasuprot koje su se
protivnici ili nezadovoljnici okupili u stranku Gyelfa. Ali ipak, on se pritom nije ograni
io samo na to,
da djeluje na knezove. Posezao je i u redove ni
e klase trude
i se, da uza se vee malo plemstvo i da
ga u isto vrijeme pretvori i u svoj politiki instrument i u vojnu silu. Vite
ki obi
aji po
inju se u to
vrijeme
iriti iz Francuske i Lotaringije na desnu obalu Rajne. Fridrih je ulo
io sve svoje napore da
pogoduje tome
irenju, da
svoj ugled nametne vitezovima i da ih privu
e na svoj dvor sjajem sve
anosti i turnira, koje je
prire
ivao. Velik broj ministeriala uzdigao je na razinu vitezova, i ono
to je jopreostalo od carskih
domena, on je pretvorio u lena za te svoje vojni
ke klijente. Za vrijeme njegove vladavine poele su
planine
vapske, Frankonije i Tiringije da se kite ukrasom feudalnih burgova, koji su se u ru
evinama
sauvali u velikom broju sve do danas.
Mo
e se re
i, da je Fridrih u Njemakoj
rtvovao kraljevska politika prava potrebi, da sebi stvori
sna
nu feudalnu vojsku. Nije, uostalom, ni moglo biti drukije. Socijalni razvoj njemakih pokrajina
zaostajao je za razvojem u zapadnim dr
avama i nije mu omogu
avao, da sebi stvori nov
ane prihode,
koji bi mu dopu
tali da unova
i plaeni
ke
ete. Ekonomski polo
aj Njema
ke, osim Rajnske doline,
jose uvijek osnivao na starom, domanijalnom ustrojstvu i opticaj novca bio je ondje jouvijek do
krajnosti malen. Od gradova, koji su dotad vestekli neku vanost, mogu
e je navesti samo Koln,
jedino trgovako sredi
te uporedivo sa sredi
tima u Flandriji; luke na Baltikom moru tek su otpo
ele
davati glasa o sebi; a na jugu su Augsburg, Bei Nurnberg jobili mjestanca treega reda.
Povrh toga, Njema
ka je u Fridrihovim planovima imala tek drugorazrednu ulogu; smatrao ju je tek
sredstvom, kojim e sebi prokr
iti putu Italiju i do carskog dostojanstva. Premda je u osnovi bio
Nijemac po navikama, osje
ajima i karakteru, u politici je bio Nijemac najmaanje
to je to bilo
mogue. Carska zamisao potpuno ga je ispunjala. U trenutku, kad je u Francuskoj i Engleskoj
monarhija izgraivala temelje snanih nacionalnih dr
ava, on se spremao da nanovo otpone bitku,
koja je imala kona
no baciti njegovu zemlju u anarhiju velikog meuvlaa i izru
iti je za mnoga
stolje
a feudalnoj rascjepkanosti.
Ali upu
taju
i se u tu bitku, on nije uo
avao ni njezine te
koe, ni njezin opseg. Nije sad vi
e imao
samo papu, koga je trebalo da svlada. Od kraja XI. st. lombardijska se nizina posula gustim raslinstvom
gradskih op
ina, kroz koje je trebalo prokr
iti sebi put, da bi dospio u Rim. U svima je gradovima u
dolini rijeke Pad graanstvo oboga
eno trgovanjem i industrijom, preotelo vlast biskupima i utemeljilo
municipalne republike, koje vi
e nisu vodile nikakva ra
una o pravima carstva i smatrale sebe
nezavisnima od njega. Ali Fridrih nije poznavao gradsku civilizaciju, pa je prema tim graanima
osjeao isti prezir kao i prema njemakom plemstvu, a prema republikanskim ustavima isto ono
omalovaavanje, koje je u sebi nosio kao Konstantinov i Justinijanov nasljednik. On je to jasno
pokazao, kad je 1154. prvi put pre
ao Alpe. Po
to je na ravnici (kod Piacenze) sazvao knezove i
125

gradove gornje Italije, poku

ao je da im nametne zakletvu vjernosti, i saop
io im dunosti, koje treba
da izvr
avaju prema njemu. Ali je do
lo do otpora. Fridrih je povjerovao, da e ga svladati silom, pa je
opsjeo Tortonu i sravnio je sa zemljom. Zatim je, staviv
i u Paviji sebi na glavu krunu langobardskih
kraljeva, poduzeo pohod na Rim, gdje ga je
ekala carska kruna.
Grad je u tom trenutku bio ti otvorenoj pobuni. Nije, uostalom bilo ni
ega zajedni
kog izmeu
pokreta rimskog puka, koji je pomagala rimska crkva isto onako, kao
to su ga nekopomagali carevi i
pokreta aktivnog i energinog lombardijskog graanstva. Antiko doba je Rimu ostavilo u nasljedstvo
preduboke tragove, a da bi se njegovi stanovnici mogli osloboditi uspomena i veli
ina, koje ih okru
uju
i od kojih oni
ive. Od vremena do vremena, de
avalo im se, da se njima opiju ida sebe jouvijek
smatraju gospodarima svijeta i potomcima kraljevskog naroda. Jedina municipalna organizacija, koju
je Rim ikada imao, bila je ona, koja je osvojila svijet i koja je od tog osvojenja umrla. Postav
i
sredi
tem univerzalne politike, taj je grad isuvi
e pripadao kr

anskoj Evropi, a da bi mogao pripadati

samome sebi. Obino op
insko vije
e nije moglo zauzeti mjesto senata, istoga su Rimljani, prilikom
svake krize u svojoj burnoj povijesti vjerovali da nanovo uspostavljaju senat, i to onaj anti
ki senat,
koji je bio vrhovni zakonodavac i upravnik za sva ljudska poduze
a.
U trenutku, kad se Barbarossa pribliavao Tibru, Rim je pro
ivljavao bajednu od svojih kriza. Papa je
pobjegao; gradom je vladao Arnold iz Brescie i ma
tao o tome, da u isto vrijeme reformira i crkvu i
carstvo. Kod njega se vjerski misticizam zdru
io s misticizmom politi
kim. Htio je crkvu vratiti
evaneoskoj
isto
i i siroma
tvu, dok bi car, primiv
i od rimskog puka upravu nad svijetom, bio
organizator svjetovnoga dru
tva i sveo papu na razinu obinog sveenika. Tako je uzanimljivom susretu
antika podjednako nadahnjavala i njemakog kralja i talijanskog revolucionara. Ali zar je bilo mogu
e,
da on jedan drugog razumiju? Talijan je od puka izvodio careva prava i od njega o
ekivao obnovu
svijeta. A car je u carskoj vlasti, vidio samo vladanje svijetom, i to onakvim svijetom, kakav je vidio,
ili, tonije, kakav se priviao njegovim o
ima ratnika i feudalca. Za Fridiiha, kao i za papu, Arnold je
bio samo opasan heretik. I on ga je izru
io Haadrijanu IV., koji ga je dao spaliti na loma
i.
Vrativ
i se u Rim, okru
en njema
kim vitezovima,
inilo se, da je papa du
an zahvalnost Fridrihu, pa je
ovaj, kad je u crkvi Sv. Petra primio carsku krunu (18. lipnja 1155), mogao vjerovati, da e ona odsad
biti sigurna od papinih nasrtaja. Ali Hadrijan se nije okanio nijedne od pretenzije Svete Stolice. Tek
to
se Fridrih vratio u Njema
ku, veje to s negodovanjem imao prilike opaziti. Papinski legat Roolandi
ak je sebi dopu
tao, da o carstvu u njegovoj prisutnosti govori kao o bencficiju (lenu) Sv. Petra. A
u isto su vrijeme lombardijske op
ine nagla
avale svoju nezavisnost i pod vodstvom Milana otvoreno se
pripremale za rat. Ovaj put car se odlu
io da zada te
ak udarac i da svoje protivnike sravni sa
zemljom. Godine 1158. opet je do
ao u Lombardiju i dao ponovo i u najsveanijem obliku proglasiti
svoja suverena prava (regalia)i slobodu gradova osudio je kao pokvarenjako buntovni
tvo, naredio da
njihovi zidovi budu poru
eni, i podvrgao ih jurisdikciji podestata, koje je imenovao sam. Prezirna
oholost njegova govora i njegova dr
anja samo je jovi
e rasplamsala otpor. Njemako je vite
tvo, sa
isto toliko uenja koliko i gnjeva, gledalo, kako ih po ravnicama napadaju obi
ni graani, i bjesnilo,

to ne moe na juriosvojiti bedeme, koje je pobjedonosno branila ta bagra. Nacionalni kontrast jo

vi
e je raspaljivao mrnju boraca; ali ipak jezgru spora sa
injavali su nepomirljivi socijalni oblici: s
jedne strane apsolutizam, koji je pomagala vojni
ka aristokracija, a s druge strane, politika
autonomija i municipalna sloboda, za koju su bili pripravni umrijeti svi oni koji su je progla
avali.
Otpor lombardijskog graannstva Fridrihu Barbrassi zna
io je isto
to
est stoljea poslije toga u u
em
okivru, otpor francuske revolucije 1790. vojskama Prusije i Austrije.
Godine 1160. Cremona je spaljena po
arom poslije opsade, koja je trajala sedam mjeseci. Milano se
herojski branio devet mjeseci i predao se (u o
ujku 1162.) tek pritisnut glau i kugom. Nije se mogao
nadati opro
tenju, Fridrih nije nimalo shva
ao vi
u civilizaciju svojih neprijatelja. U svojoj naivnoj
126

surovosti, on ih je udario kaznom, kojom bi kaznio i neki feudalni burg, koji bi sebi dopustio, da mu
se suprotstavi. Dao je grad sravniti sa zemljom, kao da je takav postuupak bio dovoljan, da onemogui
jednom gradu da se ponovo uzdigne.
Ta mu se pobjeda morala
initi utoliko odlunijom,
to je, kako je vjerovao, postigao i drugu pobjedu,
u borbi s papinstvom. Hadrijan IV, umro je 1.rujna 1159, i kako se kardinali nisu mogli slo
iti u izboru
njegova nasljednika, to su Aleksandar III. i Viktor IV. svaki sebi pripisivao pravo na tiaru i jedan
drugoga izopavali iz crkve. Bila je to divna prilika za cara da se nametne crkvi kao donosilac odluke
izmeu obojice takmaca, kao
to je to nekou
inio Henrik III. Sazvao je sinod u Paviji, a njema
ki i
talijanski biskupi, koji su do
li onamo, izjasnili su se u velja
i 1160. dakako za Viktora, jer je
Aleksandar bio onaj drski Rolandi, pa je ve
ina konklava, biraju
i njegova protivnika eljela potvrditi
svoju protivcarsku politiku. Ali Fridrih se smjesta mogao uvjeriti da ni Evropa nije bila nimalo vi
e
sklona tome da mu se pokori, nego
to su to bili lombardijski gradovi. Cio katoliki sviijet okupio se oko
Aleksandra, pa su kraljevi Francuske i Engleske, usprkos molbama, koje im se car udostojao upraviti
ostali nepokolebljivi. Ali car je ipak i dalje bio tvrdoglav. Kad je Viktor IV. umro, dao je (20 IV 1164)
izabrati Paskala III., produ
uju
i tako iz oholosti shizmu, od koje se vi
e niemu nije mogao nadati.
Meutim, do
ivio je bar to zadovoljostvo, da svoga papu dovede u Rim dok je Aleksandar kao bjegunac
boravio u Francuskoj(1167), i da proglasi suverenu vlast carstva nad gradom. Zatim je morao u
najjve
oj
urbi nanovo prije
i Alpe, jer je u njegovoj vojsci buknula kuga.
Polo
aj u Italiji bio je meutim opasniji nego ikada. Teror,
to ga je car primjenjivao protiv
lombardijskih gradova, samo je u njima jovi
e raspaljivao
estoke strasti. Oni su se tijesno pridru
ili
papi i dali njegovo ime gradu Alessandria. Milano se pri digao iz ru
evina i obnavljao svoje bedeme. Sve
je trebalo nanovo otpoeti. Godine 1174. poveden je novi vojni pohod, koji se isprva otegao u
opsadaina i naglo zavr
io (29.svibnja 1176), bitkom kod Legnana, u kojoj su Milanci i njihovi saveznici
sasjekli carsku vojsku u komade. Katastrofa je bila neizljeiva, a isto tako i poni
enje. I Aleksandar III.
i lombardijsko graanstvo postigli su jednim udarccm punu pobjedu nad tim carcm, koji je bio tako
naprasit, doklegod se osje
ao jak. Ali sad je od surovosti naglo pre
ao na po
tovanje i ponincist.
rtvovao je novoga -papu, Kaliksta III., koga je dao imenovati poslije smrti Paskalove, priznao je
Aleksandra; i u Veneciji, gdje se s njim izmirio, odbacio svoje dr
anje po uzoru na Augusta, bacio se na
zemlju i poljubio mu noge. Ovom su obredu prisustvovali i izaslanici lombardijskih gradova, kojima je
papa obe
ao, da e ih izmiriti s carem. Zakljueno je primirje na
est godina, koje je poslije (u lipnju
1183) u Konstanci pretvoreno u kona
an ugovor: on je formalno utvrdio prava carstva da od gradova
prima, stalnu novanu pomo(subsidij) i vojne odrede ali sve to nije nikad bilo provedeno.
Kad se Fridrih vratio u Njema
ku na
ao je ondje Henrika Lava, i njegove gvelfske pristalice u otvorenoj
pobuni. Po
lo mu je za rukom da ih pobijedi, a da mu pobjeda ipak nije osigurala
vr

u monarhijsku
vlast. Bio je obavezan namiriti knezove, pa je morao meu njih raspodijeljti plijen,
to ga je ugrabio
pobijeenome. Njegovo vojvodstvo Bavarsku dao je Otonu Wittelsbachu; njegovo vojvodstvo Sasku
podijelio je izme
u kelnskog nadbiskupa, koji je primio Westphaliju, i Bernharda Anhaltskog. Padom
Henrika Lava nestalo je opasnog careva neprijatlja, ali je taj pad bio nesre
a za Njema
ku. Henrik, je
vladao od Alpa do Baltika, a stekao je i kolonizirao na drugoj obali Labe prostrana slavenska podru
ja.
Posjedovao je dakle snagu, koja bi se, da je potrajala, mogla nametnuti cijeloj zemlji i stopiti
pojedine, tako razli
ite predjele u kojima je vladala. Sru
io ga je savez dinasti
kih, interesa s
interesima feudalaca, i pobjeda njegovih neprijatelja nije imala drugog rezultata osim jove
e
feudalne razmrvljenosti, koja c se u Njemakoj joipove
ati iz vladavine u vladavinu. Krajem XII. st.
ona je vedosegla dotle, da je Fridrih shvatio, kako je zbog budu
e sigurnosti njegove dinastije
neophodno potrebno da joj izvan svoje dr
ave potra
i neku teritorijalnu bazu. Zbog toga je 1186.,

127

o
enio svoga, sina Henrika s, Konstancom, ba
tinicom Sicilskog kraljevstva. Da bi se mogla odr
ati,
Hohenstaufovska se ku
a morala denacionalizirati i okrenuti od Njema
ke prema Italiji.
To je bio jedini rajan rezultat tako burne i tako neplodne karijere Fridriha Barbarosse. Ali uz koliku li
je cijenu postignut! Trei kri
arski rat pobudio je u njemu nadu, da e stei nadoknadu za svoja
razo
aranja, pa je sad opet njegov um, tako sklon obmanama povjeerovao da je do
la dobra prilika, da
nanovo pridigne carsko veii
anstvo stavljaju
i ga na
elo kr
anstva u preotimanju Kristova groba. I
tako je 1183. stavio na sebe znak kria. 10.lipnja 1190 poginuo je u obinoj konjanikoj nesrei
utopiv
i se u vodama rijeke Cydnus.
II. DO BOUYINESA
Fridrih Barbarossa ostavio je svome, sinu Henriku VI. Njema
ku, kojom nije bilo mogu
e vladati.
Umjesto, da popravi polo
aj dinastije, poraz Henrika Lava pogor
ao ga je. Sklonuv
i se u Englesku,
Henrik je, privukao pa
nju i ambiciju Plantageneta na njema
ke dogaaje i osigurao njihovu pomo
svojim pristalicama. Tako je novu vladvinu pozdravila pobuna Gve1fa, koju je trebalo sti
ati ustupcima
i obe
anjima. Henrik VI.je jovi
e, nego njegov otac zanemario Njema
ku i dao prednost Italiji.
Budu
i da univerzalnost carske politike nije doopu
tala, da se ta politika ve
e uz bilo koju naciju,
sjedi
te carske vlasti moralo je nu
no biti ondje, odakle je mogla crpsti snage. Ba
tina Sicilskog
kraljevstva, koje je Henrik stekao 1189. prilikom smrti svoga tasta, Vilima Dobrog, vezala ga je na jug
Apeninskog poluotoka i odlu
ila njegovom sudbinom.
Normanska dr
ava na Siciliji, koju je papa Inocent 1130. u korist Rogera II. uzdigao na rang kraljevstva,
bila je neosporno najboogatija i u pogledu ekonomskog razvitka najnaprednije od svih zaapadnih
dr
ava. U svom je kopnenom dijelu bila bizantska, a u oto
nom muslimanska; pogodovala joj je
izvanredna razvedenost njezinih obala i plovidba, koju je u isto vrijeme odr
avala i s muslimanima na
afrikoj obali, s Grcima na otocima Egejskog mora i na obalama Bospora, kao i s kri
arskim
naseobinama u Siriji. Podjednako je iznenaivao nepostojanjem jedinstvcnog nacionalnog karaktera
kao i raznoliko

u svoje civilizacije, u kojoj su se prepletale, i stapale i bizantska i islammska kultura.

Iznad te hibridne mje
avine dvaju naroda, normanski su vladari stvorili ustrojstvo, koje je po svojim
oblicima bilo feudalno, ali je ustvari bilo apsolutistiko, a umjelo je usvojiti praksu bizantske uprave.
Sicilski su vladari, usprkos svojoj odanosti papinstvu, zahvaljuju
i svome bistrom politikom shvaanju,
dopu
tali svojim muslimanskim kao i pravoslavnim podanicima, da nesmetano vr
e svoje vjerske
obrede. Stanje njihovih financija bilo je izvanredno, Muslimani su na Siciliji uveli uzgoj ri
e i pamuka,
a u velikim gradovima, Palermu, Messini, Siracuzi, postojale su razne grane orijcntalne inndustrijske
djelatnosti i dobavljale dr
avnoj riznici prihode, koji su bili obilniji od prihoda bilo gdje drugdje, i
ubirani vje
tije i mudrije nego igdje drugdje. Stanovni
tvo je poslu
no dopu
talo, da njime vladaju, jer
je oduvijek bilo naviklo na usavr
enu upravu, bilo bizantsku, bilo islamsku. Trebalo se bojati samo
normanskog plemstva. Premda je ono uskoro izgubilo svoju prvobitnu snagu i omlitavilo u napol
isto
njakim u
ivanjima i obi
ajima, ostalo je ipak jednako pohlepno i nemirno.
Stekav
i takvo kraljevstvo, Henrik VI. je dobio prihode, koji su se u poreenju s bijednim prihodima,

to je Njemaka jouvijek davala kralju, mnogi smatrani neiscrpljenima. Najprije se pourio da ga

papa okruni, a zatim je prekinuo dobre odnose s njim, ukinuo vezu vazalske podlo
nosti, koja ja
Siciliju vezi vala uz Svetu Stolicu, i obnovio Fridrihove pretenzije na grad Rim i dr
avu Sv. Petra. Ali
njegovi su planovi joi nadilazili ovo. Smjerao je ni manje ni vi
e nego da obnoovi Rimsko carstvo, ali
je namjeravao da to ovaj put u
ini u onom Sredozemskom bazenu, koji je Rim nekoosvojio, i koji su
sad meu sobom dijelili Bizant i Islam. Bizat je, osobito u tom trenutku bio posve utonuo u anarhiju,
dinastike spletke, dvorske revolucije i vojnike pobune, pa se
ini, da je time doveo u napast careve
128

ambicije. Joprije njega, Bizant je pobudio i pohlepu normanskih vladara. Nije li se kralj Roger II.
okoristio drugim kri
arskim ratom, da opusto
i Dalmaciju, Epir i Gr
ku i da se do
epa otoka Zante i
Krfa? Henrik je bio isto tako poduzetan i sklon obmanama kao i njegov otac, pa je stupio u vezu s
kri
arskim dr
avama u Siriji, s muslimanskim vladarima afrike obale i pripremao velik pohod protiv
Carigrada, ali je njegova nenadana smrt 27. studenog 1197, raspr
ila sve te lijepe planove i u
tedila
mu, uostalom, neizbje
iv rat s papinstvom, koji bi taj pohod, i da je po
ivio u
inio neostvarljivim.
Zahvaljujui svom sicilijanskom bogatstvu, njemu je po
lo za rukom da njema
ke knezove navede, da
za kralja Rimljana izaberu njegova sina Fridriha II., dijete od dvije godine. im je Henrik umro,
knezovi su zaboravili da Fridrih postoji, i pobrinuli su se da drugog postave za kralja. Ali vi
e nisu bili
kadri da se sporazume. Obje stranke, u koje su se okupljali, Gvelfi i Gibelini, bile su samo dvije
skupine feudalaca, koje su, i jedna i druga, vodile veoma malo brige o interesima kraljevstva i
nastojale samo oko toga, da na vlast dovedu takva vladara, koji e dopu
tati svojim izbornicimcl da
ja
aju jednako na raun svojih protivnika, kao i na ra
un same dr
ave. Ovom priliikom se prvi put u
izbor kralja upleo novac iz inozemstva, koji je u budunosti imao tako
esto odrediti, na koga
e pasti
izbor. Richard Lavljeg Srca je ne
tedice rasipao livre sterlinga u korist svoga kandiidata, vojvode Otona
od Braunschweiga, sina Henrika Lava. Oton je bio odgojen u Engleskoj i nije imao gotovo ni
ta
njemako, osim strastvene gvelfske mrnje protiv Hohenstaufovaca. Pristalice ove kue suprotstavile
su mu brata Henrika VI., Filipa
vapskog, koji je kupio saveznii
tvo Filipa Augusta ustupiv
i mu carsku
Flandriju. Osim toga, dao je kraljevsku krunu vojvodi
e
kome, da ga time ve
e uza se. I tako je izbio
gra
anski rat od Alpa do Sjevernog mora i od Labe do Rajne; svi su se ti vladari oborili jedan na
drugoga (1198) pod izgovorom da brane zakonitog kralja.
Taj rat dobro je do
ao papi. Oslanjaju
i se na stari zahtjev Svete Stolice, da joj bude priznato pravo,
da odobrava izbor rimskoga kralja,
intervenirao je meu suparnicima. Filip nije mogao pore
i tradiciju svoje ku
e i
rtvovati prava
carstva. Kako god je bio slab, on je sebe u tom pogledu toliko smatrao nasljednikom Augusta, da je
sebe dao nazivati Filipom II osjetaju
i se, da je u II. Rimskim carstvom vladao Filip Arapin. Nadrugoj
strani, Oton IV. je obeavao sve
to su zatra
ili, da
e se suzdrati od svakog upletanja u pitanje
biskupa, da e odustati od svakog suvereniteta nad Rimom, da e se odre
i Sicilskog kraljevstva.
Inocent se izjasnio njemu u prilog, a da pritom ipak pravorijek i izopenje,
to ga je izrekao protiv
Filipa i njegovih pristalica(1201), nije te pristalice toliko oslabio, da bi morali polo
iti oru
je. Borba se
zavr
ila tek po
to je Filip bio ubijen (1208) Oslobodiv
i se takmaca, Oton je oti
ao u Rim i idue godine
pirimio carsku krunu. Nekoliko mjeseci poslije toga bio je veizop
en. I zaista, tek
to se okrunio,
Gvelf se pretvorio u Gibelina i stao zahtijevati (isto onako kao i Hohenstaufovci) sve one ovlasti i
prava, kojih se odricao nekoliko godina prije toga.
Oru
je, kome je bilo namijenjeno da ga potue, bilo je u papinim rukama. Sin Henrika VI., princ
Fridrih,
to ga je njegova majka; koja je umrla nekoliko mjeseci poslije svoga mu
a priznav
i Siciliju
lenom Svete Stolice, povjerila skrbni
tvu Inocenta III., nedavno je dosegao
etrnaestu godinu i preuzeo
vlast u svom Sicilskom kraljevstvu. Zar je i
ta moglo biti prikladnije, nego poslati ga u Njemaku,
posti
i, da ga ondje priznaju kraljem i tako zahvaljuju
i njemu podi
i protiv nevjernog Gvelfa novi
ustana Gibelina, koji
e ovaj put raditi u korist Svete Stolice? Za izvr
enje tako smiona plana trebalo je
imati saveznika. Borba, koja je ne
to prije toga izbila izmeu Franncuske i Engleske, pokazala je papi
gdje ga treba tra
iti. Bio je Filip August. Filip je zaista znao, da je Oton obe
ao pomoIvanu bez
Zemlje, i ni
ta; mu nije moglo zgodnije do
i od ustanka u Njema
koj protiv pomo
nika njegova
neprijatelja. Isto onako kao
to je engleska riznica nekokupila Otonove izbornike, tako je ovaj put
francuska riznica kupila izbornike Fridriha II. Tek
to se mladi princ pojavio u
vapskoj; mno
tvo se
knezova izjasnilo za njega (1212). Dvije godine poslije toga, smrtni udarac u Bouvinesu oborio je na
zemlju u osobi Otonovoj posljednjeg predstavnika onakve carske politike, kako su je shva
ali svi
129

njemaki carevi po
ev
i od Friddha Barbarosse. 19.studenog 1212 sklopio je Fridrih ugovor s
Francuskom protiv Otona i Engleske. 12.srpnja 1213 priznao je u Egeru sve papine posjede u Italiji i
odrekao se prava da nadzire biskupske izbore, kako je to bilo u skladu s Wormskim konkordatom.
Otvorena bitka imala je donijeti odluku u isto vrijeme u sporu izmeu njega i Otona, kao i u sporu
izmeu carstva i crkve i izmeu Francuske i Engleske. .
Zauvijek je bilo svr
eno s obmanom, koju su slijedili ti carevi ma
taju
i o obnovi Rimskog carstva. Papa
je postigao pobjedu: on nije 1214. to mogao ni slutiti, da e njegov
ti
enik postati najuporniji
neprijatelj Svete Stolice. Ali borba, koja je imala po
eti s njime, navije
ta posve novu fazu u odnosima
pape s carstvom. U toj borbi Njemaka, uostalom, ne
e nikako sudjelovati. Fridrih
e je zanemariti
zbog Italije, i ona
e, prepu
tena sama sebi, dokraja pasti u politi
ko rasulo prije nego
to ogrezne u
anarhiju velikog interregnuma.

130

SEDMA KNJIGA
PREVLAST PAPINSTVA I FRANCUSKE U XIII. STOLJEU
PRVO POGLAVLJE
PAPINSTVO I CRKVA
I. POLOAJ PAPINSTYA U XIII. ST.
XIII. stolje
e istie se, izmeu bitke kod Bouvinesa, kojom poinje, i sukoba izmeu Filipa Lijepog i
Bonifacija VIII. kojim ono zavr
ava, kao doba obilje
eno dvostrukom prevla

u: prevla

u papinstva i
prevla

u Francuske. Te dvije sile, bilo svaka napose, bilo u uzajamnoj slozi, odreuju tok politike, i
obje, jedna time,
to upravlja crkvom, a druga nadmo
no

u svoje kulture, duboko utjeu na cio

intelektualni, moralni i dru
tveni
ivot tada
njega vremena. Kolikgod je pobjeda papinstva nad
carstvom bila kobna za Njema
ku, toliko je bila korisna za Francusku, koju su okolnosti nainile
udionikom u toj pobjedi.
Potrebno je da ponovo istaknemo: borbu careva s papinstvom, koja je trajala dva i po stolje
a, nije
prouzrokovala briga oko obrane svjetovne vlasti od presizanja crkve. Tuma
iti tu pojavu time, znai
prenositi usred Srednjega vijeka one ideje i probleme, koji se javaljaju tek u moderno doba. Ni
poni
enje Henrika IV u Canossi, ni poni
enje Fridriha Barbarosse u Veneciji, kao ni Otona IV. u
Bouvinesu, nisu bila poni
enja civilne vlasti pred sveenikom oholosti. Ustvari, to nije bio sukob
dr
ave i crkve; bila je to unutra
nja borba u samoj crkvi. Carevi su naime htjeli da primoraju pape, da
ih priznaju upravaljaima univetzalne crkve; to su
eljeli posti
i i onda, kad su se pozivali na
karolin
ko carstvo, kao Otoni i Henrici,. ili na Rimsko carstvo, kao Hohenstaufovci. Njihove su, dakle,
pretenzije dovodile kod svih naroda u opasnost onu svjetovnu nezavisnost, o kojoj se tako esto, na
temelju
udesne zbrke, isti
e, da su je baoni branili. Naprotiv, interes pape bio je jednak interesima
nacija, i sloboda crkve bila je neeodvojiva od slobode evropskih dr
ava; one su bile toliko povezane,
da je pobjeda Filipa Augusta u Bouvinesu donijela odluku o objema.
Slom Otona IV. nije, uostalom, dokonao carstvo. Ono je postojalo i dalje, sve do uo
i na
ega doba.
Napoleon I., koji je sru
io toliko toga u Evropi, ukinuo je 1806. i tu po
tovanja, dostojnu uspomenu,
stvoriv
i u srpnju 1806. Rajnski savez. Ali se ipak mo
e re
i, da je, na po
etku XIII st. povijesna uloga
carstva okon
ana. Ono prestaje postojati kao univerzalna vlast, kao evropski autoritet. Premda se
carevi i dalje nazivaju vjeno uzvi
eni rimski carevi, premda meu svojim simbolima zadravaju
zemaljsku kuglu (globus) i premda se sve do Karla V. ustrajno daju kruniti uvijek u Rimu, oni su ustvari
samo suvereni, ili tonije sizereni zbrkanog mno
tva kne
evina i municipalnih republika, od kojih se
sastoji Njema
ka na kraju Srednjega vijeka i u moderno doba, a koje se mno
tvo po
ev
i od XIV. st:
naziva imenom Sveto Rimsko carstvo njema
ke narodnosti.
Poslije pada carstva ostala je samo jedna univerzalna vlast u Evropi. Bila je to papinska vlast, i
njezina osamljenost jovi
e isti
e njezinu veli
inu. Cijelo upravljanje crkvom dosi
e u njoj svoj
vrhunac: papinska je vlast uistinu univerzala monarhija, a njezina se centraliziranost neprestano
poveava. Svi biskupi du
ni su sada polo
iti zaakletvu papi; nije mogue osnovati nijedan red bez
papina odobrenja; na dvor u Rimu dolaze prizivi iz cijeloga kr

anskog svijeta, a papinskoj legati bde

svim zemljama nad izvr
enjem papinih odredbi i odr
avanjem propisane discipline. Za vladanje takvim
tijelom i za upravljanje njegovom aktivno

u bile su neophodno potrebne dvije stvari: trebalo je

131

oblikovati pravo i stvoriti financije. Kanonsko pravo, kojega je najstariji spomenik, Gracijanov dekret,
objavljen u Rimu 1150., naaglo se razvijalo za vladanja velikih pravnika Inocenta III. i Inocenta IV.
Krajem XIII. st. ono je dovr
eno i vi
e se gotovo ni u emu ne mijenja.
to se tie papinskih financija
(koje treba pomno razlikovati od papinih financija u njegovu svojstvu suverena rimskoga), one se
snabdijevaju Petrovim nov
iem, na
to su obavezne Engleska i Aragon, kao i sve brojnijim taksama,
koje moraju pla
ati crkveni dostojanstvenici. To su anate, rezervacije, prava palija, indulta i t.d. Sve
te takse u cjelini
ine blago Sv. Stolice, i omogu
uju joj da preuzme onu univerzalnu ulogu, koja joj je
pripadala, da poma
e kri
arske ratove, da uzdr
ava misije i da svom duhovnom utjecaju pridru
i posve
zemaljski utjecaj uz pomozlata. Nemogu
e je predo
iti sebi golemi utjecaj takvoga prvosve
enika,
kao
to je Inocent III., ako propustimo uzeti u obzir njegovu financijsku mo
. A pritom treda uo
iti, da
je ta financijska mo
, koju brani i odrava katoli
ka hijerarhija iz svih dijelova Evrope, bila mogu
a
samo zahvaljuju
i ekonomskom napretku,
to ga je prouzrokovala obnova trgovine. Dokle god je zapad
ostao na stadiju ratarske civilizacije, papa nije mogao imati i nije ni imao drugih prihoda, osim onih,

to su dolazili s patrimonija Sv. Petra. To je bio uzrok,

to su pape tada nastojale da pro
ire svoje
posjede u Italiji, da sebi osiguraju imanja, grofice Matilde u Toskani, a otuda, i njihov otpor,
to su ga
isprva pru
ali
irenju normanske dr
ave. Ali kad se nov
ani promet obnovio i usavr
io i kad je sve
potpunije zamijenio sistem prihoda u naturi, papinski su se porezi mogli razviti do krajnjih mea
papinske prvosve
eni
ke vlasti. Tada se objavljuje novost: papinske takse. Prije toga one bi bile
nemogu
e. One su u povijesti crkvene organizacije posljedica onog ekonomskog preobra
aja koji u isto
vrljeme po
inje dopu
tati dr
avama, da uvedu pravi poreski sistem. Zanimljivo je pritom vidjeti, kako
se papa pri ubiranju tih prihoda koristio kapitalisti
kom organizacijom, koja se po
inje razvijati u
velikim talijanskim komunama. m On stavlja u du
nost najprije sienskim, pa zatim firentinskim
trgovcima i bankarima, da ubiru i dopremaju u Rim njegove prihode .
Pape su joprije nego laiki vladari stupili u veoma blize veze s nov
arima, pa je upravo potreba, da ti
novari po cijeloj Evropi kupe papinske prihode, da ih mijerijanjem pretvore u talijanski ili koji
meunarodni novac i stave ga papi na raspolaganje, a da se pritom ne moraju upu
tati u to, da ga uz
velike tro
kove i opasnosti prenose preko planina, uvelike pridonijela postanku prvih bankovnih
operacija, i prvih kreditnih pisama, koja su daleki preci kasnijih mjenica.
Sigurno je, da velike pape XIII. st. pokazuju, ako ih usporedimo
s njihovim prethodnicima iz XI. st., na primjer s Grgurom VII. ili s Inocentom IV., pa ak i sa
suvremenicima Sv. Bernarda, vi
e zemaljaski karakter. Moglo bi se re
i, da su i boga i nebo prinudili da
siu u crkvu. Pribavili su crkvi neuporedivu snagu i veli
anstvo; ali usprkos tome, isuvi
e se osje
alo,
da je ona djelo ljudskih ruku. Bio je to divan napor da se, na zemlji obrazuje savr
eno dru
tvo.
Podsjea nas to na goti
ku katedrlu, koja se vinula k nebu, ali koja ipak, kako god bili visoki njezini
svodovi, ne obuhva
a u sebi ni nebo, ni sve ovjeanstvo, pa ma kako brojni bili njezini kipovi, koji
pored boga, svetaca i demona prikazuju ljude, i kraljeve. Isto tako su crkveno pravo i teologija u biti
konstrukcija, koju je stvorilo XIII. st. Cijela prija
nja skolastika dosi
e vrhunac i svoju metu u Summi
Sv. Tome Akvin
koga (1274) u kojoj su kr
anski moral i dogme izlo
ene po aristotelovskoj metodi.
Polazna to
ka je dakako otkrivanje. Vjera pru
a nepokolebljiv temelj racionalnoj teolo
koj
konstrukciji, koja obuhva
a cijelo dru
tvo i sav
ivot. Nema sumnje, da je cilj bio onaj isti, koji je
va
io oduvijek: vjeno spasenje. Ali sad se vi
e ne nastoji postii to spasenje uz pomomisticizma,
izravnim dodirom s bogom. Svagdje se sada izmeu ovjeka i boga uklapa crkva. Sv. Bernard ne bi u
XIII. st. bio zamisliv kao savjetnik papa, koji su se pokazali nepovjerIjivi ak i prema Sv. Franji
Asi
kom. Sada se naime
eli posvii to, da se svijet sastoji od du
a, kojima
e upravljati crkva, a i tom
samom crkvom imao je upravljati Kristov predstavnik na zemlji. Tim du
ama crkva sad priznaje tijelo,
koje one nadahnjuju
ivotom; a to zna
i, da priznaje ljudsko dru
tvo. Ona od njega ne zahtijeva ni
132

herojstvo, ni da se odri
e svijeta. Treba samo da je ono poslu
no crkvi i da joj dopu
ta, da ga vodi
prema spasenju. Svaki je stvor, svako je zvanje podlo
no crkvi, a to zna
i rimskom prvosveeniku.
Kanonsko pravo definira i ka
njava jednako politi
ke grijehe (nepravedni rat) kao i trgova
ke
(nepravedna cijena). Tako je cio
ivot i svjetovni i vjerski, stavljen pod neprekidni nadzor crkve.
Crkveni sudovi, su time,
to mogu obrazovati forum mixtum, redovita sudbena instucija ne samo za
crkvene osobe, nego i za mno
tvo potpuno laikih pitanja, kao
to su oporuke, pitanja roenja

enidbe, smrti, bra

ni sporovi, lihva, i t. d. Svi oni, koji, su kr
teni pripadaju crkvi i moraju se
pokoravati njezinim poukama pod prijetnjom pokore, izop
enja i ako je potrebno, kri
arskog rata. Ima
u tome veli
anstvenog jedinstva. Bilo je to cjelovito u
enje, koje se name
e svijetu vjernika,
to ga
primaju. Ono je bilo tako cjelovito i potpuno, daje rodilo jedinu zaista univerzalnu poemu evropske
knji
evnosti. To je Danteova Bo
anska komedija, koja je posvema pro
eta duhom Sv. Tome
Akvinskoga. Cio je intelektualni
ivot dakako takoer podlo
an autoritetu crkve. Svi uenjaci toga
vremena su teolozi ili pravnici. Filozofija je ancilla theologiae; i ona, kao i sveu
ili
ta, sva ureea, na
po uzoru na pari
ki, izravno su podvrgnuta papinu autoritetu. Svi njihovi nastavnici uvijek su sve
enici
iz samostana ili katedralskih
kola: sva se nastava sti
e ondje. Nju potpuno pro
ima dijalekti
ki duh,
koji nadahnjuje novu nauku. Ta nastava prekida i posljednje veze s antikom, osim s Aristotelom i s
onim,
to se o Platonu zna posredstvom idova i Arapa. Formira se novi latinski jezik, pravi
srednjovjekovni latinski jezik, koji e potrajati sve do Renesanse. On je jasan, analiti
an, posvuda isti
to je jezik pravnika i teologa. Lijepe knji
evnosti na latinskom nestaje. Taj bi latinski trebalo nazivati
goti
kim latinskim, jer je postao isto tako nezavisan od svoje knji
evnosti, premda vodi podrijetlo iz
antike, kao
to je i goti
ko graditeljstvo, koje se takoer osniva na antici, izgubilo vezu sa svojom
temeljnom umjetno

u.
U trenutku kad je crkva, pobijediv
i carstvo, postigla ovako veliku mo
, koja joj u ruke daje prevlast
nad cijelim zapadnim svijetom, protiv nje se di
e nov protivnik: hereza. Sve do arijanstva, koje su Goti
u IV., st. donjeli sa istoka, latinsko je katolianstvo mnoga stolje
a jednodu
no ispovijedalo istu vjeru i
priznavalo iste dogme, i tim je svojim ustrajnim pravovjerjem bilo u izrazitoj opreci s vjerskim
prepirkama, koje su sve do X. st. neprestano remetile mir u grkoj crkvi. Taj spokoj nije te
ko
objasniti. Za razliku od Bizantskog carstva, na Zapadu nije bilo ni filozofijske tradicije, i nastave izvan
sve
eni
kih redova, ni dodira s kulturama, koje su ispovijedale razli
ite vjere; a ni takvog dru
tvenog
polo
aja, koji bi bio kadar da ljudski um usmjeri prema opasnim novinama. Kako se moglo raspravljati
o vjeri u dru
tvu, koje je
ivjelo u izolaciji i koje je svojom posve ratarskom civilizacijom bilo
naviknito, da po
tuje tradiciju i autoritet i u kom je usred sveope
eg, neznala
tva samo crkva bila
pismena, a i ona je poznavala samo knji
evnost na latinskom jeziku, a to je zna
ilo, samo potpuno i
savre
eno pravovjernu knji
evnost? U XI. st., u kom se obnovila trgovina stala razvijati plovidba
morima i u kom su nastali prvi gradovi, pojaavili su se i u vjerskom
ivotu prvi znaci nemira.
Nepoznatim putovima, koje ipak mora da su bili isti oni, kojima je kretala trgovina, sa istoka su u
Lombardiju kradom prodrla manihejska u
enja, a iz Lombardije su pre
la u Francusku i rajnsku
Njema
ku. U po
etku su njihove pristalice bile malobrojne, ali su se u toku XII. st. umno
ili i iz
razloga, koji su slabo poznati, pro
irili se osobito u Toulouskoj grofoviji i u predijelu grada Albi, po
kome su dobili ime Albiani (Albigenzi). Usvajali su misticizam i askezu jou ve
oj mjeri nego njihovi
pravovjerni suvremenici, pa su
ak u ime duha, koji je jedino na
elo
ivota i istine, poricali, ne samo
dru
tvo, nego i samu crkvu, koju je iskvarilo bogatstvo i svjetovna mo
. Progla
avali su sebe jedinim
u
enicima Kristovim, a da bi
ovjek dospio do Krista, trebalo je da se potpuno odrekne zemaljske
naravi i postigne savr
enu
istou. Otuda su dobili ime katari, koga su se u XII. st. isto tako bojali i
u
asavali, kao
to su se u XVI. st. u
asavali pred imenom anabaptista, i od koga potje
u one rije
i,
koje u germanskim jezicima oznaavaju heretika (Ketzer, Ketter). Ti su katarski vizionari - uostalom
isto kao i anabaptisti - ugroavali u isto vrijeme i dru
tveni i vjerski poredak. Propovijedali su
zajednicu dobara, a uporedo s tim i uni
tenje crkve. Stoga nimalo ne udi,
to su se francuski baroni
odu
evljeno odazvali pozivu Inocenta III., kad je on poeo propovijedati kriarski rat protiv njih.
133

Izmeu 1209 i 1235. oni su gonjeni kao zvjerad i istrebljivani po cijelom Languedocu, posred u
asa i
strahota, kakve na sreu vi
e ne
emo susresti u historiji sve do vjerskih ratova u XVI. st. Uza sve to,
nije po
lo za rukom da svi budu pobijeni, i, kao
to se to de
ava uvijek progoni su ubijali tijela, ali nisu
ubilj duh, opravdav
i time njihovo uenje. Sve do pojave Wyclifa, gotovo sve su hercti
ke sekte:
apostolici, bra
a slobodnoga duha, begardi, i t. d. - izuzetak su samo valdenzi - bile, ini se, u biti
izdanak kararskog misticizma. I bazbog toga nijedna od njih nije zapravo bila veoma opasna.
Radikalnost njihovih te
nja bila je uvijek u praksi neostvarljiva i posvuda im je pribavljala
neprijateljstvo dru
tvenih vlasti. Svoje su pristalice sticali najvi
e meu gradskim proletarijatom. I ba
to obja
njava i naivnost njihovih komunistikih snova i prili
no ograni
eno podru
je njihove
rasprostranjenosti (osim u stanovitim kriti
nim trenucima). Radniki proletarijat bio je naime tek
neznatna manjina u redovima graanstva; druk
ije je bilo samo u nekoliko velikih industrijskih
gradova. Prete
na ve
ina graanstva sastojala se od malih poduzetnika, zanatlijskih majstora, ukratko
od onog srednjeg stale
a, koji je bio isto tako nepriijateljski raspolo
en prema kapitalizmu kao i prema
komunizmu.
Uostalom, crkva se po
ev
i od kraja XII.st. obilno zalo
ila u proganjanju i suzbijanju hereze. Tolerirala
je idove, jer su bili izvan njezina krila, ali nije mogla trpjeti heretike., koje je smatrala krivima, ako
se moemo tako izraziti, za uvredu svoga duhovnog veli
atistva. Ako su odbijali da se javno odreknu
svojih u
enja, ona ih je iskljuu
ivala iz svoje vjerske zajednice, pa ih je zatim osudiv
i njihovu du
u
smrtnom kaznom predavala svjetovnoj vlasti, koja je na sebe preuzimala da uni
ti njihovo tijelo. Ova
podjela rada bila je sar
eno u skladu sa shvaanjem, koje je crkvu i dr
avu povezivalo u savezu,
ostavljaju
i svakoj od njih svoje podru
je: crkvi svijet du
a; a dr
avi carstvo materijalnih tijela. Prije
XII. st. mo
emo ovdje ili ondje meu visokim klerom nai
i na izra
aj sumnje o tome, da li je zakonita
ona smrtna kazna, kojom su ka
njavali heretike. Meutim, otkako je crkva za Inocenta III. postigla
svoje potpuno veli
anstveno i mono jedinstvo, nema vi
e takvim glasovima ni traga. Time se i opet
o
ituje onaj pravni
ki i vladala
ki duh, koji proima crkveno ustrojstvo. Pravovjerje je postalo
jedinstveno, nedjeljivo u
enje, koje neizbje
ivo obavezuje sve ljude i upravlja svim njihovim djelima.
Ono stoga nije vi
e dopu
talo nikakva raskola ni posebnih mi
ljenja, tako da se svako skretanje od
propisa pretvaralo il zlo
in. Dominikanski red, osnovan 1216., napose se posvetio progonu i potrazi za
hereticima. Pored starodrevne biskupske inkvizicije pojavljuje se papinska inkvizicija, koju je l233
obrazovao Grgur IX. Bila je to neke vrste sveop
a, policija, primijenjena na borbu za sigurnost vjerske
dogme. I svjetovna joj vlast usluno stavlja na raspolaganje svoju pomo. Na
elo dravne vjere navodi
je da smatra zlo
incem svakog onoga tko istupa, izvan krila crkve. Zar nisu uostalom i kraljevi svoju
vlast dobili od boga i zar nisu oni, za
titnici crkve? Najvi
e ako se ponegdje u gradovima svjetovno
osjeanje nesvijesno protivi, svakako ne vjeri nego posljedicama, do kojih dovodi potpuno prepu
tanje
vjeri. Tek ovdje ili ondje o
ituju se joveoma slaba
ni prvi znaci nezavisnosti, koju svjetovno dru
tvo

eli ste
i odvajanjem od vjerskoga.
II. POLITIKA RIMSKIH PAPA
esto se govori, da je XIII. st. bilo doba teokracije. Ovo treba ispravno shvatiti. Ako teokracijom
zovemo takve prilike, u kojima crkva u
iva neuporediv ugled i u kojima nitko ne moe izbje
i njezinu
moralnom utjecaju, onda je XIII. st. nesumnjivo bilo doba teokracije.
Ali ono to nije bilo, ako se teokracija sastoji u prepu
tapju uprave i vladanja nad politi
kim interesima
samoj crkvi.52

52

U teoriji, pape su smjerali da postignu teokraciju, premda ustvari u tome nisu uspjeli. Uza sve to, svijet im je priznavao,
ili su bar, oni sami sebi pripisivali neku vrstu najvi
e arbitarske vlasti, protiv koje je, uostalom, bilo otpora, makar i bez
otvorena sukoba.

134

De
avalo se da papa nekoga li
i njegove vlasti samo onda, kad se na
ao kakav vladar, poput Fridriha II.,
koji je nastojao da svoju silu nametne papi. Ali u tome treba vidjeti tek krajnju posljedicu odnosa
izmeu papinstva i carstva, kao i posljedicu vazalnog poloaja Sicilije. Posvuda ina
e kraljevi su,
premda, su bili pokorni sinovi crkve, pomno bdjeli u nastojanju da onemogu
e papino upletanje u
njihove vlastite poslove. Bez sumnje, malo ima politi
kih dogaaja izmeu kraja XII. i po
etka XIV. st.;
u koje se pape nisu upletale. Samo
to se oni u te dogaaje nisu upletali kao gospodari, oni im
e
pridruuju ili im se protive u svojstvu posebne sile, i to tek utoliko, koliko im to nala
u interesi njihove
vlastite politike. Istina je, oni raspola
u stra
nim orujem: izop
enjem, ali ono otupljuje od upotrebe.
Pape naime, imaju svoju vlastitu politiku i, kao poglavari katoli
anstva i kao talijanski vladari. One se
esto jedna s drugom' stapaju, ali su to ipak dvije razli
ite politike.
Prava papina prvosve
eni
ka politika je politika crkve, kakva proizlazi iz njezinog univerzalnog
poslanja. Nju mo
emo ukratko predstaviti dvama pothvatima: kri
arskim ratovima i unijom s grkom
crkvom. Oba su esto tako stopljena jedan s drugim, da nije uvijek lako razdvojiti ih. Veje Urban II.
namjeravao u korist prvog kri
arskog rata dokraj
iti shizmu. Ali je taj rat toliko pove
ao antipatiju
izmeu Grka i Latina, da je shizma postala joupornija. Uostalom, polo
aj Latina na istoku bio je tako
nesiguran, daje ve bilo neophodno potrebno povesti 1143. drugi kri
arski rat, koji je potaknut
propovijedima Sv. Bernarda, pobudio zanos misticizma, uporediv s onim koji se razbuktao za vrijeme
prvoga. Pa ipak, premda je taj rat potakao papa, on se nije tako potpuno pokoravao njegovu vodstvu,
kao
to je to bilo prilikom posve feudalnog pohoda god.1098 U njem su sudjelovali kralj Francuske,
Louis VII., i kralj Njema
ke, Konrad III.; pa premda je njihova uloga bila slabo istaknuta, ona je ipak
zna
ila, da Rim ubudu
e mora ra
unati s politi
kim silama Zapada. Uostalom, cilj, koji se nastojalo
posti
i, nije ostvaren. Kri
arske tvorevine u Siriji nisu bile spa
ene od opasnosti, koje su im prijetile.
Nekoliko godina poslije toga, Saladin se doepao Jeruzalema, pa je trebalo i opet pozvati Zapad put
Kristova groba, Tre
i kri
arski rat izveo je na pozornicu tri dr
avna poglavara: Fridriha Barbarossu,
Filipa Augusta i Rikarda Lavljeg Srca. Prvi je na pohodu umro, a da mu nije po
lo za rukom da podigne
ugled carstva, kako se to nadao; druga su dvojica
da drugom smetali, pa su se razi
li puni mr
nje i ne postigavsl ni
ta. To je iskustvo navodilo na
zakljuke. Od sad je bilo sigurno da Sveta Zemlja ne
e biti osvojena i da se zemaljske ambicije sve
nepovoljnije uple
u u sveti rat Zar nije veHenrik VI. za vrijeme svoje kratke vladavine na Siciliji
pomi
ljao na kri
arski rat potpuno svjetovnog karaktera, ako se smijemo tako izraziti, u kom je vidio
samo mogu
nost, da pro
iri svoju vlast na Sredozemlju? Ali Inocent III. je ipak sauvao kr
anski
idealizam i pripremao novi pohod, kome je namijenio da napadne Egipat, bazu mo
i Fatimida. Ovaj
put je kraaljevima bilo dosta kri
arskih ratova. Njihovi su ih poslovi zadr
avali kod kue. Po
li su
vladari Nizozemske, Champagne i pokrajine Blois. Ali Venecijanci koji su raspolagali brodovljem i
kojima usluge nisu bile potpuno plaene (pohodi su naime postajali sve skuplji, a plemstvo je bilo
uni
teno), skrenuli su kri
are protiv Zadra, kr

anskoga grada, koji je smetao njihovoj trgovini po

Jadranskom moru. Papa ih je izop
io, ali je to bilo uzaludno. U Zadru je Aleksije Angelo,
urjak Filipa

vapskog, papinog neprijatelja, i sin Izaka Angela, koga je njegov brat Aleksije III. nedavno oslijepio i
zbacio s prijestolja, zamolio kri
are da krenu na Carigrad, obe
av
i uniju gr
ke crkve. Papa se
usprotivio tome skretanju nemaju
i povjerenja u roaka Hohenstaufovaca. Brodovlje se 23.lipnja 1203.
pojavilo pred Carigradom i povratilo Izaka na priijestolje. Ali je mr
nja Grka prema kri
arima, koji su
ponovo postavili cara, dovela do pobune. Puk je proglasio za cara hrabrog Aleksija Duku
(Murtzuphlosa). On je prekinuo veze s Latinima, koji nato zauzmu grad (12. Travnja 1204). 16. svibnja
je Baudouin, koji je doveo najvi
e vojnika, izabran za cara, a okrunio ga je papin legat. Politika
Inocenta III. naglo se okre
e. Njegov pouzdanik, Venecijanac Toma Marosini imenovan je za
carigradskog patijarha. Pa ipak, pohodom se nije oko okristila crkva, nego prije svega Venecija, koja je
u biv
im bizantskim pokrajinama osnovala veli
anstveno kolonijalno carstvo.
135

Ali kakvu je budu

nost moglo imati Latinsko carstvo, ta nepreddviena tvorevina, koju su rodile
venecijanske trgova
ke ambicije, bizantske dinasti
ke sva
e i gorljivost zapadnja
kih vitezova? Kad se
pomisli na posljedice, koje je imalo, i jouvijek ima, tursko osvojenje Carigrada, koje je uslijedilo dva
i po vijeka poslije, onda je mogu
e odmjeriti pogledom perspektivu,
to ju je na po
etku XII I. st. imao
predsobom latinski Carigrad. Ali u povijesti nema improviziranih dogaaja, pa je u vezi sa ovim oito,
da je neto
no mi
ljenje, kako mali uzroci dovode do velikih posljedica. Vojnici Zapada mogli su dodu
e
prepadom ui u Carigrad, ali ga nisu mogli zadr
ati. Da bi sa
uvali u svojoj vlasti i dr
ali ovakav grad
protiv volje njegova stanovni
tva, trebalo je ljudskih i nov
anih sredstava, koja tada
nja Evropa nije
imala. Trebalo je posjedvati i u svojoj vlasti dr
ati Trakiju i Malu Aziju. Koja je dr
ava bila kadra da
podnese takav napor? Trebalo je imati stalnu vojsku i osiguravati priliv novog pu
anstva. Carigrad je
mogao zauzeti i u svojoj vlasti odrati samo ratini
ki i barbarski narod, kao
to su bili Turci, koji su
tada bili u doba selidbe, ili pak neki kulturni narod, koji bi u vojnom i upravnom pogledu bio ono,
to
su imale postati velike dr
ave dana
njeg vremena. Meutim ovakav, kakav je u stvarnosti bio, dogaaj
iz 1204. bio je naprosto nepromi
ljcna pustolovina. Dovoljno je pro
itati Villehardouina, pa da
shvatimo, da pobjednici nisu ni sluti, kakvim bi golemim posljedicama moglo uroditi zauze
e
Carigrada. Oni su u
inili ono,
to su mogli u
initi: postaavili su cara, obrazovali su po obalama lena,
kneevine i kolonije, i to je bilo sve. Ve1205. Baudouin je pao u ruke Bugara. Njegov brat Henrik
(1206-1216) pro
ivio je uglavnom sjajnu vladavinu, usprkos golemim te
ko
ama; istina je, da su Grci iz
Nikeje i sami imali pune ruke posla sa Seld
ucima i s razli
itim grkim suparnicima. Poslije toga je
Latinsko carstvo postalo jadno: Pierre de Courtenay (1217-1219) je prodao svoja imanja u Francuskoj,
da bi se mogao odr
ati. Robertu, njegovu sinu, nije po
lo za rukom da potisne Grke, pa je spao samo
na posjed grada. Baudouin II.
e prosja
iti novac po Evropi, prodati trnovu krunu Louisu Svetom i
zalo
iti svoju grofoviju Namur. Pa ipak, sve to nije pomoglo. Nikejska gr
ka dr
ava veje bila sigurna
u sebe. Godine 1261. u Mihajlo Paleolog uz pomoGenovljana, koji su bili zavidni Venecijancima,
preoteo je Carigrad i obnovio carstvo. Od unije s grkom crkvom nije ostalo ni
ta. Jedini rezultat bilo
je pove
anje venecijanskog kolonijalnog carstva na
tetu Bizantije, jer carstvo nije nanovo osvojilo
otoke ni kolonije, utemeljene u Gr
koj. Carstvo je iza
lo slabije, nego
to je bilo, i manje kadro da se
odupire Turcima. Do tog je rezultata na kraju doveo kri
arski pothvat!
Pa ipak, papinstvo je jouvijek u

uvalo svoje obmane. Urban IV. i Klement IV. sklopili su ugovor s

Mihajlom Paleologom o uniji, pa ju je Lyonski koncil g. 1274 imao proglasiti. Ali je uskoro moralo doi
otrenjenje: trebalo je uvidjeti, da je Mihajlo pregovaraju
i o uniji samo nastojao da dobije vojniku
pomo
. Nato je Martin IV. prooglasio prekid i poradio na korist planova Karla An
ujskog protiv
Carigrada.
Ni
ta bolje nije bilo ni s daljnjim kri
arskim ratovima. Peti, za koji se strastveno zalagao Honorije III.
(1218-1221), bio je samo pohod,
to ga je nasloviti jeruzalemski kralj, Ivan de Brienne poveo protiv
Damiette uz pomoeta,
to su mu dovedene i Ugarske sa Sjevera, iz Francuske i iz Njemake. Pohod
je propao, zato
to ga je legat vodio protivno zdravom razumu i
to Fridrih II., koji je prilikom
krunidbe 1220 obe
ao svoju pomo
, nije do
ao.
Posljednja tri kri
arskarata, o kojima emo govoriti poslije, bili su kri
arski ratovi josamo po imenu.
Zbog
ega se de
avao ovakav decrescendo kri
arskog pothvata, koji je otpoeo s tako veli
anstvenim
izgledima na budu
nost? Odgoovor nije te
ak. Kri
arski ratovi sami po sebi onakvi, kakve ih je papa

elio ostvariti, nisu bili u skladu ni sa kakvim svjetovnim ciljem, i bau tom je i njihova veli
ina i
njihova slabost. Evropi nije trebala ni Sirija, ni Jeruzalem. Ona ih je zauzela u poletu odu
evljenja, i
nije imala dovoljno snage da ih zadr
i. Za to je bio potreban neprestani kri
arski rat, pri emu bi se
136

cijela Evropa morala pretvoriti u vojniki red. A to je bilo nemogu

e: No osim toga, agrana civilizacija,
koja je omoguila podizanje ljudi u masama na vojnu, i
ezavala je i uporedo s time inila nove
kri
arske ratove sve te
ima. Gradsko i seosko stanovni
tvo, koje je tim pohodima davalo
ivot, nije
vi
e moglo otkidati sa svoga mjesta. Vite
tvo je propadalo, pa ga je trebalo plaati. Pa ipak, kri
arski
se duh kod njega odr
ao jodugo. Naprotiv u primorskim gradovima, koji su izvukli najve
u korist od
kri
arskih ratova otkako su kri
ari putovali morem, kriarskog duha nestaje veeoma rano. I najzad, u
sve se to upletala i politika. U tom pogledu bila je tu politika sjevernoevropskih vladara, koji se vi
e
nisu mogli upu
tati u takve pustolovine bez dovoljno razloga, pa zatim, sicilska politika Fridriha II. i
Karla An
ujskog, koja je pred oima imala osvajanja. Vjera je i dalje ostala
iva, ali kri
arski rat vi
e
nije bio mogu
. Samo e papa joostati vjeran tome pothvatu. Ta
e ga misao nepreestno zaokupljati.
Ona
e nad
ivjeti sve: i preseljenje Teutonaca u Prusiju i kaznu izreenu templarima. Vitezovi Sv.
Ivana Jeruzalemskog bit e zapravo sve
to e na kraju preostati od prvobitnog duhovnog raspoloenja.
U pogledu svega ostalog, u kr
anskom smislu u smislu kako su kri
arske ratove shva
ale i
eljele pape,
ti su ratovi propali, a s njima i papinska politika. Ona se slomila na stvarnosti Evrope, u kojoj su se
uvjeti politi
kog i dru
tvenog
ivota razvili i promijenili, dok je papinska politika ostlanjala vjerna
svome idealu. Slomila se na neostvarljivome. Ustvari, univerzalna politika je isto tako slabo uspjela
papama na podru
ju duhovnom, kao
to je carevima slabo uspjela na svjetovnom podruju53 .

53

isti kri
arski duh o
uvao se ipak u
panjolskoj, jer se ondje udruio sa samom nu
no

u naroda, da se odr
i. Drugdje je
dodir s Islamom obogatio trgovinu. U
panjolskoj je i dalje na
ivotu odr
avao rat.

137

DRUGO POGLAVLJE
PAPINSTVO, ITALIJA I NJEMAKA
I. ITALIJA
U uporedbi s ostalom zapadnom Evropom, Italiju karakterizira, po
ev
i od XI. st. to, da je bila zemlja
gradova. Oni nisu nigdje bili tako brojni ni tako aktivni kao u Italiji, a niti su igdje imali tako
dominantnu ulogu. Na sjeveru Alpa,
ak i u onim predjelima gdje su bili najrazvijeniji, kao, u Flandriji
i u Nizozemskoj, bili su daleko od toga da dominiraju cijelim dru
tvenim razvitkom: plemstvo i seoske
klase zadr
avaju uporedo s gradovima svoje nezavisno postojanje i svoje razli
ite interese. U Italiji,
naprotiv, sve je podvrgnuto njihovu utjecaju ili taj utjecaj joi poveava. Seosko stanovni
tvo
podjarmljeno je i radi samo za njih; plemstvo ima u njima svoje pala
e, obzidane kruni
tima i
nadvi
ene tornjevima, koje se svojim izgledom isto tako razlikuju od dvoraca sjevernjakih baruna,
razasutih po seoskom podru
ju, kao
to se i
ivot njihovih stanovnika razlikovao od
ivota sjevernjakih
vitezova.
Nema sumnje; a tu dru
tvenu koncentraciju oko gradova treba pripisati odr
anju anti
ke tradicije.
Rimska muninipalna organizacija toliko je duboko utisnula svoj peat dru
tvenom organizmu Italije,
toliko je okupila i nagomilala pu
anstvo oko, gradova, da nije bilo mogue, da oni ponovo ne steknu
posve dominantan polo
aj,
im se samo pod utjecajem trgovine
ivot u njima iznova probudi.
Municipalni
ivot je dakle u Lombardiji i u Toskani opet isto onako prevladao nad svim drugim
oblicima, kao
to je to bilo i u anti
ko doba. Ali premda su materijalni uvjeti bili gotovo isti, duh se bio
promijenio. Rimski municipij u
ivao je samo lokalnu autonomiju, koja je bila podlo
na strahovitoj sili
dr
ave. Naprotiv, srednjovjekovni talijanski grad - bar na sjeveru i u sredi
tu poluotoka - bio je
republika.54
Trgova
ka i industrijska klasa, koja se po
inje stvarati koristi se po
ev
i od XI. st kako smo vidjeli,
sukobom pape i cara pa podi
e
ustanke protiv biskupa i preotima im upravu u gradovima. Prve talijanske opine okupili su i vezali
zakletvom patareni55 u atmosferi razdora, koje su donijeli ratovi za investituru i ranosnih mistinih
raspolo
enja. Podrijetlo tih opina je posve revolucionarno i one su veprilikom, svog roenja usvojile
obi
aj; da se slu
e nasiljem,
to ih karakterizira sve do kraja. Milom ili silom, komuna se u svakom
gradu name
e sveukupnom stanovni
tvu, i njezini izborni konzuli imaju kao i vije
nici u belgijskim
gradovima, u isto vrijeme sudbenu i upravnu vlast. Ali uporedo s razvitkom graanstva u njezinom se
krilu sve vi
e izra
avaju dru
tvene opreke, na osnovu raznorodnih interesa formiraju se stranke koje
meu sobom dolaze u sukobe. Imena, koja ih obilje
avaju, dovoljno jasno istiu njihovu, narav.
Stranka velikih sastoji se od gradskog plemstva, kome se pridru
uje lijep broj obogaaenih trgovaca;
stranka malih obuhva obrtni
ke korporacije svake vrste, koje postaju sve brojnije kako blagostanje
raste. Okolnost,
to nije bilo nikakva vladarskog autoriteta, koji bi bio iznad stranka i kadar, da sti
ava
njihove svae, dovela je do toga, da su borbe, do kojih je dolazilo zbog poreza, i zbog organizacije,
op
inske vlasti poostajale tako surove i ogorene, kako to ne susre
emo nigdje drugdje. Poev
i od
sredine XII. st. gtaanski rat postaje kroninom epidemiijom. Ako u njem pobijede velilki, onda bez
milosti pokolju male; ako podlegnu, protivnici ih potjeraju iz grada, razore njihove ku
e ili palaa
e, pa
oni tada, u o
ekivanju odmazde, u svojoj vlasti dr
e seoska podru
ja u okolini pljakaju
i i izmarajui
napadima svoje sumje
tane.

54
55

Izuzetak je Sicilsko kraljevstvo, o kom emo govoriti poslije

ini se, da je ime Patareni samo iskrivljen naziv Kotari.

138

Ti prognanici obi
no nalaze za
titu i pomou kojem susjednom gradu. Jer rat neprekidno vlada ne
samo meu stanovni
tVom istoga grada, nego dominira takoer i u odnosima pojedinih gradova meu
sobom. Svaki je od njih nezavisno privredno sredi
te, pa svaki misli samo na svoje interese, nastoji
selja
tvo i stanovnike iz okoline podvr
i obavezi da ga opskrbljuje
ive
nim namirnicama, domi
lja se,
kako da primora tranzitnu trgovinu iz okoline da se slijeva u nj, kako da iskljui svoje takmace sa svog
tr
i
ta i kako da im preotme ako je mogu
e, joi njihova. Stoga je sudar interesa isto tako
estok
izvana kao i iznutra. Trgovina i industrija razvijaju se usred borbi. U svim se tim malim zatvorenima i
zidom opkoljenim svjetovima,
to jedan na drugog vrebaju s vrha svojih kula, energija podjednako

e
toko tro
i i u proizvodnji i u razaranju. Svaki grad zaimi
lja; da njegov procvat ovisi o propasti
njegovih takmaca. Napredak gradske privrede u stopu prati sve uskogradnija i sve bje
nja politika
op
inskog partiikularizma. Mr
nja prestaje samo kad se pojavi zajedni
ka opasnost.
Trebalo je da ih ugroze prijetnje i surovosti jednoga Fridriha Barbarosse, pa da se protiv njega udru
e
u lombardsku ligu i postignu pobjedu kod Tagliacozza.
Premda Hohenstaufovcima nije po
lo za rukom da talijanskom graanstvu nametnu svoj cezarizam,
ipak su uspjeli da medu gradove unesu nov elementne sloge. Poslije Tagliacozza car im vi
e nije bio
opasan, pa je mogao poslu
iti kao saveznik ti graanskim ratovima, svima onima, koji bi ga pozvali u
pomo
. To su obi
no bili veliki. Tako su imena Gvelfa i Gibelina iz Njema
ke pre
la u Italiju i ondje se
tako udoma
ila, da su ostala u upotrebi sve do kraja XV. st., pri emu je prvo ozna
avalo protivnike, a
drugo saveznike carske intervencije joi onoga kad car vi
e nije pripadao ku
i Hohenstaufovaca.
Nijedna od dviju stranaka,
to su nasrtale jedna na drugu, nije pritom poznavala podrijetlo imena,
koje je usvojila niti su ona, prenesena u krilu gradskih svaa, odgovarala bilo
emu od svoga
prvobitnog znaenja. Gvelfi i Gibelini bili su podjednako republikanci; jedina razlika meu njima
sastojala se u tome,
to su Gibelini u borbi sa svojim protivnicima o
ekivali carevu pomo
, dok su
Gvelfi da bi se odrali na vlasti, iz razumljivih razloga pru
ali ruku carevim neprijateljima.
Ogor
enje pojedinih stranaka u nastojanju da jedna drugu uni
te, nije ih spre
avalo da razmi
ljaju o
tome, kako da oja
aju municipalnu upravu. Od druge polovine XII. st. tra
i se mogu
nost, da uprava
bude nezavisna od graanskih borbi. U tome cilju uprava se povjerava potestatu. Potestat je, da se
tako izrazimo privremeni vladar, koga opina postavlja na
elo samoj sebi, ali koga ne izabire iz svoje
sredine, nego ga dovodi iz koje strane gradske op
ine, da bi tako osigurala njegovu nepristranost i
nezavisnost od doma
ih stranaka. Meutim, ta ustanova nije postigla one rezultate, koje je svijet od
nje o
ekivao. Potestati su se gotovo uvijek, da bi osigurali po
tovanje svoje vlasti, morali osloniti na
jednu od neprijateljskih stranaka. U nekim gradovima po
lo im je za rukom da se veu XIII. st.,
zahvaljuju
i opem zamoru, bilo lukav
tinom, bilo silom doepaju najvi
e vlasti i da osnuju prve od
onih tiranskih vlasti, koje e u vrijeme Renesanse odigrati va
nu ulogu. Mislim pritom na Scaligere u
Veroni i Viscontije u Milanu.
Politi
ko i dru
tveno vrenje u talijanskim gradovima, nije ostalo bez utjecaja na njihov vjerski
ivot.
Misticizam i hereza
irili su se u njima u isto vrijeme, i novom hranom podgrijavali groznicu, koja je u
njima gorje1a. Sv. Franjo Asi
ki sin je trgovca, a franjeva
ki je red na
ao meu graanstvom svoje
pravo polje rada. Ali je isto tako meu graanstvom vrvjelo od katara, bra
e slobodnog duha i
valdenza. Godine 1245. dominikanci su izazvali u Firenzi ustanak protiv potestata, koga su optu
ili da
poma
e heretike. Izvanredno strogi zakoni protiv heretika, koje je objavio Fridrih II:, dokazuju
uostalom, da je njihov broj, bar u velikim gradovima morao biti znatan i da mora da su ondje imali
znatnu ulogu, koju na
alost nije mogu
e bar donekle tono ocijeniti.
Nema gotovo nimalo sumnje, da su oni ve
inu svojih pristalica, prikupljali iz redova radnika, koji su bili
zaposleni u izvoznoj industriji. Ona je u Italiji XIII. st. bila ve
, kao i u Flandriji, veoma razvejena, pa
139

je, kao i u F1andriji, imala za posljedicu, da se razvio pravi radniki proletarijat. Tkalci u Firenci,
velikom suknimkom gradu Juga, nisu vi
e, kao ni radnici u Gandu, Ypresu ili Douaiu, isto
to gradski
zanatski radnici obi
noga tipa. Oni su daleko od toga da rade za svoj vlastititi raun; to su obi
ni
nadni
ari, koji primaju posao od trgovaca. Kapitalizam, koji se ra
ao, podvrgava ih svome utjecaju, a
snaga tog utjecaja kao i njegovo djelovanje rastu uporedo s tim, kako trgovina pove
ava opseg
gradskog izvoza. Veu prvoj polovini XIII. st. firentinska sukna su pro
irena po cijelom Istoku, a gradski
trgovci opskrbljuju tu proizvodnju engleskom vunom. Takva aktivnost manofakture pretpostavlja,
dakako, veprilino znatan kapitalisti
ki razvoj.
Bogatstva akumulirana trgova
kom razmjenom robe josu se vi
e povcavala u trgovanju novcem.
Sienski i firentinski mjenja
i (bankari)
ire se u XIIIm. st. po cijelom Zapadu, gdje ih krste imenom
Lombardi, a taj je naziv u modernom engleskom joi do danas ostao vezan uz stanovite posudbene
operacije. Vesmo spomenuli usluge, koje su oni iskazali papinstvu kao novarski posrednici. Ali u
Engleskoj, u Nizozemskoj, u Francuskoj, oni predujmljuju sve znatnije svote gradovima, prin
evima,
kraljevima i preuzimaju slu
be ubira
a,
uvara krunskih dragulja i rizni
ara. Pod Filipom Lijepim vr
ila
su dvojica sienskih graana, Mouche (Musciatto) i Biche (Albizo). Guidi u isto vrijeme slu
bu bankara i
krunskih ministara financija, a usto su i dalje ostali namje
tenici pape i sicilskog kralja i bili
zainteresirani u razli
itim trgova
kim kompanijama, kao
to je bila kompanija Peruzzi. Sienska
kompanija Bonsignori bila je joznatnija. Jedan tekst, koji je nastao u vezi s njezinim slomom 1298.
ka
e, daje ona bila najslavvnija na svijetu i u
inila bezbrojne usluge papama, carevima, kraljevima
gradovima i trgovcima. Ona je veiste te godine svojim vjerovniicimn isplatila 200.000 zlatnih florena,
a za ostatak joj je odobren rok da naknadno plati, jer je dio njezina kapitala bio anga
iran u
zajmoovima na razli
itim stranama svijeta, pa je bilo nemogu
e da smjesta bude realiziran. Njezin
nestanak doveo je do toga, da je sad Firenca postala sredi
te trgovanja novcem i centar bankarstva,

to je zadr
ala sve do XV. st. Veze toga grada s Istokom mora da su verano privukle pa
nju ljudi na
trgovanje metalima. Niska cijena zlata na Levantu omogu
avala im je da lako pribave velike koli
ine
zlata, na kome su zaraivali velike dobiti. Poznato je uostalom, da se posredstvom firentinskog
zlatnika (florena), koji se kuje ve1296. 56 a koji je uskoro po
ela opona
ati Venecija (dukati) a za
njom i Francuka, zlatni novac, koga je, nestalo krajem merovin
kog doba, ponovo javlja u
meunarodnoj trgovini, dav
i joj sredstvo razmjene, koje je bilo neophodno potrebno za njezin
napredak. Prestanak trgovine donio je Evropi srebrni novac; njezin preporod vratio joj je zlatni.
Dru
tveni polo
aj talijanskih bankara i trgovaca doveo je do toga, da su se oni pribli
ili plemstvu, tako
da su se
esto s njime i stapali. Taj se proces odvijao utoliko bre,
to je talijansko plemstvo, umjesto,
da boravi na selu, kao, plemstvo u sjevernoj Evropi, imalo svoje rezidencije u gradovima. Vese
krajem XII. st. moe na
i plemi
a, koji se zanimaju za trgova
ke operacije. S druge strane, trgovci
sti
u plemstvo. Ukratko, ona grani
na crta, koja drugdje ostaje tako o
tro povuena meu pravno
definiranim klasama, toliko blijedi pod utjecalem, kapitala da je u Italiji tokom XIII. st. gotovo posve
nestaje. Formira se aristokracija, za koju je dru
tveni imovinski polo
aj va
niji od krvi i kod koje
individualne sposobnosti odnose pobjedu nad predrasudama o roenju. Dru
tveni
ivot sadr
i vi
e
nijansa, politi
ki je
ivot indiividualniji, a ambicija svakog pojedinca mo
e raunati na neograni
enije
izglede; ima manje konvencija, manje kasta, vi
e
ovjenosti, a takoer i vi
e strasti. Firenca je i u
tom pogledu imala prednost pred svima drugim gradovima. Njezinom puku slu
i kao besmrtna ast,
to
je rodio i oblikovao genija, kome svijet duguje ono,
to je u Srednjem vijeku pored goti
kih katedrala,
najve
e, a to je Bo
anska komedija.
Papinske dr
ave ne mogu podnijeti uporedbu s Lombardijom ili Toskanom ni u pogledu bogatstva, ni u
pogledu politike, dru
tvene ili intelektualne aktivnosti. One su veod samog po
etka bile umjetna
tvorevina
isto politike naravi, namijenjena tome, da Rimu osigura nezavisnost Svete Stolice. To su
56

Fridrih II. je ve1232 na Siciliji kovao zlatne Augustale, ali se

ini, da je njihov promet ostao ograni
en na prili
no malo
podru
je

140

svojstvo one zadr

ale do kraja. Prostirale su se popreko Italije, izme
u Sicilskog kraljevstva i Toskane,
presjeene na dvoje lancem Apenina, bez dobrih luka na Sredozemnom moru kao i na Jadranu, pa je
tako njihov polo
aj bio u najveoj mjeri nepovoljan. Uostalom papinska vlast nije ondje nikad uspjela
pribaviti sebi po
tovanje. Velike plemi
ke porodice zadr
ale su i nakon
to su prestale da se meu
sobom bore oko tiare, znatnu moi u Rimu kao i u njegovoj okolini, pa su stoga njihovi privatni ratovi
neprekidno trajali. Polo
aj je osim toga pogor
avalo joi to,
to je u zemlji vladali opa nesigurnost,
na koju su je osuivale carske pretenzije, dok je u samom Rimu bilo te
ko odr
ati u miru njegovo
ta
to, oholo i besposleno stanovni
tvo, koje je uvijek bilo pripravno da poe za tribunima,
to su ga
opijali velikim uspomenama iz anti
kog doba.
Karakteristino je, da, ni najve
e pape, oni, koji su zbacivali ili izopilvali kraljeve, kao
to su bili
Inocent III. ili Inocent IV., nikad nisu
ivjeli u miru u svom glavnom gradu, nego su bez ikakve obrane
bili izlo
eni ustancima ulice. Premda je rimski puk
ivio od pape, papinstvo je
ivjelo kao utaboreno
meu tim svojim pukom. Rim je bio sredi
te univerzalne crkve sijelo crkvene politike, ali
ivot crkve
nije bio koncentriran unutar njegovih zidina. Ono u njem nije imalo nijedne velike nastavne ustanove,
u njem nije
ivio nijedan od velikih u
itelja tada
njeg vremena: ni Albert Veliki, ni Toma Akvinski.
Umjetni
ki
ivot bio je ondje isto tako bezna
ajan kao i intelektualni. Nikakvo vrelo novih vjerskih
tendencija nije proisteklo iz Rima. Sv. Franjo je do
ao iz Assisija, a Sv. Dominik iz panjolske. Moglo bi
se re
i, da u atmosferi, u kojoj se razvilo upravljanje crkvom, nije mogla uspijevati ni umjetnost, ni
vjera, ni nauka.
Posve drugi svijet bilo je Sicilsko kraljevstvo na, krajnjem jugu poluotoka. Premda je bilo isto tako
bogato, kao i sjeverna Italija, ono je u politici bilo isto toliko apatino, kao
to je Sjever bio grozni
av
i prebujan. Bizantska i arapska uprava potlaile su puk u pokornost prema dr
avi. Nije bilo nikakve
autonomije, nikakvih komuna; veliki su gradovi upravljani administrativno, a puk je bio navikao da
pla
a porez i da slu
a; inovnici su imali stalne plae i bili neuklonjivi, a vladar svemoan. Takva je
bila slika te zemlje, u kojoj je poljoprivredni razvoj bio napredniji nego bilo gdje drugdje u Evropi.
Njezino je stanovni
tvo bilo najgu
e u tada
njem svijetu. Dr
i se, da je u XIII. st. (1275) brojalo
1,200.000 stanovnika, to jest, vi
e nego Engleska. Henrik VI, poslije, Fridrih II. razvili su ondje upravu
u smislu
istog despotizma. Postojala je posebna uprava domena, monopola i dravnih skladi
ta, zatim
poreska organizacija, koja nije znala za povlastice i koja podsjea na merkantilizam joprije nego
to
je postojala ta rije, dok s druge strane, obrazovanje sveu
ili
ta u Napulju i tolerancija, koja je
primjenjivana prema Muslimanima, upravlja pomisno na prosvije
eni despotizain. Izmeu Fridriha II. u
XII. st. i despotizma, kakav je postojao u XVIII. st. ima vi
e nego jedna dodirna, toka, a to je lako
objasniti, ako se sjetimo, da su oba sistema vladanja mogla sebi dopusti ti sve
to god su htjeli uiili ti
sa narodom, kojim su vladali. Uredbe, koje je Fridrih 1231. proglasio, upotpunjaju starije normanske
institucije u onome smislu, koji bismo mogli naazvati birokratskom vladavinom. U Evropi XIII. st.
Sicilsko je kraljevstvo jedinstvena pojava svojim uenim i despotskim uredbama, pozajjmljenim od
onog bizantskog i muslimanskog svijeta, koji su se na tom podru
ju susretali u vrijeme, kad su se
Normani ondje naselili. Evropske su dr
ave dospjele do tako sa vr
ene uprave mo
da tek u moderno
doba. Ali tu imamo dokaz da ustrojstvo, koje ne proizlazi iz naroda, nema utjecaja na njegovu kulturu
i da organizacija nije sve. Ta na
prusku ureena Sicilija bila je po svom vladavinskom sistemu superiorna cijeloj ostaloj Evropi. Ali ona
nije rodila ni Dantea, ni goti
ku umjetnost, a ni kasnije ne
e sudjelova ti u procvatu Renesanse.
II. FRIDRIH II.
Prilike su navele Hohenstaufovce, da Italiju sve vi
e i vi
e pretvaraju u bazu svoje politike. Njihovo
njemako obiljeje sve je vi
e slabilo u razdoblju od Konrada IV. do Fridriha Barbarosse i od ovoga do
141

Henrika VI. S Fridrihom II. taj je razvoj dostigao vrhunac. Majka mu je bila Sicilijanka, odgojen je na
Siciliji, pa je i sam bio
isti Sicilijanac. Njegova plava kosa, ako se u tome pod svaku cijenu
eli vidjeti
znak njegove germanske rase, zna
i (kao i kasnije, plava kosa onog
istog panjolca, kakav je bio Filip
II.) samo to, da rasa nema nikakva utjecaja na moralne tendencije i na duhovna svojstva.
Grgur IX. i Inocent IV. optu
ili su Fridriha ne samo za herezu, nego i za bogohuljenje, a njegovi su ga
neprijatelji smatrali piscem nekog slavnog pamfleta u kom su Mojsije, Isus i Muhamed podjednako
tretirani kao, varalice. On nije vjerovao u boga (fidem Dei non tabuit), ka
e Salimbene, koji ga je
osobno poznavao, a pod tim treba o
ito razumjeti, da nije vjerovao u crkvu. Njegove su
ivotne navike
bile vi
e nego napol orijentalne, a njegov harem muslimanskih
ena i nevjerovanje njegova zeta
Ezzelma da Romano, koji je na samrti (1259) odbio da primi sakramente, dopu
taju mi
ljenje, da je on
zaista bio slobodouman u pitanjima vjere. On se, uostalom, uvijek branio od te optu
be. Stavi
e,
proglasio je najstro
e zakone prootiv heretika od svih, koji, su bili doneseni prije Karla V. Ali on je to
inio zato,
to se nadao dobrim rezultatima za svoju politiku i za sebe sama, kao i zato,
to su za
njega, kao i za talijanske tirane XV. st., na koje je on napadno nalik, sva sredstva bila dobra, samo ako
su ga vodila cilju. La, vjerolomstvo i okrutnost bili su njegovo omiljeno oru
je, kao
to su kasnije bili
omiljelo oru
je i jednoga Sforze i jednoga Viscolltija. A da analogija bude potpunija, i on je, kao i oni
volio umjetnost i po
tovao nauku. Nazvali su ga prvim modernim
ovjekom na prijestolju, ali to je
istina samo onda ako pod pojmom modernog ovjeka razumijemo
istog despota, koga ni
ta ne
mo
e zaustaviti u njegovu nastojanju, da postane moan.
Taj Fridrih, koga su pape kasnije tretirale kao apokaliptiku zvijer, slugu sotone, Antikristova proroka,
po
eo je svoju karijeru kao
tienik Inocenta III., i kao orue crkve. Vidjeli smo veprije, kako ga je
Rim potakao protiv Otona od Braunschweiga i kako mu je bitka kod Bouvinesa donijela njemako
prijestolje. Preostalo mu je da sebi osigura carsku krunu, i da bi je dobio od pape, utoliko je

irokogrudnije rasipao obeanja, ukoliko je vr

e odlu
io da nijedno od njih ne ispuni. Odrekao se
svake kontrole nad biskupskim izvorima, svih pretenzija na posjede Svete Stolice, priznao je Sicilsko
kraljevstvo kao papinsko leno, obavezao se da ga nikad ne
e ujediniti s carstvom i zakleo se, da
e
idue godine poi na kri
arsku vojnu. Kako se miroljubivi Honorije.III., koji je nedavadvo nasljedio
Inocenta III., mogao oduprijeti tolikoj dobronamjernosti? I Fridrih, je 22.studenog u Rimu okrunjen.
Otada je gotovo cijelo vrijeme svoga vladanja proveo u Italiji. Od Njemake je tra
io samo jedno, da
mu ne zadaje briga. God. 1233. se slavnim statutom In favorem principum odrekao i posljednje sjene
vlasti, koje je kralj ondje josauvao, pa je knezovima prepustio punu(.', nezaVisnost pod nominalnom
vladom i svojih sinova, najprije Henrika, a zatim Konrada. Ta je realistika politika veoma dobro
shvaala, da se pitanje moglo rije
iti samo tako. Ustvari, Njema
kom je postalo nemogu
e vladati.
Nastojati da se podigne kraljev ugled, znailo je osuditi sebe na neprekidnu i besplodnu borbu protiv
knezova, o
ivjeti sukob Gvelfa i Gibelina, izazvati nove intervencije Francuske i Engleske i tako nanovo
pasti podposredniki sud papin. Najednostavnije, je bilo prekinuti ve jednom s tim bezizlaznim
polo
ajem i dobaciti knezovima kao hranu one otpatke vlasti, koji zaista vi
e nisu vrijedili da budu
branjeni. Uostalom,
to je Fridrihu bilo stalo do Njema
ke? On
ak nije znao ni njezin jezik. Ona je za
njega bila tek put, kojim je morao pro
i, da bi postigao carsko dostojanstvo. Osnovica njegove, snage
bila je Sicilija. Ondje je, zahvaljuju
i apsolutnoj vlasti, nalazio financijske i vojni
ke izvore, koji su mu
bili prijeko potrebni za izvr
enje njegovih namjera.
Uvijek je te
ko tono razabrati planove neke politike, koja je do
ivjela slom. ini se, da je Fridrihova
politika, prije svega smjerala da cijeloj Italiji nametne sicilsku despotsku upravu, a zatim, kad taj cilj
bude, postignut, da i on, kako su to nastojali njegov otac i djed poku
a obnoviti Rimsko carstvo.
Meutim, kako nije mogao ostvanti prvi dio svoga programa, nije drugome ni pristupio. Njegova je
politika bila isklju
ivo talijanska, i stoga bi se jedva moglo re
i da je carska.
142

Ona ga je meutim ipak morala dovesti u sukob s papinstvom, i to

ak i vi
e nego politika njegovih
prethodnika. Papinstvo je njegovu politiku smatralo svojim najstalnijim i najopasnijim neprijateljem,
pa ima histori
ara, koji u sukobu Fridriha s Grgurom IX. i Inocentom IV. vide borbu naela i koji za nj
trae, da mu bude priznata
ast prvog branioca nezavisne svjetovne vlasti nasuprot preterizijama
crkve. To pitanje nije meutim tako jednostavno, kako se to ini na prvi pogled. Fridrih je osobno
mo
da i bio slobodan mislilac, ali je bio puna suprotnost pojmu antiklerikalca. On nije raspolagao
nikakvom drugom politi
kom teorijom, osim one, koju su poznavali i njegovi suvremenici. Kao i oni, i
on je, bar na rijeima, priznavao boanstvo crkvenih institucija, du
nost vladara da je brane, da
progone heretike i obavezno ispovijedaju katoli
ke dogme. Njegove postupke prema crkvi nije poticao
neki na
elni stav, nego iskljuivo njegovi osobni interesi. Uz uvjet da crkva ne stoji na putu njegovoj
politici, on je pripravan da joj u
ini sve ustupke. Ali base ta njegova politika najgrublje sudara s
politokom Svete Stolice. Ustvari, pape su se, protiv njega borile vi
e, iz svjetovnih, nego iz vjerskih
razloga. Svaa izmeu njega i papa, razotkriva se u svojim hitnim obilje
jima, kao svai dviju
talijanskih vlasti. Ona se tek na kraju pro
irila i navela Fridriha, koga je Inoocent IV. izop
io i zbacio,
da istupa kao predstavnik, kraljevskih interesa uope, nasuprot pretenzijama crkve.
Meutim njegov je polo
aj prema crkvi veod po
etka bio veoma lo
. Da bi opravdao svoje pretenzije
u Italiji, bilo mu je potrebno da postane car, a u nastojanju da to postane, vezao je sebi ruke. Njegova
krunidbena obe
anja omogu
avala su papinstvu da ga skuava u njegovu djelovanju. Priznav
i se u
pogledu Sicilije vazalom Sv. Stolice doveo je sebe u najnepovoljniji polo
aj. Suverenitet papin nad tim
kraljevstvom bio je naime nespojiv s apsolutnom vla
u, koju je on ondje vr
io. Stoga je odlu
io, da ne
vodi nikakva ra
una o svojim obvezama, strpljivost Honorija III. sprije
ila je da sukob ne izbije
smjestq. Ali tek
to se Grgur IX,(1227) popeo na prijestolje Sv. Petra, Fridrih je primio o
tru opomenu
da izvr
i svoje obaveze, a u prvom redu da ode na kri
arski pohod. On poku
a da dobije na vremenu,
ukrca se ali se zatim vrati. Na to se na njega smjesta obori izopeenje. On poku
a da popravi stvari
odlu
iv
i da ipak krene. U srpnju 1228. je odjedrio put Sv. Zemlje, i jedan ugovor sa Sultanom
omogu
io mu je da bez i jednog hica ue u Jeruzalem i da ondje uglavi slobodu za kr

ane, da
posjeuju Kristov grob. Ali je papa ostao neumoljiv. Interdikt je baen na sva mjesta, kroz koja je
prolazio, i molitva, koju je do
ao, da izmoli na Svetom grobu, ispala je kao obe

enje. Nije se
na
ao nijedan sve
enik, koji bi pristao da ga okruni za jeruzalemskog kralja, pa je najzad morao sam
sebi staviti krunu na glavu.
Dotle je Grgur IX. obnavljao savez papinstva s lombardskim gradovima i provaljivao na Siciliju. Fridrih
se vratio u Italiju, da se ondje bori. Mir je najzad zakljuen 28. Kolovoza 1230. Car je jojednom
prihvatio papine uvjete, zajam
io najpotpuniju slobodu sicilskoj crkvi, kojoj je nametnuo poreze, i
dr
avnu jurisdikciju, pa je uz tu cijenu s njega skinuto izop
enje, koje ga je teretilo vetri godine.
Pomiriv
i se s Rimom, on je sve svoje snage okrenuo prema Lombardiji. Borba je bila duga i ogorena.
Sre
a mu je postala sklona tek 1238. te je tada Fridrih pomislio, da je sazrio trenutak da sicilijansku
upravu pro
iri i na sjevernu Italiju, pa da ondje pod despotskom vladavinom ugu
i autonomiju i
republikanski duh tamo
njih gradova. Opijen ponosom zbog svojih uspjeha, smatrao je, da je odsad
gospodar Italije, pa je stao namje
tati vikare i kapetane, a svoga je nezakonitog sina Enzia o
enio
ba
tinicom Sicilije i dao mu naslov kralja. Od njegovih obeanja papinstvu nije vi
e ni
ta preostalo.
Zaboravio je, da je i Sardinija leno Rima, kao
to je bila i Sicilija, a sicilska je crkva podvrgnuta pod
svjetovnu vlast potpunije nego ikad. Uostalom, i drave Sv. Petra, odsad i s juga i sa sjevera
uklije
tene carskim posjedima, bile su u opasnosti da postanu ovisne o njoj. Grgur IX. je ovom prilikom
djelovao u isto vrijeme i kao vladalac i kao poglavar crkve. Godine 1239. izop
enje je iznova baeno na
Fridriha, a njegovi su podanici u isto vrijeme rije
eni obaveza da mu se podvrgavaju. Razvila se bijesna
borba pamfletima, u kojoj je car ptedbacivao papi podmuklost i nezahvalrtost, a papa
igosao cara
143

zbog vjerolomstva i hereze. Fridrih je na to apelirao na sud koncila; koji bi donio odluku u sporu s
njegovim protivnikom; a kad se ovaj uhvatio za njegovu rijei sazvao u Rimu biskupe, dao je napasti
lae, koje su ih, dovozile doo
epao ih se i zadr
ao prelate u zarobljeni
tvu. Smrt je meutim sprije
ila
Grgura IX (1241.) da mu se osveti, a duga vakancija Sv. Stolice ostavila je Fridrihu ne
to predaha. Ali
tek
to je 1243. izabran Inocent IV.; novi, je papa okupio koncil u Lyonu, optuio pred njim cara, zatim
ga sve
ano zbacio i prijetio munjom izopenja njegovim pristalicama.
Neko su carevi, kad bi ih papa ekskomunicirao, na njema
kom sinodu zbacili papu i dali ga
nadomjestiti protivupapom. Ta su vremena bila pro
la bez povratka. Cijela se crkva pokoravala Rimu.
U Njemakoj su ve nadbiskupi, Mainza i Kolna progla
avali za kralja landgrofa Tiringije Henrika
Raspona (u svibnju 1246.), a kad je ovaj nekoliko mjeseci poslije toga umro, na njegovo je mjesto
do
ao drugi protivukralj, grof Vilim Holandski (listopad 1247), koji je kao i prvi, bio samo orue
Inocenta IV. Fridrihu je preostalo samo da uznastoji stei suglasnost drugih kraljeva sa svojim
interesima. On nije propustio da tu mogu
nost poku
a ostvariti. Uporedo s obnovom borbe protiv
lombardskih gradova, koji su se opet pobunili, on je pozvao vlaadare da mu pomognu i da u svom
vlastitom interesu ne dopuste, papi, da po svojoj volji, raspola
e svjetovnom vla

u. Ali nejegovi
prosvjedi nisu imali odjeka, a nisu ga bi mogli imati. Ma
to on govorio, njegovi se interesi nisu nipo
to
poklapali s interesima nacionalnih i nasljednih vladara, koji su kraljevali u Engleskoj i Francuskoj. Oni
su jasno osje
ali, da papa nema nikakve vlasti nad njihovim krunama i da svaa Hohenstaufovaca ni po
emu ne ugro
ava njihovo dinasti
ko pravo. Fridrih je zaboravljao da je papa imao dvostruku vlast nad
njim. Zar on nije kao sicilski kralj bio vazal Sv. Stolice? I zar nije kao car od pape dobio krunu? Uzalud
je uporeivao svoj krunidbeni obred s pomazanjem kraljeva, nitko to izjedna
avanje nije mogao
priznati. Jer pomazanje nije kralja
inilo kraljem, dok je krunidba zaista caru davala carsko
dostojanstvo. Ukratko, taj je car, koji se tako dugo borio protiv papinstva, u odlu
nom trenutku
pokazao svu svoju slabost i nemoda brani nezavisnost svjetovne vlasti premda je sebe progl
avao za
njezina prvoborca i za
titnika. Vjersko podrijetlo njegove vlasti osuivalo ga je da ostane vezan o
papinstvo. Zahtijevaju
i svoju autonomiju, on je krivotvorio historiju i oduzimao sam sebi svaki temelj.
Za rje
enje cijelog pitanja, trebalo je, da se zalo
i neki kralj, na
iju krunu ne bi papa mogao izre
i ni
polagati nikakva prava. Povijesni razvitak, nije predodredio njega, nego kralja Francuske da to rije
i, i
u onom, na
emu se Fridrih II. slomio, pedeset godina poslije njega uspjet
e Filip Lijepi.
Fridrihova vladavina je kao neki epilog one tragedije, koja je po
ela s Grgurom VII., a zavr
ila se u
Bouvinesu. Od Otona od Braunscweiga carstvo jopostoji samo po imenu. Fridrihov pokp
aj da ga
pridigne uz pomosvoga Sicilskog kraljevstva mogao se zav
iti samo katastrofom. On se protiv svakog
o
ekivanja iscrpio u borbama ratuju
i protiv Lombardije i tro
e
i svoje
ete i svoj novac za izgubljenu
stvar. Umro je ubrzo poslije krvavog poraza, koji su mu 13.prosinca 1250. nanjeli Parmanci. Njegova
smrt nije u Njemakoj pobudila nikakav dojam; u Italiji je, naprotiv, imala buran odjek. Proro
anstva
o dolasku Antikristovu bila su se povezala uz Fridriha, i vi
e nego jednom su se pro
irile glasine, da je
nanovo do
ao na zemlju. Jeka tih italskih glasova prenijela se i u Njemaku, pa je ondje rodila legendu
o snu carevu na gori Kyffhauserskoj, a nju je opet pu
ka ma
ta, prevarena slino
u imena, uskoro
prenijela i vezala uz Fridriha Barbarossu.
A
to se tie Sicilije, papa se po
urio da je zauvijek oduzme tome zmijskom rodu, Hohenstaufovaca.
Namijenio ju je dati Francuskoj.

144

III. NJEMAKA
Carstvo nije bilo kobno za Njemaku samo zato,
to je njezinim kraljevima nametnulo univerzalnu
politiku, navelo ih da
rtvuju naciju crkvi i najzad ih dovelo do toga, da za volju obmane iz ruku
ispuste gotov plijen. Ono je povrh svega toga postalo uzrokom,
to se papa neposredno upleo u poslove
zemlje. Budu
i da je njemaki kralj, ili, da se izrazimo to
nije, kralj Rimljana bio predodre
en za
cara, Rim je pretendirao,
im je samo postao dovoljno sna
an, na pravo da potvruje njegov izbor.
Hohenstaufovci su jasno uvidjeli opasnost, pa su, da je suzobiju, nastojali da svoju dinastiju u
ine
nas]jednom. Ali nasljednost, taj neophodno potrebni uvjet svake monarhijske vlasti i polazna to
ka
svake dr
ave (jer je monarhija u Srednjem vijeku jedini mogu
i oblik dr
ave), nasljednost, koja je
davala snagu kralju Engleskei kralju Francuske, nije u Njemakoj, od poetka XII. st. vi
e bila mogu
a.
Ta je zemlja sad vebila samo skup crkvenih i lai
kih kne
evina, koje nisu bile kadre da podnesu
upravu neke centralne vlasti. Obja
njavnje ovakvih prilika dopadljivom bajkom o germanskom
individualizmu, ne dovodi nas ni do kakva rezultata. Teritorijalne kne
evine, kojih nema ni kod
Skandinavaca ni kod Anglosasa - a to su germanski narodi - susreemo kod Francuza; koji su Romani. I s
lijeve i s desne obale Rajne nalazimo njihove poetke u rasulu karolin
kog, carstva, i ti se po
eci
podudaraju s njegovom ekonomskom strukturom, u kojoj prevladava veliki posjed. Oni su rezultat
procesa, u kom su se dravni slubenici, postav
i nezavisni na temelju svoga posjedovanja zemlje,
domogli i kraljevskih prava. Satno
to je u Francuskoj ,i kalj, imao zemlje, i on je, kao i njegovi veliki
vazali, ukorijenjen u tlu, pa stoga, po
ev
i od X. st. strpljivo eka trenutak; kad e od njih moi
zatra
iti prava, koja mu, pripadaju zajedno s posjedom krune. Dvaenaesto stolje
e donijelo mu je taj
trenutak dav
i, mu ulogu voe u otporu protiv Engleske, upraviv
i prema njemu nade i interesa
,gra
anstva i pretvoriv
i njegovo boravi
te u glavni grad cijele zemlje, oko koga se okuplja sva
nacionalna aktivnost,
to je pobuuje i pove
ava velika ekonomska i dru
tvena preobrazba, koju je
pokrenuo preporod trgovine i sve ve
i promet ljudi i predmeta. U Njema
koj, naprotiv, kraljevi nisu
nigdje kod svoje ku
e. Oni ostaju vjerni karolin
koj navici da lutaju po svojoj dravi. Imaju dodu
e
svoje dvorce (Pfalzen), ali nemaju nikakva stalna boravi
ta. Kod njih nema ni
ega,
to bi bilo nalik na
L'Ile de France, a jomanje na Pariz. Pa ipak, njihova je osobna mosve do kraja XI.st. veoma velika.
Sporost, sa kojom se feudalni, re
im razvio na desnoj obali Rajne, dopu
tao im je da raspola
u znatnim
zemljoposjedom i ve
im brojem grofovija, koje bi u Francuskoj veodavno pre
le u ruke feudalaca. Ali
im ekonomske prilike ne dopu
taju - vidjeli smo prije u tekstu razloge - da te rezerve sauvaju i za
sebe zadr
e korist od njih. Bilo je joprerano da se pomi
lja na upravno organiziranje monarhije. Oni
su zapravo, prihvatili najbolje mogue rje
enje, kad su prava i domene, kojima su raspolagali, prenijeli
na biskuijpe, koje su sami imenovali i koji su bili obavezni da budu u njihovoj slu
bi. Njihova je vlast
otad bila nu
no vezana uz odr
anje te carske crkve. im je poslije ratova za investituru ta potpora
izostala, njihova se vlast slomila. A tad je vebilo kasno da ona bude obnovljena na nekom novom
temelju. Navode se prigovori Hohenstaufovcima,
to se nisu oslonili na gradove. Ali to znai
zaboravljati, da se njemaki gradovi u njihovo vrijeme, osim duRajne
tek po
inju razvijati.57 Da bi izbjegli vlasti knezova, gradovi su se, kao i u Italiji, pretvarali u slobodne
republike. Oni po imenu ovise o caru, ali su u stvarnosti nezavisni od njega, tako da on uope nije
mogao raspolagati njihovim sredstvima. Morao je birati, da li e se odlu
iti
za gradove ili za knezove, i Fridrih Barbarossa nije se mogao kao ni
njegovi nasljednici, koleba u izboru: odlu
io se za knezove. Tako se u trenutku, kad je u Francuskoj
kralj poeo da namee svoju prevlast feudalcima, u Njemakoj njima podvrgava. Da bi se odr
avo, on
je morao meu knezovima obrazovati svoju stranku. Ali budu
i da je morao plaati njihove usluge
povlasticama i koncesijama svake vrste, on se odr
ava iscrpljuju
i se sve vi
e; pa je veza Barbarosse
zapravo spao na potpunu politiku nemo
. Borba Filipa
vapskog i Otona. IV. do kraja je upropastila
ono,
to je joostalo od kraljevske mo
i ili, ako vene i kraljevske vlasti., a ono svakako ono
to je jo
57

Ne govorim o gradovima na Baltiku, koji jedva da su im pripadali.

145

preostalo od kraljeva ugleda. Kad je 1213. ustupao posljednje nominalne prerogative krune
prinevima, slubeno ih priznao gospodarima njihove zemlje (domini terrae), i odrekao se prava da na
njihovu podruju podi
e utvrde, imenuje suce, kuje novac i izdaje propise o trovini i prometu, Fridrih
II. je samo pravno priznao ono,
to je u stvarnosti vepostojalo. Od tog vremena Njema
ka je samoo
savez privatnih vladara, koje je car prepustio njima samima. Istina je, on je kao svoga zastupnika
ostavio svoga sina Henrika, dijete, koje je 1222 izabrano za kralja Rimljana i koje je najprije
ivjelo
pod skrbni
tvom kelnskog nadbiskupa Engelberta, pa se najzad pobunilo protiv vlastitog oca, a ovaj ga
je bacio u zatvor, gdje je umrlo. Poslije toga, njegovom je drugom sinu, Konradu IV., bilo tek devet
godina, kad su mu knezovi dodijelili kraljevski naslov (1237). Ali ni on, a ni knezovi, nisu mogli
vjerovati, a nisu zaista vjerovali, da bi takvi regenti mogli igrati neku ulogu. Povrh toga, Inocent IV. je
izop
io izbacio Fridriha, pa je zatim donio odluku da posve ukloni dinastiju Hohenstaufovaca i odredio
da bude proveden novi izbor. Nitko, osim nekoliko gradova u
vapskoj, nije se zanimao za Konrada;
vidjeli smo prije u tekstu, kako je kruna, bila najprije predana Landgrofu Tiringije, Henriku Rasponu, a
zatim grofu Vilimu Holandskome. Uostalom, knezovi se upop
e jedva zanimaju za te izbore, koji su u
glavnom bili djelo kelnskog nadbiskupa. Henrik i Vilim poslu
ili su gotovo jedino kao potvrda papine
pobjede. Prvi je umro poslije nekoliko mjeseci, drugi je bio Holananin i ostao zbog toga gotovo posve
tuu Njema
koj; jedva da se igdje drugdje pojavio osim u dolini Rajne. Njegova holandska grofovija
bila mu je blia srcu, negoli njegovo kraljevstvo, pa se svojim kraljevskim naslovom,
to ga je dugovao
Rimu, okoristio gotovo samo zato, da u
vrsti pretenzije svoje kue na Zeeland, krnje
i time interese
flandrijskih grofova. Radilo se ponovo o holandskoj politici, kad je po
ao na pohod protiv Frigijaca, te
je za vrijeme toga rata, u bici od Stavorena, i poginuo (28.sije
anj 1256.) Poslije njegove smrti se kralj
Kastillje, Alfons X., kome je majka Beatrica bila k
i Filipa
vapskog, pozvao na tu rodbinsku vezu s
jednim Hohenstaufovcem i zatra
io Njema
ku krunu, da bi preko nje stekao sicilsku. Sicilska je kruna
meutim privl
ila
elje i kralja Engleske, koji je bio davni saveznik Gvelfa i nadao se, da
e je dobiti
za svoga sina Edmunda. Da bi mu pribavio pomo
, potakao je grofa Richarda od Cornwalisa, svoga
brata, da se pojagmi za nasljedstvom Vilima Holandskog. Oba suparnika ra
unala su, da e pobijediti
samo uz pomosvoga blaga, pa su se oko dostojanstva rimskog kralja stali natjecati nadme
ui jedan
drugoga ponudama, kao
to e to tri stolje
a poslije njih initi Karlo V. i Franjo I. Nacionalna ideja
bila je tako potpuno strana njemakim knezovima, da su mislili samo na to, kako da krunu prodaju pod

to boljim uvjetima. Jedni su pu

tali da, ih potkupi Alfons Kastilijski, a drugi da to u
ini Richard
Coniwalski. Tako su 1257. obojica dobila krunu. U
injeno je to isto onako, kao kad se dostavlja neka
roba. U tom dvostrukom izboru sudjelovalo je sedam knezova. Time je udaren temelj izbornikom
kolegiju, koji je otad posjedovao prava da odreuje rimskoga kralja.
Trgovina,
to su je sklopili Alfons i Richard mogla je biti korisna samo ako se za nju zainteresira papa.
Ali Rimu je bilo dovoljno,
to je istrijebio Hohenstaufovce. Stoga je pu
tao suparnike, da ga obasipaju
moljakanjem, ali nije intervenirao ni za koga od njih. U takvim prilikama Alfons je smatrao da ne
vrijedi ni poma
i se, i tako se uope nije pojavio u Njema
koj. Richard, je neko vrijeme proboravio na
obali Rajne, dao se okruniti u Aachenu, ispostavio je nekoliko povelja, a zatim su ga nemiri, koji su
ispunjali vladavinu Henrika III., pozvali opet u Englesku, odakle se vi
e nije vratio. Umro je
1272.Izbornici se nisu
urili da mu nadu zamjenu. Uostalom, joje ivio Alfons. Ali papi vi
e nije htio
ni uti o njemu, jer se bojao da se zbog toga ne posvada s novim kraljem Sicilije Karlom An
ujskim. 58
Pored toga,
urilo mu se da dokraj
i, Karlovo navaljivanje u korist kandidature njegova neaka, kralja
Francuske, Filipa Smjelog,
ije bi imenovanje obnovilo Carstvo Karla Velikog u korist dinastije
Kapetovia. Dao je na znanje izbornicima, da treba da se po
ure, ako, ne
ele da on postavi novoga
kralja. Ovi se najzad odlue i 1273. dadu krunu Rudolfu Habsbur
kom, koji ih svojim prosjenim
sposobnostima, kao isvojim prosje
nim imutkom, nije mogao zabrinjavati. Tako se razdoblje velikog
meuvla
a, koje je otpo
elo imenovanjem Henrika Raspona (1246) najzad zavr
ilo.
58

I Vidi dalje. str. 246 isto.

146

Zaokupljeni dvobojem s Engleskom, kraljevi Francuske nisu, nastojali da se okoriste sve ve

om
slabo
u i da ponovo pokrenu pitanje Lotaringije, koje je toliko zaokupljalo njihove karolin
ke
prethodnike u X. st. Filip August, Louis VIII. i Louis IX. Sveti ak su odr
avali najsrdanije odnose sa
Hohenstaufovcima, koje je savezni
tvo Gvelfa s Engleskom prirodno dovodilo na stranu Francuske. Pa
ipak, bilo je nemgu
e, da opadanje kraljevske mo
i u Njemakoj ostane bez utjeecaja na zapadnu
granicu zemlje. Ona je bila povu
ena Verdunskim ugovorom u doba, kad je civilizacija bila potpuno
ratarska, pa je podru
ja raspodijela onako, kako se dijele zemljoposjedi, pri
emu je glavna briga bila
da svaki od, sinova Louisa Pobo
nog dobije podjednako vrijedne dijelove, bez obzira na stanovni
tvo i
zemljopisni poloaj. U Evropi XIII. st., koju je o
ivljavao trgovinski promet i u kojoj su, u vezi s tim
ticali novi odnosi meu ljudima, ta je granica bila pre
ivjela tvorevina, koju po
tovanje ste
enog
stanja nije moglo
tititi beskona
no. Gradovi, koji su nikli u basenu Meuse i Schelde, prirodno su se
orijentirali prema zapadnim zemljama, kamo su ih privla
ila dva velika ekonomska
ari
ta: sajmovi u
Champagni flandrijske luke. Pod njihovim se utjecajem stanovni
tvo romanskog jezika u Lotarinngiji, u
Luxembourgu, u pokrajinama Liege i Hainaut, a isto tako i germansko stanovni
tvo Holandije i
Brabanta, neopazice i postepeno odvajalo od Njema
ke, koja u svojoj sve veoj razmrvljenosti nije
poduuzimala i nije mogla poduzeti ni
ta, da ih zadr
i. Feudalna veza, koja
je pogranine knezove vezivala uz carstvo, neprestano je slabila. Pred kraj XIII. st. su vojvode Lorraine
(Lotaringije) i Brabanta, kao, i grofovi Luxembourga, Huinauta i Holandije, vebili gotovo potpuno tui
carstvu. Veza vrijeme Frdriha Barbarosse smatrao se grof
Baudouin V. od Hainauta, koji je bio agent Hohenstaufovaca u Nizozemskoj, potpuno nezavisnim, pa je
vjerovao, da je izvr
io svoju du
nost prema caru vei time
to se proglasio neutaralnim u odnosima
izmeu Francuske i Njema
ke. Burgundsko kraljevstvo, koje je Konrad II. dobio jose br
e otrglo iz
cjeline njema
ko-rimskoga carstva. Prostiralo se duSaone i Rhone, a stanovni
tvo mu je govorilo
romanskim jezikom; stoga ga je sve privla
ilo prema Sredozemlju ili prema Francuskoj. Uostalom,
njemaki kraljevi, kojima su to kraljevstvo njegovi posljednji vladari predali u ba
tinu jou doba kad
je u ra
un uzimano samo posjedovanje zemlje, ostali su za to podruje, zauvijek samo stranci, koji
uop
e nisu ni uznastojali da se ondje ukorijene. Marseille i Lyon nisu nikad ni opazili da pripadaju
carstvu, a grofovi Provanse, Dauphineje i Franche-Comte nisu ni jednog trenutka vodili rauna o
nominalnoj suverenoj vlasti carevoj nad njima. Tako je stara granica, koju je na zemljopisnu kartu
ucrtalo doba ekonomske stagnacije, i

ezavala pod utjecajem bujnije civilizacije i sloenijih interesa.

Nitko nije poku
avao da je pomakne, ograniavali su se na to, da nitko o njoj ne vodi ra
una, pa su
tako rubna podruja carstva uporedo s opadaanjem carske mo
i postepeno gubila jasne me
e i
postajab neodreenija.
Kraljevi Francuske nisu mogli propustiti, pa zaista i nisu propustili priliku, da, se okoriste polo
ajem,
koji nisu oni sami stvorili, ali koji je sve vi
e privlaio njihovu pa
nju. U skladu s time, koliko su sve
vi
e zaboravljali na cara, pograni
ni su se knezovi orijentirali prema njima, nastojei da sebi pribave
pomoili tra
ei njihov pravorijek. Mnogi od njih dobivali su od kraljeva Francuske lena ili potpore u
Nizozemskoj, gdje su teritorijalni ustavi bili snani i kne
evine cjelovite, francuski je utjecaj bio
isklju
ivo politi
ke naravi. Ali je posve drukije bilo u predjelima Lorraine i u dolini Rhone. Ondje je
isprepletenost zemalja i prava, velik broj seniora, koji u isto vrijeme imaju zemalja i u Francuskoj i u
carstvu, bila uzrokom neprestanih sporova i prepirki, kojima su se kraljevi koristili da pro
ire djeovanje
svojih sudaca (bailli) i s druge strane granice. S pristankom zainteresiranih oni su tako u tom grani
nom
prostoru postizali uzastopne prednosti, pripremane i osiguravane sporim i gotovo nevidljivim radom, pa
se tako desilo, da je uskoro njihova vlast ondje stvarno nadmjestila carevu.
Dok se tako Njema
ka na zapadu pod utjecajem civilizacije, koja je bila vi
a od njezine, mrvila i
osipala, ona se na istoku naprotiv, obilato
irila na
tetu barbarskog svijeta. Osvojenje slavenskih
podru
ja na obalama Labe, koje je otpo
eo Oton I.,
to je zatim poslije njega, zanemareno i
147

napu
teno, obnovljeno je, pa je od polovine XII. st. po
elo naglo napredovati. Taj je uspjeh njemake
kolonizacije, koja se odvija uporedo s neprestanim slabljenjem careva unutar dr
ave, na prvi pogled
udnovata pojava. Meutim, taj veliki pothvat
irenja, koji je poslije tako bitno djelovao na sudbinu
njemakog naroda, ne duguje ni
ta samim carevima: On je izvr
en bez njihova sudjelovanja, pa ak i
bez ikakva znaka o njihovu zanimanju za te dogaaje. Dok je Fridrih Barbarossa beskorisno tro
io svoje
snage u Italiji, knezovi s donje Labe, a osobito Henrik Lav i brandenbur
ki markgrof Albreht Medvjed
(1170), energi
no su provodili germanizaciju venetskih zemalja na obalama Baltika. Nije se pritom
radilo o nekom isklju
ivo politikom osvajanju, nego o pravoj kolonizaciji, kojom, su Germani
uzvratnim zamahom naseljavanja zamijenili Slavene na tlu,
to su ga napustili u vrijeme velikih seoba
u IV. st. Uspjeh tog pothvata bio b,i nemogu, bez ekonomskih preobrazbi, koje su ocrtane prije u
tekstu. One su se sastojale od porasta pu
anstva u toku XII. st., napu
tanja domanijalnog re
ima, od
pojave slobodnih seljaka i, najzad, od formiranja graanstva. Zahvaljujui tim dogaajima, udruili su
se u danom trenutku i fizi
ki i duhovni uvjeti, koji su neophodno potrebni za svako napuu
ivanje, a to
su: suvi
ak stanovni
tva i poduzetnost. Uporedo s tim, kako su konjaniki prepadi Saksonskog vojvode i
brandenbur
kog markgrofa potiskivali i istrebljivali Slavene, kolonisti su pod vodstvom poduzetnika
(locatores) zauzimali o
i

ena podruja. Dolazili su iz Frankonije, Tiringije, Saksonije, s obala Rajne,

pa
ak iz Flandrije iz Holandije; ovi posljednji bili su osobito korisni zbog svoje vje
tine u isu
ivanju i
gradnji nasipa. Svaki je uz umjeren porez dobivao esticu
zemlje, odmjerenu na pojedinog dr
aoca (hufe), a meu Slavenima, koji su izbjegli pokolju, lako je
nalazio radne snage. Meu novopodignutim selima cistercitski su redovnici osnivali svoje samostane, i
davali vr
ioce vjerskih slu
bi u upnim crkvama. Veprije kraja XII.st. koloniizacija je dosegla'obale
Odre. Durijeka po
eli su nicati grdovi koji su bili neophodpono potrebni za opskrbu seljaka i koji su
slu
ili kao tr
i
te za svoju okolicu. Tako su nastali: Brandenburg, Stendal, Spandau, Tangermunde,
Berlin, Frankfurt na Odri.
Slavenske dr
ave, na istoku i jugu, Poljska i e
ka, uskoro su poku
ale da k sebi privuku te Nijemce,
koji su na drugu obalu Labe donosili agrarne postupke uobiajene na Zapadu i vr
enje razliitih
gradskih zanata. Poljske vojvode
lezije (Pjastovi
i) pogoaovale su svim raspolo
ivim sredstvima
njihovu naseljenju u Breslavi i njezinoj okolini. e
ki kralj Vaclav I. (1230-1253) i njegov nasljednik
Otakar II. pokazali su se jovi
e skloni ovim pionirima. Meu
e
kim selima nikla su na raznim mjesti
manje njemaka sela, a nijema
ki gradovi, kao Kuttenberg, Deutchbrod, Iglau, razvili su se u vezi s
rudarskom ili tkalakom industrijom. Pritom su i graanii seljaci, da okru
eni domaim stanovni
tvom,
o
uvali svoj jezik, svoje obiaje i svoje pravo, ostavljaju
i budu
nosti u ba
tinu stra
ne prqbleme.
Njema
ki kolonisti prodrll su
ak i u Ugarsku, gdje su se pod kraljevom za
titom smjestili u
Transilvaniji, te su 1224. od njega dobili
ak i va
ne privilegije.
Ovo
irenje i nehotice podsjea na prodiranje u Rimsko carstvo u V. st. I tu i tamo radilo se o istom
nadiranju ljudi, koji su izvan svoje domovine tra
ili nove mogunosti da
ive. Samo
to su se Germani u
V. st. veoma brzo stopili i izgubili medu romanskim stanovni
tvom, prihvativ
i njegove obi
aje i jezik.
Naprotiv, Germani XII. st. nametnuli su svoju narodnost Slavenima silom ili su je sa
uvali na
podru
jima, gdje su se naselili meu njih. Za obja
njenje ove suprotnosti nije dovoljno podsjetiti na
inferiornost germanske kulture u V. st. u poreenju s rimskom i na njezinu superiornost u XII. st.
nasuprot tada
njoj slavenskoj. Normani, koji su u XI. st. osvojili Englesku, bili su mnogo kulturniji od
Anglosasa, pa ipak su se s vremenom intimno stopili s njima, a iz tog je stapanja nastao novi narod.
Podjenako je bilo i sa
vedima, koji su se u IX. st. domogli upravljanja Rusijom. Meutim, ni
ta sli
no
nije se dogodilo s druge strane Labe. Joi danas je razlika izmeu emigranata iz XII. st. i slavenskog
stanovni
tva, na tlu kojega oni danas
ive, tako jasna i tako o
tra, kao
to je bila i prvih dana. Bilo bi
djetenjasto, nastojati da isticanjem rase sebi pomognemo pri razumijevanju ove pojave, jer je
iskustvo mnogostruko potvrdilo, da se Nijemci veoma lako denacionaliziraju u stranim sredinama.
148

Razlog njihova odr

anja u e
koj, u Poljskoj i u Ugarskoj treba prije svega potra
itiu okolnosti,
to su
se naselili u kompaktnim skupinama, za
razliku od Normana, koji su se u Engleskoj raspr
ili meu Anglosasima. Ali glavni je razlog u tome,
to
su oni meu Slavenima bili zaetnici i kroz mnogo stolje
a izraziti predstavnici gradskog
ivota.
Nijemci su osnovali graanski stalekod ratarskih naroda, pa su se od samog po
etka od njih razlikovali
mo
da jovi
e kao dru
tvena klasa, nego kao nacionalna skupina. Zahvaljuju
i germanskom selja
tvu iz
okoline, njemaki su gradovi mogli neprestano osvje
avati svoje stanovni
tvo prilivom svojih,
sunarodnjaka, koje je, za uzvrat utjecaj,
to se iz tih gradova
irio, na sela, ii isto vrijeme spreavao
da se slaveniziraju.
Premda, gerinansku ekspanziju slavenske zemlje obja
njavamo u prvom redu ekonomskim uzrocima,
treba ipak ista
i, da ni vjerski razlozi nisu zakasnili da im se pridrue i izvanredno pomognu porastu, i
napretku toga
irenja. Poganstvo, koje je me
u Labom i Odrom nestalo pred nadiranjem, njemake
kolonizacije, odr
avalo se jouvijek na cijelom ravnom prostoru,
to se pru
a uz obale Baltika od Odre
do Njemena. Njegovo stanovni
tvo slavenskog podrijetla - Prusi - odoljelo je poku
ajima pokr
tavanja,
koje je kod njih krajem XI. st. poduzeo Sv. Adalbert; biskup Praga, a poslije njega cistercitski redovnici
iz Poljske. U po
etku XIII. st.- poljski vojvoda Mazovije pozvao je protiv, tih tvrdokornih nevjernika
vitezove teutonskoga reda. Taj je red osnovan 1198. meu hospitalijskom bra
om njemake narodnosti
u Sv. Ivanu od Akre. Dvadesetak godina poslije toga pozvao je kralj Andrija II. Ugarski taj red, da se
bori protiv kumanskih opora, koji su uznemirivali njegove isto
ne granice. Ali nije trebalo dugo ekati
pa da izmeu Mad
ara i tih vitezova iskrsnu pote
ko
e; stoga im je poziv poljskog vojvode Mazovija
pru
io priliku, da svoju revnost za vjeru razviju na povoljnijem polju rada. Ubogi Prusi sa svojim
lukovima i
titovima od
iblja nisu mogli odoljeti te
ko naoru
anim vitezovima, koji su dolazili da
ma
em za kr

anstvo osvoje novu zemlju, ali ne i novi narod. Jer ovaj put nije bilo ni govora o
obra
anju Prusa. S njima su, postupali kao s neprijateljima Kristovim i papinim, premda oni nisu
poznavali ni jednoga ni drugoga. Otkako su otpo
eli kri
arski ratovi, obra
anje je ustupilo svoje mjesto
svetom ratu. Ali ovo je bio rat istrebljavanja. Zavr
io je tek 1283. kad vi
e nije bilo nikakvih pogana,
da budu poklani. Uporedo sa svojim, napredovanjem u toj zemlji, Teutonci su te organizirali. Pojedine
etape toga osvajanja obiilje
ayale su tvrave, od kojih se ona u Marienburgu, nedaleko od Danziga
(Gdanska), sauvala kao zanimljiv primjenik do danas. Njema
ki kolonisti dolazili su i naseljavali se u
okolini takvih tvrava, a s njiima je kao posljedica rata dolazila i germanizacija, kao
to je to bilo i
izmeu Labe i Odre. Od Prusa je ostalo samo, ime, koje je ubudu
e obilje
avalo osvaja
e. A vitezovi
su zadr
ali seniorsku vlast nad zemljom, koju su 1234 dobili kao leno od pape Grgura IX.
Dok su tako Nijemci kolonzirali veliku ravnicu na jugu Baltikog mora, naseljavali su se u skupinama i
na samim obalama tog mora, po kom su tada plovili samo skandinavski brodovi. Podstrek je tu do
ao,
od Lubecka, slavenskog mjesta
ca, koje je razorio Henrik Lav, a ,zatim ga pa novo naselio emigrantima
iz susjednih njema
kih predjela. Mjesto je imalo izvanredan polo
aj. Blizina Hamburga predodreivala
ga je da postane posrednik u trgovini izmeu Sjevernog i Balti
kog mora, i stoga je napredovao
udesnom brzinom. Ve1163. Wisby je, na otoku Gotlaindu, postao neke vrste faktorija, koja je bila u
neprestanoj vezi s Lubeckom i odakle se njema
ka plovidba uskoro upravila prema isto
nim obalama
Baltika. Brodovi su
esto stali zalaziti u u

e, Dvine, koja je bila izvrstan saobra

ajni put prema
unutra
njosti ruskih zemalja. Tu je trgovina utirala put kr
anstvu. Godine 1201 je u Rigi osnovana
biskupija, a biskup Albert od Bieinne je ondje osnovao red vitezova ma
onosaca, kome je bilo
namijenjeno da suzbija pogane u Livoniji i Estoniji. Nekoliko godina poslije tog njema
ki su trgovci ve
odr
avali trgova
ke veze s Novgorodom. Dotle je na sjeveru Dopart,koji su Ma
onosci preoteli Rusima,
kao i Riga postao sjedi
tem biskupije.

149

Njema
ku prevagu na Baltiku najprije su ugrozili kraljevi Danske. Ratovi za investituru omoguili su im
da zbace jaram, kom su bili podvrgnuti jood vremena Otona I. Papa je 1104. odvojio njihovu zemlju
iz Bremenske dijeceze, a Lund je izdignut na stupanj vjerske metropole sjevernih kraljevstava. Kad je
Izbila borba izmeu Hohenstaufovaca i Gvelfa, oni su, dakako, pristali uz Gvelfe, Valdemar I. pod
ijom vladavinom poinje razvoj kopenhagenske luke, bio je saveznik Henrika Lava. Henrikova ki
udala se za njegova sina Knuta VI. ( 1182-1202), pa se Knut pridru
io Henrikovim pohodima protiv
Veneta, i zauzeo otok Rujan (Rugen). Knut je odbio zakletvu pokornosti Fridrihu Barrbarossi, pa je
nametnuo svoju vlast Pomeraniji, Mecklenburgu, pa
ak i Lubceku i Hamburgu. Valdemar II. (12021241) uve
ao je osvojenja svoga brata pridru
iv
i im Schwerin, a Norve
koj je nametnuo danak.
Njegova se mornarica uskro pojavila i u isto
nom dijelu Balti
kog mora. Godine 1219 iskrcao se u
Estoniji i poslije velike pobjede nad Estoncima (na koju se nadovezuje legenda o Daneborgu) osnovao
grad Reval. Otpdlike u isto vrijeme (1221) domogao se i otoka Oesel i zaprijetio Rigi. Ali ta je
ekspanziji bila potpuno politi
ke naravi i poduzeta, je na podru
ju, koje su velikim dijelom ve
kolonizirali Niijemci. Kad je Valdemar iznenada pao u ruke grofa od Schwerina (1223.)
izbila je opa pobuna protiv njega. Uzalud je
etiri godine poslije toga poku
avao da popravi svoj
polo
aj. Poraz, koji ga je zadesio kod Bornheveda (22.srpnja 1227.), donio je odluku o budu
em
razvoju i za dugo vrijeme osigurao Nijemcima gospodstvo na Baltiku.
Trgovina na tom moru, okru
enom novim i slabo naseljenim zemljama, mogla se razvijati samo
izvozom
ita iz sjeverne Njema
ke i krzna iz Rusije prema zapadnim podrujima, odakle se ti
suprotnom pravcu uvozilo vino, mirodije i luksuzne tkanine. U Brugesu je zavrr
avao veliki put,
to je
vezivao Flandriju s Italijom; to je mjesto veodavno bilo cilj njema
kih moreplovaca sa Sjevernog
mora. Moreplovci s Baltika po
li su istim putem, a jedinstvo interesa odmah ih je, i jedne i druge
zbli
ilo. Iz tih se ekonomskih veza rodila Hansa, to jest, savez ne samo trgovaca, nego i gradova,
kojima su oni pripadali, po
ev
i od Rige pa sve do Kolna. On se s vremenom pro
irio na nekoliko
gradova, koji nisu leali na morskoj obali, kao
to su bili Breslau i Mlunster. Lubeck, koji je bio
smje
ten na sredini duge obale,
to se protee od Schelde do Dvine, postao je sredinom XIII. st.
sredi
te toga saveza. Trgovaki interesi svih
lanova lige bili su dovoljnom skladu, tako da se meu
njima, usprkos lokalnim i prolaznim razmiricama, dobro uzajamno razumijevanje odr
alo kao redovito
stanje. Zahvaljuuju
i Hansi njema
ka je plovidba sa
uvala prevagu na dvijema sjevernim morima sve
do sredine XV. st.
Sve
to smo iznijeli, mo
e se sa
eti ovako: od kraja XII. st. Njema
ka zauzima sve neznatnije mjesto u
evropskoj politici, a sve vee mjesto na zemljopisnoj karti Evrope. Uz pomoniza osvaja
kih i vjerskopropagandnih pothvata, njema
ka se kolonizacija pro
irila od donje Labe do Njemena i uklopila se na
podru
je izmeu mora i slavenskih dr
ava u unutra
njosti: izmeu Poljske i Rusije, pripremiv
i time
sukobe i ratove, koji
e, od XIV. st. dalje, od vremena do vremena neizostavno remetiti mir u isto
noj
Evropi. Nepostojanje prirodnih granica, u ovim podru
jima, gdje narode jedne od drugih odvaja samo
razlika u jezicima, unaprijed je odreivalo da ta podruja budu pozornicom borbe, koja je nu
no
morala poprimiti karakter nacionalne borbe u najsurovijem smislu, to jest u etnografskom smislu te
rijei. Ondje, gdje je reljef tla rasporedio dr
ave u posebne, razli
ite okvire, i gdje je priroda sama,
da se tako izrazimo, povukla granice domovina, ratovi su izrazi to politiki i osvojenje nema kao
posljedicu podjarmljivanje pobijeenoga. Razliite tuinske vladavine, kojima je talijanski narod, bio
podvrgnut od X. do XIX.st. nisu ni, u emu izmijenili njegovu vlastitu bit. Me
utim posve je druk
ije na
onim nebmeenim ravnicama, gdje ni
ta ne
titi od susjedova napada. Zbog toga ondje, rat poprima
oblik ratovanja radi istrebljenja. Pobjednik se ne osjea siguran sve dok ne raskomada dravu, sve dok
ne istrijebi njezine institucije, uni
ti jezik i vjeru, da bi ih nadomjestio svojima. Tako su postupali
njemaki kolonisti XII. stolje
a prema Slavenima u Pomeraniji
i Prusiji, tako su poslije postupali Hohenzollerni prema Poljskoj i Rusija prema Nijemcima u balti
kim
pokrajinama. U takvim uvjetima
ivota navika i obi
aji otvrdnu: energija, smisao za disciplinu i
150

organizaciju dominiraju, jer su neophodno potrebni, snaga se ljudima

ini najva
nijim argmentom i
jedinom potporom prava. Tavkve prilike shvaanja nalazimo od samog poetka u NJema
koj s druge
strane Labe. Te zemlje naseljavanja ostaju u pogledu duhovne kulture veoma nazadne u poreenju sa
zapadnom i junom Njemakom. Prije XVIII. st. nije ondje bilo gotovo nijednog nauenjaka, pjesnika ili
umjetnika. Rad i borba zaokuplja svakoga Meu brahdenbur
kim markgrofovima i teutonskim
vitzovima XIII. stolje
a, meu sitnim plemstvom, koje oni
eksploatiraju i koji se tuku za njih, mogu se veu to doba nai
karakteri, koje e budu
nost nazivati pruskim duhom.

151

TREE POGLAVLJE
FRANCUSKA
Sru
iv
i u Bouvinesu koaliciju, koja se formirala protiv njega, francusko je kraljevstvo dokazalo svoju
vojnu snagu i u isti mah zauzelo prvo mjesto u Evropi. Njema
ke, u kojoj je ista pojeda osigurala krunu
Fridrihu II., nije se vi
e imala ni zbog
ega bojati. Stoga se okoristila prilikama i sve svoje snage
usmjerila protiv Engleske. Okolnosti su joj bile sklone kao po narud
bi. Engleskl baruni podigli su
ustanak protiv Ivana Bez Zemlje, pozvali sina Filipa Augusta da brani Veliku povelju i ponudili mu
krunu. Tako je budu
i kralj Fancuske za trenutak bio i kralj Engleske. Ali je smrt Ivana bez Zemlje
(1216.), probudila lojalnost feudalaca prema njegovu sinu, Henriku III:, a s njom i nacionaini osje
aj,
pa je tako postala nemogu
a ta dinasti
ka unija, koja, uostalom, sigurno ne bi bila trajna. Louis se
vratio u Francusku, gdje je sedam godina poslije toga (1223) naslijedio svoga oca pod imenom Louis
VIII.
Filip August je, u trenutku, kad se popeo na prijestolje, izravno upravljao samo starom kraljevskom
domenom, koju su malko pove
ali Louis VI. i Louis VII., ali koja jouvijek nije imala izlaza na more,
dok joj je na sjeveru i zapadu prijetio savez flandrijskog grofa s Engleskim kraljem. A kad je umirao,
ostavio je sinu posjed Bretanje, Poiitoua i Normandije, a osigurao je i poslu
nost flandrijskoga grofa,
koji je bio sveden na polo
aj
ti
enika francuske krune. U kraljevstvu vi
e nije bilo ni jednog kneza,
koji bi bio kadar da mu se protivi. No ipak, jug je jouvijek bio nezavisan o kraljevoj monarhijskoj
vlasti. U odnosu prema grofu od Toulousa, Louis je bio otprilike u istom poloaju, kao
to je osam
stolje
a prije toga bio Klovis u odnosu prema kraljevstvu Vizigota. Kao i Klovisu, tako je i njemu
vjersko pitanje dalo razloga i prlike da intervenira. Osvajaje u V. st. napao Vizigote pod izgovorom
da su arijanci; Louisu VIlI. je povod za aneksiju tulu
ke grofovije dala albi
anska hereza. I u jednom i u
drugom sluaju vjersko je pitanje poslu
ilo samo da ubrza neizbje
ivi dogaaj. Geografsko jedinstvo
Francuske nu
no zahtijeva da ona bude i politiki jedinstvena. Sjever i jug nisu u tom pogledu bili
meu sobom u suprotnosti. Oni se jedan na drugoga nadovezuju. Tome treba pridodati joi privla
nu
snagu Sredozemnog mora, koje se osobito isticalo svojom va
no
u za trgova
ku plovidbu, jer je bilo
put prema Istoku. Ono je bilo trgovn
ki put prema istoku joi za Klovisa; na poetku XIII. st. ponovo je
poprimilo to obilje
je. Kraljevi Francuske morali su iz Pariza nastupati prema njemu isto onako, kako
su nekonastupali franaki kraljevi. Uostalom, njihova se suverena vlast protezala sve do Pireneja. U
cjeloj Evropi nije na po
etku XIII. st. mo
da bilo
ivljeg isjajnije uznapredovalog podruja, nego
to je
bio Languedoc. Zahvaljuju
i plovidbi po Sredozemnom moru, gradovi su ondje bili brojni i napredni.
Marrseille i Montpellier slali su svoje brodovlje, kao i Genova i Piza, u luke Egipta i Sirije. Cahoros se
odao trgovanju novcem kao i Siena i Firenca, i ugled njegovih bankara pro
irio se sve do Nizozemske.
Toulouse, le
e
i u nizini Garonne, imao je va
nost, koju moemo uporediti s va
no

u Milana u
Lombardiji. Dodu
e, ju
no-francuski gradovi nisu bili autonomne republike, i time se razlikuju od
talijanskih gradova. Kao i gradovi na sjeveru, oni su priznavali seniorsku vlast teritorijalnih kne
evina,
koje su nastale poslije raspada karolin
kog carstva, a od kojih je najvea bila tulu
ka grofovija. Polo
aj
grofova oa Toulousa na jugu kraljevstva bio je dosta nalik na polo
aj flandrijskih grofova na suprotnom
kraju. Bili su bogati i mo
ni kao i oni, pa su se, kao i oni, okoristili svojim ekscentri
nim polo
ajem i
sauvali u odnosu prema kralju gotovo potpunu nezavisnost. Najzad, kao
to je jedan dio podanika
flandrijskih grofova govorio thiois,*59 tako su i podanici tulu
kih grofova govorili provansalski, i ta se
jezina individualnost pridru
ivala politikoj i poja
avala je jovi
e istiui razliku, koja je odvajala
grofoviju Toulose od preostale Francuske. Ta je jezika individualnost utoliko vi
e oja
avala politiku,

to je provansalska knji
evnost u XII. st. zasjala izvanredno
ivim sjajem. Njezine ljubavne i ratnike
pjesme (sirventes) odu
evljavale su bjelo plemstvo na Jugu, postale su uvene u Italiji, pa su ak
59

Francuska rije
, nastala od latinske theotiscus, koja je dala i talijonsku tedesco a ozna
uje, staronjema
ki jezik.' - Prev,

152

prodinile i na sjever, zahvaljuju

i pretjeranom divljenju nalik na ono, koje je u XVI. i XVII. st. meu
ljubiteljima umjetnosti rasprostranilo
itanje najprije talijanskih, a zatim i
panjolskih pisaca. Rikard
Lavljeg Srca, Fridrih II. i brabantski vojvoda Henrik II. skladali su stihove na tom provansalskom jeziku,
koji je svoji knjievnim razvojem prethodio razvoju svih drugih romanskih jezika. Dovoljno nam je
samo ovo, pa da poka
emo, da, duhovna aktivnost na jugu nije ni po emu zaostajala za njegovom
ekonomskom aktivno

u. Ona je bila tako sna

na, da je u isto, vrijeme kad je raala pjesnike, izazvala
i uasnu vjersku krizu.
Krajem XII. st. je u Languedocu vrvjelo od onih mistika, koji su eljeli da svedu i crkvu i lai
ki svijet na
apostolsku jednostavnst i koji su u isto vrijeme osuivali i vjersku hijerarhiju i dru
tveni poredak kao
plod ljubavi prema zlu, to jest i prema puti, koju bi trebalo zamijeniti vladavinom duha. Ti su katari
bili osobito brojni u grofoviji Albi, koja je bila u ovisnosti o grofoviji tulu
koji po kojoj su dobili ime
Albigenzi (Albigeois, Albiani). Njihova propaganda pribavila im je pristalica ne samo meu gradskim
pukom, nego i meu bogatim trgovcima, pa ak i u krilu plemstva. Usprkos prijekotima, klera i
papinskim opomenama, grof od Toulousa, Raymond VI., praunuk junaka iz prvog kriarskog rata,
pokazivao je prema njima toliku sno
ljivost, da je zbog toga i sam postao, sumnjiv. Inocent III. 1208 je
stavio u du
nost legatu Pierru de Castelnauu da ga izop
L a kad je to legat izvr
io, neki ga je vitez iz
tulu
ke grofovije, zanesen gnjevom, probo i kopljem. Papi je bilo dovoljno samo to, pa da izop
i iz
redova vjernika i kneza i zemlju, krivce za uvredu rimskog veli
anstva, i katoli
ke vjere. Sa sjevera
Francuske dohrlile su pod vodstvom Simona od Monforta
ete vitezova, podjednako nadahnute
mrnjom protiv heretika kao i nadom u plijen. Rat je bio ogor
en i nemilosrdan. Beziers i Carcassonne
oplja
kani su i opusto
eni. Kralj Petar II. Aragonnski, koji je do
ao u pomosvome roaku Raymondu
VI., poginuo je u bici; Simon od Monforta do
ivio je istu sudbinu 1218. Svom sinu Amauriju ostavio je
zemlje,
to ih je preoteo tulu
kom grofu. Uza sve to, Raymonda VI. naslijedio je njegov sin Raymond
VII., pa je Amauri zatra
io pomood kralja Francuske. Louis VIII. je jokao kraljevski princ sudjelovao
u kri
arskom ratu protiv Albi
ana; sad se meutim pojavio u Langluedocu kao suvereni arbiter na elu
vojske. Amauri mu ustupi svoja prava; Raymond VII. nije se usudio protiviti. Isto tako se si cio Jug
pokorio njegovoj kruni. Uostalom, Louis VIII. nije imao vremena, da dovr
i uklapanje,
to ga je po
eo.
Jou toku pohoda, 8.XI.1226 zaustavila ga je neo
ekivana smrt.
Kraljevstvo je pre
lo na jedanaestgodi
nje dijete. Mogla se o
ekiivati dugotrajna regentska vlast.
Pokojni kralj povjerio ju je kraljici Blanchi od Kastilije, opteretiv
i je du
no

u, koju nije imala

preuzeti vi
e nijedna kraljica Francuske sve do Katarine Medici.
Bilo je prirodno, da
e se veliki valzali okoristiti takvom prilikom i nastojati da povrate tlo pod
nogama,
to su ga gubili sve od dolaska Filipa Augusta na prijestolje. Ali ni
ta ne pokazuje bolje, koliko
je
oja
ala kraljevska vlast, od sloma njihove pobune, premda ju je pomagao engleski kralj Henrik III.
Dru
tveni poredak bio se naime promijenio. Jood rasula karolin
kog carstva taj poredak, utemeljen
na ratarskoj civilizaciji bez trgovine, pogodovao knezovima i pribavio im poslu
nost i odobrenje
stanovni
tva, jer su samo oni bili kadri da za
tite javni poredak, koji kraljevi vi
e nisu mogli odr
avati.
Sada me
utim, u dru
vu, ,
to se oslobodil, domanijalnog sistema, kojim su se kretali trgovci i koji su
preobrazile nove potrebe graanstva, male lokalne domovine prirodno smjerale da se okupe pod
mo
nim starteljstvom krune i odvajale se od knezova, koji svojim pretenzijama, vi
e vI
e nisu bili u
skladu s potrebama vremena. Opozicija, knezova nije, uostalom, bila ni openita ni veoma energina,
kao i svaka, opozicija reakcinarnih stranaka, ona nije imala odu
evljenja i povjerenja u samu sebe, jer
se nadahnjavala samo osobnim interesima. Smirila se, smjesta,
im se uvjerila, da je uspjeh nemogu
.

153

Raymond Tulu
ki, koji se, dakako, upustio u tu zavjeru, izgubio je polovinu zemlje, koja mu je dotle
jopreostala, a pored toga je bio primoran da vjeri svoju ba
tinicu s kraljevim bratom, Alfonsom od
Poitiersa, koji je, poslije smrti svoga tasta, ba
tinio njegovu grofoviju.
Vladavina Louisa Svetog (Louisa IX., 1226-1270)otpo
ela je kao i vladavina Louisa XIV. usred nemira
jedne burne regentske vladavine. Bila joj, je nalik joi slavom,
to ju je pribavila Francuskoj.
Meutim, bila joj je nalik samo time. U drugome je suprotnost dvaju politika isto tako izrazita i o
tra,
kao
to je o
tra i suprotnost ti karakterima te dvojice vladara, od kojih je svaki u predodbi buduih
pokoljenja ostao kao, utjelovljenje svoga doba. Apsolutisti
ka drava, XVII. st. na
la je u Louisu XIV.
svoga kIasi
nog, predstavnika isto onako, kako je srednjovjekovna kr
anska drava na
la svoga
predstavnika u Louisu Svetom. Vjerski raspolo
eni duhovi uvijek
e velikim vladala
kim papama
njegova vremena pretpostaviti taj lik, koji je tako blag, tako jednostavan i tako pobo
an, da podsje
a
na okrunjenog sveca Franju Asi
kog, peremda je ipak lice velikoga kralja. Kr
anski ideal mira, pravde
i milosra mnogo se potpunije ostvario u vladavini Louisa Svetog, nego u pontifikatu jednog Inocenta III
ili. Inocenta IV. Ali pritom treba ista
i, da je taj cvijet srednjovjekovnog kraljevanja procvao samo
zbog sretnog sticaja okolnosti. Sre
a je za Louisa Svetog da, se na prijestolje popeo poslije kri
arskog
rata protiv Albi
ana i
to se nije morao uprljati pokoljima, koji su izvr
eni za tih krvavih konjani
kih
izleta, a u koje bi ga
ar njegove vjere sigurno natjerala. Osim toga zapala ga je i druga, jove
a
sre
a: od svog je oca, a i svog djeda, ba
tinio mo
no i po
tovano kraljevstvo. Kad ga zamislimo u XII.
st. i obavezna da se ja
u
i bori protiv svojih vazala i vodi mo
ne bitke na granici Normandije s
engleskim kraljem, tada bi bio tek obi
an Louis Pobo
ni, jer nije bio ni velik politiar, ni veliki ratnik.
Bio je samo dobar i dobrotvoran ovjek, i vrline, koje ne bi mogao oitovati, da se morao boriti za
vlast, razvile su se zato,
to je raspolagao snagom, koja mu je dopustila da ispuni svoj ideal. Imao je
sre
u da vlada u kraljevstvu, koje nije imalo ni heretika, ni neprijatelja, pa mu je historija dodijelila
da oplemeni, u
vrsti upotpuni u miru ono,
to je stekao manjegovih prethodnika.
Unutra
njim odnosima kraljevska se vlast nametnula bez muke i uve
ala bez zapreka, jer se njezino
ja
anje zbivalo uporedo s isto toliko dobrodo
lih koristi. Dotad je monarhijska uprava prije svega
slu
ila osiguranju prava, koja je imala kruna, unapreenju njezine jurisdikcije, kao i razvitku njezinih
financija. Pod novom vladavinom ona je upotrebljena da osigura javni red i pobolj
a
ivotne uvjete
naroda. Odredbe Louisa Svetog podsje
aju prakti
nim kr

anstvom; koje ih nadahnjuje, na kapitulare

Karla Velikog. Ta sli
nost obuhvaa
ak i ustanovu missi dominici: Louis Sveti je ustanovio slu
bu
kraljevskih izvidnika, kojima je stavljeno u du
nost, da nadgledaju djelovanje baillija i da ih
spre
avaju u tla
enju stanovni
tva, koje je bilo podlono njihovu sudovanju. Ako smo vidjeli, Karlo
Veliki mogao je ostvariti svoje nazore samo nepotpuno, jer nije raspolagao sredstvima, da ih provede.
Naprotiv, Louis Sveti je imao parlament i
inovnike, koje je ustanovio joFilip August. S tim osobljem
mogao je ostvariti,
to je htio. Privatni ratovi su obustavljeni, osobno kmetstvo ukinuto na kraljevskim
zemljama, pravosue usavr
eno uvoenjem priziva, a porez u
injen pravednijim. Parlament je
provincijska sudi
ta podvrgao svome nadzoru, a njegovo je djelovanje pridonijelo ujedna
enju prava i
ukidanju zastarjelih postupaka, kao
to su sudski dvoboji i bo
ji sudovi. Stvorena je ra
unska komora,
koja je uvela redu financijsko poslovanje i olak
ala teret poreskih obvcznika. Nered u novcu dokon
an
je velikom reformom, koja je ustvari pravo na kovanje novca vratila kruni ili je bar primorala knceove,
koji su i dalje kovali svoj novac, da se prilagode pravilima,
to su vrijedila za kraljevski novac. U
svakodnevnoj upravi francuski jezik je odluno zauzeo mjesto latinskoga, pa je tako poslovni jezik
prestao da bude nerazumljiv onima, kojima je vlast upravljala. Narod je prvi put osjeao, da vlada nije
samo stroj za isjeivanje podanika, samo instrument za ubiranje prihoda. Sad se dr
avni slu
benik prvi
put pred njim pojavljuje ne kao gospodar; nego kao za
titnik, prvi put osje
a, da je kraljevska snaga
udru
ena s pravedno

u, da kralj izdaleka bdi nad njim i da suosje

a njegovu nevolju. Kraljevstvo je
postajalo narodno; ukorenjivalo se u svim pokrajinama, pridobivala je sklonost javnog mi
ljenja,
154

pokazivalo se kao nu
no i neophodno potrebno, jer je bilo blagotvorno. ini se, da od vremena Louisa
Svetqg potje
e onaj oblik nacionalnog osje
aja u Francuskoj, koji se izraava u kultu monarhije.
Kraljevstvo postaje domovinom, u kojoj su svi lanovi meu sobom vezani zajedni
kom ljubavlju
prema kralju. Jeanne d'Arc mora da je dva stolje
a poslije toga bila neuporediv izraz bate ljubavi. Ali
tu je ljubav prvi udahnuo Francuzima Louis Sveti; i ona je bila tako neizbrisiva, da je pre
la na sve
njegove nasljednike.
Mir i pravda, koju je htio osigurati meu svojim podanicima, bilo je stalno pravilo i u politici Louisa
Svetog. S najve
im je izgledom na uspjeh mogao preoteti engleskom kralju, posljednji ostatak njegovih
kontintalnih posjeda, a kralju Aragona ona lena,
to ih je dr
ao u Languedocu. Ali on je usprkos
mi
ljenjima svojih savjetnika, obojici ponudio prijateljski sporazum. Ugovorom u Abbevillu (1259)
priznao je Henriku III. posjed u Perigordu i Limousinu dobiv
i za uzvrat odustajanje od engleskih
pretenzija na Normandiju, Anjou, Tourrainu, Matine i Poitou, koje je s krunom ujedinio Filip August.
Mirom u Cormbeilu (1258), dobio je od Jayme II. Aragonskoga njegova podruja u Languedocu, a za
uzvrat je ustupio francuski suverenitet nad Katalonijom. 60 Njegovo dr
anje za vrijeme bijesnog sukoba
pape i Fridriha II. nije se ni
im ogrije
ilo o neutralnost, koju je bilo mogue, jer se radilo o tako
pokornom sinu crkve, smatrati diskretnim prijekorom
estokim postupcima Inocenta IV. Povjerenje
kojim je nadahnjavala njegova pravednost, pribavilo mu je u vanjskim odnosima utoliko
vr

i politi
ki
ugled,
to ga on sam niim nije tra
io. U Nizozemskoj su ga Avesnes i Dampierri molili da bude sudac u
njihovoj dugo trajnoj svai; u Engleskoj su Henrik III. i pobunjeni baruni svoju razmiricu podvrgli
njegovoj presudi.
Ali premda je iza njega, kao i za velike skolastike njegova vremena, rat meu kr
anima bio uvijek zlo,
a esto i zloin, rat protiv nevjernika bio je, naprotiv, neizbje
iva potreba. ar njegove vjere bio je
prejak i njegova iskreriost prevelika, a da ne bi smatrao svojom prvom du
no

u da poku
a osloboditi
Kristov grob. Ra
uni ili interesi, koji su suvremenike sve vi
e odvra
ali od kri
arskih ratova, nisu imali
nikakve vrijednosti za tog idealistu. Za njega je, kao i za pape, krii
arski rat ostao
ast i najva
niji
pothvat kr
anstvo. Uzalud mu je njegova okolina predo
avala pogibelji, tro
kove, beskorisnost i
gotovo siguran neuspjeh takvog poduzea; njihovo obrazlaganje nije moglo i uvjeriti kralja, koji je u
svojoj kraljevskoj vlasti najvi
e cijenio baone du
nosti, koje mu je posjed krune nametao prema
bogu,a to je zna
ilo, prema crkvi. to god je njegovo kraljevstvo bilo mirnije i uspje
nije u
napredovanju, sve je vi
e eznuo da poe. Odu
evljenje iz prvih kri
arskih ratova nanovo se rasalo u
tom vladaru, kojim zavr
ava povijest kri
arskih vojni. Uostalom, zar su zaista jokri
arski ratovi ona
dva pohoda,
to ih je Louis poduzeo protiv Islama 1258 i 1270.
Da, ako imamo pred o
ima njihov cilj; ne ako uzmemo u obzir njihov sastav. Kr
anski svijet u svojoj
cjelini, ostao im je potpuno tu. Bila su to dva potpuno francuska pothvata, u kojima su vitezovi po
li s
kraljem mnogo vi
e iz odanosti, iz lojalnosti, iz
elje za pustolovinama, nego iz vjerskog zanosna. Oba
su, uostalom, potpuno propala. Kralj se najzad pomirio s neizbje
ivom potrebom da se vrati tek poslije

est godina napora (1248-1254), poslije tvrdoglave opsade Damiette, nakon

to je sam pao u ruke
Turaka, nakon
to je vidio svoje najbolje drugove kako umiru, i bolno podnio predbacivanja druugih.
Istu bi postojanost bez sumnje pokazao i u drugom pohodu(1270), da mu bolest, koja ga je obuzela im
se iskrcao na Tunisku obalu, nije pribavila smrt, kakvu je sebi oduvijek
elio: da umre borei se za
vjeru. Njegova je smrt prekinula pothvat, u kom nitko osim njega nije iskreno sudjelovao. Prije nego

to e otploviti prema Egiptu, Louis Sveti se uputio prema Tunisu u interesu svoga brata, novoga kralja
Sicilije, Karla An
ujskog, kom je za sebe zahtijevao suverenu vlast i u Tunisu. Sveti kralj je i ne slutei
60

Aragonija je na sjeveru od Pireneja zadr

ala samo grofoviju Roussillon i Montpellier

155

poslu
io kao sredstvo u realistikoj i osvajakoj politici, koju je njegova vlavidanina za trenutak
prekinula.
Smr
u Fridriha II. nije bilo rije
eno sicilsko pitanje, oko koga se razvila borba izmeu pape i cara.
Poslije prerane smrti Fridrihova sina Konrada IV., sicilsku je krunu sam sebi dao carev nezakoniti sin
Manfred (1258), umjesto da zemljom upravlja u ime ba
tinika Konrada (kom je povijest ostavila ime
Konradino),
to su mu dali Talijani. Aleksadar IV. koji je nadavno naslijedio Inoccnta IV., isprva jc
pristao na prijedloge englcskoga kralja i investirao na Siciliji njegova sina Edmunda, koji je bio jo
dijete i nije mogao, pa zaista i nije ni
ta uradio. S takvim je stanjem trebalo prekinuti i staviti u
du
nost nekom mo
nom vladaru, s kojim je Rim mogao ra
unati, da Siciliju vrati pod suverenu vlast
Svete Stolice. Takva vladara mogla je dati samo Francuska. Budui da je Louis Sveti odbio krunu za
svog mlaeg sina, Urban II. je stupio u vezu s mlaim bratom kraljevim, Karlom An
ujskim, koji je
1246.
enidbom postao grof od Provanse. Karlova je ambicija vedugo vremena pa
ljivo pratila
dogaaje u Italiji, gdje su Gvelfi u njemu vidjeli svoga za
titnika i budueg poglavara. Godine 1266.
priimio je u Rimu iz ruku Klementa IV. sicilsku krunu, pa je na elu velike i sjajne vite
ke vojske,
odu
evljene dra
ima, i bogatstvom zemlje; krenuo da zauzme svoje kraljevstvo. Francusko je oru
je
sjajno potvrdilo svoju slavu, koju je steklo i posjedovalo od pobjede kod Bouvinesa. Bitka kod
Beneventa (u veljai 1266) uni
tila je Manfredovu vojsku, koji i sam u njoj izgubi
ivot. Nekoliko
mjeseci poslije toga (u kolovozu 1268), sli
na je sudbina kod Tagliacozza zadesila i vojsku, koju je
Konradin doveo iz Njema
ke. Mladom vladaru po
lo je za
rukom da izakne, ali je nanovo uhva
en, izru
en pobjedniku, osuen na smrt zbog uvrede veli
anstva i
smaknut. Dinastija Hohenstaufovaca, taj zmijski rod, kako ga je zvao Inocent IV., bila je uni
tena.
Papa nije dopustio da Konradin, koga je on izop
io, bude sahranjen u blagoslovljevljenu zemlju. Ne
to
prije toga je nadbiskup Cosenza dao Manfredovo tijelo izvaditi iz groba, koji su mu podigli francuski
vitezovi, hote
i iskazati poast njegovoj hrabrosti, pa je naredio da bude zakopan na obali rijeke
Verde. Njegova je
ena umrla u zatvoru. Toliko ogor
enje pobjednike kurije dovoljno je kao
obja
njenje za sudbinu nesretnog Konradina. Romantici XIX. st. nisu propustili da u njemu opla
u
rtvu
Francuske, nasljednog neprijatelja Njema
ke, i njihovo negodovanje nije proma
ilo da Konradinovim
slu
ajem potpiri nacionalnu mr
nju, kojom su se umje
ni politiari imali tako vje
to poslti
iti. Ni
ta ne
vodi tako sigurno zlu, kao takve retrospektivne mr
nje. Neprijateljstvo izmegu Francuske i Njemake,
koje je tako bri
ljivo odr
avano u sada
nje doba,*61 zapravo je veoma nova pojava,.a u XIII. st nema
mu ni traga. Konradin je pao kao
rtva dravnih razloga; a odgovornost za njegovu smrt pada poslije
pape i Karla An
ujskog na samog Fridriha II. Jer baje Fridrih II. bio prvi, koji je do krajnjih posljedi
a
doveo i na svoje protivnike bez milosti primijenio na
elo, da nikakav zakon nije vi
i od vladarevih
interesa. Zar rimsko pravo nije osuivalo tu teoriju, koja se tako divno poklapala s odsutno
u svih
predrasuda? Konradiriovi suci bili su samo Fridrihovi u
enici; poslije je imao i drugih; bili su to
talijanski tirani.
Politika Karla An
ujskog mogla se definirati kao politika posljednjih Hohenstanfovaca, ali s tom
razlikom, da ju je papinstvo pomaagalo, umjesto da se protiv nje bori. Jer zaista, Karlo je,. kao i
Henrik VI. i Fridrih II zadr
ao, pa
ak i oja
ao apsolutnu vladavinu na Siciiliji; i on je, poput njih, radio
na tom, da cijelu Italiju podvrgne pod svoju upravu; najzad, on je kao i njegovi prethodnici, sanjao o
tome, da svoju vlast pro
iri prema Istoku. Njegovi uspjesi upla
ili, su Rim, i on se stao bojati toga
saveznika, za kog se nadao da e hiti pokoran
tienik, a koji je po
eo nametati svoju volju odvla
iti
rimsku politiku u svom smjeru. Ali da bi mu mogao izma
i, trebalo mu je prona
i nekakva takmaca,
koji bi se nu
no oslonio na Gibeline i na sicilske nezadovoljnike, a ovi su se rekrutirali meu
pristalicama onih mrskih Hohenstaufovaca. Uostalom, kako god je bio neugodan, Karlo je bio revnostan
sin crkve; vratio je sicilskom kleru njegove privilegije, a njegovi planovi s Carigradom, gdje je 1261.
propalo Latinsko carstvo i gdje su Paleolozi opet uveli shizmu, mogli su poslu
iti za uspostavu unije
61

Prvi tekst Pirennove knjige nastao jelu vrijeme Prvog svjetskog rata -Prev.

156

poslu
nosti, koja i dalje ostaje jedan od bitnih ciljeva papinske politike. Car Mihajlo je vrlo dobro
poznavao opasnost, koja mu je prijetila. Stoga je na Siclliji potajno pomagao vrenje, koje su oholi
postupci i nadutost Francuza,
to su onamo do
li s novim kraljem, iz dana u dan sve vi
e poticali. A
njegove je spletke aktivno podupirao i Petar III., kralj Aragonije, koji se o
enio jednom od keri
Munfredovih, pa je
elio da dobije tastovu ba
tinu.

panjeiska, u kojej se napredak kr

anskih kraljevstava na raun muslimanskih dr

ava od po
etka XIII.
sve vi
e pove
avao, i u kojoj Barcelena poinje aktivne sudjelovati u trgovini na Sredezemnom moru,
ovdje se prvi put pojavljuje na pozornici evropske politike. Njezin zemljepisni polo
aj morao joj je
nu
ne nametnuti, im je dovoljno oja
ala, pomorsku politiku i navesti je da intervenira u unutra
njem
basenu toga mora, koje njezine obale zatvaraju sa zapada. Petar Aragonski istupio je podjednako
vje
te i sna
no. Njegeva su podstrekavanja imala velikog udjela u pobuni, koja je 1283. izbila u Messini
i koju su budu
a pokoljenja zapamtila ped imenom sicilijanske ve
eri. Ta se pobuna, smjesta
pre
irila po cijelem otoku. Karlo po
alje onamo brodovlje, koje je pripremio za napad na Carigrad.
Meutim, aragonski admiral Andre Loria razbio ju je u bici pred Trapanijem, kojom otpo
inje slavna
povijest
panjelske mornarice. Ubrzo, poslije toga. 1285., Karlo je umro, a da mu nije po
le za rukom
da ugu
i pobunu. Naslijedio ga je sin Karlo. II.; usprkos svojim naporima i papinoj pome
i, najzad je
morao prepustiti ste
nu Siciliju
panjelcima. Otad su postojala dva Sicilska kraljevstva. Jedno se
prostiralo s druge strane Messinskog tjesaca i pripadale Aragonskoj ku
i, a druge je i dalje priznavalo
an
uinsku ku
u, koja se smjestila u Napulju. 62
Premda intervencija Karla An
ujskeg svjede
i o sve veem ugledu Francuske, ipak nije mogu
e na nju
gledati kao na pothvat francuske politike. Louis Sveti ostavio je slobodne ruke sveme bratu, ali nije
ni
ta u
inio da ga pomegne, nego je sicilske poslove smatrao tu
ima za svoje kraljevstvo. Iste je tako
bilo i za njegeva nasljednika Filipa Smjeleg (1270-1285). Do njegove vladavine briga je francuskih
kraljeva bila iskljuive zakupljena nastojanjem da srede i ojaaju kraljevinu, da iz nje uklene strane
utjecaje i da okupe njezine razli
ite dijeleve pod svojom vlasti. Njihov veliki i jedini neprijatelj bila je
Engleska, i ako su tra
ili saveznika izvan svejih granica, bile je to samo za to, da postignu potpuniju
pobjedu nad njem u unutra
njosti. To je veliko djele uspjelo; i Francuska je pestala velika sila. Louis
Sveti slu
io se svojem snagom samo da zajami mir; Filip Smjeli bacio se u politiku
irenja svega
posjeda, u kojoj je sigurno bilo i one ambiciozne i nemirne genijalnesti njegova ujaka, Karla
Anujskeg. Godine 1272., prilikcm smrti Richarda od Cornwalisa, dao se nagovoriti, ili, to
nije,
dopustio je da se govori o njegovoj kandidaturi na kruhu rimskega kralja, koja bi da je dovela do
uspjeha, uplela kralja Francuske - na kerist kralja Siclije - u nerazmrstivu
ikaru svaa zbog
Njema
ke. Izbor Rudolfa Habsbur
keg sprije
io je, na sre
u, ostvarenje
tog plana. Ne uza sve te, urodio. je posljedicom. da je Rudolfa nadahnuo na bezgrani
na popu
tanja
prema francuskoj kraljevskej ku
i. Karlo se time okoristio da ga navede, da odustane od svih
pretenzija prema Siciliji, a Filip, da od njega 1281. dobije pretektorat nad biskupijom u Teulti. Tolike
dobre volje mogle je kralja, dakako, samo ohrabriti da se sve vi
e i vi
e
iri preko granica Carstva.
Godine 1273. ve je dao da mu nadbiskup Lyona pole
i zakletvu. U Nizozemskoj je pomagao
flanrijskog grofa, Vilima de Dampierre, u njegevoj borbi protiv kue Avesnes, omogu
io mu da dobije
grofeviju Namur i uznastojao da bisupiju Liege dobije za jedne od njegevih sinova, uvode
i preko njega
francuski utjecaj svagdje ondje, kamo je prodirao flamanski utjecaj. Grof Hainauta, Jean d'Avesnes,
uzalud je poku
avao da zainteresira Rudolfa za svoju stvar i molio ga
estekim rije
ima da doe u
Nizozemsku, gdje se njegov neprijatelj, flandrijski grof, drsko smijao otupjelem ma
u Carstva. Ustvari,
njemake je suverene vlasti venestalo iz tih bogatih krajeva, te se
inilo da bi je uskoro imala
nadomjestiti francuska.

62

Kona
ni mir potpisali su Fridrih Aragonski i Robert An
ujski 1302

157

Ova ekspanzija moi kue Kapetovi

a prema sjeveru i istoku, na podru
ja, koja su se prema Francuskoj
priredno orijentirala po svom zemljopisnem pole
aju, obiajima, a dijelem i po jeziku, bila je kobna
posljedica slabesti njema
ke dr
ave. Ta je ekspanzija bila toliko prirodna, da se nu
no morala izvr
iti
u trenutku, kad s druge strane umjetne granice, preko koje je prelazila, vi
e nije bilo dr
ave, ja
e
posnazi i odlu
ne da je suzbije i da sauva ono,
to su joj stari karolin
ki ugovori dodijelili jou IX. st.
Da bi postigao uspjeh, Filip Smjeli je imao samo da se okoristi okolnostima i vremenom, koje je radilo
za njega. Meutim, na jugu kraljevstva bilo je drukije. Tu su Pirecji postavili pregradu meu
dr
avama i narodima, pa su joj se sve politi
ke ambicije i sva osvajanja na kraju uvijek morala
prilagoditi. Klovis ih nije pre
ao, a ako su ih Arapi poslije prekoraili, bilo je to tek prolazno, i oni su
uskoro vra
eni nazad.
panjolska marka, koju je Karlo Veliki osnovao s druge strane planina, nije
oklijevala da se odvoji cd Francuske. Sve
to je od nje preostale, bile je slabe definirano suvereno
pravo francuskih kraljeva nad Katalonijom i pravo aragonskih kraljeva nad Languedocom. Louis Sveti je
iz ljubavi premu miru zamijenio ovu zbrku jasnoom. Od ugovora u Corbeilu, Pireneji su podjednako
granica prava, kao i dr
ava. Pita se, zbog
ega je Filip Smjeli odlu
io, da nanove poremeti pole
aj,
koji je tako zadovoljavao, i da se uplete u
panjolske posleve. Nikakva mu pogibelj nije prijetila s te
strane, a nije ondje imao postaviti zahtjev ni nikakva prava, niti je morao
tititi bilo koje interese.
Dinasti
ka pitanja, koja su 1275. dala povod za njegovu intervenciju u Navarri i u Kastiliji, bila su samo
izgovor. Dohvatio ih se, jer je htio povesti rat, i to velianstveni rat, kako bi se to reklo za vladanja
Louisa XIV.; ili rat zbog hegemonije, kako bi se to reklo danas. Budu
i da je imao snage, poslu
io se
njom da nametne svoju vlast, imaju
i pred o
ima samo slavu svoje krune. Bio je to, mislim prvi rat u
povijesti Evrope, koji je izbio iz
iste politi
ke ambicije. Uostalom, moda treba, upletanje Filipa
Smjelog u
panjolske poslove pripisati njegovoj
elji da pomogne namjerama Karla Anujskog na
Siciliji, prema kojima je kastilska ku
a bila isto tako neprijateljski raspolo
ena kao i aragonska. U
svakom sluaju, tako je i ' bilo s obirom na rat protiv Aragona god.1285. Poslije Sicilskih veeri papa je
izop
io kralja Aragonije i ponudio njegovo kraljevstvo, koje je bilo crkveno leno kralju Francuske za
jednoga od njegovih sinova. Filip ozna
i Karla Valois i prijee planine, da osvoji prijestolje Petra II.
Umro je za vrijeme vojne ne postigav
i uspjeh.
Djelo Louisa Svetog bilo je posve razoreno. Njegov je sin umiru
i ostavio Francusku upletenu u
talijanske i
panjolske poslove i uo
i trenutka, kad
e Engleska, po
to je iza
la iz nemira u vrijeme
Henrika III., i potaknuta od i ovih neprijatelja Francuske, nanovo pograbi to oru
je da se bori protiv
nje. Ali premda polo
aj Francuske nije bio tako jak, kao prije deset godina, on je ipak bio sjajniji. Ona
se obilno pro
irila na ra
un Carstva, prekora
ila je Pireneje i usprkos Sicilskim ve
erima mogla ukazati
na francusku dinastiju, koja se dolaskom Karla II. An
ujskog na prijestolje kona
no u
vrstila u Napulju i
uskoro zatim jedan svoj ogranak presadila na prijestolje Ugarske.63 U Evropi XIII. st. nije imalo nikakva
takmaca. Nigdje nije bilo tako prostranog kraljevstva, nijedno nije imalo tako povoljan polo
aj s
obzirom na dva izlaska na more: na Sjeverno i na Sredozemno, nijedno nije bilo tako napu
eno, osim
Engleske, koja je imala isto tako solidno politi
ko ustrojstvo kao i ona.
II. FRANCUSKA KULTURA
Intelektualna prevlast ne pojavljuje se uvijek uporedo s politi
kom prevlasti. Njema
ka je u XI. st.
imala politiku prevlast, ali nije postigla intelektualnu. Nije naime, dovoljno nametnuti se silom, pa da
samim tim bude osigurana i kulturna prevlast. De
ava se da i zemlje, neznatne po svojoj moi, kao
to
je bila Italija u XV. st. pro
ire izvan svojih granica svoje obi
aje, svoje ideje i svoju umjetnost na
temelju njihove o
evidne superiornosti. Francuska XIII. stolje
a imala je sreu da bude superiorna
ostaloj Evropi i kao dr
ava i kao dru
tvo. Njezina snaga samo je ubrzala i u
inila neodoljivim njezin
63

V. str. 35O.

158

duhovni utjecaj, koji je znatno starijeg datuma i koji nema nikakve veze s vojnim i politi
kim
uspjesima kraljevstva.
Ako razmotrimo op
e stanje evropske kulture poslije karolin
kog doba mo
emo opaziti, da se gotovo
sva njezina bitna obilje
ja pojavljuju u Francuskoj prije negoli drugdje i da ondje jedno posti
u svoj
najpotpuniji izraz. To vrijedi jednako za vjerski, kao i za laiki
ivot.
Clunyjevski red, kao i cistercitski i premontranski roeni su u Francuskoj; ondje se isto tako formiralo
vite
tvo, a kri
arski su ratovi, u Francuskoj na
li najvi
e i najodu
evljenijih vojnika. U poetku XII. st.
je i opet u Francuskoj nenadano nikla goti
ka umjetnost i nametnula svijetu svoje gospodstvo u isto
vrijeme, kad su se pojavili i prvi junaki epovi(chansons de geste). Sve se to nije dogaalo slu
ajno. Da
bi se susrelo toliko izrazitih li
nosti, da bi se toliko napora i toliko novosti razvilo u basenu rijeke
Seine poev
i od X. st. dalje, mora da je ondje postojala, kao i u Gr
koj, u Atici V. stolje
a; neka
sredina osobito pogodna za razvijanje ljudske energije. I zaista, dvije velike dru
tvene snage, koje na
ru
evinama karolin
kog carstva, rade na stvaranju nove,
Evrope, a to su redovni
tvo i feudalizam, nigdje nisu tako aktivne i tako dominantne, kao u sjevernoj
Francuskoj. Bez sumnje, svuda ima redovnika i svuda, ima felidalaca, ali je samo ondje gotovo potpuno
nestalo starog poretka, te je tako ostalo slobodno polje njihovu neograni
enom djelovanju. Zbog toga
Evropa te samostanske redove i tu vite
ku kastu prirodno posuuje od Francuske, uporedo s time, kako
se u njoj sporije odvija ona ista evolucija, koja ih je stvorila ondje. Otuda onaj izvanredni zanos
sjevernih Francuza za kri
arske ratove, to jest za najpotpuniji izraz dru
tva, kojim u isti mah vlada i
vjerski i vojniki duh. Zbog toga se, napokon kao plod istih ideja i istih osje
aja u isto vrijeme rodila
goti
ka umjetnost, koja preobra
ava vjersko graditeljstvo, kao i feudalna epopeja, kojom se
ponajprije u Francuskoj, a zatim po uzoru na Francusku i u ostaloj Evropi, rodila knji
evnost na
pu
kom jeziku.
Prema tome, utjecaj francuske kulture raniji je od utjecaja francuskog kraljevstva. On poinje u
vrijeme, kad joKapetovi
i
ive u sjeni svojih velikih vazala. Bilo bi veoma opravdano re
i, da i kultura
i politika poinju u Francuskoj s feudalnim oblikom dru
tvenog
ivota. Ne smijemo zaboraviti, da je
Clunyjski samostan sagradio Burgundijski vojvoda i da su flandrijski i
ampanjski grofovi bili meu
najvatrenijim za
titnicima clunyjevskog pokreta, kao i cistercitskog i premontrannskog reda. Isto tako,
chansons de geste pjevaju bao stvarnim ili mitskim precima tih istih knezova, koji su gradili
samostane. Njihovi junaci su baruni, a osje
aji, koje veli
aju jesu hrabrost, vjernost i poobonost.
Njihov najljep
i tip, Roland, ideal je viteza, kakva zami
ljaju potomci ratnika iz prvog kri
arskog rata.
U toku XII. st. ta se feudalna kultura obogauje i proi

ava. Dvorski
ivot sa svojim profinjenim i
konvencionalnim obiajima, koje je Srednji vijek obilje
io veoma to
nim imenom dvorjanski obiaji
( moeurs cuortoises), nije se rodio u okolini kraljevoj, koji je jodugo ostao vjeran karolin
koj
tradiciji, nego u rezidencijama knezova. Ondje se utvruju pravila i obredi vite
tva, ondje se izgrauje
osjeaj
asti i nastaje kult gospoa, ondje se razvija knji
evnost, u kojoj se graa iz same Francuske
oboga
uje rimskim temama i temama iz Bietanje, u kojoj razli
iti rodovi lirike prelaze ii langue
d'oc u u langue d'ol I taj procvat feudalnog
ivota nije vi
e ograni
en na Francusku. Krajem XI. st.
on se i posredstvom osvajaevih pratilaca veukorijenio u Engleskoj, a ra
irio se i na sve one to
ke na
Istoku, gdje su se u
vrstili kr

ani. U Jeruzalemu, u Antiohiji i Sain-Jean d' Acre govori se francuski.

Otad pa sve do na
ih dana francuski je meunarodni jezik Evropljnna ti istonom basenu Sredozemnog
mora.
Ali i u samoj Evropi njegov je napredak po
ev
i od prvih godina XIII. st: izvanredan, i tu je politika
mo
,
to ju je steklo kraljevstvo, osobito mnogo pomogla ekspanzivnoj snazi, koju je taj jezik
posjedovao vezbog svoga dru
tvenog ugleda. On je u svakoj zemlji u krugu visoke aristokracije postao
kao neki drugi nacionalni jezik, isto onako, kako je to vrijedilo u XVII. i XVIII. st. U podru
jima jezika
159

thioise, francuski su uitelji dobivali, zada

u, da mlade plemi
e naue francuskom jeziku i to se
znanje smatralo neophodno potrepnom dopunom dobroga odgoja i kurtoaiije. ak i u Italiji mu
Brunetto Latini daje prednost pred svima drugim jezicima.
Meutim, joprije nego jezik, obi
la je Evropom francuska knjievnost. Ona se od sredine XII. st, preko
Nizozemske
iri po Njema
koj, a iz Njema
ke u Skandinaviju. Prevode je ili opona
aju na svim
germanskim, kao i na svim romanskim jezicima. Sve
to u njezinom krilu nastaje, privla
i pa
nju i
nalazi
ita
e, pa tako danas neke Francuske ogranke iz Ciklusa o Karlu Velikom poznamo josamo po
norve
kim prijevodima. Najve
i njema
ki pjesnici XIII. st., kao Hartmann Strasbur
ki ili Wolfram von
Eschenbach, puni su reminiscencija i parafraza iz francuskih pjesama. Jedini primjer sli
nog ugleda u
pro
losti mo
emo na
i, bez obzira na temeljne razlike u svojstvima tih epoha i dru
tava, tek ti
rasprostranjenosti grke knji
evnosti i jezika u Rimskome carstvu po
ev
i od II, st. prije Krista.
Uporedba je utoliko to
nija,
to ona i za Francusku i za Gr
ku u isto vrijeme obuhva
a umjetnost, i
obi
aje, i knjievnost. Dovoljno je ovdje pomisliti na to, kako je goti
ko graditeljstvo osvojilo Evropu,
jer, kako znamo, pod tim imenom goti
ke umjetnosti (koje dugujemo preziru talijanskih humanista)
treba razumjeti u biti francusku tvorevinu. Izum ukr
enih potopornih lukova (croisee d'ogives), koji
je nastao na po
etku XII. st., negdje na grani
nom podru
ju Normandije i L'Ile de France, u nekoliko je
godina, zahvaljuju
i naporu genijalnih graditelja, iz temelja preobrazio kostur i stil graevnih
spomenik. Dootad su postupci graditeljske umjetnosti u biti ostali isti kao i u antiko doba. A sad se
sve odjednom mijenja. Uvjeti ravnote
e, odnosi izmeu potpornja i tereta, izmeu punina i prazno
a,
izmeu horizontalnog i vertikalnog preina
eni su i iz te preinake raa se jedinu velika gravinska
kola,
koju povijest umjetnosti mo
e navesti pored gr
ke arhitekture. Notre-Dame u Parizu otpo
eta je
1163.; katedrala u Reimsu 1212., laa u Amiensu potje
e iz 1220., fasada u Chartresu iz. 1194.
Divljenje,
to ga poti
u takvi spomenici, razumljivo je bez truda. Njega nam, uostalom, potvruje
slava,
to su je uskoro u
ivali francuski graditelji. Jedan od njih sagradio je kor 64 katedrale u
Magdeeburgu; drugi je podigao katedralu u Lundu. u
vedskoj. Villart de Hannecourt,
iji se album
sretnim slu
ajem sa
uvao, crta graevinske planove za razli
ite evropske zemlje. Nema sumnje, strani
u
enici francuskih graditelja nisu se ograni
ili na mehaniko ponavljanje svojih zada
a. Prilagodili su
novu umjetnost grai, kojom su raspolagali, izmijenili je prema svom vlastitom geniju i uskladili je
ustanovitoj mjeri tradicijama vlastite domovine. Tako postoje engleska i njemaka gotika, a isto tako

panjolska i talijanska gotika. Ali sve su to izravne keri francuske gotike, i nijedna od njih nije
dostigla majstorstvo svoje majke. Francuske katedrale zaostaju za katedralama drugih zemalja po
veli
ini proporcija, po bogatsvu ma
te, kojom su pronaeni ukrasi, po rasko
i ili sjaju materijala, ali
one ostaju neuporedive po skladu i veli
anstvenosti, to su Partenoni goti
ke umjetnosti.
Prevlast Francuske na podru
ju knji
evnosti i umjetnosti u XII. i XIII. st. obja
njava se veoma
jednostavno vi
om razinom francuske kulture. U pogledu njezine nau
ne prevlasti, koja je jou ve
oj
mjeri udila suvremenike, vi
e nije posve jednako lako nai obja
njenje. Jer tu, zaista, ostavljamo
nacionalni
ivot i prelazimo na promatranje
ivota,
to ga vodi sve
enstvo. Cijela srednjovjekovna
nauka, osim djelomice, prava i medicine, sve
eni
ka je nauka, a jezik, kojim se ona slu
i, iskljuivo je
latinski. Ona je po svojoj biti univerzalna, meunarodna. Pa ipak, njezino je sredi
nje
ari
te u
Francuskoj, ili to
nije u Parizu. Dvije glavne znanosti toga doba, one, koje vladaju nad drugima i daju
im svoj biljeg. Teologija i filozofija,
ini se da su od XII. st. odabrale kao svoje stalno boravi
te obalu
Seine. Ondje se oblikovala skolastika metoda, koja je sve do Renesanse isto onako potpuno vladala
mi
lju, kao
to je gotika vladala u umjetnosti. Ondje se zbog nastavnih potreba formirao novi latinski
jezik, koji je svoju sintaksu posudio od francuskog; bio je to suh, bezlian jezik, neuporedivo jasan i
precizan, kome poruge humanista nisu oduzele slavu da je puna tri stolje
a bio ne samo pisani, nego i
govorni jezik svih obrazovanih ljudi u cijeloj Evropi. Od Abelarda do Gersona nema ni jednog znatnog
64

Kor (le cheur) u romani

kim i goti
kim crkvama je prostor oko glavnog oltara, rezerviran za sveenstvo i pjeva
e. - Prev.

160

mislioca, koji nije bio nastavnik, ili bar student u Parizu. Univerzitet, koji je za vladavine Filipa
Augusta ondje obrazovao udru
ivanjem nastavnika i u
enika razli
itih
kola u gradu, djelovao je
neodoljivom privla
nom snagom sve do krajnjih granica katolikog svijeta, koja je ostala bez primjera.
Ivan od Osnabrcka pripisuje Francuskoj krajem XIII. st. monopol u nauci; flamanski pjesnik Van
Maerlant slavi je kao zemlju u
enog sve
enstva; poznato je uostalom, da je Pari
ki univerzitet bio onaj
uzor, kojim se poslije nadahnuo Karlo IV, kad je 1348. osniva o Pra
ko sveu
ili
te. prototip njema
kih
univerziteta. Tome univerzalnom utjecaju,
to ga vr
i Pariz, odgovara ako se tako mo
emo izraziti,
kozmopolitizam u
itelja, koji ondje predaju. Oni dolaze ne samo iz Francuske, nego iz Njema
ke, kao
Albert Veliki; iz Nizozemske, kao Siger od Brabanta, iz
kotske, kao Duns Scott, iz Italije, kao Toma
Akvinski. Ukratko, premda je Rim sjedi
te crkvene vlade, Pariz je sjedi
te njezine teolo
ke i filozofske
aktlvnosti. On je ugaoni kamen njezine visoke nastave.
Koji je uzrok te njegove izvanredne sre
e? Zbog ega se katoli
ka nauka smjestila u tom sjevernom
gradu, koji nikakva knji
evna ni vjerska tradicija nije pozivala da vr
i poslanje,
to mu je pripalo? Sve
je to mogue protuma
iti samo posebnim obilje
jem, koje je Pariz imao po tome,
to je bio sjedi
te
kraljevskog dvora. Karolin
ke, tradicije kraljevstva divno su ga predodreivale da se zanima za
sve
eni
ke
kole i da im pru
i svoju za
titu. Ako, su veliki feudalni seniori pomagali crkvene mistike
zadu
bine, kraljevi su uzeli pod svoje okrilje njezine nastvene ustanove. Nije dakle bilo ni
ega
udnoga u tome,
to su se pari
ke
kole veveoma rano na
le u povla
tenu polo
aju. A napredak
kraljcvske vlasti, koji je od po
etka XIII. st. poveavao va
nost i privla
nost prijestolnice, u
inio je
ostalo. Nacionalno sredi
te Francuske postalo je sredi
tem evropskog naunog
ivota. Stoga nisu samo
Francuzi po svijetu pro
irili onu uzreicu iz XIIt st., koju bez sumnje zahvaljujemo igri rijei nekog
studenta: Paris absque pari - Parizu nema para.
Utjecaj francuske kulture u XII. i XIII. st. nije svuda bio jednako jak. On je najvi
i domet postigao u
onim zemljama, kamo su ga donjeli sami Francuzi doseliv
i se onamo: U Engleskoj i u kri
arskim
kolonijama na Istoku. Drugdje se pro
irio samo posredstvom pozajmica, opona
anja, mode ili zaraze ili
pak primjerom. Meutim, posvuda su ga prihva
ale samo vi
e dru
tvene klase, plemi
i meu laicima,
te studenti i uenjaci meu sve
enicima. U tom pogledu mo
emo gauporediti s utjecajem Renesanse u
XV. st.; i taj se utjecaj, kao i prvi,
irio samo meu dru
tvenom aristokracijom ili meu aristokracijom
inteligencije i znanja. Lako je razumjeti, zbog
ega je bilo tako. Srednjovjekovna Francuska nije
ustvari imala toliko intenzivan privredni
ivot, da bi utjecaj svoje kulture mogla nametnuti i industriji.
Na tom podru
ju ona je bila u zaostatku za Italijom i Flandrijom. No ipak, u Flandriji, u neposrednom
susjedstvu, politiki i trgova
ki interesi doveli su francuski utjecaj sve do graanskog stale
a. Patriciji
velikih flamanaskih gradova u XII. st. bili su vi
e nego upola Francuzi, pa su se
ak u svom upravnom i
poslovnom
ivotu slu
ili francuskim jezikom. Dvojezini karakter Belgije, koji se sa
uvalo sve do danas,
potjee iz toga doba: on je prirodna i mirna posljedica susjedstva s Francuskom, i najbolji dokaz o
privla
noj snazi, kojom je djelovala njezina kultura.

161

ETVRTO POGLAVLJE
FILIP LIJEPI I BONIFACIJE VIII.
I. RAZLOZI KRIZE
Smrt i katastrefa Fridriha II. (1250) zaklju
ili su vjekovnu borbu papinstva s carstvem. Otad papa vi
e
nema neprijatelja. Njegeva univerzalna vlast u crkvi neosporna je. On se sad mo
e posvetiti
ostvarenju, velikih ciljeva papinske politike: uniji s gr
kom crkvem i kri
arrskim ratevima. Na trenutak
se
inile, da e se prvi, cilj ostvariti. Bizantski car Mihajlo Paleoleg ra
unao je da
e protiv Turaka
dobiti pemeZapada, pa je izjavio, da je spreman priznati primat Rima. Tako je Grgur IX. na koncilu u
Lyonu (1274) mogao proglasiti kraj shizme, koja je puna tri stoljea razdvajala kr
anstvo. Ali te je
bile trenutne slavodobie i prolazan san. Gr
ka je crkva bila predubeko ukorijenjena u vjerskim
osjeajima i nacionalnim tradicijama kr

ana na Isteku, a da bi pristala da se pekori jarmu Latina.

Stoga je korake,
to ih je car poduzeo, odbacila i osudila. Tako ju je Martin IV., izgubiv
i svaku nadu,
1281. naneveo prekleo. Cilj, o kom se laskavo pemi
ljalo da je postignut, bio je dalji nego ikada.
Kri
arski rat, koji je sveano pregla
en na koncilu u istovrijeme kad i pomirenje s Grcima, nije uspio
ni
ta bolje. Louis IX. bio je posljednji kri
ar. Nema sumnje, Karlo Anujski je takoer, bile zbog
politi
kih ambicija, ili iz vjerskih osjeaja, pripremao pohod, koji bi, da je mogao krenuti, jednake
slabo uspio kao i bratov. Ali su ga Sicilske ve
eri primorale da skrene svoje brodovlje protiv Messine i
da se potpuno zabavi obranom svoga ugre
enog kraljevstva.
Tako se papinstvo uspele de vrhunca svoje mo
i same zato, da bude primerano gledati, kako prepadaju
njegevi veli
anstveni planovi: da Grke privede u krilo katoli
keg jedinstva i da preotmu Islamu Kristov
grob. ak i vi
e! Njegov je polo
aj ak i na Zapadu uskoro uzdrman. Trenutak njegove pobjede u isto
je vrijeme
as, kad se poinje oitovati njegove opadanje.
Me
emo uo
iti nekeliko uzoraka, koji su do toga develi. Prije svega, poslije zavr
etka borbe s carem,
papini se interesi u Italiji vi
e ne smatraju istovetnima s interesima Gvelfa, a prije svega s interesima
lombardijskih gradova, koje je car ugre
avao u iste vrijeme kao i papu.
On je odsad samo jedan od talijanskih vladara, i njegeva se svjetevna mo svedi na njegeve
teritorijalne interese. Ta je moustvari osrednja, i te tako osrednja, da mu ne dopu
ta ni da se odupre
Karlu Vaaleis, koji je uskero svoju prevlast utvrdio na cijelem poluoteku, sve do u podruje Crkvene
dr
ave, pa
ak i do samoga Rima, gdje mu je njegov naslov senatora omegu
io de da nastupa kao
za
titnik, a te je zna
ilo, kao gospodar pu
anstva. Ali te jenije bile dovoljno; njegova je prevlast
sezala joi dalje i uvukla se u krile same kurije. Neko
, u vrijeme, kad je papu birao kler i puk, rimski
su baruni nastojali da gomilu pridobiju za svoga kandidata nasiljem ili korupcijem. Ali otkako je Nikola
II. stvorio zbor kardinala (1059), ta je praksa prestala; osigurana je slobeda izbora, pa je izbor otada
obavljan u sigurnosti od uli
nih pobuna: Da bi jopotpunije zajam
io, tu slobodu, Aleksandar III. je
1179. odluio, da u nedestatku jednedu
nesti najmanje dvije tre
ine kardinala moraju biti suglasne u
svom izboru. Razumljivo je same po sebi,
to je vi
e rastao utjecaj papinstva u evropskim dogaajima,
sve su se vi
e u odluku pri glasanju meu vjerske razloge upletali i politiki. No ipak, budu
i da su
gotove svi kardinali bili Taalijani, stranac je za du
e vrijeme mogao imati same drugorazrednu ulogu u
njihovim vije
anjima. Meutim, otkako se Karlo Anujski pepeo na prijestelje, nije vi
e bile, iste kao
nekada. Neprestano ga je zaokupljala briga, kako da sebi osigura stranku svojih pristalica u Svetom
zboru, pa je svim silama radio na teme, da u nj uvede Napolitance, Prevansalce i Francuze, na koje je
megao ra
unati. U tem je uspio. Klement IV., podrijetlem Prevansalac, bio mu je potpuno odan i posve
162

je pristajao uz njegove nazore, pa je dopustie, da se me

u kardinalima obrazuje prava an
uinska
stranka. Smrt Klementeva (1268) bila je znak za peetak ogor
ene borbe izmeu tih anuinaca i
njihovih protivnika. Tek poslije tri godine sukoba i spletki pomirili su se u izboru Grgura X. (1271) Stoga
nema ni
ega
udnoga u tome, da je Grgur
elio dekraj
iti prilike, koje su u budu
nosti mogle svojim
primjrom nanijeti tolike
tete valjonem upravljanju crkvom. Ustanova kenklava, gotove potpuno
onakva, kakva osteji joi danas, petje
e iz njegova vremena. Donio je odluku, da se u povedu papine
smrti kardinali imaju sastati u nekoj zatvorenej prosteriji, koja nema veze s vanjskim svijetom; pod
prijetnjom izop
enja nisu smjeli iz nje izai sve dok izbor ne bude izvr
en. Sve te mjere opreza nisu
sprije
ile Karla Valois da 1280. izvr
i nasilje nad konklavom i da ga primera, da izabere Francuza
Martina IV., koji je strasno pomogao sve njegove planove. Poslije Karleve smrti an
uinska je stranka do
du
e izgubila na mo
i, ali zato nije bila ni
ta manje aktivna. Konklav je postojao samo po formi. Nikola
IV. izabran je tek poslije ne
to oko godinu dana svaa meu kardinalima (1288), a kad je umro (1292),
sva
e su buknule jo
e
e, pa je poslije dvije godine besplodne agitacije najzad donesena odluka, da
se sve to okona i da izbor, u nemogunosti da jedna stranka nametne drugoj svoga kandidata, padne
na nekog staarog pustinjaka, kome su svjetovne stvari bile tue, pa
e ga puk smatrati svecem, a bit
e bezazlena igra
ka spletki, koje bi ga uzbunile, kad bi ih shvatio. Bio je to Celestin V. Jedva je znao
latinski, i, kad je iz svoje planinske samo
e sav zaprepa
ten i izgubljen do
ao u lateransku pala
u, nije
uop
e opazio, da je samo orue napuljskoga kralja, Karla An
uijskog, koji ga je smjestio u svome
glavnom gradu, da bi se njime mogao lak
e posluiti. Uskoro ga je zaokupljala josamo jedna misao:
da abdicira; a kardinali su jedva ekali da se uhvate za njegovu rije. Pribavio im je vremena da se
slo
e. Tako su 17. Prosinca 1294. namjesto nesretnog starca izabrali otmjenog Rimljanina, Benedikta
Gaetanija, koji uze ime Bonifacije VIII.
S njim se na prijestolje Sv. Petra uspeo posljednji papa iz potomstva Inocenta III. i Inocenta IV. Pred
o
ima je imao jasan cilj, da Sv. Stolici vrati sjaj, ugled, moralni autoritet i univerzalnu politiku
prevlast, koju je ono u
ivalo u njihovo vrijeme. Sve
ana rasko
, kojom se okru
io prigodom javnih
obreda, dva maa, koja je dao nositi ispred sebe, kruna, kojom je okitio papinsku tiaru, sve su to za
njega bila sredstva, kojima je
elio potvrditi primat Petrova nasljednika u crkvi i podsjetiti, da mu je i
svjetovna vlast podlo
na; budu
i da je i ona dio crkve, pa ne mo
e svojatati pravo da odbaci autoritet
njezina poglavara. U tome nije bilo ni
ega novog,
to nisu istakli vei Nikola I. i Grgur VII.,
to nije
jasno formulirao Inocent III, i
to nisu logi
ki dokazali skolastici. Slavne bule,
to ih je upravio Filipu
Lijepom. sadr
avale su samo ono u
enje, koje su o odnosima izmeu dviju vlasti prihvatili i priznavali
svi teolozi. Bonifacije je samo sa
eo i ponovio naelo svojih velikih prethodnika, a da pritom nije
dodao ni
ta novo.
Otkuda, dakle, potjee bura, koju su te bule podigle i katastrofa, do koje su Bonifacija dovele? Upravo
iz te nepromijenjenosti njihova sadr
aja. One nisu vi
e bile u skladu s politi
kom stvarno

u; vrijeme
se izmijenilo, i ono
to papa u skladu s tradicijama progla
ava kao su
tu istinu, pobudit
e protivljenje
najnaprednijih nacija u Evropi, a pritom
e kraljevi i narodi u njima slo
no gledati nepodno
ljiv napad
na njihova najneospornija prava i interese.
Treba, zaista, uzeti u obzir: Bonifacije VIII. nije do
ao samo u sukob s Francuskom. Eduard I. nije se
pokazao ni
ta bolje raspolo
en prema njemu nego Filip Lijepi, i engleski parlament nije ni
ta manje
energino odbio njegove pretenzije nego pari
ki dr
avni stale
i. Ako i jesu dogaaji sukob s
Francuskom pretvorili u potpun prekid, nije ni
ta manje istini to, da je papinska politika u isto
vrijeme, iz istih razloga protiv sebe pobudila otpor obiju zemalja, koje na kraju XIII. st. imaju pravo
dr
avno ustrojstvo.
Dotad se papa morao boriti samo protiv jednog neprijatelja: protiv Carstva; ili, tonije, protiv cara. A
pitanje, oko koga su raspravljali, nije zanimalo - treba da to ponovimo samo jedan narod; ono je
163

obuhva
alo cio kr

anski svijet. Nema sumnje, potkopavaju

i carsku vlast, papa je u isto vrijeme
potkopavao i vlast njemakoga kralja. Ali to nije ni izdaleka uzbulvalo njema
ko javno mnijenje, ono
je, naprotiv, sa zadovoljstvom promatralo slabljenje monarhijske vlasti, i knezovi, koji su to mnijenje
zastupali, pomogli su pothvate Rima, umjeeto da im se odupru, pa su tako olak
ali njihov uspjeh. Istina
je, s Fridrihom II. okolnosti se mijenjaju. Sad se borba vi
e vodi oko Sicilskog kraljevstva nego zbog
carstva, a Sicilsko je kraljevstvo bilo drava. Meutim, pritom treba odmah ista
i, da ta dr
ava nije
nezavisna, jer je bila leno Sv. Stolice, a osim toga, ona nije bila nacionalna drava. Njezino raznorodno
stanovni
tvo stoljeima se moralo prilagoavati razliitim stranim osvaja
ima, pa se naviklo da podnosi
njihovu despotsku vladavinu. Zbog toga kod tog stanovni
tva nije mogu
e otkriti nikakve
elje, da
svoje interese izjedna
i i stopi s njihovima. Sicilijanci su Fridrihu II. davali poreze i vojnike. Ali on je
dobro znao, da su im njegove sva
e bile ravnodu
ne. Nije ni
aska pomi
ljao da ih pozove, da se
izjasne o zakonitosti njegovih prava. Stoga se ograniio na to, da ga teoretski brane ueni pravnici.
Kakve li razlike izmeu tog apsolutisti
kog despota, tog Hohennstaufovca, kom je politika
enidba
poklonila Siciliju, i kraljeva Engleske i Francuske! U Engleskoj su se slobode,
to ih je posvetila Velika
povelja sloboda, jovi
e u
vrstile u razdoblju, koje je proteklo od vremena Ivana Bez Zemlje. Za duge
vladavine Henrika III. (1216-1272), baruni i graanstvo, koje je predvodio Simon od Montforta,
nametnuli su kruni kontrolu dr
avnog vije
a. Pored predstavnika plemstva pojavljuju se i predstavnici
gradova u narodnoj skup
tini, koju je kralj du
an sazvati triput godi
nje i koja 1258. prvi put slu
beno
dobiva naziv parlament, koji e u povijesti moderne Evrope imati tako slavnu ulogu. Pod Eduardom I.
njegova se ovla
tenja preciziraju, a njegovo bitno pravo, da odobrava porez, koje je polazna toka
prvog liberallnog ustava na svijetu, formalno je priznato 1297. Otad vladar i narod zdru
eno vladaju
zemljom. Premda su time ocrtane granice osobnoj mo
i vladarevoj, premda se on jedini meu sebi
jednakim u Evropi morao odre
i ratova jedino zbog dinasti
kih ambicija i posvetiti se iskljuivo
pothvatima, koje odobrava i potpomae njegov narod, to mu je zdru
enje ipak za uzvrat pribavilo
izvanrednu snagu. Engleska je politika po
ev
i od kraja XIII. st. zaista u punom zna
enju te rijei
nacionalna politika. Ona je takva i u unutra
njim odnosima i vanjskima. Otuda ona upadljiva
suprotnost, koja obilje
ava englesku politiku stolje
ima: u unutra
njim odnosima nemiri i graanski
ratovi, a u isto vrijeme u spolja
njima postojanost nazora, upornost i tvrdoglavost u njihovu
ostvarivanju, kakvu susreemo samo u toj zemlji, u kojoj su pothvati krune nu
no istovetni s
65
pothvatima nacije.
Francuska nije imala te velike snage, koja Engleskoj na kraju Srednjega vijeka daje vetako moderan
karakter. Ali ona raspola
e drugim, dodu
e manje dubokim izvorom snage, koji je ipak, bar
privremeno, isto tako jak, a to je neuporedivi ugled njezinoga kralja. Francuska, naime, sve
to je
postigla, duguje kraljevstvu. Ono ju je oslobodilo feudanlog partikularizma, ono, ju je obranilo od
vanjskog neprijatelja, ono je za
titilo gradove i u trenutku, kad su se raali, ono joj je dalo financijske
i upravne institucije, koje su narod za
titile od nasilja i globljenja. Engleska je protiv tla
enja svoje
svemone dinastije stvorila jamstvo, utjelovljeno u parlamentu; Francuska je protiv zloupotreba
feudalne svemo
i na
la za
titu kod kralja. Zbog toga je kralj ondje uivao istu popularnost, kao u
susjednoj dr
avi parlament. I u jednoj i u drugoj zemlji narodni je osjeaj u skladu s politi
kim
ustrojstvom i razvio se zajedno s njim, u Engleskoj se osobito odlikuje, ponosito
u, a u Francuskoj
pobo
nim po
tovanjem monarhijske vlasti. Svakom od tih dvaju naroda daje to njegovo vlastito
obilje
je, njegov zajedniki temperament, ako se tako smijemo izraziti, koji je plod njegova
povijesnog razvoja; i svi oni koji se radi obja
njenja tog obiljee
ja pozivaju na tajanstveni faktor rase,
koji sve mo
e opravdati, jer ni
ta ne obja
njava, ustvari na udnovat na
in ne priznaju taj vlastiti
povijesni razvoj.
65

Treba ista
i, da su Simon od Montforta i baroni primorali kralja da potvrdi engleske slobode i da istovremeno odustne od
svojih planova sa Sicilijom.

164

Filip IV. Lijepi, koji je 1285. naslijedio svog oca, Filipa Smjelog, donio je uspinju
i se na prijestolje
novo poveanje svome kraljevstvu. Njegova je
ena bila, ba
tinica kraljevstva Navarre, a
to je jo
va
nije, i
ampanjske grofovije, koja je time pridru
ena kraljevskoj domeni. Tako su sad sva velika
lena, osim Guyenne, koju je posjedovao engleski kralj. Bretanije, koja je oduvijek bila donekle
nezavisna (
to je veoma malo smetalo zbog njezina ekscentri
nog poloaja), i Flandrije, bila opet
izravno podvrgnuta kruni. Filip Smjeli dopustio je, da ga Karlo An
ujski uvu
e u rat protiv Aragona zbog
samog ugleda. Njegov sin se po
urio da sa okon
a i uvao se da rasipa snage u korist sicilskih ambicija
napuljskog kralja. Te je snage potpuno posvetio korisnijim i prakti
nijim ciljevima. Dovr
iti izgradnju,
kraljevstva u unutra
njosti, pripojiti mu Flandriju i Guyennu i energi
no nastaviti s njegovim
irenjem
prema istoku i sjeveru na ra
un carstva, to je,
ini se, bio dvostruki cilj njegove politike. Time je Filip
Lijepi nastavio tradiciju svojih prethodnika. Ono, po
emu se razlikuje od njih, to je metoda, koju je
upotrebio. Do njegova vremena kraljevi su vladali usred svog dvora, pa su svi
lanovi njegove redovne
okoline bili upoznati s tajnama njegovih poslova. Pod Filipom Lijepim nije vi
e bilo tako. Za njegove
vladevome uvedeni su tajni postupci umjesto nekada
nje familijarnosti na kraljevu dvorcu. Kralj se,
tako da ka
emo, sakriva iza svojih ministara; krije sebe toliko, da su historici postavljali naivno
pitanje, nije li njgova politika zapravo politika njegovih namje
tenika i nije li se on ograniavao na to
da njima prepu
ta da rade. To pitanje mogue je postaviti za sve moderne vladare, koji nisu bili
genijaini, i
injenica,
to ono, zaokuplja historike Filipa Lijepog, najbolji je dokaz novosti, koja je za
njegove vladavine uvedena pri vr
enju monarhijske vlasti. Kralj je od tog vremena tako jak, tako je
siguran, da
e ga slu
ati, da mo
e sebi dopustiti da i najva
riije poslove povjerava ljudima tamna
podrijetla, proiza
lim iz graanstva ili iz malog plemstva, ali koje za takve slu
be preporu
uje njihova
pravnika u
enost ili njihovo prakti
no znanje, i koji mu neznatno

u svog imutka, kao i

eljom da ga u
vladarevoj slu
bi pove
aju, jam
e za svoju odanost. Nema sumnje, neki od tih novih ljudi vesu se
prije Filipa Lijepog uvukli u krunsko vijee. Pod Filipom Smjelim je Pierre de la Brosse, postav
i od
obi
nog kraljeva, lijenika njegovim intimnim savjetnikom, izazvao skandal i najzad zavr
io na
vje
alima, jer je po shva
anju dvora postigao i suvi
e sjajnu karijeru. Ali ono,
to je tada bilo tek
izuzetak, postaje sada pravilom. Svi ljudi, koje je Filip Lijepi pozvao u vladu, kojima su stavljene u
zada
u razne diplomatske misije ili su namje
teni pri upravljanju financijama, svi su bili obini
pravnici, kao Pierre Flote, Enguerrand de Marigny, Guillaume de Nogaret, ili pak sienski bankari, kao
bra
a Guidi (Guy). S njima se pojavljuje posve novo politi
ko osoblje, koje se razlikuje od
lanova
dvora; ono raspravlja samo s kraljem, samo ono u
iva njegovo povjerenje i poznatje njegove namjere.
Oni su u rukama svoga gospodara obino orue, koje on mo
e slomiti kad god za
eli. Znaju, da su
okrueni divljom mr
njom i da trenutak njihova pada mo
e veoma lako za njih biti istovetan s usponom
na strati
te. Zbog toga se oni, da bi sauvali kraljevu naklonost, meu sobom takmi
e u marljivosti i ne

tede nikoga. Bili su bez ikakvih klasnih predrasuda i neprijateljski raspolo

eni prema povlasticama
visokog plemstva, koje ih prezire, pa su svim srcem radili na osnivanju apsolutisti
ke vladavine. U tom
pogledu njihovo je uvjerenje u skladu s njihovim strastima i njihovim interesima, jer im je izuavanje
rimskog prava pokazalo, da je apsolutizam jedina prava politika, oni su suhoparni, odsjeni, ironi
ni,
nemilosrdni. Na njihova usta ne progovara kralj, nego bezimeno kraljevstvo, koje je vi
e od svega,
koje sve podvrgava jarmu svoje vlasti i kome su se oni sa slavodobitnom rado

u dali u slu
bu, puni
ponosa, videi i najmo
nije seniore, kako tra
e njihovu za
titu i kako ih javnost smatra njihovim

ti
enicima. Nikakvo udo, ako politiku Filipa Lijepog, kojom su oni upravljali, karakterizira be

utna
silovitost i potpuno odsustvo predrasuda. Umjesto ideala pravde i milosra, koji je va
io u vrijeme
Louisa Svetog, sad je zavladao samo interes krune. Kraljevska vlast je neprestano rasla, pa najzad vi
e
nije trpjela nikakvih zapreka, nego je sredstva opravadavala ciljevima, koje je sebi postavila.
U to se mo
emo uvjeriti im se osvrnemo na intervenciju krune u Nizozemskoj. Dotad je kraljevska
vlast ondje stalno podupirala ku
u Dampierre protiv suparni
ke dinastije Avesnes i pomogla joj da pod
svoj utjecaj podvrgne pokrajine Namur, Liege, Geldern i Luxembourg. Posredstvom te kue, ona je u
165

te dijelove nekada
nje Lotaririgije, koja je ovisila o Njema
koj, uvodila vlast jednog od svojih vazala,
pa je pomo,
to ju je ona pru
ala flandrijskom grofu protiv Hainauta bila u vezi s njezinom vje
tom
politikom
irenja na
tetu Carstva. Jean d' Avesnes uzalud je nastojao da Rudolfa Habsbur
kog
zainteresita za svoju stvar. Postigao je samo isprazne povelje protiv Guya de Dampierre. Za
nizozemske je knezove postajalo svakog dana sve jasnije, da njihov tradicionalni vrhovni gospodar ne
mo
e ni
ta uiniti za njih i da im njihov vlastiti interes svima nala
e, da nastoje ste
i prijateljstvo
francuskoga kralja, kojim se flandrijski grof tako obilno okoristio. Nato Jean d'Avesnes preokrene svoju
politiku i osmjeli se da isku
a stav pari
kog dvora. Nae ga dobro raspolo
ena prema njegovim prvim
koracima. Tako je 1293. prekinuo sa svojom pro
lo

u i odluno pre
ao meu klijente Kapetovi
a. Time
se Filip Lijepi povezao
a smrtnim neprijateljem one flandrijske ku
e, kojoj je bio suvereni gospodar i
kojoj je po feudalnom pravu bio obavezan pru
iti pomo
! Ali kruna se sad jopozivala na feudalno
pravo samo onda, kad, joj je ono davalo dobru izliku, da brani svoje pretenzije; naprotiv obaveze,
koje joj je ono nametalo, odbacivala je u ime svoje suverene vlasti. Od flandrijskog je grofa ve
,
postigla sve one usluge, koje joj je on mogao iskazati. Sad, kad su knezovi, vazali carstva, sami poeli
prilaziti francuskoj kruni, postajalo je beskorisno, pa ak i opasno svako pove
anje njegove moi u
Lotaringiji. Do
ao je trenutak, kad mu je trebalo pokazati, da bez kraljeve pomoi ne zna
i ni
ta, i
svesti ga na ulogu obi
nog instrumenta krune.
Socijalni pokreti, koji su se u flamanskim gradovima odvijali po
ev
i od sredine XIII. st., pruali su
kraljevskoj politici novu priliku da, istupi i ona se njome smjesta znala divno okoristiti. U velikim
industrijskim sredi
tima, kao
to su bili Gand, Bruges, Ypres, Lille i Douai, pokretala je prava klasna
mrnja protiv patricija, koji su samo za sebe pridr
avali pravo na opinsku upravu, brojne radni
ke
mase, uposlene u suknarstvu, u valjaonicama, pri stri
enju, tkanju, i t.d. Oni su predbacivali
vijenicima, da op
inom upravljaju samo na korist bogate bur
oazije, da njih rtvuju interesima
bogatih, trgovaca suknom i vunom i da ih primoravaju na
ivot polugladnih nadniara. Izbijali su

trajkovi (takehans), otkrivane su urote, a ogor

enje meu puanstvom raslo je uporedo s
poveavanjem mjera oprezposti ili obrane, koje su poduzimane protiv njega. Godine l280. izbila je
istovremeno u svim flamanskim ,ili valonskim gradovima op
a pobuna i u vi
e njih dovela do pravih
ulinih borbi. Guy de Dampierre okoristio se tim dogaajima, da se uplete. Dosad nije bio kadar da
samim svojim snagama upokori patricijska vije
a, koja su veodavno prezirala njegovu vlast, pa se sad
pokazivao pun dobrohotnosti prema puku, u namjeri da, ga zainteresira za obranu kne
evskih
prerogativa. Protiv tako opasnog savezni
tva grofa i komune, patriciji su smjesta potra
ili za
titu u
suverenu svoga vladara, t. j. u francuskom kralju. Vesu 1275. pod vladom Filipa Smjelog, gandska
Trideset i devetorica, 66 kad je Guy de DamPierre poni
tio njihov izbor, apelirala na pari
ki parlament.
Pesuda je bila nepristrana. Parlament je vjerovao u istinitost zloupootreba, koje su im predbaciva1i,
pa je odbio njihovu
albu, ali ipak nije odobrio novu organizaciju, koju je grof dao grad. Tu pravnu
nepristranost morali su pravnici Filipa Lijepog uskoro zamijeniti politi
kom pristrano

u. Budu
i da su
pristajali da ih vode samo interesi krune, nije se za njih radilo o tom, da sude u sporu izmeu grofa i
patricija, nego da sistematski pomau ove protiv njega. Ni
ta nije propu
teno da im se poka
e, da u
svemu mogu ra
unati s kraljem; a pomo
, koja im je pru
ena, utoliko se jasnije isticala,
to se slu
ila
postupcima, koji su grofa do krajnosti poni
avali. U flamanske su gradove slani obi
ni podoficiri, da
istupaju kao
uvari gradova u ime krune; na njihovu stra
arsku kulu, postavljena je zastava s
liljanovim cvije
em i davala im tako nepovredivost, koja im je dopu
tala da u lice prkose njihovom
senioru i njegovim sucima (baillijima). Ohola plutokracija, koja je vladala u gradovima, vi
e se niega
nije morala bojati, otkako ju je
titio, stra
ni znamen kraljevske mo
i. Odsad se mogla ismjehivati
naporima grofa i komune. Sa slavljem je isti
ala svoj nadimak: Liljanovi ljudi ~ leliaerts, koji im je
puk nadjenuo radi poruge.

66

Vije
nici predstavnici patricija, koji su upravljali komunom

166

Tim novim metodama nemilosrdne politike,

to je bjesnjela protiv njega, Guy de Dampierre, kom je
izvana prijetio savez Filipa Lijepog i Jeana d' Avesnesa, a iznutra kraljeva za
tita njegovim velikim
gradovima, ne bi mogao ni
ta suprotstaviti, da mu rat, koji je nedavno ponovo izbio izmeu Francuske
i Engleske, nije pru
io nade, da
e sili moi suprotstaviti silu.
Od po
etka XII!. st. englesko kraljevstvo, zauzeto onim slavnim graanskim nemirima, iz kojih je imao
proiza
i nacionalni ustav, vi
e nije moglo nastaviti ono pro
irivanje, koje je, zapo
eo Henrik II. U
planinama nazapadu sa
uvala je nezavisnost kne
evina Wales, a na sjeveru nisu kraljevi
kotske vodili
nikakvu brigu o vazalskoj podlo
nosti, koju im je nametnuo veliki Plantagenet. Ali takvo stanje nije
moglo potrajati dugo. Zemljopisno jedinstvo otoka zahtijevalo je, da bude ostvareno i neizbje
ivo
politi
ko jedinstvo. Vel
ani i
koti bili su, uostalom, za Englesku do krajnosti neugodni i opasni susjedi,
i kad je Eduard I. odlu
io da ih pokori, cijela je nacija gorljivo odobrila njegove namjere. Wales je
1284. pripojen kraljevstvu, sa
uvav
i stanovitu autonomiju, koja je otad simboli
ki predstavljena time,

to engleski prijestlonasljednik uvijek nosi ime princ od Walesa. Rat protiv kotske bio je neugodniji.
Usprkos svome razli
itom podrijetlu anglosaskom u nizini na jugu i keltskom u sjevernim planinama
sve je
kote pokretala ista elja za autonomijom. Kad je njihov kralj, Ivan Baliol priznao englesku
suverenu vlast i polo
io zakletvu vjernosti Eduardu(1292), njihovo je negodovanje bilo toliko, da je
Baliol morao, prekr
iti obaveze
to ih je tek nedavno preuzeo, i donijeti odluku da posegne za
oru
jem. Mo
da bi se kolebao, da ga nije ohrabrio Filip Lijepi. Kralj Francuske je, naime, povjerovao,
da se mora okoristiti trenutnim Eduardovim te
koama sa
kotskom i izbaciti Englesku iz njezinih
posljednjih posjeda na Kontinentu. Izdao je nalog, da njegova vojska zaposjedne Guyennu, a u isto je
vrijeme s Baliolom sklopio ugovor, kojim je otpo
ela ona politika saveza Francuske sa
kotskom, koja
e kroz stolje
a promjenljive evropske politike uvijek iznova iskrsavati povezuju
i te dvije zemlje
protiv zajedni
kog nepriijatelja. Uostalom, prvi je poku
aj bio nesretan, Eduard se u Guyenni ograni
io
na obranu, a sve je snage pokrenuo protiv Baliola. Godine 1296. pobijedio ga je kod Dunbara i zarobio,
a kamen, na kom su se krunili kraljevi kotske, dao je prenijeti u Westminstersku opatiju, gdje se
uva
joi danas.
kotsko je kraljevstvo trenutno prestalo postojati i pretvorilo se u obi
nu englesku
pokrajinu.
Eduard se sad mogao okrenuti protiv Francuske. Ali napad na nju samim njegovim snagama nije mu
obe
avao gotovo nimalo izgleda na uspjeh. Stoga je poduzeo da protiv nje podigne djelu koaliciju,
nalik na onu; koju je Ivan Bez Zemlje, dvadeset i pet godina prije toga ujedinio protiv Filipa Augusta.
Kako god je kraljevska vlast u Njemakoj bila slaba, on je stupio u vezu s Adolfom od Nassaua ili da
govorimo to
nije, potkupio ga tako ga naveo da Francuskoj objavi rat pod izlikom, da ustaje protiv
aneksije pojedinih podru
ja carstva, koju je Francuska izvr
ila, u posljednje vrijeme. Ali svoje je snage
vi
e od svega polagao u nizozemske vladare. Njegov se naime plan sastojao u tome, da Francusku
napadne sa sjevera, to jest s one strane njezina podru
ja, gdje ga jedino nisu
titile prirodne granice.
Naro
ito se postarao da pridobije flandrijskog grofa. Njegovi prvi poku
aji nai
li su kod njega, zbog
strogosti Filipa Lijepog, na pripremljeno tlo. 9. Sije
nja 1297. Guy de Dampierre poslao je otkaz
podani
tva svome suverenu. Rat je po
eo u lipnju. Adolf od Nassaua, koji je
elio samo primiti livre
sterlinga iz Engleske, nije se pojavio, Edauard se iskrcao u Flandriji, ali tek
to je stigao onamo, u

kotskoj je buknuo op
i ustanak.
Otad je samo gledao, kako da se izvue iz pohoda, u kom nije mogao
posti
i uspjeh. 9. listopada sklopio je primirje s kraljem Francuske i u
urbi oti
ao da se suprotstavi
svom sjevernom neprijatelju. Sukob meu dvjema velikim zapadnim dr
avama, koji je veprijetio, bio
je odgoen. Nasuprot francuskoj vojsci ostao je samo Guy de Dampierre, budu
i da ga je Eduard
napustio potpisav
i 1299. konani mir, u kom njega uope nije obuhvatio. U svibnju 1300. francuska je
vojska brzo, i lako osvojila njegovu grofoviju, u kojoj su leliaerts dezorganizirali otpor. Sa starim
grofom postupali su kao s vjerolomnim vazalom i bacili ga u zatvor 'ajedno s njegovim sinovima.
Flandrija je zaplijenjena i dobiva kraljevskog guvernera. Njezino pripojenje
ini se da je najavljivalo
167

skoro pripojenje cijele Nizozemske. Grof od Hainauta, koji je postao intimni saveznik Filipa Lijepog,
ba
tinio je grofovije Holland i Zeeland i sramotno suzbio novog njema
kog kralja, Alberta Austrijskog,
koji je uznapredovao sve do Nimwegena u namjeri, da ih osvoji. U Francuskoj su vepo
eli Rajnu
smatrati prirodnom granicom kraljevstva. MoKapetovia stigla je do vrhunca!
II. KRIZA
Spremaju
i se na borbu, Filip Lijepi i Eduard I. takmiili su se meu sobom u va
nim pripremama, pa
zbog toga i u tro
kovima. I jedan i drugi udarili su visoke poreze na crkvena dobra, kao da se radilo o
kri
arskom pohodu. albe nisu izostale. O svemu je obaviije
ten Rim, pa je Bonifacije VIII. povjerovao
da se mora okoristiti tom prilikom, da sve
ano podsjeti, vladare na granice, koje teologija odreuje
svjetovnoj vlasti. Bula Clericis laicos, od 25. velja
e 1296, strogo je zabranila laicima, da bez papina
pristanka nameu sve
enstvu porez, poni
tila je sve oproste, koji bi u tom pitanju mogli biti dani, i
prijeetila izopenjem svima prekr
iteljima. Tekst se obra
ao svemu kr

anstvu, u njem nisu bili

navedeni ni kralj Francuske, ni kralj Engleske, ali nitko nije mogao sumnjati u to, da je bula uperena
protiv njih. Osim toga, ona nije sadr
avala ni
ta,
to bi se udaljavalo od naela, koja su vjerske vlasti
neprestimo progla
avali. Po
ev
i od propasti Rimskog carstva financijski su se imuniteti sveenstva
neprestano pro
irivali i ve su vjekovima smatrani isto tako neospornima, kao i njihovi pravni
imuniteti.
U sukobu, koji je sada otpo
injao, tradiciju nisu naru
avale pape, nego kraljevi. Uloge su bile
podijeljene upravo suprotno nego za vrijeme borbi oko investiture. Tada je Henrik IV. prema Grguru
VII. istupao kao konzervativac, brane
i svoja steena prava protiv revolucionarnih, zahtjeva. Sad su
meutim stara prava bila na Bonifacijevoj strani, dok su revolucionarne zahtjeve postavljali Filip i
Eduard. Samo
to se u sporu izmeu Henrika IV. i Grgura VII. pitanje postavljalo na vjerskom podru
ju,
pa se javno mnijenje vezbog tog razloga izjaasnilo u prilog papi. Naprotiv, spor izneu Bonifacija i
dvaju kraljeva, zametnuo se na politi
kom tlu, dovodio je u pitanje suverenu vlast monarha, samo
postojanje dr
ave i najoitije interese naroda, pa se, ovaj put op
e osje
anje, umjesto, da poma
e
Rimu, okrenulo protiv njega.
Papa o
ito nije oekivao protivljenje; koje je njegov istup imao pobuditi. Sve njegovo dranje
dokazuje, da nije shvatio, da se u Evropi od Inocenta IV. i Fridriha II. ne
to promijenilo i da Francuska i
Engleeska iz 1296. vi
e nisu bile ono,
to su bile jedno stolje
e prije toga. Nije vidio, da su se ondje
prava krune oslanjala na pristanak naroda, i da je nacionalna solidarnost ondje dovoljno oja
ala, ne
samo meu laiciima, nego i meu samim sve
enstvom, pa da je sad bila kadra da suzbije svaki poku
aj
upletanja u kraljeve poslove i svako nastojanje, da se u ime crkvenih povlastica paralizira njegova
vlast, upropaste njegove financije i njegova vojna snaga. Ako zamislimo, da su Filipa i Eduarda njihovi
podanici napustili, bilo zbog svoje vjerske svijesti ili iz nehaja, jasno je, da bi se morali ponizno
pokoriti. Do pohjede ih je dovelo bato,
to su znali, da ih poma
e pristanak njihovih naroda,
to su,
dakle, znali da raspola
u moralnom snagom, a samo im je ona mogla omogu
iti da pobijede u sukobu
ove vrste.
Ni jedan ni, drugi nisu smatrali razboritim, da se upuste u prepirku. Eduard se vladao kao da bula nije
ni do
la, pa je nastavio da ubire zabranjeni porez. Filip je na djelu poku
ao da papi poka
e, kako je
opasno upletati se u njegove poslove; budu
i da su njegove financije dovedene u opasnost, odluio je,
da sam ugrozi papine financije. Zabranio je izno
enje novca i kreditnih pisama izvan granica svoga
kraljevstva. Jednim je mahom prekinut priliv svih papinskih prihoda,
to ih je on dobivao izravno iz
Francuske ili posredstvom svojih taliijanskih bankara. Koliko su mu potrebe u novcu bile vee i poresko
poslovanje razvijenije, toliko ga je taj udarac bolnije pogaao. Stoljee prije toga takav bi
protuudarac bio nemogu
, jer nije bilo sredstava, da bude izveden. Ali sad je francusko kraljevstvo
168

raspolagalo tako rasprostranjenom mo

i, tako potpunom i tako dobro izvje
banom upravom, da je
izdano nareenje savjesno i to
no izvr
eno. Napadnuta dr
ava branila se svojim vlastitim sredstvima, a
Evropa je promatrala taj novi prizor, u kom se vladar suprotstavio Rimu obinom administrativnom
mjerom. Nepredvidivost toga dogaaja zbunila je Bonifacija VIII. Njegova intervencija u sicilskom ratu
i pobuna Colonna u njeegovoj vlastitoj dr
avi nametale su mu hitnu potrebu za novcem. Trebalo je
prije svega da se francuska granica ponovo otvori. Da bi to postigao, pristao je na odluku, da dade
kralju ustupke, koji mora da su te
ko pogaali njegov oholi zna
aj. Bulu dodu
e, nije povukao, ali ju je
tako ubla
io, da je izgubila svu praktinu vanonost, a progla
enje Louisa IX. Svetim, izvr
eno 1297.,
moglo se
initi kao iskazivanje po
tovanja francuskoj vladalakoj ku
i.
Tek
to je jedan incident bio zavr
en, izbio je drugi. Kao i njegovi prethodnici, i Bonifacije VIII. se
uljuljavao nadom, da
e mo
i ujediniti Evropu u novom kri
arskom ratu. Rat Francuske i Engleske,
dviju najmo
nijih zapadnoevropskih, dr
ava, onemogu
ava je takav pothvat, pa je zara
enim silama
ponudio svoje posredovanje. Da ne bi povrijedio njihovu sumnji
avost, dogovoreno je, da taj njegov
korak bude smatran i u
injen kao posve osobni poku
aj. Pa ipak, budui da je jednom bulom sveano
progla
en mir, Filip je u tom, vidio napad na svoja suverena prava, potvrdu papinske svjetovne
prevlasti nad njegovam kraljevskom krunom, pa je smjesta pokazao svoje negodovanje pru
iv
i
otvorenu pomoporodici Colonna.
U trenutku, kad je tako polo
aj postajao sve opasniji, otpoeo je veliki jubilej god. l300. Bila je to
prva sve
anost ove vrste u Evropi, i ona je za papinstvo zna
ila neuporedivo slavlje. Iz svih krajeva
kr
annskog svijeta dolazile su u Rim stotine tisua (ka
u 200.000) vjernika, da bi dobile oproste,
to
su bili predvieni za one, koji posjete grob apostola. Izrazi dubokog, po
tovanja i ljubavi, kojima je
odu
evljeno mno
tvo ne
tedice obasipalo Bonifacija VIII., opili su ga oholo
u. Zaboravio je nedae iz
pro
lih godina; videi tolike hodo
asnike pred svojim nogama, povjerovao je, da su i kraljevi i narodi
potpuno pripravni da se jednako tako poklone pred njegovim nalozima. Ali je uskoro morao uvidjeti, da
iskrenost njihova vjerskog
ara i njihove odanosti crkvi ne se
e sve do
rtvovanja njihove nezavisnosti i
njihova dostojanstva.
Eduard I. se okoristio mirom s Filipom Lijepim, da se opet okrene protiv
kota. Na njihov poziv
Bonifacije VIII. se upleo, optu
io ga zbog nasilja i nepravde i zahtijevao pravo, da bude sudac meu
zara
enim stranama. Obra
ao se samo kralju; kralj me
utim odlui da se obratiti na narod, pa je
Parlament u sije
nju 1301. pozvan, da se izjasni, o papinim zahtjevima. Tako su to slavno pitanje o
svjetovnoj suverenoj vlasti i njezinim granicama, kojim su se dotad bavili samo pustinjaci, teolozi i
pravnici, sad imali raspravljati opunomo
enici cijeloga jednoga naroda. Njihov je odgovor bio odlu
na
potvrda suverenih prava krune. Prelati, baruni, vitezovi i graanstvo bili su jednako ogoreni zbog
papina upletanja u rat, koji je bio popularan i koji se 22.srpnja 1298. slavno zavr
io bitkom kod
Falkirka. Nikad ne emo pristati, govorili su oni, da se na kralj pokori tako ne
uvenim,
zahtjevima.
Benifacije nije prekerio te rije
i. U trenutku, kad su stigle do njega, njegevi su odnosi s Francuskem
vepostali tako ozbiljni, da mu nisu depu
tali, da ih zamrsi joi svaom s Engleskem. Na molbu
nadbiskupa Narbenne, koji se
alio na konfiskaciju stanovitih lena, koja su navodno pripadala njegovoj
crkvi, papa je u Pariz poslao kao, legata biskupa od Pamiersa. Bernarda Saisseta. Oholi jezik legatev
uvrijedio je kralja. Nije te nimalo pokazao, nego gao je pustio da u Rimu pole
i raune svom
poslanstvu, a zatim ga je po
te se vratio u svoju biskupiju, dao uhapsiti. Kraljevski kancelar, Pierre
Flote, optuu
io ga je za uvredu velianstva, pobunu, herezu; svetogre i simoniju. Skup
tina prelata i
doktora priznala ga je krivim, pa je upravljena molba papi, da mu oduzme biskupske funkcije.

169

Na te mjere papa odgoveri zahtjevom, da Saisset bude smjesta oslobe

en; pored toga obnevio je
va
nest zabrane, da crkvena imanja budu optere
ivana porezima, i pozve u Rim francuske sveenstvo,
da raspravi s njim, kako da kazni kralja. U iste vrijeme uputio je osebno kralju bulu Ausculta fili, u
kojem ga je podsjea, da je bog postavio nasljednika Sv: Petra iznad vladara i dr
ava. Stoga nemoj
vjerevati onima - govriti mu je - koji bi te htjeli uvjeriti, da iznad tebe nema pretpestavljenega. Tko
tako misli, vara se, a tko uporno ostaje u toj zabludi, nevjernik je. Inocent III. ne bi goverio druk
ije,
a Sv. Toma Akvinski na
iroke bi, u polovini istoga stolje
a, izlagao teeriju, kejom su se nadahnjavale
oove rije
i. Ali one su sad meu pravnicima i doktorima probudile strasno protivijenje. Pierre Dubois i
Jean de Paris - pisac spisa Dijalog sveenika i viteza - s negodevanjem su odbili papin zahtjev, da se
uplete u svjetevne stvari. Po njihovu mi
ljenju, njegeva je nadle
nest opravdana sama u potpune
vjerskim pitanjima. Oni su se upu
tali
ak, tako daleka, da su raspravljali i o zakonitesti njegave
suverene vlasti u Rimu. Jedan ed njih, Ivan Pari
ki (Jean de Paris) vezivao je i datirao paetak
propadanja crkve s Konstantinovom darovnicom! Fridrih II. i Pierre de la Vigne vesu prije izrekli te
iste ili gotove isto. To je raspravljanje, uostalam, uzbuivalo same obrazavane ljude, i kriza ne bi bila
nara
ita ozbiljna, da se ograniila na bitku pamfletima. Ali Filip Lijepi je odlu
ia da svoju svau
pretvari u svau svaga naroda. Nema sumnje, da se u tome nadahnuo Eduardavim primjerom, koji je to
iste u
inio pro
le gedine. Francuska nije imala parlamenta.67 Jonikad nisu izaslanici cijelega naroda
pozvani da savjetuju kruni. I baova velika kavga, u kojoj je i same na
elo kraljeva suvereniteta
dovedena u pitanje, postade povedam za prvi sastanak dr
avnih stale
a, taj dostajni po
etak onih
zasjedanja, od kojih
e posljednje, pet stoljea poslije prvoga, proglasiti prava
ovjeka i otpeeti
revoluciju.
Izaslanici sve
enstva, plemstva i gra
anstva sastali su se 10.travnja 1302 u crkvi Netre-Dame u Parizu.
Vje
tim spletkama,
to jasna odaju duh vlade, kojoj su sva sredstva dobra, ako dovode do uspjeha, da
krajnosti je razdra
eno javno mnijenje. Obilato su
irene la
ne bule, uvredljive za kralja, i la
an
odgevor, uvredljiv za papu. Bila su to josurova sredstva, ali znaajna za doba, u kom je politika
pa
ela osjeati potrebu, da se osleri na naradne osje
aje. Pierre Flate izla
ia je kavgu pred stale
ima.
Svi i sve
enstvo i laici, odu
evljene su se izjasnili za kralja. Sve
enstva je svoj odgovar otposlala papi
na latinskom, a dva druga stale
ka reda poslali su ga kardinalima na francuskom.
Otad je papina stvar bila izgubljena. Dravni stale
i presudili su u pitanju suverene vlasti na korist
krune, a te je zna
ila na korist dr
ave. U
inili su to jomnoge glasnije i odlunije, noga pro
le godine
engleski parlament. Bilo je dovaljne, da svoaje mi
ljenje izrazi jedna narodna skup
tina, pa da bude
pastignut onaj rezultat, ako
ijeg ostvarenja su carevi tro
ili svoje snage puna dva stalje
a potapajui
u krvi i Njema
ku i Italiju. Suravoj snazi njema
kih cezara Rim je nekopobjedanosno supratstavio
maralnu snagu; njegov otpor njihovim poku
ajima, da ostvare univerzalnu vladavinu, ujedinio je
narode s papinnskim interesima, pa se Italija u savezu s Rimam protiv Hahenstaufaavaca, u isto
vrijeme borila i za svoju vlastitu slobodu. Danas, meutim, papu su njegovi stari saveznici ostavljali,
jer je sad on ugre
avao njihovu slobadu i njihovu nezavisnast. Njema
ka se nije solidarizirala s
politikam careva; Francuska je, naprotiv, odabravala politiku svojih kraljeva.
ta da se uradi protiv te
objave rata cijeleg jednog naroda? Kome da se obrati? Engleskoj? Ali nesuglasica s Francuskam
postajala je u tom pogledu i s Engleskom.
tovi
e, ona je postajala i sa svim drugim narodima. Jer, za
razliku od careva, Francuska nije namjeraavala da izvr
i nasilje nad papinstvam i da ga potla
i u svoju
korist: tra
ila je samo to, da papinstvo sebi ne prisvaja prava, da se uple
e u njezinu vladavinu; nikom
nije prijetila; zahtijevala je same autonomiju u svjetovnim stvarima, pa su interesi svake dr
ave
primaravali svaku od njih, da
eli uspjeh Francuske. Bonifacije VIII. na
ao se dakle pred njom
osamljen. Ironija je povijesti htjela, da se za poma- ne znaju
i kome drugom da se ute
e - obratio
67

Institucija istog imena u Parizu bila je sudi

te, a ne predstvni
ko tijelo, koje danas pod tim nazivom razumijevamo, a koje
se tada izgra
ivalo u Engleskoj.

170

njemakom kralju, Albertu Austrijskom, kome je dotad odbijao da prizna izbor i kome je sada od
nevolje uzdizao ono isto carska veli
anstvo, koje su njegovi prethodnici tako duboke ponizili,
podsjetiv
i ga, da posjeduje vrhovnu vlast nad svim kraljevstvima i da Francuzi la
u kad govore, da
nema nikog vi
eg od njih, budu
i da su po pravu podlo
ni caru. Bula Unam Sanctam, koju je objavio
18.studenog 1302. posljednja je sve
ana potvrda,
to ju je Rim objavio o svom vrhovnom pravu nad
svjetovnom vlasti. U njoj je na
iroko izloena tradicionalna teorija o dva ma
a i o podlo
nosti svih
vladara nasljedniku Sv. Petra ratione peccati.
Tako su se protivne te
nje dr
ave i crkve otvoreno sukobile. Razvoj se mogao i zaustaviti na tome. Jer
objava naela, koja je sadr
avala bula, bila je tek manifestacija, koja sad vi
e nije bila opasna. Ali
Filip Lijepi odluio je, da svoga protivnika obori na zemlju. Mogao se protiv njega poslu
iti strahovitim
oru
jem, a njegova politika nije bila navikla da neprijatelja
tedi.
Osobni poloaj Bonifacija VIII. bio je u tom pogledu zaista veoma lo
. Kraljevo pravovjerje bilo je
suvi
e potpuno i suvi
e o
ito; a da bi bilo mogue baciti protiv njega, kao nekoprotiv Fridriha II.,
stra
nu optu
bu zbog hereze. Na vjerskom podru
ju njegov je polo
aj bio nepokolebljiv; papin,
meutim, nije bio. Bonifacijev izpor izvr
enje za
ivota njegova prethodnika i zahvaljuju
i njegovoj
abdikaciji. Bio je to tako neobian dogaaj da njegovi protivnici nisu propustili, da se na nj pozivaju
kao na razlog za poni
tenje takvog izbora. Porodica Colonna neprestano je ponavljala, da je papa tek
uljez, a Filip Lijepi bio je dovoljno zainteresiran da to bude tako, pa da povjeruje, ili bar da hini, kao
da vjeruje, da su u pravu. U'mjesecu lipnju 1303. sastala se nova skup
tina dr
avnih stale
a i odobrila
namjeru da, to pitanje bude podneseno op
em koncilu. Time je bio dan podstrek, a pristalice krune
pobrinuli su se, da se on odr
i. Pari
ki univerzitet, samostani i gradovi po
eli su svom snagom
zahtijevati, da se sastane koncil. U isto vrijeme, vlada je pridobivala strane dr
ave u prilog toga plana.
Dotle je Nogaret poslan u Italiju, da ondje stupi u vezu s porodicom Colonna, da se do
epa papine
osobe i poku
a od njega iznuditi abdibciju. Uhvatio ga je 15.kolovoza u Anagniju. Ali nasilje nije moglo
starca nadvladati. Kad su mu Colonne zaprijetili smr
u, suprotstavio je njihovu gnjevu oholo
veli
anstvo i u katastrofi ostao dostojan samoga sebe. Ali taj ga je posljednji udarac slomio. Kad ga je
pu
ki ustanak oslobodio, vratio se u Rim, da ondje umre ve12.listpada 1303.
Njegova smrt nije donijela nikakvo rje
enje. Priziv kralja Francuske na koncil ti
tao je kao prijetnja
sve njegove nasljednike. Benedikta IXI. (1303-1304)
ivio je prekratko, da bi rije
io taj tjeskobni
problem. Klement V. (1305-1314) izbjegao mu je samo tako, da je papinstvo uvukao u krizu, koja je do
kraja uni
tila onaj neuporedivi ugled,
to ga je ono u
ivalo u XIII. st.
Njegov izbor, na koji su kardinali pristali tek poslije jedanaest mjeseci raspravljanja, bio je vei sam
po sebi osuda, doba
ena Bonifaciju. Novi je papa naime, bio Francuz, i konklav se, izabrav
i ga,
pokorio volji Filipa Lijepog. Uskoro se imao uvjeriti, da je na prijestolje Sv. Petra doveo
prvosve
enika, koji nije mogao zaboraviti, da je podanik kralja Francuske. Klement V. nije se
zadovoljio samo time, da je u Sveti Zbor uveo mno
tvo ro
akavi
ti
enika svoga vladara. Bio je pro
et
nadmoi,
to ju je njegova domovina stekla u Evropi, pa je bio neosjetljiv prema veli
anstvu Rima i
dvanaesti put stoljetnoj tradiciji, koja ga je od carskog grada pretvorila u papinski. Za tog Francuza
bila je aurea Roma tek grad kao i svaki drugi; nezdrave kliime, nesiguran zbog prevrtljiva stanovni
tva,
a sigurno mu se
inio lo
iji od Pariza. Zar papinstvo nije ondje gdje boravi papa? Zar je onda va
no, da
stanuje bau Lateranu, a papuje u crkvi, Sv. Petra? Klement V. se nastanio u Avinjonu; njegovi
nasljednici imali su ostati ondje, sve do 1378. Nema sumnje, Avinjon je bio vlasni
tvo rimske crkve. Ali
kako je bio okruen domenama francuskoga kralja, on je ustvari bio u Francuskoj, i stranac se u tome
nije varao. Ostavljaju
i obale Tibra, i naseliv
i se na obalama Rhone, pape su si
li s razine posrednika
171

izmeu Boga i kraljeva, koju su zauzimali za posljednjeg stolje

a, i svoj polo
aj - ma da ne uvijek
uistinu, ali ipak bar prividno - sveli na ulogu
tienika i orua francuske krune. Do tog je rezultata
dovela politika Bonifacija VIII! Ali zar su va
ni budu
i prigovori njegovoj uspomeni? Filip Lijepi je joi
nekoliko idu
ih godina pla
io papu. Po
to mu je 1312. iznudio osudu, templara, jer je
elio ugrabiti
njihova imanja, nije vi
e o njemu ni govorio. Pa i za
to da to
ini?
to je jopreostalo od oholih izjava
iz bule Unam Sanctam?
I zar je jobilo ikakve mogu
nosti, da e pape, kad se u budu
e obrate francuskim kraljevima, opet
progovoriti takvim tonom? Istina je, da su re
enice, koje je ona sadr
avala, i dalje postojale. U teoriji,
papinske su pretenzije ostale, netaknute, u stvarnosti, meutim, one su, bar
to se ti
e Francuske,
bile samo neopasna deklamacija. A Filip Lijepi nije tra
io vi
e od toga. U politici dolazi u obzir samo
prakti
ni rezultat, a on je bio postignut odlunije i - prije svega - bre, nego
to bi se to itko usudio
nadati. U sudaru crkve i nacionalne dr
ave, drava se pokazala jaom. A papinstvo je postalo pod
ru
evinama, carke mo
i, koju je samo oborilo. inilo se gotovo, da je ono ostavljajui Rim i odlaze
iu
Avinjon,
eljelo da na novoj manje vidnoj pozornici sakrije svoje poni
enje.
Tako je XIII. st. do
ivjelo i najvi
i domet njegove mo
i i njegov pad. U trenutku, kad je postiglo
pobjedu nad carstvom, ono je povjerovalo, da e mo
i upravljati cijelom Evropom, ujediniti je u
jedinstvenom poletu protiv Islama i sve narode podvr
i svome skrbni
tvu. Ali su ekonomske i dru
tvene
preobrazbe, koje su se izvr
ile a da to ono nije opazila, u
inile nemoguim, da se njegove namjere
ostvare. Visoki ideal, koji je ono zamislilo u doba ratarske civilizacije i feudalnog re
ima, nije vi
e bio
u skladu s dru
tvenom stvarno

u. Vjera je jouvijek bila isto onako

iva i isto onako openita kao i
neko, a crkvena disciplina nametala se
ak i stro
e nego i kad prije. Ali su ljudi smatrali kri
arske
ratove tek neostvarljivom obmanom. Toliko je, naime, razvoj trgovine i gradskog
ivota duboko
izmijenio obi
aje i na
in
ivota. U isto vrijeme, ustrojstvo nacionalnih drava, Francuske i Engleske,
kojima je potreba da se odr
e, nu
no nametala, da stvore autonomnu upravu i vode nezavisnu politiku,
moralo je neizostavno dovesti do sukoba, u kom je Bonifacije VIII. propao, Uza sve to, kr

anska se
politika mogla za vladanja Louisa Svetog za kratak tre nutak ipak ostvariti. To je u isto vrijeme bio i
najljep
i trenutak XIII. st. smirenje i zati
ja u onoj neprestanoj buri, kojom olujne snage
ivota odnose
ovjeanstvo.

172

OSMA KNJIGA
EVROPSKA KRIZA (1300-1450)
Doba avinjonskog papinstva, velike shizme i Stogodi
njeg rata
PRVO POGLAVLJE
OPA OBILJE
JA RAZDOBLJA
I. EKONOSMKI I DRU
TVENI POKRET
Nema niega bujnijeg, bogatijeg suprotnostima i tako kadrog da zbunjuje, kao
to je razdoblje,
to se
protee od po
etka XIV. st. do otprilike polovine XV. st. ini se, daje tada cjelo evropsko dru
tvo od
temelja do povr
ine u vrenju. Crkvu su, najprije izmu
enu avinjonskim suanjstvom, zatim, velikom
shizmom i najzad borbom papa s koncilima, potresali bolni grevi, kojima su Wyclifova i Husova hereza
tek najstra
nije pojave; u isto vrijeme, Francuska i Engleska ratuju, carstvo preivljava kona
nu fazu
rasula usred borbi,
to ih meu sebom vode suparnike kue prepiru
i se za Njemaku;, Italija je
razmrvljenija no ikada i obuhva
a sve tipove dr
ava i sve vrste politike; slavenske dr
ave reagiraju na
germanski nalet i suzbijaju ga, a Turci se koriste unutra
njim kavgama na Zapadu, osvajaju Balkanski
poluotok i zauzimaju Carigrad. Uporedo sa svim tim presudnim dogaajima, narodima potresaju
socijalne pobune, razrivaju ih
estoke strana
ke borbe ili ih obuzimaju negodovanja i nemiri, koji se
nekad o
ituju u te
nji k reformama, a nekad u tla
enju, kojim monije klase ugnjetavaju slabije.
Svagdje vlada uznemirenost, u duhovnom
ivotu kao i u politici, u politici kao i u vjerskom
ivotu, i ta
je uznemirenost,
ini se bila veoma srodna zbrci. Ljudi trpe, ali se vi
e kome
aju, nego
to bilo kamo
napreduju. Svijesno osje
aju same te nevolje. ele im izbje
i, ali ne znaju ni kako, ni kuda. Ne
raspola
u ni
im,
to bi moglo nadomjestiti tradiciju, koja ti
ti ljude, a koje se ne umiju otresti. Kako
god su stara shva
anja poljuljana, ona, ipak
ive i dalje, pa ih susre
emo svuda, dodu
e preina
ena i
izmijenjena, ali ipak bez premjena, koje bi sezale do temelja. U svojim osnovnim svojstvima, crkva;
dr
ava, dru
tvene
i ekonomsko ustrojstvo ostaju za tih stotinu i pedeset godina isti, kakvi su bili i na kraju XIII. st. I za
njih vrijedi ono isto,
to i za umjetnost i znanost. Gotiko graditeljstvo i skolastika josu, dovoljno jaki
da i dalje daju zanimljiva djela; ali doba njihovih majstorskih ostvarenja pro
lo je. Nastojanja na svim
stranama, dovode samo do neuspjeha. Jasno se osjea, da svijet eka na preporod. Ali zora svi
e
polako, usprkos pojedinim zrakama svjetlosti;
to se ovdje ili ondje ipak probijaju. Ljudi toga
vremena, nemirni su, nervozni i bolni. Nitko ne dosi
e veliinu. O
ito je ako uporedimo na pr. Ivana
XXII ili Klementa VII sa Inocentom III ili Bonifacijem VIII.; ili Karla V. s Louisem Svetim; ili cara Karla IV.
s Fridrihom II! Nema sumnje, sve su to zanmljive i privlane linosti, ali je njihova razina
drugorazredna. Nikoga od njih ne mo
emo smatrati utjelovljenjem njihova doba, jer tom
nepostojanom doba nedostaju bajasna, samo njemu svojstvena obilje
ja, nedostaje, mu ideal, kojim
se nadahnjuje i koji
eli postiti.
Ako
elimo jednim pogledom obuhvatiti cjelinu toga vremena, upadaju nam u o
i kao najizrazitija
novost revolucionarne tendencije toga doba. One nigdje ne pobjeuju, ali ih mo
emo opaziti na svim
podru
jima. Svi tradicionalni autoriteti izlo
eni su raspravljanju i napadima: pape i kraljevi, kao i
zemljoposjednici i kapitalisti. Osnovne mase naroda; koje su dotad podnosile ili pomagale vlasti sad
podi
u ustanke protiv nje. Nijedno doba prije ovoga nije dalo toliko tribuna demagoga, agitatora ili
173

reformatora. Uostalom, u svemu tome nema nikakve cjelovitosti ni povezanosti! Krize su bile
mnogobrojne, i
estoke; ali kratke i raspr
ene. Bili su to simptomi nezdravog dru
tvenog stanja, koje
meutim ljudi ne osje
aju svuda jednako, a i ono se samo na razliitim podrujima izra
ava razli
ito.
Ako
elimo shvatiti razvoj i domet tih kriza, potrebno je da razmotrimo, kako su se one izra
vale u
najopenitijim i najjednostavnijim pojavama dru
tvenog
ivota, to jest, na podru
ju privredne
djelatnosti.
Ako u tom pogledu ovo razdoblje uporedimo s onim,
to je donio preporod trgovine i pojava gradova,
onda nemamo ista
i nikakvu bitnu novost.
Poslije osnutka talijanskih kolonija na Istoku i njemakih gradova na obalama Baltikoga mora,
evropski se okvir vi
e nije pro
irivao, poev
i od kraja XIII. st. i od prvih godina XIV. stanovni
tvo vi
e
nije raslo. '
Venecija na jugu i Bruges na sjeveru ostaju i dalje dva najaktivnija poslovna sredi
ta: u prvom se
susre
u Istok i Zapad, a u drugom trgovci sa sjevera s trgovcima iz Italije. Nijemci iz ju
ne Njemake
imaju u Veneciji svoj fondnco (stovari
te) isto, onako, kao
to njema
ka Hanza ima svoju
poslovnicu u Brugesu.
U Italiji se razvija pravi kapitalizam; meutim njega sve vi
e sputavaju sve usogrudniji ekonomski
zahtjevi gradova.
Flamansko suknarstvo na sjeveru i firentinsko suknarstvo na jugu josu, uvijek, kao i u XIII. st., dva
velika sredi
ta prvenstveno izvozne
industrije. Pamuk tek po
inje ulaziti u uporebu. Ne o
ituje se niakav tehni
ki napredak. Radni alati i
postupci josu uvijek gotovo isti kao i u starom Egiptu. Ba
va za usoljenu haringu koja je izumljena
krajem XIV. st. u Holandiji,
ini se da je jedna va
nija novost, koju treba zabilje
iti.
Istina je, promet se razvio. Kopneni su putovi dodu
e i dalje openito lo
i, ali, plovidba ostaje sve
va
nija; brodovi su sve vei i odlaze na sve duza potovanja. Od po
etka XIV. st. venecijanska i
enovske galije plove sve do Brugesa i do Londona. Baski i Bretonci polaze da obalne plovidbe du
obala Atlnskog oceana, i ondje trguju Hanzini Coggersi plove po cijelomom Sjevrnom i Baltikom
moru. Holandija i Engleska imaju zasad josamo jedan cilj lokalnu plovidbu,
Promet novca joje, zana
ajniji od prometa proizvoda i
ive
nih namirnica. Njime se obja
njava,
to
je kovanje zlatnog novca od kraja do kraja XIV. St. redovita pojava u Francuskoj, Flandriji, Engleskoj,
Poljskoj i Ugarskoj. Pod utjecajem talijanskih trgovaca, koji su promet novcem usavr
ili veu XII. st.
on je i dalje nepredovao.
U prvoj polovini XIV st. pojavljuje se mjenica uz potvrdu.68Pegreni pi
e svoju knjigu Practica della
Mercaturra. Voenje dvostrukog knjihvodstva ine se potjee iz 1494. Ali kako god te
injenice
zanimljivije, one nisu dovoljne, da bi mogle obilje
iti po
etak nekog novog doba u ekonomskoj
povijesti. One neprosto odaju tendenciju prema razvitku kapitalizma, trgovine, i poslovanja ali ako
razmotrimo to doba u cjelini onda emo bez monogo truda otkriti, da je ipak jedno od njegovih
najoitijih obilje
ja baneprijateljstvo prema kapatalizmu. Ovo vrijedi svagdje osim u Italiji.
Razlog tome treba tra
iti u razvoju, kroz koji je pro
lo graanstvo, t. j. ona klasa, koja je nosilac
sveukupne trgova
ke i industrijske djelatnosti. Osim veoma rijetkih izuzetaka - koje od kraja XIII. st.
68

La lettre de, change avec acceptation, je takva mjenica, koju platac po

tvruje posebnom potpisanom potvrdom, i tako jojednom priznaje svoj dug i obavezuje se da
e isplatiti mjenicu na dan
njezina dospje
a. - Prev

174

najizrazitije predstavlja Venecija - u svakome gradu umjesto prevlasti patricija vi

e ili manje potpunu
prevlast sti
u cehovi.
Ako obrtnicima i ne polazi za rukom da se do
epaju mjesne politi
ke uprave, uspijevaju bar u tome, da
organizaciju op
inske privrede
podvrgnu svome utjecaju. A to zna
i, da kontrolu nad njom umjesto velikih trgovaca preuzimaju mali
proizvoa
i. Zbog toga i duh, koji tu privredu nadahnjuje, do
ivljava preinaku, koja je s tim u skladu.
Cehovi su u po
etku grupacije slobodnih obrtnika iste struke, koji su se udru
ili da brane svoje
zajedni
ke interese. U pogledu njihova cilja, mo
emo ih s punim pravom uporediti sa slobodnim
sindikatima u na
e doba: Njihov je glavni posao, da propisima reguliraju konkurenciju: Svaki prido
lica
mora postati
lanom njihove korporacije; u protivnom sluaju izvrgnut je bojkotu. Razumljivo je, da,
su ovakve okolnosti morale u po
etku izazvati, mnoge nemire i borbe izmeu udruenih obrtnika i
nepokornih, koji su odbijali da
rtvuju svoju slodbodu. Op
inska je vlast bila isto tako zainteresirana
kao i obrtnic, i sami, da ti neredi prestanu. Da se to postigne, bilo je dovoljno, dati cehovima zakonsku
potvrdu, to je, drugim rije
ima, zna
ilo, pretvoriti ih od slobodnih, sindika ta u obavezne, koje
op
inska vlast priznaje. Najstariji primjeri te preobrazbe potje
u iz XII. st. u poetku, XIV; , to je ve
op
a pojava, i budu
i da isti uzroci dovode do istih posljedica, cehovska se organizacija pro
irila po
cijeloj Evropi. Otad je u svakome gradu svaka obrtni
ka struka, monopol povla
tene skupine majstora.
Pojedinom stukom mogu se baviti samo oni, koji uslu
beno primljeni u tu skupinu kao njezini
lanovi.
U tim osnovnim crtama, organizacija je posvuda ista. Izmeu francuskoga metier, flamanskog
ambacht, engleskog craft, talijanskog arte i njemakog Zunft postoje samo povr
ne razlike,
koje potje
u od razli
itih obiaja u pojedinim zemljama ili razli
itog stupnja autonomije, koju
korporacije u
ivaju u odnosu prema gradskoj vlasti. Kod germanskih kao i kod romanskih naroda sama
bit njihova je ista. I ovdje, kao i kod svih temeljnih pojava evropskog
ivota, nacionalni element
zadr
ava samo ulogu ukrasa; bitna svojstva nastaju tako, da ih iste okolnosti nuno name
u op
oj
ljudskoj naravi.
Cehovi imaju posvuda svoje glavare (dekani, sindici; vinders,i t. d,), Njihova vlast ima slu
beni
karakter. Cehovi svagdje izrauju strune propise i bde nad njihovim izvr
avanjem; svagdje imaju
pravo sastajanja, svagdje su pravna osoba, koja, je vlasnik zajednike, blagajne, zajedni
kih prostorija
i najzad, njihovo je
lanstvo posvuda razvrstano na jednak na
in. U svaki se ulazi u svojstvu nau
nika,
zatim se uspinje na rang pomonika i najzad posti
e rang majstora.
Po op
em pravilu majstora treba zami
ljati kao vlasnika radionice, u kojoj su pod njegovim vodstvom
namje
tena dva pomo
nika i jedan naunik. Takav je majstor najpotpuniji tip obrtnika, to jest,
nezavisnog malog proizvoa
a, koji radi u svojoj ku
i. Sirovina koju obrauje, pripada njemu, i on
proizvode, koje je iz nje na
inio, prodaje iskljuu
ivo u svoju korist. Graani njegova grada i seljaci, iz
bli
e okoline - to su oni potro
a
i, koji mu omoguuju da
ivi. Mali razmjeri njegove proizvodnje i
njegova kapitala u skladu su s uzinom tr
i
ta. Da bi se mogao odr
ati, va
no je da se s uspjehom za
titi
od konkurencije, i to ne samo od izvanjske konkurencije s tueg podru
ja, nego i od unutranje
konkurencije svoje subra
e. I batome se cehovi posveuju prije svega drugoga. Da bi osigurali
nezavisnost majstora, oni na zanimljiv na
in sku
uju i okivaju propisima njegovu slobodu. Ekonomska
podlo
nost svakoga od njih jamstvo je za dobrobit svih. Otuda oni pomno odreeni, i toni propisi,
kojima oni ve
u svakog pojedinog obrtnika: zabranjeno je prodavati uz ni
u cijenu od one, koju
utvruju propisi; zabranjeno je raditi kod umjetnog svijetla, slu
iti se neuobiajenim alatom, mijenjati
tradicionalnu tehniku, upo
ljavati, vi
e ili radnika nego
to to
ine susjedi, zabranjeno je da rade
obrtnikova
ena ili njegova malodobna djeca, apsolutno, je zabranjeno slu
iti se reklamom ili hvaliti
svoju robuna
tetu robe drugog obrtnika.

175

Time svatko dobiva svoje mjesto pod suncem, ali to je mjesto strogo odmjereno i nitko ne mo
e da ga
zamijeni ili napusti. Uostalom, nitko na to i ne pomi
lja. Jer sa sigirn

u egzistendje u skladu je
umjerenost elja. Cehovi su donijeli sitom graanstvu okvire, koji su divno prilagoeni njegovoj naravi.
Nema sumnje, ono nije nikad bilo tako sretno, kao , pod njihovom za
titom. Cehovi su za nj rije
ili
socijalno pitanje;. ali je to rje
enje, vrijedilo samo za to sitno graanstvo. Oni su mu pribavili jamstvo
protiv konkurencije, ali su mu isto vrijeme dali jamstvo i protiv upletanja kapitalizma. Sitna je
proizvodnja sve do Francuske revolucije ostala tvrdoglavo vjerna tim korporacijama, koje su tako
uspje
no uvale njezine interese. Malo se ekonomskih, institucija odrzavalo tako uprno.
Prva polovina XIV. st. je vrijeme najve
eg dometa cehovskih organizacija. Ali uporedo njihovim
razvojem, sve su se vi
e isticala dva osnovna obiljeja njihova ustrojstva: monopol i povlastica. Svaka
skupina obrtnika domi
lja se svim silama, kako da usavr
i protekcionizam, kojim se okru
ila kao
bedemom. Pridru
ivanju novih,
lanova postaveljaju se sve ve
e zapreke; naukovanje postaje sve du
e
i te
e, a sticanje majstorskog zvanja sve skuplje, tako da siroma
ni pomonici gotovo vi
e i ne mogu
raunati, da e, ga postii. Po
inje se javljati neka vrst industrijskog maltuzijanizma, koji mjesno
tr
i
te potpuno predaje malom broju majstora, kojima je nepostojanje konkurencije sad josamo,
nagrada za nesmetano izrabljivanje potro
a
a. Nema sumnje, da je prestanak porasta gradskog
stanovni
tva, koji kao opu pojavu mo
emo ustanoviti oko 1350., nado
ao kao posljedica,
korporativnog ekskluzivizma, koji je malo pomalo onemogu
io seoskom stanovni
tvu da se naseljava u
gradu. Ali i u samom gradu, u krilu graanstva, uzdi
u se brojne
albe i jedan se zanat baca na drugi
optu
bama, izvrgavajui, poruzi isti onaj pretjerani monopol kod drugoga, koji mu se u vlastitim
redovima ne
ini vrijedan osude. U isto vrijeme, prvobitno bratstvo meu obrtnicima ustupa mjesto
sve ve
oj suprotnosti meu majstorima i pomonicima, koji sve vi
e padaju na razinu obi
nih
nadni
ara. Izbijaju pobune,
trajkovi, i u mnogim se zemljama osnivaju udru
enja pomo
nika, u koja
se ujedinjuju radnici, da zajedinki. brane svoje interese protiv gazda. Ukratko, zloupotrebe su, tako
o
ite, da se od po
etka XV. st. ovdje ili ondje javljaju glasovi, koji zahtijevaju ukidanje cehova i
slobodu zvanja.
Polo
aj je bio mnogo ozbiljniji u suknarskim gradovima, koji su,
kao Firenca u Italiji ili kao flamanski ili brabantski gradovi na sjeveru, imali pravu izvoznu industriju.
Organizacija zanata, prilagoena obrtnicima, koji
ive od mjesnog tr
i
ta, oito nije bila kadra da
zadovolji potrebe radnika,
to proizvode masovno i za neograni
eno tr
i
te. Bilo je nemogu
e za
tititi
od utjecaja kapitala one tkalce, valja
e, stri
a
e - bez obzira, bili to majstori, ili pomonici - koji su u
gomilama
ivjeli i radili u uli
icama Garida, Brugesa ili Ypresa, ili u vicoli uz obale Ama. Ovdje je
obrtnik nu
no podlo
an veletrgovcu, koji mu dobavlja vunu i u
ije se ruke vra
a fabricirani proizvod,
po
to je pro
ao kroz razliite radne postupke. U pogledu vanjske forme prizor je isti, kao i kod drugih
obrta, kuni rad prevladava tu kao i drugdje. Ali je gazda ovdje i sam tek nadniar, koji upo
ljuje
druge nadniare. Tome treba dodati, da suknarskih radnika ima na stotine, pa ak i na tisue, umjesto
onih nekoliko desetina osoba, kako je to kod onih zvanja, koja slu
e opskrbi gradskog stanovni
tva.
Meutim velika trgoovina, koja upo
ljulje sve te ruke, podlo
na je krizama. Ako nado
e rat ili bude
zabranjen izvoz engleske vune, nastaje nezaposlenost sa svom svojom bijedom. ak u normalno
vrijeme prepirke oko nadnice neprestana su pojava, bilo izmeu trgovaca - poduzetnika i vlasnika
radionica, ili izmeu ovih njihovih pomo
nika. Zbog svega toga, suknarski radnici u gradovima, gdje ta
proizvodnja radi za znatan izvoz, svojim polo
ajem veoma podsje
aju na moderni proletaijat. Oni su
usto organizirani proletarijat. I oni su, naime, kao i obrtnici u i pravom smislu te rije
i, takoer
okupljeni u korporacije, koje dodu
e nevjeerojatni zahtjevi velike, trgovine spre
avaju da ovladaju
tr
i
tem i da propisima odrede cijene i nadnice, ali koje im bar daju snage da se usprotive prevelikoj
eksploataciji i da se uzajamno pomau u vrijeme krize.

176

Korporativna organizacija dovela je i do politi

kih posljedica: cehovi su preoteli upravu u gradovima
patricijskoj oligarhiji, koja je u njima vladala u XIII. st. Vi
e nije bilo mogue da nekoliko
zemljoposjedni
kih i trgova
kih porodica, koje su sjedjele u sudskom i op
innskom vije
u, iskljuivo
upriavjaju i donose propise o proizvodnji i trgovanju, da odreuju poreze, osobna davanja i t. d. Ali
one nisu napustile svoj polo
aj bez otpora. Njihova je vladavina bila u punom smislu rije
i klasna
vladavina; ona je uporno nastojala, da se odr
i. Cijelo XIV. st. ispunjeno je borbama izme
u velikih i
malih oko posjedovanja op
inske vlasti. Name
e se uporeenje izmeu te borbe i one koju je u XIX.
st. potaklo pravo glasa u parlamentu. Na obje strane masa je iskljeena iz prava da upravlja vlastititim
poslovima, pa ga strastveno nastoji stei. Duboki uzrok obiju kriza isti je. Premda su obi
aji, osjeaji i
shvaanja bila razli
ita, patriciji su u osnovi branili od cehova onu istu prevlast, zbog koje su se
parlamenti na
eg vremena, zasnovani na cenzusu, tako dugo i uporno borili protiv opeg prava glasa.
Problem demokracije do temelja je uzbuivao i XIV. kao i XIX. st. Samo
t.oje demokracija na
ega
vremena vladavinski sistem, koji priznaje politi
ka prava svakom stanovniku. Naprotiv, u onim malim
dr
avama, kao
to su srednjovjekovni gradovi, taj je pojam razmjerno su
en; on je isto tako uzak,
kako su nedaleke i granice grada. Druk
ije nije ni moglo biti. Dru
tvo je bilo suvi
e rascjepkano, suvi
e
neskladno, suvi
e lokaliziran o, a da bi osje
aj op
e slobode mogao prevladati. Grad je mali, zatvoreni
svijet, koji
ivi sam za sebe, nehajan za osje
aje i interese klasa, koje su mu tue. Obrtnik je isto tako
gra
anin u strogom smislu rije
i, kao i patricij; isto tako kao i
patricij razumije i brani samo interese svoga grada od svih onih, koji nisu
lanovi njegove komune. Ne
poznaje onaj duh prozelitizrma, koji izjedna
uje i ne mari za mjesne skupine kao ni za pravno
odreene klase, na koji nas je navikao moderni re
im demokracija, te ga smatramo neizdvojivim
sastavnim dijelom svake pu
ke vladavine. Ustvari pojam demokracije, kako je shavaa srednjovjekovni
obrtnik, zapravo je demokracija za povla
tene, budui da je sveukupno graanstvo, u poreenju s
tada
njim selja
tvom takoer, samo povla
tena klasa.
Uostalom, potpuno demokratski re
im pobijedio je samo u malom broju gradova. Veinom su borbe
zavr
ene kompromisom. Patriciji su dragovoljno ili pod pritiskom buna, ustupilimjesto cehovima, pa su
doneseni ustavi, koji usprkos svojim bezbrojnim razlikama u pojedinostima, ipak omoguuju, da ve
inu
njih obilje
imo kao ustrojstvo, koje je organiziralo neku vrst predstavni
tva razli
itih interesa. Budui
da su ti interesi postigli ravnote
u, ti su se ustavi ve
inom uko
ili i prestali razvijati. Sigurno je, da je
gradsko zakonodavstvo bilo mnogo aktivnije i bogatije novostima u XIII., nego u XIV. st. Te
demookracije privilegiranog sitnog graanstva obilje
ava sebi
nost i protekcionizam. Gradska politika
postaje joekskluivnija nego
to je to prije bilo svagdje ondje, gdje ona nije morala kao
to je to bilo
u Francuskoj i Engleskoj - voditi ra
una o dr
avi. Cilj te politike sastojao se u tome, da gradovi
postignu potpunu politi
ku slobodu i postanu slobodni gradovi, kao
to je to bilo u Njema
koj.
Ekonomski polet je takoer osjetio posljedice takve politike. Kapital je bio opkoljen nepovjerljivim i
uskogrudnim zakonodavstvom, pa se mogao razvijati samo izvan njegova okvira, na podru
ju
meumjesne trgovine, koju ono ne pogaa. Na tom podruju jouvijek nastaju neka bogatstva, ali se
ini, da su ona manje brojna, nego u prethodnom stoljeu. Mjesni patricijat nema vi
e nikakve uloge u
razvitku kapitalizma i pretvara se u klasu rentiera. Pokraj njega pojavljuju se novi ljudi, koji se
doomi
ljaju, kako da zaobiti zapreke protekcionizma; meutim, izu
avaanje njihove aktivnosti pada
veu idu
e razdoblje povijesti.
Ali svi gradovi nisu bili istoga tipa i u svima nije je vladao isti duh.
Nije svagdje prevladalo sitno graanstvo, i ondje, gdje je izvozna industrija stvorila proletarijat, prizer
je posve druk
iji. Izrazit primjer takvih prilika je vrenje u krilu firentinske demokracije. Tu se zaista
vladavina ceheva ne moe ukorijeniti tako jednostavno kao drugdje.

177

Skupina onih, koji se bave vunenom i drugim izvoznim industrijama, suvi

e je jaka. Potrebno joj je
posebno mjesto. I zaista, po
ev
i od 1282., ustav uklanja iz gradske uprave plemstvo i vlast predaje

estorici priori delle arti, koji preizlaze iz dvanaest velikih obrta, a svaki, predstavlja jednu od
est
gradskih
etvrti. Ti se prvaci smjenjuju svaka dva mjeseca. Ustvari, to je vladavina trgovaca i
tvorni
ara, vladavina t.zv. popolo grasso. Naprotiv, popolo minuto je dru
tveno potlaen. On 134l,
poma
e Gauthiera de Brienne, i ovome polazi za rukom da sru
i plutokrate s vlasti i da zavlada kao
tiranin; ali vedvije godine poslije toga protjeran je, Popolo grasso ponovo preuzima vlast. Godine
1378. Sru
io ih je silovitim udarom demekratski ustanak cimpa69, koje je predvedie vunarski ceh. Ali
popolo grasse opet se vraa na vlast.
Isto je bilo i u flamanskim gradovima. Od po
etka XIII. st. tkalci i valja
i rogobere protiv patricijske
vlasti. Patriciji se oslanjaju na Francusku. Bitka kod Courtraia ustvari je socijalna pobjeda obrtnika. Ali
njihova se vladavina, koja se oslanjala na vunarske radnike, nije mogla odr
ati. Oni nu
no padaju pod
prevlast trgovaca. Zbog toga je u toku XIV, st, do
le do niza potresa i dru
tvenih greva. Radnici
neeodreeno ma
taju o nekom nestvarljivom komunizmu. Meu ustaniciima Wata Tylora bilo je i
f1amanskih tkalaca. Bilo ih je i poslije meu Husitima, u sekti Adamita. Gand, u kom je bilo vi
e
tkalaca nego igdje drugdje, osebito se isti
e svojem mra
nom energijom. Pod Louisem de Maele
njihova smienest dosi
e do vrhunca. Punih deset godina oni se kroz
udesne peripetije s uspjehem
odupiru vladaru, plemstvu i svima bogatim ljudima, koji moraju propasti. Sa svih strana, svi koji trpe
upiru o
i prema njima. ivio Gand viu i u Parizu i u Reuenu. inilo se, da ugro
avaju cio dru
tveni
poredak, pa je trebalo da im sam francuski kralj nanese strahevit poraz kod Roosebeka, god. 1382
Gandski tkalci bili su sigurno naj
e

i pobornici demokracije u XIV. st. Ali njihova energija nije ih

mogla devesti do cilja. Bilo im je nemogue da izbjegnu kapitalizmu, od kog su trpjeli. Njihovi su
ciljevi bili neostvarljivi. Di
u
i neprestane pobune, neprestano su do
ivljavali poraze. Drugi cehevi
okrenuli su se protiv njih. Valja
i, koji su bili josiroma
niji, a koje su oni tla
ili, pridru
ili su se
njihovim neprijateljima. Rezultat svega toga bio je taj, da su se trgovci i poslovni ljudi pribli
ili
knezovima i da su po
eli nastojati da industriju premjeste te iz gradova u sela.
Dok je tako unutra
nji
ivot gradeva bio ispunjen nemirima i promjenama, oni su u vanjskim odnosima
stekli takvu politiku va
nost, kakvu nisu imali nikad, ni u koje druge doba, a koju da ka
emo po istini
nisu ni nastojali ste
i. Ratovi su pestajali sve skuplji, jer su plaenike
ete i mornarica imali u njim
sve veu ulogu. Zbog toga su i ratni tro
kovi dr
ava i vladara postajali sve vei i primoravali ih da svoje
riznice pune iz novih izvora. Stari prihodi vi
e nisu bili dovoljni. Mogle se posu
ivati od talijanskih
bankara, pa su te dr
ave zaista i inile; ali to je danosilo i te
ke obaveze. Mogla se smanjivati
vrijednost novca, ali je i ti bio opasan izlaz. Bilo je nemogue, dekretom nametnuti novi porez; u
najboljem sluaju mogao se stvoriti novi namet na premet. Srednjevjekovna pravna dr
ava ne poznaje
financijski apsolutizam. Zbog toga je prvostalo samo jedno, obratiti se tre
em stale
u, to jest
gradevima, i tra
iti, od njih da razrije
i kesu. Oni su zaista pristali da plate, ali su tra
ili jamstvo.
Dr
ava zna same tre
iti, a ne zna stvoriti vlastite izvore. Potpuno je zavisna o porezu, koji je zapravo
iscrpljuje. Od po
etka XIV, st. pereska nu
nnost dominira politikom vladara i primorava ih da daju
ustupke gradovima i staleima, koji od njih iznuuju povlastice ili ak postavljaju zahtjev da sudjeluju
u vlasti. Takvo podrijetlo imaju; u Vojvedstvu brabantskom Cortenber
ka povelja, Wallonska povelja i
najzad povelja, zvana Radosni po
etak; u oblasti Liegea, Fexhenski mir; u flandrijskoj grofoviji ustav
triju flandrijskih gradova, (Gand, Bruges. Ypres). U Francuskoj je nu
nost,da se uvedu porezi, bila
uzrok nemira u doba Ettienna Marcela. Godine 1355. poku
avaju dr
avni stale
i ograniiti prava krune,
godine 1413. su pari
ki cehovi nametnuli kralju t. zv. Kabb
ovsku ordenansuu Engleskoj je utjecaj
69

Ciompi, naziv za sitnije zanate u Firenci.

178

gradova u parlamentu sve vi

e rastao, XIV. st. je doba, u kom graanstvo po
inje dobivati politiku
ulogu kao klasa. Ona stie svoje mjesto pokraj sveenstva i plemstva, 70 I u Aragonu za vladavine Petra
IV. (1336-1387), gradovi tako
er nameu svoj utjecaj kruni. Da porez vodi svoje podrijetlo iz gradova,
jasno se vidi u panjolskoj, gdje je rat pretiv Maura, za vrijeme Alfonsa XI. Kastilskog (1312-1358),
potakao Burges da formira porez, zvan alcalaba, koji se proslije pro
irio na cijelo kraljevstvo.
To,
to su vladari trebali novaca, u
inile je XIV. st. vijekem parlamentarizma ili, ako ho
eme da se
take izrazimo, vijekom dr
avnih stale
a. U Belgiji se oni u svim pokrajinama sastaju svake gedine. U
Francuskoj se name
u takoer, premda kruna od njih zazire. A svako je zasjedanje stale
a uvijek u
prilog tre
eg stale
a. Samo on uistinu pomae tu ustanovu i koristi se njome, jer ima na raspolaganju
novca. I same on postavlja uvjete i tra
i jamstva,
Ali i tre
i je staletek povla
tena klasa; pod njim je ve
ina naroda,
etvrti stale
, o kom nitko ne
govori, ali koji snosi cio teret. Nema sumnje, njegov je polo
aj po
ev
i od XIV. st. lo
iji nego
to je bio
za protekla dva stolje
a. Vidjeli smo, kako je pojava gradova poremetila ekonomski poredak na selu,
kako je sruila domanijaini re
im i uvelike oslobodila zemlju i ljude. Seoske klase razvijaju u to
vrijeme neobi
nu energiju: kr
e, tlo, iseljavaju se, stanovni
tvo naglo raste. Ali u toku prve polovine
XIV. st. sve se to zaustavlja. Iseljavanje nema vi
e ciljeva: sva su mjesta zauzeta (u isto
noj
Njema
koj), a gradovi se zatvaraju. Porez postaje sve, te
i i neprestano raste. Osim toga, radnih ruku
ima vi
e nego posla, pa za to polo
aj seljaka postaje sve gori. Takvim prilikama okori
tava se plemstvo
i poku
ava da uspostavi svoja stara feudalna prava i uop
e, da iskori
tava seljaka, s kojim vi
e nema
onih patrijarhalnih odnosa, koji su postojali u domanijalno doba. U primorskoj Flandriji buknuo je
stra
an ustanak i pusto
io od 1324.do 1328. Seljaci progone vitezove kao divlju zvjerad i odbijaju
pla
anje desetine. U pjesmi Kerelslied o
ituje se prava socijana mr
nja. To stra
no vrenje zavr
ilo
se pokoljem kod Cassela i velikim konfiskacijama. U Francuskoj je 1358. izbio ustanak, poznat pod
imenom
akerija (Jacquerie). Priznajem, da je ondijdom posljedica nevolja, koje je donio rat, ali on
isto tako odaje duboko neprijateljstvo, koje je vladalo meuseoskim masama i plemstvom, pa je, dakle
morao imati openitije i dublje uzroke. Engleski ustanak 1381., o kom smo najbolje obavije
teni, izbio
je u osnovi zato,
to je plemstvo namjeeravalo da se vrati prija
njem kuluku,
ele
i tako izbjei
porastu nadnica, koji je bio posljedica crne kuge. U Njema
koj e slian pokret izbiti tek u poetku
XVI. st. Pa ipak, polo
aj seljaka o
ito se pogora
ava veod kraja XIV. st., a osobito,
ini se, na jugu.
Plemstvo se okori
tava njihovom nesta
icom zemlje, da ih potlai.71
U to je vrijeme prevladao op
i prezir seljaka, koga smatraju nekom vrstom roba (helota); koji je
iskljuen iz dru
tva. U XIV. st. vi
e nema povelja o seoskim slobodama, osim u nekim novim
podru
jima, kao
to je, na primjer, sjeverna Holandija. I gradovi tla
e sela budno paze
i da ondje
uni
te svaku industriju. U XIV. st. Gand neprestano organizira oru
ane pohode, koji treba da u selima i
seoskim burgovima uni
te tkala
ki obrt i ureaje za valjanje sukna. A samostani ne brane vi
e
villane, svojom nekada
njom socijalnom za
titom; nego doprinose, njihovoj bijedi ubiru
i desetinu.
Meutim, i plemstvo pro
ivljava isto tako ozbiljnu krizu. Ono i dalje zada
ava, stare vite
ke oblike, ali
njime vi
e ne, vlada isti duh. Njega je nestalo u isto vrijeme, kad su zavr
eni kriarski ratovi. Od
nekada
njeg idealizma dr
im da je ostala josamo izvanjska udvornost u vladanju. Vjernosot senoru
joje samo prazna rije
. Za viteza je sad
70

U XIV. St, otpo

inje va
nost finacija u politici.

71

Pobjedu ljudi iz kantona Schwyz, Uri i Unterwaldennad vojvodom Leopoldom Austrijskim ne mo

emo smatrati socijlnim
ustankom. Prije se tu radi o sloobodnim selj acima, koji
ele sa
uvati svoju nalik na borbu Frigijaca protiv holandskih
grofova, koja je 1345. zavr
ila bitkom kod Staavorena

179

prvenstveno va
no jedino njegovo leno. Priznavanje podanike du
nosi sad je, tek lijep izraz, i nema
gotovo nikakve ve
e va
nosti od obi
ne ukinji
be. Ostaje jojedino vojniko obilj
je plemstva kao
klase. Ali ono,
esto poprima oblik pla
ni
ke vojne slu
ne. Vitezovi, s obala Rajne, iz Austrije, iz
pokrajine Hesbaye*72 unajmljuju se u slu
bu francuskom kralju veod po
etka XIV. st. Pojavljuju se
vitezovi-lutalice, koji se tuku posvuda i u sva
ijem interesu bez razlike; velik broj takvih, vitezova
opisao je Froissart. To su profesionalni vojnici, koji se ne razlikuju mnogo od condottiera, voa bandi,
plja
ka
a po zvanju, za koje je ratovanje unosan posao. Duguesclin, jedna od najtragi
nijih pojava,
meu tim vitezovima, isti je vojnik. Pisanje chansons de gestes prestaje ili ponavlja stare sadr
aje.
Tada
nji ljudi itaju pripovijesti o vojnim pohodima u povodu bilo kakva razloga, za bilo
iji ra
uni
glavno je da donose lijepu dobit, da ima svetkovina i
ena, kako nam to pripovijeda Froissart. U biti, ti
su ljudi pustolovi; u veini sluajeva vi
e su surovi, negoli hrabri. Osim toga, oni su i sportisti, dokaz
tome su turniri, pa, zatim zimski lov na ljude u Litvaniji, pa
ak i takav pohod, bo
to je bio onaj,
to
su ga poveli protiv Nikopolja, da bi 1396. do
ivjeli poraz u bici s Turcima. Isto su tako izveli prepad na
Granadu. '
Polo
aj je bio joi gori ondje, gdje su se sauvali suroviji obi
aji, kao
to, je to bilo u Njema
koj.
Tamo se Raubritter, neka vrst taliijanskoga bravo, slu
i izgovorom t. zv. Fehden (privntni ratovi),
pa ucjenjuje i pljaka okolinu. To je razbojnik, surov prema trgovcima i tiranin prema seljacima,
to
stanuju podno njegova burga, ali koji bje
i pred husitima ili pred
vicarskim seljacima.
Jer sad bitke ne dobiva vi
e to vojno plemstvo. Topni
tvo, koje poinje unosi ti svoj glas u ratnu buku
prilikom bitke kod Crecyja, ima u vojnim pohodima jouvijek sporednu ulogu; pje
adija, naprotiv,
postepeno zauzima ono mjesto, koje je izgubila poslije karolin
kih vremena. Ona je kod Courtraia
uni
tila francusku konjicu; po
ev
i od 1315.,ona zapravo posti
e
vajcarske pobjede; u njoj je snaga
engleske vojske, jer se
ete engleskih strijelaca sastoje od pje
aka; tehnika Ivana i
ke, koji stupa na
elu husita, osniva se na upotrebi pje
adije. Zbog toga se uloga plemstva i vite
tva neprestnno
smanjuje, premda se naoko ne
ini da je tako. Veoma je karakteristi
no, da je Jeanne d'Arc, taj naj
i

i vojniki lik onoga vremena, bila seljakinja. Ali pored toga,

to je plemstvo bilo u opadanju u
vojni
kom pogledu, blio se ne odlikuje ni drugdje. U vladanju zemljom nema uope nikakve uloge. Ono
se vi
e ne izobra
ava, kao neko. O
ito je, da njegove usluge vi
e nisu u skladu s polo
ajem, koji
zauzima.A to se utoliko vi
e isti
e,
to je polo
aj plemstva zapravo pogodniji no ikad. Visoke
sve
eni
ke slu
be i kaptoli postaju monopol, mlaih sinova u plemi
kim porodicama. Demokratskog
karaktera crkve nestaje. Uzmimo kao primjer kanonike, kao
to su bili Ivan Lijepi i Froissart, pa
biskupe, kao
to je bio Adolf de la Marek! Po tome se vidi, da je meu visokim klerom prevlado dubok
pad obrazovanosti i morala; on se pretvorio u kler, odan svjetovnja
kom
ivotu po ukusu tada
njeg
vremena.
Ako te pojave razmotrimo izbliza, zar ne
emo kod plemstva; u njegovoj cjelini, zapaziti sli
nu
tendenciju, kao
to je ona, koju mo
emo utvrditi u redovima patricijata po gradovima? Ni plemstvo ni
patricijat vi
e se ne razvijaju. Oni se, da se tako izrazimo, smje
taju na ste
enu polo
nju. Obuzima ih
samo jedna briga: da msa
uvaju svoje povlastice i svoja imanja. Kod njih vi
e nema, idealizma, a ima
veoma malo nezainteresiranosti. Mislim pritom na velike primjere saamoprijegora iz toga doba: na
gra
ane Calaisa, na Etienna Marcela, na van Arteveldea. Meu svima njima nema ni jednoga plemi
a!
Ljude kao
to su bili Simon od Monforta (Englez), Villehardouini ili Joinnville, ne susre
emo vi
e u XIV.
st. Dru
tvene navike prekrivene su vanjjskim sjajem otmjenosti; a ispod njega, one su ustvari surove.
Dovoljno je pro
itati Froissarta, pa da se vidi, da ti plemii prije svega ljube novac. To su prili
no
surovi u
iva
i ivota. Ni, jedan se izmeu njih ne istie pobo
no

u ili dobroinstvima. A tu jogovorim

o onima, koji se upleu u zbivanja u svijetu. Drugi meutim love, upravljaju svojim imanjima i tla
e
72

Belgijska pokrajina izmeu Meuse i Sehelde. Prev.

180

seljake. Zaudno je ustanoviti, koliko je to plemstvo, tako brojno u XIV. i u po

etku XV. st. bilo,
zapravo besplodno.
No ipak, preko toga starog feudalnog i vite
kog sloja poinje se
iriti novi talas. U XIV. st. vidimo, kako
se stvaraju prve pojave onoga,
to bismo mogli nazvati dvorskim plemstvom. U XIII. st. ono jone
postoji. Nema sumnje, kraljevu okolinu
ine i tada, kao i uvijek, plemi
i. Ali je njihov polo
aj
nezavisan o dvoru. Oni na njemu imaju ulogu kraljeve pratnje. Nisu
lanovi njegove kue. U franako
doba postojala je kraljevska ku
a. Bila je to dosta nejasna mje
avina dostojanstvenika i slu
itelja,
kojih su se imena sa
uvala u nazivima velikih
asnika krune. Ali otkako je monarhija ojaala, oni su
iscezli ili su se pretvorili u
inovnike ili u linosti dr
avnog aparata. Nasljednosti njihovih slu
bi, koja ih
je vezi vala uz kralja, nestalo je. Njihov je razvitak otpoeo tako, da su najprije bili kraljevska,
posluga, sastavaljena od neslobodnih ljudi, zatim su se u feudalno doba pretvorili u velike linosti s
nasljednim pravom, da bi i

ezli,
im se obnovila kraljvska vlast. Ali. sna
no kralJevstvo, koje je
po
ev
i. od XII. st. uni
tilo nekada
nji dvor, moralo je sada oko sebe stvoriti novi.
Smatram, da njegova jezgra nije bila plemi
ka, nego pu
ka. Bili su to savjetnici, slu
itelji u nov
anim
pitanjima, u pogledu odijevanja, i t. d a,pored njih bilo je joi nekoliko sve
enika. Ali zar kralj mo
e
biti okru
en pu
anima? Dvor je uvijek boravi
te plemstva. Zbog toga je kralj svojim
asnicima i
slu
benicima poeo davati plemstvo. Bilo je to novo plemstvo, posve razli
ito od nekada
njeg
ratnikog vite
tva. Sad se ono istie prije civilnom slu
bom, inteligencijom ili naobrazbom, negoli
vojnom slubom i hrabro

u. I to je novo plemstvo ovisno iskljuivo vladaru. Prvobitno je svaki vitez

mogao dati oru
je nekom drugome. U XIV. st vi
e nije tako. Sad je kralj jedini izvor plemstva i tako
e ostati sve do kraja starog re
ima. Sve
to dobiva plemstvo od XIII. st. dalje dobiva ga samo od
njega. Plemii po odje
i (nobelesse de robe) stiu mjesto pokraj plemi
a po mau (nobless d'epee).
Takvi su bili kancelar Rolin, Jacques Coeur, i mnogi drugi.
Ta, je novost u dru
tvenom pogledu izvanredno vana. Ona je, po mom mi
ljenju, spasila plemstvo,
koje je kao vojnika kasta bilo u opadanju i vi
e se nije moglo oboga
ivati, jer je u pravnom pogledu
bilo sve potpunije zatvorena kasta. Po sredstvom tih do
ljaka u njezine su redove pristizali novi ljudi, i
to redovito veoma bogate li
nosti, koje su svoje blagostanje imale zahvaliti sudjelovanju u vlasti. Staro
ih je plemstvo preziralo, ali su ga baoni spasili.
I tu se ponovo susreemo s utjecajem tradicije. Plemstvo po odje
i bilo je po svom odgoju i po svom
bavljenju, neka vrst laikog sve
ennstva. Ono nema niega zajedni
kog sa starim plemstvom, u koje se
uklapa. Pa za
to se onda u nj uvr
tava? Zato,
to u tada
njem dru
tvu nije za nj bilo drugoga mjesta.
Budu
i da je potjecalo s dvora, ono nije moglo ostati u krilu gra
anstva, koje bi, zadr
alo svoj utjecaj
na nj i nastojalo da ga odvoji od vladara. to su dakle, mogli uraditi? Da uu u sve
eniki stale
? Neki
izmeu njih unili su to, i kao nagradu dobili biskupije; i kardinalske
e
ire. Ali za druge je u tom
dru
tvu, u kom se meu pu
ane ubrajalo samo selja
tvo, preostajao samo plemi
ki stale
. Tako se,
nu
nim, premda neprirodnim procesom visoko upravno osoblje pridru
ilo kao dopuna dru
tvenoj klasi,
koja je po svom podrijetlu bila, potpuno vojni
kog karaktera. Njegove dru
tvene navike i njegovi
interesi stopili su se s interesima te vojnike klase. Time je plemstvo pro
irilo i pobolj
alo svoj polo
aj.
Ono je otad obuhvaalo svu druhvenu elitu. Dolian
ovjek mogao je pripadati samo njegovim
redovima. Posljedice takvih okolnosti izra
avaju se joveoma slabo u XIV. i u po
etku XV. st. Poslije su
one bile neizmjerno velike i mnoge dana
nje dr
ave joih se uvijek nisu oslobodile. Renesansa je bila
nemo
na da rasto
i jedinstvo toga ustrojstva. Mogle su to posti
i tek moderne demokracije. Kako god
je vana bila uloga graanstva u dr
avi, ipak je plemstvo za cijelo vrijeme starog re
ima zadr
alo
prvo mjesto u dru
tvu, i sve
to ostavlja redove gra
anstva nastoji ui u redove plemstva.

181

II VJERSKI POKRET
Katolika je crkva u XIII. st, dosegla svoj vrhunac. Bila je to veli
anstvena vladavina mo
ne
organizacije, koja je izgradila sve svoje organe i bila tako sna
na, da se mogla ne samo pobjedni
ki
oduprijeti
svim napadima,
to su se upravili protiv nje, nego je,
tovi
e, poslije svakog od njih postajala sve ja
a,
Po svom obliku, ta je vladavina bila monarhijska, koja veoma podsjea na Rimsko carstvo, u ijem se
krilu rodila i iju je prijestolnica zadr
ala za sebe, kao
to je sa
uvala i njegov jezik (s nu
nim
izmjenama) i, njegovo pravo i njegove upravne i tradicije. I dalje: jednako kao
to je bilo u Rimskom
carstvu; i njezin je poglavar; papa, bio izdignut iznad ostalih ljudi; On je posveena
osoba, njegove su zapovijedi zakon, a nitko mu ne mo
e biti sucem.
Pa ipak, nije to ono
to papinstvu daje njegovu izvanrednu
ivotnu snagu. Ona se osniva na tome,
to
je tada
nje dru
tvo bilo vjerska, zajednica, odu
evljeno odana papinstvu, koja ~
ivi u jedinstvu s njim,
a ve
e je uza nj vjera. Pritom, papinstvu su od nje neprestano pritjecale nove snage; ona je za nj
vjeni izvor pomlaivanja. Pobo
nost neprestano raa iz: krila masa sve nove samostanske redove, koji
su prilagoeni potrebama svake pojedine epohe, a podloni u papinstvu, pa mu daju ono duhovno
oru
je, koje mu je potrebno da disciplinira ili brani Crkvu. Tako je u XI. st. nastao clunyjevski red, u
XII. cistercitiski i premontran
ki, u XIII. franjevaki i dominikanski. Protiv hereze papa ima svoju
policiju, inkviziciju, a kad zatreba, dovoljno je da pozove u pomonarode, pa da smjesta tisu
e
branilaca pravovjernih jurnu u pokolj nevjernika. I najzad, o papinstvu ovisi i sva nastava; znanost na
sveu
ili
tima podjednako je poslu
na papinstvu, kao
to se podvrgava, i revnosti redovnika.
Ali uza sve to oito je, da je papinstvo sredinom XIII. st. postiglo vrhunac svoje mo
i. Ona prestaje
rasti i uskoro po
inje opadati. Glavni razlog tome opadanju treba pripisati, kako smo vevidjeli, stavu,

to
ga je laiko dru
tvo zauzelo prema crkvi. S jedne strane, nacionalnim
je dravama potrebna nezavisnost, i one zbacuju papino starateljstvo;
s druge strane, aktivniji i radiniji narodi, koje vi
e zaokuplja briga oko njihovih ekonomskih interesa,
postaju zbog toga neosjetljiviji za bezazleni idealizam iz vremena kri
arskih ratova, pa se tako i oni
po
inju otimati isklju
ivom vodstvu vjere. Crkva za te vjernike o
ito vi
e nije jedina gospodarica, ili,
tonije, utjecaj,
to ga ona vr
i na du
e, vi
e nije bez takmaca. Njezin autoritet nije vi
e svemo
an,
jer se on vi
e ne name
e spontano cijelom politikom i cijelom dru
tvenom
ivotu. Zbiva se kao neko
izmicanje du
a, koje se nehotice i neopazice udaljavaju od nje. To ne opaa ni ona sama. Premda
njezina moralna snaga i njezin politi
ki utjecaj opadaju, ona se ne odri
e ni jedne od svojih
pretenzija, ni jedne od svojih nada. ak i poslije katastrofe Bonifacija VIII., ak i poslije odlaska pape
u Avignon; ak i u vrijeme borbe papa, s koncilima, crkva ostaje vjerna ideji kri
arskoga rata, te i
dalje zahtijeva vrhovnu vlast nad narodima i nad kraljevima. Ona ak obnavlja svoju staru sva
u s
carstvom, pa je Ivan XXII 1324., isto onako izopio Ludviga Bavarskoga, kao
to je Inocent IV. izop
io
Fridriha II. Ali koje li razlike izme
u ove kopije i one, veli
anstvene drame u XIII. st.! Vika obiju strana
razlijegala se usred nehajne Evrope. Uzbuivali su se redovnici, pravnici i teolozi. Dr
ave su; naprotiv,
bile nezainteresirane. Minoriti-spiritualci, kojima je papa osudio uenje o evaneoskom siroma
tvu,
bacili su se u tabor Ludviga Bavarskog, koji je od nevolje prihvatio pomotih neobi
nih pomaga
a i do
krajnosti izmu
en svakovrsnim obzirima, dopustio im, da ga kompromitiraju optu
bi zbog hereze,
to
su je bacili na Ivana XXII. Dotle se ogoreno pobijana papinska svemo
: usred zbrke pamfleta potakla
takve rijei, koje su, pored drugih, izgubljenih, imale ostati nezaboravljene. DefeHsor Pacis, rasprava
Marsilija iz Padeve, uskoro je prevedena na francuski i talijanski. U njoj su izle
ene ideje, kojima prve
tragove mo
emo na
i jou okolini Fridriha II. i Filipa Lijepog, ne koje ovdje, posti
u svoj, puni domet i
ude svojem smiono
u. Za Marsilija papinske pretenzije tek nepodno
ljiva uzurpacija, jednake
nepomirljiva, s tuma
enjem svetih tekstova i s praksom prvobitne crkve, kao je pogubna i za mir u
svijetu. Papa je tek biskup kao i svi ostali. Njegovo se poslanje iskljuivo sastoji u propovijedanju vjere
i davanju sakramenata. Svake upletanje, na podru
je svjetovne vlasti, svaka pravosudna vlast nad
182

laicima treba da mu bude uskra

ena. Pro
iriv
i to pitanje, Marsilije definira crkvu kao opinstvo svih
onih, koji vjeruju sa Krista. Joprije Wyclifa i prije Husa, on je izjavio, da u nju pripadaju isto tako
,laici kao i sve
enici i kategoriki zahtijevao, da sve
enstvo podvrgne svjetovnoj vlasti u svim
zemaljskim poslovima. Nema sumnje, da ne treba precjenjivati utjecaj tih izjava. Ne me
e se
ustanoviti, da bi one izvele bile kakav prakti
ni u
inak. One zasad ju same znaenje simptoma, a
suvremenici ni u vjerskim pitanjima ni u dru
tvenim pitanjima obino uop
e ne opa
aju simptome
prethode krizama.
U kom su opsegu suvremene vjerske tendencije mogle djelovati na Marsilija iz Padove? U svakom
slu
aju, izmeu misticizma njegova i njegova shva
anja crkve,
to obuhva
a i laike i sve
enike, je
sklad, koji, nema sumnje, treba pripisati onoj tajanstvenoj harmoniji, koja u te iste doba meu sobom
povezuje razliite manifestalne ljudske misli. Po onem,
to je u njoj najspontanije i najdublje,
pobo
nost XIV. st. bila je u biti mistika. Crkva joj vi
e nije dovoljna, da se vine do boga. Ona se
ustremljuje izravno k njemu,
eli da ga s gleda licem u lice u intimnosti neposrednog saznanja. A
to je
kao, novost osobito karakteristi
no, ona se vi
e ne izra
ava na jeziku crkve. Gotovo svi mistici:
Eckhardt (1327+) , Tauler (1361+), Ruysbroek (1381+), pi
u pu
kim jezikom, laicizirav
i prvi put u
povijesti Srednjega vijeka vjersku misao 73 i uzdrmav
i time ugled sve
enstva, koje je dotad bilo jedini
vlasnik prava na vjersku misao.74 U svakom je slu
aju sigurno, da utjecaj sve
enstva, jednako
svjetovnog kao i redovni
kog, na vjernike nije vi
e bio isto onako snaan kao neko
. Nema sumnje,
asketski je ideal redovni
tva jouvijek privla
io mno
tvo novaka u samostane, ali taj ideal vi
e ne dr
e
svi najvi
im i najsavr
enijim oblikom kr
anskoga
ivota. Misticizam se zbunjuje i u
asava pred svim
onim nasiljem,
to ga samostanska regula namee duhovnoj slobodi. Njemu je milija ili samotna,
dobrovoljna kontemplacija, ili kongregacije, koje ne pola
u vjeni zavjet, kao
to su to organiziranje
begina i begarda ili zajednica bra
e zajedni
kog
ivota, koju je osnovao Geert Groot (1384+). A i tamo
se pobo
nost prelijeva, ako se smijemo tako izraziti - preko okvira, koje je crkva stvorila; da bi je
obuhvatila. Jer ni begine, ni begardi, ni bra
a zajedni
kog
ivota nisu vjerski redovi. Oni uop
e nisu ni
pomi
ljali, da bi laiki
ivot bio nespojiv s pobo
no

u i da bi bilo potrebno najprije pobje

i iz svijeta,
pa da ovjek doe u dodir s bogom. Tako najizvornije i najaktivnije manifestacije pobo
nosti u XIV. st.
susre
emo izvan redovni
tva. A dotle ono ni u
emu ne napreduje. Ne osnivaju se novi redovi, osim tko
to ime ne
elimo dati nekim zajednicama, koje su tako srodne franjevcima, da je veoma te
ko odvojiti
ih od njih, a koje su, uostalom, odigrale tek drugorazrednu ulogu.75
Ovakvo pro
irenje misticizma meu laicima bilo je dvostruke opasno za crkvu. Prva je opasnost
prijetila pravovjerju. Bez obuzdavanja uz pomo regule i bez stalnog nadzora crkvenih vlasti,
kontemplativni se
ivot lake i rade zalijee preko granica dogme. Ta je opasnost bila utoliko ve
a,
to
ti bezazleni revnesnici koji su ve
inom potjecali iz redova puka ili sitnog graanstva, nisu imali
teolo
ke izobrazbe. I zaista, oni u toku cijelog stolje
a besprekidne privlae panju inkvizitora i
stupaju veoma blizu opasnog ruba hereze: Papa je
ak osudio vjeru begina kao sumnjivu. U vrijeme
crne kuge 1347-1348 gomila pokajnika, koje vodi neka vrst ushi
ene pomame, idu iz grada u grad
bune
i puk, poput istonja
kih fakira, uz pomopjevanja, plesova ili javnih bievanja. Pod imenom
spiritualaca, apostolika, bo
jih prijatelja
susre
emo u Italiji, Francuskoj i Njema
koj razliite, slabo poznate sekte, kod kojih je,
ini se, ostalo
sauvano ne
to od albi
askih uenja i sanfarija. Svi ti mistici ele da svijet vrate na prvobitno,
apostolsko siroma
tvo, i u tome se javlja druga opasnost za crkvu. To pitanje siroma
tva uzbuivalo je
cijelo stoljee. Ono je meu radnicima u manufakturnim gradovima, medu engleskim pobunjenicima
1381. rodilo komunistike tenje, koje je svjetovna vlast poduzela da ugu
i.

73
74
75

Na pr. Brigita. Katarina Sienska, Gerson, Vincent Ferrier, Petar Luksembur

ki.
Tako na pr. kartuzijanci

183

Ali to je pitanje jou veem opsegu rasprostrantlo kritiku vjerskih autoriteta, poev
i od najvi
eg
medu njima: od papinstva; a to je bilo jote
e suzbijati. Jer
to je crkva potpunije usvojila
monarhijski oblik, to je vi
e okru
avala svog glavara s rasko
i i sjajem. Avinjonski je dvor po zna
enju
umjetnika, koje je privlaio i upo
ljavao, po ki
enoj velebnosti obreda, po broju svojih namje
tenika,
po hijerarhiji uenjaka u svojim uredima, po obilju svojih prihoda tako nadilazio sve kraljevske
rezidencije, pa ak i rezidencije francuskog i engleskog, kralja, da
ih ak nije bilo mogu
e s Avignonom ni uporediti. A kardinali, okupljeni oko oko pape takmiili su se
meu sobom u rasko
i i veli
anstvu. Papinski poreski sistem, koji je bio znatno razvijen vei u XIII.st.,
sad se jovi
e pro
iruje i svim sredstvima nastoji prona
i nove izvore, koji bi mogli namiriti tolike
tro
kove. Po
ev
i od Ivana XXII., taj sistem podvrgava crkvenu hijerarhiju smi
ljenom sustavu taksa i
korisnih prava. za koje je bilo te
ko uvjeriti pobo
ne du
e, da nemaju veze sa simonijom, Stvoriv
i
t.zv. rezervacije i provizije, papa sad u cijelom kr

anskom svijetu raspola

e mnogim beneficijima, na
kojima po svojoj volji imenuje korisnike, uz uvjet, da mu se odu
e u gotovu novcu. Iz toga se kao
prirodna posljedica razvilo to, da su papinsku kuriju po
eli opsjedati molitelji, i da su, se crkvena
dostojanstva sve vi
e dobivala iz naklonosti ili za novac. Vi
e nitko ne vodi fa
una o vrijednosti
kandidata, niti nastoji doznati, da li on posjeduje svojstva, koja su nu
na za mjesto,
to ga
eli posti
i.
Dovoljno je nasumce prolistati biskupske kataloge iz XIV. i XV. st., pa da uo
imo vanredno
udnovate
stvari. Prije svega mo
emo opaziti, dau njima potpuno prevladavaju Talijani i Francuzi; zatim upada u
o
i, koliko malo vreemena ostaju na svojoj du
nosti, i najzad, da gotovo svi pripadaju visokom
plemstvu. Sve su to neizbje
ivi rezultati tada
njeg sistema.
Ne samo da je on najvi
a mjesta u hijerarhiji prepu
tao mlaim sinovima velikih porodica, ne samo da
je to mno
tvo dijeceza uvodio strane prelate, koji su bili tui i obiajima i jeziku svojih vjernih, nego
je bio uzrokom sve brojnijih premje
tanja s jedne stolice na drugu, jer je svako takvo premje
tanje
bilo za kuriju izvor taksa, koje su bile odmjeravane razmjerno prihodu pojedine vakantne stolice
(anate). Stoga nije nimalo udno
to je Sv. Brigita preklinjala Grgura IX., (1378), da uni
ti bluidili
te,
u koje se pretvorila sveta crkva.
Sablazni,
to su jeu pobo
nim du
ama pobuivali takvi postupci, pridru
ivalo se nezadovoljstvo svih
onih, kojima su oni nanosili izravnu
tetu ili kojiima su vrijeali nacionalno samoljublje. Njemako
visoko sve
enstvo i vladari negodovali su gledaju
i kako kurija sistematski daje prednost i pogoduje
Talijanima i Francuiima i kako te
ke takse, nametnute njihovim dijecezama, odlaze u prvom redu u
korist stranaca. Ali raskomadana i razjedinjena Njemaka nije imala snage, i njezine su albe samo jo
ja
e potvrivale njezinu nemo
. Drukije je bilo u Engleskoj. Od kraja vladavine Eduarda III, parlament
je otpoeo voditi energi
nu kampanju protiv prava, koje je kurija sebi prisvajala, da udara taksama
englesku nacionalnu crkvu, a da pritom sva crkvena dostojanstva i sve beneficije ne daje iskljuivo
kraljevim podanidma. Neprijateljsko osje
anje, koje je pobudio rat protiv Francuske, palo je i na
papu, ija je pristranost prema, toj dr
avi bila i suvi
e vidljiva otkako je oti
ao iz Rima i nastanio se u
Avignonu. God.1376. je t. zv. Dobri parlament zatra
io ukidanje rezervacije i provizija, izgon papinskih
ubira
a i (kolektora) i zabranu nad izvozom novca izvan kraljevstva. U krilu op
ina vesu se stali
podizati glasovi, koji su zahtijevali sekularizaciju imanja engleske crkve.
Usred tih politikih nemira otpo
inje, javna uloga Wyclifova. Gotovo je nemogu
e, da oni nisu izravno
utjecali na njegove vjerske ideje. Kod njega mo
emo po prvi put ustanoviti onaj sklad, ili, to
nije, onu
nesvijesnu povezanost spekulacije s praksom, univerzalnosti u tendencjjama s brigom za dobro vlastife
nacije, koja je u budu
nosti bila izrazito oblilje
je tako mnogih engleskih mislilaca, i koja se, nema
sumnje obja
njava snanom nacionalnom solidarno
u, kojom su okolnosti obdarile engleski narod
mnogo prije nego sve druge narode u Evropi.

184

S Wyclifomom se u vjerskoj povijesti otvara onaj put, koji e zavr

i u reformacijom. On nema vi
e
niega zajedni
kog s hereticima,
to su prije njega uzbunjivali Evropu i koji su svoja u
enja u biti
zasnivali, kao i Albigenzi, na dualizmu duha i tijela. Razlikuju
i se veoma mnoogo od njih, on ne unosi
u kr

anstvo ni
ta,
to u njemu nije vebilo. On ne u staje ni profiv kr

anske dogme, ni protiv

kr
anskog morala, nego naprosto protiv crkve i jovi
e nego protiv crkve, protiv papinstva. Jedini
poglavar crkve - u
i on - je Krist. Njegova rije
, pohraanjena u bibliji, dovoljna je za spas onogam, koji
vjeruje. Jer biblija ne pozna onu mo
nu i bogatu vjersku hijerarhiju, u koju se pretvorila crkva. Njezin
ideal je siroma
tvo; ona ne pozna razlike meu sve
enikom i laikom, pa otuda treba zaklju
iti, da su i
sve
enici, kao i laici, podlo
ni svjetovninim zakonima i da ne mogu za sebe tra
iti nikakvih povlastica.
Engleska je potpuno neovisna o papi, jer svjetovna vlast njezina kralja potjee isto tako izravno od
boga, kao i duhovna vlast crkve. A sam papa nije ni izdaleka predstavnik Kristov na zemlji; on je u
pravom smislu rije
i Antikrist. Da bi usvojio pravu vjeru, puk se mora vratiti bibliji, koju vi
e ne
poznoje. Zbog toga se reformtor, bi puk upoznao s njom, prihvatio prevoenja biblije na pu
ki jezik,
otpo
inju
i tim velikim djelom povijest engleske proze.
Dotad je pravovjerje Engleske bilo tako
vrsto, da je, po izvanrednoj sre
i, bilo nepotrebno osnovati
ondje inkviziciju. Nijedan drugi narod nije bio tako poslu
an nauanju crkve kao tamo
nji, premda je
veod vladavine Eduarda I. jasno izrazio svoju volju, da joj zabrani svaki utjecaj na politi
kom opolju.
Udru
iv
i u svom pothvatu protiv papinstva ,i vjersko i politiko pitanje, WycIif je neizbje
ivo morao
zainteresirati za prvo sve one, koje je strasno zaokupljalo ono drugo. U nekolih godina stekao je
odu
evljene pristalice isto tako meu plemstvom, kao i meu graanstvom; osim toga, uz njegovo su
u
enje pristajali i mnogi pripadnici ni
e ga sve
enstva, pa su pod nazivom priprosti sveenici (simple
priests)
irili to uenje me
u pukom, koji je u isto vrijeme
udila i privlaila evneoska jednostavnost
njihova
ivota kao i njihova uvjerenja. Kako je njegov utjecaj rastao, refomator je postajao sve
smioniji i sve radikalniji. ak je uime biblije poeo poricati Kristovu preobrazbu (transupstancijaciju)
u priesti. Uzalud su ga kancelar sveu
ili
ta u Oxfordu i canterbuski nadbiskup optu
ili zbog hereze, a
njegovi neprijatelji okrivili za veliki agrarni ustanak god. 1381 Parlament je bio tako sklon Wyclifu, da
se nitko nije usudio da ga progoni, i on je l384 g. mirno umro u svojoj
upi u Lutterworthu. Tek kad je
na prijestolje do
ao Henrik Lancaster (Henrik IV.), koji je
elio da za novu dinastiju pridobije papinu
pomo
, kralj je zauzeo stav protiv Wyclifa ili (da se poslu
imo izrazom, koji su upotrebljavali protivnici
76
reformatora) protiv sekte lollarda.
Odmah na po
etku svoje vladavine (1399) donio je prvi zakon u Engleskoj, koji je heretike osuivao na
kaznu spaljivanjem, zabranio prijevod biblije na narodni jezik i doveo na loma
u lorda Cobhnma,
za
titnika lollarda u Domu lordova (1417). Ta su nasilja obuzdala pokret, ali ga nisu ugu
ila. Wyclifovi
su u
enici sve do, pojave protestantizma neprestano uznemirivali vjersku misao u Engleskoj i
pripremali je za veliki preobra
aj u XVI. st. Uostalom, u trenutku kad su se progoni oborili na njih u
njihovoj domovini, na drugom kraju Evrope pojavili su se odu
evljeni pobornici njihova u
enja. Jan Hus
presadio ga je u e
ku77 , pa se onodje ono zdru
ilo s razbuktalim nacioncinim strastima i demokratskim
nagonima i uskoro strahovitim udarcem potreslo crkvom i Njema
kom.
U trenutku, kad bi se
inilo, da je papinstvo trebalo prikupiti sve snage, da se odupre neprijateljima,
ono je srnulo u onu glasovitu krizu, koju obilje
avamo imenom veliki raskol(shizma) i koja je
etideeset godina razdirala zapadno kr

anstvo.(1378-1417). Ta katastrofa nije imala nikakva vjerskog

uzroka. Dvostruki izbor, pape, s kojim je otpo
ela, bio bi sigurno ostao tek bezna
ajna upadica, da se
76

Lolium zna
i korov
Kako su pokazala novija ista
ivanja, utjecaj Wyclifovih reformatorskih i revolucionarnih Ideja ostvario se prije nego igdje
drugdje na evropskom kontinentu, joza Wyclifova
ivota (1383). u na
oj zemlji, u Dalmaciji. Zap. Otome I. M. BRANDT:
Wyclifova hereza i socijalni pokreti u Splitu krajem XIV. st. Zagreb. Kultura 1955; - Prev
77

185

evropske dr
ave nisu zbog svojih politikih interesa podijelile u dve neprijateljske skupine, od kojih je
jedna bila pod 'utjecajem Francuske; a druga pod utjecajem Engleske, Pa su se tako pourile da
prvobitni spor zatruju i njime se okoriste. Ali pri takvoj ocjeni treba ipak biti na oprezu: premda je
svjetovna politika gonila u raskol, premda se njim okoristila i produavala ga, ona ga sama nije mogla
prouzrokvati. Staro karolin
ko shva
anje, koje je u upravljanju crkvom zdru
ivalo papu i cara, i time
caru nekoomogu
avalo, da daje imenovati protivupape, izgubilo je s Fridrihom Barbarossom svoga
posljednjeg predstavnika. Crkva je postigla tako potpunu pobjedu nad carstvom, tako je temeljito
odbacila svako upletanje svjetovne vlasti u crkvenu upravu, opkolila izbor pape takvim jamstvima
nezavisnosti i najzad, a to je najva
nije, vjernici su je tako duboko po
tovali kao autoritet bo
anskog
podrijetla, da bi
ak i sama ideja, da joj netko nametne papu silom, u suprotnosti s tradicionalnim
propisima o konklavu, bila nezamisliva. Dr
ava je krajem XIII. st., bar u Francuskoj i Engleskoj, dodu
e
mogla suzbiti mije
anje crkve u svoje poslove, ali nije mogla ni pomi
ljati pa zaista nije ni pomi
ljala
na to, da crkvu podvrgne svome upletanju. Sve
to je
eljela, sastojalo se u tome, da sebi osigura
neutralnost i blagonaklon stav crkve. Vesamo to je zna
ilo, sprije
iti je da golemom snagom svoje
hijerarhije ne poradi protiv njezinih namjera ili njezinih interesa. To je
ak znailo, uiniti je, ako je
mogue, saveznikom protiv svojih spolja
njih neprijatelja.
Kraljevi Francuske vje
to su se okoristili boravkom papinstva u Avignonu, da za sebe osiguraju te
prednosti. Njihov stav prema papinstvu bio je posve razli
it od stava careva u vrijeme, kad je carstvo
jone
to zna
ilo. Za razliku od njih, francuski kraljevi nisu za sebe zaahtijevali ni najmanje pravo na
upravljanje univerzalnom crkvom. S njom su imali tek vanjske odnose, kao sila sa silom. Izme
u pape i
cara uvijek je nanovo iskrsavao spor o granicama izmeu duhovne i svjetovne vlasti, jer su obojica bili
u carstvu. Za kralja Francuske, koji je vladao izvan podru
ja carstva, ta je granica bila veoma jasna:
nju je ocrtavala kraljeva nezavisnost u njegovu vlastitom kraljevstvu. A papa je u
ivao preveliku korist
od za
tite, koju mu je pru
ao kralj, a da bi pomi
ljao da pokvari dobre odnose s njim za volju obnove
starih svaa. Ako i jest u odnosu prema njema
kim kraljevima zadr
ao sve svoje pretenzije, u Parizu
nije vi
e o tome govorio. Sve se vi
e okru
avao francuskim kardinalima i kao
to smo vevidjeli, dobar
dio pogodnosti, kojima je tako u izobilju raspolagao, zadr
avao je i opet za Francuze. Tako je, ustvari,
izmeu crkve i dr
ave vladao sklad, jer su i jedna i druga izbjegavle sukobe. I I zaista, postojao je,
nenapisani konkordat, koji zato ipak nijee bio manje stvaran. Odnose izmeu kralja i pape joje
olak
avalo i to,
to se u Francuskoj nije postavil pitanje svjetovne vlasti: Avignon i grofovija Venaissin
bili su tako neva
ni, da kralj nije ni pomi
ljao ,na to, da osporava papino vlasni
tvo toga podruc
ja.
ini mi se, da je to dosad nedovoljno zapa
eno: smatram oitim, da je modus vivendi, koji su prona
li
papa i francuski kralj za vrijeme, avinjonskog boravka (1309-1377) u mnogom pogledu antipacija
modernih vremena i zapravo uzajamno prilagoenje
crkve i dr
ave.
Ali taj je polo
aj donio koristi samo Francuskoj. To se i suvi
e dobro vidjelo u inozemstvu, gdje su to
razdoblje nazivali babilonskim su
anjstvom. Pomisao, da papa vi
e nema svoje sjedi
te pokraj
grobova apostolskih, bila je za pobo
ne du
e nepodno
ljiva. Nefrancuske dr
ave ogoravale su se zbog
svih tih francuskih papa,
to su se nizali jedan za drugim: Klement V. (Bertrand de Goth), Ivan. XXII.
(Jacques d'Eux iz Cahorsa, 1316-1334), Benedikt XII. (Jacob Fourriier iz Saverduna kod Toulousa, 13341342), Klement VI. (Pierre Roger,1342-1352), Inocent VI. (Jean Birel 1352-1362), Urban V.(opat
samostana Saint~Victor u Marseillu, 1362-1376), Grgur XI. (iz porodice Roger, 1370-1378)78
Dakako, Avignon je bio tek privremeno boravi
te, u kom se papa samo prekomjerno zadr
ao. Ali ondje
nije bilo mogue ostati zauvijek. Ivan XXII. izabran je 1316., tek po
to je obe
ao, da e papinsku
stolicu vratiti u Rim. Ali prilike u Italiji, za koju papa nije izgubio interes,

78

Sve su to bili Provansalci. nema sumnje. Za volju napuljskih Anuinaca,

186

bile su veoma lo
e. Napuljski kralj Robert (1309-1343)koji je naaslijedio Karla II. primio, je u Avignonu
krunu iz papinih ruku i uni
tio vojni pohod cara Henrika VII. Ali u Rimu je uskoro zavladala anarhija.
Godine 1347 je Cola di Rienzo imenovan tribunomm, i on za nekoliko mjeseci svoje diktature ponovo
sniva o obnovi Rimskog carstva. Crkvena je dr
ava u rasulu. Inocent VI. je. 1353. onamo poslao
kardinala Albornoza kao svoga generalnog namjesnika, sa zadaom, da ga obrazuje. Cola mu se
pridruuje, ali ga je puk ovaj put ubio. U Napulju je poslije Robertove vladavine izbila borba izmeu
njegove keri Ivane i ugarskog kralja Ludovika, koji je bio
lan ku
e Anjou i zahtijevao krunu za sebe.
Borba je imala potrajati sve do 1350.
Urban V. (1362-1370). najbolji meu avinjoinskim papama, koji je reagirao protiv rasko
i i
zloupotreba, namjeravao se vratiti u Rim. Godine 1367. zaista se onamo i vratio. Grad je bio napola
opustio; mno
tvo anti
kih spomenika pretvorilo se u ru
evine. Veliki odredi otpu
tenih pla
enika
pusto
ili su zemljom. Car Karlo IV. do
ao je u Rim i ostao u Italiji sve do 1369., a da ni
ta nije u
inio,
osim
to je napunio depove kazniv
i nekoliko gradova. Usred te anarhije bizantski je car, Ivan
Paleolog; zatra
io papinu pomoprotiv Turaka. Polo
aj je bio tako o
ajan; da se papa 1370 vratio u
Avignon, gdje je idue godine umro.
Njegov nasljednik; Grgur XI. (1370-1378), morao je nanovo krenuti put vje
noga grada. Glas Sv. Brigite
i glas Sv. Katarine sienske bili su suvi
e glasni i sezali su, suvi
e daleko, a da bi papa mogao hiniti kao
da ne uje njihove prijekore. Ali je politiki polo
aj josuvi
e neodovljive spre
avao njihov povratak.
Bolonja se banedavno pobunila. Firentinci, koji su dotad bili najpostojaniji saveznici Rima u Italiji,
pridruili su se ostalim toskanskiin gradovima protiv vladavine legata. Papa je ostavio Avignon l376
Umro je 1378. a, da nije uspio dokraj
iti anarhiju. Izbor njegova nasljednika imao se, prvi put poslije
izbora Bonifacija VIII., sedamdeseti pet godina prije toga, obaviti u Rimu. Biloi je nemogue da puk ne
zatra
i rimskog papu. Kardinali, koji su se sakupili na konklavu, vije
ali su uz buku njegovih povika i uz
zvonjavu ,zvona s crkve Sv. Petra, koja su udarala na uzbunu. Vatikan je bio opkoljeljen naoru
anim
gomilama. Bio je to revolucionaran dan. Zavr
io se izborom kardinala Bartolomeja Prignana,
nadbiskupa u Bariju, koji je prilikom krunidbe uzeo: ime Urban VI. (1378-1389). Ali francuski kardinali,
koji su sudjelovali, pri izboru postupali su tako samo pod pritiskom straha. Neki od njih prosvjedovali
su. Drugi su se uskoro posvaali ii papom, koji je navije
tao sklonost da refomira sveti kolegij i da bez
oklijevanja okona financijske zloupotrebe, na kojima se osnivalo njegovo bogastvo. Tome se
pridruilo joi uporno zahtijevanje, francuskog kralja Karla V. i poraz Napulja. To je bilo dovoljno da
ih, navede da proglase poni
tenje Urbanova izbora 20.rujna sastali su se u Fondiju i izabrali Roberta od
eneve, biskupa u Therouannu. Ime Urban, koje je prihvatio njegov takmac, oznaavalo je Rim; stoga
je odabrao ono, koje je oznaavalo Avignon i na zvao se Klement VII. (1378-1394)
Neko, kad bi se dvojica papa meu sobom borila za tiaru, pitanje legitimnosti nije uope bilo u
sumnji. Jedan od njih, i to onaj, kog je nametnuo car, bio je o
ito tek uljez, od koga se kr
anski
svijet odluno odvratio. Ali kako se ovaj put moglo razabrati, tko je pravi nasljednik Sv. Petra? Tko je
bio u pravu: da li oni kardinali, koji su priznavali Urbana, ili oni, koji su pristajali uz Klementa? Teolozi
sa sveu
ili
ta prepirali su se meu sobom; pobo
ne du
e molile su s jednakim uvjerenjem za rimskog
papu kao, na pr. Katarina. Sienska, ili za avinjortskog papu, kao na pr. Vincent Ferrier i Pierre
Luksembur
ki. Ali kao i u svim pravnim pitanjima, koja imaju veze s politikom, rje
enje su imali
donijeti interesi. Francuska i sve one dr
ave, koje su se skupljale oko nje: Napulj,
kotska, Kastilija,
Aragon, izjasnile su se za Klementa. To je bilo dovoljno, da Engleska pristane uz Urbana. Car Karlo IV.
priznao ga je takoer, odr
avajui time tradiciju, koja je carstvo vezivala uz Rim. Sjeverne dr
ave,
e
ka i Poljska, uradile su isto tako, ali nisu bile osobito zainteresirane u cijelom pitanju. Ugarski
kralj, koji je bio u neprijateljstvu s napuljskom kraljicom, a ova je pristajala uz Klementa, pridru
io se
protivni
koj stranci. Tako je kr
anstvo dopustilo, da ga u prepirci tako va
noj za crkvu vode samo
obziri prema ovozemaljskoj svrsishodnosti. Papinstvo, koje je u pro
lom stoljeu bilo tako
187

pobjedonosno, do
ivjelo je poni
enje, vide
i kako se priznanje, koje su mu iskazivali, podvrgava
interesima pojedinih vlada. I ne samo da je, ono prihvatilo takav polo
aj, nego ga je takore
i svojim
dr
anjem i potvrdilo. Da bi sauvao svoje politike pristalice, svaki je od dvojice papa pokazivao
prema njima izvanrednu susretljivost. Bilo, je svr
eno s oholim izjavama, kojima su nekonjihovi
prethodnici zahtijevali da raspola
u kraljevstvima. Sad je sve ovisilo o tom, koji e se od dvaju
zara
enih papa pokazati prijazniji i uslu
niji prema svojim, pristalicama. A narodi su dotle pasivno
pristaajali uz postupke svojih vladara, osim u slu
ajevima, kad su vodili borbti s njima, pa su iz inata
pristajali uz papu protivnikave stranke.
Usred takve zbrke, mogle su se one zloupotrebe, od kojih je crkva po
ev
i od prvih desetlje
a XlV. st.
o
ito sve opasnije bolovala, samo jove
ma pogor
avati. Rimski dvor podvrgao ju je, kao i avinjonski
utoliko intenzivnijem izrabljivanju,
to je sad polovina kr

anskog svijeta morala svakome od tih dvaju

dvorova dobavljati iste one prihode, koje je jednome neko dobavljalo cijelo kr

nstvo. Sistem
provizijno alata i rezervacija po
eo je djelovati preko svake mjere; simonijao nepotizam i
opskrbljivanje miljenika
alosno su se pro
irili. Hijerarrhija je bila sve vi
e izlo
ena na milost i
nemilost novcu.
Takav je polo
aj bio neodr
iv. Da se produ
io, sigurno bi zavr
io propa
u crkve. Wyclifov uspjeh u
Engleskoj bio je znaajan. U e
koj se njime nadahnuo Jan Hus, pa je i on po
eo uzbunjivati
puk.(1403.) Ali nasuprot tim revolucionarnim reformatorima, staro Pari
ko sveuili
te, to
ari
te, u
kom se i dalje
uvala i gajila teologija, gorljivo je tra
ilo rje
enje, koje bi bilo spojivo s
pravovjerno
u. Pierre d'Ailly, Gerson i Clemangis s jedne strane, a WycIif i Hus s druge, predstavnici
su velikog vjerskog sukoba, koji je izbio u po
ettku. Prihva
ajui veoma udoban recept i ovom bi
prilikom bilo mogue uplesti rasni element: Latini su bili za crkvu, a Germani protiv nje. U to vrijeme
zapravo Germani i Slaveni! Ali te razliite stavove veoma je lako protumaiti. Kako smo vevidjeli, u
Engleskoj su sve ve
e pote
koe,
to ih je zemlja imala s papom, ljude usmjerile u tom pravcu; da su
prihvatili Wyclifovu teologiju. Njezine teze Hus je prihvatio gotove i oslonio ih na
e
ki nacionalizam.
Naprotiv, u
Francuskoj je, dr
ava mogla biti samo zadovoljna time,
to se papinstvo naselilo u Avignonu. Ni
ta je
nije navodilo da prekine s njime; nitko u narodu nije bio neprijateljski raspolo
en prema njemu. Moglo
se ukloniti zloupotrebe, uspostaviti disciplinu, obnoviti pobo
nost bez uni
tenja svega, bez poricanja
cijele pro
losti i bez vra
anja jednim skokom na rije
i biblije i na prvobitno kr
anstvo. Ekumenski bi
koncil mogao rije
iti cijelo pitanje, u isto vrijeme ukinuti raskol i doniijeti crkvi refomle, koje je
trebala. Ali na nesre
u, nijedan od papa nije htio da se ukloni. Dr
avama nije nikako polazilo za rukom
da, sporazume i da prema obojici proglase sveope ukidanje poslu
nosti, koje bi ih primoralo da
popuste. Francuska je svim silama nastojala, da prestane raskol, ali su je u tom ometale unutra
nje
sva
e. Ubistvo vojvode Orleanskoga, koje ju je prepustilo utjecaju, vojvode burgundskog Ivana
Neustra
ivog; onemogu
ilo ju je da zauzme odluniji stav. Jer Flamanci, kojima je Ivan vladao
pristajali su uz Rim, pa je on stoga bio veoma zbunjen kavgom i svim snagama nastojao da doe do
rje
enja. Osjeaju
i pomo
, kardinali obiju stranaka najzad su se osmjelili. Godine 1309. konano su
sazvali opi koncil, u Pizi, koji je otpoeo rad 25. O
ujka. 79

Bila je neuvena novost u crkvi, da se koncil sastaje na poziv kardinala. Revolucionarno raspolo
enje,
koje je uzbunjivalo duhove u lai
kom dru
tvu, prenosilo se i u vjersko dru
tvo. Obojica papa, Grgur XII.
(u Rimu) i Benedikt XIII. podjednako su prosvjedovali i uzalud se uzbuivali nastoje
i da rad skup
tine
79

O tom neprijatcljstvu i njegovu podrijetlu vidi ni

e u III. poglavlju.

188

dovedu do neuspjeha. Ali ona je, bila odlu

na da ustraje do kraja. 5.lipnja je sveano proglasila Pierra
ge Luna (Benedikt XIII.) i Angela Corraria (Grgur XII.) nepoopravljivim raskolnicima i hereticima, svrgla
i jednog i drugoga i proglasila vakanciju Svete Stolice. Deset dana poslije toga, kardinali su tiaru
predali Aleksandru V. (1409-1410). Zatim su se raspr
ili, prepustiv
i nekom buduem koncilu, da izvr
i
reforme u crkvi. Budu
nost se
ilila mra
nijom no ikad, jer ni Grgur ni Benedikt nisu priznavali
valjanom presudu, koja ih je pogodila. Sad su postojala trojica papa koji su jedan drugom osporavali
vladavinu nad kr

anskim svijetom.
I kao da nije bilo dovoljno vei to,
to je crkvom potresala kriza njezine vlade, razdirala ju je u isto
vrijeme i hereza, podsjeaju
i takvim okolnostima na karolin
ku dekadansu u vrijeme, kad su sinovi
Louisa Pobo
nog jedan drugom osporavali krunu, dok je feudalizam, sve vi
e jaao, ru
e
i politiko
ustrojstvo carstva.
Wyclifizam je u Janu Husu na
ao mnogo
e
eg apostola, koga, su okolnosti imale uiniti kudikamo
opasnijim, nego
to je bio sam osnivau
enja. Isto onako, kako se Wyclifovi uspjesi u Engleskoj
obja
njavaju, kako smo vidjeli, politikim nezadovoljstvom,
to ga je
papinstvo izazvalo u njegovoj zemlji, tako jei Hus postigao svoje uspjehe zahvaljujui sve ve
em
neprijatelistvu, koje je po
ev
i od sredine XIV. st. suprotstavljalo ehe i njihovu zemlju Njemakoj80.
Nacionalni i osjeaj djelovao je u prilog i jednog i drugog raspolo
enja, ali na veoma razli
it nain.
Obja
njava se to, dakako razli
itim sastavom dvaju naroda. U Engleskoj je stanovni
tvo bilo homogeno,
pa je to Wycliifu pribavilo pomosvih onih, koji su, ustaju
i protiv papinstva, odbaacivali upletanje,
jedne strane sile. U e
koj su esi,
ivjeli pokraj useljenika, koje je Njema
ka izlijevala u njihovu
zemlju po
ev
i od. XII. st., pa je nacionalni osje
aj k Husu doveo cio slavenski dio nacije,
to je u
njemu pozdravio ostvarioca njihova oslobo
enja od crkve, koju su morali prije svega smatrati
njemakom crkvom. Hus se, uostalom, ve od po
etka oslanjao isklju
ivo na svoje sunarodnjake
e
koga jezika. I vjerska revnost, koju je u njima raspalio svojim govorni
tvom i snagom svog
uvjerenja, joje pojaala sva ona snaga nacionalne strasti,
to su je oni u sebi nosili; pa tako tu imamo
pred o
ima prizor, gdje teolog u tolikoj mjeri postaje apostolom, svoga naroda, da se nikakva vlast
nije usuivala da mu se odupre. Munja izopenja kojom je o
inut, interdikt, koji je baen na Prag
(1412), nisu usporili njegovu propagandu, koja je vepo
ela pridobivati pristalice u Poljskoj, Ugarskoj
i u Hrvatskoj.
Djelo crkvene reforme,
to ga je koncil u Pizi odgodio,
inilo se, da jedino_mo
e spasiti kr
anstvo.
Ivan XXIII. (1410-1415), koji je nedavno naslijedio Aleksandra V., sazvao je u Rimu novi koncil (za
travanj 1412), ali se on uskoro morao raspr
iti; jer je u grad provalio Ladislav, kralj napuljski. Ni
prijedlog njema
kog kralja Sigismunda; koji je bio sretan,
to mu Francuska i Engleska, zabavljene
svojim sukobom, prepu
taju, da u tom pitanju odigra va
nu ulogu, odreena je Konstanca kao sjedi
te
nove skup
tine, koja je otpo
ela radom. 5.studenog 1414. Njoj je poslije tri godine vije
anja i
pregovaranja po
lo za rukom da dokraj
i raskol. Ivan XXIII. je zba
en. Grgur XII. primoran da se
odrekne tiare, a Benedikt XIII.; koji je to odbijao osuen kao heretik i raskolnik. 11.studenog 1417.
izabran je Martin V ., ali to nije uinio konklav, nego komisija kardinala i delegata pojedinih naroda,
koji su bili zastupani na koncilu. Jedinstvo katolike vlade bilo je napokon uspostavljeno. A
to se ti
e
reforme crkve in caapite et in membris (u njezinoj glavi i u udovima), koju su tra
ili najbolji umovi
toga vremena, ona je bila jedva otpoeta. Sastojala se gotovo samo, od nekoliko mjera, kojima su
ubla
ene ovlasti,
to ih je kurija sebi pridr
avala u pogledu raspodjele beneficija. Za uzvat, koncil je
povjerovao, da je uni
tio herezu u e
koj time,
to je 6.srpnja 1415. osudio na loma
u rana Husa, koji
je opskrbljen za
titnim pismom Sigismundovim (salvum conductum), do
ao, u Konstancu u nadi, da e
80

189

crkvene oce pridobiti za svoje u

enje. Nekoliko mjeseci poslije toga, isto je tako osuen i smaknut i
Husov uenik Jeronim Pra
ki. Obojica su umrli kao mu
enici, a njihova smrtna kazna samo je pomogla
stvari, koju su platili svojim
ivotom. Dovela je do vrhunca vjersko i nacionalnog odu
evljenje eha.
Njihova mr
nja protiv crkve i protiv Njema
ke razvijale su se zajedno. I zaista, zar nije Hus u isto
vrijeme bio
rtva i koncila i Sigismunda? Zar su mogli da u za
titnom pismu,
to ga je primio od kralja,
ne vide samo odvratnu i podlu prijevaru.
Dosad su se Husove pristalice, kao i njihov uitelj, ograniavali na javno ispovijedanje Wyclifovih
ideja. Neki od njih ostali, su im vjerni: to su bili utrakvisti, nazvani tako zbog toga;
to su se
pri
e

ivali u oba vida Ali prete

na masa puka, potaknuta vjerskomstraa
u, razvila je jednim mahom,
to u
enje do njegovih krajnjih konzekvencija. Budu
i da biblija sadr
i bo
ju rije, trebalo ju je slu
ati
u svemu, ne samo u pitanjima koja se ti
u du
e, nego i u onima, koja se odnose na tijelo. Zbog toga,
svaka crkvena kao i civilna, organizacija mora nestati. Trebalo, je na ovom svijetu stvoriti kraljevstvo
bo
je uspostaviv
i, prema rije
ima svetih knjiga, jedinstvo sveukupnog ovjeanstva. Bio je to
zanesenjaki san jednog mladog naroda, koji je bio, pun iluzija, i kome su po postupcima sli
ni u
cijeloj povijesti samo ruski bolj
evici iz 1917. Smjesta su pristupili djelu, vjeruju
i, da je
e
ki narod
odabranik gospodnji. Katoli
ko je sve
enstvo rastjerano, njegova su imanja konfiscirana, a crkva i
samostani razoroeni. Puku je dano neko patrijarhalno ustrojstvo po uzoru, na stari zavjet, a na mjestu
Burga Kozihradek, u kom je Hus proveo svoje posljednje godine, podignut je sveti grad Tabor, po kom
su novi Hebreji dobili ime Tabori
ani. Iznenadna smrt
e
kog kralja Vaclava (16.kolovoza1419)dala im
je jopotpuniju slobodu djelovanja, jer ga je naslijedio omrznuti Sigismund, Juda-izdajnik muenika iz
Konstance. Revolucija je dakle vladala zemljom. Nijemci u e
koj, koji su ostali vjerni crkvi, pagnuli
su glavu pred olujom. Dotle su se sa svih strana zaneseni mistici koje su u svom krugu prikrivole
organizacije bogarda ili proleetarijat industrijskih gradova, po
urili u tu zemlju, gdje je upravo bila
progla
ena bo
ja vladavina, pa su njihove komunistike te
nje ili njihova privienja raja na zemlji
potakla usred biblijske strogosti Tabori
ana stvaranje mnogih neobinih sekti. Tako je neki belgijski
tkalac osnovao sektu adami
ana; koju obilje
avaju veoma zanimljivi zanosi njezinih pristalica. Uenici
novoga Adama naselili, su se najednom otoku rijeke Nezarke, pa su tvrdili, da ondje u najpotpunijem
komunizmu
ive rajskim
ivotom: Po uzoru na prve ljude, ukinuli su upotrebu odje
e, a njihov je moral
bio isto tako primitivan kao i njihovo odijevanje. Uskoro, su postali uzrokom takve sablazni, da ih je
Jan i
ka l421. morao dati poubijati.
Vjera husita bila je prejaka, a da ih ne bi navela, da je
ire u svom susjedstvu. Tako je e
ka od 1419.
postala
ari
te propagande, iz kog se njegova revolucionarna vjera prelijevala poput lave u
enja, koje
je sve pred sobom palilo i uni
tavalo, U susjednim salvenskim podru
jima, u Poljskoj, Moravskoj i

leziji, gdje je jezik njegovih apostola bio bez te

ko
a razumljiv i gdje su narodne mase ivjele pod
jarmom plemstva, nikle su smjesta tisue pristalica. To se u
enje uvuklo i meu sirotinju, u njema
kim
predjelima Austrije. A njegov je ugled postao joblistaviji zbog uspjeha,
to ih je postiglo. Pobjede
Jana i
ke i Prokopa nad njema
kom konj81icom, koju su protiv njih poslali papa i Sigismund,
neodoljivo su vjernike podsje
ale na pobjede Daviove ili Gedeonovenad Adami
anima.
Na husitku opasnost pozivali su se svi oni u crkvi, koji su zahtijevali da se sastane novi koncil. Martinu
V. je polazilo za rukom da se odgaa. Njegov nasljednik Eugen IV. (1431-1447), koga su pobijedile
okolnosti i pritisak javnog mnijenja, donio je odluku. Koncil je otpo
eo radom u Baselu u srpnju 1431.
U njegovim vije
anjima nametnula su se dva velika pitanja: e
ka hereza i reforma crkve. Dogaaji su
mu dopustili, da rije
i samo prvo.

81

190

Vjerski i socijalni radikalizam Tabori

ana najzad je izazvao potpun prijelom izmeu njih i utrakvista.
Gotovo cijelo, plemstvo pre
lo je na stranu ovih, pa im je pribavilo krvavu pobjedu kod Lipana
30.o
ujka 1434.
To je bilo dovoljno, da e
ka, koja je vebila iscrpljena ratovanjem, zatra
i da otpo
ine, pa su
pregovori, koje je koncil poveo s utrakvistima najzad zavr
ili dosta nejasnim rje
enjem, kojim su se
zadovoljile obje strane (1436). Time se te
koama prije izbjeglo zaobila
enjem, nego
to su bile
rije
ene. Toliko napora, toliko odu
evljenja i toliko prolivene krvi donijelo je najzad koristi samo
e
kom plemstvu, koje je meu sobom podijelilo samostanska imanja. Uz cijenu plja
ke njezinih
dobara, ono se, izmirllo s crkvom. Snaga, koju je time steeklo, imala je ubudu
e temeljito smanjiti
opasnost od obeshrabrenih sekta
a, koji su i dalje ostali na
ivotu meu narodom. Za kona
no
istrebljenje raunalo se vremenom.
A
to se ti
e reforme crkve, moglo se u prvi mah vjerovati, da
e ovaj put zaista biti provedena prema
programu,
to su ga nekou Kostanci izlo
ili ljudi kao Pierre d'Ailly i Gerson. inilo se, da je ve
ina
crkvenih otaca odlu
na, da monarhijsko ustrojstvo kr

anstva zamijeni koncilarnim ustrojstvom. Ona je

joenerginije nego u Konstanci proglasila prvenstvo koncila pred papom i energino osujetila napore
Eugena IV. da raspusti skup
tinu. Ona nije bila zadovoljna samo time,
to je ukinula financijske
zloupotrebe kurije, pobolj
ala na
in
ivot,a sve
enstva, nametnula stalno boravi
te crkvenim
dostojanstvenicima, suzbila simoniju i zabranila okupljanje beneficija u jednoj ruci, nego je prema
papi oitovala takvo nepovjerenje i tako revolucionarnu kontrolu, da se najzad u njezine redove
uvukao rascjep. Time se Eugen obilno okoristio. Car Ivan VII. Paleolog i carigradski patrijarh nedavno
su do
li u Italiju i opet jednom nastojali da dobiju pomoZapada protiv Turaka obe
avajui uniju grke
crkve s rimskom. Papa je smjesta sazvao koncil u Ferraru, zatim u Firencu, da vije
a o tom prijedlogu.
Bio je to la
an ulog baen iz o
aja u igru, ali je svatko hinio ili je sebe uvjeravao, da ga shva
a
ozbiljno. Jedin dio crkvenih otaca odazvao se njegovu pozivu, pa je 5.srpnja 1439 progla
ena unija, a
to je papi trenutno pribavilo sjajan uspjeh. Bilo je to trenutno zato,
to je isto
na crkva ve
etiri
godine poslije toga uniju osudila i odbacila. Ali ipak, opozicija, koja je ostala u Baselu, bila je za
neposrednu budu
nost diskreditirana. Nastojala je da nasiljem sakrije svoju slabost. 5.lipnja 1439
zbacila je Eugena IV. i na njegovo mjesto imenovala Feliksa V., koga nitko u Evropi nije shvatio
ozbiljno i koji je u povijesti posljednji protivupapa. Ostav
i tvrdoglavo u stavu otpora, koji odsad vi
e
nije imao nikakve nade, koncil je jodeset godina
ivotario mranim i bezutjecajnim
ivotom, te se
najzad 25.travnja 1449 razi
ao. Feliks V. je abdicirao i nanovo zauzeo mjesto meu kardinalima. Velika
kriza, kroz koju je papinstvo pro
lo, bila je zavr
ena, i to zavr
ena njegovom pobjedom. Od djela, koje
je poduzeo koncil, nije preosalo ni
ta. Crkva je i dalje zadr
ala svoj monarhijski oblik. Poslije toliko
rada i nada sve se opet vratilo na polaznu toku.
Ali ipak, od sve te vreve i uznemirenosti, koja je na trenutak obe
avao, da
e dati nov oblik
katoli
anstvu, preostalo je ne
to,
to nitko u crkvi nije
elio posti
i sve ve
a nezavisnost pojedinih
dr
ava u crkvenim pitanjima. Prepirke i svae papa s koncilom omogu
ile su vladarima, koje su obje
strane imale podjednakog interesa da
tede, da ograni
e upletanje Rima u poslove njihove dr
ave i da
prisvoje dio utjecaja u postavljanju i u disciplini svoga nacionalnog sve
enstva. Pragmatika sankcija,
koju je 1438. proglasio Karlo VII. i koju mo
emo smatrati polaznom tokom slavnih galikanskih sloboda
francuske crkve, najznaajniji je rezultat toga sticaja okolnosti. Papinstvo je ostalo gospodarom u
crkvi. Ali crkva vi
e nije bila ona,
to je bila u Srednjem vijeku. Prestala je protezati svoj autoritet
jednako na podru
je svjetovnog ivota kao i na podru
je duhovno. Na neki se na
in povukla u samu
sebe i specjalizirala se, ako se tako smijemo izraziti, u svojoj vjerskoj ulozi. Poslije cara, sad je i papa
kao univerzalna vlast is
ezao s pozornice svijeta. Poslije polovine XV. st. vi
e ne
e biti antipapa. Ali
isto tako, po
to je Pavao II. svrgao kralja e
ke, Jurja Podjebradskog (1466), vi
e se ni jednom ne
e
dogoditi, da papa podvrgava svom posrednikom sudu prepirku meu kraljevima.
191

DRUGO POGLAVLJE
STOGODI
NJI RAT
I. DO SMRTI EDUARDA III. (1377)
Od kraja XIII. st. Francuska vi
e nije imala one prevlasti, koju je neosporno u
ivala od vremena Filipa
Augusta do Filipa Lijepog. Da bi mogla zadr
ati to gospodstvo u Evropi, trebalo je da njezina kultura i
dalje napreduje i da se njezina politi
ka moodr
i i dalje na istoj razini. Ali prva se zaustavila u
napredovanju, a druga je stala opadati. Ni umjetnost, ni knji
evnost, ni znanost, koliko god su jo
uvijek bile va
ne i zanimljive, ne raaju vi
e nikakvim bitnim novinama. A
to se ti
e snage i
blagostanja nacije, oboje je ugrozila strahovita krita stogodi
njeg rata.
Zna
enje toga velikog sukoba uvelike uostalom, prelazi granice zapadne Evrope. Obje dr
ave, koje su
se meu sobom borile, bile su previ
e utjecajne, a da hi njihova svaa mogla zanimati samo njih same.
Ustvari, ona se namee svim vladarima, pa zbog saveza, koje ona poti
e meu njima ili po utjecaju,
kojim ona odreuje njihovo dr
anje, ona poprima op
e evropsko znaenje.
U neuravnote
enoj Evropi, u kojoj je nestanak politi
ke prevlasti papinstva pokvario ravnovjesje
snaga, ta je, svaa silom okolnosti postala privla
nim sredi
tem ili bar najva
nijim dogaajem
to je
zbrkanoj uznemirenosti vremena, kojim dominira, dao neki zajedniki i op
i pravac kretanja.
Tako dug i tako ogoren rat bio je mogusamo izmeu Francuske i Engleske. Samo su te dvije dr
ave
raspolagale s dovoljno sredstava, samo su one imale dovoljno ujedinjen narod, da su mogle podnijeti
takvo isku
enje, a da ne propadnu. Ali svatko ostaje zbunjen, kad uporedi veli
inu napora, koji su u to
utro
eni, s ni
tavno
u rezultata, koji su postignuti. U osnovi, o borbi Francuske i Engleske mo
e se
rei isto ono,
to i o borbi papa s koncilima: bio je to potpun neuspjeh.
Poslije toliko prolivene krvi, poslije toliko nevolja i ru
evina, oba su se protivnika na
la gotovo na istoj
polazlnoj toki, pa se stoga spravom mo
e re
i, da je stogodi
nji rat bio samo uasna i potpuno
besplodna sveop
a nesre
a. Naknadilo je i suvi
e lako konstatirati, da on uope nije mogao biti ne
to
drugo. Neosporno je i savr
eno jasno, da engleski kraljevi nikako nisu mogli ste
i francusku krunu. A
ipak je to bio onaj cilj, koji su oni sebi postavili. Osim njega nije bilo nikakva bitnog razloga, koji bi ih
gonio u rat. A osobito nije bilo nikakva razloga koji bi u rat gonio engleski narod. Jer Francuska, nije
prijetila, pa ak nije ni smetala Engleskoj. Ni jedna ni druga nisu jopostale pomorska nacija. Njihovi
se trgovci jonigdje nisu susretali kao takmaci, kao
to e to biti poslije, ili kao
to su se veu XIII. st.
u lukama na Levantu susretali trgovci iz enove i Venecije. Guyenna, koja je i dalje bila kontinaltalni
posjed engleskih kraljeva, nije za njihov narod bila nimalo va
nija; nego
to je to u XVIII. st. bilo
kraljevstvo Hanover. Bilo bi posve razumljivo, da je Francuska napala Englesku u namjeri, da joj
oduzme tu pokrajinu, koja je bila posljednji ostatak,
to je josmetao jedinstvu kraljevstva. Ali rat
nije izazvala Francuska, nego Engleska. Izlika za to bio je zahtjev Eduarda III; na krunu Kapetovi
a. Ali
u tom pitanju nije mogu
e na
i nikakva nacionalnog iteresa Engleske. Banaprotiv. Savez Francuske sa

kotskom ni
ta bolje ne obja
njava podrijetlo sukoba. Jer zaista jel suvi
e o
ito, da je osvojenje

kotske postalo neizmjerno te

e i ak nemogue, jer se kompliciralo ratom s Francuskom. Ukratko, s
koje god strane promotrimo cijelo to pitanje, stogodi
nji rat se ukazuje kao beskoristan rat u tome
smislu,
to nije izbio ni zbog kakvog
ivotnog interesa. U njemu treba zapravo vidjeti samo rat zbog
presti
a. I bato obja
njava strast, kojom je engleski narod, u njem pomagao svoje kraljeve.

192

Za vladavine Eduarda I. (1272-1307) parlamentarno se ustrojstvo i dalje uvr

alo. Godine 1297. kralj
je i formalno priznao pravo parlamentu da odobrava porez. Povratak njegova nasljednika, Eduarda II.
(1307-1327) na praksu osobne vladavine, doveo je kao i za Hennrika III. do pobune puka pod vodstvom
baruna. Kraljev neuspjeh u
kotskoj protiv Davida Brucea, koji je ponovo pograbio oru
je i potukao ga
kod Bannockburna (24.lipnja 1314), do kraja ga, je omrznuo. Godine 1326 nezadovoljnici su se okupili
oko kraljice i prijestoloonasljednika. 7.sijenja 1327. parlament je proglasio, da je kralj skinut s
prijestolja. Vladavina Eduarda III. (1327-1377) otpo
ela je, dakle kao i vladavina Eduarda I.: novom
pobjedom nacije nad krunom. Ali priznav
i taj svr
eni
in, kako je to u svoje vrijeme u
inio i njegov
djed i pridru
iv
i se iskreno parlamentu, Eduard III. je tu pobjedu naroda pretvorio u korist za krunu.

to god je parlamentu vi
e dopu
tao da se uplee u njegovu politiku, to je ta politika postajala sve
popularnija. Odobrenje ku
e lordova i ku
e op
ina (koje se baza vrijeme Eduarda III., poinju jasno
isticati kao dva posebna doma); dano je kraljskim pothvatima, solidariziralo ih je s njima. Kako god su
ti pothvati bili skupi u njima je sad ve bila u pitanju
ast nacije, pa se t
ast stapala s a

u
kraljevom. Nema sumnje, da parlament nije ni
ta u
inio, da bi kralja gurnuo u rat protiv Francuske.
ini se ak, da je
Eduard u po
etku bio tako malo siguran u njegovo raspoloenje, da je novac, koji mu je bio potreban
za pripreme, najprije poeo posuivati od firentinskih bankara. Ali ga je njegov bankrot (1339)
primorao da se ubudue, sve do kraja svoje vladavine, uvijek obra
a svome vjernom parlamentu. Tako
je njegova svaa postala svaom njegova naroda. Engleska se osje
ala
a

u anga
irana u ratu svoga
kralja. Strastveno se u njemu borila, iz osjeaja nacionalnog ponosa, a to je najja
i od
svih osjeaja. Nitko, dakako, nije mogao znati, upu
taju
i se u taj rat, dokle
e on zemlju odvesti.
Englezi se sigurno nisu nadali, da
e kod Francuza naii nasamoljubije i nacionalne, strasti jednake
svojima. Po
to je borba jednom veotpoela, a radilo se o francuskoj kruni, koju je imao stei njihov
kralj, morali su ii dokraja i zadr
ati oru
je u rukama sve dok im od iscrpljenosti samo ne padne iz
ruku.
A ipak, kako treba razumjeti, da Francuskoj nije po
lo za rukom, da odmah i odluno, suzbije napad
Eduarda III.? ini se, zaista, da su svi izgledi bili na njezinoj strani. Ne samo da je imala prednost, da
se brani na svom vlastitom tlu, nego je i njezino stanovni
tvo bilo sigurno dva ili triput brojnije od
stanovni
tva Engleske, a bogatstvo joj je bilo joi mnogo ve
e. Treba pri tome uzeti u obzir, da njezini
porazi kod Crecyja, kod Poitiersa, kod Azincourta nisu bili ni po emu odluni.
Kako god su obili ozbiljni, oni nisu uni
tili njezine snage i nisu je onemogu
ili da vodi borbe. Razlog
njezine nemo
i bio je drugi. Treba ga tra
iti u nemirima, koji su njome harali poev
i od sredine XIV.
st., i koji se i sami, bar najve
im dijelom obja
njavaju prirodom francuske dr
ave, kakva se formirala
u vremenu, od Filipa Augusta do Filipa ,Lijepog.
Ta, je drava, kako smo dovoljno mogli vidjeti prije u tekstu, u
biti bila monarhijska. Osim kralja nije u njoj bilo nikakve nezavisne politike vlasti; bilo je samo
inovnika ili vijea, od kojih nijedno nije potjecalo - kao engleski parlament - iz nekog drugog izvora,
razliitog od krune. Kraljev autoritet, koji je od vladavine do vladavine imao sve vei utjecaj u zemlji i
sve potpunije okupljao pojedine dijelove vlasti, koje je razjedinio i rasuo kne
evski feudalizam, u biti
se izraavao za
titom i pravdom. Kralj je bio opunomoeni odvjetnik svoga kraljevstva, prvi zemaljski
sudac i branilac svojih podanika. Na tom se osnavala njegova dru
tvena uloga i na tom je nikla njegova
popularnost. Dr
ava, kojoj je bio na elu, u osnovi se temeljila na ideji prava. Njezini glavni slu
benici
bili su bailliji, sudbeni
asnici; njezin najva
niji sredi
nji organ, pari
ki parlament, bio je sudi
te. I
pu
ko osje
anje, koje je zadr
alo u sje
anju sliku Louisa Svetog, kako izri
e pravdu pod hrastovima u
Vincennesu, u tom je pogledu posve u skladu sa stvarno

u. Filip Lijepi je dokraja ostao pristalica tog

shvaanja, i njegov sukob s papom u biti je samo svaa zbog pravnog vrhovni
tva kraljevog.

193

Meutim drava je, da bi se odr

ala, sve vi
e trebala financije. No sve
to je ostalo, od nekada
nje
rimske poreske organzacije - stari porezi, koji su se 0pretvorili u davanje u naturi - pre
lo je veu X.
st.
u ruke velikih vazala. Za svoje odr
anje dvor ima samo svoje domene i prihode s njih. Tome je mogao
dodati prihode od kovanja novca, koje kralj od Filipa Augusta, uvelike ponovo preuzima od velikih
vazala. 82 Zbog toga on trai pomou posuivanju. Ali to nije bilo dovoljno. Trebalo bi da postoji porez,
ali njega nema. Otuda za Filipa Lijepog skrajnje mjere: kvarenje novca, oporezivanje, sveenstva,
koje nagoni papu u rat, ukidanje reda ternplara, koje je izazvalo sablazan sumljivo poslovanje s
Talijanima,
to se bogate na ra
un dr
avne riznice. Nikom i ne pada na pamet pomisao, da bi se moglo
razrezati namet na podanike, jer to nije zamisao osnovana na pravu. Pojam dr
ave, koja svoju ovlast
pro
iruje
ak dotle, da crpe iz privatnog bogatstva onih, koje
titi, jose nije rodio. U financijskom
pogledu razvoj je dakle, joveoma zaostao za razvojem u pravnom pogledu. Ukratko, krajem XIII. st.
razvoj jonije prerastao shvaanje, koje javne financije mije
a i zamjenjuje s kraljevim prihodima.
im je izbio stogodi
i1ji rat, to je prouzrokovalo najvee pote
ko
e. Da bi platio vojsku, unajmio
pla
enike, dao novanu pomosaveznicima, kralj e se zadu
iti i nered e uskoro biti tako velik, da
e
morati u pomopozvati one iste svoje podanike, kojima se nije usudio nametnuti porez: sazvat
e
dr
avne stale
e i od njih zatra
iti novac, koji sam nije imao. A to
e znaiti po
etak strahovite krize.
To e zna
iti po
etak neke vrste revolucije, i to usred rata, koja podsjea na onu,
to ju je Engleska
pro
ivjela u vrijeme Velike povelje. Ali je poloaj u Francuskoj bio mnogo ozbiljniji. Jer one
nacionalne kohezije, koju je normansko osvojenje dalo Engleskoj, ovdje nema. Kraljevstvo, koje je
ujedinilo membra disjecta svoje zemlje, sve je opet dovelo u pitanje, kad se obratilo puku.
Sve
e se to pretvoriti u zbrku. Dru
tveni redovi, od kojih se satoje dr
avni stale
i, nisu meu sobom
slo
ni. Trei stale
, koji se oslanja na gradove i koji ima novca, htjet
e da uvede reforme, koje kralj
ne prihva
a. Knezovi e se okoristiti prilikama i opet zadobiti, utjecaj, koji su izgubili. Borbe razliitih
stranaka potai
e politi
ke ambicije seniora po krvi. Etienne Marcel bio je uvod u borbu Bourguignona
i Armagnaca. Osim vladavine Karla V., za koje su se prilike popravile mo
e se re
i, da je Francuska od
zasjedanja dr
avnih stalea u 1353. pa do vladavine Louisa XI. bila plijen dvostrukog unutra
njeg rata:
izmeu tre
eg stale
a i kralja, te izme
u knezova i krune. A sve sve, je to imalo u osnovi svoj uzrok u
fiskalnoj krizi, koja je neizbje
ivo nastala zbog ustrojstva kraljevstva. Bila je to, ako se Smijemo tako i
izraziti, kriza povjerenja, koja je bila nu
na, da se dr
ava, izdigne nad shva
anje iz vremena
Kapetvi
a, do drugoga, razvijenijeg i potpunijeg shva
anja; kriza, u kojoj se inilo, da je dr
ava usred
strahota ratovanja s inozemstvom vedospjela na sam rub propasti.
U godinama, koje su prethodile velikom ratu, ni
ta jonije navije
talo, da
e do
i do rata. Trojica
sinova Filipa Lijepog ne imaju
i mu
kog potomstva naslijedili su jedan za drugim svoga oca. Bili su to
Louis X.(1314-1316), Filip V. (1316-1322) i Karlo IV; (1322-1328). Svi su se oni bezikakvih sjajih uspjeha
okoristili poloajem, koji im je predavan u naslijedstvo. Nije, se posavljalo nikakvo novo pitanje.
Papinstvo se nastanilo u Avignonu i uvijek je bilo susretljiosti prema kruni; s Engleskom je vladao mir;
njezin kralj Eduard II. o
enio se, u skladu s pogodbama ugovora u Montreuilu,sestrom trojice kraljeva.
Samo se flandrijski rat otezao jonekoliko godina i najzad, za Filipa V. zavr
io pari
kim ugovorom
(1320), koji je kraljevstvu ustupio ka
telanije Lille, Douai i Orchies i
enidbom uveo nasljednika
grofovske asti, Louisa od Neversa, u kraljevsku porodicu.
U trenutku, kad je umro Karlo IV., kraljevstvo je dakle u
ivalo dubok mir. ak ni izumr
e dinastije
Kapetovia nije urodilo nikakvom te
koom. Veje prilikom smrti Louisa X. njegova k
i bila uklonjena
od nasljedstva krune, pa se Filip Valols imao samo okoristi naelom, koje je progla
eneo jodvanaest
82

La taille (glavarina) nije u provom smilu rije

i porez, nego trajno-pravo.

194

godina prije toga, a bilo je u skladu sa starim frana

im kraljevskim pravom, pa ga je cijela nadja
prihvatila bez ikakva osporavanja. Bilo je to tako nepobitno naelo, da Eduard III., po majci unuk Filipa
Lijepog, nije u odlu
nom trenutku izrekao nikakva prosvjeda. ak i po enskoj lozi njegova su prava
bila su ni
a od prava Ivane, k
eri Louisa X., koja se udala, za Filipa od Evrexa i kojoj je novi kralj iz
razboritosti prepustio kraljevstvo Navarru, na koje se t.zv. salijski zakon, nije, mogao tako o
ito
odnositi, kao na Francusku.
Njegova je vladavina otpo
ela, pod sretnim auspicijama. Flandrijski grof ga je pozvao u pomoprotiv
velikog ustanka tkalaca u Brugesu i seljaka na f1andrijskom primorju, koji su od 1325. udru
ili svoje
napore u borbi,
to su je prvi vodili protiv patricija, a drugi protiv plemstva. 23. Kolovoza 1328 kralj je
kod Cassela izvoj
tio pobjedu, koja je dokrajila pobunu. Idu
e godine mu je Eduard III. polo
io
vazalsku zakletvu za Guyennu. inilo se, da je rat tako malo vjerojatan, daje kralj u sporazumu s
papom pripremao kri
arski pohod ili tonije, francusku vojnu na istok, koja je imala krenuti na put
morem god. 1332.
Eduard III. je u Engleskoj manje sretno otpo
eo svoje vladanje. Novi vojni uspjesi Skota primorali su
ga, da prizna nezavisnost njihove zemje njihova kralja, Roberta Brucea (1328) prekinuv
i time vazalsku
vezu, na koju je Eduard I. primorao te uporne protivnike. Na sre
u po njega, pobuna Eduarda Baliola
protiv Davida Brucea, Robertova nasljednika (god. 133l), omogu
ila mu je,.da uspostavi ono,
to je
nedavno razrije
io. Izjasnio se za Baliola, potukao
ete zakonitog kralja kod Hallisdown Hilla (1335) i
primorao ga, da pobjegne u Francusku, gdje ga je Filip VI primio onako, kao
to je kasnije, Louis XIV.
primio Jakova Stuarta. Balliol se po
urio da uvrsti svoj polo
aj ustupiv
i pobjedniku podruje Berwick
i priznav
i sizerensku vlast Engleske nad kraljevstvom, koje mu je ona pribavila (u velja
i 1334).
Simpatiju, koju; je francuski dvor iskazao Davidu Bruceu, primio je Eduard III. kao uvredu. Odgovorio
je na nju time,
to je poeo ne
tedice pokazivati znakove povjerenja prema: Robertu od Artoisa,
smrtnom neprijatelju Filipa VI., koga je primio u Londonu s velikom bukom. Prava; koja je vjerovao ili
je sebi uobra
avao da ima na krunu Francuske, mora, da su ga uskoro pridobila za pomisaoda obnovi
rat, koji je njegov djed morao 1297, tako naglo prekinuti. Bio je mlad, aktivan i popularan zbog svoje
pobjede nad kotskom, pa je dopustio, da ga zavede ambcija. Uostalom, kao i svi veliki slavoljubivci
bio je i on razborit, pa se nije htio upustiti u pustolovinu, prije nego
to za sebe osigura sve izglede na
uspjeh. Nadahnuv
i se primjerom Eduarda I., preuzeo je kao svoju prvu du
nost, da sebi osigura
savezni
tvo nizozemskih vladara. Najva
niji meu njima, fIandrijski grof Louis od Neeversa, pokazao

e, isto onako vjeran Filipu VI., koji ga je spasio od pu

ke pobune, kao
to je Guy de Dampierre 1297.
bio pripravan da prekine s Filipom Lijepim, koji je protiv njega pomagao patricije. Ali s druge strane
Shelde, u onoj nekada
njoj Lotaringiji, koja je sada bila pocijepana u bogate kneevine,
to su od
vremena velikog meuvlaa u
ivale, potpunu nezavisnost pod nominalnom vrhovnom vlasti carstva,
posao je morao biti lak
i; uz dobru plau mogao je bez te
ko
a , unova
iti saveznike. Zahvaljujui
firentinskim bankarima, ,koji su mu otvorili naj
iri kredit, Eduard je mogao tro
iti bez rauna. Dao je
neograni
enu punomo grofu Vilimu II. od Hainauta i Hollanda, ijom se k
erkom Filipinom,
pokroviteljicom Froissartovom, o
enio jo1328., pa nije trebalo dugo ekati da za skup novac sklopi
sporazum s vojvodom brabantskim i s nekoliko drugih osoba manjeg znaenja, kao
to su bili grofovi od
Gelderna, Klevea, Juliersa. Isto onako, kao
to je Eduard I. 1297. kupio pomonjema
kog kralja,
Adolfa od Nassaua, tako je Eduard III. smatrao korisnim, da unajmi, kao svog plaenika cara Luddviga
Bavarskog. Nema sumnje, da se nadao, da e taj bijednik, kog je Ivan XXII. nedavno izop
io, na
i u
svojoj, mr
nji prema avinjonskom papinstvu razlog, da se osveti na Francuskoj.
Engleskoj je koaliciji Filip VI. u Nizozemskoj suprotstavio , starog
ti
enika Francuske, biskupa od
Liegea, i e
kog kralja Ivana Slipog, koji je bio u rodbinskim vezama s njegovom ku
om, ali koji, je
195

uostalom sa sa sobom doveoteo nekoliko vitezova iz svoje grofovije Luxembourga. U

kotsku je poslao
pomopristalicama Davida Brucea, koji su se ponovno latili oru
ja.
Neprijateljstva su poela 1337. Francuzi su prepadom spalili Gzernesy i Portsmouth; Englezi su napali
odred flamanskih
eta na otoku Cadzant. Idue godine, 22.srpnja l338. Eduard III. se iskrcao u Anversu
s namjerom da nanese sna
ne, udarce. Ali njegovi saveznici nisu osje
ali nikakva odu
evljenja. Ludvig
Bavarski se ograni
io na to, da mu dodijeli naslov namjesnika carstva, a sam se nije ni pomako.
Brabantski vojvoda i Vilim II, grof od Hainauta i Hollanda, koji je nedavhno naslijedio svoga oca, oito
su nastojali da izbjegnu svojim obavezama. Da i takve pomonike uvukao u borbu; koja je za njih bila
samo prilika, da dobiju supsidije, trebalo je neprestano plaati, a Eduard je bio preoptere
en
dugovima, pa je nedavno, bankrotirao, pokvukav
i za sobom u propast i svoje firentinske zajmodavce!
Na sre
u, meutim, da bi primorao flandrijskcig grofa, da se i on upusti u borbu, bio je obnovio
taktiku; koja je vei prije dovodila do uspjeha u razmiriama Engleske s grofom: zabranio je izvoz
vune, koja je bila nephodno potrebna suknarstvu u Gandu, Brugesu i Ypresu. Usprkos krizi,
to ju je
izazvao tom mjerom, Louis od Neversa ostao je nepokolebljivo vjeran Francuskoj. Ali gradski cehovi i
trgovci nisu pritajali da se dadu uni
titi ili izgladnjet a budui daje njihov vladar vi
e cijenio interese
svoga vrhovnog gospodara, nego njihove preuzeli su sami brigu za svoj spas. Gand, u kom su ve
nekoliko godina dominirali suknarski cehovi, preuzeo je pod vodstvom bogatog graanina Jakova van
Artevelde upravu u grofoviji. Artevelde je stupio u dodir s Eduardom; embargo na vunu bio je ukinut, a
da raspr
i predrasude, koje bi mogle smetati graanima da ostave Filipa VI., svoga vrhovnog
gospodara. Eduard je do
ao u Gand i ondje na Petkovu trgu dao samoga sebe proglasiti francuskim
83
kraljem.* Tako je uzajamna vezanost interesa urodila savezom njegove kraljevske i dinasti
ke
politike s graanskom i ekonomskom politikom flamanskih gradova, kom je Flandrija u budu
nosti
imala ostati nepokolebljivo vjerna. U toj zemlji u biti industrijskoj u kojoj je prevadavalo graanstvo
politika se prije negoli drugdje u sjevernoj Evropi podvrgla ekonomskim obzirima.
Ulazak Flamdrije u engleski savez osigurao je Eduardu vrstu bazu na sjeveru. Dotad se rat vukao du
granica Francuske u
arkanjima i spaljivanju sela. U isto su vrijeme kardinali, poslani u Avignon uzalud
nastojali da pregovaraju o miru, o kom se govorilo samo zato, da se dobije na vremenu. Sad su
meutim operacije najzad mogle popriimiti onaj opseg, o kom je Eduard sanjao. Po
urio je u Englesku
da od parlamenta zatra
i supsidije, koje je njegov bankrot u
inio neophodno potrebnima. Prilike su mu
pomogle, da mu zatra
eni novac bude odobren. 23. Lipnja 1340.. njegovo je brodovlje pred Eclusom
izvoj
tilo sjajnu pobjedu nad francuskim, a zatim je, u pratnji flamanskih nareddnih odreda i uz pomo
knezova, koje je taj lijepi uspjeh ohrabrio poduzeo opsadu Tournaia (od 22.srpnja do rujna) ali je ona
propala i zavr
ila primirjem u Esplechinu, koje je idu
ih godina zaredom produavano.
Tako plan napada sa sjevera, usprkos pomo
i Flandrije, nije uspio. Van Artevelde poginuo je 1349. u
pobuni,
to su je protiv njega podigli gantski tkalci. Koalicija knezova raspadala se. Ludvig Bavarski ak
je (ne vrativ
i novac, koji je primio) pre
ao na stranu Filipa VI, kome je uostalo imao biti isto tako
bezvrijedan saveznik, kao
to je bio Eduardu. Od dviju zara
enih strana,
inilo se, da je polo
aj
Francuske bolji. Ona se okoristila primirjem da povea svoje podru
je na isto
noj granici. Godine
1343. ona je za gotov novac kupila Dauphineju od dauphina84 Humberta II., a njegov je naslov otada
ostao kao titula nasljedniku francuske krune.,
83

Marche du Vendredi, Vrydagsrilarkt - trg u Gandu u blizini crkve Sv. Jakova iz XIII. st. i dana
nje univerzitetske biblioteke,
na kom su se u Srednjem vijeku odigrali mnogi va
ni dogadaji. Danas je ondje kip Jakova van Artevelde. Prev.
84

RijeDauphin je feudalni naslov, koji se prvobitno upotrebljavao mjesto grofovskog ili vojvodskog. Grofovi Vienne (juno od
Lyona) po
eli su ga nositi veoko 1130. Kasnije je u
ao u upotrebu i u Auvergni. Seniori, koji su nosili taj naslov, imali su u
grbu delfina, koga ta rijeu francuskom oznaava. - Prev.

196

Primirje nije sprije

ilo Edunda III. da doe u Bretanju u pomogrofici od Monforta, koja je osporavala
vojvodstvo Karlu de Blois,
to ga je pomagala Francuska, i da grofa od Derbyja po
alje da napadne
Gascognu. Godine 1346. iznenada, se iskrcao u Normandiji. To je, bila polazna to
ka potpunog
preokreta. Posve nova ratna taktika, koja se oslanjala na ulogu strijelaca u bici, pribavila je Englezima
niz sjajnih pobjeda, Potpuno nacionalni sastav Eduardove vojske mora da mu je takoer donosio isto
onakvu prednost nad protivnikom, koji se uvelike slu
io stranim pla
enicima, kakvu su u XVI. st. imale

panjolske armije. Bitka kod Cnecyja (26.kolovoza) dokazala je te odlike. Usprkos prednosti u broju,
Francuzi su ondje morali pretrpjeti velik i stra
an poraz - molllte grande et moult horrible. kako se
izrazio Froissart. e
ki kralj Ivan Slijepi, flandrijski grof i mnogo druge velike gospode ostalo je meu
poginulima. Pobjednik se tim nenadanim uspjehom okoristio da opsjedne Calais, koji je zauzet poslije
jedanaest mjeseci, a vratio se u posjed Francuske tek l558. Nekoliko sedmica poslije Cecyja, David
Brouce, koji se vratio u
kotsku, potu
en je i zarobljen kod Nevil's Crossa (17.listopad). Englezi su
posvuda pobjeivali. Ali su, i na jednoj i na drugoj strani podjednako osje
ali potrebu da odahnu. Na
intervenciju pape sklopljeno je primirje (u rujnu 1347.), koje je pojava crne kuge produ
ila na idu
u
godinu i koje se vi
e puta uzastopce poonavljalo, tako da je potrajalo sve do 1355.
Obje strane okoristile su se tim po
inkom, da pripreme odlunu akciju. Zahvaljuju
i supsidijama
parlamenta, Englezi su sakupili tri armije: jednu u Guyenni, drugu u Bretanji, a tre
u u Normandiji.
Novi francuski kralj, Ivan II. Dobri85 (1350-1364) donio je odluku da sazove dr
avne stale
e, koji su mu
dali sredstva, da opremi 30.000 ljudi. Poveo ih je u susret Crnom princu, koji je pusto
io Guyennu. Do
bitke je do
lo kod Maupertuisa, blizu Poitiersa, 19.rujna 1356 Zavr
ila se jopotpunijom katastrofom,
nego
to je bila, ona kod Crecyja. I sam je Ivan pao u zarobljeni
tvo, pa je kao su
anj poslan u
Englesku.
Taj je poraz smjesta prouzrokovao prvu od onih kriza u Francuskoj, kojima se kraljevska vlast morala
redom suprotstavljati sve do sredine XV. st. dr
avni stale
i iz 1355. u kojima je prevladavao utjecaj
gra
anstva,
to ga je predvodio glavar pari
kih trgovaca, Etienne Marcel, pristali su na poreze, koje je
kralj zatra
io, samo uz uvjet, da im bude odobren znatan utjecaj u vladi. Ugovorili su, da
e sami
ubirati poreze i upravljati njima i zahtijevali jamstva za odr
anje njihova prava, da se sastaju, i za
provoenje reformi u upravi. Neka velika pobjeda sigurno bi omogu
ila kralju da ugu
i tu opoziciju,
koju je njegova lo
a srea u
inila neodoljivom. Ona je istupala utoliko, smionije,
to ju je ohrabrivao
kralj Navarre, Karlo Opaki,
astohleppnik bez ikakvih predrasuda,
eljan utoliko vi
e da uzmuti i zamrsi
polo
aj,
to je mogao ra
unati samo s neredom, da kao sin Ivane od Evreuxa prodre sa svojim
tobo
njim pravima na francusku krunu.
Tako se francusko kraljevstvo odjednom, u sredini XIV. st.; na
lo primorano da ra
una s onim
gra
anstvom, koje mu je nekopomoglo u borbi protiv feudalizma i u stvaranju jedinstvene kraljevine.
Monarhijska vlast neosporavana i neprijeporna vecijelo stolje
e, bila je tako pozvana, da cijelu
naciju sebi pridru
i u izvr
avanju te vlasti. U Francuskoj se poslije bitke kod Poitiersa zbivalo isto ono,

to se dogaalo u Engleskoj stotinu i pedeset godina prije toga, to jest poslije bitke kod Bouvinesa. I
ovdje, kao i tamo, nered u finanacijama i poraz doveli su do revolucije. Nema ni
ta
udnoga u tome,

to je ta revoluuciia izbila tako mnogo kasnije u Francuskoj, nego u Engleskoj. Politi

ko i nacionalno
jedinstvo, koji je njezin nu
ni preduvjet, bilo je Engleskoj silovito nametnuto vekrajem XI. st., u
vrijeme normannskog osvojenja: dok je ono u Francuskoj postignuto tek za vladavine Filipa Lijepog, i
to kroz dugi niz napora. Ali razlika,
to je u tom pogledu pru
a povijest tih dviju zemalja, nije samo
kronolo
ka razlika. U Engleskoj so baruni organizirali otpor protiv Ivana Bez Zemljee i stajali mu na
85

Ivan I. bio je posmrtni sin Louisa X., koji je umro poslije nekoliko dana, a naslijedio ga je Filip V.

197

elu, a to zna
i, da je vodstvo imala vojni
ka klasa, a za njom se,
ale
i se na iste nevolje i
zahtijevaju
i ista prava, okupio preostali dio nacije. Ni
ega slinog nije bilo u Francuskoj, za Ivana
Dobrog. Ovdje na
elo pokreta staje graanstvo, a to zna
i, klasa trgovaca i industrijskih proizvoa
a.
A izmeu toga graanstva i plemstva nije bilo mogu
e nikakvo sporazumijevanje. Povlastice prvih bile
su u suprotnosti s povlasticama drugih, pa su zbog toga iskrsla meu njima neprijateljstva, koja su
porazi kod Crecyja i Poitiersa - a za njih je graanstvo bacalo krivicu na vitezove - doveli do vrhunca.
Bilo je prekasno, da se u sredini XIV. st. u redovima francuskih feudalaca rodi
ovjek, kao
to je, bio
Simon od Moforta. Ako, su neka gospoda i pomagala napore tre
eg stale
a, bilo je to samo iz osobnih
interesa zbog mr
nje ili ambicije, pri
emu, su prvom prilikom napu
tali svoje savezinike, koje su
prezirali. Za sveenstvo je vrijedilo isto ono,
to je reeno o plemstvu. Njegovi su predstavnici mislili
samo na to, kako da obrane svoje povlastice i egzemcije. Ukratko, suprottnost izmeu engleskog
parlamenta i dr
avnih stale
a u Francuskoj bila je najpotpunija,
togod je to mogue. Engleski je
parlament nasuprot kralju udru
ivao razli
ite klase nacije,
to su raspravljale zajedno i sporazumno
donosile zakljuke, koji su bili izraz njihove zajedni
ke volje. Dr
avni stale
i sastojali, su se naprotiv
od triju redova, koji su raspravljali i glasovali svaki napose, tako da su zapravo inili tri razliite
skup
tine privilegiranih stale
a, koji nisu bili kadri da se sporazume i koji su svojim razmimoila
enjima
i sukobima pru
ali kruni i suvi
e povoljnu mogunost, da izbjegne njihovu upletanju. Uostalom, u toku
XIII.st. obi
aj je u svim bitnim momentima veutvrdio ovlasti i prava parlamenta, tako da se on
pretvorio u neophodno potreban organ, vladanja. Dr
avni stale
i, bili su, naprotiv, tek ustanova, koja
je djelovala kad su krunu na to primorale okolnosti, bili su ultima ratio, kome se vlast uti
e samo, u
trenucima financijske nevolje. Svaki od njihovih saziva znak je jedne od kriza dr
avne riznice sastaju
se samo zato, da pred njih bude iznesen zahtjev, da plate. A bato daje, graanstvu onu dominantnu
ulogu, koju je u njima zaista i odigralo. Budu
i da nije u
ivalo financijske imunitete, kojima je bilo
za
ti
eno plemstvo i sve
enstvo, bilo je dakako, prije svega ono pozvano da pla
a. Stoga je posve
prirodno, da ono kao nagradu za poreze, koje je izglasavalo nastoji postii garancije. Koliko se to mo
e
ocijeniti na temelju
ezdeset i sedam lanaka,
to ih je prijesolonasljedniku predao Eienne Marcel,
njegov je ideal bio, da upravu u kraljevstvu pro
me, onim istim duhom nadzora i zakonitosti, koji je
ovladao u upravi graadova. Kraljevi inovnici, a u prvom redu financijski inovnici, moraju prestati s
neodgovorno

u prema poreskim obvezanicima. Vlada mora pristati na neophodnu suradnju sa dr

vnim
stale
ima i pridru
iti ih svojoj djelatnosti. Ali kad Etienne Marcel govori o dravnim stnal
ima, on prije
svega misli na graanstvo. Veprilikom toga prvog susreta francuskog kralja s narodom, Paris stvarno
staje na
elo pokreta, a da pritom nitko i ne pomi
lja nn to, da se usprotivi. Njegovu va
nost u
svojstvu glavnoga grada, koju zahvaljuje kruni, upotrebilo je sad njegovo stanovni
tvo protiv nje.
Kraljevski grad toliko je neuporediv, bezpara, toliko je po svom stanovni
tvu, po svom bogatstvu, po
svojoj, aktivnosti a i po svojoj buntovnosti nadmo
an drugim gradovima u kraljevstvu, toliko je ve
sredi
te cijele zemlje i cilj, na koji je usredoto
ena sveopa pa
nja svijet, da veod sredine XIV. st.
mete
i u njemu potresaju cijelom Francuskom, da se glas njegovih triibuna
uje u cijelom narodu i da
su njegove pobune i nemiri historijski dogaaj. Prijestolonasljednik je to tako dobro shvatio, da se prvi
priihvatio taktike, koja
e poslije biti
esto ponovo upotrebljavana sve do XIX. st., i odlu
io, da udalji
dr
avne stale
e iz tog
ari
ta, pa da ih sazove u Compiegne (1358). Time se pari
ka opozicija samo jo
vi
e ogor
ila. inilo se, da
e graanski rat izbiti svakog trenutka. Marcel je pregovarao o savezu s
kraljem od Navarre i s engleskim kraljem, hrabrio Gand i flamanske gradove, da udru
e svoje napore s
njegovima protiv nevaljalih i ludih pothvata, tako da svi uzmogneemo
ivjeti unesmetanoj slobodi.
kadli uto izbije
akerija, koja je dovela do raspleta krize.
Teret novih poreza, a pored njih joi izgredi plaenikih bandi, raspu
tenih poslije Poitiersa, koje su
se, da bi mogle
ivjeti, razi
le po cijeloj zemlji, dovodili su do oajanja seljake u Champngni, Pikadiji i
pokrajini Beauvais. Porazi plemstva kod Crecyja i Poitiers, raspr
ili su strah,
to su ga seljaci prednjim
dotad osje
ali. Pripisivali su njihove neuspjehe kukavi
uku. Neodreeno su osje
ali, da njihove
povlastice opravdava samo njihova vojni
ka uloga, a sad su se pokazali nesposobni, da je izvr
avaju.
198

Plemiim se odjednom u svijesti pojavio kao neprijatelj puka. Gomile naoru

ane
eljeznim toljagama
po
ele su obiilaziti zemljom i napadati dvorce. Prvi uspjesi ohrabrili su ih. Uskoro su svi seljaci ustali
na noge. Uostalom, nije ta pobuna imala nikakvn zajedni
kog plana, nikakva priznatog voe ni
odreenih zahtjeva. Bio je to ustanak iz oaja, eksplozija bijesa. Prestra
eno graanstvo prkosilo je
pokretu ,iza svojih zidina, ne sudjeluju
i u njemu, ali pridr
aavaju
i za sebe mogu
nost, da se njime
okoristi, ako uspije. Ali kako je mogao uspjeti? Te
ko naoru
ani konjanici, kojih su redove mogli probiti
engleski strijelci, morali su nadvladati te crne, malene i lo
e naoru
ane prostake (Froissart, Kronika,
V. 105), koji su ubijali njiihovu djecu, silovali njihove
ene i palili njihove majure. Nerazmjerje bio
isti, kao izmeu
trajka
a i redovite vojske. Poslije prvih trenutaka zbrke, plemstvo je poduzelo
kaznene pohode i sad su otpo
eli pokelji. Seljaine86 su decimirani, pa su se vratili u sveja sela
uvjereni u svoju nemo
. Sve de velike revelucije, u Francuskoj vi
e nije do
le do selja
kog ustanka! Taj potres okupio je plemstvo oko prijestolonasljednika i prekiinuo one veoma slabe veze, koje su
ovdje ili ondje ponekog od njih vezivale s graanskom reformisti
kom strankom. Neprijatelji Marcelevi
osmjelili su se. Skovali su zavjeru protiv njega, pa je 31.sprnja 1358 ubijen, kao
to se te petnaest
gedina prije tega dogodilo Jakovu van Artevelde, kom je Marcel po svojoj politici neobine nalik.
Njegova smrt nije dokraj
ila sastajanje dr
avnih stale
a. Prijestolonasljednik se nije mogao od rei
njihove pomo
i u krajnje te
kom polo
aju, u koji je dr
ava zapala. Eduard III. je 1359-1360. opsjedao
Reims i uznapredevao, ne nai
av
i na otpor, sve do u Burgundiju. Bilo je neophodno potrebno zaklju
iti
mir. Potpisan je 8.svibnja 1369. u Bretignyju kraj Chartresa. Eduard je dobio Gascagnu, Guyennu,
Poitou, Calais i grofeviju Guines u neogranienu vlast, a popred toga jotri milijuna u zlatu. Za uzvrat
se odrekao svojih pretenzija na preostalu Francusku. Engleska je, dakle na
tetu Francuske ponovo
postala kontinentalna sila. Opet je ostvarena situacija, koja je izvanredno sje
ala na doba prvih
Plantageneta. Prostranstvo kraljevstva nazadavalo je toliko, da je sad obuhva
alo otprilike one isto
podru
je, kao i na po
etku vladavine Filipa Augusta.
Ta jednostavna konstatacija dovaljna je da poka
emo, da su rezultati mira u Bretignyju bili neodrivi.
Francuska dr
ava nije bila kao na primjer teriterijalni posjedi bavarskih ku
a, Luxembeurga i Austrije,
napresto jedan do drugog poreana pedruja i narodi, koje su dinasti
ke kombinacije isto onake lako
gomilale na okup, kao
to su ih i rasturale. Ona se iste tako vrsto osnivala na geografskem jedinstvu,
kao i na jedinstvu nacionalnom i jedinstvu interesa. Kraljevi su je oteli feudalnoj raskomadanosti, im
je nestalo agrarnog ustrojstva, na kem se ta raskomadanost osnivala, pa se dr
ava iz vladavine u
vladavinu sve vi
e okupljala oko njih, a djelo,
to su ga kraljevi izvr
ili, obavlieno je tako brzo i tako
uspje
no bazato,
to je bile u skladu s prirodnim okolnostima. Pripojenja u korist Eduardevu, na koja
je trebalo pristati, bila su, dakako. Samo privremena
rtva. Bila je isto tako nemogu
e, da Engleska
zadr
i svoje nove francuske pokrajine, kao
to bi bila nemogu
e da Francuska prisvoji grofoviju Kent.
Mir u Bretignyju bio je o
ite samo primirje. Zar se itko megao nadati, da
e Francuska, priznati kao
trajan takav pole
aj, koji ju je peni
avao i prijetio joj stalnem opasne

u? I kako je Engleska mogla

protiv volje stanovni
tva sa
uvati isto tako prostrana osvejenja, kao
to je bio i njezin vlastiti teriterij?
Karlo V. (1364-1380), koji je 1364. naslijedio svoga oca Ivana II. nije megao pomi
ljati da prekr
i tek
sklepljeni mir. Kraljevstvo je bilo, iscrpljeno perezima, a njegevo su podruje vi
e nego ikad pljakale
ete pla
enika, koje su ondje
ivjele na ra
un stanovni
tva. Kralju je veoma vje
te po
le za rukom, da
svoje podanike oslobedi te nevelje i da ih isto vrijeme upotrebi protiv Engleske. Henrik de
Transtamare, koji, se u Kastiliji borio protiv Petra Okrutnog, saveznika Eduarda III pozvao je u pomo
86

U francuskom orginalu stoji Jacquces. To ime (Jakov) upotrebljavano je u Srednjcm vijcku - naj
e
e u obliku Jacqucs
Bonhomme. (dobri
ina
ak ili glupavi ak) - kao naziv zo francuskog seljaka-kmeta, s namjerom da izrazi prezir njemu. U
vezi s tim nastalo je i ime akerija za ustanak francuskih seljaka u XIV. st, i s vremenom postalo sinonim za svako
buntovni
tvo niih dru
tvenih slojeva. - Prev.

199

Francusku. Duguesclinu je izdan nalog, da mu pee u pomona

elu plaenikih eta. Petar Okrutni
bude pobijeen (1369), a izmeu Karla V. i Henrika de Transtamare, sklopljen je ugovor o savezni
tvu,
te je tako ondje stvoren neprijatelj usprkos engleskim posjedima u Akvitaniji. Na sjeveru je kraljeva
diplomacija u iste vrijeme postigla i drugi uspjeh. Flandrijski grof, Louis de Maele, sin Louisa od
Neversa, koji je bio ubijen ked Crecyja, prekinuo je politiku svoga oca i prihvatio politiku veli
ne
neutralnosti, primoravaju
i time i Francusku i Englesku, da ga
tede. Takav stav bio je za nj uteliko
povoljniji,
to nije imao mu
kog potomstva, pa je obje zara
ene strane odr
avao u neizvjesnesti
pogaajui se i s jednenim i s drugem oko udaje svoje k
eri Margarete. U toj borbi oko
to bolje
ponude najzad je pobijedio, Karlo V. Za uzvrat,
to e Flandrijii biti vra
eni Lille, Deuai i Orchies, koji
su joj oduzeti 1320, Louis je pristao, da ker uda za kraaleva brata, Filipa Smjeleg, koji je 1361. dobio
vojvodinu Burgundiju kao do
ivetni izvor prihoda. Brak je sklopljen 29.VI.1369. inilo se, da je to
flamsko pitanje, koje je toliko zaokupljalo krunu jood vremena Filipa Augusta, napokon pred
rje
enjem, jer je sad nasljedstvo te velike grofovije bile osigurane francuskom kraljevskem princu.
Sad se Karlo V. osjeao dovoljno sna
an., da napadne Englesku izravnim udarcem u lice. Pobuna u
Guyenni protiv Crnog princa polu
ila mu je kao izgovor, da otka
e mir u Brtignyju. Dr
avni stalei su
brze i pripravno odebrili supsidije, koji su bili potrebni, pa se rat
to ga je Duguesclin poveo veoma
energino, odvijao u neprekidnom nizu uspjeha. Godine 1372. potuklo je kastilijsko brodovlje englesku
flotu pred La Rachellom. Na kopnu su Englezi, u trenutku kad je Eduard III. umro (1377, dvije godine
poslije Crnog princa) ostaviv
i kraljevstvo njegovu sinu, Richardu II., djetetu od devet gedina, zadr
ali
gotovo samo Calais, Bordeaux i Bayenne. Tri godine poslije toga umre je i Karla V., ostaviv
i Francusku
drugom jednom djetetu, Karlu VI.
II. BURGUNDSKO RAZDOBLJE (1432)
Oba regentstva, koja su vladala za tih malodobnih kraljeva, a preuzela su svoje ovlasti gotovo u isto
vrijeme u Engleskoj i u Francuskoj, bila su podjednako burna. Koliko god su dogaaji bili razli
iti u
jednoj i u drugoj dr
avi, pokretale su ih iste pogonske snage: nezadovoljstvo puka, prouzrokovano
te
inom ratnih poreza, i ambicije kraljevskih prineva, kojima je povjerena regentska du
nost.
Vladavina Richarda II. ostala je slavna zbog selja
kog ustanka god. 1381 Glavni njegov uzrok bio je, kao
i kod
akerije, bijeda seoskog stanovni
tva, pri emu na njegove patnje nije parlamerent obra
ao ni
ta
vi
e pa
nje nego,
to su to
inili dr
avni stale
i. Kako da se uop
e te politike skup
tine zanimaju za
patnje selja
tva, kad je ono bilo izvan redova povla
tenih klasa, a samo su te klase bile zastupa ne u
njima? Selja
tvo je za te skup
tine bilo isto ono,
to mora daje u po
etku XIX. st. bio industrijski
proletarijat za vlade, koje su se formirale na temelju bira
kog cenzusa: bespravna masa, na kojoj
dodu
e poiva dru
tvena zgrada, ali kojom se vlada bavi samo onda kad dru
tvom potresaju udarci.
koji se oslanjaju na nju.
Kao
to je to bilo posvuda, i polo
aj engleskih seljaka znatno se pobolj
ao u toku XIII. st. Ali u prvoj
polovini XIV., st. napredak se uslijed op
ih uzroka; koje smo prije izlo
ili zaustavio. Poskupljenje

ivota i povi
enje nadnica, koje je prouzrokovalo pusto
enje crne kuge, navelo je plemstvo, da zatra
i
u parlamentu, da bude donesen zakon, koji e nadnice poljoprivrednih radnika vratiti na razinu iz
(1347) (Statut of labourers). Ohrabreno tim uspjehom, plemstvo se zatim stalo domi
ljati, kako da
uspostavi nekada
nja domanijalna prava, da opet po
ne tra
iti kuluk, koji se vi
e nije upotrebljavo, i
kako da seljake vrati u kmetstvo vezano za zemlju. Ako tome dodamo sve ve
i teret poreza, razumjet
emo, kakve su se klice mr
nje razvijale u tim ljudima. Vjerska agitacjja, koju je potakao Wyclif,
izazvala je konanu katastrofu to
no onako, kao
to je u XVI. st. luterovska propaganda u Njemakoj
dovela do izbijanja seljakog rata. Nema sumnje, ni Wyclif ni Luther nisu nagovorili mase, da se
200

pobune. Ali su i jedan i drugi poljuljali kod tih masa strahopo

tovanje prema vjerskim autoriterima, pa
su ih time doveli do ustanka protiv dru
tvenog poretka, pod kojim su trpjeli, a koji ih je tradicionalna
crkva nau
ila da po
tuju.
I bapo tome se engleski pobunjenici iz 1381. razlikuju od francuske
akerije u 13 st. Francuski
pobunjenici povodili su se samo za porivom svoje bijede; engleski su meutim bili utoliko stra
niji,
to
ih je pored podstreka bijede naprijed gonio joi osjeaj, da su
rtve i crkve i dru
tva, koji su
podjednako iskvareni zbog svoje ljubavi prema bogatstvu. Oni nisu u svom vodstvu imali samo
nadni
are, kao
to je bio Wat Tylor, nego i siroma
ne sve
enike, kao
to je bio John Ball, koji je u
svojim lolardskim propovijedima odu
evio tako mnogo ljudi strstvenom nadom u neki naivni
komunizam.
Ali se seljaci nisu mogli odr
ati pred onom oklopni
kom
andarmerijom, koju je predstavljalo
plemstvo. Kao i
akerija, ustanak je zavr
io pokoljem i nije imao nikakvih posljedica u budu
nosti, kao
ni ona.
Dotle je rat protiv Francuske i dalje dovodio samo do neuspjeha. Engleska je ostavila graane Ganda
da budu uni
teni u bici kod Roosebeka, a ekspedicija, koju je idu
e godine 1383. pod zapovjedni
tvom
biskupa od Norwicha, poslala protiv Ypresa,
alosno je propala. Godine 1389. se trebalo pomiriti s
prihvaanjem primirja, koje je 1396., obnovljeno na dvadeset godina. Te nedae poja
ale su
nezadovoljstvo nacije s kraljevom vladavinom. Tek
to je iza
ao ispod skrbni
tva, Richard je po
elio
zbaciti sve vei autoritet,
to ga je parlament stekao za vlade Eduarda III. Postigao je samo to
poni
enje, da je l384. moorao gledati, kako njegove savjetnike osuuju na smrt. Njegov ujak, Thomas
Glocester upravljao je otporom. Kralj se protiv njega udru
io sa svojim drugim ujakom. Ivanom od
Lantastera, pa mu je po
lo za rukom da Glocestera dade optu
iti za veleizdaju: s druge mu je strane
po
lo za rukom, da od parlamenta ishodi stalan porez, kojim se smjesta okoristio tako, da se ubudu
e
uvao da saziva tu stra
nu skup
tinu. Taj novi poku
aj obnavljanja kraljeve osobne vlade u Engleskoj,
koji je do
ao poslije proma
enih nastojanja Henrika III. i Eduarda II. nije postigao ni
ta bolji uspjeh.
Koliko bi kralju uop
e moglo poi za rukom, da pobijedi parlament, koji je bio organ triju udru
enih
snaga; plemstva, sve
enstva i graanstva? ini se, da je neodreeno pomi
ljao, da se osloni na lollarde
i na narodne mase, koje su jouvijek treperile u uzbuenju od nedavne pobune - pa ipak, kad je
Henrik od Lancastera, poslije smrti svoga oca protiv kralja pozvao plemstvo na oruje, nitko nije ustao,
da ga brani. Godine 1399. parlament se drugi put poslu
io pravom, koje je sebi prisvojio za vrijeme
Eduarda II., i oduzeo kralju krunu, a dao ju je Henriku od Lancastera (1399-1413), premda nije bio
najbli
i nasljednik.
Novi kralj je bip u polo
aju, u kom mora da se 1689, na
ao Vilim od Orangea, kad je naslijedio Jakova
II. Parlament, kom je imao zahvaliti
to je do
ao na prijestolje, o
ekivao je jamstva, koja mu je on
hitno i pripravno zaista i dao. Da bi pridobio duhovne lordove, otvoreno je i nedvosmisleno prekinuo s
lollardima, uveo u Englesku inkviziciju i zabranio prevoenje biblije na pu
ki jezik.
Ratovi sa
kotskom i s pobunjenim Walesom onemogu
ili su mu da zadovolji ratoborne te
nje plemstva
i da prekine primirje, koje je zakljueno s Francuskom. Bilo je dosueno tek njegovu sinu, Henriku V.,
da ponovo otpone tu besplodnu borbu i da u njoj postigne nove, isto tako sjajne i po svojim
rezultatima isto tako privremene pobjede, kao
to su bile one kod Crecyja i Poitiersa.
Dok su se Richard II., Henrik IV. i Henrik V. jedan za drugim reali na engleskom prijestolju,
dugotrajno regentstvo, na koje su najprije djetinja dob, a uskoro zatim ludilo Karla VI. (1380-1422),
osudile Francusku za sve vrijeme njegova kraljevanja, donijelo je toj zemlji doba nemira i takmienja,
koje je Karlo V. prekinuo, a da mu nije uklonio uzroke. Kraljevi strievi, kojima je stavljeno u du
nost
201

da upravljaju zemljom za njegove malodobnosti, prionuli su, prije svega, da vlast iskoriste u svom
osobnom interesu. Louis Anjoujski, koga je kraljica Ivana Napuljska nedavno imenovala svojim
ba
tinikom, bavio se pripremanjem pohoda u Italiju; Filip Burgundski je strahuju
i upravljao poglede
prema Flandriji, svojoj buduoj ba
tini.
Poskupljenje
ivota, koje porast nadnica nije nadoknadio, odr
avalo je besprekidno, sve od vremena
crne kuge, meu industrijskim stanovni
tvom gradova krajnje opasno uzrujanje. Tkalci, koji su bili
najbrojniji, najbolje organizirani i najsmioniji od svih suknarskih radnika, posvuda su poprimili dranje
puno prijetnje i istupali kao branioci sirotinje protiv bogata
a. Socijalne suprotnosti pogor
avale su se
iz godine u godinu, a komunisti
ki misticizam, koji je u krilu proletarijata imao mnogo pristalica, joih
je vi
e zao
travao. Godine 1379. gandskim je tkalcima po
lo za rukom da se domognu vlasti, a njihovi
drugovi u Brugesu i Ypresu smjesta su se poveli za njima. U toj Flandriji, gdje je velika industrija ve
tako dugo prevladavala u
ivotu gradova i vodila veinu radnika na polo
aj nadniara, latentni se
ekonomski sukob izmeu namje
tenika i poslodavaca munjevito pretvarao u pravu klasnu borbu.
Pobunjenici su zahtijevali mnogo vi
e od poliiti
kih prava. to to dakle? Oni to ni sami ne bi znali to
no
rei, jer su
eljeli postii ono dru
tveno stanje, koje je te
ko rije
ima odrediti, a prema kome su te
ile
u isto vrijeme i najsurovije ljudske pohlepe i najvi
a ljubav prema pravdi, te ono svojom predod
bom
nesretnike naizmjence tje
i i dovodi do krajnje razdraenosti. Njihova pobjeda u tri velika grada
dovela je do neposredne posljedice, da su se protiv njih oko grofa okupili svi oni, koji su mogli
izgubiti: trgovci, pooduzetnici, posrednici, oboga
eni obrtnici, sve branioci poretka koji je jam
io
sigurnost njihova imutka od revolucije, koja im je prijetila. Tkalci iz Brugesa i Ypresa nisu mogli
odoljeti koaliciji svojih nepriijatelja. Ali oni u Gandu ostali su neukrotivi. Njihov grad, koji je opkolila
konjica Louisa de Maele ne usu
ujui se napasti ga juri
em, privlaio je izdaleka strasnu pa
nju svih
onih, koji su trpjeli pod vladavinom bogata
a i mogu
nika. Cehovi u Liegeu slali su mu
ive
ne
namirnice; po njegovu uzoru pobunio se Malines, dok je u Francuskoj pariski i rouenski puk ustao na
bunu uz povike
ivio Gand. Od herojskog grada
irila se prava socijalna zaraza. Premda je izgladnio,
ipak nije ni pomi
ljao da se preda. Filip van Artevelde, koga je izabrao na svoje vodstvo, potkao ga je,
da izvr
i krajnji napor i da se pred zidinama Brugesa upusti u odlunu bitku s vojskom Louisa de Maele.
Protiv svakog o
ekivanja, grofova je vojska sasje
enana komade. Gand je ponovo postao gospodarem
Flandrije, i tkalci ponovo odluuju u svim njezinim gradovima.
Filipa Smjelog nije stajalo muke, da se pozove na potrebu ugu
enja tako zaraznog
ari
ta pobune u
Flandriji i da dvor nagovori na vojni pohod, koji mu je imao osigurati ba
tinu. Graani Ganda i njiihove
pristalice pobijeeni su kod Roosebeka, a Louis de Maele opet je preuzeo vlast u svojoj grofoviji.
Nedavno je od majke ba
tinio Artois i burgundsku grofoviju Franche-Comte,87 tako da je Filip Smjeli
prilikom njegove smrti 1384. pokupio i ta podru
ja zajedno s Flandrijom. Kako je veimao i vojvodstvo
Burgundiju, stekao je takvu mo
, kakve jonijedan vazal francuske krune prije njega nije imao. Pa
ipak, u toj izvanrednoj sre
i, izgledalo se samo jedan od uspjeha kraljevske politike. Rezultat, koga je
pripremio Karlo V., bio je postignut. Flandrija je pre
la u vlast princa kraljevske krvi, pa zar to nije
zna
ilo konaan prekid s engleskim savezni
tvom i bez sumnje; uvodu jotje
nje sjedinjenje u
budu
nosti?
Filip nije propustio da se okoristi povoljnim prilikama, koje su njegove osobne interese povezivale s
interesima kraljevstva. Od po
etka XIII. st. kraljevska je politika neprestano radila na tome, da sve
nizozemske vladare podvrgne svome utjecaju. Oni su po imenu bili vazali carstva, ali su od velikog
interregnuma fakti
no bili potpuno nezavisni i posve ravnodu
ni prema kavgama, u koje je carstvo i
zapadalo. Isto onako, kako se cijelo ekonomsko gibanje na njihovu podruju orijentiralo prema
87

Burgundija, nekada
nje kraljevstvo Burgunda, koju su Franci u VI. st. uklju
il i u svoju dravu,(raspala se poslije rasula
Carsta u IX. st. na tri cjeline: kraljevinu, vojvodstvo ii grofoviju. Svaka od njih imala je svoj posebni historijski put. Za razliku
od vojvodstva, burgundska je grofovija dobila naziv Franche Comte (Slobodna grofovija). - Prev.

202

flamskim obalama, tako je i cijela njihova politika bila usmjerena prema Zapadu. Okrenuv
i carstvu
lea, njihove su se simpatije, prate
i igru njihovih interesa, kolebale izmeu Pariza i Londona.
Uznapredovala kultura u tim krajevima; op
a rasprostranjenost francuskih obi
aja i navika, srodnost
institucija, koje su pod jednake ekonomske potrebe i op
a prevaga graanstva pro
irile u razliitim
kneevinama toga podruja, u
tedjele su im usprkos razlike meu stanovni
tvom, koje je u njima

ivjelo (Walonci na jugu, Flamanci na sjeveru), one rasne borbe, koje su na istoku Evrope sa svom
nagonskom surovo
u dovodile u ko
tac Slavene i Germane. Stoga su dinasti
ka sjedinjavanja i
stapanja, koja su se u toku XIII. st. izvr
ila meu razli
itim, prvobitno nezavisnim podru
jima, ostala
trajna. Od 1286. bila su ujedinjena vojvodstva Brabant i Limbourg, a od 1250. grofovije Hainaut,
Holland i Zeeland. To je bilo kao neki uvod u ujedinjavanja, koja su se imala u budu
nosti nastaviti. U
trenutku, kad je Filip Smjeli stupao na do Flandrije, izulmrle su dvije male lokalne dinastije, pa su
tada dvije ku
e, koje su se meu sobom borile za prevlast u Njema
koj, ba
tinile njihovo podru
je.
Bavarska ku
a naslijedila je 1345. grofovije Hainaut, Holland i Zeeland, a 1355. je udaja Ivane,
ba
tinice Brabanta i Limbourga, za Vjenceslava, brata cara Karla IV., omoguila luksembur
koj kui, da
za budunost rauna na te dvije lijepe pokrajine. Ali te su obje kue bile potpuno zaokupljene svojim
sva
ama u Njema
koj, pa ni jedna ni druga nije bila kadra da djelotvorno poma
e poloaj svojih
predstavnika u Nizozemskoj. Filip Smjeli je, naprotiv, za vladanja svoga ne
aka Karla VI. raspogalao
svim vladinim sredstvima, i snagama, pa je uskoro stekao premoi nad jednom i nad drugom. Godine
1355 je dvostrukom
enidbom udru
io svoga sina Ivana s Margaretom Bavarskom, a Vilima Bavarskog,
grofa od Hainauta, sa svojom k
eri, da bi jovi
e u
vrstio tu vezu, koja je ustvari bila protektorat,
izradio je, da se kralj Karlo VI o
eni Izabelom Bavarskom, keri vojvode od Hainauta i Hollanda: Tri
godine poslije toga, budu
i da je vojvotkinja od Brabanta bila u ratu s vojvodom od Gelderna,
nagovorila je Karla VI., da povede francusku vojsku protiv toga engleskog saveznika. Cio pohod zavr
io
se samo tim rezultatom, da je vojvodstvo predano, Filipu. Vjenceslav Luksembur
ki je umro kratko
prije toga, pa je vojvotkinja od Brahanta poderala ugovor, kojim je priznala Luksembur
ane svojim
ba
tinicima te je osigurala naasljedstvo Filipil Smjelom, koji ju je opet, dane povrijedi
elju za
autonomijom kod stanovni
tva Brabanta, ustupio svome drugom sinu Antunu. Tako je do njegove smrti
1404., njegova dinastija u Nizozemskoj postigla izvanredan napredak. Ali bogatstvo tih pokrajina bilo
je toliko, a njihov polo
aj tako povoljan, da
e se ona uskoro tamo udoma
iti, zaboraviti na svoje
francusko podrijetlo i u skladu sa svojim ambicijama, koje su se nu
no stopije s te
njama njezinih
sjevernih podanika, u njihovoj zemlji i naturalizirati. Karlo V. se nadao, da e Flandriju, osigurav
i je
svome bratu, privesti svojoj kruni. Ironija povijesti je htjela, da
enidba iz 1369. postane polaznom
tokom one burgundske mo
i koja je uskoro imala postati najkru
im neprijateljem Francuske.
Ve pod Ivanom Neustra
avim (1404-1419), nasljednikom Filipa Smjelog, mo
e se opaziti poetak
razvoja, koji je njega, od nepatvorenog
lana kue Valois, kakav je jobio njegov otac, veu
inila
prije svega burgundskim knezom. Nema sumnje, da su interesi njegovih sjevernih zemalja, u prvom red
u Flandrije, odreivali na
ela njegove politike. Flamanska industrija primoravala ga je da
tedi
Englesku, kojoj se po
eo pribli
avati ve od samog poetka svoje vladavine, pa je, budu
i da su
Flamanci priznavali rimskog papu, ulagao svu svoju mo
, da dokraj
i raskol. U isto je vrijeme prionuo
da jopobolj
a poloaj svoje kue u Nizozemskoj. Organizirao je
enidbu svoga ne
aka Ivana od
Brabanta s Jacquelinom Bavarskom, budu
om ba
tinicom Hainuta i Hollanda. Godine 1408. je svoj
utjecaj protegao i preko Meuse, do
av
i u pomobiskupu Liegea, Ivanu Bavarskom, protiv lie
kih
pobunjenika, koje je kod Otheje sasjekao na komade.
Ta napredovanja burgundske mo
i na sjeveru previ
e su izravno prijetila Francuskoj, a da bi ona mogla
ostati za to neosjetljiva. Budu
i da kralj zbog svoje ludosti nije dolazio u obzir, njegov brat vojvoda
orleanski, nametnuo je vladi potpuno neprijateljsko dr
anje prema Ivanu Neustra
ivom. 23.studenog
1407. dao ga je njegov takmac umoriti. Bio je to znak za izbijanje graanskog rata, koji je samo
ekao
priliku da plane.
203

Poraz gantskih graana kod Roosebeka donio je 1382 odluku i o pari

kom ustanku. Kad se pobjedonosno
vratio u svoj glavni grad, kralj je nastupio kao gospodar polo
aja; ukinuo je gradske slobode i dokraj
io
ono razdoblje reformi i sazivanja dr
avnih stale
a, koje je otpo
elo s Etiennom Marcelom. Time je
ogorenje pobijeene opozicije samo jovi
e poraslo. Trebao joj je samo voa, pa da ponovo pograbi
oru
je. Kad je Ivan Neustra
ivi vidio, kako se pristalice vojvode orleanskoga na elu s vojvodom od
Armagnaca di
u protiv njega, smjesta je svoje pitanje povezao s interesima gradske demokracije.
Po
eo je istupati kao branilac puka protiv izrabljivake politike plemstva i dvora i usvojio demago
ko
vladanje, pa je u Parizu povik ivjela Burgundija zavladao umjesto povika ivio Gand, koji je
odjekivao prije dvadeset i pet godina. Tako je dinastika politika, kojom je u Nizozemskoj vojvodu
pretvarala u neprijatelja lie
kih obrtnika, u Francuskoj toga istog vladara dovela na elo pari
kih
obrtnika, privoljela ga da potpoma
e sve njihove zahtjeve i da stupa rukom o ruku s mesarom
Cabochom, dopu
taju
i svojim ubicama da kolju Armagnance. Kad su sazvani dr
avni stale
i, koji se
nisu sastajali vetrideset godina, on je u njima podupro sve reforme, koje su zahtijevali kabo
ovci,
vodei prije svega rauna o tome, da ostane popularan meu masama. A
to se ti
e interesa
kraljevstva, njima u njegovoj politici nema ni traga. Kad je Henrik V. idu
e godine ponovo podigao
oru
je protiv Francuske, on se zakloni o u neutralnost, koja je bila tako dobrohotna prema Engleskoj,
da je zapravo bila veoma blizu savezni
tvu.
Dezorganiuzacija, u koju je Francuska zapala, u
inila ju je nemo
nom za energi
an otpor. Kralj je bio
lud, graanstvo raspolo
eno neprijateljski, a vojvoda je burgundski ostajo uporan. Tako je teret cijele
borbe ostao na stranci Armagnaca, kao da je rat sa stranom zemljom bio tek epizoda graanskog rata.
Poraz kod Azincourta (25. listopada 1415) izruio je Englezima Normandiju. Francuzi su bili pripravni
da pregovaraju. Ali su pobjednikovi zahtevi bili tako pretjerani, da se Ivan Neustra
ivi, koji je
elio
samo da Francusku neutralizira Engleskom i obrnuto, pribli
io prijestolnasljedniku, oko koga su se sada
okupljali pripadnici stranke Armagnaca. Ali strasti su bile i suvi
e razularene, a da bi se mogle
podrediti nacionalnim interesima. Tako je Ivan Neustra
ivi 20.rujna 1419. na sastanku u Montereauu,
pod udarcem sjekire ispa
tao umorstvo vojvode orleanskoga.88
Taj je zlo
in, izvr
en u trenutku, kad se burgundska ku
a vraaala Francuskoj, postigao, da se ona
nanovo strasno bacila u savez s Engleskom. Sin Ivana Neustra
ivog, Filip Dobri,(1419-1467), ogor
eno
e punih trinaest, godina nastojati da, ponizi kraljevstvo, zalaui se za to
arom, koji je poticala
osveta, a vodio politi
ki interes. Jer ako i jest stavio svoje snage na raspolaganje Engleskoj uinio je to
uz uvjet, da mu Engleska ostavi slobodne ruke na sjeveru i da mu isto onako pomogne da osvoji
Nizozemsku, kako je on sam njoj pomagao da osvoji Francusku. Popularnost, koju je njegov otac
u
ivao meu graanstvom, olak
ala je njegov zadatak. Dr
avni stale
i nisu oklijevali da Henrika V.
Engleskog priznaju nasljednikom Karla VI. Prijestolonasljednik je bio bez energije, bez vojnikogcdara,
nepopularan, bez samopouzdanja i bez dovoljno eta, pa se uskoro morao poovu
i preko Loire. Smrt
Henrika V. Engleskog; kao i smrt Karla VI. Francuskog, koje su 1422. slijedile jedna za drugom u
razmaku od nekoliko mjeseci, omoguile su Englezima i burgundskoj stranci, da u Parizu proglase za
kralja Francuske i Engleske Henrika VI. Engleskog; koji je bio dijete od nekoliko mjeseci. Tako je cilj,

to ga je nastojao posti
i joEduard III. i koji je on ostavio u ba
tinu ambiciji svojih nasljednika,
najzad postignut poslije sedamdeset godina ratovanja! Vojvodi od Bedforfa povjerena je regentska
vlast i zada
a da dovr
i osvojenje francuskog kraljevstva. Budu
nost prijestolonasljednika, koji se
88

Ivan Neustra
ivi dao je 23. XI. 1407. ubiti svoga brati
a, vojvodu Louisa Orleanskog, vou stranke Armagnaca (ili stranke
orleanske). Godine 1419. u okviru nastojanja da do
e do zbli
enja dviju stranaka, do
lo je do sastanka izmeu
priijestolonasljednika Karla i Ivana Neustra
ivog na mostu u Montereauu (blizu Fonntainebleaua). Do sporazuma nije do
lo, a
kad se Karlo udaljio, Ivana je ubio netko iz njegove pratnje. Po nekim podacima bilo je to l0, a ne 20. Rujna, kako se to u
tekstu navodi. Prev.

204

povukao u Bourges i koji je u povodu smrti Karla VI. smjesta preuzeo kraljevsko ime kao Karlo VII.,
inilo se da je veoma nesigurna.
Ali ta je budu
nost bila vi
e nesigurna prividno, nego uistinu.
Napredovanju Engleza na sjeveru pogodovao je savez s burgundskom strankom. Ali Filip Dobri nije,
dakako, mogao dopustiti svojim etama, da operiraju predaleko od Nizozemske, gdje je razvijao ivlju
politiku, nego ikad dosada. S druge strane, izmeu Bedforda i njegova brata Glocestera, regenta
Engleske, odr
avao se meusobni sklad tek s velikom mukom, i to se smjesta odrazilo u smanjenju
snage, kojom je Engleska vodila vojne operacije. A najzad, i to je bilo va
nije od svega, trebalo je
uzeti u obzir i francuske nacionalne osje
aje. Nema sumnje, progla
enje Henrika VI. Engleskog za
kralja Francuske nije u narodu urodilo nikakvim negodovanjem. Ljudi su se ograniili na to, da o njemu
ne vode nikakva ra
una ili da smatraju, kao da nije ni do
ao. Ustvari, za francusko javno mnijenje nisu
postojala dva kralja u Francuskoj; postojao je samo jedan zakoniti, samo jedan mogu
i, samo jedan
odreen od boga i od tradicije, a to je bio ba
tinik pokojnoga kralja, Karlo VII. Ni, ratne nevolje, ni
te
ina poreza, ni nezadovoljstvo s upravom, ni ludost posljednjeg kralja i sablazni, koje je izazivalo,
o
igledno nemoralrio pona
anje kralji
ino, nisu u narodu oslabili osjeaje odanosti dinastiji. Ti su
osjeaji ostali isto tako openiti i isto tako duboki, kao
to je bio i vjerski osje
aj, te se
ak i u
najzabitnijim selima,
ak i meu potomcima poklanih sudionika u
akeriji iz 1327. odr
alo duboko
po
tovanje prema kralju, koje je bilo pribli
no slino onome,
to su ga iskazivali svecima. Ta
monarhijska pobo
nost ne obja
njava Jeannu d Arc - ono
to je nadljudske, ne mo
e se objasniti - ali
ona je, da se tako izrazimo, polazna toka, neophodno potreban preduvjet za pojavu Djevice
Orleanske isto onako, kao
to je vjera, neophodno potreban preduvjet za mu
eni
tvo. Bez te
pobo
nosti ne bi herojska, i vizionarska du
a male pastirice iz Domremyja nikad,
ula one glasove, koji
su odredili njezinu sudbinu. Oni joj sigurno ne bi progovorili, da se rodila u plemikom ili u graanskom
stale
u, gdje su se predodbe o kralju povezivale sa suvi
e mnogo obzira prema interesima ili prema
politi
kim ciljevima. Onaj visoki, priprosti, isti i bezazleni pojam o kralju bio je mogusamo kod
djeteta iz puka. Jeanne 'd'Arc je, nema sumnje, samo uzvi
eni izraz nacionalnog osjeaja francuskih
seljaka, onog nacionalnog osje
aja, koji se stapa s vjerom i koji je uspomena na dobrog kralja Louisa
Svetog neodvojivo zdru
ila s pojmom monarhije.
Pu
ki roajalizam toga nacionalnog osjeaja, veje samom oprekom, kojim je odudarao od dvorskog
roajalizma Armagnaca, morao uvelike pridonijeti izvanrednom utjecaju, kojim je on djelovao na
najbolje vojnike Karla VII., kao
to je, na primjer, bio La Hire ili Dunois. A
to se tie obeshrabrene i
razo
arane nacije, njoj je osloboenje Orleansa (1429) odjednom donijelo pomo, koja ju je pridigla i
vratila joj energiju . Djevica je raspr
ila stari zadah stranakih svaa. Ljudi su se nanovo poeli
nadati i sje
ati se starih proro
anstava, da
e neka djevica spasiti kraljevstvo. Bilo je dovoljno, da se
pojavi taj
isti lik, pa da se Francuska trgne i pribere stojei licem u lice Engleza i Burginjonaca
(burgundske stranke). Tako je kratki
ivotni put Dobre Lorenjanke probudio usnule snage puka.
Njezin pad u zarobljeni
tvo u Compiegnu 1430., njezina smrtna kazna u Rouenu 1431. nisu zaustavili
djelo, koje je otpo
ela. Kolikogod je kralj pokazao malo energije, kolikogod se slabo okoristio
okolnostima, sad je bio siguran, da je pobijedio. Uostalom Bedford nije sna
no vodio rat, jer ga je u
tome ko
io Glocester. I kad je Filip Dobri 1435. najzad s Karlom VII. sklopio mir, koji je otad Engleze
ostavio, same nasuprot Francuskoj, na kona
ni je rezultat trebalo
ekati josamo kratko vrijeme.
Godine 1436. Pariz je otvorio vrata kraljevskim
etama, a kralj Burgesa je napokon preuzeo u svom
glavnom gradu. Rat je zatim poslije predaha, opet otpo
eo 1445. Bio je to sad tek niz francuskih
uspjeha. Godine 1449. preotet je Rouen; 1456. je pobjeda kod Formignyja Francuzima predala u ruke
cijelu Normandiju; Bordeaux i Bayonne su osvojili 1451, a 1453. je neprijatelj, poslije bitke kod
Chatillona, najzad ispraznio i posljednje polo
aje,
to ih je jodr
ao na jugu kraljevstva. Od svih
osvojenja ostao mu je samo Calais i prazni naslov francuskog kralja, koji e ostati na njegovu novcu
sve do u XIX. st.
205

Jedini trajan rezultat stogodi

njeg rata bio je postanak mone burgundske dr
ave na sjevernoj granici
kraljevstva. Filip Dobri je radei s Englezima, ustvari radio samo za sebe. Energino se okoristio
slabo
u Karla VII. i ubrao rezulta te politike, koju su otpo
eli provocirati njegov djed i otac, udru
iv
i
pod svojom vla
u razli
ita podru
ja Nizozemske. Godine 1421. kupio je grofoviju Namur, 1428. je
postigao, da ga je Jacquelina Bavarska priznala ba
tinikom Hainauta, Hollanda i Zeelanda, 1430. je
naslijedio svoga bratia Ivana IV. u vojvodstvima Brabant i Limbourg, a mir u Arrasu (1435), zakljuio
je samo uz uvjet, da mu francuski kralj ustupi Artois i gradove na rijei Sommi. Idu
e godine donijele
su, mu posjed, Luxembourga i protektorat nad crkvenim kne
evinama Liege i Utrecht.
Tu dr
avu ne treba, me
utim, smatrati onakvom umjetnom nakupinom teritorija, kakve su bile one
tvorevine,
to su ih u to doba okupile luksembur
ka i habsbur
ka kua u Njema
koj, a koje su se sru
ile
isto onako brzo, kako su i nastale, jer ih je na okupu dr
ala samo krhka nit dinastike veze. Premda je
stanovni
tvo u njoj bilo razli
ito, opa kultura i interesi bili su jednaki. Da samo pu
anstvo nije te
ilo
za ujedinjenjem, ne bi bilo ni
ta lak
e nego osujetiti to ujedinjenje, jer je pravo na nasljedstvo u
Hainautu, Hollandu i Brabantu na koje se Filip Dobri pozivao, bilo u najmanju ruku sumnjivo. Car
Sigismund gnjevno je prosvjedovao protiv toga pripojenja carskih lena burgundskoj sili potakao dr
ave,
da se tome, odupru. Nitko ga nije poslu
ao, jer su vladareve dinastike ambicije bile u skladu s
njihovom
eljom, pa je tako nacija u djelu ujedinjavanja Nizozemske sama od svoje volje pomagala
planove dinastije.
Po svom vanrednom zemljopisnom polo
aju, po prostranstvu svojih obala broju gradova, razvijenosti
industrije i bogatstvu svoga stanovni
tva burgundskoj je dr
avi jednaka bila samo Italija. Ali njezino je
formiranje za Francusku zna
ilo poraz onih plahova, koje je ona naastojala ostvariti za svih vladara
redom, po
ev
i od XIII. st.
ele
i da svom utjecaju podvrgne te lijepe predjele, koji su sa sjevera
titili
njezine granice. Trebalo je oekivati, da
e ona, kad se oporavi od strahovite krize, kojom se Filip
Dobri tako vje
to okoristio, obnoviti svoje nastojanje, da u basenu Meuse i Schelde iznova stee
prevlast, koja joj je izmakla iz ruku. Ali njezini neprijatelji su se protiv tog njeziinog nastojanja isto
tako ogor
eno borili, pa je stoga roanje burgundske dr
ave u isto vrijeme i po
etak onog nizozemskog
pitanja, koje je sve do XIX. st., u kom je najzad rije
eno, bilo uzrokom mnogih evropskih kriza i
poslu
ilo, da se tako izrazimo, kao manometar u meunarodnim odnosima velikih sila.

206

TREE POGLAVLJE
CARSTVO. - SLAVENSKE DRAVE I UGARSKA
I. CARSTVO
Njema
ka je za vrijeme velikog interrognuma poprimila onaj politi
ki oblik, koji o zadr
ati sve do
modernih vremena. Njezino jo ustrojstvo prili
no te
ko definirati, jer se u njoj susre
u i monarhija,
kojoj nedostju svi atributi suvorene vlasti, i mno
tvo crkvenih i lai
kih kne
evina, graanskih republika
(slobodni gradovovi), noposrodno podlonih plemi
a, koji u
ivaju potpunu nezavisnost, i sabor
(Raichstag), kamo su ovlasti isto taka nejasno odreene, kao
to mu je i sastav udnovat. A svi ti
raznovrsni olomonti nisu meu sobom usklaeni. Anarhija u monarhijskom obliku - to jo mo
da ime,
to
bi najbolje pristajalo toj noebinoj politi
koj tvorevini, koja nema ni zajedni
kog zakonodavstva, ni
financija, ni
inovni
tva. Potpuno jo to
no, ako ka
emo, da jo to zajednica, sastavljena od dijelova,
koji ne
ine cjelinu. U poreenju s Francuskom ili s Engleskom, ona so
ini kao ne
to bezobli
no,
nelogino i
ak gotovo udovi
no. U tom je, naime,
udnome stroju sredi
nja opruga prerano bila
izloona prejakoj napeteoti, pa je pukla. Od kraja rata za investituru bilo je jasno, da kraljevstvo,
koje je posvuda drugdje formiralo dr
avu, ovdje vi
e ne
e biti dovljno sna
no, da izvr
i svoju zada
u.
Njegove carske ambicije natjerale su ga u pustolevine, iz kojih je iza
lo napola slomljeno, pa ako i
jest, pod Hohenstaufevcima, sabralo sve snage, koje su mu jopreostale, u
elji da se poku
a osvetiti,
zavr
ile se te najzad kona
nom katastrofom. Ona je, od izbora Rudolfa Habsbur
kog (1273) dalje,
ostalo tako bez ugleda i bez auteriteta, da se ovjek pita, za
to se izbornici uop
e trude, da imenuju
kralja. Moda je, u biti bacarska ideja, koja je mrak njegova pada o
uvala kraljevstvo na
ivotu.
Tradicija je htijela, da ipak neizostavno postoji car, premda se ta potreba nije vi
e temeljila ili na
emu stvarnom. A kako je njema
ki kralj bio unaprijed odreen da nosi carsku ast, te bi ukidanjem
kraljevstva u iste vrijeme bilo ukinuto i carstvo. Kraljevstvo je, dakle, ostale na
ivotu, a
najparadoksalniji od svih usuda je htio, da je kralj sa
uvao svoju prividnu kraljevsku vlast samo zato,
da bi megao dobiti carsku vlast, koja je postala joispraznijem od prve.
Jer one,
to je poslije smrti Fridriha II. ostale od carstva, same je prazna, besadr
ajna ferma. Pole
aj,
koji je stekle papiristvo od vremena Inecenta III., kao i stvaranje nacionalnih dr
ava u Francuskoj i
Engleskej, kona
no mu je oduzele svaku mogu
nost,a Evropu privoli da prihvati njegovo prvenstvo u
svjetevnim stvarima. O, tome se govori josamo u
kolama, gdje profeseri rimskoga orava i dalje u
teriji smatraju cara gospodarem cijelega svijeta. Carstvo je jomoda netko ovdje ili ondje spemenuo
u borbi s kakvim protivnikom, kao
to je te u
inio Bonifacije VIII. u onom sukobu s Filipom Lijepim; ili
joponeki
idealist, kao
to je bio Dante, u njem vidi lijep san, koji je stvarnost porekla. Ustvari, one je mrtva
ideja, prestatak pre
losti, koji bi bio veli
anstven, kad ve
inom slabost careva ne bi suvi
e isticala
supretnost, s uspemenama, koje je dozivala u sje
anje. Caru je jeuvijek priznavana prednost pred
drugim vladarima; imao je pravo da podjeljuje plemstvo i da imenuje bilje
nike (netare) u svim
zemljama. I te je goteve sve,
to je sa
uvao od svoje nekada
nje univerzalne vlasti. Ne
to male ugleda
donese mu njegevi odnesi s papom, s kojim on nu
no ostaje vezan. Ta
e veza u XIV. st. urediti
epilegom velikih borbi u pro
lesti; ali e on ostati bez ikakvih drugih pesljedica; a u XV e stolje
u
omogu
iti Sigismundu, da odigra onu ulogu, koju bismo, s nepo
tevanjem,
to donekle opravdava
preuzetnost njegeva dr
anja mogli nazvati ulogom impresarija na koncilu u Konstanci.
Rudolf Habsbur
ki nije za svoje duge vladavine (1273-1291) na
ao develjne, vremena, da ode u Rim i
ondje primi carsku krunu. Njema
ka mu je zadavala doveljne briga. Nije trebalo biti velik politi
ar, pa
da se uvidi, da je obnova monarhijske vlasti ondje nemegu
a. Prvi bi joj uvjet bio nasljednost krune. A
207

na to se nije mogle ni pomi

ljati. Ni papa, ni izbornici, ni knezevi ne bi na te pristali. Povezati gradove
s interesima monarhijske vlasti, bila je jonestvarnije. Za te bi trebalo da oni osje
aju potrebu za
za
titnikom; ali oni te potrebe nisu osje
ali. Knezovi nisu bili dovoljno jaki, da ih dovedu u pogibelj, a
kad im je neka opasnest zaista zaprijetila, bili su doveljni regienalni saavezi,
ta su ih sklapali, pa da
zajame njihovu nezavisnost. Da li je bar mogle biti nade, da
e se nacija ujediniti protiv inostranstva i
da
e joj car, zahvaljuju
i presizanjima Francuske na zapadnoj granici, moi stati na
elo i nametnuti
joj se kao njezin branilac? Za evo je bila potrebne, da Njema
ku nadahnjuje nacionalni osjeaj, ali
njega ondje nije uope bilo. Svatko je ondje mislio samo na sebe, a jedina granica, koja je bila v
sveope sebi
nosti, Rudolf nije mario da se posveti kraljevstvu, koje nije nikoga zanimalo. Nije bio
imuan i imao je veliku porodicu, pa se zadovoljio time; da se okoristi prilikom, koja mu je pala u dio,
pa da se pobrine za svoje poslove, ili, to
nije, za poslove svoje porodice. Nije se zanosio nikakvim,
idealizmom, pa je smatra, da bi bilo ludo
rtvovati se i si
i s vlasti isto onako siroma
an, kako ju je
primio. Okolnosti su mu posluile kao po narud
bi. Pobjeda,
to ju je uz pomougarskog kralja na
po
etku svoje vladavine postigao nad
e
kim kraljem Otakarom II. (1278.) ostavila je vojvodine
Austriju i
tajersku bez vladara. On se po
urio da ih dade kao leno svome sinu Alberrtu. Tako je sretni
slu
aj jednim mahom donio toj maloj Habsbur
koj ku
i dvije lijepe podunavske vojvodine. To je bio
jedini rezultat Rudolfove politike. Premda je kraljevao i carevao, a da nije vladao, bar je svojoj
porodici ostavio lijep posjed i primjer umije
a, kako se treba okoristiti sre
om, koja e u budunosti i
suvi
e mnogo utjecati.
Izbornici su odabrali Rudolfa samo zato,
to, je bio slab i siroma
an. Premda ih je razoarao,
nadomjestili su ga drugim, joslabijim i josiroma
nijirn kraljem, i dali krunu Adolfu od Nassaua
(1292-1298) A ipak je bilo sigurno, da
e ga sre
a njegova prethodnika uputiti istim putem, kojim je
i
ao i on. Ali sre
a mu nije bila tako sklona, kao Rudolfu. U nedostatku boljega, 1294. je odlu
io, da
Eduardu I. proda svoje savezni
tvo protiv Filipa Lijepog. Presizanja Francuske na Njema
koj granici
poslu
ila su mu, da tu trgovinu prebojadi
e asnim razlozima. Ali uistinu, ta su ga presizanja isto tako
malo zanimala, kao i Eduardova sva
a s Francuskom. Mislio je samo na to, kako da se do
epa Tiringije,
i livre sterlinga, koje je dobio, poslu
ile su mu samo zato, da namakne sredstva za rat, kojim se nadao,
da e obogatiti svoju kuu. Ali izbornici nisu bili skloni da pomognu jojednog skorojevia. Stoga su ga
zbacili i na njegovo mjesto postavpi Alberta, sina Rudolfa Habsbur
kog (1298-1308). On se nadahnjavao
tradicijom svoga oca, pa se nadao, da
e Austriji pridru
iti
e
ko kraljevstvo, ali je 1308. umoren, pa
je tako propao plan, koga e se njegovi nasljednici uvijek vjerno sje
ati.
Kao tre
i, po redu pozvan je na prijestolje posve mali vladar, za kog se vjerovalo, da ne pobuuje
nikakve bojazni. Bio je to grof Henrik Luksembur
ki (1308-1313), koji je bio imenovan zahvaljujui
utjecaju svoga brata, nadbiskupa-izbornika Trierskog. Po zemlji, u kojoj je vladao, pripadao je u
Nizozemsku, a ta je zemlja, dodu
e ra
unata u podru
je carstva, ali je s Njema
kom jobila vezana
samo po imenu. Kao i njegovi susjedi u Liegeu, Hainautu, Brabantu i Flandriji, bio, je potpuno proet
francuskom kulturom i obi
ajima, a povrh toga bio je podrijetlom Waonac, pa je na drugu stranu Rajne
do
ao kao potpun stranac. Pa ipak, je on bio onaj Welsch 89
to je obnovio carsku tradiciju, koju su
njegova tri prethodnika zbog svoje brige samo za vlastite poslove podjednako napustila. I vesamo
njegovo podrijetlu dosta dobro obja
njava tu inicijativu. Samim tim,
to ga je ono uinilo
nezainteresiranim za njema
ka pitanja, moralo mu je panju skrenuti na interese carstva. Poeo je
sanjati o slavi, da u Rimu na glavu metne onu krunu, koju poslije Fridriha II. vi
e nitko nije nosio, da
Izmiri carstvo s papinstvom i da mu u miru pribavi novo i blagotvorno veli
anstvo.

89

Njema
ki izraz, izveden od latinskog gallicus, koji se prezirno upotrebljavao za sve strance romanskog podrijetla. - Prev.

208

Vijest o njegovu dolasku pobudila je u Italiji jezu nade. Uni

tenje Hohenstaufovaca nije donijelo mira
strastvenim gradovima u Lombardiji i u Toskani. Pod starim imenom Gvelfa i Gibelina stranke su ih i
dalje razdirale
estinom, koju su u isto vrijeme pojaavale i opreke u ekonomskim interesima i sukobi
obrtnika s patricijima i mrnja prema plemstvu. Piza je nedavno pala pod udarcima enove, a Firenca
se okoristila njezinim porazom, pa je Toskanu podvrgla svojoj demokratskoj vladavini. U Lombardiji je
veina gradova, iscrpljena neslogom, prihvatila senjoriju kakvog sretnog vojnika ili potestata i
pomirila se s tiranijom, da bi mogla u
ivati mir. Tako su Della Torre vladali u Milanu, Della Scala u
Veroni, Este u Ferrari. U Rimu, iz kog su pape oti
li, ogor
eno su se meu sobom borili za vlast
lanovi
porodica Colonna i Orsini. Samo je Venecija, pod vla

u svoje mone aristokraacije, sauvala mir, koji

joj je omogu
avao, da se s toliko vi
e energije posveti Pomorskom ratu,
to ga je vodila protiv enove.
Car Henrik VII. se usred tih razularenih strasti i pohlepa pojavio kao obnovitelj reda i mira. Iskreno je

elio izmiriti stranke i sve udru

iti u po
tovanju pravde. Ali kako je mogao nametnuti pravdu, kad nije
raspolagao silom? Sa sobom je doveo samo tri da
etiri tisu
e konjanika, i ona nada, kojom ga je Italija
pozdravila pri dolasku, gotovo se smjesta pretvorila u razoaranje. Protivno svojim namjerama, na
ao
se primoran, da i sam zauzme, borben stav prema protivnicima, koje je mislio da e mo
i umiriti, samo
je tako, naime, mogao ra
unati s time, da e dobiti neku pomo. Kralja Roberta Napuljskog je
uznemirilo,
to mu je Henrik preoteo utjecaj na Poluotoku, pa je poprimio neprijaateijsko dr
anje.
Kad je Henrik stigao u Rim, nije uope mogao dopriijeti do crkve Sv. Petra, jer su njegovi neprijatelji
dr
ali najvei dio grada. Stoga se morao zadovoljiti time, da u Latemnu, gotovo potajno, iz ruku
kardinala, koje je papa ovlastio, primi onu carsku krunu, koju bi mu, nema sumnje, bolje bilo da uope
nije primio, nego da ju je primio tako (u lipnju 1312). Od njegova plana da obnovi velianstvo carstva,
nije ostalo ni
ta. Bio je bez financija i gotovo bez vojske, pa je svoju politiku morao podrediti politici
Napolitanaca i protiv njih moliti pomosicilskoga kralja. U Toskani je Firenca pred njim zatvorila
vrata. Za borbu protiv nje, morao se oslanjati na Pizance. Bio je to predubok pad poslije tako vitsokih i
tako i kratkotrajnih iluzija. Iscrpljen jadom, Henrik je u kolovozu 1313, podlegao u Buonconventu.
Sahranjen je u Pizi; njegov sarkofag jouvijek stoji u galeriji, gdje stra
ne fresko-slike Orcagne tako
nesmiljeno prikazuju ispraznost ljudskih ambicija.
Ali on je ponovo otvorio put, koji vezuje Italiju i Njemaku, pa je Ludvig Bavarski, njegov nasljednik
(1314-1347), poslije njega po
ao tim putem. Tek
to je pobijedio i zarobio Fridoriha Habsbur
kog, koga
su mu neki od izbornika suprotstavili, stao je pomi
ljati da prijee Alpe. Smjesta je nai
ao na ogor
eno
protivljenje papino. Sveta je Stolica dodu
e morala povu
i svoje pretenzije pred Francuskom i
Engleskom, ali nije mogla kapitulirati pred njemakim kraljevima. Iznijev
i opet na historijsku
pozornicu carsko pitanje, na koje je svijet vetako davno zaboravio, oni su o
ivjeli mrsku uspomenu
na Hohenstaurovce pa se moglo bojati, da u Italiji oko, sebe ne okupe sve papine neprijatelje kao i
neprijatelje napuljskih kraljeva, koji su mu bili pomonici. Borba je bila utoliko sigurnija,
to njihova
monije bila jednaka njihovim ambicijama, pa se moglo ra
unati, da bi napad na njih donio gotovo
sigurno pobjedu. Veje i prekid Henrika VII. s Robertom Napuljskim zavadio Henrika s Klementom V.,
pa je samo njegova prerana smrt sprije
ila da doe do provale neprijateljstva. Ivan XXII. je odlu
io, da
nimalo ne odustane od prevlasti,
to su je njegovi veliki prethodnici u XII. st, stekli nad carstvom.
Uspev
i se na papinsko prijeestolje, sve
ano je objavio, da je papa od Sv. Petra dobio i duhovno i
svjetovno carstvo i da ima neosporno pravo da bdi nad njim, kad nema cara. Provode
i tu teoriju
smjesta u djelo, imenovao je Roberta Napuljskog carskim namjesnik om u Italiji.
Na podstrek protivnika Napuljaca, Ludvig Bavarski je povjerovao, da je dovoljno jak da prihvati borbu.
Ivan XXII. ga je l324. izopp
io izbacio, a to je u njegov tmhor dovelo minorite-spiritualce, koji su
izopeni kao i on, istim tim sporom okoristio se Marsilije iz Padove da protiv pape napi
e spis Defensor
Pacis. Omamljen i povu
en tom opozicijom, koja je u isto vrijeme bila politi
ka i teolo
ka, a on joj je
manje bio sredi
te nego dobar izgovor, kojim se ona pod izlikom da mu slu
i zapravo htjela samo
209

okoristiti, Ludvig je dopustio da bude uvuen u pustolovinu, koja

e mu donijeti propast. Godine 1327.,
su ga na Kapitolu okrunila dva izop
ena biskupa i
etiri gradska sindika. Bila je to lo
a parodija, u
kojoj su se udnovato zdru
ile uspomene na anarhiju X. stolje
a s uspomenama na mistiko
republikanstvo Arnolda iz Brescije. Po
to je dobio krunu, Ludvig vi
e nije mogao odbiti nijedan zahtjev
rimskog puka, koji je zahvatila jedna od onih njegovih oholosti,
to su ga navodile da sebe smatra
gospodarem svijeta, a isto tako ni neprijateljima Ivana XXII., slijepim od mr
nje, od ma
taanja ili od
tlapnja. Dopustio je da neka narodna skup
tina, izre
e zbacivanje pape, koji je optu
en zbog hereze i
uvrede veli
anstva; i da posebna komisija, sastavljena od sve
enika i laika, umjesto njega imenuje
nekog redovnika prosjakog reda, koji je uzeo ime Nikola V. Taj je nesretnik uskoro uvidio, da je bio
tek statist u revolucicinarnoj koomediji. Prestra
iv
i se sam onoga,
to je u
inio, kukavno se povukao.
Manje od dvije godine poslije izbora Rimljani su preklinjali papu, da im dade odre
enje. Nikola V. je s
u
etom oko vrata do
ao u Avignon da mu se baci pred noge i da ga skru
eno moli za opro
tenje.
Nekoliko dana nakon
to je sveanom bulom proglasio izdvajanje Italije iz zajednice s njemakim
carstvom, Ivan XXII je umro (1334). To meutim nije ni ukoliko promijenilo raspolo
enje kurije prema
Ludvigu Bavarskome. Benedikt XII. i Klement VI. ostali su neumoljivi, i to nema sumnje, vi
e
neumoljivi, nego
to je to zaslu
ivala bezopasna uvreda velianstvu Svete Stolice. Ludvig se meutim
bio posve zbunjen i tro
io vrijeme u poku
ajima da se izmiri, ali to je papinstvo oholo odbijalo. Za
trenutak se
inilo, da se poriadao, da
e Avignon prisiliti na mir: bilo je to, kad je sklopio savez s
Eduardom III. protiv Francuske. Ali to je bila jojedna obmana vi
e, i nije se odr
ala dugo. Bio je
posve nemoan da povede rat, pa ne samo da nije ni
im pomogao Eduardu, nego je ak i sklopio savez
s Filipom Valois. Da je Njemaka bila dr
ava, sad je bio pravi trenutak da i ona u
ini po uzoru na
Francusku i Englesku u vrijeme Bonifacija VIII, pa da dokraj
i poni
enja, kojima je papinstvo obasipalo
njezina kralja. Ali su se izbornici, oslanjajui se na sabor, ograniili na to, da prosvjeduju protiv prava,
koja je papa sebi prisvajao, da potvruje kralja, kog su oni izabrali- i to je bilo sve. Oni su ti cijeloj
sva
i vidjeli samo priliku da se njome okoriste i ojaaju neopravaanu povlasticu, koja im je davala
pravo da raspola
u krunom. Ukratko, Ludvig je Bavarski prepu
ten samome sebi. Njegov razdor s
luksembur
kom ku
om upropastio ga je. Zaboraviv
i svoje izjave o nezavisnosti, izbornici su na o
tar
poziv Klementa VI., da imenujunu novoga kralja, prodali svoje glasove Karlu, markgrofu Moravske,
sinu
e
koga kralja Ivana Slijepog i unuku Henrika VII., koji je uzeo ime Karlo IV. (1346).
Sretni je sluaj omogu
io Henriku VII. da na samom po
etku svoje vladavine zaklju
i
enidbu svoga
sina Ivana (Slijepog) s ba
tinicom e
koga kraljevstva. Tako je luksembur
ka ku
a do
la u priliku da
bude presaena s romanske granice carstva na njegovu slavensku granicu. Ondje se imala odr
ati vi
e
od jednog stolje
a. Ivan je poginuo kod Crckyja malo vremena poslije izbora njegova sina, pa je tako
Karlo IV. udru
io na svojoj glavi njema
ku i e
ku krunu. Godine 1355. tome je dodao i carsku krunu,
po koju je do
ao u Rim bez velika sjaja, okru
en svim nu
nim mjerama opreza, koje su mu mogle
osigurati da ostane u dobrim odnosima s papom. Ne treba se
uditi,
to se prije svega posvetio
pobolj
anju polo
aja svoje ku
e. Pridru
io je e
koj i Moravskoj
leziju i Lu
icu, a 1373. je njima
pripojio i Brandenbur
ku marku. Time se na istoku Njemake formirala kompaktna sila, koja nije bila
njemaka sila. Sredi
te joj je bilo u e
koj, gdje se Karlo pobrinuo da uvede upravu po uzoru na onu u
Francuskoj.
Zlatna bula, kojom Je Karlo IV. 1356. odlu
no potvrdio ovlasti i sastav izborni
kog kolegija, kakav je
taj zbor imao ostati sve do kraja XVIII. st. 90 pridobila je za nj te staraoce kraljeva. Po
lo mu je za
rukom da ih joza svog
ivota nagovori, da njegova sina Vaclova imenuju rimskim kraljem (1376), a da

90

Kolegij se sastojao od tri nadbiskupa-izbornika; to su bili prelati Mainza, Triera i Kolna. Pored njih ulazili su joi
etiri laika
izbornika: e
ki kralj, grof-palatin rajnski, vojvoda saski i markgrof brandenbur
ki.

210

im za to nije morrao suvi

e skupo platiti. Bio je to prvi slu
aj poslije Fridriha II, da na njemakom
prijestoiju sin nasljeuje oca.
Vaclavljeva vladavina (1376-1400) bila je za Njema
ku zapravo interregnum. On se bavio iskljuivo
e
kom, a sve je ostalo potpuno zanemario. Nije se sjetio ni da uzme carsku krunu; ni da intervenira u
neprestanim svaama njema
kih gradova s knezovima. etiri izborrnika iz rajnskog podruja prisvojili
su sebi 1400., pravo da ga zbace, pa bi se njihov postupak u toj prilici mogao smatrati neke vrste
prosvjedom protiv kralja, koji je preesto pokazivao, da je stranac. Ako su, dajui krunu grofu-palatinu
Rupertu,
eljeli suprotstaviti svome
e
kom vladaru zaista nacionalnog vladara, onda je njihov pokus
jadno propao. Novoga su kralja priznali gotovo samo oni, koji su ga izdigli. Povjerovao je, da
e uiniti
majstorski potez, ako se usudi oti
i u Italiju. Carska bi mu kruna pribavila ne
to ugleda, pa je polazei
na put ra
unao s time, da e se domo
i Milana, jer je tamo
nji vojvoda, Gian-Galeazzo Visconti,
odr
avao najbolje odnose s luksembur
kom ku
om. Naivnost toga plana mnogo kazuje o politikoj
ozbiljnosti takvoga kralja i takvih izbornika. Nije uop
e imao novaca a ra
unao je, da e Firentinci,
neprijatelji Milanaca smjesta
im on prijee planine, staviti svoje
ete njemu na raspolaganje.
Meutim i Firentinci i Milanci podjednako su ga prezreli. Stigav
i s nekoliko konjanika do Brescije,
na
ao se u nemogu
nosti da krene dalje. Morao se sramotno vratiti natrag i sakriti u svom Palatinatu,
gdje je 1410. umro. Tek je svojom smru podsjetio svijet, da je nosio krunu. Pou
eni iskustvom,
izbornici su se vratili luksembur
koj ku
i. Vaclav je imao dva brata: Ivana, markgrofa moravskog, i
Sigismunda, kralja ugarskog; ,imenovali su i jednog i drugog, jer im nije svima po
lo za nikom da svoje
glasove prodaju istom kandidatu. Tako je sad Njemaka imala tri kralja, jer je Vaclav nepokolebljivo
idalje nosio taj naslov. Na sre
u, Ivanova je smrt 1416. taj broj smanjila na dvojic, a kad je 1419. i
Vaclav i
ezao, ostao je Sigismund sam.
Aktivnost toga posljednjeg Luksemburgovca (1410-1437) neeobino odudara od bezvoljnosti
Vaclavljeve. Interesi njegovoh ugarskog kraljevstva, kome su iz godine u godinu sve vi
e svojim
napredovanjem prijetili Turci, pobudili su u njem nadu u spasenje uz pomokri
arskog rata protiv tih
nevjemika. A kako je kri
arski rat bio nemogudokle god traje raskol, on je svim svojim snagama i
prili
no nametljivom revno

u nastojao, da doe do saziva koncila u Konstanci i zatim, da koncil zavr

i
s uspjehom. Budu
i da je ,od smrti svoga brata bio nasljednik
e
kog kraljevstva, koje nije mogao
preuzeti, jer ga je u tome spre
avala Husitska pobuna, imao je i drugi razlog, zbog koga je bio
strastveni pristalica reforme u crkvi. Njegov naslov rimskog kralja bio je izvrstan izgovor, da se uplete
u papinske poslove ostavljajui zapravo svoje vlastite. Vojni pohodi, koje su odredili papa ih koncil
protiv Husita, propadali su bez izuzetka i unosili zabunu meu njema
ku konjicu. Najzad 1434. poslije
rata protiv tabori
ana i utrakvista, kad je prihvaen modus vivendi Pra
kih kompaktata, Sigismund je
mogao u
i u Prag. Umro je tri godine poslije toga, 9.prosinca 1437., a njegova su kraljevstva e
ka i
Ugarska pre
la u ruke njegova zeta, Alberta Austrijskog. Tako su se prostrana podru
ja luksembur
ke
kue pridru
ila vojvodstvima Austriji i
tajerskoj. Cilj,
to ga je habsbur
ka ku
a imala pred oima od
osnutka svoje vlasti u Podunavlju, bio je postignut. Na istoku Njema
ke formirala se velika dinastika
sila, sastavljena od raznorodnih zemalja: njemakih, slavenskih i mad
arskih. Svi napori tolikih
kraljeva da osnuju vlast svojih porodica zavr
ila su se najzad izdignuem Habsburgdvaca u red
najmonijih vladara u Evropi. U njihovoj je sre
i sigurno imao svoju ulogu i sluaj, ali on tu ulogu ima i
u sudbini svih bogatih ba
tinika. Neka nesretna trudno
a, neki besplodni brak, prerana smrt kakvog
djeteta bila bi dovoljna da sve upropasti. No ipak u svemu tome ne treba precjenjivati utjecaj
nepredvienoga. Zar to nepredvieno ne susrecmo isto tako u ratnim operacijama kao i u branim
pogodbama? Treba priznati, da su Habsburgovci, ako im srea i jest bila sklona, znali da joj u tome
pomognu. Od kraja XIII. st. sva se njihova politika sastojala u tome, da vje
tim
enidbama stjeu pravo
na zahtjeve prema e
koj, Ugarskoj, pa
ak i Poljskoj. Ra
unali su na stvaralaku snagu svoje rase, kao

to drugi ra
unaju sa snagom svoga maa, i taj se njihov raun pokazao kao dobar. Istina je, da bi on
ispao druk
ije, da se odnosio na zemlje sa starijom kulturom i srazvijenijom nacionalnom svijesti.
211

Dovoljno je podsjetiti ovdje namjere,

to ih je Francuska poduzela u poetku XIV. st., da bi odvratila
engleske kraljeve od svoje krune. Ali ni u Ugarskoj, ni u e
koj kraljevstvo jonije bilo dovoljno
intimno isprepleteno s nacijom, da te zemlje odbiju stranca. Bilo je dovoljno sporazumjeti se s visokim
plemstvom, kolikogod su mu Nijemci bili mrski, i dati osim toga tome plemstvu ustupke, pa da i
stranac bude prihvaen. Ono
to ne bi bilo mogue na zapadu Evrope, na istoku je bilo mogu
e.
Nijednog od ovih uvjeta,
to su doveli do stogodi
njeg rata, nije bilo u Podunavlju. Prema tome,
izvanredna srea Habsburgovaca mnogo je manje posljedica sluaja, nego
to bi se to u prvi mah moglo
povjerovati. Bra
na politika nije dovoljna da je protuma
i. Neophodno potrebni i prvobitni uvjet bilo
je potpuno nepostojanje politikog duha kod naroda, koji su bili sredstvo ili
rtva te line politike.
Ako promotrimo, i Njemaku u cjelini, ni ona nije imala nimalo toga politi
kog duha. Nepobitan dokaz
tome mo
emo nai i u ovom kratkom pregledu o vladanju njezinih kraljeva,
to smo ga netom
proo
itali. Dovoljno je uporediti povijest Njemake s povije

u Francuske i Engleske u istom razdoblju.

Tu ne samo da su tri povla
tene klase, sve
enstvo, plemstvo i graanstvo povezane, bilo poretom ili
vojnom slubom, uz kralje vo djelovanje, nego se one neposredno upleu u vladanje, i one krize,
to ih
izazivaju njihovi zahtjevi ili njihovi sukobi, samo su burne manifestacije neospornog javnog
ivota.
Njema
ka, naprotiv, nema ni poreza ni i
ega
to je nalik na neku parlamentarnu organizaciju. Njezin
sabor (Reichtstag) samo je skup
tina prelata, knezova, plemi
a i gradova, i njegove se ovlasti
ograniavaju na to, da ko
i djelovanje vladarevo, a da pritom ne preuzima upravu namjesto, njega,
nego samo vladareva nastojanja slabi i zamrsuje. Kruna nema ni upravnog aparata ni financija.
Arhaika veli
anstenost jezika i simbola, kojima se slu
i, isti
e se gotovo smije
nom suprotno
u
prema njezinoj stvarnoj snazi. Sigismund, koji je radi rasko
nosti carskom orlu dodao i drugu glavu,
morao je zalo
iti svoju krunu i borio se sa zahtjevima svojih vjerovnika, koji su ga progonili iz grada u
grad. Da je Njemaka bila dr
ava, stogodi
nji bi joj rat pru
io izvamednu priliku, da se afirmira.
Francuska i Engleska su se uzajamno neutralizirale, i ona je nesmetano mogla nametnuti Evropi svoju
prevlast. Ali ona je bila nemona da bilo
ta poduzme. Savezi Adolfa i Ludviga Bavarskoga s Eduardom
III. propali su samo zbog neispravnosti te dvojice neimu
nih vladara, koji su primili novac za svoje
usluge unaprijed, ali nisu izvr
ili nijednu. Tako se Francuska i dalje pro
irivala na svojoj isto
noj
granici, a da carevi nisu ni prosvjedovali. Godine 1349. Francuska je stekla Dauphineju. To,
to se
Karlo IV. 1356. dao okruniti u Arlesu, u znak da jouvijek ima pravo na staro burgundsko kraljevstvo,
u
inio je, nema sumnje, samo zato, da ga mo
e skuplje prodati, jer je uskoro zatim francuskog
prijestolonasljednika imenovao carskim naamjesnikom u Arlesu. Franche-Comte je pre
la u vlast Filipa
Smjelog God. 1388. jedna francuska vojska potukla je vojvodu od Gelderna, a da se nitko nije ni
pomakno. Vesmo vidjeli, kako se burgundska ku
a pro
irila u Nizozemskoj, obuhvativ
i Hainaut,
Holland, Zeeland, Namur, Brabant, podvrgav
i svome protektoratu Liege i Utrecht i najzad, pripojiv
i
sebi Luxembourg, kolijevku jedne od carskih porodica. Filip Dobri prkosio je u lice Sigismundu. Kad ga
je ovaj 1433. udario carskim izop
enjem, ,odgovorio mu je drskim proglasom na njemake; knezove i
gradove. Sa svih je strana primao jamstva neutralnosti, na koja je raunao. Kad je najzad car 1437.
izgubio strpljenje i htio prijei u akciju, mogao je u
initi samo to, da po
alje Ludviga Bavarskoga s 400
konjanika u Brabant, na koji je mislio, da ima pravo. Bili su dovoljni i seljaci iz Limbourga, pa da kod
Aachena stlzbiju izvr
ioca carske volje.
Ta je epizoda bila karakteristi
na. Ona u pravom svijetlu prikazuje prirodu carstva: ono je bilo skup
vladara i gradova, koji su se brinuli za vrhovnog vladara samo ukoliko je njegova politika mogla uroditi
nekom koristi za njih. Njema
ka nije bila dr
ava, nego agregat nezavisnih dr
avica, lai
kih ili crkvenih
kneevina i slobodnih gradova - (oko sedamdeset). Pritom joslobodni gradovi jedva dolaze u obzir.
Samo su neki od njih, kao Koln. Nurnberg, Augsburg, imali dovoljno vlastitih snaga da se brane; ali
nijedan nije imao dovoljno snage, da vodi sna
nu politiku, kao
to su to mogli talijanski gradovi.
Njihova je politika bila ustvari promjenljiva politika priklanjanja. Nema sumnje, njemako se
gra
anstvo u XIV. st. uvelike razvilo. Ali je njegov razvitak donosio koristi samo njemu samom. Knezovi
212

su nastojali da osujete utjecaj graanstva, kome kralj, s druge strane, nije pru
ao pomo
. Ono dakle
ovdje nije imalo onu znatnu ulogu, koja mu je pripala u op
em razvoju Francuske i Engleske. Izuzetak
je Hanza. Premda su ti gradovi bili labavo vezani jedan o drugi, njihov ih je zajedni
ki interes
ujedinjavao u borbi s protivnicima, koji su, na sre
u, bili slabi. Najopasnija je bila Danska. Ali je kralj
Valdemar 1369. potu
en pa je Balti
ko more sve do poetka XV. st. ostalo njema
ko jezero.
U unutra
njosti vodi se neprestana borba knezova s gradovima, i ona u toj zemlji bez sredi
nje vlasti
odr
ava nesigurnost, kojom se s rado
u koristilo malo plemstvo, jer se za nju pljakanje trgovaca
pretvorilo u normalanoblik
ivota. Raubritter, koji bi se drugdje pretvarao u vojnika ili dr
avnog
slu
benika, ovdje je razbojnik po zanatu.
A od kneevina, nijedna osim Bavarske i posjeda luksembur
ke i habsbur
ke kue, nije bila osobito
velika. One su mnogo manje sna
ne i vrste, nego na' primjer, talijanske kne
evine. U unutra
njosti,
uprava je u njima joposve nerazvijena. Ako i ima stale
kih skup
tina, graanstvo nije nigdje dovoljno
jako da istupa kao protute
a plemstvu, koje ima glavnu rijeu svemu i name
e svoju prevlast cijeloj
zemlji. Ti su plemii velikim dijelom neslobodnog podrijetla. U XIV. st. josu veoma brojni. Vladar ih
okuplja oko sebe i iz njihove sredine odabire ljude svoga povjerenja. U tim zemljama vlada zakon sile,
koji je drugdje posve nepoznat. Seljaci, koji su od sredine XIV. st, prepu
teni tome plemstvu, po
inju
ponovo zapadati u kmetstvo. 91 Iseljavanje nije, naime vi
e mogu
e, a u Njema
koj nema, kao drugdje
kralja, koji bi mogao intervenirati. To nezadovanje puka u kmetstvo, pod vla

u plemia, koji su i sami

djelomice neslobodnog podrijetla, jedno je od najupadnijih obilje
ja
ivota u Njema
koj. Bilo je i
otpora takvome razvitku. Tu mo
emo, spomenuti podrijetlo
vicarske konfederacije. Njezina, tri
prvobitna kantona, Schwyz, Uri i Unterwalden, potukli su 1315. kod Morgartena Leopolda Austrijskog.
To je bila polazna toka saveza, kome su se poslije pridru
ili Luzern (1332.), Zurich (1351) Bern
(1353), i koji se bitkom -kod Sempacha protiv Leopolda III. Austrijskog (1386) jovi
e u
vrstio.
Ta centrifugalna tendencija u Njema
koj ne obja
njava, se samo slabo
u kraljevske vlasti. Treba uzeti
u obzir i to, da je ekonomski
ivot u zemlji sve do sredine XV. st. slabo razvijen. U njemu nema
nikakva jedinstva. Na morskoj obali Hanza prevozi ito sa sjevera prema Flandriji, i na sjever otprema
proizvode s istoka. Rajnsko podru
je gravitira prema Nizozemskoj. Ali njegova se va
nost smanjuje
otkako je otvorena izravna plovidba izmeu Flandrije i Italije. Ju
ni gradovi odr
avaju vezu s
Venecijom, jer Dunav ni
e od Bea vi
e nije trgova
ki put. Povrh toga, u zemlji nema nikakve izvozne
industrije, osim metala iz e
ke i Tirola.
U sredi
tu uope nema znatnih gradova. Ukratko; zemlja je najveim dijelom joratarska. Potrebno
joj je inozemstvo, ali ovo nju ne treba. Nizozemska se okre
e od nje i obra
a Zapadu.
Zna
ajno je, da sjeverni primorski gradovi gotovo, uop
e ne suudjeluju u
ivotu njemake
unutra
njosti. Sve do sredine XIV. st. pravu Njemaku
ine Porajnje i Jug. Ali veod nekog vremena,
od Rudolfa Habsbur
kog, a sporadiki joi prije, mo
e se opaziti neko prebacivanje te
i
ta prema
istoku. Ono se u punoj mjeri o
ituje u vrijeme Luksemburgovaca. Tu se pruaju slavenske zemlje,
pogodne da budu apsorbirane. Vi
e nema kolonizacije, ali postoji dinastika orijentacija prema istoku,
koja u isto vrijeme kod tih naroda pobuuje protudarac protiv Njema
ke.

91

U Flandriji kmetstvo nestaje u XIII. st.; u Francuskoj se ono uvelike gubi u XIV. st

213

II. SLAVENSKE DRAVE I UGARSKA

U trenutku, kad se slavenski narodi pojavljuju u povijesti, oni zauzimaju podruje,
to se pru
a od
gornje Visle i Karpata do Dnjepra. U toku V.st. u vezi s op
im pomicanjem Germana, njihovih zapadnih
susjeda, prema Rimskom carstvu, oni kre
u za njima takoer prema zapadu i zauzimaju podru
ja, koja
su Germani ostavili. Poljaci su se naaselili u dolini Visle: Veneti su se pro
irili od Labe do Balti
kog
mora, a esi su dotle zaposjeli e
ku i Moravsku. Drugi su po
li prema jugozapadu, naselili dolinu
Dunava i na
tetu gr
koga carstva prodrli duboko u Trakiju. To su Bugari, Srbi, Hrvati i Slovenci. Oni
pak Slaveni, koji su ostali na istoku, te ih je njihov polo
aj na Dnjepru rasprostro na podruju, kojim je
prolazio put,
to vezuje Bizant sa sjevernim zemljama, pali su u IX. st., kako smo vidjeli prije u tekstu
pod prevlast skandinavskih Vikinga, napol trgovaca, napol vojnika, od kojih su preuzeli ime Rusi. Kijev,
u kom se pod nazivom velikog kneza naselio osnivadinastije Rjurikovi
a, postao je sredi
tem meu
sobom politi
ki vezanih kne
evina drugog reda, koje su se prostirale od Novgoroda do obala
Crnogamora.
Ekonomska organizacija te zemlje imala je obilje
je, koje ne susreemo ni kod koga drugog barbarskog
naroda. Ona je bila isklju
ivo trgova
ka. Vikinzi, koji su se naselili oko svojih knezova unutar utvrenih
bedema (gorod),
to su podignuti duDnjepra i njegovih pritoka, podvrgli su slavensko stanovni
tvo
pla
anju danka, koji se prije svega sastojao od meda, voska i krzna, a sve je to tamo
nje stanovni
tvo
u izobilju dobivalo lovom i uzgojem p
ela u svojoj
umom pokriven oj domovini. Svake su se godine u
proljee barke Vikinga sastajale u Kijevu i prevozile, tu robu u Carigrad, a s njom i znatan broj robova;
za sve to donosili su ku
i vino, tkanine i manufakturne proizvode. Kad su se Skandinavci u po
etku
X.st., slavenizirali, njihova je trgova
ka praksa, kao i politika eksploatacija seoskog stanovni
tva,
ostala i dalje vojni
ka, trgova
ka i gradska bojarska aristokracija vladala je ostalim dijelom naroda. To
je bilo osnovno obilje
je ruske dr
ve toga vremena.
Budu
i da su odr
avali neprestane veze s Bizantijom. Rusi su brzo prihvatili kr
anstvo. Ono se veu
prvoj polovini X.st., po
elo posredstvom trgovine unositi meu stanovni
tvo Kijeva. Veizmeu
955. i 957. otvoreno ga je ispovijedala kneginja Olga. No ipak, poganstvo se odralo kao glavna vjera
sve do vladavine njezina unka Vladimira, koji je joprinosio ljudske rtve i koga tradicija, zbog
njegovih 800 prilenica,
to mu ih se nema sumnje, pone
to velikodu
no pripisuje, uporeuje sa
Salomonom. Ali poslije enidbe s nekom bizanttskom prinesom zbio se neizbje
ivi dogadaj (983.)
Kne
evo obra
enje povelo je za sobom i bojare. Pokr
tenje puka izvr
eno je tako jednostavno, da
podsjea na pokr
tenje Sasa,
to ga je izvr
io Karlo Veliki. Stanovnici Kijeva pokr
teni su u gomilama u
vodama Dnjepra. Kumiri su sru
eni, a knez je zapovjedio, da se na mjestu poganskih hramova sagrade
crkve. Da bi snabdio sveenstvo prinovom, odredio je, da djeca najistaknutijih porodica budu oduzeta,
pa je njihov odgoj povjerio bizantskim i bugarskim sveenicima, koje je Bizantija poslala, da
upravvljaju prvim koracima mlade ruske crkve.
Da vanjski dogaaji nisu postavili svoje zapreke, povijesi je razvoj navedio Rusiju da se sve vi
e
orijentira prema Carigradu. Taj veliki grad nije za nju bio samo izrazito vjersko sredi
te, kao
to je
Rim bio za kr

ane na Zapadu, nego je bio joi veliko tr

i
te, i taj se dvostruki razlog njegova utjecaja
s vremenem odrazio na svim podrujima njezinog dru
tveneg
ivota. Poznato je, da je rusko crkveno
graditeljstvo, sve do najnovijih vremena zadralo bizantske oblike, koji su u to doba ondje prevladali,
a
Ruskaja pravda, najstariji zbornik ruskega prava, isto je tako pre
et duhom bizantskog
zakonodavstva.

214

Ali je polo
aj Rusije bio izlo
en posljedicama svih etni
kih pokreta azijskih naroda, jer se podru
je
Azije tom velikem ravnicom produ
ava
i nastavlja prema planinama i unutranjim morima prave Evrepe. Stepe uz obalu Crnoga mora i doline
Dona i Volge bile su podru
je nomadskih
opera turskog ili mongolskog pedrijetla, protiv kojih su ruske
kneevine morale voditi neprekidnu borbu.
Pobjeda velikog kneza Jaroslava nad najmo
nijim od tih naroda, Peenezima (1036.), uklonila je
pogibelj na neko vrijeme. Ona se u jostra
nijem obliku pojavila, kad su stigli Kumani. Njihov je kan
1096. dopro sve de zidina Kijeva. A od tog vremena napadi tih divljih barbara vi
e nisu prestajali.
Pe
ev
i od sredine XII. st. otpor je postao nemegu
. Podru
je Kijeva, koje je dotad cvalo, po
inje
siroma
iti, a stanovni
tvo mu opada. Trgovina s Carigradem presahujuje, jer su barbari zaposjeli u

e
Dnjepra. U zemlji sve vi
e zavladava pusto
, stanovnici se iseljavaju: jedni odlaze u Galiciju i u
Voliniju, a drugi u joveem broju prema sjeveroistoku, u smjeru gornjeg toka Volge (Suzdalj).
To iseljavanje s juga prema sjeveru odlu
it
e sudbinom ruskog naroda. Ne same da mu je nametnulo
nov eblik
ivota, nego je izmijenilo i sam narodni karakter. Slavenski naseljenici u Suzdoljskoj
pomije
ali su se ondje s Fincima, koji su dotad sami stanovali u svojim beskrajnim
umama, a iz tog
ukr
tanja proistekao je moderni Rus (veliki Rus). U isto vrijeme, trgova
ka aktivnost zamijenjena je
isklju
ivo ratarskim
ivotom. Budu
i da im je odsad oduzeta veza s morem, Rusi su za mnoge stolje
a
morali voditi isklju
ivo seosku privredu bez tr
i
ta. Susjedstvo s Carigrodem navelo ih je da se bave
trgovinom u vrijeme, kad je ona jobila nepoznata u zapadnoj Evropi, a kob okolnosti odvratila ih je
od nje bau trenutak, kad je ondje otpe
et njezin polet. Za razliku od oneg velikog me
unarodnog
skladi
ta, kakve je bio Kijev, gradevi sredi
nje Rusije bili su kao i dvorci na Zapadu u ranem Srednjem
vijeku, samo boravi
ta knezeva, njihovih bojara i posluge, koja je bila nu
na za njihevo uzdr
avanje.
Moskva, koja je osnovana 1147. uzdigla se iznad svojih susjeda samo iz politikih razloga i te iskljuivo
oneliko, koliko se njezin vladar izdigao nad drugim knezovima. Samo je Novgorod, u koji su od poetka
XIII. st. marljivo i redovito dolazili trgovci Hanze, imao stanovite trgova
ke zna
enje; a to je i on,
uostalem, u cijelesti dugovao inozemstvu. Bio je mnoge vi
e njema
ka trgova
ka poslovnica nego ruske
trgovinsko sredi
te.
Novgorod je bio jedina toka, kroz koju se zapadna kultura mogla
iriti po Rusiji. Na nesreu, surevi i
pohlepni trgovci Hanze mogli su je pokazati samo u njezinim najmanje privla
ljivim oblicima. Njihov
dodir sa stanevni
tvom uredio je gotovo samo tom posljedicom, da je na obje strane pobudio uzajamnu
mrnju i prezir. Razlika u vjeri joje vi
e zatrovala tako lo
e otpeete veze. Gr
ko provoslavlje, koje
su Rusi zadr
ali joiz vremena, kad su boravili na oblama Dnjepra, odvajale ih je od Evrope, a da im
priteni civilizatorski utjecaj Bizantije, od koje su odsad bili suvi
e daleko, nije mogao nadoknaditi ono,
po emu je ta odvojenest i osama bila zlokebna.
Da nesrea bude jove
a, na sve je to do
la joi velika prevala Mongola u XIII st. God. 1222. je
D
ud
i, sin D
ingiskanov, osvejio cijelo podru
je izmeu Dona i Volge, koje su dr
ali Kumani. Njegov
sin Batu napredevao je dalje prema zapadu. Godine 1234. demogao se Moskve, a 1240. Kijeva i svoju
vlast pre
irio na cijelu prestravljenu i napol opustjelu Rusiju. No ipak, Mongoli se nisu naselili na
podru
ja preko Dona. Njihov se kan zadovoljio time, da je ruskim knezevima nametnuo svoju vrhovnu
vlast i obavezeo ih da mu pla
aju danak. Ali to ih je ipak, deklegod jocarstvo Zlatne horde bilo
mo
no, primorano, da ostanu ponizni vazali azijatskog despeta. Pa premda se sami nisu pretvorili u
Azijce, bilo je to ipak dovoljne, da im onemegu
i, da postanu Evropljani. Slabljenje Zlatne horde
poslije Uzbekeve smrti (1313-1341) omogu
ilo im je stanovitu slobedu, kojem su se moskovski knezevi
okoristili da sebi pripoje susjedne kne
evine. S Ivanom III. (1462-1505) to je djelo ujedinjenja
dovr
eno. Ivan je u savezu s krimskim kanom uni
tio ono,
to je joprestalo od mongelske vlasti.
Njegovem vladavinem otpo
inje nove doba ruske povijesti.
215

Kao
to je sudbinom Rusa odlu
ila provala azijskih naroda, tako je sudbinom zapadnih i ju
nih Slavena
odlu
ila provala Mad
ara. Prije dolaska tih barbara, oni su
ivjeli u nepestanom dodiru jedni s drugima
od Trakije pa sve do obala Baltikeg mora. Da su takve prilike ostale zauvijek, sigurno je, da bi grka
crkva, koja je veu XI.st. obratila Bugare i Srbe, pro
irila svoje apostolske djelevanje, i zahvaljujui
jedinstvu jezika i obi
aja, i na njihovu bra
u u e
koj i Poljskoj i privezala ih uza se isto onako, kako
je u X. st. uza se vezala i Ruse. Ali nepredvieni nenadani dolazak Mad
ara odredio je, da budunost
bude posve drukija. Provaliv
i u Podunavlje, oni su se uklopili meu Slavene i podijelili ih u dvije
skupine, meu kojima ubudu
e nije vi
e bile nikakve veze. Budu
i da su u iste vrijeme, kad su odvojeni
od Bizanta, bili odvojeni i od Srba i Bugara, esi i Poljaci su prirodno, kao i sami Mad
ari pre
li u krilo
zapadne crkve.
Njihovo obra
enje bilo je potpuno u skladu s vjerskom revno
u i s politi
kitn interesom njema
kih
vladara. Oton I. nije propustio da mlade slavenske biskupije pripoji njemakoj metropoliji u Mainzu u
isto vrijeme, kad je e
kog i poljskog vladara podvrgao svome, prili
no nejasno odreenom
protektoratu. Njegove su nasljednike najprije omeli njihovi vojni pohodi u Italiju, a zatim su ih
zaokupili ratovi za investituru; zbog svega toga nisu bili ni izdaleka kadri da produ
e s Otonovim
naporima, pa
ak nisu mogli sa
uvati ni njegova postignu
a. Prag u e
koj a Gnjezno u Poljskoj postali
su nezavisne nadbiskupije, dok su dijeceze, osovane kod Veneta, na desnoj obali Lab, nestale ostaviv
i
punu slobodu, poganstvu.
Vesmo vidjeli prije u tekstu, kako je velika ekonomska revolucija u XII. st. dovela do neo
ekivane
posljedice time,
to je prouzrokovala uzmak slavenskog stanovni
tva u korist germanskoga. Suvi
ak
seoskog stanovni
tva iz Njemake izlio se na podru
je na desnoj obali Labe, gdje su saski vitezovi
napredujui sve dalje, klali i ubijali doma
e pogansko stanovni
tvo. Tetonski red je u XIII. st., pod
maskom pokr
tavanja, nastavio i te pokolje i to naseljavanje. Oni su isto tako germanizirali Prusiju,
kao
to su prije toga germanizirani Mecklenburg i Brandenbur
ka marka. Obale Baltika, koje su dotad
bile slavennske, postale su njema
ke. Poljaci, koji su nastojali da se preko Pomeranije pro
ire sve do
tih obala, odsje
eni su od njih.
Politi
ko ustrojstvo e
ke i Poljske dotad se prirodno razvijalo na temelju onih rodovskih institucija,
koje gotovo jednake nalazimo kod svih ratarskih naroda u doba, kad prelaze na sedentarni
ivot. To se
bez muke obja
njava odsutno

u onog izravnog dodira s rimskom civilizacijom, koja je Germane

izvukla iz barbarstva. Napredak nekog dru
tva toliko je br
i,
to se ono vi
e otvara vanjskim
utjecajima. Odale
avanje zapadnih Slavena imalo je za posljedicu, da su se dugo zadr
ali u skuenosti
i neima
tini i osamljenog
ivota po strani.
Nepotrebno je da se ovdje dulje zadr
avamo na njihovim obi
ajima i institucijama, jer nisu izvr
ile
nikakva utjecaja na ostalu Evroopu, premda su imale svoje lokalno znaenje. Knezovi su im bili
okrueni plemstvom, koje se sastojalo od njihovih pouzdanika, no ti su knezovi jou veoj mjeri ovisili
o svom plemstvu, negoli ono o njemu. U daljem razvitku jedan se, od tih knezova pomalo izdigao nad
svoje takmace, prisvajao njihove zemlje i podvrgavao sebi njihove ljude. Taj proces, ocrtan ovdje u
nekoliko rije
i, bitni je sadr
aj prvih stolje
a kako
e
ke, tako i poljske povijesti. Uvoenje
kr
anstva, koje je u te zemlje uneseno tu
inskim osvajanjem, nije izmijenilo njihov politiki polo
aj.
Vjersko obiljeje, koje je kne
evska vlast time stekla, nije ju oslobodilo obaveze, da vodi ra
una o
zemlji
noj aristokraciji; nije se mogla rije
iti ovisnosti o njoj, jer je uvijek, kad bi se ujedinila, bila
ja
a od kne
evske vlasti. Ali ipak, u slavanskim dravama ni
ta ne podsjea na feudalizam u zapadnoj
Evropi. A to je lako shvatiti. Veliki vazali na zapadu bili su potomci kraljevskih slu
benika, koji su se
okoristili kraljesom slabo

u i u svojim rukama zadr

ali upravljanje dr
avom te tako prisvojili vlast:
koju su morali vr
iti u njegovo ime. Ali ni u e
koj, ni u Poljskoj ne nalazimo u poetku ono
216

administrativno obilje
je, koje je rimska tradicija nametnula Zapadu. Vladar je tu tek vojni
ki
zapovjednik, okru
en plemenitim pratiocima, koji ga prate u vrijeme mira i predstavljaju ga kao
staroste ili ka
telani u pojedinim dijelovima zemlje. Oni nisu njegovi slu
itelji, nego prirodni
pomaga
i. Vladaju svi zajedno; oni i knez, i nitko od njih ne mo
e sebi prisvojiti vlast, koja mu je u
okviru njegove nadle
nosti trenutno dodijeljena. Vei sama oskudnost kne
evih politikih ovlasti, kao i
stalan nadzor, koji nad njim vr
i aristokracija, uzrok su,
to u slavenskim zemljama nije bilo mogu
e
stvoriti one teritorijalne kne
evine, koje se od X. st. stvaraju posvuda u Francuskoj i Njema
koj. Vlast
velikog zemlji
nog plemstva formirala se, kako u e
koj, tako u Poljskoj, veod samog po
etka uz
djelovanje svakoga od njih u vladanju, cijelom zemljom. Ona nije dovela do komadanja, pa se
politi
ko jedinstvo, jednako kao i nacionalno jedinstvo, o
uvalo bazbog sbbosti sredi
nje vlasti, koja
je ovisila o aristokraciji. Dodajmo joi to, da e se kod tih naroda, onako odrezanih od mora,
gra
anstvo forrmirati tek veoma kasno.
Neposredno susjedstva Njema
ke, kao i prava, koja je ona isticala u pogledu e
ke nu
no su e
ku
uplele u njezine sukobe. e
ki vladari okoristili su se neredima, koji su izbili poslije smrti Fridriha
Barbarosse, da poveaju svoju nezavisnost. Vodei borbu s Otonom III., Filip
vapski je
elio da sebi
osigura pomovojvode Otakara I., pa mu je 1198. dao kraljevski naslov. Upletanje e
kih kraljeva u
njemake poslove postalo je otad toliko znatno, da je tim Slavenima pribavilo ulazak u zbor knezova
izbornika. Moglo se, uostalom, od dolaska Vaclava I. na prijestolje (1230-1253),
initi, da je njihovo
kraljcvstvo osueno da se germanizira. Vaclav je svim silama pomagao useljavanje Nijemaca u svoju
joposve ratarsku dr
avu. Osobito je pogodovao dolasku obrtnika i trgovaca, koji su se u masama
naseljavali u toku cijelog XIII. st. po burgovima u zemlji i ondje sa
uvali i svoje pravo i svoj jezik.
Graanstvo je dugo vremena u posve e
koj sredini ostalo u punom smislu rijei strano stanovni
tvo.
Ono je zbog toga osje
alo utoliko veu potrebu da se osloni na kraljevsku vlast, i vjernost, koju mu je
zasvjedo
ilo, izvanredno je pov
ala njegove prihode, ugled i snagu dinastije. Njezino ja
anje osobito
se jasno o
itovalo za vrijeme Otakara II. (1253-1278). Plemstvo iz austrijskog vojvodstva, gdje je
vojvoda nedavno poginuo u borbi protiv Mad
ara, pozvalo ga je u pomoi priznalo svojim vrhovnim
gospodarom; Austriji je pridru
io i
tajersko vojvodstvo, odakle je protjerao Mad
are i postigao da ga
koru
ki vojvoda prizna svojim ba
tinikom. Njegova se vlast sada protezala od Krkono
a pa sve do obala
Jadanskoga mora. inilo se, da je e
ka kruna na najboljem putu da svojoj vlasti pripoji cijelu
podunavsku Njemaku. Nastoje
i smiono posti
i jo i vi
e, Otakar je prilikom smrti Richarda
Corwallskog zahtijevao naslov rimskoga kralja. Ali dobio ga je Rudolf Habsbur
ki, pa je borba izmeu
dvaju takmaca odsad bila neizbje
iva. Prepu
ten svojim vlastitim snagama, Rudolf se nije mogao
uspje
no oduprijeti svome protivniku. No tu su Mad
ari prvi put odigrali onu ulogu, koju su poslije
toliko, puta ponovo prihva
ali slu
ei kao njema
ki pomaga
i protiv eha. U bici na Moravskom polju
1278., Otakar je pora
en i ubijen. Dunavska vojvodstva pre
la su u vlast Habsburgovaca, koji
e otad
uvijek
eljeti da dobiju i e
ku. Otakarovi nasljednici nisu vi
e nastojali da pro
ire svoju vlast prema
Njema
koj. Svoje su poglede bacili na Ugarsku i Poljsku. Vaclavu II. (1278-1305) po
lo je za rukom, da
za, neko vrijeme stekne ugarsku krunu za svog sina Vaclava, a 1300. je za sama sebe dobio poljsku
krunu. S njegovim sinom, Vaclavom III., koji je ubijen 1306. ugasila se stara slavenska dinastija
Premislovi
a i otvorio se problem nasljedstva, kojim se Albert Austrijski, rimski kralj, okoristio tako, da
je odluku donio u prilog svome sinu Rudolfu. Ali taj prvi poku
aj habsbur
kog uklju
enja
e
kih zemalja
u okvir svojih posjeda nije imao posti
i kona
an uspjeh. Rudolf je umro poslije nekoliko mjeseci, i
e
ka je aristokracija izabrala za kralja mu
a starije keri Vaclava II.. Henrika Koru
kog. Taj drugi
Nijemac nije vladao mnogo dulje od svoga prethodnika. Koriste
i se nezadovoljstvom, koje je Henrik
uskoro izazvao protiv sebe, Elizabeta, mlaa k
i Vaclava II., zatra
ila je da dobije za mu
a Ivana
Slijepog, sina Henrirka Luksembur
kog, koji te nedavno naslijedio Alberta Austrijskog na
asti rimskoga
kralja. einidba je obavljena 1310. Ona je e
koj dala valonsku dinastiju. Dogodilo se to samo nekoliko
godina po
to je jedna francuska dinastija s Robertom An
ujskim do
la na prijestolje Ugarske.

217

Dotad je njema
ki utjecaj u e
koj neprestano rastao. S dolaskom luksembur
ke dinastije njegovo se
napredovanje zaustavlja. Premda je Ivan Slijepi vei dio svoje vladavine proveo u pustolovnim
pothvatima po cijeloj Evropi, zaokupljcon spletkama i vojnim podvizima, koji su mu najzad u
pedesetoj godini donijeli preranu smrt na bojnom polju kod Crecyja, on ipak nije propustio da u svoje
kraljevstvo dovede mnogo Nizozemaca, koji su kao njegovi savjetnici ili inovnici zemlju upoznali s
usavr
enom praksom francuske uprave. Njegov sin, Karlo IV. koji je 1333.preuzeo vladanje u zemlji,
nastavio jei usavr
io otpo
eto djelo. Taj
e
ki kralj, koji je u isto vrijeme bio kralj Rimljana i car, bio
je po odgoju, ukusu i po jeziku Francuz. Pa ipak, njegovi su ga
e
ki podanici smatrali nacionalnim
vladarom. Nema sumnje, to je moglo nastati samo tako,
to je ne samo sistematski suzbijao njeama
ki
utjecaj, nego ga se i popuno otresao. Budu
i da je e
ka bila sredi
te njegove mo
i, on je prionuo da
je u
ini sposobnom za samostalan razvoj. Godine 1348. u Pragu je osnovao prvo sveu
ili
te, u srednjoj
Evropi i uredio ga po uzoru na pari
ko. Sam Prag ukrasio je spomenicima, koji su mu dali izgled
glavnoga grada, kakvom bi se uzalud tra
ilo ravna u ostalom carstvu. Njegova blagotvorna i
inteligentna uprava pomagala je ekonomski razvoj zemlje i omogu
ila, da se pored njema
kog
gra
anstva rodi i doma
e, e
ko. Sve to obja
njava popuularnost njegove vladavine kao i
injenicu,
to
od nje datira buenje
nacionalnog osjeaja, koje
e uskoro u e
koj uroditi reakcijom protiv njemakih elemenata, koje je
onamo uvela kolonizacija u XIII. st.
Ona je
estoko izbila za njegova sina Vaclava(1378-1419) u vrijeme provale husitizma. Jan Hus je za
ehe ostao u uspomeni kao nacionalni heroj isto onako, kao Luther za Nijemce. U stanovitom smislu
Hus je to bio joi mnogo vi
e. Jer dok svi Nijemci nisu slijedili Luthera, esi su svi po
li za Husom.
Vjerski sukob,
to ga je on rasplamsao u e
koj, udvostru
io se sukobom nacionalnosti, koje su ondje

ivjele. Nijemci su pristajali uz katolicizam, a esi uz herezu, i kako se ova

irila meu njima, tako su
oni sve vi
e progonili strance podjednako kao, uljeze i kao vjerske protivnike. Ratovi, koje su morali
voditi, da bi ohranili svoju vjeru, do kraja su kod njih pro
irli mrnju prema Njema
koj. Jer one
konjani
ke vojske,
to, su ih i
ka, a zatim Prokop, tako
esto sasjekli, na komade dolazile su, iz
Njema
ke. Nemogu
e je suzdr
ati se, da rapolo
enja, kojima su se zanosili husiti, ne uporedimo s
onima, koja su zanosila francuske revolucionare na kraju XVIII. st I jedni i drugi borili su se za svoj
ideal protiv inozemstva, i kod jednih i kod drugih nacionalni se osjeaj oduhovio uz pomouvjerenja,
koje ga podr
ava i podjaruje.
Ta se uporedba name
e utoliko vi
e,
to je husitizam uskoro poprimio revolucionarno dr
anje. Kako
smo, vevidjeli prije u tekstu, tabori
ani su te
ili za potpunom obnovom, ne samo u crkvi, nego i u
dru
tvu. Po
to su ih utrakvisti najprije napustili, a zatim su ih i porazili, tabori
ani su se morali najzad
pokoriti. Pra
ki kompaktati (1433) koji su ugovoreni s Bazelskim koncilom, bili su prili
no dvosmislen
kompromis, koji je e
ku dodu
e pomirio s crkvom, ali joj je ostavio vjersku anatomiju, koju nitko nije
,smatrao razboritim da tono definira. Uostalom, dobar dio plemstva prestra
io se tabori
anske estine
i vratio se katolicizmu. Ono se okoristilo okolnostima i svoje domene pove
alo konfisciranim crkvenim
imanjima. Uporedo s tim, ono je seoskim masama nametnulo kmetstvo.
Sigismund, brat i nasljednik Vaclavljev, mogao je najzad preuzeti vlast u svom kraljevstvu. Nije imao
djece, pa ga je poslije njegove smrti (1437) njegov zet, Albrecht Austrijski, naslijedio u isto vrijeme i u
e
koj i u Ugarskoj. Meutim, priznali su ga samo katolici i utrakvisti. Oni taboriani, koji su se jo
odr
ali, dali su krunu Kazimiru Poljskom. Uostalom, trenutak kona
nog priklju
enja e
ke habsbur
kim
posjedima nije jodo
ao. Kad je Albreht 1439.; za vrijeme jednog pohoda protiv Turaka, ubijen,
zemljom je najprije u ime posmrtnog sina Vaclavljeva, Ladislava, ,upravljao
e
ki plemi Juraj
Podjebradski; a poslije Ladislavljeve smrti, 1457., Juraj je krunu preuzeo sam. Tako se zemlja
pretvorila u nacionalno i nezavisno kraljevstvo. Ali to je bio tek kratak meu
in u bolnoj historiji
e
koga naroda.
218

Otprilike u isto vrijeme, kad je njemaki utjecaj uzmakao u e

koj, uzmicao je i u Poljskoj, ali se to
dogaalo u vezi s posve druk
ijim dogaajima. Dok je granica e
ke jasno ocrtana planinama, koje ju
obrubljuju, Poljska je ba
ena na podru
je izmeu Odre i Visle, na onu beskrajnu ravnicu, koja se na
sjeveru Evrope nadovezuje na Rusiju, tako da je sa svih strana, osim s juga, gdje je
tite Karpati, bila
izloena pritisku svojih susjeda. Nijedan narod, nije imao tako proomjenljive granice. One su, se
povodile za pokretima nacije, kao
to se odijelo prilagoava kretnjama tijela; pro
irivale su se ili
su
avale u skladu s mijenama njezine snage ili slabosti; kad
to su se rastezale tako, da su obuhva
ale
svakojake razli
ite narode, a zatim opet stezale i postajale tako uske, da vi
e nisu obuhva
ale ni cijelu
naciju.
Boleslav Hrabri, koji je u X.st, uzeo naslov kralja, pro
irio je svoj utjecaj sve do ruskih kne
evina na
Dnjepru, ali je svojim nasljeddnicima ostavio samo umjetne stvorenu velesilu, jer se ona temeljila
samo na snazi onoga, tko ju je stvorio. Nijedan od njih nije je mogao odr
ati. Krajem XI. st. nestalo je
ak i samog kraljevskog naslova, a knezovi su poljske zemlje meu sobom podijelili u neprestanim
unutra
njim borbama, koje nisu ni po
emu va
ne za opu povijest, osim
to obja
njavaju, kako se
teutonski red u XIII. st. mogao domoi Prusije i bez ikakva otpora odvojiti Poljsku od Baltikog mora.
To naseljavanje teutenaca samo je epizoda mo
ne njema
ke ekspanzije, koja se pre
irila u Poljskoj u
isto vrijeme kad i u e
koj. Ti emigranti primljeni su ondje utoliko bolje,
to je zemlju nedavno
opusto
ila proovala Mongola, koji su se prelili preko granica Rusije i pro
irili sve do
leske. Ondje su se
zaustavili, a kad se proulo za smrt velikog kana Ogetaja (1241.) njihov se talas odanle opet povukao.
Nijemci su se u velikom broju naselili samo u
leskoj, koja se otad po
inje germanizirati. Oni, koji su
prodrli u unutra
njest zemlje, unijeli su onamo gradski ivot i formirali graanstvo, koje su
titile
povlastice i magdebur
ko pravo, pa su tako za mnoga stoljea ondje ouvali svoju nacionalnost. Osim
njih bile je joi idova, koje su pregoni u vrijeme kri
arskih ratova; u XI. i XII. st. pretjerali iz
Njema
ke i Ugarske prema Poljskoj.
Polazak e
ke dinastije u Poljsku za vrijeme Vaclava II. i Vaclava III. (1300-1305) imao je tu posljedicu,
da je ondje kraljevski naslov uspostavljen. U povodu smrti Vaclava III., velika
i su na prijestolje pozvali
vojvodu Vladislava I. Njegov sin, Kazimir Veliki (1333-1370) bio je za svoju zemlju otprilike ono,
to je
za e
ku bio njegev suvremenik, Karlo .IV., ijom se politikom neosporno nadahnuo. elio je da
Krakovu dade one zna
enje, koje je Karlo dao Pragu, pa je ondje, po uzoru na Prag, osnevano
sveu
ili
te (1364.) Nastojao je da organizira kraljevsku administraciju, pa je u tu svrhu obrazovao
sredi
nje sudi
te, dravnu riznicu, postavio dr
avnog kancelara, i cijelo svoje vladanje prilagodio
zapadnom tipu, koji je usvojila e
ka. Ali se sna
na kraljevska vlast mogla nametnuti samo onda, ako
se oslanjala na usluge,
to ih je iskazivala narodu te ga je time zainteresirala za svoje odranje.
Francuskim je kraljevima u XII. st. polazilo za rukom da odr
e ravnote
u snaga u borbi sa svojim
velikim vazalima samo tako, da su sklopili savez s graanstvom; meutim, malobrojno njemako
gra
anstvo u Poljskoj, nije moglo postati pomonik krune. U toj potpuno ratarskej zemlji plemstvo je i
po svojoj snazi i po svem utjecaju jousred XIV. st., isto onako nepomirljivo prema monarhijskoj
vladavini, kao
to je to prije tri stotine godina bilo plemstvo franakog carstva. To ne zna
i, da se
poljsko plemstvo nije veoma razlikovalo od franakog. Osnovno obiljeje plemstva na Zapadu je
njegova dru
tveena funkcija, dok poljsko plemstvo obilje
ava njegov pravni karakter. One je u Poljskoj
pro
ivjelo mnogo jednostavniji histerijski razvoj, pa se izravno nadovezuje na slobodne ljude iz
barbarskog doba; sa
uuvalo je sav njihov ponos i samo za sebe tra
ilo pravo da formira naciju. Ono
poznaje i priznaje samo seljake-kmetove, koje ono eksploltira i prezire. Nad njim je samo kralj, iji
auteritet ono priznaje samo uz uvjet, da vlada u interesu plemstva i zajedno s njim. Duh, koji ga
pokree i koji
e ga uvijek pokretati, bio je duh slobode, ali je to bila sloboda namijenjena same

219

jednoj kasti, tako da je to pribaavilo poljskoj dr

avi u sve ve
oj mjeri paradoksalno obilje
je
aristokratske demokracije, koje
e ostati karakteristi
no za nju sve do njezina konanog sloma.
Tako se djelo, o kom je Kazimir sanjao, pokazale neostvarljivo. Njegovi poku
aji kraljevske
centralizacije morali su, htio on to ili ne htio, oslabiti plemstvo. Ono je to tako dobro shvatilo, da mu
je dalo nadimak selja
ki kralj, dok je, naprotiv bijedni ratarski puk, kojim je one vladale sve do
najnovijih vremena, stoljeima sauvao uspomenu na punu po
tovanja prema tome vladaru, koji je u
njemu na trenutak pobudio nadu, da
e njegova bijeda prestati.
S Kazimirom se l370. ugasila dinastija Pjastovica. Njegov nasljednik, kralj Ludovik Ugarski, odmah je
sklopio sporazum s plemstvom. Koncesije, koje mu je dao, bile su prve od onih pacta conventa,
to ih
je plemstvo otad tako esto nametalo kruni, tako da je sudbina zemlje najzad potpuno pre
la u
njegove ruke. Uostalom, prva primjena tih ovlasti izvanredno je pove
ala mopoljske dr
ave.
Kazimir je osvojio Galiciju i Voliniju i time pro
irio granice kraljevstva sve do litavskog podru
ja.
Litavci su se naime od poetka XIV. st. okrenuli od Baltikog mora, odakle ih je potisnuo teutonski red,
i upravili poglede prema jugu. Svoju su vlast pro
irili na zapadnoruske kne
evine i dosegli obale Crnoga
mora. Premda su dotad ostali pogani, ipak su ti dodiru sa svojim pravoslavnim podanicima poeli
prihvaati njihovu vjeru, pa se
inilo, da je njihova budu
a pripadnost gr
koj crkvi sigurna. Ali, kad je
1382. umro Ludovik Ugarski, poljsko je plemstvo
eljelo da izbjegne njegovu bratu Sigismundu, pa je
ruku mlae kraljeve k
eri Jadvige ponudilo litavskom knezu Jagelu, uz uvjet, da se pokrsti i prihvati
katoli
ku vjeru. Pogodba je bila prihavaena. Jagelo je postao poljski kralj pod imenom Vladislav II., a
njegov je narod u isto vrijeme kad i on prihvatio katolicizam; Litavska se kneevina ujedno zdruila s
Poljskim kraljevstvom, premda je formalno i dalje ostala nezavisna kne
evina (1386.)92
Otkako su se naselili u Prusiji, Teutonci su pod izgovorom poganstva vodili protiv Litavaca rat za
istrebljenje. Meutim, upravo sad smo vidjeli, da tim barbarima nije bilo gotovo nimalo, stalo do
njihove vjere. Ali je bilo mnogo unosnije i mnogo zabavnije, kako god neobino zvu
ala ta rije,
odagnati ih odonuda hajkom; jer teutonski je red ondje protiv njih organizirao prave hajke na ljude.
Vijesti o tome pro
irile su se po cijeloj Evropi, pa su vladari i seniori sa Zapada odlazili, kao na
sportske sastanke, na te pohode, koji su se prire
ivali svake zime, kad bi se tamo
nje mo
vare
smrzavale i time postajale prohodne. Takvo poni
enje vjerskog osjeaja i tako surovi postupci
pokazuju, koliko je teutonski red dotad ve odbacio onaj kr

anski prozelitizam i onaj juna

ki
misticizam, koji ga je nadahnjivao u prvo doba njegova postojanja. Vojni
ko redovni
tvo, koje je
stvoreno da se bori protiv islama, moglo je o
uvati svoje tradicije samo tako, da ostane vjerno svome
prvobitnom poslanju, kao
to je to bilo s vitezovima Sv. Ivana Rodskog ili s vitezovima Alcantare i
Calatrave u
panjolskoj. Nasuprot ovima, teutonci i templari isticali su se, odvrativ
i se od Istoka, sad
josamo energijom, kojom su i jedni i drugi nastojali postii svjetovne ciljeve. Njihova regula okrenula
se, da tako ka
emo, protiv osjeaja, koji su je nadahnuli u poetku, pa je snagu koju je tim redovilna
dala, upotrebila samo tako, da ju je upravila na stjecanje bogatstva i mo
i. Isto onako, kao
to su
templari od sredine XIII. st. postali strahovita finacijska snaga, tako su teutonci, po
to su istrijebili
pruske pogane, stali iskori
tavati njihovu zemlju kao savr
eni upravnici poljoprivrednih imanja.
Njihovi prostrani zemljoposjedi, kojima su upravljilli Grosschafferi opskrbljivali su svojim
itom,
znatnu izvoznu trgovinu, kojoj je Bruges bio glavna etapa. Svote, koje su teutonci time dobivali,
korisno su ulagali u kamatne zajmove. Ali red je bio tek vite
ka oligarhija; njihova oholost i sebinost
najzad je stanovni
tvo, kome su se smatrali gospodarima, dovela do o
ajanja. Od kraja XV. st. gradovi
i seosko plemstvo podnosili su njihov jaram samo s krajnjim nestrtpljenjem.

92

Trajna unija Poljske i Litve progla

ena je 1499.

220

Novi poljski kralj nije propustio da se tim okolnostima okoristi.

Kao Litvanac, bio je vatren neprijatelj Nijemaca. Njegov dolazak na prijestolje uinio je rat s
teutoncima neizbjdivjm. Izbio je 1409. Idu
e godine je poljska vojska nanijela redu stra
an poraz kod
Tannenberga (15.srpnja 1410). To je za teutonce zna
ilo poetak sloma. Gradovi, i plemstvo nisu
oklijevali, da se pobune protiv njega. Godine 1454. podvrgli su se vrhovnoj vlasti Poljske. Najzad se
veliki me
tar 1466. pomirio s time, da Kazimiru II. ustupi Isoto
nu Prusiju s Danzigom, Torunjom,
Marienburgom i Elbingom. Preostala Prusija zadr
ala je, politiku autonomiju, ali je otad bila dio
poljske dr
ave. Nitko se u Njema
koj nije zaintresirao za taj uzmak njema
kog utjecaja. Stanovni
tvo
zemlje, osim primorskih gradova, brzo se poloniziralo, pa je tako slavenska narodnost ponovo zauzela
te zemlje, iz kojih je izagna na u XIII. st. Poljska je otad posjedovala
iroku granicu na obali Balti
kog
mora. Na jugu je dopirala do Crnog mora. Mogla joj je biti sigurna sjajna budu
nost, da nije turska
provala u isto vrijeme kr

anima zatvorila trgovinu s Azijom. Uostalom, u zemlji se nitko nije zanimao

za ekonomski razvoj. Jagelov dolazak na vlast bio je za plemstvo prilika, da kona
no utvrdi svoj
polo
aj. Novi mu je kralj meu ostalim povlasticama obe
ao, da e ga osloboditi poreza. Tako se
Poljska pod
ezlom svojih kraljeva odlu
no pretvarala u plemi
ku republiku.
Ju
ni Slaveni, Hrvati, Slovenci, Srbi i Bugari
ivjeli su u veoma razli
itim prilikama od onih u Poljskoj i
e
koj.
Slabost, Hrvata dovela ih je rano pod prevlast Mad
ara, koji su se pobrinuli da im ne dopuste ni
najmanju politj
ku autonomiju. Naprotiv, Srbi i Bugari koji su se naselili na jugu Dunava, na podru
ju
gr
koga carstva, i koje je obuhvatila grka crkva, okoristili su se slabo
u Carstva poslije, Justinijanove
vladavine i duboko prodrli u Makedoniju, pa ak i u Gr
ku. Ovi u Gr
koj s vremenom su se helenizirali a
oni u Makedoniji sauvali su svoj jezik i svoje obi
aje, kao i Germani, koji su zaposjeli sjeverna
podru
ja Carstva. U X. st. za bizantskog cara, Romana I. Lekapena (920-944), . Bugari su ugrozili
Carigrad i on im je morao plaati danak. Nikefor Foka (963-969), zatim Ivan Cimisk i Vasilije II.
Bugaroubica (976-1025) nametnuli su im ovisnost o Carstvu. Ali uo
i etvrtog kri
arskog rata, oni su se
digli na ustanak. Iz tog ustanka rodilo se novo bugarsko carstvo Asenida. Baudoin je poginuo u ratu,
to
ga je poveo protiv njih.
Srbima je pod Stefanom Nemanjom po
lo za rukom da zbace bizantsku vlast. Njegov sin, Stefan I.,
uzeo je kraljevski naslov. Njegovi nasljednici pro
irili su svoju vlast na ra
un Carstva i Bugara, kojih je
mouni
tio Stefan UroIII. Njegov sin, Stefan Du
an osvojio je cijelu Makedoniju i Albaniju i pro
irio
svoj posjed sve do podruja na sjeveru od Save. Uzeo je carski naslov i dao se kruniti kao car Srba i
Grka (1346). Od pada u ruke Latina. Carstvo se, dakako, vi
e nije moglo boriti, pa je nastojalo
zadr
ati samo obale, dopu
taju
i, da se na njegovim granicama osnuje srpsko carstvo, o kom se mo
e
rei, da bi se domoglo i Bospora, da dolazak Turaka nije pobrkao prilike na Balkanu.
Zabiv
i se kao klin li slavensku masu, Ugri ili Madari su najprije dugo terorizirli Njema
ku, pa
ak i
sjevernu Italiju, prodirui onamo najstra
nijim konjanikim pljaka
kim upadima. Po
to su ih Henrik I.
i Oton porazili, najzad su se naselili u Podunavskoj nizini i usvojili crkvu svojih pobjednika. Za Silvestra
II. pristali su uz Rim, podigli nadbiskupiju u Granu i dobili svoje vjersko sredi
te.
Ako je mogu
e ista
i neki primjer za bezna
ajnost rase u historijskom razvoju, onda je to primjer
Mad
ara.93 Po svom podrijetlu, kao i po svom jeziku, ti Finci, roaci Turaka i Mongola, potpuno su tui
etnikoj skupini indoevropskih naroda. Pa ipak, tek
to su zauzeli svoje mjesto meu njima i prihvatili
kr
anstvo, njihov je dru
tveni
ivot, usprkos krvi, koja im kola po
ilama, usprkos njihovu indeksu
93

Zanimljivo je konstatirati, da je Finska republika u po

etku 1917. poslala izasalstvo u Mad
arsku da taj po svom finskom
podrijetlu roa
ki narod obaviijesti o svom roenju.

221

lubanje i lingvistikim obilje

jima njihova jezika, postao tako sli
an dru
tvenom
ivotu njihovih
susjeda, da ibi sigurno bilo nemogu
e prepoznati ih kao uljeze, kad to ne bismo znali unaprijed. To se
de
ava stoga,
to se tjelesno bi
e naroda potpuno podvrgava njoihovom moralnom bi
u. Budu
i da su
jobili barbari i bez vlastite kulture, Madari su mogli o
uvati svoje finsko podrijetlo samo tako, da su
o
uvali svoju vjeru. Ali postav
i kr

ani, morali su u
i u evropsku zajednicu i dokazati da i oni imaju
onu tobo
nju sposobnost asimiliranja, koju stanovita historijska
kola pridaje germanskoj rasi, a
koju uistinu imaju svi barbari.
Do
av
i u dunavsku ravnicu kao osvaja
i, podvrgli su svojoj vlasti tamo
nje slavensko stanovni
tvo i
pretvorili ga u svoje kmetove. U tome nema niega,
to bi moglo biti pripisano njihovoj rasi.
Langobardi su u
inili posve isto u VII. st u Cisalpinskoj Galiji. Samo
to su Langobarde, kao manje
kulturne od pobijeenih, ti pobijeeni brzo latiniizirali, dok su Mad
ari u dodiru sa svojim podanicima,
koji nisu bili napredniji od njih samih, bez muke sauvali svoju nacionalnost i
ive
i na istom podru
ju
s njima ostali dominantan narod. Kao i kod svih ratarskih naroda, uskoro se formiralo magnatsko
plemstvo. Uostalom, u Mad
arsku, iz istih razloga kao i u e
ku i Poljsku, nije prodro feudalni sistem.
Kad je Stjepanu I. (997-1038) po
lo za rukom da ukloni knezove, koji su dotad meu sobom dijelili vlast
u zemlji, i kad je zajedno s krunom, koju mu je poslao papa Silvestar, uzeo kraljevski naslov, tim je
magnatima nu
no dao da sudjeluju u vr
enju monarhijske vlasti. Oni su 1222. iznudili od Andrije II.
zlatnu bulu, koja im je priznala pravo, da se, zajedno s biskupima, svake godine sastaju u Stolnom
Biogradu, kao i pravo da se pobune protiv kralja, ako povrijedi njihove privilegije. Ta je zlatna bula
nastala gotovo u isto vrijeme kad i engleska Velika povolja. Ali koliko je pou
na suprotnost tih dvaju
tekstova! U Engleskoj je uz plemstvo stajalo sve
enstvo i graanstvo, i zakon,
to ga je kruna morala
prihvatiti, bio je zaista openarodni zakon. U Ma
arskoj, naprotiv zlatnu bulu ugovara samo jedna
kasta u svom vlastitom interesu. Pritom je ona spasavaju
i te svoje interese
rtvovala interese ostalog
naroda.
Nema sumnje, da hi bilo druk
ije, da je Madarska imala graanstvo. Ali kao
to su zakasnile i e
ka i
Poljska, tako je i Mad
arska zaostala u potpuno ratarskim ekonomskim prilikama. Kao i kod njih, tako
se i u Mad
arskoj jedino gra
anstvo, koje je ondje postojalo od XII. st. dalje, sastojalo od njema
krih
useljenika, koji usred mad
arskog naroda ostaju stranci, i koje kraljevske povlastice jovi
e odvajaju
od ostalog stanovni
tva. Moda bi osvojenje Dalmacije, koje je izvr
eno u po
etku XII. st. i koje je
Mad
arskoj osiguralo izlaz na Jadransko more, moglo s vremenom preko Splita i Zadra pota
i trgova
ki
promet u unutra
njosti zemlje i tako stvoriti zametke gradskog stanovni
tva, koje bi se dalje razvijalo.
Ali za to je bilo potrebno
ivjeti u miru. Meutim dodir zemlje s brojnim susjedima, koji su ivjeli uz
njezine granice: s e
kom, Poljskom, Ju
nim Slavenima i Bizantskim carrstvom, a da i ne ubrojimo
Veneciju, koja je ljubomorno nastojala da sauva svoje gospodstvo na Jadranu, - primoravao ju je da

ivi u neprekidnom ratu, koji se vodio sad na jednom sad na drugom mjestu. Na istoku se Madarska
otvarala prema onom neodreenom podruju azijskog barbarstva, pa je morala suzbijati ili svojoj
vlasti podvrgavati
opore Pe
enega, a kasnije Kumane, koji su do
li iz ju
ne Rusije. Morala je pored
toga biti na oprezu i pred onim narodom,
to se formirao od Slavena i Finaca, izmije
anih s potomcima
nekada
njih rimskih kolona u Daciji, od kojih su oni najzad preuzeli romanski dijalekt, a koji
e
jednoga dana postati narodom dana
nje Rumunjske.
To tako uzburkano dru
tvo umalo da nije uni
tila provala Monngola. Pusto
enja,
to su ih oni izvr
ili,
nisu nigdje bila tako stra
na, kao u Podunavskoj nizini, osim mo
da u Rusiji. Kad se provala povukla,
trebalo je zemlju takore
i ponovo napuiti. Kralj Bela IV. (1235-1270) prionuo je uz taj posao koliko
god je bolje mogao: pozivao je Talijane, nanovo dovodio Nijemce, pove
av
i time broj onih,
to su se
veprije naselili u Sedmogradskoj (Transilvaniji, Erdelju) i ondje ostali. God.1245. osnovan je Budim.
Talijani su u zemlju unijeli vinogradarstvo. Rumunji su se na
iroko naselili ravnicom kao obraivai
zemlje. Tridesetak godina poslije toga, Mad
arska je ponovo bila dovoljno jaka da prui pomoRudolfu
222

Habsbur
kom protiv Otakara e
kog i da u korist Njemake zaustavi ekspanziju eha, koja joj je
prijetila.
Uskoro je mogla opaziti, da su je Habsburzi, postav
i njezinim susjedima, uklju
ili u svoje dinastike
planove. Kad je kralj Ladislav IV. umro bez djece, Rudolf Habsbur
ki je uradio kao da se odluuje o
nekom carskom lenu, pa ju je dao svome sinu Albrechtu. Ali otkako je papa Silvestar II. poslao
Stjepanu kraljevsku krunu, pape su Mad
arsku smatrale lenom Svete Stolice, pa ju je Nikola IV.
smjesta zatra
io za Karla Martela, sina Karla II. Napuljskog i
urjaka Ladislavljeva. Da bi izbjegli tim
strancima, magnati su dali krunu Andriji III., potommku nacionalne dinastije, a kad je ovaj 1301. umro,
priznali su sina Karla Martela, Karla Roberta (1308-1342) . Tako se ta Francuska, an
ujska dinastija,
koju je papinstvo iz protivljenja Hochenstaufovcima, udomilo u Napulju, sada iz protivljenja
Habsburgovcima presadila u Madarsku. Ondje je imala ostati na vlasti sve do 1382. U tom je razdoblju
uvelike pridonijela uno
enju zapadnjakih obilje
ja u tu zemlju. Najvei kralj iz te kue bio je Ludovik
(1342-1382.) , koji je zaposjeo Moldaviju,
to su je napustili Mongoli, pokorio Hrvatsku i primorao
Venecijance da mu ustupe obale i otoke Jadranskog mora sve do Dra
a.
Njegova politika svjedoi o postupcima i ambiciji velikoga kralja, ali je ona bila bezumna batom
svojom veli
inom. Kad je bio ubijen, njegov brat Andrija, mukraljice Ivane Napuljske, poveo je dvije
vojne protiv toga kraljevstva. Toj talijanskoj politici pridru
uje se i njegova politika na sjeveru, jer je,
kao
to smo vevidjeli, bio i kralj Poljske, tako da se njegovo djelovanje protezalo od Visle do
Jadranskog i Crnog mora.
Bio je suvremenik Karla IV. i Kazimira Poljskog, a i radio je poput njih. Ta uporedba meu njima
zanimljiva je. Ludovik je u Pe
uuhu osnovao sveuili
te. Uglaeni dvorski obi
aji po
eli su se
iriti
meu velika
ima. Ta sredina XIV. st. bila je za e
ku, Poljsku i Ugarsku zanimljivo razdoblje zbog
utjecaja, ne u re
i francuskog ali svakako zapadnjkog, koji je do
ao na mjesto njema
koga
to je
vladao u XIII. stoljeu.
Ludovikov polo
aj nije imao budu
nost. Nije imao sina, a osnovao je tvorevinu, koja je bila isto tako
golema kao i lomna. Poljska je pre
la u vlast Jagelovu. Jedan an
uinski roak, Karlo Dra
ki, ubijen je
1387. a kraljem je najzad priznat Sigismund Luksembur
ki, koji se o
enio Ludovikovom keri Marijom.
To je bila bijedna vladavina. Na obzorju su se po
eli pojavljivati Turci. Svaka politika prema
Jadranskom moru sad je bila nemogu
a. Naslovi rimskoga kralja i cara,
to ih je ugarski kralj dobio,
nisu mogli spasiti te zemlje. Oni su ga, naprotiv uvukli u rat protiv Husita. Planovi koncila obja
njavaju
se, kako smo vidjeli, turskom opa
no

u, ali nisu doveli ni do kakva rezultata.

Kad je Sigismund 1437. umro, ugarsku je krunu dobio Albreht Austrijski, koji se oenio njegovom k
er i
Elizabetom. On je prerano umro (1439), a da nije imao vremena da osigura habsbur
ku vlast u toj
zemlji, koje
e se povijest odsad za dugo vremena zdru
iti i ispreplesti s povije
u turskog prodora.
Sveukupni dojam,
to izbija iz povijesti Slavena i Mad
ara do sredine XV. st., mogao bi se formulirati
tako, da su oni-dodu
e u
li u zajednicu kr

anskoga svijeta, ali su ipak ostali gotovo posve tui,

evropskoj zajednici. Nedostajalo im je poznanstvo s rimskom kulturom, koje je karoliri
ko carstvo
donijelo Germanima. Oni i nisu
ivjeli i pod onim teokratskim re
imom, gdje je intmni savez duhovne
vlasti sa svjetovnom ovu u
inio propagatorom svega onoga,
to je crkva josauvala od uprave, prava,
znanosti i knji
evnosti rimske. Carstvo Otona prerano se i potpuno orijentiralo prema Italiji, pa je
stoga odustalo da te narode podvrgne svome utjecaju; tako se prodiranje Zapada kod njih izvr
ilo samo
posredstvom njihovih biskupa i redovnika. Ali budui da su ovi bili prepu
teni sami sebi i bez ikakve
polilti
ke mo
i, a djelovali, su predaleko od
ari
ta vjerskog ivota, njihov je utjecaj nu
no ostao
223

veoma povr
an i nije pre
ao podruje vjere i discipline. Kod tih naroda ne susre
emo ni, domanijalne
organizacije, ni feudaliznama; oni ne sudjeluju u ratovima za investituru, ni u kri
arskim ratovima.
Jedina posljedica te velike epopeje, koja je zahvatila i te zemlje, bilo je to,
to su na njihovom
podru
ju potra
ili uto
i
te
idovi, koje su Kristovi vjernici na drugoj obali bez milosti progonili. A
poslije, kad se ekonomski
ivot na Zapadu pod utjecajem trgovine obnovio i kad je na podruju izmeu
Sredozemlja i Sjevernog mora poelo vrvjeti graanstvo, taj im, se veliki pokret otkrio iznenadnim
naletom njemake kolonizacije. Zaostav
i, u svojim starim ratarskim institucijama., oni su ustuknuli
pred naletom. DuLabe su se povukli pred osvaja
ima, a drugdje su im dopustili da se, nasele u
njihovoj zemlji i da osnivaju gradove, koji su usred njihovog nacinalnog mno
tva ostali kao tuinski
otoci. S dolaskom tih prido
lica, koji ih preziru; ali koje oni trebaju, otpo
inje doba povr
ne
germanizacije, koje traje sve do sredine XIV. st. Tada se po
inje javljati reakcija, koju predstavljaju
gotovo u isto vrijeme u e
koj Karlo IV., u
Poljoskoj Kazimir I, a u Ugarskoj Ludovik I. Njema
ko prodiranje prestaje, i u sve tri zemlje vidimo
gdje se budi vlastita nacionalna energija. To se o
ituje u veoma razliitim oblicima: u e
koj kao
provala husitizma, u Poljskoj kao osvojenje Prusije, a u Ugarskoj kao prodor prema Jadranu. ini se,
kao da je do
ao trenutak, kad
e zapadni Slaven i i Madari prihvatiti aktivnu ulogu u evrpskoj kulturi.
Ali su u to veTurci po
eli napredovati preko Balkanskog poluotoka, pa
e njih zapasti da podnesu
udar njihova naleta; morat
e se vratiti istoku i braniti tu zapadnu kulturu umjesto da sudjeluju u
njezinoj izgradnji.

224

ETVRTO POGLAVLJE

PANJOLSKA - PORTUGAL - TURCI

I.
PANOJOLSKA I PORTUGAL
Kri
arski ratovi napali su islam u njegovu sredi
tu. Muslimanski je svijet sa svih strana okru
avao
Palestinu, pa je za odr
anje protivutee njegovu pritisku na tom uskom obalnom podru
ju trebalo
razviti sna
nu ofenzivu, koju Zapad u toliko udaljenosti i sa sredstvima, kojima je raspolagao, nije
mogao ostvariti. Zbog toga se, po
to je izgubio polo
aje, koje je osvojio polet prvog kri
arskog rata,
uzalud trudio da ih ponovo osvoji. Poslije Louisa Svetog Levant je izgubio svoje znaenje za vojne
operacije i postao samo etapa evropske trgovine s Istokom,
to je ostao sve do otkri
a Novoga svijeta.
Uzajamni polo
aj muslimana i kr

ana u
panjolskoj bio je posve druk
iji. Izgledi obaju protivnika bili
su tu mnogo manje jednaki. Tu su se susretali licem u lice, na veoma ogranienom bojnom polju, a oba
su u sluaju poraza imali kamo da se povuku i gdje da se oporavljaju u o
ekivanju novih bitaka. U
takvim okolnostima kona
no je pobjeda morala pripasti onome, tko dulje zadr
i napada
ku energiju,
to jest onome, tko je bio siroma
niji a to su bili
panjolci. Jer njih nije u rat gonila samo vjera.
Nesavladljiva
elja da osvoje one lijepe gradove i ona lijepa polja, koja je muslimanska obrtna
proizvodnja i zemljoradnja stvorila kao suprotnost planinskoj goleti onih krajeva, koje su dr
ali

panjolci u
inila je jovatrenijom njihovu mr
nju prema nevjernicima. Njihov nalet protiv islama
podsjea bar svojim po
ecima ma provalu barbara. Ali ti su barbari bili kr

ani, i to
e ih sprije
iti da
se stope s pobijeenima, kao
to su se nekoGermani stopili s romanskim stanovni
tvom, kad su do
li u
njegovu sredinu. Rasa pritom nije imala nikakvu ulogu. Turci su se u X. i XI. st. usprkos svom
mongolskom podrijetlu, bez te
ko
a asimiliraji semitskoj kulturi bagdadskih Arapa. Ni
ta ne dokazuje,
da se i
panjolci, da su u trenutku, kad su do
li u dodir s islamom, bili pogani, i oni ne bi jednako tako
obratili. Materijalna nadmovi
ih kultura najsna
nije je sredstvo, kojim te kulture propagiraju svoju
vjelru meu poganima. Naprotiv, kod pristalica neke strane i ekskluzivne vjere vesam njihov sjaj i
njihovo bogatstvo poja
avaju, i do mr
nje rasplamsavaju vjersko protivljenje, jer poprimaju zna
enje
bezbo
nosti i uvrede pravoga boga. Zbog toga je grabe i plja
kanje unaprijed dopu
teno, a
najsuroviji se nagoni mogu slobodno razuzdavati ne uznemiruju
i savjesti. Du
nost, osjeaj i interes
zdruuju se kod
panjolskih kr
ana i slo
no ih nagone u sveti rat. Bio je to sveti rat u punom smislu
rijei, jer njegov cilj nije bio obra
enje, nego pokolj ili izgon nevjernika. Kod
panjolaca nije bilo ni
traga onoj tolerantnosti, koja je katoli
kim podanicima
muslimana, Mozarabima, dopu
tala slobodno vr
enje njihovih vjerskih
obreda. Njihov vjerski
ekskluzvizam bio je tako potpun, da on ne dopu
ta odlaganje oru
ja ni pred javnim odrcanjem stare
vjere, i da mu Morisci (pokr
teni muslimani) ulijevaju nesavladljivo nepovjerenje. Nije bilo dovoljno da
je netko kr
anin; trebalo je da bude stari kr

anin, a to je zna
ilo potomak stare
panjolske loze
, pa je tako nacionalna pripadnost postala dokazom pravovjernosti, a nacionalni se osje
aj stopio s
vjerom i pro
eo se njezinom nepomirljivo
u i njezinim
arom.
Vesmo prije u tekstu vidjeli, da su Mauri, kad su u polovini XI. st. uvidjeli, da se ne mogu oduprijeti
pobjedonosnom oru
ju kr

ana, dozvali iz Maroka u pomoAlmoravide. Bitka na poljanama kod Salake

(1086) zaustavila je polet
panjolaca, ali ga nije slomila. Premda rat kroz cijelo jedno stoljee nije
doveo ni do kakvih velikih vojnih pothvata, ipak ga obilje
ava neprestana estina. Juna
tva heroja daju
hranu romansama, koje otprilike u isto vrijeme, kad francuska feudalna epopeja nalazi svoj izraz u
pjesmama o Rolandu, veli
aju slavu Cida Ca
225

Mpeadora, koji je umro 1099., dakle iste godine, kad je zauzet Jeruzalem. Dok je Roland postajao
veliki lik evropske knji
evnosti, Cid je ostao lokalna slava. To se dogodilo zato,
to je pa
nju
suvremenika privukao mnogo bu
niji prizor kri
arskih ratova, pa je ona u XII. st. zanemarila
panjolski
rat, kao
to e se to dogoditi i 1812, kad je tu pa
nju privukla vojna u Rusiju. Pa ipak, isto onako, kao

to je opadanje Napoleonove moi otpoelo u

panjolskoj, tako je i opet
panjolska pribavila
srednjovjekovnom katoli
anstvu njegove jedine trajne pobjede nad islamom. One bi bile postignute
br
e i odlunije, da je kr
anstvo ujedinilo svoje napore protiv zajednikog neprijatelja. Na
alost
kraljevi Kastilije i Aragona bili su meu sobom besprekidno u zavadi ili su se morali braniti od zahtjeva
plelemstva, pa su tako pru
ali neprijatelju isuvi
e mogu
nosti da se oporavi od njihovih udaraca i da
im se osveti. Godine 1195. postigao je emir Jakub Almansor kod Alarcosa tako sjajnu pobjedu nad
kraljem Alfonsom VIII. od Kastilije., da se na trenutak moglo bojati sveop
e katastrofe. Ali papinistvo
nije u svojim planovima svetoga rata nikad gubilo iz vida to, desno krilo krr

anstva, na kom je stajala

panjolska. Inocent III. je smjesta intervenirao. Potakao je vjernike da uzmu kri

, poslao je novaca i
protegao svoju za
titu na otoke kraljeve. Petar II. Aragonski dao je da ga okruni papa, a svoje je
kraljevstvo priznao lenom Svete Stolice. Zahvaljuju
i poticajima iz Rima, Aragon, Kastilija, Leon i
Portugal udru
ili su ovaj put svoje snage. Bitka kod Navasa de Tolosa 1212. osvetila je poraz kod
Alarcosa i slomlila muslimanski otpor.
Otad je napredovanje kr

ana bilo neodoljivo i kona

no. Jaime I. Aragonski (1213-1276) zauzeo je
Baleare; ,a 1238 se domogao Valencije. Ferdinand III. Kastilijski postao je 1236. gospodar Kordove, a
1248. gospodar Seville. Dotle je Alfons III. Portugalski pripojio pokrajinu Algarve i dao svome
kraljevstvu onaj opseg, koji je ono zadr
ala sve do danas. Od svih njegovih posjeda u
panjolskoj,
islamu je ostalo samo podru
je Granade, a i ono je palo u vazalsku ovisnost o Kastiliji.

panjolske su dr
ave u po
etku bile brojne, ali kako su se
irile prema jugu i rasle na raun Maura,
postajale su sve kompaktnije, jer su se zbijale jedna uz drugu. Asturija, Galicija i Leon (1230) ujedinile
su se s Kastilijom; Katalonija se pridru
ila Aragonu. Navarra je pre
la u vlast jedne francuske dinastije;
bila je osim toga suvi
e skuena u planinama, a da bi se mogla takmi
iti sa svojim sretnijim susjedima,
pa se stoga povukla u zatvoren mjesni
ivot. Portugal je velikom razvedeno

u svojih obala i tokom

svojih rijeka Douro i Tajo u biti bio, orijentiran prema zapadu, pa je, da se tako izrazimo; okrenuo
lea Poluotoku, koji su meu sobom podijelile Kastilija i Aragon. Od tih dvaju kraljevstva, prvo je bilo
mnogo ve
e po svom prostranstvu, ali je drugo imalo bolji polo
aj, pa je samim tim prije do
lo u dodir
s vanjskim svijetom. Pritom ne mislim na ona velika lena,
to ih je aragonska dinastija veodavno
imala na sjeveru Pireneja. Ta su lena mogla samo uvui u sukobe s francuskim kraljevima, koji su za
Aragonce bili unaprijed izgubljeni. Zbog toga ih je Jaime I. razborito ustupio Louisu Svetom, a ovaj se
za uzvrat odrekao vrhovne vlasti nad Katalonijom (1258.) Aragoniju je njezin polo
aj na obali
Sredozemnog mora privukao Evropi i dao joj, veu XIV. st. manje usko
panjolsko obilje
je nego
ta ga
je imala Kastilija. Taj ju je polo
aj poticao da zauzme svoje mjesto u trgovina s Levantom, koja u
Srednjem vijeku ima izrazito veletrgovako obilje
je. Barcelona je bez oklijevanja krenula puutem,
to
su ga otvorile Venecija, Piza i enova, i njezini se mornari u XII. st. sastaju s talijalaskima i
provansalskima u raznim lukama Sirije i Egipta. I bata je pomorska aktivnost mnogo vi
e negoli
rodbinstvo Petra III. (1276-1285) s Manfredom privukla Aragoniju u sicilske poslove i navela
panjolsku
da ve1285. zauzme, svoje mjesto, u tom kraljevstvu, koje je bilo osjetljiva to
ka tada
nje evropske
politike i odakle se
panjolska vlast poslije imala pro
iriti na ostalu Italiju. Za Petrovih se nasljednika
nastavila ekspanzija kraljevstva u podru
ju Sredozemlja. Alfons III. (1285-1291) osvojio je cijelo oto
je
Baleara, koje je najprije neko vrijeme bilo vazahko kraljevstvo, a zatim, pod Petrom IV. (1336-1387),
pripojeno aragonskoj kruni. Alfons IV. (1327-1336) borio se s envom za posjedovanje Korzike i
Sardinije. Pod Alfonsom V., 1443., osvojeno je Napuljsko kraljevstvo. Tako se Aragonija pretvorila u
velevlast na Sredozemnom moru. Baona je
panjolskoj, koju od Evrope odvajaju Pireneji, otvorila
jedini put u Evropu, kojim je ona mogla doprijeti, a to je bio vodeni put. Dovoljno je pomisliti na to,
kakva bi bila vladavina Karla V., da u njegovoj ba
tini nije bilo Sicilije.
226

Pa ipak prava
panjolska nije Aragon, nego Kastilija. Ona je imala najvei i najslavniji udio u ratu
protiv Maura; najpopularniji junaci toga rata bili su njezini podanici: Cid u XI. st., Perez de Castro u
XIII.st., a i romanse, koje pjevaju o njihovim podvizima, takoer su nastale ondje. U Kastiliji je
plemstvo bilo brojnije i utjecajnije nego drugdje. Ondje se formirao nacionalni jezik i nacionalni
karakter. Nema sumnje, i Kastilija je odr
avala neke veze s inozemstvom. Njezine luke na
Gaskokonjskom (Biskajskom) zaljevu otpremale su brodove na dosta aktivnu pribre
nu plovidbu prema
flandrijskim obalama, pa su njihovi trgovci 1280. dobili u Brugesu povelju o povlasticama. Ali ni trgovci
iz tih luka ni njihovo brodovlje ne mogu izdr
ati uporeenje s trgovcima i brodovljem iz Barcelone.
Zbog toga nije
udo,
to kastilski kraljevi nisu bili uvu
eni u veliku evropsku politiku kao aragonski. Ve
smo vidjeli prije u tekstu, kako je Alfons X. (1252-1284)dopuustio, da ga jedna prili
no
udna ambicija
navede, da kupi naslov rimskog kralja; ali iz toga nije mogao izvui nikakve koristi. Dinasti
ke svae,
94
koje obilje
avaju vladavinu Sancha IV. (1284-1295), koga su napali infanti dela Cerda,' dovele su do
intervencije francuskog kralja, koja je, uostalom, zavr
ila nesretno. Poslije je Petar Okrutni (13501369)u borbi sa svojim takmaccm Henrikom de Transtamare, koga je pomagao Duguesclin, sklopio
savez s Crnim Princem. To je gotovo sve, na
to se svodi vanjska politika Kastilije sve do onog
trenutka, kad
e
panjolska, postav
i odjednom velika sila, nabujati i preplaviti svijet. Sve do kraja
XV. st. njezino je djelovanje usko ome
eno granicama Poluotoka.
Kastilija se nije ograniavala samo na to, da se bori protiv Maura. Na zapadu je grani
ila s Portugalom,
a na istoku s Aragonijom, pa se neprestano zapletala u sukobe, koji su i pre
esto imali prilike izbijati
na temelju rodbinskih veza meu kraljevskim porodicama, bilo u povodu regentstva namjesto nekog
malodobnog vladara, ili li vezi s legitinmosti nekog nasljednika na prijestolju. To su one ncerestane
kavge meu kr

anskim dr
avama, koje su granadskom kraljevstvu omogu
ile da se odr
i usprkos svojoj
slabosti. ak se dogaalo, da se i ono upletalo te kavge i tako produ
avalo razmirice, koje su za nj bile
tako korisne.
Uza svete dinasti
ke borbe, Kastilija, Aragon i Portugal isti
u se o
iglednom sli
no
u, nekim jednakim
izgledom, kakav susre
emo kod djece istih roditelja, a to veoma prosto obja
njava analogiju njihova
povijesnog razvoja. Osim u Kataloniji, kojoj je premoBarcelone pridala posebno obilje
je, oito i
upadno joi danas, posvuda nalazimo iste institucije i iste dru
tvene skupine. Plemstvo je u biti
vojni
ki sloj, pa je u odnosu prema kralju dugo zadralo oholo i drsko dr
anje, kao
to je, na primjer,
pravo
panjolskih granda, da u vladarevoj prisutnosti ostanu pokrivene glave, koje se poslije u vrijeme
apsolutne monarhije, sa
uvalo kao njegova neopasna, ali karakteristi
na uspomena. Da bi se oduprli
tome plelmstvu, koje se sastojaio od ricos hombres i hidalgos, kraljevi se od po
etka XIII. st. oslanjaju
na graanstvo. Takvo im je dranje nametao njihov politiki interes isto onako, kako je to bilo i u
Francuskoj po
ev
i od Louisa VII. Ali je savez gradova i krune u
panjolskoj bio mnogo tje
nji i trajao
je mnogo dulje, nego u Francuskoj. Za
to? Mo
da zato,
to je ondje plemstvo bilo drzovitije. Graani
su od kralja o
ekivali mir i sigurnost na velikim putovima. Da bi to postigli, oni i sami stvaraju lige
(hermandades) kao i njemaki gradovi, a te lige u isto vrijeme podupiru i kraljevu pravosudnu vlast;
iznenauje, naime, koliko kod tih kraljevih doominira pravdoljublje. Za vrijeme Alfonsa X. sastavljen
je za Kastiliju Codigo de las siete pardidas. Jaime II. Aragonski ostao je slavan kao zakonodavac. Kralj
Denis Portulgalski (1279-1325) imao je pridjevak el justo. Njegova nasljednika, Pedra I. (1357-1367),
hvalili su zbog neumoljive strogosti. Graanstvo je dakle u svojoj borbi protiv plemmstva svim snagama
94

Sancho IV. bio je mlai sin Alfonsa X., pa po na

elu primogeniture nije imao pravo nasljedstva. Prijestolonilsljednik je bio
stariji Alfonsov sin Ferdinand de la Cerda (Serda). On je umro prije Alfonsove smrti, pa je nasljedstvo pre
lo na njegove
sinove A1fonsa i Ferdinanda de la Cerda. Ali ipak, kad je umro Alfons X. (1384). Sancho je poslije zamr
ene borbe (u kojoj je
znatnu ulogu imao francuski kralj, kao ujak i za
titnik obespravljenih infanata) postao kraljem, preotev
i tako krunu svojim
ne
acima. - Prev.

227

pomagalo monarhiju li njezinoj ulozi uvara pravde i javnog mira. Hermandades su im, da se tako
izrazimo, obrazovale i stavile na raspolaganje dobrovoljnu policiju protiv razbojnika i zlo
inaca. Samo
se po sebi razumije, da su gradovi, koji su sc tako intimmno povezali s krunom u vr
enju kraljevske
vlasti, veveoma rano u
li u Cortese. Veod XIII. st. njihovi predstavnici zasjedaju ondje uporedo s
predstavnicima plemstva i sve
enstva. Dinasti
ke svae, koje su remetile mir
panjolske u XIV. st.,
pru
ile su tim Cortesima sjajnu priiliku da poveaju svoje pravo na upletanje u vladavinu zemljom i da
kralja, naro
ito u Aragoniji, gdje su gradovi bili utjecajinji nego drugdje, primoravju, da im dade
ustupke, koji veoma podsje
aju na one,
to su ih u isto vrijeme nizozemski gradovi iznudili od svojih
vladara. Meutim njihov se utjecaj zaustavio na tome. panjolska nije, kao ni druge kontinentalne
dr
ave, prerasla onaj politi
ki dualizam, po kom se jedan nasuprot drugome sueljuju vladar i
povla
teni redovi, pa se onda sporazumijevaju na kompromisno rje
enje. Parlamentarizam, to jest
suradnja tih dvaju faktora po engleskom tipu, nije ni tu o'tvaren, kao ni drugdje u kontinentalnoj
Evropi. U tim ustavnim borbama XIV. st. imalo je svoju ulogu i pitanje poreza, no
to je to bilo i
svagdje drugdje. Izrazito kastilijski porez - alcalabu - taksu na prodaju i kupovinu - prvi je odobrio grad
Burgos Alfonsu XI. (1312-1350) prilikom jednog vojnog pohoda protiv Algecirasa. Otad se on postepeno
pro
irio po cijeloj zemlji.
Dinasti
ke svae i politi
ki sporovi, toliko su zaokupljali
panjolska kraljevstva, da su se ona u XIV. i u
najve
em dijelu XV. st. gotovo posve suzdr
ala da obnove sveti rat protiv granadskih Maura. Za
nadoknadu tome, ona su se obogatila i razvila svoju trgovinu. Polja poinju prekrivati stada ovaca, a

panjolska vuna postaje na tr

i
tima na sjeveru takmac engleske vune. Znatno se pove
ava izvoz
prema Nizozemskoj, a uzgoj ovaca poinje davati svoje karakteristi
no obiljeje Kastiliji, bogatei
pritom njezino plemstvo. eljezo iz Bilbaoa; maslinovo ulje, narane, granadske jabuke takoer su
predmet sve vee tranzitne trgovine prema sjeveru. Glavno privlano sredi
te te trgovine ostaje
Bruges. U prvoj polovini XV. st.
panjolska je nacija ondje gotovo isto tako sna
no predstavljena, kao i
Hanza. U tom se o
ituje stanovita ekonomska orijentacija prema sjeveru, o kojoj treeba voditi ra
una i
u kojoj je nemogue ne vidjeti odreenu pripremu za dinasti
ki savez,
to e 1494. povezati
Nizozemsku s Kastilijom.
Ali u isto vrijeme otpoinje na portugalskoj obali Atlantskog oceana druga jedna ekspanzija, koja
e
izmijemiti budu
nost cijeloga svijeta. Nasuprot pokrajine Algarves prote
e se marokanska obala, pa je
vjerska revnost nagonila da se onamo prenese borba protiv islama. Sin kralja Ivana I., Henrik
Moreplovac (1394-1460), kod kog se radoznalost isprepletala sa
eljom da propagira kr

anstvo,
posvetio je svoj
ivot opremanju i oda
iljanju pomorskih ekspedicija, kojima otpo
inje veli
anstvena
povijest otkria. On je 1415. sudjelovao u pohodu svoga oca protiv Ceute i u zauzimanju toga grada.

to je bilo dalje od njega? Kakav se to nepoznati svijet skrivao iza Kap Bojadora, koji jonitko nije
oplovio? Plovidba morem sad je vebila dovoljno uznapredovala, i brodovi su se mogli odva
iti na
debelo more. Godine 1420. jedna laa,
to ju je on otpravio na put, otkrila je otoke Madeira; druga
jedna je 1431. otkrila Azore. Godine 1434. je oplovljen Kap Bojador. Hrnrik je joprije svoje smrti
(1460) doznao za otkrie Kapverdskih otoka i obala Senegambije. Put u ju
ni svijet bio je otvoren. Ono
Atlantsko more, koje se dosad
inilo da je kraj svijeta, imalo je postati put u novi svijet.
Tako je
panjolska u sredini XV, st.
ak joprije
enidbe. Ferdinanda i Izabele, kojom su se Kastilija i
Aragon zauvijek zdru
ile, zauzela takav polo
aj u svijetu, za koji ni ona ni itko drugi jonije mogao
dogledati, kakva
e mu biti budunost, ali koji ju je vepripremao za ulogu,
to e je odigrati.
Posredstvom Barcelone i Sicilije, bila je upletena u doga
aje na Sredozemnom moru; posredstvom luka
na Gaskonjskom (Biskajskom) zaljevu, ona svojom trgovinom dosi
e Sjever, a nedavno se bacila na
plovidbu Atlantikom. Njezina raspr
ana mojonije osobito velika, ali nijedna druga dr
ava, pa
ak ni
Venecija, nije se mogla pohvaliti tolikom ekspanzivnom snagom. A ako uz to jouzmemo u obzir, da se
njezino stanovni
tvo prekalilo u ratovanju protiv islama, da ga je nadahnjavalo duboko
228

samopouzdanje, da je bilo ratni

ki i pomorski nastrojeno, onda mo
emo pogoditi, kakva se to nova
snaga spremala, da sudjeluje u evropskom
ivotu.
II. TURCI
Jedini rezultat Latinskog carstva, koje je etvrti kri
rski rat improvizirao u Carigradu, bilo je to, da se
bizantska dr
ava po
ela br
e raopadati. Na ve
ini otoka u Jonskom moru i duobala osnovana su
venecijamka i enovska trgovaka upori
ta. Feudalne dr
avice: Atensko vojvodstvo, Ahajsko vojvodstvo
razdijelile su meu sobom Gr
ku.
Bugari i Srbi domogli su se Trakije i Makedonije. Kad je Mihajlo VII. Paleolog 1261. obnovio grku
vlast, od evropskih su posjeda Carstvu ostali gotovo samo Carigrad, Solun, Adrianopol i Filipol. S druge
strane Bospora, u Maloj Aziji, kamo Latini nisu prodrli. Carstvo je zadr
alo zapadnu Anatoliju s Brusom,
Nikejom i Nikomedijom.
To je Carstvo o
ito bilo osueno da se raspadne. Eksplotirali su ga Venecijanci i enovljani, i ono je
izgubilo svu ekonomsku vitalnost, tako da nije bilo kadro namiriti goleme tro
ove, koje je zahtiijevala
obrana od neprijatelja. Industrija i trgovina je zamirala i prepustila prvenstvo veleposjednicima. Bio je
to podjednak proces kao i onaj, koji se odvijao na Zapadu posjije pada Zapadnorimskog carstva.
Onako, kakva ga vidimo u vrijeme Mihajla VIII. (1261-1282); Bizantsko je carstvo
inilo se, bilo osueno
da uskoro bude osakaeno trostrukim odcjepljenjem. Sa Sicilije je Karlo An
ujski
udio za Gr
kom i
o
igleddno se pripremao da je osvoji. Na sjeveru su Srbi pro
irivali svoju vlast i nisu sakriva1i namjeru,
da se do
epaju Carigrada. I najzad, u Maloj Aziji vesu bili Turci! Katastrofa Sicilskih Ve
ernji, u
kojima su i spletke Mihajla VIII., imale svoju ulogu iskljuila je An
uince iz igre. Primorala ih je da se
okrenit od Istoka i suprotstave svojim aragonskim takmacima. S op
evropskog stajali
ta bila je to
veHka nesre
a. Formianje dovoljno jake dr
ave u ju
noj Italiji, koja bi bila kadra da Gr
ku podvrgne
svome utjecaju, donijelo bi najsigurnije spasenje od turskog prodora. Bilo je naime sigurno, da
balkanski Slaveni ne bi sami bili dovoljno jaki da ga zaustave. Budui da pri tada
njim okolnostima
Gr
ko carstvo nije vi
e bilo kadro da se samo brani, bilo je, bitno sprijeiti da njegovo podruje ne
bude otrgnuto iz evropske i kr

anske zajednice. Ali politika pojedine dr

ave vodi ra
una, gotovo
uvijek samo o svojim neposrednim, i aktualnim interesima. Tako je Mihajlo VIII., poraz Karla An
ujskog
smatrao slavnim uspjehom za Bizat.
Turci, barbarski narod finskog podrijetla, znaili su od X. st. za
Bagdadski kallfat otptilike ono isto,
to su Germani
est stoljea prije toga zna
ili za Rimsko carstvo.
Oni su ga osvojili, zatim su, dakako, smjesta preuzeli njegovu vjeru. Sjajna islamska kultura bila je
suvi
e krhka, a da bi mogla po,nijeti dodir s tim surovim obra
enicima. Oni, su preuzeli tek nekoliko
njezinih sasvim povr
riih obilje
ja. Ostali su usred te kulture u biti samo seljaci i vojnici, ali su, ipak
primili neku
prosvjetu, a zatim su se odu
evili svojom novom vjerom, koja, ih je nadahnjavala revno

u protiv
nevjernika i tako mnogo pridonijela, da se kod njih o
uva prija
nji vojni
ki duh. Velika provala
Mongola u XIII.st., koja je tako
estoko opusto
ila prednju Aziju, ponovno ih je odbacila u planine
Armenije. Odanle su uskoro opet si
li pod vodstvom Osmanovim i, pro
irili se prema zapadu, u Malu
Aziju, koju je lako bilo oteti, iz nemonih ruku nasljednih Mihajla Paleologa. God. 1326., pala je u ruke
osvaja
a Brusa, a 1337., Nikomedija i Nikeja. Carstvu nije vi
e ostalo ni
ta od svih njegovih azijskih
posjeda. A njegova se nemojoi pove
ala uslijed politi
kih intriga, koje su je razdirale. Poslije smrti
Andronika III. (1341.), veliki se domestik, Kantakuzen okorisiio, malodobnosu Ivana V.,i zaogrnuo
grimiz, pa se, u
elji da se odr
i protiv Bugara i Venecijanaca, koje je dvor pozvao u pomo
, obratio
Turcima i pustio ih da prou preko Bospora. Tako je osvojenje evropkih podru
ja uslijedilo smjesta
poslije osvojenja u Aziji. Murat I. se (1362.) domogao Adrianopola, a 1362. Filipopola. 1371. je potukao
229

Srbe, odbacio ih iz Makedonije i 1382. u

ao u Sofiju. Grci su bili zatoeni unutar zidina Carigrada, a
Slavenima su prepustili da brane Trakiju. Srbi su 1387. postigli neke uspjehe u Bosni, ali su dvije
godine poslije toga izgubili krvavu bitku na Kosovu (15.lipanj 1389), u kojoj je poginuo njihov knez
Lazar a i Sultan-pobjednik. Bajazit I. (1389-1403),sin Munitov, pokorio je Srbiju, Vla
ku, Bugarsku i
Tesaliju.
Gotovo cio Balkanski poluotok sve do Dunava bio je sad samo privjesak muslimanskog svijeta. Krije na
tom podruju stajao josamo na kupolama u Carigradu i u Solunu te u planinama Albanije. Granice
Ugarske, a s njima i granice latinske crkve bile su ugro
ene. Oajno zapomaganje Paleologa najzad je
privuklo pa
nju. Bonifacije I. poeo propovijedati kri
arski rat. Sigismund Luksembur
ki pozvao je na
oru
je Mad
are i Nijemce. Iz Francuske je burgundski vojvoda, Filip Smjeli poslao svoga sina Ivana
Neustra
ivog na elu sjajne vite
ke vojske da se bori protiv nevjernika; pritom ga je, nema sumnje,
jednako vodila
udja da podigile ugled svoje klie kao i kr
ansko uvjerenje. Svi su se ti napori slomili
kod Nikepolja (12.rujna 1396) pred dosad nepoznatom taktikom i snanim poletom Turakka. inilo se,
da
e posijednji sati Carigrada uskoro odzvoniti. Odgodila ih je za nekih pedesetak godina, samo
nepredviena nova provala Mongola.
Jojednom, i to posljednji put poslije Atie i D
ingiska kana, pokrenuo je genijalni barbarin Tamerlan
ili Timur bujicu
utih
opora. Njegova su osvojenja bila isto tako munjevita kao i osvojenja onih
stra
nih razara
a, na uspomenu kojih je s punim pravom podsje
ao. Svoju je vlast protegao sve do
Volge, samim je strahom pokorio Perziju i Armeniju i najzad onu kolijevku tolikih uzastopnih kultura:
Mezopotamiju, koja se otad vi
e nije oporavila od pusto
enja,
to ih je ondje izvr
io.
Tursko je carstvo dovedeno u opasnost. Bajazit se upravo spremao da poduztme, opsadu Carigrada; te
je pripreme prekinuo i odjurio da brani Malu Aziju. Oba barbarina susrela su se 1402., kod Angore, pa
je onaj protiv kog se Evropljani u borbi nisu mogli odr
ilti, do
ivio te
ak poraz u sukobu s
Mongolima(20.srpnja 1402). Ali Tamerlanova je mo bila isto tako kratkotrajna, kao
to je bila
nenadana. Poslije njegove smrti (1405) narodi, koje je podjamrio; podigli su se i oslobodili usred
ru
evjna njegove vlasti. Sulejmanu, sinu Bajazitovu (1402-14l0) po
lo je za rukom da reorganizira
krhotine azijske Turske. Bio je to povoljan trenutak za kr
ane da poduzmu ofenzivu. Ali se car
Manojlo zadovoljio ugovorom, koji mu, je vratlo Solun i nekoliko otoka i uglavio
enidbu jedne od
njegovih ne
akinja sa sultanom. Danak,
to su ga morali pla
ati Grci i Srbi, ukinut je. Svijet je
povjerovao, da je pogibelj i

ezla, kao da je ikad poraz nekog barbarskog naroda mogao imati drugih
posljedica, osim
to ga je primorao da miruje sve dok nije one ratnike,
to su poginuli na bojnom
polju, nadomjestio drugima. Postojala je samo jedna mogunost da se Turci zustave: treblo ih je
pridobiti za zapadnu kulturu; ali islam, koji su oni ispovijedali, nije dopu
tao ni da se pomisli na to.
Stoga je katastrofa, koja je za trenutak bila uklonjena, uskoro zaprijetila opasnije nego ikad prije.
Murat II. (1421-1451) ponovo se pojavio pred carigradskim zidinama i opet zauzeo Solun. Usprkos
juna
tvu Skenderbega (Juraj Kastriotis) u Albaniji i Ivana Hunjadija na ugarskoj granici, turska je
prevlast poslije bitke kod Varne (1444), obnovljena na cijelom Balkanskom poluotoku.
Ovaj put je sudbina Carigrada bila neizbje
na. Kakvu je pomomogao oekivati od Evrope, gdje su
Francuska i Engleska bile iscrpljene naporima stogodi
njeg rata, gdje je Njema
ka ogreznula u
husitskim
nemirima, a crkvu su razdirale prepirke, pape s koncilima? Unija gr
ke je latinske crkve, koju je Eugen
VI. 1439. s pristankom cara Manojla proglasio, jedva je privukla pa
nju Zapada, i nije imala nikakva
drugog rezultata, osim
to je ogor
ila bizantsko stanovni
tvo i pravoslavno sve
enstvo, koje je
vrsto
odlu
ilo, da
e radije prije
i na tursku vjeru negoli priznati papu. U Nizozemskoj je vojvoda Filirp
Dobri dodu
e govorio o kri
arskom ratu, ali na nj nije polazio; a i da je po
ao ... ! Carigradu nije
mogao donijeti spasenje samo jedan vojni pohod, pa ma kako bio sna
an. U sukobu s neprijateljem,
230

kao
to su bili Turci, koji, su uvijek bili kadri da iz Male Azije dovedu nove pri
uve i da s malim
tro
kovima odr
avaju neprekidni rat uz pomosnanih masa cijelog jednog ratni
kog naroda, trebalo
je imati duBospora, na otocima i na Dunvu sna
nu i stalnu vojnu bazu. A koja je dr
ava, u politi
kim i
ekonomskim uvjetima onoga vremena, bila kadra da organizira takve baze, da izdr
i tro
kove.
to su ih
iziskivale, i da osigura njihovo odr
avanje? Kako god su bili surovi i divlji, Turci su bar u ratnoj vje
tini
bili jednaki zapadnjacima. Imali su ratno brodovlje, topni
tvo, neuporedivu konjicu, surov zanos i
juna
ki fanatizam primitivaca. Uostalom one dr
ave, koje su bile najvi
e zainteresirane da se bore
protiv njih, ak da su i bile ja
e od njih, ili ne bi htjele ili ne bi mogle da se protiv njih bore.
Venecijanci su mislili samo na to, kako da spase svoje poslovnice. Njema
ka je bila raskomadana i
nemo
na za bilo kakav napor. Prepustila je Mad
are same sebi, a oni su se mogli ograni
iti samo na to,
da brane svoje granice. Srbi i Bugari bili su posve iscpljeni. Kad je Muhamed II. 1452. otpoeo opsadu
Caarigrada, nitko nije gradu pritekao u pomo
. Njegov je pad bio neizbje
iv. Ne smijemo predbacivati
Evropi,
to se nije zanimala za taj dogaaj. Napor,
to bi ga morala poduzeti, bio je prevelik. Ona je to
dobro znala. Od trenutka, kad Bizantsko carstvo vi
e nije moglo braniti Malu Aziju pred naletom
Turaka, Carigrad je bio izgubljen. Ne smijemo se
uditi
to zapadnjaci nisu poslu
ali Eneja Silvija (Pio
II) i Nikolu V. Oni su dobro znali, da se treba pomiriti s neizbje
nim. Ali ipak, bar je
ast bila spa
ena.
Konstantin XI. dostojno je zavr
io dugu listu careva, koji se izravno nadovezuje u na rimske careve
preuzev
i od njih carski naslov. Na dan juri
a, 29.svibnja 1453. poginuo je u bici. Sutradan, usred
plja
ke i pokolja, pobjednik je u
ao u baziliku Sv. Sofije i pretvorio je u d
amiju. Bio je to izraz
po
asti,
to ga je taj barbarin nesvijesno iskazao vi
oj krulturi, koju je upravo nadvladado.

231

DEVETA KNJIGA
RENESANSA I REFORMACIJA

Period, koji tee od po

etka XIV. st. do otprilike Hedine XV. st. izvodi nam pred o
i uznemireno i
krizama izmueno dru
tvo, koje se bori protiv tradicije,
to ga gu
i i koje se ne mo
e otresti. Brana,

to je pro
lost suprotstavlja pritisku budunosti odolijeva;
inilo se, da je jouvijek vrsta, a ipak su je
podgrizala nevidljiva podlokavanja, i ona je odjednom popustila. Tako su se sad one snage, koje je
dotad obuuzdavala, izobilno razlile, dajui povijesnom krajoliku posve nov izgled.
Sve do Renesanse intelektualna je povijest Evrope tek poglavlje u povijesti crkve. Bilo je tako malo
laike misli, da su
ak i oni, koji se bore protiv crkve, bili potpuno pod njezinom vla

u i pomi
ljali
samo na to, da, je preinae. To nisu bili slobodni mislioci, nego heretici. S Renesansom je gospodstvo
crkve nad ljudskom misli dovedeno u pitanje. Sve
enik gubi monopol na nauku. Duhovni
ivot se
laicizira; filozofija nije vi
e slu
kinja teologije, a umjetnost i knji
evnost oslobaaju se stoljetnog
starateljstva, koje im gospodari veod VIII. st. Umjesto asketskog ideala sad se postavlja iskljuivo
ljudski ideal, a naj
i

i izraz toga ideala nalaze ljudi u antici. Na mjesto sveenika dolazi humanist; a
na mjesto pobo
nosti dolazi vrlina (virtus). Nema sumnje: premda je prili
no to
no, kad kaemo, da
Renesansa na mjesto kr

anina dovodi
ovjeka, ona ipak nije bila protuvjerski raspolo
ena. Zar nije i
vi
e papa djelovalo kao njezini najodu
evljeniji pokreta
i? Pa ipak je veoma to
no, da je ona bila
antiklerikalno orijentirana. Ne samo talijanski humanisti, nego su i tako uvjereni kr
ani, kao
to su bili
Erazmo ili Toma Morus, smatrali, da su te
nje teologa da gospodare naukom, knji
evno
u, pa
ak i
moralkom, isto tako smiije
ne kao i
tetne. Oni sanjaju o tom, kako da pomire vjeru sa svijetom. Oni
su sno
ljivi, nisu osobito dogmati
ni, a veoma su neprijateljski raspolo
eni prema onom
mnogostoljetnom radu, kojim je skolastika zatrpala bibliju. Njih prije svega zanimaju pitanja morala.
Njihov program mo
emo na
i u djelima kao
to su Miles Christianus i Utopija; on sadr
i
irokogrudno,
racionalno kr

anstvo, posve slobodno od misticizma, koje dopu

ta da crkva postoji i dalje, ali ne vi
e
kao vjerenica Isusa Krista i izvor spasenja za du
e, nego bo ustanova, koja daje mooralni odgoj li
najuvi
enijem smislu te rijei. Oni jasno osjeaju, da se to mo
e posti
i samo reformiranjem crkve. Ali
su optimisti i nadaju se, da
e je postepeno navesti da poe tim novim putem.
Mo
e se dakle rei, da je Renesansa na svoj na
in pred sebe postavila vjersko pitanje. Ali se ograni
ila
na to, da skicira umjereno, razborito i aristokratsko rje
enje, koje je pripremila. Reformacija se,
naprotiv, preprije
ila dotada
njem stanju
estoko, zanosno i nesno
ljivo, ali je isto tako bila i pro
eta
dubokom vjerom i strasnom potrebom da se uzvisi k bogu i da postigne spasenje, osvojiv
i time i
podvrgav
i sebi du
e svojih suvremenika. Izme
u nje i Renesanse nema nieg zajedni
kog. Ona je
zapravo njezina suprotnost. Ona vra
a kr

anina na mjesto, koje je zauzeo ovjek, ruga se razumu i

poni
ava ga, pa premda Luther odbacuje i osuuje dogmatizam, on je mnogo srodniji
srednjovjekovnim misticima, nego humaninstima, svojim suvremenicima. On je
ak ve
inu njih
ispunjao gnu
anjem. Erazmo i Morus su se uskoro povukli od tog revolucionarca, koji je svojom
surovo

u i radikalizmom podjednako zabrinjavao njihov inteligentni oportunizam, kao

to je vrijeao i
njihovu sklonost prema eleganciji i odmjerenosti. Oni su naslutili tragediju, koja se pripremala i
unaprijed uzdrhtali zbog nje shvativ
i, da su propale njihove nade u izmirenje.
Pa ipak, luter:lnstvo nije potaklo katastrofu vjerskih ratova. Poslije prvog uzbuenja puka, koje se
izrazilo ustankom njema
kih seljaka i pohunom anabaptista, on se poslu
no podvrgao vladavini
knezova. Tako je potpuno prepustio crkvu svjetovnoj vlasti, da se Karlo V , kad je odluio da povede
232

borbu protiv nje, morao boriti protiv knezova i da je ta borba vi

e bila politi
ka, nego vjerska borba. A

to se ti
e Rima, njega su iznenadili uspjesi dogaaja, u kome isprva vidio samo svau meu
redovnicima; bio je tako zaokupljen svjetovnim interesima, da je dopustio, da se u grudima katoli
kih
masa smlai vjerski
ar, stoga je plimi hereze mogao u prvi
as suprotstaviti samo nemo
na
proklinjanja. Sjeverna kraljevstva usvojila su novo ispovijedanje vjere. Henrik VIII. osnovao je u
Engleskoj napol shizmati
ku, napol hereti
ku crkvu, koja je u prvom redu nacionalna crkva; kakvu su
nastojali ostvariti vei Wycklifove pristalice. Sve se to doga
a bez velikih nemira, izre
eno je svega
nekoliko progonstava, nekoliko kazni, ali nije bilo napada jednih naoru
anih graana protiv drugih, bilo
je mnogo manje prolivene krvi, neuporedivo manje nego
to je prolio rat protiv Albi
ana ili inkvizicija.
Ali se pojavio Kalvin, i s njim se dotad prili
no mirni tok, kojim se Reformaciia odvijala pod vodstvom
dr
ave, naglo naprasno mijenja. Isposniki stroga, iskljuiva i netolerantna vjera eli sad da se
nameme vladama i da ih podvrgne bo
joj rije
i, ako je potrebno, makar i pobunom. Kalvinizam se vi
e
ne zadovoljava nacionalnom egzistencijom, kojom se protestantizam dotad zadovoljavao. Njegova
propaganda te
i da osvoji cijeli svijet. Vjera, koju on ulijeva izabranima, potie na politiku akciju,
pa s njim otpoinje tragi
no doba vjerskih ratova.
Uspjehu Renesanse i Reformacije prethodilo je kao nu
dan preduvjet ono slabljenje katolikc crkve,
koje smo vidjeli, kako se od po
etka XIV. st. neprestano pove
ava. Samo je ono moglo omogu
iti, da se
misao oslobodi i vjera obnovi. Evropsko je dru
tvo bilo presna
no; i da ne bi razbilo okove, koji su ga
jouvijek vezivali za pro
lost. Pokret obnove ne o
ituje se, po
ev
i od sredine XV. st, samo na
podru
ju vjere i misaonog
ivota. Mo
emo ga konstatirati svagdje. U isto vrijeme dok mislioci zbacuju
jaram skolastike, a umjetnici jaram goti
koga stila, vidimo nadrugoj strani industrijalce, kapitaliste i
politi
are, gdje i oni prosvjeduju i ustaju protiv skuavanja,
to ga name
u re
imi obrtnikih cehova,
razliita ekonomska ograni
enja, tradicije i predrasude, koje ko
e slobodni razmah njihove aktivnosti.
Sve se oddjednom preobra
ava, i intelektualni i ekonomski
ivot; moderni se kapitalizam ra
a gotovo u
isto vrijeme, kad se javljaju i prvi nau
ni radovi, suraujui s njime pri otkri
u isto
ne Indije i
Amerike. Isto je tako i ustrojstvo dr
ava izlo
eno utjecaju ideja, potreba, zahijeva,
elja i ambicija,
koje vru u dru
tvenom organizmu tada
njega vremena. Da ka
emo po istini, premalo je, ako
elimo
smisao rije
i, Reenesansa ograni
iti na novu orijentaciju misli i umjetnosti; treba je pro
iriti na
cijelo podru
je ljudske aktivnosti, koja nam se od sredine XV. st. otkriva pred oima u svim svojim
najrazli
itijim manifestacijama. Ako u isto vrijeme pomislimo, da se taj bujni
ivot rascvjetava u
Evropi, u kojoj je tek nedavno nastala jedna nova dr
ava, Burgundija, u kojoj se
panjolska tek
nedavno uspela na razinu velike sile , i gdje je dolazak Turaka na njezinu istoku iznio stra
ne
probleme, istom tada moemo pravo ocijeniti svu veli
inu i svu uzbudljivu zanimljivost povijesnog
zbivanja, kad ono oko 1450. naglim zaletom kree naprijed, pa snagom svoje odlu
nosti i jasnoe
svoga poleta jopotpunije isti
e zbrku i neodlu
nost onog bolnog lutanja, koje obiljeava prethodno
razdoblje.

233

PRVO POGLAVLJE
PREOBRAAJ DRU
TVENOG IVOT OD SREDINE XV. STOLJEA
I. ITALIJA I NJEZIN UTJECAJ
Renesansa, u najopenitijem smislu te rijei,
ini se, da je bila isto onako specifi
no talijanska pojava,
kao
to je to krajem XI. st. bilo pro
irenje gradskog
ivota. Ni jedna ni druga pojava ne bi se mogla
rasprostrijeti tako brzo, da na sjeveru Alpa nisu postojali povoljni uvjeti za njezin uspjeh. Ali je
pritom istina, da su ti uvjeti i za jednu
i za drugu u Italiji nastali prije i da su ondje bili povoljniji nego bilo gdje drugdje. Isto onako, kako je
Firenca bila nadmo
nija svim drugim srednjovjekovnim gradovima, tako i talijanska Renesansa
pokazuje toliku raznolikost, originalnost i krepinu, kakva nije dosegla nijedna druga zemlja. Na tom
se osniva onaj udesni utjecaj,
to ga je ona izvr
ila.
Takve su se okolnosti formirale zbog toga,
to su tradicionalne vlasti, koje su upravljale dru
tvenim i
intelektualnim ivotom, u Italiji oslapile ili nestale mnogo prije nego u ostaloj Evropi. A to je velikim
dijelom posljedica izvanredne razvijenosti gradskog
ivota. Prije svega, talijansko je plemstvo
stanovalo u gradovima, pa je bilo uvu
eno u neprestane sukobe gra
anstva, ali se i samo neosjetno
naviklo, da se bavi trgovinom. Stoga postepeno nestaje one tako jasne razlike, koja drugdje odvaja
plemia od neplemia, pa se potomci vitezova i potomci trgovaca, koji su do
li onamo sluajno,
zbli
uju, bez obzira na roenje, u zajednici obiaja i interesa. Dru
tveni polo
aj pobjeuje nad
pravnim polo
ajem; dodajmo da se talijansko plemstvo u toku XIV. st. okanilo svoga ratnikog zvanja i
tako izgubilo glavni razlog svoga polo
aja kao posebna i povla
tena klasa. Rat postaje zvanje, koje je
prepu
teno posebnim poduzetnicima; to su condottieri, ljudi najraznovrsnijeg podrijetla, ve
inom
sretni skorojevi
i, kod kojih ni
ta ne sjea na nekada
nju feudalnu vjernost. I dok plemigubi svoja
specifi
na klasna obilje
ja, u krilu bogatog graanstva zbiva se analogna preobrazba. Napredak
ekonomske organizacije, razvoj trgova
kih dru
tava, usavr
enje kreditnih instrumenata imalo je prije
svega kao posljedicu, da se od bankara ili od poslovnog
ovjeka stalo zahtijevati intelektualno
obrazovanje, kakvo u istoj mjeri ne susre
emo kod trgovaca na sjeveru; a zatim, te su ga okolnosti
mnogo manje primoravale da robuje svom na
inu
ivota, nego
to je to bilo kod njih. Upravljaj ui
svojom trgovinom, on ipak sebi pridr
ava i pravo na dookolicu, mo
e se prepu
ta u intelektualnim
razonodama, uljep
avati svoje boravi
te umjetni
kim djelima i usvajati neku otmjenost, kojom se
osobito razlikuje od njemakih, flandrijskih ili francuskih patriciija. Tako se, u isto vrijeme iz redova
plemstva i graanstva, formira neka vrsta mondene aristokracije, kakve nema ni u kojoj zemlji, a u
koju ulaze svi oni, koji
ive istim
ivotom, imaju istu naobrazbu i ukus i odaju se istim u
ivanjima.
Nekada
nje se dru
tvo raspada, Stvaraju se nove skupine, koje vi
e ne odreuje konvencija i
predrasude, nego se oblikuju slobodno, na temelju uzajamne srodnosti i u kojima, da se izrazimo
pravom rijei, klasni duh ustupa mjesto
ovje
anskome.
Razvoj kapitalizma doveo je i do drugih posljedica.95 Treba ista
i kao posve izvanrednu pojavu, da se
fakti
na kne
evska vlast; koju porodica Medici vr
i u Firenci, osniva samo na njihovu bogatstvu.
Firenca nam prua splet svih politi
kih i socijalnih problema; u njoj susre
emo sve imovinske
suprotnosti i u njoj nalaze pristalica sve politi
ke kombinacije, kojima te suprotnosti raaju. To je
jedini evropski grad, koji bismo mogli uporediti s Atenom, i on je, kao i Atena, u potpunom smislu
rijei drava, koja mora rje
avati isto tako niz unutra
njih kao i vanjskih pitanja. Stoga se ne treba
nimalo uditi,
to su se prvi teoretici politike, koji zaslu
uju to ime, Machiavelli (1469-1527) i
Guicciardini (1483-1540), rodili na tom tako plodnom tlu.
95

Tu bi trebalo da imam pri ruci svoje knjige i bilje

ke, ako bih
elio da navedem neke pojedinosti.

234

Kod njih vi
e nikakva doktrina ne utjee na politi
ko rasuivanje. Oni su podjednako nezavisni od
teolo
kih koncepcija kao i od pravnih konstrukcija, koje su dotad pritiskivale politiko ocjenjivanje.
Gradski
ivot probija uske srednjovjekovne ograde i pretvara se u punoprnvni graanski
ivot.96
I u drugim je talijanskim gradovima o
it isto tako potpuni prekid s tradicijom u politici. Ondje je
unutra
nje takma
tvo najzad dovelo do toga, da se stanovni
tvo pokorilo vlasti tirana, koji su posvuda
skorojevi
i, pa svagdje vladaju bez ikakve zakonske osnove, oslanjaajui se samo na silu, protiv koje
nije bilo gotovo nikakve druge pomoi osim ubistva. Aeneas Sylvius, koji je bio papa pod imenom Pio
II., ka
e: U na
oj Italiji, zaljubljenoj u promjene, gdje ni
ta ne traje, gdje nema nijedne stare
senjorije, sluge mogu tako teiti za tim, da postanu kraljevi. Ti tirani,
to posti
u da im carevi daju
naslove, koje ni
ta ne opravdava, kao, na primjer, Visconti u Milanu; stvaraju monarhijsku vlast, koja
nema ni
ta zajedni
ko s vla

u kraljeva ili
ak s vla

u prekoplaninskih knezova. Nemogue je zamisliti

Jeanne d'Arc u Italiji! Umjesto nje, vladari, se slu
e ljudima, u koje se nikad ne mogu pouzdati i kojih
je bolje rije
iti se, im su postali mo
ni. Njihovo je naelo, povoditi se iskljuivo dravnim interesom.
Ne priznaju nikakvu tradiciju, ni
ta ih ne ve
e, ni sizerenske obaveze, ni povelje, na koje su se zakleli,
ni obi
aji, ni bilo kakve povlastice, a jomanje neke vjerske ili pravne ideje. Kao i nekada
nji rimski
carevi; oni mogu sebi sve dopustiti, meu njima ima udovi
ta, kao
to je bio Gianimaria Visconti
(1412), koji je pse hranio ljudskim mesom, ili kao Giangaleazzo Sforza, koga Cominnes opisuje ovako:
Graditelj kartuzijanskog samostana u Paviji, velik i zao, ali astan tiranin. (knj. VII. pogl.7.).
Nepostojanje politi
kog jedinstva u Italiji, za kojim Machiavelli tako jako
ali, bilo je, nema sumnje,
uvjet njezina prijeloma s pro
lo
u. Budui da nije bila ukljuena ni u jednu jedinstvenu dr
avu, Italija
je mogla u odnosu prema ostaloj Evropi zauzimati otprilike onaj polo
aj, koji je nekoimala Gr
ka u
odnosu, prema Rimu. Ako zamislimo, da je politici Fridriha II. po
lo za rukom da ujedini Italiju, Firenca
bi bila nemogua.97
Uzljuljanost dru
tvenih i politi
kih tradicija uvijek prati rasulo obi
aja i morala. Srednjovjekovni moral
bio je potpuno pod utjecajem crkve, pa je u biti bio asketski moral. Za nj se savr
enstvo sastojalo u
odricanju. On je svjetovnjaki
ivot smatrao neim drugorazrednim, ni
im; njegov je ideal bio
redovnik, a i svjetovnjaci su to priznavali. Zbog toga je bilo tako izvanredno mnogo pobo
nih
zadu
bina, onih samostana i manastira, onih bolnica,
to ih u meusobnoj utakmici podi
u i vladari i
plemstvo, i graanstvo. Oni, koji ne
ive u samostanu,
ele, otkupiti svoju niu vrijednost osnivanjem
samostana i osigurati svoj spas privodei sebi u korist jedan dio njihovih zasluga. Otuda i ono pobo
no
po
tovanje,
to ga u
iva ne svjetovni sveenik, nego samostanski redovnik, zbog toga se vladari daju
sahraniti u fraanjevakoj mantiji, a trgovci i bankari nareuju izvr
iocima svojih, oporuka, da
nadoknade o
te
enima njihovu neispravno steenu dobit.
Koliko li je meu njima bilo gri
nje savjesti u posljednjem trenuku! Jer ako se uzme u obzir sva
strogost teolo
kih propisa, svaka je trgovaka dobit, svaka je sretna spekulacija, svaka je trgovina na
rok ka
njiva, jer se osniva na grijehu gramzljivosti. Uenje o pravednoj cijeni ograni
uje dobit na
minimum, neophodno potreban za uzdr
avanje prodava
a i njegove porodice. Treba pro
itati zbornike
kao
to su oni, koje su napisali Cezar od Heisterbacha (1180-1240) ili Tomas od Cantimprea (12011263), pa da potpuno shvatimo nazore XIII. st. o trgovini. Ono gotovo uope ne mo
e sebi predo
iti
trgov
evu kasu, a da ne zamisli avla, kako
u
i na njezinu poklopcu. Od po
etka pa sve do kraja,
crkva nije prestala pro
irivati onaj tekst Sv. Jeronima: Homo mercator vix aut nunquam potest Deo
placere.
96

Up. naprotiv ulomak kod Cominnesa, gdje se opisuju graani flandrijskih gradova: Ce nestoient que hestes et gens de
villes, la piupart, Up. takoer graane Ganda, koji pod Karlom V. nisu ni
ta bolje, nego da opet uvedu ustav iz XIV. st.
97
Treba takoer voditi ra
una i o tome, da su talijanske dr
ave - kao na pr. Milano ili Firenca - dodu
e malene, ali da ipak
zbog svog politikog polo
aja, imaju univerzalno djelovanje.

235

Asketizam je, tako intimno vezan uz pesimisti

ko shvaanje
ivota, koje je u temelju srednjovjkovnog
kr
anstva, da je nemogu
e odvojiti ga od njega. De
avalo se, da je on, pod udarom nekog sna
nog
moralnog podstreka, ponovo stjecao svoju sveobuhvatnu vlast; to na primjer, obja
njava
udesni
uspjeh Savonarole u tako bogatoj, tako rasko
noj i raskala
enoj Firenci, kakva je ona bila krajem XV.
st. i one. autodafe dragulja, nakita, glazbenih instrumenata, knjiga i umjetni
kih djela - tih bijednih
proizvoda svjetovne ta
tine -
to su ih prouzrokovale njegove propovijedi. Ali to je bio tek trenutan
plamen,
rasplamsan
u
ognji
tu,
koje
se
gasi
pod
pepelom.
ivot je otad pre
vrsto ukorijenjen, previ
e zamaman, previ
e uzbudljiv, a da bi se i najplemenitiji
duhovi mogli osje
ati ugodno prihvativ
i shvaanje, koje ga osuuje. A drugi se prepu
taju
ivotu, i to
u toliko lak
e,
to im ve
ina sve
enstva u tom pru
a primjer. I ono se naime preptl
ta struji, da ga
nosi. Papinski dvor istie se najblistavijom rasko
i; i ni
ta nije manje pobo
no od vladanja svjetovnog
sve
enstva. ak i sami redovnici u toj izopa
enoj i poljuljanoj crkvi XV. stolje
a, mo
da dapa
e
redovnici vi
e od svih, pridonose ohlaivanju vjerskog osjeaja. Nema sumnje, njihov nain
ivota ne
opravdava one napade, one sarkastine opaske i prezir, kojim ih knji
evnost tako obilho obasipa.
Samostani jouvijek ostaju uto
i
ta znatnog broja uzvi
enih i
istih du
a. Ali oni u cjelini vi
e ne
udovoljavaju svome poslanju, jer vi
e nisu prilagoeni potrebama i zahtjevima tada
njeg vremena.
Skolasti
ka i misti
ka izobrazba redovnika uzrok je,
to su suvi
e tui idejama, koje tada vlaadaju, te
vi
e ne mogu utjecati na njih. Obrazovana ih aristokracija smatra predstavnicima pre
ivjeloga doba;
oni je ispunjuju samilo
u, a razmak od samilosti do prezira bio je brzo prekora
en. Oni to i sami znaju
i mire se time, da sad jonavje

uju vjeru samo meu pukom, a to ih poni

ava, jer na to nisu pristali
dragovoljno. Uostalom i njihovi se redovi sad jopopunjaju samo jz krila puka i sitnog graanstva, a
sigurno je, da je velik broj njihove subrae u
ao u njihove redove samo zato, da time sebi pribavi
siguran
ivot pod za
titom samostanske regule. Bilo je dako svr
eno s utjecajem,
to su ga tako dugo
vr
ili franjevci i dominikanci. U
eni svretonjaci govore sad o njima, samo s porugom, i one pobo
ne
pripovijesti, koje su se nekoprepriavale o njima, sad su ustupile mjesto paprenim zgodama, koje
kroni
ari sabla
njivih dogaaja neprestano ponavljaju. Da redovnici ponovo steknu utjecaj na svijet,
trebat e ekati, da se pojavi novi red, isusova
ki, kod koga
e se asketizam do
epati moderne
duhovne kulture, s ciljem da se bori protiv njezinih rezultata. Ne treba, uostalom, misliti, da su ljudi
XV. stolje
a izgubili smisao za svetosot. Daleko od toga. Kao dokaz tome, dovoljno je navesti njihovo
duboko po
tovanje prema kartuzijancima. Zar nije
ak i takav tiranin, kao
to je bio Giangaleazzo
Sforza, okru
io kartuzijanski samostan u Paviji najveliaristvenijim arhitektonskim okvirom, isto onako,
kako
to se obo
avana relikvija optouje zlatom i draguljima. Ali su kartuzijanci bili
isti
kontemplativci; nisu se uope upletali u
ivot, nego su prepu
tali samome sebi to dru
tvo, koje im se
divi i na koje se uop
e ne nadaju da
e mo
i djelovati drug
ije, osim tako da se za nj mole.
Ali premda se Renesansa oslobodila srednjovjekovnog asketskog morala, nije ga nadomjestila ni
im
drugim. Najuzvi
enije i najsna
nije du
e nametnule su sebi ideal vrline i asti; za druge je glavnom
pokretakom snagom postala slava; ali je najve
i bio broj onih koji su se, ini se pokoravali samo
osobnim interesima ili su prepu
tali svojim sklonostima ili strastima, da ih one vode. Popu
tanje,
bra
nih veza, uenalost ubistava, trovanja, svakovrsna vjerolomstva i himbenosti u svim dru
tvenim
slojevima dokazuju, da je neosporno zavladala moralna kriza. Pa ipak se usred nereda poeo raati
osjeaj individualne slobode, osje
aj ljudskog dostojanstva, ljepote, energije i odgovornosti svakog
pojedinca pred vlastitoj savje

u. Zar je pretjeravanje, ako priznamo Renesansi

ast, da je
predosjetila da se moral ne mo
e sastojati samo od zbornika propisa, i da je slobodni pristanak
pojedine ljudske li
nosti njegova nu
na nadopuna? Nema sumnje, da je to ariistokratska koncepcija, a
u tome smislu,
to je malom broju ljudi dano da se do nje dovinu. Ali zar i cjelokupno djelo Renesanse
nije takoer aristokratsko? Zar je ne obilje
ava u prvom redu formiranje intelekktualne elite i zar je
bato potpuno ne suprotstavlja srednjem vijeku i njegovoj sve
eni
koj kasti, koja ima monopol na

236

naobrazbu i nauku? Zar ona ne duguje batoj intelektualnoj eliti svoje najizrazitije obiilje
je, koje
Renesansi daje, osobito u Italiji, njezinu pravu fizionomiju: obilje
je vraanja antici?
Poznato je, da je njezino prvo zna
enje, da sama rijeRenesana ne obilje
ava ni
ta drugo, nego
preporod antike. Pa ipak je sigurno, da upotrebom te rije
i u tom znaenju izvanredno skuavamo
njezin smisao. Promjene ideja, obiaja i morala u XV. st. nisu bile posljedica, kako smo malo prije
vidjeli; izu
avanja i
tovanja klasi
nih pisaca.
One postepeno i prirodno nastaju kao posljedice dru
tvenog
ivota Italije. Da je antika, knji
evnost
bila kadra da je rodi. Renesansa bi se pojavia veu vrijeme Karla Velikog. Jer napokon, veina je
latinnskih pisaca bila poznata i prou
avana veu to doba i njih sve do otprilike potkraj XII. st.
neprestano prepisuju, pa je njihov utjecaj lako ustanoviti u stilu mnogih kroniara. Osobito je Vergilije
u
ivao velik ugled kod srednjovjekovnih sve
enika, i to je po
tovanje bilo toliko veliko, da su ga
smatrali
ak prethodnikom kr

anstva. Dante ga je uinio svojim pratiocem na drugome svijetu, i

priznanje, koje mu iskazuje u Bo
anskoj komediji - tu duca, tu signore e tu maestro - odu
evjeljenje
je, iskrenije i rje
itije od svih panegirika,
to su ih izrekli humanisti u ast pjesnika iz Mantove. A ipak,
izmeu Eneide i Bo
aske komedije zjapi ponor. Dante nije razumio Vergilija i nije ga ni mogao
razumjeti. Bio je prepupuno, preduboko kr

anin i mistik. Ono

to je Srednji vijek mogao osjetiti i u
iti
od obilje
ja antike, sastojalo se od nekoliko sentecija, nekoliko pripovjedaka, nekoliko moralnih
pouka, shvaenih u simbolikom smislu, no to nije mogla biti ni njezina forma, ni njezin duh. A ono,

to je istina s obzirom na knji

evvnost, joje u ve
oj mjeri istina u pogledu umjetnosti. Nepoznati
majstori, koji su podigli romanike i goti
ke katedrale josu uvijek imali pred oima velik broj anti
kih
spomenika, ali su
ivjeli meu njima ne videi ih. Njihovo je shva
anje lijepoga bilo ekskluzivno, kao

to je shva
anje svih sna
nih i iskrenih
kola. Njihovo je nerazmijevnju klasi
ne umjetnosti jednako
samo ono nerazumijevanje, koje
e poslije pobjede Renesanse obaviti srednjovjekovnu umjetnost.
Ustvari, za utjecaj,
to ga je antika izvr
ila na Renesansu, vrijedi donekle ono isto,
to vrijedi za
utjecaj, koji je Srednji vijek izvr
io na romantiku. Bez prethodne orijentacije duhova i osje
aja ne bi
ni prva, krajem XIV, st., ni druga, u po
etku XIX. st., pridobila ni tako brojne ni tako vatrene
pristalice. Ljudi su dugo vremena promatrali njihova djela ne vide
i ih i
itali njihove knjige ne
razumijevajui ih. Nisu se dakle ni ta djela ni te knjige nametnule svojom vlastitom snagom. Ljudi su
im pristupili, poeli im se diviti i shvatili ih (ili su bar povjerovali, da ih shva
aju), kad im je s oiju
pao povez, koji ih je dotad spre
aavao da vide, i kad su autoriteti, koji su dotad vladali njihovom
inteligencijom, prestali da njome gospodare. Isto onako, kao
to Srednji vijek ne bi odu
evio
romantike, da se nisu okanili klasicisti
kog racionalisti
kog i kozmopolitskog ideala XVIII. stolje
a, tako
ni reneesansni ljudi ne bi bez oslobo
enja od teolo
ke i crkvene tradicije na
li u antici novo vrelo
znanosti i ljepote.
Uostalom, treba odmah priznati, da je utjecaj antike bio neupooredivo dublji i plodniji u doba
Renesanse, nego
to je bio utjecaj Srednjega vijeka u doba romantike. Srednji je vijek donio
romanticima zapravo samo slikovitost i lokalne boje. Naprotiv, antika je pru
ala lai
koj misli u
trenutku, kad se budila cijelo blago znanosti i ovjenosti, ukra
eno svim prednostima lijepe forme.
Upravo u onom trenutku, kad crkva vi
e nije mogla zadoveljavati duhovne potrebe, izvannredna je
sre
a odredila, da se na dohvatu nae neuperedive bogata umjetnost i knji
evnost, kadra da te
potrebe zadovolji. Ljudi su iza
li iz katedrale, i baje ravno pred njihovim oima
irom otveren stajao
antiki hram.
Nema nigaa
udnog u tome,
to je kult antike otpoeo u Italiji. On nije ondje nikad potpuno i

ezao.
Uspomena na Rim ostala je
iva. Sjetimo se veArnolda iz Brescije. Petrarka je druge narede smatrao
barbarima. im su ljudi otvorili o
i i opazili antiku ljepotu, pomislili su, da su ponovo otkrili vezu sa
svojom porodicem. Srednjovjekovna umjetnost obilje
ena je kao gotska. A gr
ki dolazi iz Bizanta.
237

Ovdje se ne mo
emo upustiti
ak ni u to, da veoma kratko skiciramo fizionomiju talijanskog
humanizma u XV. st. Usprkos svojoj pretjeranosti i uobraenosti, on je ipak izvr
io trajan utjecaj na
modernu misao. Prije svega, on je latinski - i to ne vi
e skolasti
ki latinski jezik, kojim su se slu
ila
sveu
ili
ta i pravnici i koji je bio
kolski i poslovni jezik te je potpuno
rtvovao ljepotu oblika za volju
jasno
e, nego klasi
ni, ispravni i otmjeni latinski jezik - u
inio meunarodnim jezikom svih
obrazevanih ljudi sve do na
ih dana. On je isto tako stverio jednobraznu kulturu, pristupa
nu
svjetevnjacima, koja je po svom vanjskem izgledu bila prili
no slina onej, koju je dotad sveennstvo
pridr
avlo kao svoj monopol. Time je on dovr
io stvaranje one intelektualne aristokracije, koju je
dru
tveni razvoj izdigo iz krila nacije. Ali on je u
inilo joi vi
e, u isto je vrijeme aristekratizirao i
razvoj svih modernih knji
evnesti. Pisci, koji su se obrazevali izuavanjem klasika, prenijeli su u
naredne jezike ideal ljepete,
to su ga ondje otkrili. Pisanje je postalo umjetnost, i to umjetnost, koja
se dodu
e nadahnula na prou
avanju antike, ali nije postala njezin rob, nego je u odnesu prema njoj
o
uvala onu istu slobedu, o kojoj svjedo
e i renesansno kiparstvo i graditeljstvo u odnesu prema svojim
gr
kim i rimskim uzorima. Ljudi usvajaju anti
ke oblike i misli, ali ne dopu
taju da one njima
zagespedare. Duhovi su bili doveljno osloboeni, da o
uvaju svoju nezavisnost i da se ne odreknu svoje
osebe i svoje izvornosti. Kad pi
u latinski, oni se, istina je, ugledaju ili ako
ak ho
emo, opona
aju
stare pisce. Ali
im prijeu na svoj narodni jezik, smjesta nasteje da se slobodno takmi
e s njima, pa
opona
anje prepu
ta mjesto natjecanju. Divljenje antici i njezine pouke poslu
ile su samo kao poticaj i
pro
i

enje i nisu ugu

ile vlastiti stvarala
ki genij. To vrijedi isto tako za Donatella. Andrea del Sarte,
Bramantea i Rafaela, kao i za Ariosta, Tassa, Guicciardinija ili Machiavellija.
Ova dva posljednja imena podsjeaju, koliko se nacionalna knjii
evnost misaono pro
irila i produbila u
iste vrijeme, kako je usavr
ila svoju ljepotu. Nema sumnje, latinski
e je dugo ostati jezikom nauke.
Ali on vi
e nema monopel na nju. Moderni su jezici sad vedovoljno gipki i dovoljno bogati, te mogu
uspje
no izra
avati najuzvi
enije zamisli, a onaj, tko se njima slu
i, siguran je, da e na
i
ita
e u
krugu one intektualne aristokracije, kod koje se prebudila potreba da razmi
lja. Radoznolest je bila
op
enita. Od antike je filozefije bio poznat samo Aristotel a pojam, koji je o njemu stvorila
skolastika, ozloglasio ga je. Stoga se svijet odu
evljeno obraa platonizmu. Grka knji
evnest, koju su
joprije pada Carigrada pod tursku vlast bizantski bjegunci donjeli u Italiju i otkrili je tamo
njem
svijetu, otvorila je pred duhovnim o
ima nova obzorja. ak se nekoliko prete
a bavi vei snovima da
krenu dalje: da zau na podruje prou
avanja hebrejskeg jezika i orijentalne filolegije. Najzad i
egzaktne znanosti, otpeinju svoj slavni put. Fizika, astronomija i matematika cvatu u tom prolje
u
mederne misli, koja daje Italiji XV. stoljea neuperediv ar. Ne smijemo zaboraviti, da je Kepernik
studirao u Padovi i Bolonji, i da su znanstveni rodovi Toscanellija i Luke Pacciolija zantno pridenijeli
otkri
u Novega svijeta.
II RENESANSA U DRUGIM DIJELOVIMA EVROPE
Renesansa na Sjeveru daleko je od toga da bude sama imitacija Italije. Da je ona samo to, bila bi tek
povr
an dojam bez veoma velika doma
aja. Ali nije. Bitne je to, da je te evropsko podru
je u
trenutku, kad prihva
a Talijansku renesansu, usred krize dru
tvenih i ekonomskih preobrazbi, koje
nastaju posve nezavisno od Italije.
Sredinom XV.st. po
inje za te podru
je doba obnove, duboke prerade, koja dodu
e nije tako
estko
preobrazila njegevo intimno ustrejstvo, kao
to je to u XII. st. uinila, obneva trgovine i kao
to
e te u
XIX. st. u
initi upotreba pare, ali koja ga je ipak iz temelja potresla i dala mu onaj oblik,
to
e
zadr
ati gotove sve do kraja Starog re
ima. To je onaj gluhi rad,
to se izvr
ava u vremenu od 1450. do
otprilike 1550., koji treba pravo shvatiti, ako
elimo razumjeti Renesansu i Refermaciju. Ne, dakako,
238

zato,
tO bi on bio njihov uzrok, nego zato, jer on obja
njava njihovo djelevanje i snagu, koju su one
pokrenule, kako u otporu, tako i u napadu.
Velika novest, koja se tada pojavljuje, bio je kapitalizam. Ne bi bilo istina, kad bismo rekli, da se on
sada javljao prvi put. On je vepostigao znatan razvoj u XII. i XIII. st. i gradski je patricijat ba
tinik
obega
enih trgovaca iz toga doba. Dva su uzreka zaustavila to prvo
irenje. Prije svega, neodeljiva
konkurencija talijanskih kapitala. ,koji su se vekrajem XII. st. posvuda doepali trgovine novcem. U
drugom redu, reglementacija cehova u prilog sitnog graanstva. Slobodnu privrednu ekspanziju
zamijenila je epoha propisivanja (reglementacije). Imat
emo joprilike da to konstatirarno u
nastavku izlaganja.
Ne mo
e se dodu
e re
i, da je otad posve nestalo kapitalizma na sjeveru Alpa, ali on je bio omeen,
nadziran i sputavan. Mogao je djelovati samo zaobilaze
i propise; uostalom, on je i slab, jer ga
uni
tava talijanska konkurencija. Crkveni i civilni zakoni o kamatnim zajmovima takoer utje
u.
Ukratko, patriciji se pretvaraju u klasu rentijera, koja vi
e ne posluje. Bilo je tvrdnja, da veliki
trgovac po zanimanju u Sredjem vijeku uop
e nije postojao. To je krivo, ako to postavljamo kao opu
tvrdnju; a prili
no je istinito, ako je ograni
imo na XIV. st. Jedini pojedinci koji josklapaju donekle
znatne poslove, bili su ljudi, koji su imali udjela u talijanskim kompanijama, ili pak me
etari. Na
sjeveru Alpa nema velike trgovine, nema nijedne velike banke. ak i u Flandrjji, onaj kapital koji hrani
sukharsku industriju i koji dobavija vunu, bio je gotovo isklju
ivo talijanski.
Ali sredinom XV. st. te se prilike po
inju mijenjati. Gotovo svuda u Flandriji, Francuskoj i Engleskoj,
kao i u gradovima june Njemake, koji odr
avaju vezu s Venecijom, istupa nova kapitalistika klasa.
Ona se sastoji od novih ljudi. Ni po emu nije nastavak starog patricijata. To je skupina pustolova,
skorojevi
a, kao
to su i sve druge skupine,
to stupaju na pozornicu prilikom svake ekonomske
preobrazbe. Oni ne rade sa starim, akumuliranim kapitalom. On im pristupa tek kasnije. Isto onako,
kao i mercatores iz XII. st., kao izumioci i industrijalci s kraja XVIII. i iz XIX. st., ti pioniri unose kao
svoj ulog u igru samo svoju energiju, svoju inlteligenciju ili svoju spretnost.
Imaju samo jedno geslo, a to je vje
no geslo svih osvajaa bogatstva: sloboda. To je ona ista sloboda,

to su je njihovi prete
e u XII. st. zahtijevali protiv zapreka ratarskog i feudalnog re
ima, koje su
onemogu
avale
irenje trgovine. A ovi je tra
e sad da razbiju gradske privredne propise
(reglementaciju), monopole cehova, ograni
enja u kupovini i prodaji da obustave nadzor nad
tr
nicama, onemogu
e povredu stovari
ta, odbace nadnice, utvr
ene zakonom, ukinu slu
benim
popisima odreeno
egrtovanje i poni
te povlastice, koje u svakom gradu pridr
avaju pravo na trgovinu
samo graanima, svodei strance na poloaj parije. Oni nastoje svakom pribaviti pravo, da se bavi
industrijom i trgovinom,
ele ih preoteti opinskom ekskluzivizmu i osloboditi ih onih povlastica, koje'
su, nema sumnje, bile neophodno potrebne u vrijeme njihova djetinjstva, no koje sada svojom te
inom
koe njihov razvoj. Oni zahtijevaju prirodnu slobodu, slobodu uop
e, a ne vi
e restriktivnu slobodu,
shvaenu kako je zami
lja graanstvo, slobodu, koja je isto onako nespojiva s pojmom op
e slobode,
kao
to je nekoi plemika sloboda bila nespojiva sa slobodom seljaka. Oni
ele da gradovi budu
pristupa
ni svima, da svatko mo
e sudjelovati u njihovoj trgovini, da oni najzad vi
e ne budu gradovi
samo za svoje vlastito graanstvo. Osim toga, hoe idustrijalizirati i selo:
ele crpsti iz onog velikog
rezervoara radne snage, zaposliti one ruke,
to su navikle da guraju plug, i uz njihovu pomo
,
zahvaljuju
i niskim nadnicama, utoliko pobjedonosnije konkurirati gradskim cehovima,
to e bez
obzira na njihove propise i slobodni od njih, mo
i proizvoditi kako ho
e i koliko hoe,
to
e moi
primjenjivati postupke, koji se poka
u ugodni ili korisni, pratiti promjene mode, otpremati svoje
proizvode, kamo im se svidi i zaklju
ivati ugovore, koje sami nau pogodnima.

239

Tim su pustolovima (jer oni su zaista pustolovi, kao

to to mo
emo re
i i za mercatores iz XII. st.)
pogodovale politi
ke preobrazbe, a isto tako i nemogradova da ouvaju svoje povlastice usred opeg
napretka kulture. Ratovi postaju sve skuplji, i vladari trebaju uvijek sve vi
e novaca; zbog toga su im ti
pustolovi potrebni. Mnogo je udobnije poslu
iti se tim poslovnim ljudima, negoli pregovarati o porezu s
dr
avnim stale
ima. Dosad su poslovni ljudi, koji su djelovali na dvoru Filipa Lijepog i Eduarda III., bili
Talijani. Ali sad ih poinju nadomje
tati doma
i ljudi. U Austriji Fuggeri dobivaju pravo da
iskori
tavaju rudnike srebra u Tirolu, e
koj i Ugarskoj, pa tako po
inju ondje, izvan gradova, stvarati
temelje svoga bogatstva. U Francuskoi je povijest Jacquesa Coeura (1456) osobito zanimljiva. Po
eo je
ni od
ega, pa se pridru
io nekom konzorciju za -kovanje novca, koje im Karlo VII. daje u zakup. U tom
je konzorciju i neki propali trgovac. Dobici nisu izostali. Svi su kova
i novca tati, kako isto onako misle,
da je zakonita ona dobit,
to je posti
u pri kovanju, kao
to to misle i dana
nji bankari o svojim
zajmovima dr
avi. Jacqucs Coem je, dakle, dobro pozavao trgovinu metalima, pa je 1432. po
eo
izvoziti srebro na Istok a odonuda uvoziti zlato, na kom je u Francuskoj postizao goleme zarade. Otad
on neprestano pro
iruje svoje poslove. Uzeo je u zakup krunske rudnike metala u pokrajinama Lyonnais
i Beaujolais i onamo doveo njemake rudare. Postao je vrhovni nadzornik financija, te tako preuzima
opskrbu dvora novcem. On mu posuuje znatne svote uz kamate od 12 do 50%. Dotle neprestano
pro
iruje svoje poslove, bilo sam, ili u dru
tvu s drugim kapitalistima. Cijeni se, da je imao do 300
faktorija od Famaguste na Kipru do Brugesa i u Engleskoj. Optuuju ga, da je uni
tio po
tene
trgovce, a to, nema sumnje, zna
i da ga optuuju zbog spekulacije i obaranja cijena. Njegov
ivot
nije vi
e ni po
emu nalik na
ivot tih po
tenih trgovaca, vjernih srednjoovjekovnoj tradiciji. Dao je
sebi sagraditi palau u Bourgesu, kue u Parizu, Toursu i Montpellieru. Postao je plemii kraljev
savjetnik. U trenutku njegova pada (1451) moemo smatrati, da mu je imutak iznoosio vi
e od 22
milijuna dana
njih franaka.98

Ti novi kapitalisti nisu se pojavili zato,

to se pro
irilo tr
i
te, jer ono nije ni vee ni posje
enije nego
prije; njih su stvorile nove potrebe, koje se oituju na tr
i
tu zbog formiranja dr
ava. Premda je Coeur
bio neka vrst Rorschilda XV. stolje
a, on nije bio sam. Bio je tek najsjajniji primjerak skupine novih
ljudi, koji po
inju zamjenjivati Talijane, kao
to su bili Rapondi, koji imaju istu ulogu na dvoru Filipa
Dobrog. Ne
to kasnije se
lanovi porodice Laurin u Nizozemskoj isto tako obogauju u slu
bi vladara.
Dvorac Jeana Laurina, gospodara Watervlieta, kod Malinesa, bio je dovoljno rasko
an da ga 1507. kupi
austrijska vladarica Margareta. Godine 1506. Jeronim Laurin je na svom Philippuss-Polderu sagradio
grad Philippine. I on je uz pomosvoje slu
be rizni
ara dospio od veoma velikog siroma
tva, kad mu
cio posjed nije vrijedio ni dinara, do bogatstva od preko 10.000 maraka rente.99
Isto onako, kako je inteligencija tri stoljea prije toga usred ratarske i feudalne tromosti stvorila prve
kapitale graanstva, tako je ona i sada u dru
tvu mnogo
irih okvira, poslu
ila kao orue prido
licama i
skorojevi
ima; koji otkrivaju nove mogu
nosti; oslanjaju se na blagonaklonost vladara i izmi
u mre
i,
kojom su gradovi vjerovali, da su u svoju korist sputali trgovinu i industriju. Gradovi nisu imali
jednakog oru
ja da ratuju protiv tih novih ljudi, koji posvuda imaju svoje agente, gomilaju robu,
monopoliziraju i pomau nove politike snage. Svojim kapitalima oni izvan gradskog podru
ja podi
u
nove industrije. Ve smo spomenuli rudarstvo. Navedimo jonovo suknarrstvo tu Flandriji, u
Hondschootu i Armentieresu, kojima gradovi bez uspjeha suprotstavljaju svoje povlastice. Istu pojavu
mo
emo pratiti u Engleskoj, gdje se formiraju nova sredi
ta manufakture. Vezenje sagova takoer
98

Pisac misli na vrijednost francuskog franka krajem 1. svjetskog rata. - Prev.

99

U originalu je citat starofrancuskog teksta iz suvremenog opisa Laurinova bogatstva. - Prev

240

postaje seoskom industrijom. A kad ka

emo seoska industrija, onda time govorimo o kapitalistikoj
industriji. Pojavljuje se posve novi tip proizvodnje. Nadzor, kojim cehovi pritioskaju radnike, i
du
ansku prodaju na malo zamjenjuje sloboda. Seljak, koji se pretvorio u tkalca, ugovara s
majstorom, a da pritom njegova nadnica je njegov rad nisu podlo
ni reglementaciji. I sami su
majstori u vezi s nekim poduzetnikom na veliko, od koga primaju sirovinu i koji preuzima njihove
proizvode i otprema ih u prodaju. Mala radionica ostaje i dalje, ali je degradirana, ako se mo
emo
tako izraziti, gubi svoju nezavisnost i podvrgava se novom sistemu manufakturne proizvodnje. Gradska
industrija ograena je svojim povlasticama, kao nekim bedmom, podignutim protiv kapitala, i njoj
polazi za rukom da se odr
i na podruju proizvodnje, namijenjene lokalnom tr
i
tu. Njezini
e se
cehovi odr
ti sve do kraja Starog re
ima. Svagdje drugdje osim na nekoliko podru
ja specijalne
proizvodnje umjetni
kih predmeta - gradska je indnstrija primorana da napusti bitku. Cio razvoj nove
industrije, po
ev
i od XV. st. de
ava se protiv nje i izvan nje. Gradsko flamansko sukmarstvo; velika
srednjovjekovna izvozna industrija zapada od sredine XIV. st. u dekadansu. Ona se ne mo
e, od
ati u
borbi protiv konkurencije novog engleskog suknarstva i konkurencije seoskog suknarstva, jer su cijene
njezinih proizvoda previsoke, jer joj je proizvodnja konzervativna. Platnena industrija, koja
e
zauzimati njezino mjesto sve do doba tvornica, potpuno je seoska.
I organizacija trgovine takoer se raspala pod pritiskom kapitalizma i $lobode, kao i organizacija
industrije. Sva ograni
enja, kojima je opkoljavana, kao
to su trnice, posrednici, obaveze da e
sklapati poslove samo posredstvom graana, sad su jo samo zapreke, koje joj smetaju.
~Karakteristi
an je primjer Brugesa. Od sredine XV. st. njegove ga kozmopolitske mu
terije po
inju
ostavljati i odlaze u mlau luku Antverpen. Ovdje nikakva tradicija ne potiskuje poslove. Trgovina se
odmah mo
e organizirati u novom duhu. To je grad budu
nosti, jer u ekonomskoj povijesti mo
emo
jasno opaziti, da pojavi novih potreba odgovara ne samo preinaka dru
tvenih klasa, nego i premje
taj
poslovnih sredi
ta. U Engleskoj se pojavljuju Merchant adventurers, a holandska mornarica postepeno
zauzima mjesto, koje je prije, imala njemaka Hanza. U trenutku, kad se taj razvoj vejasno ocrtava,
otkri
e Novoga svijeta otvara neograni
ene mogu
nosti. Ono je tako izmijenilo povr
inu globusa, da je
gotovo nalik na planetarnu kaatastrofu. Po, rezultatima se s njim mo
e upotediti samo ekspanzja
islama, premda su ti rezultati imali mnogo manje razmjere. I to je pro
irenje poremetetilo izgled
zemljine povr
ine, preobrazilo njezino stanovni
tvo, promijenilo jezike i udomilo nove kulture pod
tu
im nebom; ono je u stanovitoj mjeri orijentaliziralo Zapad. Ali koliko sve to zaostaje po veli
ini za
preobrazbom Atlantika u unutra
nje more, za otkriem Pacifika, za ekspanzijom kr

anstva preko
ekvatora, za pro
irenjem
panjalskog, portugalskog, a uskoro i francuskog i engleskog jezika u
Ameriku, za preobrazbom tolikih naroda putem mije
anja ili uni
tenjem, za preno
enjem pamuka i
na
ih doma
ih
ivotinja u Ameriku i napokon, za onim divovskim radovima, kao
to je probijanje
Sueskog i Panamskog prokopa, koji
e otvoriti nove putove svjetskom prometu. Nema sumnje, sve se to
nije ostvarilo smjesta, a pogotovu nisu oni besmrtni pomorci, koji su vidjeli kako izranjaju jata novih
zvijezda, ni
eljeli ni mogli naslutiti budu
nost,
to su je otvarali pred Evropom. Ekonomski uzroci
utjecali su tek veoma slabo na njihove namjere. Evropa XV. st. nije bila prenapuena, nije imala
nihkve potrebe da kolonizira bilo kakve zemlje, a pogotovu nije Porrtugal, odkle je potekao prvi
podstrek, osje
ao ni najmanje potrebe da pro
iri svoju trgovinu. Henrik Moreplovac nije imao ni
jednog obilje
ja nekog merkantilistikog vladara. Njega vodi znanstvena radoznalosti
elja da
propagira vjeru. Pobzna toka pri otkrivanju zemalja zlata i mirodija, bile su posve duhovne te
nje. Te
ekspedicijc ne moemo ni po
emu uporediti sa ekspcdicijama Feni
ana u antiko doba. Ali treba
smjesta priznati, da ta otkri
a ne bi bila mogua bez one razvijenosti,
to ju je sredozena navigacija
postigla u po
etku XV. st. Ona je dala i brodove i kapetane. Bilo je, uostalom, excitatoria, kao i u
vrijeme, kad se polazilo na kri
arske ratove. To su bile stare pripovijesti o Indiji, sjeanja na
putovanje Piana Carpinija i Marka Pola, kao i sve one;
to se pripovijedalo po lukama na Levantu.

241

Ovdje nije mjesto da ocrtamo divnu povijest otkri

a. Dovoljno je da podsjetimo na glavne datume.
Godine 1419. otkriveni su otoci Maadeira, 1431. Azori, a poslije toga, ne
to prije smrti Henrika
Moreplovca (1460), otkriveni su Kapverdski otoci i obala Senegambije, tako da je Henrik joi mogao za
to doznati. Poslije po
etnih tapkanja, sad se razvok ubrzava. Godine 1482. je Diego Cam uzapredovao
do u

a Konga; godine 1486. je Bartolomeo Diaz dopro do Rta Dobre Nade i vidio, kako mu se pred
o
ima otvara Indijski ocean. Njime je 1497. zaplovio Vasco da Gama i 1498. dosegao Calicut. Rt je
opravdao ime, koje mu je dao, kralj IvanII. Evropljani su najzad osvojili oristup u tu arobnu Indiju;
zapadnja
ke jedrenja
e napokon su, poslije tako duge plovidbe pustim morima dudivljih obala,
po
ele susretati arapske lae i dosegle onaj izvor bogatstva, kome je Evropa dotad poznvah samo u

e
na Levantu.
Portugalci su bili prvi pioniri nepoznatih mora. Oni su nastupali polagano, isprva ne pu
taju
i obale iz
vida, a zatim su, prikupljaju
i obavje
tenja uporedo s postepenim napredovanjem, pro
li Rt, dosegli
Zanzibar i odjedrili ravno prema Istoku. Ukratko, njihov se plan saastojao u tome, da strpljivo i
energino putem oko Afrike zaobiu Siriju i Egipat, iza kojih, se znalo da se nalazi Indija. Imali su
dovoljno obavje
tenja, pa su im se mogli prepustiti, da ih vode. Polaze
i od skladne cjeline empirijskih
podataka, osjeali su da ih svaki korak naaprijed pribli
ava cilju. Portugalcima je za uspjeh u njihovu
pothvatu bio potreban samo napredak pomorske tehnike, a to znai dovoljno
vrst i dovoljno veliki
brodovi te dovoljno vje
ti zapovjednici, da bi se lae mogle odrati na moru vi
e mjeseci.
Nasuprot tome, putovanje Kristofa Kolumba ne bi bilo, mogu
e zamisliti bez renesansne znanosti. Da
je imao manje juna
kog povjerenja u radove Toscanellija i talijanskih geografa iz XV.st., zar bi mogao
odlu
iti da zaplovi ravno preko Atlantika, i da tako stigne u Indiju obaviv
i zemaljsku kuglu brazdom
svojih brodova? Njegovi presmioni planovi prepla
ili su portugalski dvor. Ali se
panjolski dao uvjeriti.
3. kolovoza 1492. jedrenjaci su nestali na obzorju; 12. listopada pristali su na Antilima. Trebalo je
prevaliti jovi
e od polovine Zemljine, kugle pa da se doe u Indiju! Svijet je bio mnogo ve
i nego
to
je pretpostavljao Toscanelli; svi su njegovi ra
uni bili pogre
ni, ali je, kao
to se to
esto dogaa,
zabluda nauke bila plodna; ona je omogu
ila otkri
e Amerike. Idu
a Kolumbova putovanja (1492-1502)
i zatim putovanja njegova sunarodnjaka Ivana Cabota, koji je stupio u slu
bu Henrika VII. Engleskog,
u
inila su razo
arenje jooitijim, jer su zavr
ila na ameri
kom tlu, i to na Orinoku, u Panami i na
Labradoru. Godine 1500. oluje su bacile Cabrala na jednu drugu to
ku njegova neizmjerriog
prostranstva; u Braziliju. Tek 1513. ugledali su otkrivai Pacifik, i to s vrha planina na Panamskoj
prevlaci. God. 1520. je Magellan oplovio Rt Horn i uplovio u pustinju toga novog neizmjernog mora i
otkrio Filipine. Njegovi su se drugovi vratili u
panjolsku preko Molukih otoka i Indijskog oceana. Put
oko svijeta bio je izvr
en.
Posljedice tih udesnih otkri
a pokazale, su se u ekonomskom
ivotu Evrope veprvih godina XVI.st.
Prva je bila ta, da se sredi
te trgovine s Istokom premjestilo iz talijanskih luka nn Sredozemnom moru
na obale Atbntskog oceana. Mirodije,
to su ih karavane donoosile iz luka na Levantu na enovske i
venecijanske brodove, uskoro vi
e nisu mogle izdr
ati konkurenciju, ni u pogledu koli
ine, ni u pogledu
cijene, s mirodijama, po koje su portugalski i
panjolski brodovi odlazili izravno na mjesto proizvodnje,
s druge strane ekvatora. Italija, koja je dotad bila posrednik izmeu Evrope i tako dugo tajanstvene
Indije, do
ivjela je, da je izvor njezina blagostanja i napretka za dugo vrijeme presu
io. Sredozemno
je more izgubilo ono obilje
je kolijevke veletrgovine, koje je imalo sve od osvita civilizacije, i tako je
to ostalo sve dok nije probijen Sueski kamal (1869), koji ga je u
inio prolazom u Indijski Ocean. Ali nisu
ni
panjolska ni Portugal zauzeli mjesto, koje je Italija izgubila. Ni Cadix i Lisabon nisu postali ba
tinici
Venecije i Genove. Trgovinska prevlast, koju su oni dotad u
ivali, pala je, u dio Antverpenu.
To je imalo dva razloga. Prije svega, meunarodna vanost neke luke ovisi u isto vrijeme o uvozu i o
izvozu. Nije dovoljno, da brodovi onamo dopremaju robu, potrebno je, da ondje mogu u zamjenu
242

ukrcati drugu. Venecija i enova na jugu, kao i Bruges na sjeveru, udovoljavali su u Srednjem vijeku
tome osnovnom uvjetu; prva dva grada mogla su to zahvaljuju
i industriji u talijanskim gradovima, a
tre
i zahvaljujui industriji u nizozemskim gradovima, povrh toga, njihov ih je zemljopisni polo
aj
dovodio u vezu s unutra
njom Evropom, odakle su putovi vodili prema njima i ondje iako istovarivali
proizvode iz unutra
njosti. Luke Iberskog poluotoka nisu ni u jednom ni u drugom pogledu bile u tako
povoljnu polo
aju. Njihov eksecntrini smje
taj, a isto tako i slaba razvijenost domae industrije
onemogu
avala ih da k sebi, privuku znatnu izvoznu trgovinu. Napokon, i na
in, kaka se trgovina
mirodijama i skupocjenim metalima vr
ila u Portugalu i
panjolskoj, sprije
io je da se ondje formiraju
velike poslovne ku
e. Kruna je posjedovala trgova
ke poslovnice i kolonije, pa je iz njih isklju
ivala
strance pridr
avajui sebi monopol na najve
i dio dopremljene robe. Njezinim je agentima povjerena
du
nost prodaje, ali da se, ta prodaja odvija br
e i lak
e, vlast se uzdr
ala da to onemogui onim istim
strancima, kojima je branila pristup na mjesto proizvodnje. Stoga su kapitalisti
ki trgovci iz
Antverpena veod po
etka XVI. st. dr
ali u Cadixu, a osobito u Lisabonu, svoje povjerenike, kojima je
dano u du
nost da nabavljaju dragocjene namirnice. Tako je luka na Scheldi postala veliko
meunarodno skladi
te mirodija. Tek ondje one postaju predmet trgova
kih pogodbi i ulaze u promet.
Trgova
ka vanost Ailttverpena potje
e, kako smo vevidjeli, iz vremena prije otkri
a. Ali, priliv
bogatstava iz Indije i Novoga svijeta obilje
ava za nj polaznu toku izvanrednog napretka, koji e
uskoro nadma
iti blagostanje Venecije u doba njezina najve
eg sjaja. Nikad nijedna luka, ni u koje
doba, nije imala tako univerzalnu va
nost, jer nikad nijedna nije bila tako otvorena svima i u
potpunom smislu rije
i, tako kozmopolitska. Antverpen je ostao vjeran slobodi, koja je veu XV. st.
osigurala uspjeh njegovim sajmovima. On odasvud privla
i iprima kapitalite, kojima nudi sve vi
e
mogunosti da se, lako obogate uporedo s tim, kako se njihov broj pove
ava. Nijemci, Englezi,
Francuzi, Portugalci,
panjolci, Talijani - svi
ure onamo, pa nema nijedne velike bankarske ku
e, koja
nema ondje svoje predstavnike. Najve
a nov
arska kua XVI. st., Fuggeri, ima svoje sjedi
te u
Augsburgu, ali joj njezina poodru
nica u Antverpenu donosi najsjajnije dobiti. To sastajali
te
poduzetnika trgovaca, mornara i pustolova postaje svjetsko poslovno sreedi
te. Nemogu
e je zamisliti
upadnije i potpunije suprotnosti sa srednjovjekovnom privrednom organizacijom. U Veneciji su
stranci mogli kupovati samo od Venecijanaca; u Bugesusu se morali poslu
iti me
etarom, koji je
pripadao domaem graanstvu. A ovdje nije bilo, ni
ega sli
nog. Nikakva nadzora, nikakve kontrole,
stranci tu trguju isto tako slobodno meu sobom, kao i s graanima i drugim stanovni
tvom iz te
zemlje. Na njihovim se svakodnevnim skupovima ponuda i potra
nja uzajamno tra
e i nalaze bez
posrednika. Uglavljuju se cijene, utemeljuju se kreditni postupci trgova
kih kompanija, a u isto
vrijeme po
inje i spekulacija upropa
tavati svoje prve
rtve. Od 1531. se cio taj pokret konctrira i
slobodno razvija pod svodovima jedne posebne zgrade, koju je grad podigao na svoj tro
ak. Bila je to
Burza, prethoddnik i nazor budu
ih burza u Londonu i Amsterdamu.
Veliki ratovi, koji su se vodili u po
etku XVI. st. dali su nove hrane kapitalisti
kom duhu. Osobito je
Karlo V., kom je njegova golema drava donosila prihode neobi
no nerazmjerne njegovoj mo
i, bio
izvanredno dobra mu
terija za nov
are. Mo
e se ustvrditi, da bi njegova vladavina koja je pokreula
toliko vojski i toliko brodovlja, bila nemogu
a bez poleta, kojim se kapitalizam po
eo razvijati.
Uostalom, bankari su iz tih pothvata izvukli isto toliko dobiti, koliko sumu usluga u
inili. Blagostanje
Nizozemske velikim je dijelom pomoglo carev kredit i omogu
ilo mu da namiri svoje vjerovnike,
premda je, morao pla
ati kamate u visini od 12 do 50%. Fuggeri su dobrim dijelom stekli svoje
bogatstvo predujmovima,
to su ih dali Karlu V. Uo
talom, lakooa, kojom su vladari uzimali zajmove, i
lakomost za dobitkom, koja je pokretala bankare, uskoro ih je odvela preko razboritih granica.
Bankroti Filipa II. 1575. i 1596. dokraj
ili su savez privatnog kapitalizma s monarhijskom politikom.
Uostalom, u tom se trenutku pred pohlepom novara otvorio novi izvor dobiti. Otprilike loko 1550.
po
eli su srebrni rudnici u Peruu i Meksiku opskrbljavati
panjolsku
ipkama dragocjene kovine, koja je
uskoro, u obliku kovanog novca, potocima potekla po cijeloj Evropi. Ta poplava skupocjenih metala
243

smanjivala je kupovnu vrijedniost novca i prouzrokovala opi porast cijena. To je izvanredno potaklo
razvoj trgovine, a osobito industrije i pridonijelo jojedan razlog za oslobooenje od nepodno
ljive
kontrole cehovskih organizacija. Manufaktura, to jest onaj oblik proizvodnje, u kom je ku
ni rad
pla
en nadnicom, a upravlja njime poduzetnik, postao je po
ev
i od sredine XV. ,st. prvenstvenim i
najizrazitijim oblikom industrijske organizacije sve do pojave modernih tvornica. Uostalom, vei u to
doba mo
emo ovdje ili ondje na
i pokoji rani primjer ak i takve tvorni
ke organizacije.
Kako god je razvoj kapitalizma bio sna
an, ipak ne smijemo preotjerati u pogledu njegova zama
aja.
On se nadogradio na staru ekonomsku organizaciju privilegiranih gradova, a nije je uklonio. Sitno je
gra
anstvo i dalje
ivjelo pod za
titom cehovskih organizacija i svagdje za sebe ouvalo opskrbu
lokalnog tr
i
ta. Pekari, mesari, stolari, postolari it.d. ostali su sve do kraja Starog reima vjerni
protekcinizmu, koji im je osiguravao iskori
tavanje njihovih gradskih mu
terija. Vlade nisu nigdje
smatrale razboritim ni mudrim, da ih poddvrgnu op
em pravu. One su veoma dobro poznavale
nedostatke tog sistema, koji su s vremenom postajali sve o
itiji stereotipan postupak podizanje cijena,
sve vee ograniavanje struke u rukama malog broja majstora; ali ih je njihov strah pred
demokracijom navodio da podnose cehove, kao najbolje sredstvo, kojim se pomo
nici mogu odrbvati
u poslu
nosti. Zadovoljavali su se time,
to su malo pomalo uklanjale zapreke,
to su ih opinski propisi
nametnuli razvitku trgovine i prometa: etapno pravo,100 iskljuivo prodavanje u tr
nicama,
posredni
tvo me
etara, i t. d. Vlade, su prvenstveno nastojale da ukinu politi
ke povlastice cehova, da
sebi osiguraju pravo zapovijedanja ili bar pravo nadzora u pitanjima gradske uprave, i one su svagdje
pobijedile, usprkos otporu, koji e se u Francuskoj o
itovati u vrijeme nemira Svete lige i u svojim
posljednjim manifestacijama odr
ati sve do XVIII.st. Gradovi su mogli o
uvati neokrnjenu politiku i
ekonomsku slobodu samo tako, da su sa
uvali svoju vojnu snagu. Ali, zar su se njihovi ceh ovi mogli
oduprijeti redovnoj vojsci a njihove zidine topni
tvu? Gradovi su ostali nezavisni ondje, gdje je dr
ava
bila nemo
na, kao
to je to bilo u Njema
koj. Svagdje drugdje su se pokorili. Ono nekoliko poku
aja
otpora, kao
to je bio poku
aj graana Liegea protiv burgundskog vojvode; pa poku
aj graana Ganda
protiv Karla V. i graana La Rochella protiv Franje I., pokazali su, da su se njihovi zahtjevi
nadahnjavali samo pro
l

u bez povratka. Demokratska politika, koju je sitno graanstvo tako vatreno

zagovaralo u XIV. st., sada je proopala. Isto onako, kako je kapitalizam pobjeivao u velikoj trgovini,
tako je dr
ava pobjeivala u politici.
Pod utjecajem novih uvjeta, koji se name
u dru
tvenom
ivotu, i pojam se graanstva preina
io.
Politi
ka i pravna obiljeja, koja su mu dodijelila, njegovo, posebno mjesto u srednjovjekovnom
dru
tvu pokraj sve
enstva i plemstva, sve vi
e blijede. Od po
etka XVI. st. graanstvo se svagdje javlja
kao klasa ljudi koji
ive od eksploatacije ili od prihoda svog bogatstva. Prema opem shvaanju, koje
tada vlada, obi
ni manuelni radnik vi
e ne pripada u redove graanstva. Ono odbacuje od sebe
obrtnike, koji su nekobili njegova glavna snaga. Poprima izrazito, plutokratsko dr
anje, koje ga
prema dolje dovodi u suprotnost prema sitnim ljudima, dok ih prema gore pribliava plemstvu. Nema
sumnje, graanstvo se u svakoj zemlji razlikuje posebnim nijansama, od drugoga, pa je nemogu
e,
opisati ga tako, data slika u isto vrijeme pristaje graanstvu Nizozemske, Francuske i Engleske. Ali je
dovoljno konstatirati da je ubudue bogatstvo svagdje njegovo najizrazitije obilje
je. Srednjovjekovni
gra
anin bio je pravno povla
ten; graanin modernog doba povla
ten je via facti. Na temelju svoga
ekonomskog polo
aja.
Ali njih razdvaja joi jedna druga razlika. U Srednjem vijeku graanin postoji samo po svom gradu i za
njega; komuna, kojoj je on lanom, neophodno je potrebna garancija njegove osobe i njegovih
interesa; jednako su tako i njegova shvaanja pod vla

u one op
inske skupine, kojoj pripada. Ubudue
100

Povlastica po kojoj su pojedini srednjovjekovni gradovi imali isklju

ivo pravo da preuzimaju stanovitu uvoznu robu i da je
onda raspa
avaju na druga tr
i
ta - Prev.

244

vi
e nema niega sli
nog. Grad je za modernog graanina samo boravi
te i poslovno sredi
te; njegovi
osjeaji, njegove misli i njegovi interesi vi
e nisu usredoto
eni samo na taj grad. Izvori njegova
bogatstva rasprostiru se posvuda,
ak i veoma daleko izvan granica opinskih predgraa. Ako se bavi
manufakturom, radjonice koje ovise o njemu, nalaze se na selu, ako je trgovac, njegovi poslovni
drugovi, i njegova roba raspr
eni su u dalekim lukama i tr
i
tima; ako
ivi od rente, njegov je novac u
velikoj udaljenosti ulo
en u zajmove ili u najraznovrsnije kompanije. Njegov
ivot sad ovisi o
mnogostrukom sticaju okolnosti, on je isprepleten sa
ivotom cijele nacije i s odnosima vlastite nacije
s tuima. On mora biti obavije
ten o onom,
to se zbiva u svijetu. Zbog toga se razvija po
tanska
slu
ba a uskoro i
tampa, koja u svom po
etku nema drugog cilja, osim da svakoga upozna s novostima,
koje su dotad preno
ene samo privatnim dopisivanjem.
Ekonomska sloboda, nerazdvojivo veza na uz razvoj kapitalizma, smjesta je radni
kom svijetu
nametnula svoje posljedice. Premda srednjovjekovno korporativno zakonodavstvo nije spre
avalo
zanatskog majstora da vlada nad selom, ono je ipak postavljalo stanovitu granicu njegovoj
eksploataciji sela. Cehovski su propisi to
no odreivali prava radnika,
titili njegovu nadnicu, jam
ili
za nju protiv preizrazitih zlooupotreba,
esto su pru
ali pomou slu
aju bolesti ili starosti i ak mu
kad
to dopu
tali stanovitu intervenciju pri imenovanju ili nadzoru glavara cehovske organizacije.
Uostalom udru
enja, koja su, poev
i od XV. st., obrazovali pomonici iste struke, i to ne samo u
istome gradu, nego i u cijeloj skupini gradoval, pa
ak i u cijeloj zemlji, stvorila su veze uzajamne
pomo
i, koje mo
emo smatrati po
etkom radni
ke organizacije. Ali u novom sistemu manufakturne
proizvodnje nema niakva traga svemu tome. U skladu s opim pravom, namje
tenik i poslodavac
ugovaraju izravno. Prvi prodaje svoj rad, a drugi ga kupuje, cijena pritom ovisi samo o njihovoj
slobodnoj volji. Ato, drugim rije
ima, zna
i, da je jai zapravo namee slabijemu. Budu
i da radnici
novih industrija nisu imali ni u gradu ni na selu nikve organizacije, morali su se pokoriti kapitalistovoj
volji. Rad, pri kom
je proizvoa dobivao sirovinu na obradbu, bio je prirodna posljedica ku
ne radinosti, a taj je
industrijski tip, zbog svakovrsnih uvjeta, kojiima proizvoaprilikom ugovaranja mo
e biti optere
en,
bio izvanreddno pogodan za izrabljivanje radnika. I zaista, od poetka XVI. st. ima veobilje dokaza o
bijedi njihova
ivota o njihovu nezadovoljstvu. Porast cijena, do kog je do
lo sredinom stolje
a, ote
at
e te prilike joi vi
e i velikim dijelom pridonijeti uspjehu, koji e napol socijalna, napol vjerska
propaganda anabaptista kod njih posti
i. A
to se ti
e vlade, ona o njima ne vodi nikakvu brigu i
ostavlja ih izvan svoga vidokruga doklegod ne mute javni red. Premda je tako dalekovidan prete
a, kao

to je bio Toma Morus, vetada u svojoj Utopiji (1516) sanjao o radnom zakonodavstvu komunisti
kog
oblika, dr
ava i javna vlast smatraju i smatrat e ono,
to bismo danas nazvali radniikim pitanjem,
samo policijskim problemom. Na tom su se temelju osnivale njihove intervencije protiv zloupotreba u
prosja
enju, koje su izvr
ene po
ev
i od XV. st., i, ne
to poslije toga, njihove reforme na podru
ju
dobrotvornosti.
I tu se na veoma upadan nain oituje, koliko su dru
tvene preobrazbe oslabile utjecaj crkve.
Veli
anstveni polet kr
anske milosrdnoosti, koji je crkva pobudila u Srednjem vijeku, nije vi
e bio u
skladu ni s potrebama, ni s duhom vremena. Jer one bezbrojne dobrotvorne zadu
bine,
to ih je ona
potakla, te su nastale u suglasnosti s njezinim misti
kim idealom, ograniavale su se na pomaganje
siromaha, odr
aavaju
i ih u njihovim
ivotnim uvjetima, bez ikakva nastojanja da ih se iz tih uvjeta
izvede u druge povoljnije. Siromah ima svoje odreeno mjesto u dru
tvu, a najpobo
nije mu du
e ak
iskazuju i duboko po
tovanje, koje dovoljno obja
njavaju asketski osje
aji toga vremena. Ali uporedo s
tim, kako ti osje
aji slabe, nestaje i one aureole svetosti, koja okru
ava prosjaka. Ljudi ga po
inju
smatrati skitnicom, koji je opasan za dru
tveni poredak, i lijenim besposli
arom po zanimanju. S druge
strane, zakonodavstvo gradskih cehova, koje je nametalo sve vi
e ogranienja i mno
tvu ljudi
onemogu
avalo da nau namje
tenje, pa zatim raspu
tanje pla
eni
kih eta, koje oduzima
namje
tene bivv
im vojnicima, uzrokom je,
to se u poetku XV. st. toliko pove
ao broj lutalica, koji
245

nemaju drugih prihoda osim milostinje, da se to preetvorilo u pravu dru

tvenu ranu. Stoga ih po
inju
nemilosrdno progoniti, u nadi, da
e primorati na rad bar one od njih, kojima zdravlje dopu
ta da ga se
prihvate. Prvi upravni propisi, usmjereni protiv prosja
enja, dopu
taju to samo djeci, starcima i
nemo
nima, i nastoje da druge odvrate od prosjakog
ivota prijetnjom tjeleslnog ka
njavanja. Ali to
je o
ito bila tek trenutna mjera za olak
anje. Od po
etka XVI. st. postalo je jasno, da treba zlo napasti
u njegovu korijenu, i ukloniti prosjaenje tako, da bude uklonjen njegov uzrok. Na tom temelju nastala
je, na primjer, reforma dobrotvorne djelatnosti u Ypresu (1525), pod utjecajem Vivesa, koji je
koncentrirao sredstva svih milosrdnih ustanova u gradu, osnovao slu
bu nadgledni
tva nad siromasima i
otpoo
eo neopskrbljenu djecu slati u
kolu ili u zanate, te je tako nastojao da ubo
tvo ukine
osposobljavaju
i siromaha, da sam zarauje, koliko mu treba za
ivot. Otad mo
emo u svim zemljama
konstatirati poku
aje iste vrste. A zanimljivo je, da su oni bili osobito brojni i uspje
ni ondje, gdje je
razvoj kapitalizma i manufaktura omogu
avao dobrootvornim ustanovama, da svoje pitomce zaposli. U
tom je pogledu veoma znaajan primjer Holandije, a pogotovu primjer Engleske. Engleski zakoni iz
1551. i 1562. o radu siromaha prethodnici su slavnoga Act for the relief of the poor, koji je donesen
1601. i koji je tako vanredno prilagoen, potrebama moderne industrije, da se po svom bitnom
sadraju odr
ao sve do na
ih dana.
Na organiziranje dobrotvorne djelatnosti svodi se, uostalom, cio prinos novoga dru
tva u pitanjima
socijalnog zakonodavstva. Ono se ograni
ilo na to, da primora siromahe na rad, a nije nastojalo da
propisima regulira sam rad kako bi to u
inili srednjovjekovni gradovi.
Sve do XIX. st. ono je radu ostavilo punu slobodu, a to dobro obil je
ava kapitalistiki karakter, koji
otad pro
ima privredni ivot.
Ne mo
emo se dakle
uditi,
to se od druge polovine XV.st., u isto vrijeme sa slobodnom industrijom,
pojavljuje i zajedno s njom razvija proletarijat, kojega povijest treba tek napisati. Srednji je vijek
dodu
e poznavao klasu nadni
ara, koji su po svojim uvjetima
ivota bili veoma nalik na proletarijat. To
su bili radnici u izvoznoj suknarskoj industriji u Flandriji i Firenci. Pa ipak ta se klasa razlikovala od
proletarijata organizacijom, koju joj je nametao korporativni re
im.
Moderni proletet nema mjesto u toj organizaciji, pa je potpuno izloen na milost i nemilost
poslodavcu. Protiv njegove svemo
i nema nikakva uto
i
ta, ne
titi ga ak ni javna vlast, jer se ona
suzdr
ava od svakog upletanja, a nema ni za
tite, koju bi mu u nedostatku pomoi od vlasti, mogla
spontano pru
iti radni
ka organizacija. Jer udru
ivanje je radnika zabranjeno. Uostalom radnici su i
suvi
e bijedni i premalo obrazovani, da bi se mogli organizirati, a vlast, koja o njima ne vodi brigu,

titi, naprotiv poslodavca i revnosno intervenira, kadgod radnike izda strpljenje, pa otpo
nu

trajkovati. Povrh toga, netreba zaboravtti ni to, da je rad po kuama, koji je op

i oblik industrijske
organizacije sve do kraja XVIII: st., zato tako povoljan za eksploatiranje radnika, jer ne pogoduje
njihovu sporazumijevanju i njihovoj suradnji. Ali uza
sve to, treba se
uvati pretjerivanja u procjenjivanjti razvijenosti i broja proletarijata a i slobodne
industrije za ona tri stoljea,
to su protekla otprilike od 1450. Usprkos svome izrazi to kapitalistikom
obliku i svom neprestanom razvoju, manufaktura je, ak i u zemljama, gdje je bila naprednija, zasad
jo u privrednoj aktivnosti naroda zauzimala tek prili
no ograni
eno mjesto. Gradska zanatska
proizvodnja cehova odrala se pored nje, pa i dalje opskrbljuje ve
inu gradova, i time izvanredno
su
ava njezino tr
i
te. Ona uvelike zaostaje za trgovinom; a pogotovu za poljoprivredom, koja posvuda
ostaje glavna grana proizvodnje.
Ali kakav li je prevrat izvr
en u samoj poljoprivredi! I ovdje se pojava kapitalizma osje
ala veoma
duboko. Ona je u razli
itim zemljama dovela do razli
itih rezultata: negdje je seljaka oslobodila, a
negdje ga je ponovo bacila u mnogo potpunije i mnogno te
e kmetstvo, nego
to je bilo ono
srednjovjekovno. Veoma je lako shvatiti te protivurjene posljedice. U ekomonski razvijenijim

246

zemljama, kao
to je bila Italija i Nizozemska, zemljoposjednici su, isto onako kao i vlasnici,
manufaktura, i iz istih razloga, sistematski pomagali slobodni rad.
Isto onako, kao
to su cehovske korporacije ometale razvoj industrijskog kapitalizma, tako su isto i
stare, nasljedne veze, koje su seljake vezivale o zemlju i davale mu stanovito pravo na nju, ometale
razvoj kapitalizma u poljoprivredi. Seniori su se u XIV. st. nadali, da e svoje prihode poveati, ako
ja
e naglase svoje pravo prema seljacima. Ali sad opaaju, da su po
li krivim putem. Kako god se
strogo primjenjivao kuluk i ubirale takse na prirod po klasju, na zemlju prilikom prelaska u nasljedstvo
ili na kmetsku
enidbu s osobom izvan podru
ja seniorove domene; ipak je sve to moglo donositi samo
oskudne prihode, posve nerazmjerne s vrijedno

u zemlje, koja raste zahvaljuju

i napretku trgovine i
prometa. Prava mogunost da se vlasnici okoriste tim porastom vrijednosti sastojala se u tome, da se
zemlja dade u slobodan zakup ili da se daje u izravnu obradbu uz upotrebu slobodnih poljoprivrednih
nadni
ara. Stoga se vena po
etku XV. st. mo
e pratiti, kako ono,
to je jopreostalo od nekada
njeg
kmetovanja seljaka, ustupa mjesto osobnoj slobodi. Jedan firentiriski statut odreuje ve1415.
obavezno ukidanje tjelesnog knietstva, osobnih cenzualnih tereta, vezivanja ljudi o zemlju, kuluka svih
vrsta, svih pravnih uvjeta, koji se ne mogu pomiriti s osobnom slobodom, i svih vrsta feudalne ili
pravne, podlo
nosti koje le
e na pojedincima u korist neke druge osobe. U Nizozemskoj vladar,
po
ev
i, od 1515., objavljuje sve vi
e odredpi, kojima je svrha da oslobode i ljude i zemlju. Godine
1531. zabranjenoje seniorima da od obraiva
a svoje zemlje tra
e besplatne darove, slu
be, kuluk i
svadbenu pomo
pod prijetnjom globe u dvoostrukom iznosu i kazne po slobodnoj odluci suca. Godine
1520. zabranjeno je odreivanje novih desetina, a sva zemlji
na prava, koja postoje, manje od
etrdeset godina, ukinuta su. Svuda se stare feudalne i nasljedne
estice zamjenjuju slobodnim
uzimanjem zakupa. Osloboenje seljaka bilo je zapravo osloboenje zemljoposjednika, koji je otad
imao pred sobom slobodne ljude, odvojene od njihove zemlje, pa sad tom zemljom mo
e raspolagati
na temelju slobodnih, opozivih ugovora, koji mu svojim kratkoro
nim trajanjem omogu
uju, da ih bez
te
ko
a prilagouje porastu zemlji
ne rente. Nema sumnje, da ni ovdje ne treba pretjeravati u
pogledu zama
aja te novosti. Kapitalizam nije isto onako uklonio sa svijeta osobno kmetstvo na selu,
kao
to ni u gradu nije ukinuo cehovske korporacije. Ukidanje i jednog i drugog imala je izvr
iti tek
Francuska revolucija. Ali istoonako, kako se cehovi od XVI. st. dalje vi
e ne razvijaju nego samo

ivotare, tako je i ono,

to se od nekada
njeg kmetstva joodr
alo, samo arhaizam i preostatak, tek
svjedoanstvo pro
losti, koje se odr
ava josamo na ponekoj opatijskoj zemlji, negdje u dubljini koje
zaba
ene provincije. Posvuda, gdje se razvija novi
ivot, njega nestaje, odnosi ga vrijeme kao
nepo
eljnu zapreku.
A, isto tako, uporedo s nestajanjem kmetstva mo
emo pratiti, kako se jednakom brzinom usavr
ava i
napreduje poljoprivredna tehnika. U XV. st. uvodi se uzgajanje ri
e u Lombardijskoj nizini. Gajenje
dudova svilca
iri se za Louisa XI. po jugu Francuske. U Flandriji se trogodi
nji plodored napu
ta;
zasijavanje ugarnih njiva djetelinom omogu
uje, da se zemlja vi
e ne ostavlja na po
inku. Uostalom,
op
i razvoj trgovine navodi vlasnike zemlje da specijaliziraju svoju proizvodnju.
panjolska i Engleska

rtvuju uzgoj
itarica u korist ov
arstva, jer
ele poveati izvoz vune. Kastiliju su bastada ovaca
postepcno pretvorila u kamenu pustinju bez stabala, a isto je tako zbog njih englesko tlo sve vi
e
prerasla prerija, od uzev
i zemlju plugu i seljaku. Po
ev
i od vladavine Henrika VII., parlament
neprestano objavljuje propise o ograivanju (enclosure), koji dopu
taj u pretvaranje oranica u pa
ei
odgone istjerane obradiva
e zemlje u redove onog proletarijata, iz kojih se nova
e radnici za
manofakturnu industriju.
U isto vrijeme dok kapitalistiki razvoj nastoji u zapadnoj Evropi pretvoriti seljaka u zakupca ili
nadni
ara, on u Njemakoj za nj stvara novi oblik kmetstva. Bitni uzrok te pojave, koja u prvom
trenutku iznenauje, treba tra
iti u svemo
i i surovosti plemstva, kome se teritotijalni knezovi ne
usuuju oduprijeti. im je potkraj XIII. st. prestala kolonizacija slavenskih zemalja s druge strane
247

Labe, plemi
i su se okoristili nevoljom,
to je zaladala zbog suvi
ka stanovni
tva, pa su obraiva
e
zemlje po
eli tlaiti. Da je zemljoradnja bila savr
enija ili da je industrijska proizvodnja bila
naprednija, seljaci bi lako mogli nai nove prihode. Ali slabi privredni razvoj Njema
ke predao ih je na
milost i nemilost njihovim gospodarima. Otad se njihov poloaj neprestano pogor
ava. Na zapadu Labe
on se oituje gotovo samo oteaavanjem kuluka, davanja i poveavanjem silni
ke samovolje u svim
njezinim oblicima. Naprotiv, na isto
noj obali rijeke, u Brandenburgu, Prusiji,
leskoj, u Austriji,
e
koj i Ugarskoj to je pogor
anje bez milosti dovedeno do krajnjih konzekvenca. Potomcima
slobodnih kolonista iz XIII. st. sistematski je oduzeta zemlja, pa su zatim pretvoreni u osobno
neslobodne kmetove (Leibeigene)veliki poljoprivredni posjedi progutat
e njihove
estice i srozati ih
na tako sluganski dru
tveni polo
aj, tako srodan ropstvu, da je
ak bilo dopu
teno prodati osobu takvog
roba nezavisno od tla. Veod sredine XIV. st. cijelo se podru
je na istoku od Labe pokriva vite
kim
imanjima (Ritterguter), koje eksploatiraju Junheri, a ona humanost
to je oni o
ituju prema svome
bijelom roblju, dopu
ta da ih uporedimo s vlasnicima planta
a na Antillima. Crnac u Novome svijetu i
njemaki seljak u Starome izraziti su primjer
rtava modernog kapitalizma, pa su i jedni i drugi morali
ekati sve do XIX. st., da osvane dan njihova osloboenja. To je
injenica, koju nikad ne smijemo
zaboraviti izuavaju
i modernu povijest Njeema
ke i Austrije. Robovanje seljaka plemi
ima obja
njava
mnoge pojave u tim zemljama.
Pro
irenje kapitalizma, razvoj trgovine i industrijske proizvodnje bio je polazna toka op
eg porasta
pu
anstva, koji mo
emo uporediti s onim,
to karakterizira XII. i XIII. stolje
e. Treba ga pripisati i
novom polju rada,
to se pojavilo zbog razvitka nove industrije, i napretku trgovine, koji je ukinuo one
prehrambene krize, od kojih je tako
esto strahovalo joi XIV. stolje
e. Jouvijek je bilo oskudice, ali
vi
e nije bilo gladi. Naalost je nemogue bar donekle to
no ocijeniti broj evropskog stanovni
tva u
XVI. st. ini se da je, prili
no vjerojatno, ako odredimo, da je u dva tada najnaseljenija podru
ja u
Italiji i Nizozemskoj,
ivjelo
etrdeset stanovhika na
etvornom kilometru. Francuska je, oko 1550.,
mogla imati oko 18,000.000 stanovnika. U isto je vrijeme Antverpen, trgova
ko sredi
te zapadne
Evrope, dostigao vrhunac svoga razvoja i nije imao vi
e od 100.000 stanovnika.
A u pogledu socijalnog sastava, to su stanovni
tvo karakterzirale daleko izra
enije suprotnosti nego
to
je, to bilo u Srednjem vijeku. Sveukupna visina bogatstava poveala se, ali je njihova raspodjela bila
veoma nejednaka. Bogatstvo je poraslo gotovo samo u korist velikih zemljoposjednika, plemia i crkve,
u korist trgovaca na veliko i vlasnika manufakturne industrije. Ona srednja klasa,
to se sastojala od
sitnih, nezavisnih proizvoa
a, i u XIII. st. veoma rasprostrla i brojano uve
ala, a koja je u XIV. st.
zbog nemira,
to su je pokretali, poprimila tako buntovno obilje
je, sad je o
ito nazadovala. U
gradovima joj je protekcionistiko i zastarjelo zakonodavstvo omoguavalo da se dr
i, ali joj nije
osiguralo napredak, a na selu je njezino mjesto preotimao veleposjed, slobodno zakupni
tvo ili
kmetstevo. Nasuprot tome, pravne ograde meu pojedinim dru
tvenim slojevima manje su o
tro
povuene nego neko. Premda se
ini, da je plemstvo modrenoga vremena u mnogom pogledu oholije
od srednjovjekovnoga, ono je taj stav zauzimalo samo zato, jer je osje
alo potrebu da time odri onu
udaljenost u odnosu, premn novim bogata
ima, na koju bi oni zbog podjednakog bogatstva,
naobrazbe i interesa lako mogli zaboraviti. Uostalom, za te bogata
e nije bilo ni
ega lak
eg, nego da
dobiju patentna pisma, koja su im dopu
tala da prodiru u redove plemstva i da sudjeluju u sjaju,
to
ga je ono imalo zahvaliti tradiciji, a koji se odravao zbog njegova bogatstva. Aristokracija i
plutokracija - to su, najzad, mo
da one rije
i, koje najbolje obilje
avaju dru
tvene preeobrazbe,
to
su se izvr
ile u doba Renesanse.
III. IDEJE I OBIAJI
ini se, da izmeu intelektualnog razvitka u Italiji i razvitka u zemljama na sjeveru Alpa u doba
Renesanse postoji prilino izrazita razlika. U Italiji po
inje nova orijentacija ideja, obiaja i
248

umjetni
kog osje
aja u onome istom trenutku, kad je ekonomski razvoj nacije dostigao svoj vrhunac.
Ona se nikako ne o
ituje u isto vrijeme s tim razvojem, nego tek poslije njegova zavr
etka, pa ak, kad
ekonomski razvoj po
inje opadati, intelektualni razvitak napreduje joi dalje.
Taj je intelektualni razvitak prekrasni plod sveukupne prethodne kulture; on je djelo misaone
aktivnosti i plod kulta ljepote, ostvaren poslije djela postignutih uz pomosnage. Za nj vrijedi ono
isto,
to i za anti
ku Grku u Periklovu stolje
u. Atena u IV. vijeku i Firenca u sredini XV. st. zra
e
slavom, koja vi
e nije u skladu s njihovom stvarnom krep
inom. Blistavi sjaj, kojim su obasjavali svijet
prije nego
to
e svoje mjesto ustupiti sna
nijim nasljednicima, blje
tav je istom onom divotom i
silinom, kakvom sja i sunce jokratki trenutak prije nego
to
e za
i. U istom onom trenutku, kad se
rascvjetava genij Machiavellija, Guicciardinija, Rafaela i Leonarda, otkri
e Novoga svijeta okre
e
struju evropskog
ivota s Mediterana prema novim morima.
Na, sjeveru, Alpa bilo je posve drukije. Tu Reneansa nije bila zalaz sunca, nego zora. S njom po
inje
u svakom pogledu i na svim podru
jima dru
tvene aktivnosti, novi
ivot, kom su ekonomske pojave,
to
smo ih malo prije ukratko ocrtali, tek jedno lice, te jotreba da prika
emo i njegovu duhovnu
fizionomiju. Historik na
alost mora, odvojeno izlagati ono,
to se dogaalo ujedno. Ali zato ne treba
vjerovati, da je kapitalizam prouzrokovao onu obnovu ideja, koja se javlja u isto vrijeme s njime. I
jedna i druga pojava samo su razliiti simptomi iste krize nastajanja jednog novog doba. Zanimljivo je
konstatirati, da se ta kriza i za jednu i za drugu dijeli u dva uporedna i slina razdoblja. Ono
to je,
otkri
e Novoga svijeta zna
ilo za kapitalizam, to je Renesansa zna
ila za intelektualni r azvoj. Drugi
po
inje nezavisno od prvoga, ali se, intelektualni razvoj ubrzava i ovladava svojim vremenom samo
zato,
to se podvrgao vodstvu, koje mu je nametnuo kapitalizam.
Nema sumnje, simptomi nove orijentacije, duhova na sjeveru Alpa nisu jo
, oko polovine XV. st ni
veoma brojni ni veoma izraziti. Skolastika u nauci, goti
ki stil u umjetnosti, tradicionalni oblici u
knji
evnosti na narodnom jeziku i dalje neosporno prevladavaju. Misticizam XIV. stoljea produava se
i nalazi u Opona
anju Krista svoj najpotpuniji izraz. Veliki flamanski ili valonski slikari, u Nizozemskoj,
kao
to su Van Eyck, De la Pasture101 i Memling, samo su genijalni nastavlja
i vestanje
kole. I
napokon, kad se oko 1450. pojavljuje ono golemo otkri
e
tampanja, nitko ne predvi
a, njegovu
budu
nost. Gutenberg uop
e nije slutio budu
u mo
tampe. Imao je pred oima samo to, da
u
enjacima i studen tima dade jeftinije rukopise. Njegovo je stajali
te bilo, tek stajali
te obinog
industrijalca, i to je tako istinito, da su talijanski humanisti u po
etku osjetili samo prezir prema
otkri
u, koje je kako im se
inilo, jeftino
om i mehani
kim obilje
jem, svojih proizvoda samo ru
ilo
veli
anstvo i dramisaonih djela.
Prema tome, ak i po onom najtrajnijem i najzna
ajnem, po onom najljep
em i najsna
nijem,
to nam
je to doba dalo, ne vidi se, da se ono ma u emu suprotstavlja pro
losti. Pa ipak, premda je o
ito, da
se ono prete
nim dijelom nadovezuje na nju, nije ni
ta, manje istinito, da se ono od nje dijelom, i
razlikuje. Kao i u Italiji, i to joprije nego
to se moglo osjetiti njezin razvoj,
ivot i tu po
inje
izmicati dojmu tradicije. Srednjovjekovni asketski moral gubi ovdje kao i ondje svoju vlast nad
du
ama. Opadanje strogosti u obi
ajima i prevlast svjetovnih interesa nije u XV. st. ni
ta manje
upadna pojava u sjvernoj Evropi, nego u Italiji.
to god je kultura naprednija, to je ova pojava o
itija,
Nizozemska pod vla

u burgundskih vojvoda, u svom polo

aju meu Francuskom i Engleskom, od kojih
je prvu iscrpao rat, a drugu su zahvatili unutra
nji nemiri, pru
a, nam usred ratovanja i bogatstva
prizor, koji nas na zanimljiv na
in podsje
a na Italiju. Na dvoru, kod visokog plemstva, meu
101

Nizozemski majstor ROlier de la Pasture poznatiji je kod nas po nizozemskom obliku svoga prezimena kao Rogier van der
Weydell, - Prev.

249

inovnicima i kapitalistima, meu zemljoposjednicima ili trgovcima mo

emo opaziti onaj na
in
ivota,
koji je po svojim osnovnim obilje
jima upravo onaj, kojim obi
no karakteriziramo po
etke Renesanse u
Toskani ili Lombardiji: op
e popu
tanje morala, ljubav prema rasko
i i sveanostima, tra
enje
elegancije i udobnosti u privatnim stanovima, profinjen ukus u odijevaanju i sklonost prema
najpleinenitijim umjetni
kiin u
ivanjima, pro
irenost naobrazbe i uljuenosti. Veoma se jasno razabire
jednako u krilu aristokracije po roenju kao i u krilu aristokracije po novcu neka vrst mondenog
ivota,
koji vi
e nema ni
ta zajedni
ko s konvencionainom udvorn
e

u Srednjeg vijeka. Filip Dobri i Karlo

Smjeli
tite umjetnike, okru
uju se slikarima i muzi
arima, osnivaju knji
nice, koje nam onim
ulomcima,
to su se do danas sa
uvali, svjedo
e o svojem sjaju. Nizozemski velika
, De la Grtiuthuse
dao je sebi 1465. u Brugesu sagraaditi prostran i ljubak, dvorac, udobno i veliko boravi
te mo
nog
gospodina, koji je u isto vrijeme strastven ljubitelj knjiga, i za
titnik Coolarda, Mansiona, koji je
nedavno u grad unio
tamparsktu umjetnost. Kancelar Rolin i rizni
ar Bladelin naru
uju slike od Van
Eycka i De la Pastura. Dovoljno je sjetiti se divnih krajolika, koji su nesumnjivo pridonijeli uspjehu
belgijske slikarske
kole u XV. stolje
u, pa da se uvjerimo, da otkri
e prirode u to doba nije nipo
to
posve talijansko otkri
e. Isto se mo
e rei i o otkriu
ovjeka. Individualni se portret pojavljuje isto
onako istinito naslikan, i isto onako savjesno izraen kistom Van Eyckovim i kistom Roguera de la
Pasture, kao i perom Castellainovim ili Comminesovim. A ovom posljednjom dvojicom po
inje po
mome uvjerenju, moderna
tampa, koja se, kod prvoga trudi, ma da joprili
no nespretno da svoje
proizvode ukrasi
arom i prednostima stila, a kod drugoga je ispunja sadr
ninom tako sna
na misao,da
njegove Uspomene mo
emo uporediti samo s Milchiavellijevim Knezom.102
Ta mondenost obi
aja i misli, koju mo
emo opaziti oko burgundskog dvora, susre
e se, premda u
manjem stupnju, u Francuskoj, i Engleskoj. Nije li zna
ajno, da je prva ljubavnica nekog francuskog
kralja, kojoj povijest zna za ime, bila ba Agnes Sorel? Ne
emo, dakako, povjerovati, da
srednjovjekovni kraljevi nisu imali ljubavnica. Eduard I. daje jedno leno s namjenom custodiendi
Domino Regi sex damisellas scil. meretrlces ad usum Domini Regis. Ali s Agnesom se kraljeva milosnica
javno pokazuje i postala je ne
to drugo nego meretrix. Priznajem; da to ne predstavlja neki napredak
morala, nego badokaz, da se njegovo labavijenje zbivalo uporedo s profinjavanjem obi
aja. U
Engleskoj je vojvoda od Glocestera (Jacquelinin mu
) izazvao sablazan galantno
u svoga
ivota, ali je
isto tako svojom knji
nicom, koju je ostavio Bedfordu, pobudio divljenje obrazovanih. U tome ima
zametka one galantnosti, koja je u najve
oj mjeri suprotna srednjovjekovnoj udvornosti. Ne treba
zaboraviti ni razvoj rasko
ja na dvoru, kojim se uvelike obja
njava bogatstvo Jacqucsa Coeura. Va
no
je uoiti, da su mnogi privatni dvorci nastali u XV. st,. a da ih prije toga nije bilo; tako na pr.
Gruuthuseov dvorac u Brugesu, Coeurov dvorac u Bourgesu, Bourgtherouldeov dvorac u Rouenu. Nema
sumnje da je ljubav prema rasko
ju pridonijela pro
irenju potkupljivosti, koja se tako upadno
pojavljuje u politikim obi
ajima tada
njeg vremena, a s kojom se mo
emo dovoljno upoznati, ako
pro
itamo Comminesa. Ali to rasko
je nije iskljuivo materijalno, vidjeli smo to po slikama. Ono se
protee na umjetnost i knji
evnost. Mislim, da XV. st, treba smatrati trenutkom, kad su svjetovni ljudi
po
eli
itati. Zanimljivo je zapitati se,
to su itali? Koje su to bile prve
tampane knjige? Kad je
Caxton otvorio svoju
tampariju u Londonu, njegove mu
terije, koje su u prvom redu plemii, ali meu
kojima je i neki gradski trgovac-sitni
ar, tra
e od njega prijevode s francuskog i latinskog. On sam
prevodi Eneidu. U prvom redu misli na to, da pribavi lektiru za ljude, koji pripadaju u kategoriju
noble man. Dakako, antika je davala samo dio lektire taada
njeg vremena. Ljudi itaju sve, bez
102

* Georges Chastlain (1404-1475) bio je slu

beni historiograf Burgundske ku
e i jedan od najboljih francuskih proznih pisaca
XV, st. Odlikuje se ki
enim stilom, dao je veoma uspjele opise istaknutih osoba, Djelo mu nosi naslov Kronika, a obuhva
a
doba od 1420-1474,
Philippe de Commines, (oko 1447-1511) takoer je francuski kroni
ar. Bio je povjerljivi savjetnik Louisa XI. i
lan regencije
za vrijeme malodobnosti Louiseva sina Karla VIII. Napisao je Uspomene Memoires), u kojima je dao niz sjajnih portreta, u
prvom redu portret Louisa XI. Pi
e veoma
ivim, jasnim i osobnim stilom. Prev.

250

izbora i lakomo. Stara herojska knji

evnost sastoji se od obi
nih romana. A sad ljudi gutaju i Moralne
pouke, i Zlatnu legendu, i Izreke filozofa i Vite
ki red i t. d,
tampa nije stvorila sklonost
itanju, ona
je starija od
tampanja, ali je ono ubrzalo njezino pro
irivanje. Da li bi bilo suvi
e, kad bismo rekli, da
je aristokracija prvi put poslije Karla Velikog opet po
ela
itati? Ali velika razlika prema vremenu Karla
Velikog i Srednjem vijeku sastoji se u tome,
to je kultura, koju su ljudi sada sticali, bila potpuno
laika.
Crkva nije u tome niim sudjelovala. Zanimanje za intelektualne vrijednosti oito se u svijetu budilo.
Eduard IV. se zanimao za Caxtonov prijevod Cicerona, a prijevod Vite
kog reda posve
en je Richardu
III. Louis XI. je u Francuskoj
titio po
etke
tamparstva. Burgundski vojvoda i Margareta od Yorka, kao i
grof Rivers, vojvotkinja Margareta od Somerseta i mnogi drugi, bili su prave mecene.
Nema sumnje, da se svim time izra
ava
eza u
enjem, koja
eli da se uta
i, i buenje, premda,
priznajem, nesvijesno, ali ipak neosporrno buenje radoznalosti, koja
eli da vidi i preko preuskih
granica, u koje su je dotad tradicije pojedinih kasta kao i vjerske tradicije zatoile. U poetku XIV. st.
je Maerlant103 josmatrao dobrim, da laicima dade samo djela sve
eni
ke naobrazbe. Sada se
meutim ljudi od nje okre
u. Sva ta lai
ka knji
evnost
ivi i razvija se izvan crkve. Uostalom, ona je
plodnija, a manje lijepa. Samo retorici nastoje postii umjetni
ku vrijednost.
ini mi se, da je bitno to,
to se za knji
evnost kao i za umjetnost formira publika. Umjetnici, koji
daju svoja djela na podruju likovnih umjetnosti, veliki su umjetnici. Naprotiv, gotovo svi su pisci
tre
erazredni. Mislim, da je to mogu
e objasniti, koliko je uop
e moogu
e obja
njavati knji
evne
stvari. Sve su, naime, knjievne vrste bile mrtve. Imamp pred sobom presahlu knjievost, kao
to
krajem XVIII. st. imamo pre
ivjelu knji
evnost. Da li se mogla obnoviti sama od sebe? Tko bi to mogao
rei? U svakom slu
aju, poticaj je do
ao izvana, iz Italije, a bio je snaan i neodoljiv. Sve se povelo za
tim utjecajem, pa ak i umjetnost, koja se pokorila modi i poela se talijanizirati. Ta pojava podsje
a
na romantizam u poetku XIX. st.
Renesansa poinje ovladavati krajem XV. st. Prije svega u svim umjetnostima, osim muzike, a pritom
ima bitno talijansko, a ne anntiko obilj
je; isto onako, kao
to je prodor gotike u Evropu imao u biti
francusko obilje
je. Ali treba uo
iti jednu simptomati
nu
injenicu. Gotiku je izvan Francuske pro
irila
crkva. A ovdje, naprotiv talijanska se renesansna umjetnost
iri posredstvom profanih umjetnosti, a u
crkvu e prodrijeti tek nakraju. Nju poma
u velika
i i kraljevi. Franjo I. doveo je Leonarda da Vincija
na svoj dvor. Vilim de Cleves i Margareta Austrijska u
inili su je modelom u Nizozemskoj. Zar nisu prve
gra
evine u novom stilu na tlu Francuske dvorci uz Loiru? Ukratko, nova orijentacija ukusa po svom je
podrijetlu potpuno profana i svjetovna.
To se isto ne mo
e re
i o intelektualnom utjecaju, koji se mogao ostvarivati samo posredstvom
latinskog, i koji je, za razliku od umjetnosti, bio, vi
e antiki nego talijanski. New learining, kako, to
ka
u Englezi, bio je izravni povratak antici, nastao o
ito pod utjecajem humanista, ali se ipak nije
podvrgao njima. Na sjeveru je dakako bilo humanista, a u prvom redu pjesnika, kao
to je bio Pierre
Gilles i pisac Basia, Jean Second, od koga preko amsterdamske Certaman poeticum Haftianum vodi
izravna linija sve do danas. Longolius i de Malines pripadaju istoj
koli. Ali veliki pisci joj ne pripadaju.
Ni Retichlin u Njema
koj, ni Colet i Morus u Engleskoj, a ni Erazmo, koji je najve
i od svih. Na njih
antika manje djeluje svojom formom, a vi
e im oslobaa misao. Ona je spa
ava od skolastike
tradicije, i to ne samo u pogledu klasi
nog jezika, koji oni smjesta usvajaju; nego i uz pomonovog
stajali
ta,
to ga oni zauzimaju. Erazmov, spis Miles Christianus mo
emo ovdje navesti kao njihov
103

Jakob van Maerlant (1230/40 - oko 1300), nizozemski pjesnik. Najprije je pevodio i imitirao francuske romane, a zatim je
pisao vlastita didilkti
ka djela, veoma zanimljivo za upoznavanje tada
njeg vremena.- Prev.

251

program.
to se to i opet javlja u njemu? Lai
ki duh! Nipo
to protuvjerski duh! Naprotiv! Ali pisac
smatra vjeru samo moralnim bodrenjem, koje je namijenjeno po
tenu
ovjeku. Ideal vi
e nije
asketizam, nego graanski ivot sa svim svojim du
nostima. Nekad se
ivot smatralo neim sporednim,
gotovo podnoo
enim protiv volje, a sad on postaje bitno. Otuda potje
e kod Erazma ona borba
sarkazmom a kod Ulricha von Huttena one psovke protiv redovnika i magistri nostri (Epistolae
obscurorum virorum, 1515). Ali na tom se osniva i cio plan budu
ih reformi, napose pedago
kih
reformi, te
e sveenike
kole zamijeniti novim
kolama, u kojima
e se djeca odgajati njegovanjem
lijepe knji
evnosti i gdje
e uljudnost na
i svoje mjesto u odgoju, koji ne
e pripremati za
samostan, nego za
ivot. Erazmova Adagia, objavljena 1500., izvr
i1a su pedago
ki utjecaj, koji se
mo
e uporediti samo s utjecajem Emila Jean-Jacquesa Rommseaua. U Renesansi se
kola prvi put
pojavljuje kao ustanova, namijeenjena kulturi duha. Mo
e se re
i, da se na shva
anje
kole,
to su ga
stvorili sjevernoevropski humanisti, nadovezuje sveukupna organizaacija nastave sve do na
ih dana.
Cilj joj je slobodni razvoj linosti. A to je, dakako, nametalo borbu protiv metoda i asketizma crkve,
koja je najzad morala logi
no dovesti do naela radi
togod ho
e
Theleinske opatije.104 I Motrus i
Erazmo izjasnili su se protiv redovni
tva, asketizma, sveenikog celibata,
tovanja sveta
kih mo
i, i
njihovo je shva
anje, treba to nazvati pravom rije
i, smjeralo da kr
anstvo postane philosophia
evangelica. Ali oni idu joi dalje, ne namjeravaju izmijeniti samo crkvcnu tradiciju, nego i cijelu
dru
tvenu tradiciju, pa ako mo
emo uporediti Adagia s Emilom, smijemo uporediti i Moriae encomium
(Pohvala ludosti) s Utopijom i Socijalnim ugovorom. Duh Renesanse na Sjeveru, o
ito je
revolucionaran, ali je on to isklju
ivo po imenu i zadovoljava se time, dei se izrazi u fikcijama, koje je,
Rabelais sintetizirao u svome djelu Gargantua. On ratuje samo protiv crkve. Dravu
tedi, oekujui,
da
e napredak prosvije
enosti dovesti njihove nazore do pobjede.
Zbog toga sve dru
tvene snage maze humaniste, kao
to su mazile i filozofe prije Francuske revolucije.
Nema sumnje, da one vide samo igru duha u Utopiji (l516), u kojoj im Morus pokazuje dru
tvo,
osnovano na vjetskoj toleranciji, op
oj naobrazbi, zajednici dobara i obaveznom radu. One uzimaju u
obzir samo strijele odapete protiv redovnika i skolastika. I zaista, basu one uzrok izvanrednog
uspjeha,
to ga je postigao Moriae encominum(1509), najitanija knjiga tada
njeg vremena. A u tom
nema ni
ta
udno ga. Zar Morus ne progla
ava isto kao i Erazmo superiornost svjetovnog
ivota nad
samostanskim? Njihov ih optimizam navodi, da vjeruju u preobrazbu svijeta. Zar nije Vives105 htio da
u
enici obiju u ruke Colloquia106 zajedno s Utopijom? Ako to vlade, pa
ak pape i kraljevi odobravaju, a
s njima i svi visoki slu
benici, dogaa se to zato,
to se oni
uvaju da ne govore o politici. Njihovo je
dr
anje potpuno jednako Voltairovu dr
anju. Da bi prosvije
enost pobijedila, njima je potrebna jaka
vlada, koja
e imati autoritet, nadmoan i pojedinim strankama i crkvi. Oni su kao i svi intelektualci,
pre
utno pristalice inteligentnog despota. Revolucija, o kojoj oni ma
taju, treba da se izvr
i odozgo;
jer oni u biti oekuju, da e je izvr
iti, nauka i razum. Nema sumnje, oni
ele rasprostrti njeezina
dobro
instva na cijelo
ovje
anstvo, ali po
eti treba od vrha, a
to se tie sredstava za njezino
ostvarenje, oni se oslanjaju na dru
tveenu aristokraci]u, da bi postigli vladavinu intelektualne
aristokracije. God. 1517. Jeronim Busleyden po Erazmovu, savjetu u Louvainu osnovao Kolegij Triju
Jezika, kome je postavio kao cilj, da na temelju poznavanja triju uobiajenih jezika, (latinski, gr
ki,
hebrejski) primijeni filolo
ku metodu na Sveto pismo, bez obzira na svaku pozitivnu teologiju. Ne
to
poslije toga Franjo I. je u Parizu osnovao Colllege de France~i dodijelio mu stalnu pomo
. Wolsey je
u istome cilju osnovao u Oxfordu Cardinal College (kasnije Christ Church). Henrik VIII. je isto tako
104

Thelemska opatija je neka vrst op

ine epikurejca. koju je izmislio Rabeelais i opisao u svom djelu Gargantua. Taj naziv
pretvorio se upotrebom u pojam, koji ozna
ava mjesto, gdje se bezgranino u
ivaju najprofinjenije radosti - Prev
105
Vives ,(1492~1540),
panjolski humanist, Erazmov prijatelj, profesor prava
i teologije u Oxfordu.-Prev.
106

Erazmovo djelo, obj. 1518., upereno protiv mra

nja
tva, neznanja, praznovjerica, redovni
tva, zaostalosti, i drugih
poroka tada
njeg vremena. - Prev.

252

pomagao heleniste i novotare, kao

to je to u Francuskoj inio Franjo I. Kad je 1514. izbio Reuchlinov
sukob Kelnskim sveu
ili
tem, u vezi s mi
ljenjem,
to ga je Rim izrekao o

idovskim svetim knjigama, u prilog Reucllina izjasnili su se car, kardinal-biskup Gurka, izbornik saski
bavarski vojvoda, markiz Badena, a i papa je jasno izrazio svoju sklolnost primorav
i Keln da
uti.
Uzalud su se dominikanci uzbu
ivali i vikali o herezi; svijet im je odgovarao samo prezirom. Golema
zgrada skolastike
inilo se da
e bi ti sru
ena, kao i toliko gotskih dvoraca, koje su pregraivali u
suvremenom stilu. Uspje
no se odra
avala samo u
panjolskoj, gdje je Renesansa postojala samo
formalno, dopu
taju
i da se katoliki duh i dalje sa
uva.
Svagdje se drugdje ini, da se u onih dvadeset godina,
to su protekle od kraja XV. st. do pojave
protestantizma107 stao raati novi sviijet. Sve
to je sna
no, mlado i
ilo okre
e se protiv pro
losti.
Dru
tveni autoriteti nisu mo
da nikad tako slo
no i jednodu
no pomogli neki idejni pokret. inilo se
kao da meu njima uop
e nije bilo konzervaativaca. Sve pokre
e razvitak u istome smjeru: vlast,
dru
tvo, moda, politi
ari,
ene, umjetnici, humanisti. Ljude je obuzela neka groznica, radost i
bezgranino pouzdanje. Bilo je to osloboenje od autoriteta, neometana skitnja po slobodnu zraku,
i

eznu
e monopola u nauci i njezina predaja dru
tvu. A ta nauka, koja izvire iz
iste antike, utoliko je
zavodljivija,
to istupa zajedno s ljepotom, pa se, da se toko izrazimo, stapa s njom.
Onaj neki rimski patriotizam, koji je mnogo pomogao uspjehu Renesanse u Italiji, ne postoji na
Sjeveru. Ondje je antika vi
e uzimana sama po sebi, kao izvor ljepote i mudrosti. Mo
da su je ondje
prihvaali s manje ljubavi, ali je ulijcvala dublje po
tovanje. A osim toga, bolje se osjeala njezina
oslobodila
ka snaga, jer u Italiji nije skolastika-vladala tako neograni
eno kao na sjeveru Alpa. Zbog
toga je
tovanje antike u Francuskoj, Engleskoj i Njemakoj agresivnije nego u Italiji. Usvojiv
i klasini
latinski, humanisti na jugu
ele samo nastaviti ondje, gdje su prestali stari; naprotiv, humanisti na
Sjeveru sretni su,
to time progla
avaju petpun prekid s magistri nostri, Barbarstvo,
to ga oni; nema
sumnje s nepravom, predbacuju sveu
ili
nom iskolasti
kom latinskom jeziku - zaboravljajui da je to
umjetni, znanstveni jezik, savr
eno prilagoen svome cilju - ini im se da odaje barbarstvo, surovost i
besmislenost onih ideja, koje izra
ava. Uostalom, oni uop
e ne napadaju srednjovjekovnu filozofiju:
ograniavaju se na to, da je preziru. Po njihovu mi
ljenju, sve treba uiniti iznova. Treba preraditi
cijelu teologiju polaze
i od prou
avanja svetih tekstova. Veliko Erazmovo djelo je gr
ko izdanje Novog
zavjeta s latinskim prijevodom i op
irnim obja
njenjima. A
to se tie morala, on ostaje na kr

anskoj
osnovi, ali mora bi ti preraen i prilagoen potrebama lai
kog
ivota.
Kad govorimo o racionalizmu Renesanse, treba da se dobro razuumijemo. Ona nije pre
la granicu
zdravog razuma. Sloboda misli,
to je ona tra
i od
ovjeka, zaustavlja se pred velikim vjerskim i
filozofskim problemima. Njezino stajali
te je posve ljudsko i zemaljsko. Pitanje, sudbine i podrijetla
svijeta ona sebi ne postavlja, nego prihvaa kr
annsko shva
anje. Njezina, filozofija ne prelazi
podru
je prakti
nog morala i politike, i ope poznati nazori starih mislilaca u tim pitanjima
ine joj se
posljednja rije mudrosti. Preko granica vidljivog svijeta ona je posvema pripravna da prizna
postojanje misti
kih i demonskih snaga. Prili
no je zanimljivo konstatirati, da se ona javlja u isto
vriijeme s poja
anom upotrebom magije i da je ona bez ikakva prosvjeda prisustvovae poecima onih
ogavnih parnica protiv vje
tica, koje nikad ne smijemo smetnuti s uma, hoemo li tono ocijeniti
mentalitet modernih vremena.
Renesansa dakle ne donosi slobodnu misao u dana
njem smislu te rije
i, nego ono,
to bismo mogli
nazvati intelektualnim i moralnim liberalizmom. Ali kad govorimo o liberalizmu, izrekli smo i pojam
individualizam sigurno je, naime da je jedna od najneospornijih posljedica renesanse to, da je ona
srednjovjekovnu socijalnu koncepciju, po kojoj je svijet izgraen u obliku hijerarhije meu sobom
107

Luther je izvjesio svoje teze 1517.

253

strogo razli
itih klasa, od kojih svaka ima svoju vlastitu funkciju, svoja prava, i du
nosti, zamijenila
idejom, da su vrijednost i ugled potpuno osobne stvari, koje pripadaju pojedinom
ovjeku ne na
osnovu njegova rannga, nego na temelju njegovih zasluga. Veoma je zanimljivo uoiti, da Renesansa
time postavlja na zemlju ono,
to je crkva pridrala nebu. Jer ako je crkva priznavala i odobravala
nejednakost kao rezultat zemaljskih odnosa, ona, naprotiv, vje
no spasenje stavlja u iskljuivu
zavisnost od osobnih zasluga, pa
e tako svaki pojedinac, bez obzira kakav mu je polo
aj na zemlji,
posti
i pred bo
anskim sudom i u vjenom
ivotu ono,
to je zaslu
io. Moda je zaista vrijedno da to
uo
imo. Zar to ne dokazuje posve o
ito, da su porivi, koji nadahnjuju Renesansu, u biti bili laiki i
svjetovnjaki?
Ali istaknimo smjesta, da je liberalizam Renesanse aristokratski liberalizam. On nipo
to ne progla
ava
ovjekova prava, nego samo prava ljudi, koji su, kako to kae Rabelais liberes, bien nayz, bien
instruictz, conversans en compeignies honnestes (slobodni, blagoorodni, obrazovani, koji znaju
razgovarati u dobrom dru
tvu). Ukratko, njezin je ideal vir bonus dicendi peritus iz anti
kog doba; to
e biti
estiti
ovjek. gentleman modernih vremena. Njoj se povlastice po roenju
ine besmislene,
ali ona zato utoliko energi
nije zahtijeva povlastice na temelju kulture duha. U tom pogledu njezino je
stajali
te veoma nalik na stajali
te antike. U tom smislu je Rousseauov govor o umjetnosti i
knji
evnosti, koja razara jednakost, protest protiv dru
tva, kakvo je stvorih Renesansa. Suprotnost
izmeu slobodnog
ovjeka i roba ona je obnovila i uspostavila u obliku suprotnosti izmeu obrazovanog
i neobrazovanog
ovjeka. Prema mehanikim zvanjima ona osje
a samo prezir, i ona predrasuda ti
korist slobodnih zanimanja, koja je iva joi danas, potjee iz njezina vremena. Nema sumnje, da je
ona velikim dijelom odgovorna za nehaj prema sudbini pukih klasa, koji je karateristi
an za moderna
vremena. U tom su moralne ideje sigurno imale isto tolik udio kao i ekonomski interesi
zemljoposjednika i kapitalista.
Gledaju
i na pojave iz daljine, sigurno je, da dru
tvo, kakvo se razvilo od po
etka XVI. st., pod
utjecajem Renesanse, pru
a manje velianstven prizor, nego srednjovjekovno dru
tvo, kojim je
vladala, koje je obrazovala i nadahnjavala crkva; dru
tvo sa svojom hijerarrhijom klasa, koje su meu
sobom podijelile dru
tveni rad, podvrgle pojedinca zajednici, kojoj on pripada, ali se ipak sve
nadahrijuju istom vjerom i istim kr
anskim idealom. Ali
to se tu mo
e? Neprekidni razvoj
ivota
podrovao je temelje veli
anstvene zgrade; krajem XIV. st. ona se naginjala vena svim stranama i
Renesansa je samo ubrzala njezinu neizbje
ivu propast. Organsko jedinstvo, koga nema u modernom
svijetu, bit e uostalam, nadoknaeno udesnim poletom,
to ga pobuuje i odr
ava osloboenje misli
i akcije. Da bismo pravedno ocijenili Renesansu, ne treba zaboraviti, da se umjetnost i knji
evnost svih
naroda puna, tri stoljea razvijala onim smjerom, kojim ju je ona uputila. Vraaju
i se uz tok razvitka,
sti
i
emo do nje. Na
u bismo, kulturu mogli uporediti s rijekom, koja je plovna samo od onoga
mjestao gdje je pretok iz antike svoje vode izmije
ao s njezinima. Nema sumnje, rijeka dolazi iz
mnogo vee daljine, ali su nam njezina gornja
podru
ja pristupa
na tek veama te
ko, da bismo se uputili onamo, potrebno je izvr
iti napor i
naviknuti se na njihov izgled, da bismo ih mogli razumjeti. Tek je pro
lo jedno stoljee, otkako su ljudi
prestali prezirati Srednji vijek. Ali usprkos reakciji, koja se pojavila njemu u prilog, on je predaleko
od nas, da bismo ga mogli zaista intimno uplesti u svoj
ivot. Neogotika1108 je veinom samo, oblik
ispunjen idejama i tendencijama, koje su ustvari veoma moderne. Renesansa nas naprotiv jo uvijek
okruava sa svih strana. Njezino je poku
stvo tek juer po
elo nestajati iz na
ih stanova. Usprkos
divnoj snazi dana
nje umjetnosti, dr
ave jouvijek nov
ano poma
u Rimske
kole, a na
i ateneji, liceji
i na
e gimnazije sama su nastavak latinskih
kola iz XVI. st. Isto tako potje
e iz Renesanse i napredak
nauka, koje su dugo ostale bez utjecaja na povijest, ali su u ti
ini sakupljale svoja nova znanja, koja
e krajem XVIII. st. po
eti da ubrzanim slijedom svijetu daju otkri
a, koja e poznavanjem prirode
preporoditi misao i napretkom tehnike ustostru
iti u
inak ljudskog radnog napora.
108

Ovim se aludira na neogotiku arhitekturu, koja je osobito prije Prvog. svjetskog rata cvala u Belgiji

254

Uostalom, Renesansa nije ni izdaleka tako uspje

no djelovala na kulturu, kako se
inilo da to prve
njezine godine navije
taju. S njom
e se bau trenutku, kad je poinjala odreivati smjer duhovnog
razvitka, sudariti joi druga snaga, monija od nje same; bila je to vjerska reformacija. Dvostruko
djelovanje tih dviju, kad
to udruenih, a ve
inom meu sobom suprotstavljenih snaga odredit
e
sudbinu modernog svijeta.

255

DRUGO POGLAVLJE
REFORMACIJA
I. LUTERANSTVO
Papinska pobjeda nad koncilima sa
uvala je crkvi njezino monarhijsko ustrojstvo, ali ona nije mogla
vratiti i nije vratila Svetoj Stolici prevlast u Evropi, koju je ona izgubila u vrijeme Bonifacija VIlI. Pio II,
uzalud je 1460. sve
ano podsjeao katoli
ke vladare na njihovu podlo
nost prvosve
eniku; oni su i
predobro znali, da ta te
nja vi
e nije u skladu sa stvarno

u, pa uope nisu smatrali korisnim da

prosvjeduju protiv nje. Premda mu je po
lo za rukom da privoli Louisa XI. da povu
e pragmatiku
sankciju, bilo je to tek zadovoljenje njegova samoljublja. Kralju je ta susretljivost pribavila naslov
veoma kr
anskog kralja, a on je zapravo bio sretan,
to se time oslobodio jamstava, kojima je
pragmatika okru
avala izbore biskupa. Smjesta se po
urio da se okoristi njihovim nestankom i da
francuski kler tje
nje podvrgne svome utjecaju. U Engleskoj, u
panjolskoj, u Burgundskoj dr
avi,
ukratko svagdje, gdje je monarhijska vlast bila mo
na, Rim je nije mogao sprije
iti, da po svojoj volji
ne raspola
e najvi
im crkvenim dostojanstvima, pa se zadovoljavo samo znakovima po
tovanja, koje
joj ta vlast ne
tedice iskazuje, uz uvjet, da je on pu
ta da radi kako ju je volja. Ugled Rima tako naglo
opada, da svijet gotovo uope ne slu
a njegove opomene, da se naoru
a protiv Turaka. I nema sumnje,
da se ona bijedna nemo
to ju je Evropa pokazala pred tim barbarima, u prvom redu obja
njava
suparni
tvima, ljubomorom, raznorodnim i suprotnim interesima pojedinih dr
ava, ali se ipak ne
mo
emo uzdr
ati, da to ne smatramo ti isto vrijeme i posljedicom nehaja prema poglavaru crkve. Na
glas Urbana VI. kr
anstvo se odu
evljeno podiglo protiv sirijskih muslimana, koji ga uop
e nisu
ugroavali; a na glas Pia II. svijet je usprkos neposrednoj opasnosti ipak ostao be
utan. On je i ne
pomakav
i se promatrao Petrova nasljednika, kako sam uzima krii izdi
e od boli i umora u Ankoni, u
trenutku kad je 1463. ukrcavao da otplovi u sveti rat na Venecijanskom brodovlju, koje je
urno
pobjeglo ku
i, kad se doznalo za njegovu smrt.
Papinstvo je odsad politika snaga josamo u Italiji, a i tamo mn ogo zaostaje za Venecijom, za
napuljskim kraljem, Medi
ejcima i ku
om Sforza. Da se odr
i, ono mora velik dio prihoda,
to ih izvlai
iz kr

anskog svijeta, potro

iti u korist svoje svjetovne vlasti. Zbog toga se
esto
ini, da je njegov
duhovni primat nad, katoli
kim svijetom podreen njegovim teritorijalnim interesima. ini se, da u
papinoj osobi svjetovni vladar
esto pobjeuje prvosve
enika, ato se dogaa utoliko prije,
to sad tiaru
dobivaju isklju
ivo Talijani. Hadrijan V. (1521-1523) bit e posljednji prekoplaninski Papa. Papiristvo
se talijanizira i time donekle izmi
e upletanju velikih sila, ali im u isto vrijeme postaje i vi
e tue
usvajaju
i nacionalna obilje
ja, koja su u prili
nom neskladu s njegovim ekumeni
kim poslanjem. Zbog
toga nije nimalo
udno, ako se u krilu kurije strahovito razvio nepotizam. Svaki se papa koristi svojim
dolaskom na prijestolje, da osigura budu
nost svoje porodice i svoje politike uvodei
to je mogue
vei broj svojih roaka u Sveti kolegij, bez ikakve brige o njihovim sposobnostima i o
ivotu,
to ga
vode, vesu i avinjonske pape povrijedile mnogo pobo
nih du
a. A
to da se tek ka
e o papama iz XV.
st.? Oni
ak i usred onog renesansnog svijeta, naviklog na krajnju raskala
enost dvorjanskog
ivota,
pobuuju sablazan. Treba se vratiti sve do X. st., do vremena Teodore, Marosije i Ivana XII, pa da
susretnemo moralno rasulo, koje se mo
e uporediti s prilikama u Rimu za vrijeme Aleksandra VI. (14921503), pa
ak i za Julija II. i Lava X. A pored toga jofeudalna surovost pruala im je u X. st. ispriku,
koju krajem XV. st. ne mo
emo navesti njima u prilog. Pomislimo samo, kakve je dojmove morao
ponijeti vjernik odlaze
i iz glavnoga grada kr

anstvn u vrijeme, kad je u njem bilo 6800 bludnica

(1490) i kad su pape i kardinali javno isticali svoje ljubavnice i priznavali svoju nezakonitu djecu
oboga
uju
i ih na ra
un crkve, Zaista je suvi
e, da je ovjek, kao
to je bio Borgia mogao sjesti na
prijestolje Svetoga Petra. Bolno je ono pretjerano nesuglasje, izmeu onoga,
to je papinstvo bilo i
onoga,
to je trebalo biti, pa biismo
eljeli da mo
emo na
i vi
e vjerske iskrenosti u za
titnicima
256

Bramantea, Rafaela i Michelangela. Kako god je Renesansa u Rimu vrijedna divljenja, u njoj ima ne
to,

to vrijea ki
enost,
to ju je ona nametnula prijestolnici katolikog svijeta, uinila ju je previ
e
tu
om Rimu velikih srednjovjekovnih papa. Nasljednici, Inocenta III. i Boniifacija VIII. tako su proeti
novim duhom, da vi
e ne po
tuju tradicije, kojima ipak zahvaljuju i ono malo utjecaja na svijet,
to se
josauvao. ini se gotovo, da je crkva za njih samo sredstvo, kojim
ele afirmirati svoju osobnu
veli
inu; i daje onim mnogobrojnim spomenicima i umjetni
kim djelima mnogo vi
e namijenjeno da
uzveli
aju njihovu vlastitu slavu negoli Kristovu.
Ni crkva ne udovoljava svome vjerskom poslanju, nimalo vi
e nego pape: neuspjeh koncila
ispunio ju je nezadovoljstvom i obeshrabrio, pa se prepustila apatiji i prilagodila zloupotrebama i
mlitavosti, koje je njihova neuklonjivost, inilo se, opravdavala: Visoko sveenstvo popunjalo gotovo
isklju
ivo iz redova
tienika kurije ili s vladarskih dvorova-pa je bilo potpuno svjetovnjako. Ve
ina,
biskupa dobivala je sve
eni
ki red : ako ga je uope dobivala - tek u trenutku kad bi zauzimali
biskupsko sjedi
te, pa je to oito bilo samb formalnost, koja ih gotovo nimalo nije smetala, kako to
potvruje nain
ivota veine njih. Jednima je ovladao ukus tada
njeg vremena pa su se, odu
evljavali
humanizmom i smatrali svojom
a
u, da
tite umjetnost. Drugi su se opet bavili politikom, pa vi
e
borave na dvoru nego u svojoj dijecezi. Gotovo svi vode rastro
an i veseo
ivot, love, piju i zabavljaju
se. Dakako, ni njihovi apostoli nisu ni
ta bolji.
Njihove su prebende u pravilu rezervirane za mlae sinove porodica, koji ve
inom uop
e ne
uzimaju sveenike redove, ne nose sve
eni
ko odijelo, jedva da prisustvuju vjerskim obredima i javno
uzdravaju prile
nice. upnici se naj
e

e zadovoljavaju samo time, da ubiru prihode sa svoje

upe, a
upravu njoj ne prepu
taju vr
iocima du
nosti uz plau najmanjim prihodom (portio congura), od koga
jedva mogu ivjeti, pa su okru
eni prezirom svojih
upljana zbog svoje bijede i moraju sve pretvarati u
novac, da bi se odr
ali na
ivotu bez milosti iskori
tavati roenja,
enidbe i sprovode. A
to se ti
e
samostana ,njihova je dekadansa utoliko jadnija,
to bi se ,od njih, s punim pravom moglo o
ekivati
vi
e
ara, vi
e strogosti ili vi
e naobrazbe. Moe se ustvrditi, da u poetku XVst. svi oni
ivotare u
naviklom i makinaJ.nom ispunjavanju svojih propisa. Zaista pobone du
e, koje ondje jouvijek tra
e
uto
i
te, osjeaju se nelagodno u dru
tvu ljudi bez ikakva ideala, koji od samostana tra
e samo miran,
udoban i osiguran
ivot. Samo jodominikanci razvijaju neku aktivnost. Ali -budu
i da je djelo
skolastike zavr
eno, mogu iskciri
tavati josamo podru
je inkvizitorske djelatnosti, a ako nije bilo
hereza koje bi trebalo suzbijati, oni se revnosno bave demonologijom. Dva pripadnika njihova reda
objavili su 1487. u Strassbourgu Malleus Maleficarum, odvratni zbornik zlodjela i sramotnih postupaka
vje
tica.
Takvo je sve
enstvo moralo uzbuditi javno mnijenje. Bila je preoita suprotnost izmeu njegovog
vladanja i po
tovanja,
to ga je za sebe zahtijevalo, te povlastica, koje je u
ivala, i prihoda, kojima je
raspolagalo. Aristokracija ih je prezrela zbog njihove prostote i neznanja, a graanstvo je negodovalo
zbog njihovih financijskih ili sudbenih imuniteta. Vlade su ve po
ele poduzimati mjere protiv
pavanja zemalja mrtve ruke i uplitanja crkvenih sudova u graanske sporove.
Ali je vjera ipak ostajala netaknuta. ini se, da jo od XII. st. nikad nije bilo tako malo
heretika,kao za onih pedeset godina
to su prethodile protestantizmu. Viklifizam u Engleskoj i
husitizam u e
koj gotovo su se posve ugasili. Ali bato je dokaz vjerske mlakosti, koja je ovladala
du
ama. Nitko ne istupa iz crkve, nitko na to i ne pomi
lja i ali se vjera pretvorila u naviku, u ivotni
propis; pa se ljudi mnogo vi
e dr
e njegovih obreda, negoli njegova sadr
aja. Na tom se osniva uspjeh
indulgencija (oprosta),
to ih je papinstvo, budu
i da je, uvijek bilo u nesta
ici novca, privoljelo da
raspisuje u svakoj pogodnoj prilici. Nema sumnje, da su oni, koji su ih kupovali, zaboravIjali da je
pokajanje neophodno potrebno da ti oprosti budu djelotvorni, pa su naprosto izmi
ljali da kupuju
osiguranje protiv opasnosti, kojoj se mo
da izlau li buduem
ivotu. Dakako, svi ne misle tako. Jo
257

uvijek ima gorljivih i pobo

nih du
a kojima je vjera neophodna potreba. Ali one tra
e zadovoljenje tih
potreba naje

e izvan redova crkve u individualnom misticizmu.

A i misticizam je u po
etku XV st. mnogo manje pro
iren negoli sredinom prethodnog stolje
a.
Op
i razvoj ideja suvi
e mu je suprotan. Uporedo s time, kako su se
irile renesansne tendencije,
najbolji duhovi sve vi
e smatraju religiju ne toliko uvodom u boanski ivot, koliko moralnim u
enjem.
Ideal
ovje
nosti, kako ga shva
aju Erazmo, Morus i Vives, nesumnjivo je pro
et kr
anstvom, ali je to
bilo kr

anstvo ako se smijemo tako izraziti prilagoeno potrebama zemaljskog

ivota. Otuda potje
e
njihova ravnodu
nost prema asketizmu i tradicionalnoj teologiji. Njih prili
no malo, mu
e dogme, i
krepost im se sigurnim ini najvi
im oblikom pobo
nosti, Uostalom, premda oni energi
no napadaju
redovnike i ne skrivaju svoj prezir prema skolasti
kom moralu, oni pomno paze, da ne prekinu s
crkvom. To su katolici koji dodu
e zadaju prili
no mnogo briga, ali su ipak katolici; visoko sve
enstvo,
dvorovi pa i sam papa ne skrivaju svoje simpatije prema njima. Oni se nadaju da
e bez buke, bez
krize, prostim utjecajem
to e ga izvr
iti razvoj ideja, zdrav razum,i naobrazba, kao i uz pomo
dru
tvenih autoriteta ostvariti vjersku reformu, punu takta
irokogrudnosti i tolerancije.
Taj e lijepi san potrajati samo trenutak; bio je povrh toga i neostvarljiv, jer protuasketsko
kr
anstvo humanista nije imalo ni
ta zajedni
ko s kr

anstvo crkve, pa bi, da je to vrijeme dopustilo,

neminovo do
lo do prije loma izmeu njima. Teolozi, koji su se pobunili protiv Erazma, vidjeli su to
veoma jasno, i ako im je papa naredio da u
ute, u
inio je to samo zato
to je bio pretjerano
odu
evljen renesansom, pa u prvom trenutku nije opazio opasnost. Visoko se sveenstvo isto onako
ulagivalo erazmovcima, kako se francusko plemstvo krajem XVIII. st. ulagivalo filozofima. To se
sve
enstvo nije isto tako nadalo vjerskoj revoluciji, kao
to se ni francusko plemstvo nije nadalo
politi
ka. I zaista, ni
ta nije omoguavalo da sc provala luteranstva predvidi. Nema sumnje, poslije
bijednog zavr
etka Bazelskog koncila, Njema
ku je ogoravalo muklo nezadovoljstvo s papinstvom.
Predbacivali su mu da suvereno raspola
e najvi
im crkvenim dostojanstvima i ne pomi
ljaju
i na to da
takav pastupak Papinstvo nije bio izravna posljedica njegovih zlih namjera prema njemakoj naciji
nego rezultat anarhi
nog ustrojstva Carstva, koje je isklju
ivalo svaku mogu
nost da se, i u Njemakoj
crkva podvrgne dr
avi, kao
to je to bilo u Francuskoj, Engleskoj, ili u panjolskoj. Humanisti su
takoer pove
avali to nezadovoljstvo; zapadali su u bjesnilo, kad bi uli gdje Talijani sjeverne narode
krste barbarima, pa su se iz samoljublja na klasi
nom latinskom hvalili
to su potomci onih Germana,
koji su se nekopobjedonosno oduprli ambicijama Rima. Iz njihova pera, u prvom redu iz pera Ulricha
von Huttena, proisteklo je jedno suprotstavljanje germanstva i romanstva, kome bi smo se najradije
nasmije
li, da se politi
ke strasti XIX. stolje
a nisu njime s toliko slijepog bijesa okoristile na
tetu
kulture. Njihove eskalacije nisu prelazile granice uskog kruga obrazovanih ljudi, ali su uza sve to u sebi
svojstvenom obliku pridonijele odr
anju neke vrste proturimskog raspolo
enja. Zar uostalom nisu
srednjevjekovni carevi u papama na
li svoje vje
ne protivnike? Tako se Rim, jednako svom poganskom
kao i u svom katolikom obliku, predstavljao ljudima kao vje
ni neprijatelj njemakog naroda.
Tim prigovorima,
to su nikli iz samoljublja, graanstvo je dodavalo znatno stvarnije.
Kao i posvuda, ono je s nestrpljenjem podnosila slobo
tine sve
enstva i prili
no je surovo
izra
avalo svoje protuklerikalno raspolo
enje, kad god bi mu se za to pru
ila prilika. Ali se nigdje nije
o
itovala potreba crkvene reforme. Ljudi su bili naviknuti na tradiciju i prihva
ali je. Bilo bi pogre
no
vjerovati da je Njema
ka izgarala od duhovne
ei, koju crkva vi
e nije mogla uta
iti, da joj je bilo
pretijesno u katolicizmu, pa da je nastojala da se intimnije zdru
i s bogom. Isuvi
e je lako konstruirati
na tlu vjere neku suprotnost izmeu germanske i latinske du
e. U stvarnosti nema znaka ni
eg takvog.
Premda se protestantizam rodio u Njema
koj i premda se prvi oblik,
to ga je poprimio, i prvi uspjesi,

to ih je postigao, zaista obja

njavaju samo njemakom sredinom, u kojoj se rodio, iako to ni
im ne
dokazuje njegov tobo
nji germanski karakter. Lutherovoj bismo Njema
koj isuvi
e lako mogli
suprotstaviti Calvinovu Francusku. Reformacija je vjerska pojava; a nije nacionalna pojava pa ako i
258

jest istina, da se ona u prvom redu pro

irila meu stanovni
tvom germanskih jezika, to ipak ne znai,
da je ondje na
la duhove, koji su bili sposobniji da je razumiju, nego da su ondje pomogli politi
ki i
dru
tveni uvjeti kojih drugdje nije bilo.
Luther spada meu one ljude, koje u svim zemljama i u svim vremenima uzbuuju sve do
najintimnijih temelja njihove savjesti oni. vjerski problemi, koje je lak
e osjetiti nego definirati. Rodio
se 1483. kao sin rudara u Eislebenu (u Saskoj) pa mu je otac, kao i tolikoj drugoj djeci iz puka, budui
da se istakao u
koli, namijenio zvanje pravnika. Od 1501. studirao je na sveuili
tu u Frankfurtu, pa se
1505. prestra
io od pomisli na smrt, koja umalo da ga nije zadesila za neke oluje, odustao od svoje
karijere i obukao redovniko odijelo u
av
i u jedan augustinski samostan. Kao i toliki drugi, nije ni on
na
ao dru
tevnog mira u asketskom
ivotu, pa je slilatrao sre
om, kad ga je general njegova reda
1508. odredio da zauzme katedru na teolo
kom fakultetu sveu
ili
ta u Wittenbergu. Ondje je 1517.
proglasiv
i slavnu tezu protiv prodavanja oprosta, iznenada istupio iz tame i obilje
io polaznu toku
reformacije.
Da li je Luther vetada odlu
io da prekine s crkvom?To je te
ko rei. Ali njegov svojevoljni i

estoki tempcrament, koji je razdra

ilo protivljenje, uskoro ga je doveo do krajnosti. Uostalom,
osjeao se ohrabren javnim mijenjem .. Prosvjedi augsbur
kog sabora (1518) prootiv poreskih nameta
papinske blagajne morali su uvrstiti njegovu odlunost. Osje
ao se siguran u sebe, volio je borbu, a
raspolagao je govornikim
arom i sna
nim zanosom u pisanju pamfleta. Isto tako kao Wyclif jednako
kao Hus on
eli da se obra
a narodu, i stoga pi
e na njegovu jeziku. Nije bilo ni
ega pogodnijeg od
njegova stila, punog duhovitosti, strasti i gnjeva, da pokrene du
e i da ih osvoji. Dodajmo tome, da

tampa iz njegova malog sveuili

ta u Wittenbergu raznosi njegovu sna
nu rijepo cijeloj Njemakoj.
Tek
to je prepirka otpo
ela, njezin se glas
uje svagdje. Prvi put se jedno vjersko pitanje raspravlja
pred pukom, izneseno je njemu na dohvat i podvrgnuto njegovu sudu. Pismo njema
kom plemstvu i
male rasprave pod naslovom Babilonsko su
anjstvo crkve i Kr

aninova sloboda, sve objavljeno 1520.,

zapravo su, ako se tako mo
emo izraziti, propagandne bro
ure, a uspjeh im je bio izvanredan. Dotad su
se u
enja protivnika crkve
irila meu masama propovijedima i apostolatom. Luteranstvo se nametnulo
izlivenim slovom, pa u brzini, kojom se pro
irilo, mo
emo vidjeti prvu manifestaciju snage

tamparstva.
Usporedo s razvitku Lutherove borbe njegova misao postaje odreenija i smionija. Rasprava o
oprostu gotovo se smjesta pretvara u napad protiv papinstva i zatim protiv cijele tradicionalne
organizacije crkve. God. 1518. radilo se josamo o tome, da se od pape apelira na koncil. Ali
papinstvo je veidu
e godine progla
eno isklju
ivo ljudskom tvorevinom a i za sam je koncil re
eno,
da mo
e pogrije
iti. Nepogre
ivo je samo Sveto pismo. Godine 1520. u
injen je odlu
ni korak: spasenje
kr
aninu donosi vjera, a ne dobra djela; vjerovanje u Krista pretvara svakog kr

ani na u sve
enika;
misa i sakramenti, osim krsta, euharistije i pokore, odbaeni su; sve
enstvo nema nikakvih prava, koje
ne posjeduje i laiko dru
tvo,i ono je, kao i svjetovnjaci, podvrgnuto vlasti svjetovnog maa, koji svoj
autoritet prote
e nad crkvom kao i nad dr
avom.
Luther je i
ao samo jodalje onim istim putem, koji su prije njega prokr
ili Wyclif i Jan Hus.
Njegova se teologija nadovezuje na raskolni
ku teologiju iz Srednjega vijeka: njegovi preci su veliki
heretici XIV.stoljea; duh renesanse nije na nj izvr
io nikakav utjecaj.
Njegovo u
enje da je spas uz pomovjere srodno je misticizmu, pa premda on, kao i humanisti,
dodu
e iz veoma razli
itih uzroka, osuuje celibat i asketski
ivot, on zauzima posve suprotan stav
prema njima potpuno
rtvuju
i slobodnu volju i razum vjeri.
Pa ipak, humanisti nisu propustili da plje
u njegovom burnom poetku; istina je, bio je to
diskretan pljesak ljudi, koji se ne ele kompromitirati i pomalo su uznemireni zbog tolike
estine, ali
259

su o
arani o
trim udarcima,
to su zadesili redovnike i skolastike, ra
unaju
i, da
e poslije tih glasnih
eksplozija svijet radije slu
ati njihovu umjerenost i njihovu mudrost: posvuda gdje vlada njihov duh;
rano luteranstvo susre
e samo simpatije: tako je bilo u Nizozemskoj na dvoru Margarete Austrijske i u
Francuskoj na dvoru Franje I. a u Njema
koj ona je izazvalo ne simpatije, nego odu
evljenje. Osobito
je graanstvo ju
nih gradova,
ivahije i aktivnije od graanstva na sjeveru, smjesta pristalo uz nove
tendencije. Ali uistinu; reformatorske vjerske ideje shvatio je samo veoma malen broj zaista pobo
nih
du
a; mase je meutim zanio u prvom redu napad na sveenstvo i Rim. U
enje o spasenju uz pomo
vjere izmie njihovoj pa
nji, i nitko joi ne pomi
lja na dogmatski prekid s crkvom; ali su one duboko
uzbuene razjarenim deklamacijama protiv trgovine svetinjama i sakramentima, protiv zloupotreba
samostanskog
ivota i najzad protiv drskosti tih sve
enika, koji sebe progla
uju crkvom, dok ona
uistinu pripada svima kr

anima. Vemnogi redovnici poinju istupati iz samostana; za pokret se s

propovjedaonica izjavljuju i
upnici. Ljudi poinju itati i tumaiti Bibliju. Iskaljuje se neka naivna

estina protiv tog sve

enstva; koje je tako dugo varalo narod sakrivaju
i mu pravu vjeru,
to je sadr
i
sveta knjiiga. I dio plemstva, posvjedouje isto toliko
ara. Njema
ki patriotizam mrnja na Rim,
neodreena, podjednako politi
ka, kao i vjerska nada u obnovu Carstva nadahnjuje vitezove, koji se
okupljaju oko Ulricha von Huttena i Franza von Sickingena. Dotle vladari razmi
ljaju. Kakve im
perspektive pru
a nada u sekularizaciju crkvenih imanja? Zanimljivo je, koliko je nagnu
e oslobaala
bo
ja rije, i koliko se zamamno ini nastojanje, da se izvojeva pobjeda Evanelja ostvarujui
najkorisniji od svih mogu
ih poslova. Ukratko, luteranstvo je za veliku veinu njegovih prvih pristalica
mnogo vi
e ustanak protiv papinstva, negoli pobuna vjerskih osje
aja...
A njegovo je napredovanje bilo utoliko lak
e,
to crkvu nije nitko branio. Ni narod, ni knezovi ne
dolaze joj u pomo. ak i ona sama daje dokaza o za
udnoj ravnodu
nosti. Istina je da nekoliko
teologa polemizira protiv Luthera; ali ona se odri
e djelovanja na one mase, koje su joj se tako dugo
pokoravale, a sad se odjednom okre
u od nje.
Moglo bi se pomisliti, da sumnja u svoje vlastite snage, i njezina nemousred tako znatnog sukoba
poveava dakako smionost njezinih protivnika Luther se nije bojao, da 10. prosinca 1520. na sajmi
tu u
Wittenbergu spali bulu; koja ga je osu
ivala.
Car Maksimilijan umro je 12. sije
nja 1519.,u trenutku, kad je kriza postajala do krajnosti
ozbiljna.Ona nije izvr
ila ni najmanji utjecaj na odluku izbornika. U dvoumijenju izmeu Franje I. i
Karla V. nije ih privoljelo vjersko pitanje, nego iskljuivo pitanje novca, da se izjasne za Karla...
Nije bilo sumnje, kakvo e on dr
anje zauzeti prema Reformaciji.
Da je on osobno i osjeao simpatiju prema njoj, politiki bi mu interesi zabranili da je poka
e.
Njegova se motemeljila prije svega na
panjolskoj, a zar bi bilo mogue, da se
panjolski kralj
sporazumijeva s herezom? Kako bi, povrh toga, mogao i pomi
ljati na to, da se svaa s papinstvom ba
u onom trenutku, kad mu je bila neophodno potrebna njegova pomo
, da se li Italiji odupre
pothvatima Francuske? Njegovi najo
itiji interesi povezivali su se dakle s njegovim osobnim
uvjerenjima i uinih ga braniocem crkve. To uostalom ne zna
i, da je on sam pred sobom tajio njezine
zloupotrebe; on je iz najdubljeg uvjerenja traio saziv opeg koncila, i svjetovne tendencije Papinstva
na
le su u njemu energinog protivnika. Ali je bio isto tako katolik kao i konzervativan, pa je
ivio u
tradicionalnom uvjerenju, da je crkva uvjet, pa ak i temelj dru
tvenog poretka i da je njezino
odr
anje isto tako neophodno potrebno za spas du
a, kao iza odranje svake zemaljske vlasti.
Da je Njema
ka bila dr
ava, sudbina Reformacije na
la bi se pod vladavinom takva vladara ili
veoma pogibeljnu polo
aju. U Francuskoj ili u Engleskoj ona bi se smjesta morala pokoriti kruni ili
povesti borbu protiv nje. Protestantski historici nisu u pravu, kad se
ale zbog nepostojanja politi
kog
jedinstva u Njemakoj u po
etku XV. st.; baje slabost monarhijske vlasti u Njema
koj, nazadno i
260

partikularistiko obilje
je njezinih institucija spasilo luteranstvo ili mu je u najmanju ruku osiguralo
ono naglo i lako
irenje u poreenju s u
asnim borbama,
to ih je kalvinizam od samog svog roenja
morao voditi u naprednijim i sna
nijim dr
avama.
Tek
to je stigao u Carstvo, Karlo se po
urio da vjersko pitanje iznese pred sabor u Wormsu,
sazvan u mjesecu travnju 1521. Luther je pozvan pred skup
tinu, koja mu je velikim dijelom bila
sklona, a do vrata zgrade, u kojoj se odravala, dopratilo ga je odobravanje mno
tva. On se dakle nije
morao bojati sudbine Jana Husa na koncilu u Konstanci. Odbio je da opozove, pa su ga pustili da
slobodno izae iz grada (17 . travnja 1521). Nekoliko sedmica poslije toga (8. svibnja) carski edikt
udario je i njega i njegove pristalice carskim progonstvom.
Ali se nitko nije mogao obmanjivati o znaaju te mjere. Carstvo nije imalo nikakvih sredstava
kojima bi moglo nametnuti njezino izvr
avanje, pa ona ustvari nigdje nije bila primjenjivana. Isto tako
nije bila kadra sprijeiti
irenje ideja, koje je osuivala, kao
to nije mogla ugroziti ni sigurnost onih,
koji su nastavili da ih
ire .
Karlo se morao pomiriti s tim porazom. Bio je u ratu s Filipom I. pa mu je bilo nemogu
e da u
Njema
koj odpo
ne vjerski rat, koji bi udvostru
io izglede njegova protivnika. Ali
to nije mogao
u
initi u Carstvu, mogao je u Nizozemskoj, pa se po
urio da ondje s neumoljiivom strogo
u organizira
ugu
ivanje hereze. Veje 1520. objavio prvi plakat protiv nje, a idu
e je godine naredio strogo
izvr
avanje Wormskog edikta. Sve je to bilo samo uvod u ono,
to je smi
ljao. Najradije bi, da je
svojim burgundskim pokrajinama mogao nametnuti
panjolsku inkviziciju, pa premda se pod
jednodu
nim protivljenjem svojih savjetnika odrekao toga; ipak je ondje organizirao represivni sistem,
koji je bio toliko nalik na nju, koliko je god to mogao biti, a da ne pobuni protiv sebe javno mijenje.
Papin prosvjed protiv te laike inkvizicije,koja je ovisila samo o dr
avi, naveo ga je, da je idu
e godine
ukine. Godine 1524. poeli su umjesto nje djelovati papinski institutori, koje je ipak imenovala vlada.
Tome se sve do kraja njegove vladavine pridru
uje niz sve
e

ih i nemilosrdnijih plakata, koji su ak

primoravali laike sudove, da progone i ka
njavaju smr
u sve one, koji nisu teolozi, a ipak raspravljaju
o vjeri ili pak one, koji poznaju heretike, ali ih ne prijave vlastima .
I ti su vjerski progoni do
ivjeli istu sudbinu. kao i svi oni, koji su im prethodili. Razjarili su do
heroizma najplemenitije i najiskrenije du
e. Nizozemska je imala tu povlasticu, da je dala prve
mu
enike Reformacije. Na dan 1. srpnja 1523. dva sugraanina Antverpena augustinci Henrik Voes i
Jean van Essen spaljeni na velikom brisellskom sajmi
tu. Luther ih je opjevao u jednoj od svojih
naljep
ih pjesama zahvalnica, a Erazmo je idu
e godine konstatirao da je njihova smrt mnogo koristila
luterovcima.
Moglo bi se postaviti pitanje,
to bi se dogodilo s luteranstvom u Njema
koj, da ga je i ondje
bilo mogue ispovijedati samo uz ivotnu opasnost. Mo
e se u najmanju ruku ustvrditi to, da bi se
irilo
kudikamo sporije i da se brzina njegova
irenja mo
e u prvom redu objasniti malom opasno

u, kojoj
su se inovatori izlagali. Ni
ta nije manje junako od njegove povijesti, pa je dopu
teno misliti da ona
popustljivost
to ju je luterovska crkva u budu
nosti imala posvjedo
iti prema svjetovnoj vlasti ne bi
bila tako izra
ena, da je u svom poetku u interesu svoje vjere morala rtvovati krv svojih pristalica.
Uostalom, nije bio daleko trenutak, kad e se ona; ne imaju
i ni dotad razloga da se bori protiv
knezova, utei pod njihovu za
titu.
ivot crkve bio je vestolje
ima tako isprepleten sa
ivotom dru
tva, da nitko nije mogao
napasti crkvu, a da u isto vrijeme ne potrese i dr
avom. Albi
inska crkva u XII.st. pobudila je
komunisti
ke te
nje.

261

Wyclif, je i nehotice pridonio agrarnom ustanku 1381., a poznato je, da je husitizam bio
potpuno proet socijalnim zahtjevima. Luterovska propaganda nije bila izuzetak toga pravila. Nema
sumnje, da u svjetovnim stvarima nitko nije bio konzervativniji od Luthera: On se veoma razlikovao od
humanista i bio je manje moderan od njih, pa je prihva
ao tradicionalni, utvreni poredak; bio je
revolucionaran samo u vjerskim pitanjima i njegovi gnjevni napadi protiv vlasti Rima
udnovato
odudaraju od njegove poslu
nosti lai
kim vlastima.
Ali prodrijev
i u krilo masa njegova
e propaganda uskoro potai one nejasne osjeaje, koje
krajnja bijeda gomila u njihovim srcima a ti su osje
aji bila strahovita snaga koja e, kad jednom
raskine lance, izmai svakom upravljanju i slu
ati samo sebe.
Sjeamo se iz ranijeg izlaganja, da se polo
aj njema
kog seljaka od kraja XIV. st. neprestano
pogor
avao. Kapitalistike tendencije idueg stolje
a josu vi
e pogodovale eksploataciji, kojoj ga je
izvrgavalo surovo i nemilosrdno plemstvo. U njema
koj knji
evnosti, kao ili njema
koj umjetnosti XV.
st. o Baueru se govori s izvanrednim prezirom. ini se, kao da u njemu gledaju samo odvratna ili
smije
na prostaka, prema kome je sve dopu
teno. I zaista, gospodari sebi dopu
taju sve na
tetu tih
nesretnika: uspostavljaju kmetstvo; ote
avaju kuluk, konfisciraju opinska imanja, smanjuju kmetske
estice, poveavaju sva korisna davanja, sudsko pravo i ti slu
nosti svake vrste. Ti su nesretni ljudi bili
u svakom vlastelinstvu potpuno bespomo
ni pred tla
enjem kome ga je podvrgao feudal
ev burg,
prihvaali su svoju sudbinu i mirili se njome, te tako do
ekali trenutak, kad se vjerski pokret, koji je
uznemirivao gradove, po
eo
iriti meu njima. Vjera je bila najstarija i najposve
enija navika,
neophodno potreban oblik i ak sam temelj
ivota, a oni su sad svojim o
ima gledali, kako je
neka
njeno napadaju, izvrgavaju ruglu i prkose joj u lice. Nestajalo je straha i strahopo
tovanja pred
sve
enstvom. Kako su oni mogli sa
uvati strahopo
tovanje i strah pred svojim gospodarima?
Zloupotrebe,
to su ih predbacivali crkvi,
inile su im se manje jasne negoli nepravde koje im je
nanosilo plemstvo. to se pokret vi
e
irio meu njima, sve ih je vi
e meu sobom zbli
avao u
zajedni
kom gnjevu. Njihova se slabost osniva na njihovoj osamljenosti. A sad kad ih je pokretala ista
strast osje
ali su se sna
ni pa su veprve pobune 1528. odjednom otkrile svu veli
inu opasnosti, koju
su suvremenici suvi
e prezirali a da bi je mogli predvidjeti.
Pokret se naglo pro
irio po cijeloj ju
noj Njema
koj i od Luxembourga do e
kih planina.
Pobunjenicima se ovdje ili ondje, pridru
io ak i gradski puk. Njihovi zahtjevi upisani u dvanaest
seljakih
lanaka, mnogo su vi
e socijalni nego vjerski. Oni tra
e vraanje evanelju, ali vi
e od svega
slobodu, i to onakvu slobodu, kako je oni shva
aju, a to zna
i,da mogu slobodno u
ivati
ume i livade,
pa zatim da se otresu protuzakonitog kuluka i samovoljne tiranije malih plemia.
Njihove ete
irile su se neodoljivo, i uas,
to su ga sijale na svom prolazu, paralizirao je
svaki otpor. Na surovost, pod kojom su tako dugo trpjeli, odgovarali su surovou. Dvorci i samostani
plamtjeli su u ognju. Strah je bio tako op
enit, a provala tako, nenadana, da su se grofovi, knezovi i
izbornici ponizili i po
eli pregovarati s pobunjenim mno
tvom i pristajati uz dvanaest
lanaka (Ali oni
vi
e nisu ,dovoljni nadama,
to su ih pobudili uspjesi,ni strastima, koje su oni raspalili. Stari misti
ki i
komunisti
ki snovi,
to su jood Srednjeg vijeka ostali pro
ireni meu narodom, ponovo su obuzeli
duhove.) Thomas Munzer je u Tirigiju fanatizirao seljake:obeav
i im svijet pravde i ljubavi u skladu s
voljom bo
jom, koji se mo
e ostvariti samo pokojem zlih i opakih. Te su propovijedi djelovale na one
jednostavne i
estoke ljude tako da su agramu pobunu pretvorile u neku vrst misti
kog terora. Ti su
izgredi ubrzali organizaciju otpora koju iznenadnost prvih uspjeha dodu
e odgodila, ali koji je bio
neizbje
iv:plemstvo je udru
ilo svoje snage protiv seljaka, a ovi prihvate bitku. Na dan 15. svibnja
1526. sasje
eni su kod Frankenhausena na komade. Pobjednici su bili utoliko nemilosrdniji, koliko su
prije toga bili vi
e prestra
eni. Dugo su gasili svoju osvetniku
ena tom puku, koji im se nedavno
usprotivio. Na vrat seljaka pao je te
i jaram nego ikad prije. Odsad su ga pokorno i pomireno nosili sve
do po
etka XIX. st.
262

Anabaptisti
ka kriza jobolje svjedo
i o vjerskoj zbrci, u kojoj je prenagli nestanak crkvenih
autoriteta ostavio du
e pu
ana. Shvativ
i luterovske propovijedi doslovno prvi su anabaptisti, koji su se
pojavili u
vajcarskoj veprije 1525., namjeravali podvri ne samo svoju vjeru, nego i samo dru
tvo
u
enju Svetog pisma. Budui da je ono sadr
avalo rijebo
ju, trebalo mu se prilagoditi do krajnosti.
Zar je uope trebalo crkve i dr
ave? Izvr
avanje biblijskih propisa trebalo je biti dovoljno za spas kao i
za ureenje odnosa meu ljudima. Stare srednjovjekovne hereze neizbje
ivo su uplele svoja uenja u
obja
njavanje Svetog pisma. Popularno manihejstvo, osnovano na suprotnosti tijela i duha, nije jood
vremena Albiana nikad posve nestalo. Sad je ponovno oivjelo i ispreplelo se s apoblipti
kim
privienjima i misti
kim stremljenjima, koja su se poev
i od XIV. st. tako na
iroko rasprostranila.
Pravednici su smatrali, da su pozvani da stvore novi svijet, u kom
e ope bratstvo sve, i
dobra i
ene pretvoriti u zajedni
ko vlasni
tvo te su ovi veoma lako stekli pristalice u ni
im slojevima
gradskog stanovni
tva meu zanatskim pomo
nicima i nadniarima mlade kapitalisti
ke industrije.

ire
i se meu manualnim radnicima od usta do usta, oni su brzo dospjeli i u Nizozemsku, gdje im je
industrija, ja
e razvijena nego igdje drugdje, pripremila, izvanredno plodno tlo. Nije
udo, da su javne
vlasti bijesno progonile njihove pristalice: i katolici i luterani takmi
ili su se meu sobom u divlja
tvu
protiv te tako revolucionarne hereze. Uostalom, progon te samo jopogor
ao opasnost od utopijskog
u
enja kakvo je bio dotada, anabaptizam postaje uenje mr
nje i nepomirljive borbe. Bijednici sad od
njeg ne oekuju samo osloboenje, nego i osvetu. Mnogi od njih ini se da su bili, naprosto, mahniti
zanesenjaci, podjednako pripravni da umru za svoju vjeru kao i da bez milosti
rtvuju ostali dio
svijeta. Oko god. 1533.
ini se da je Holandiju obuzela neka vrsta misti
ko socijalnog delirija. Plijenom
mu je postao gotovo cio ni
i puk po gradovima. U nekim gradovima cijeni se, da su
ak dvije tre
ine
stanovni
tva bile zara
ene, pa
ak pokolji, prijeki sudovi utapljanja i stavljanja izvan zakona svih onih,
koji su pristajali uz sektu nisu mogli zaustaviti njezino
irenje. Iz Amsterdama i njegove okoline krenuli
su 1534. proroci, pa su se okoristili jednom pobunom grada Munstera protiv njegova biskupa i osnovali
ondje Bo
je kraljevstvo.Mo
da se ni u kojem drugom trenutku povijesti ne oituje tako jasno, dokle
mogu strast, vjerska obmana i nada u ostvarenje socijalne pravde odvesti pu
ke mase. Anabaptisti su u
Munsteru za vrijeme od dvanaest mjeseci opkoljeni
etama katolikih i protestantskih knezova iz,
okoline, u neke vrste ludilu organizirali svoj Novi Jeruzalem. Uvedena je poligaminija i komunizam, i
oboje je u praksi prihvatilo i provodilo cijelo stanovni
tvo. Jedna misti
ka i socijalisti
ka utopija za
trenutak se pretvorila u stvarnost. Jurina grad, izvr
en 24. lipnja 1535., dokraj
io je krvavom kupelji
taj nastup kolektivnog ludila. Tek su u na
e vrijeme s tornja katedrale skinuti
eljezni kavezi, u kojima
su se dugo na vjetru njihale vatrom spr
ene kosti proroka Ivana iz Leydena i gradskog naelnika
Knipperdallinga. Zauze
e Munstera okon
alo je
estoku krizu anabaptizma, ali ga nije posve uklonilo s
lica zemljina.
Njegova su se revolucionarna mi
ljenja o
uvala u krilu puka isto onako, kako se, katarstvo
sauvalo poslije velikog progona u XIII. st. Ali on se kod ve
ine njegovih pristalica vratio na po
etnu
evaneosku jednostavnost, pa se u tom duhu ouvao sve do na
ih dana u krilu protestantskog svijeta
Evrope i Amerike. Selja
ki rat i anabaptizam postali su uzrokom, da su se od Luthera okrenuli
humanisti i erazmovci, koji su se prestra
ili tolikih nasilja i ponovo se bacili u krilo crkve. Jednako se
toliko prestra
io i sam Luther
estoko je napao pobunjenike i bez milosti se radovao njihovim
porazima. Odsad je bilo svr
eno s pu
kim tendencijama
to ih je o
itovao u poetku. inilo mu se, da
se mo
e nadati spasu reformacije samo tako, da je stavi pod za
titu i vodstvo knezova. Poznavaju
i ih,
morao je znati, da je meu njima op
enito vladalo mlako raspolo
enje prema vjerskim pitanjima.
Osim bavarskih vojvoda koji su bili isto tako nepokolebljivi katolici kao i Habsburzi. Drugi su bili posve
skloni da svoju vjeru usklade sa svojim interesima. Ni kod jednog od njih ne susre
emo ni najmanjeg
traga idealizma, ni najslabijeg izraza nekog iskrenog ili nezainteresiranog uvjerenja. Nema sumnje da
su bili nezadovoljni s etikom, ali je isto tako nesumnjivo da ne bi prekinuli s njom, da im taj prekid
263

nije pru
io priliku da sekulariziraju njezina imanja, konfisciraju njezine prihode i da udvostru
e svoju
vlast i utjecaj na svoje podanike proglasiv
i svaki sama sebe poglavarom crkve na svom podru
ju.
Dr
anjem tih branilaca nove vjere odlu
ili su posve zemaljski obziri. Od svih vjerskih konfesija,
luteranstvo je bilo jedina, koja im se umjesto da poti
e svoje za
titnike da joj
rtvuju svoj
ivot i svoj
imutak predstavila-kao dobar posao.
Saski izbornik i hesenski landgrof prvi su po
li putem, na kom e ih drugi uskoro slijediti.
Godine 1525, je veliki me
tar teutonskog reda, Albert Brandenbur
ki, usvojio reformaciju, da bi mogao
sekularizirati red i pretvoriti ga, u svoju korist, u svjetovnu kne
evinu. Vojvode Anhalta, Lubenburga,
Frigije, markgrofovi Brandenburga i Bayreutha takoer su se izjasnili za evanelje, tako se luteranstvo,
otpo
ev
i svoj put meu graanstvom ju
ne Njemake pristupanjem vladara pretvorilo u vjeru Sjevera.
Vladareva je naime vjera odreivala i vjeru njegovih podanika isto onako, kako je nekoza velike
shizme ona odre
ivala i njihovu pokornost rimskom ili avinjonskom papi. Pitanje savjesti smatrano je
dakle pitanjem discipline, ne bi se to oekivalo od religije, koja je progla
avala spasenje putem vjere i
priznavaja svakog kr

anina sveenikom.
U tom ima protivrje
ja, koje se mo
e objasniti samo sve jaom Lutherovom potrebom, da
spasi budu
nost svojih vjernika za
titom, koju
e im pru
iti svjetovna vlast, a narodi su tako poslu
no
dopustili, da im ta vlast nametne vjeru, da je to dovoljno kao dokaz o vrijednosti starog knji
evni
kog
kli
eja: o germanskom individualizmu. U pitanju je bilo najsvetije uvjerenje svakog pojedinca, a ipak
nije bilo ni pobuna, ni otpora. ini se da su njema
ki katolici isto tako lako prihvatili luteranstvo po
nalogu svojih vladara, kao
to su se Franci u V. st. odrekli svojih bogova, po
to se Klovis pokrstio.
Nema sumnje, da po tom treba zaklju
iti, da njihova vjera nije bila veoma
iva ali je razlog njihova
dr
anje isto tako i u potpunom zastoju politi
kog
ivota u Njemakoj, nitko ondje nije ni pomi
ljao da
ospori prava vladaru; ljudi su bili naviknuti da se prepu
taju njihovu vladanju; nigdje nije bilo onih
privilegija koji su, kao na primjer u Nizozemskoj ili
panjolskoj, ograni
avali njihova prava. Pu
tali su
im dakle bez ikakva prosvjeda da zauzmu mjesta biskupa, da imenuju superintendante sve
enstva, da
ukinu crkvene zadu
bine, zatvore samostane, sekulariziraju njihova imanja, organiziraju
kole, i da,
ukratko, svaki od njih, na svom tlu univerzalnu crkvu, podlo
nu papi, zamijeni teritorijalnom crkvom
(Landeskirche), podlo
nom svjetovnoj vlasti.
A ipak, Wormski edikt nije bio ukinut; Luther i njegove pristalice ostali su pod kaznom carskog
izopenja, a Karlo V. je u Nizozemskoj i dalje protiv njih progla
avao svoje sve krvolonije plakate. Ali
rat protiv Franje I. zadr
avao ga je daleko od Njema
ke i primoravao, da se strpi. Njegov brat
Ferdinand, kom je prepustio nasljedne zemlje habsbur
ke ku
e, i koji ga je zastupao u njegovoj
odsutnosti, bio je i sam veoma zauzet napadima Turaka u Podunavlju i nastojanjem da ga Mad
ari
priznaju nasljednikom svoga kralja Ludovika, koji je nedavne poginuo u bici na Moha
kom polju (1526),
pa stoga ni on nije mogao ni pomi
ljati na to, da stane na put
irenju Reformacije. Prema tome,
Francuzi i Turci omogu
ili su toj ideji da stekne neophodno vrijeme i uvrsti svoje polo
aje. Sabor na
Spiru donio je 1526. odluku, da do careva dolaska svatko radi po svojoj slobodnoj volji u pitanjima
onih, koje je osudio Wormski edikt. A kad se Karlo tri godine poslije toga htio vratiti na taj edikt, pet
je vladara i nekoliko gradova smjesta protestiralo protiv toga. Otad je za pristalice vjere ostalo ime
protestanti.
Do neizbje
ivog prijeloma do
lo je tek 1530., na saboru u Augsburgu, koji je sazvan poslije
careve krunidbe. Teolo
ka debata, u toku koje je Melanchton pro
itao Augsbur
ku ispovijest vjere,
mogla je na kraju samo jovi
e uvrstiti svaku stranu u njezinu vjerovanju, bilo je prekasno nadati se
izmirenju, koje deset godina prije toga mo
da nije bilo nemogue. Protestantski vladari napustili su
skup
tinu, koja je, na carev podstrek, ve
inom glasova sveano potvrdila Wormski edikt, osudila sve
vjerske novotarije i naredila op
i povratak u krilo crkve.
264

Protestantski vladari pripremili su se sada na borbu smatraju

i je neizbje
nom, godine 1531.
sklopili su u Schmalkaldenu savez s nekim gradovima, dobro su znali, da e car, koji je jouvijek bio
upleten u rat s Francuskom ustuknuti pred energi
nim dranjem. I zaista, on je idue godine u
Nurnbergu proglasio vjerski mir i do sastanka koncila ili idueg sabora zabranio svaki vjerski rat. To
priznanje nemo
i pove
alo je, dakako, samopouzdanje protestanata. Filip Hessenski, najnemirniji
meu njima, okoristio se prilikama i oslabio moHabsburgovaca koliko god mu je to bilo mogu
e. Uz
novanu pomofranncuskog kralja vratio je wirtember
kog vojvodu na vlast u njegovu vojvodstvu, koje
je Ferdinand pridru
io Austriji, pa je ondje smjesta uveden protestantizam (1534). Ne
to poslije toga,
posljednji laiki vladar na sjeveru Njemake, koji je ostao vjeran katolicizmu, protjeran je sa svojih
posjeda (1542). Veje i koelnski nadbiskup pokazivao namjernu da pristupi reformaciji. Magdebur
ka i
hilbertska nadbiskupija bile su vesekularizirane.
Najzad je mir s Francuskom u Crespyju (1544), omogu
io KarIu V. da se pone baviti dogaajima
u Njemakoj ,pa je nedavno donio odluku, da sazove op
i koncil i da ga tako oslobodi nirnber
kih
obaveza. Do
ao je trenutak za napad na
malkaldensku ligu.
Da su vjerski interesi protestantskih knezova bili jai od njihovih osobnih interesa, svi bi se
udru
ili, da se suprotstave udarcu. A ipak nije bilo ni
ega lak
eg negoli obe
anjima o teritorijalnom
pro
irenju postii neutralnost ili
ak suradnju nekolicine protestantskih vladara protiv njihovih
istovjernika. Luterovac Moric Saski osobito se istakao kao saveznik katolikog suverena u toj borbi
protiv luterovaca.panjolske
ete vojvode od Albe u
inile su ostalo. Bitka kod Muhlberga uni
tila je

malkaldensku ligu (2. travnja 1547) .

Izborni
tvo Ivana Fridriha Saskog dano je Moricu. Filip Hessenski se pokorio. Joiste godine,
Karlo je privolio augsbur
ki sabor, da prihvati interium (privremeno rje
enje), koji je do odluke
koncila uspostavljao prija
nji vjerski polo
aj u reformiranim zemljama.
Nije to bila pobjeda katolicizma, nego pobjeda cara koji je prestra
io pobijeene. Vi
e su se
bojali da ne padnu pod Karlov jaram i da ne izgube svoju vladarsku autonomiju, nego da, se ponovo
pokore Rimu. Morie Saski, koji nije, kao ni oni,
elio prevlast Habsburgovaca u Carstvu, pre
ao je k
njima. Nedostatak nacionalnog idealizma bio je kod njih jovei negoli nedostatak vjerskog idealizma.
Bili su Nijemci i luterovci, pa ipak, nisu oklijevali da kupe pomokatoli
kog kralja Francuske Henrika
II., prepustiv
i mu dio onoga ,
to bi se svagdje drugdje, osim u Carstvu, zvalo domovina ili bar, dr
ava.
Chambordskim ugovorom (1552) priznali su mu pravo da svojoj kraljevini pripoji tri zapadne biskupije:
Metz, Toul i Verdun. Hine
i strah da
e im Karlo nametnuti
panjolsko ropstvo , pozdravili su Henrika
kao za
titnika njema
ke slobode
eljeli su, dakako, samo to, da bude za
titnik njihova politi
kog
partikularizma, koji se vjerskim partikularizmom tako pogodno pojaavao.
Da ponovimo jojednom: luteranstvo je dakle spasila Francuska.
Karlo je morao pojuriti na lorensku granicu, pa je morao prepustiti luteranstvu slobodno tlo. Sve do
svoje abdikacije vi
e se, nije mogao vratiti u borbu. Njegov brat i nasljednik Ferdinand bio, je isto
takav katolik kao i on, ali su ga u Ugarskoj ugroavali Turci pa se pourio da umiri Njemaku. Vjerski
mir
to ga je 25. rujna 1555. zaklju
io sabor u Augsburgu, rije
io je cijelo pitanje. Vladarima je
priznato iust reformandi to jest pravo da prihvate Reformaciju, bilo da su to veu
inili ili da to
namjeravaju u
initi u budunosti. Podanici su morali primiti vjeru svojih vladara, ali su imali pravo
emigrirati uz uvjet,da prije toga prodaju svoja imanja. Izuzetak je utvren za crkvene kneevine, koje
su u svakom slu
aj morale ostati katoli
ke. Ako bi nijihov vladar pre
ao na drugu vjeru, morao je
abdicirati.

265

Ovako ugovoren, Augsbur

ki je mir bio mnogo vi
e nalik na obian politi
ki kompromis nego na neki
vjerski mir. Bilo je nemogue posvjedoiti potpuniju nebrigu o slobodi savjesti. Vjera stanovni
tva
prepu
tena je neovisnoj volji vladarevoj, kao da se naprosto radilo o nekom pitanju unutra
nje uprave.
Pravo slobodnog ispovijedanja vjere priznato je samo okrunjenim glavama: masa je smjela samo
slu
ati. Nema sumnje, da u tome treba vidjeti samo posljedicu na
ela o dr
avnoj vjeri, koje se dosad
primjenjivalo samo u korist same crkve a sad se proteglo i na luteranstvo. Netolerantnost je
podjednako vladala i na jednoj i na drugoj strani, i nova je vjera jednako kao i stara bolovala od
raskolni
tva u svojim redovima. Uostalom, augsbur
ki mir nije uveo nikakvu novost. Stanje,
to ga je
potvrdio, bilo je isto ono, koje je -kako smo vidjeli- u stvarnosti vepostojalo, u svima reformiranim
kneevinama.
Ali mirom se
injenino stanje pretvaralo u pravno. Protestantiizam je stekao svoje mjesto pod
suncem, i njegova je budunost bila osigurana.Veli
anstveno jedinstvo kr

anstva slu
beno je
razbijeno. Crkva nije samu sebe reformirala dovoljno rano, pa je morala gledati kako se pojavljuje
suparnika crkva. Dotad je, bez milosti uni
tavala svaku herezu, a sad je morala podnositi njezinu
trajnu prisutnost. Dogodilo se to zato,
to se svjetovna vlast prestala boriti za nju, pa je ak i sama
pre
la na stranu hereze. Ne samo da ju je priznala kao vjersku istinu, nego se i okoristila njezinom
potrebom da tra
i za
titu svjetovne vlasti, pa joj je nametnula crkvenu organizaciju; u kojoj je za
sebe zadr
ala polo
aj gospodara. S luteranstvom se zapravo iz povijesti javlja ne samo dr
avna vjera,
nego dr
avna crkva. Dr
ava sad imenuje, izobra
ava i nadzire sveenstvo, pa se ubudu
e koristi onom
golemom vlasti
to je ima nad du
ama. Posredstvom crkve ona e odsad u svoje ruke preuzeti nastavu,
koja joj je dosad izmicala. Poev
i od XVII. st. dr
ava e
kolovanje u
initi obvezatnim, pa
e se tako
njezine ovlasti pro
iriti na formiranje i na upravljanje idejama. Lako je pogoditi koliko
e joj to biti
korisno.
Pastori e s isto onolikim uspjehom propovijedati poslu
nost vladaru, kao
to e isusovci propovijedati
poslu
nost papi. Civilna e se vlast okoristiti svakim napretkom nove vjere koja je sve vi
e pro
imala
duh tada
njih ljudi.
Disciplina, po
tovanje autoriteta, povjerenje u vlast - sve su to svojstva,
to ih je ta nova vjera
predala modernoj Njema
koj. Najzad treba istai, da je baona razlog,
to je postala, mogu
a takva
dr
ava, kao
to je bila Prusija,to jest drava, u kojoj se susreu i zdru
uju podani
ke,
inovnike i
vojne vrline, ali u kojoj bismo uzalud tra
ili vrline slobodnog graanina.
Mo
da nije mogu
e na
i pogodnijeg primjera za to
nu ocjenu vrijednosti uloge,
to je imaju historijski
heroji, od Lutherova slu
aja. Kako god je bio velik udio,
to mu treba pripisati u pobjedi Reeformacije,
taj se uspjeh prije svega obja
njava moralnim i politi
kim prilikama u Njema
koj u po
etku XV. st.
Prepirka zbog oprosta pretvorila se gotovo smjesta u vjersku revoluciju zato
to su se vremena i osnove
promijenila. Pedeset godina prije toga isti ovjek, s istim uvjerenjem, istom snagom zanosa i
govorni
kim darom najvi
e ako bi zainteresirao nekoliko teologa svoje pokrajine, i nad njim bi se
zaklopila
utnja, kao
to je to bilo s tolikim njegovim prethodnicima. Ali moemo re
i joi vi
e- mo
e
se lako ustanoviti, da ak i temeljne ideje luteranstva nisu Lutherovo vlasni
tvo. U Nizozemskoj je
Wessel Gansfort, koji je 1489. umro nepoznat; a njegova su djela objavljena tek 1552., veznatno
prije formulirao ve
inu tih ideja, a u Francuskoj ih ponovo nalazimo me
u
lanovima malog kruga, koji
se oko 1515 . okupio oko Lefevra iz Etaplesa. One su, da se tako izrazimo,
ekale na pragu crkve da
doe trenutak, kad
e u nju provaliti. Luther ih je pognao da krenu a zatim je upravljao njihovim
napredovanjem. Bio je veliki moralni vodilac, ali je poznato, da takvi vodioci ak ni onda, kad ih
revolucije neodlo
no ustrebaju, ipak nisu njihovi pokretai.
Osim toga, u samoj je prirodi revolucija, da su zarazne; ni ova nije mogla biti izuzetak op
eg pravila.
Pa ipak, oblik,
to ga je luteranstvo tako rano poprimilo u Njema
koj zbog svoga intimnog savez s
266

vladarima, morao ga je sprije

iti, premda je ono pokrenulo Reformaciju, da upravlja njezinom
sudbinom i da za sebe sa
uva kormilo njezina budu
eg razvoja.Wittenberg, koji je, kako se za trenutak
inilo, imao postati zajedni
ko sredi
te svih vjernih poklonika evanelja, uskoro je razo
arao njihove
nade. Landeskirchen( su bile tijesno podlo
ne svjetovnoj vlasti, pa nisu imale dovoljno slobode u svom
istupanju, ni dovoljno nezavisnosti koja je bila nu
na za plodnu propagandu u inozemstvu. Previ
e su
se prilagodile njemakim politikim prilikama, a da bi se mogle uskladiti s drugim sredinama. Njihov im
je nacionalizam, ako se smijemo tako izraziti, unaprijed onemoguavao da izvr
e neki univerzalni
utjecaj. Jedino osvojenje,
to ga je luteranstvo uistinu izvr
ilo, bilo je osvojenje skandinavskih
zemalja, a dogodilo se to zbog toga,
to su se tamo
nji kraljevi izjasnili za njega, U
vedskoj ga je
Gustav Vaza, u sporazumu s plemstvom, koje je eljelo preoteti crkvena imanja, nametnuo narodu ve
1527. Katoli
ke pobune, koje su do 1543, bile prili
no brojne; bez milosti su ugu
ene i nisu imale
drugih posljedica osim
to su uvrstile kraljevsku vlast i dale zemlji
vrst monarhijski ustav, koji e joj
uskoro omoguiti da se uplete u evropske dogaaje. U Danskoj je Kristijan II. (1503-1523) za
ti
ivao i
pomagao reformaciju u elji da povea svoju vlast i da je nametne crkvi.
Tome se pridru
ilo plemstvo i graanstvo Kopenhagena prvo iz interesa, a drugo iz neprijateljstva
prema sve
enstvu. Pod Kristijanom luteranstvo je progla
eno dr
avnom vjerom 1536. Norve
ka i Island
ovi sile su dodu
e o Danskoj, ali su dotad sa
uvale svoju autonomiju ili elji da im je oduzme, kralj se
okoristio njihovim otporom danskoj crkvi. Luteranstvo im je nametnuto silom Islandski biskup.
Jan Areson umro je na strati
tu.
Luteranstvo je dakle pobijedilo samo ondje, gdje su knezovi ili kraljevi pristajali uza nj ili njegovu je

irenju malo znaenje pripalo vjerskom uvjerenju. Njegove su zaista iskrene i nezainteresirane
pristalice u po
etku bile veoma malobrojne.
Njegovo je usvajanje progla
avala vlast, a narod ga je prihva
ao iz poslu
nosti; zbog toga se
irio ako
se tako smijemo izraziti, pripajanjem novih podru
ja. Obra
anje du
a izvr
avalo se tek naknadno i
vremenom kao
to se vr
i asimilacija doma
eg pu
anstva s osvaja
kom nacijom.
Sklad monarhijske vladavine i luteranstva bio je tako potpun da se Reformacija
ak i kod naroda
njemakog jezika okrenula od njega gdje god ga ta vlast nije podupirala. Veoma je zanimljivo da su
demokratski kantoni u
vajcarskoj pod Zwinglijevim utjecajem sebi stvorili nezavisan vjerski ustav, uz
koji su u po
etku pristajali i mnogi slobodni gradovi na jugu Njema
ke.
Isuvi
e je o
ito, da se crkva u zemljama, gdje su vladari ostali vjerni Rimu, nije imala razloga bojati
luterovaca. Oni su po
tovali vlast, pa nisu ni na
as pomi
ljali da joj se odupru, pa
ak ni da joj otka
u
poslu
nost. Pokorili su se ,plakatima objavljenim protiv njih i suzdr
avali su se da svoju vjeru javno
propovijedaju; jedina propaganda, koju su sebi dopu
tali, bila je mu
eni
tvo. Svijet je uskoro opazio,
da oni nisu opasni, pa ih je
ak i u Nizozemskoj inkvizicija Karla V., koja je tako divljala protiv
anabaptista progonila donekle mlako.
Pa ipak se ini sigurnim, da je vjerski potres u Njema
koj u stanovitoj mjeri djelovao na prekid
Engleske s papinstvom. Ali je to bio samo posredan utjecaj i, ako se tako smijemo izraziti; ohrabrenje
mjerama, koje su same po sebi posve tue luteranstvu Henrik VIlI., koji se zanimao za teologiju,
smatrao je Luthera obinim heretikom i pobijao ga je u svom spisu Rasprava o sedam sakramenata koja
je navela Lava X. da mu podijeli naslov Branilac vjere. Progonio je Tyndala i zabranio njegov prijevod
Biblije. Motivi njegova protivljenja Rimu i stvaranja anglikanske crkve bili su izvan podru
ja vjere. Ni
on a pogotovu engleski narod nije osjeao ni najmanje potrebe da odbaci tradicionalna vjerovanja
kr
anstva.

267

Pripisati postupak Henrika VIII. naprosto njegovoj strasti prema Ani Boleyn, zna
ilo bi pobrkati
okolnosti dogaaja s njihovim uzrokom. Papino protivljenje kraljevoj rastavi od Katarine Aragonske
zaista ga je potaklo da nagovori skup
tinu sve
enstva da ga proglasi poglavarom i za
titnikom engleske
crkve i sve
enstva (the chief protector of the church and C1ergy of England 1531), da bi tako mogao,
poni
titi svoj brak (1533). Ali su se dogaaji mogli na tom zaustaviti, i da se to dogodilo, odnos
Engleske prema Rimu sigurno ne bi bio nepopravljivo pokvaren. Imenovanje Tome Morusa na dunost
kancelara (poslije osude kardinala Wolseya, 1530), dokazuje da vlada nije ni pomi
ljala da se udalji od
katoli
anstva. Parlament je svim snagama pomagao kraljevu stvar;
elio je da se okoristi polo
ajem i
stvori nacionalnu crkvu. Ali nitko nije pomi
ljao na raskol, a jomanje na herezu.
Prihvaaju
i polo
aj kancelara, Morus je sigurno namjeravao bez buke i nasilja u engleskoj crkvi
provesti one umjerene reforme o kojima su sanjali humanisti. Kao i Erazmo, on je
elio sauvati
tradicionalnu vjeru pro
istiv
i je. Ako je ra
unao na pomovlade u tom nastojanju, bilo je to samo uz
uvjet da i nju nadahnjuju isto tako isklju
ivo vjerski i nezainteresirani motivi, kao
to su bili i
njegovi.Ali je tad vladom upravljao ovjek, koji je svoje snage i svoju genijalnost posvetio nastojanju,
da Englesku uini apsolutnom monarhijom. Thomas CromwelI obrazovao se u
koli talijanskih
politi
ara, pa je dr
avu shvaao samo kao neograni
enu prevlast krune. Za njega je kao i za
Machiavellija crkva bila samo politiki faktor, ali pritom utoliko znatniji faktor,
to je njegov utjecaj
na ljude bio ve
i podvr
i ga slu
bi vladarevoj, znailo je dakle predati u njegove ruke svu onu snagu i,
utjecaj koji je crkva temeljila na svom posve
enom karakteru: koriste
i se poslusno

u parlamenta i
njegovim neprijateljstvom prema rimskoj kuriji, nagovorio ga je, da izglasa akt o supremaciji koji je
kralja priznavao jedinim vrhovnim poglavarom engleske crkve na ovoome svijetu i odobrio mu sve
asti, sudske ovlasti,autoritet, sve imunitete, koristi i prednosti, koje pripadaju tom dostojanstvu, kao
i pravo da ispituje, ispravlja, suzbija, reformira i ka
njava sve zablude, hereze,zloupotrebe,
neurednosti i izopaenosti, koje bi mogle bi ti ili mogu biti, zakonito popravljene djelovanjem bilo
koje vrste duhovne vlasti ili jurisdikcije. Idue godine kralj je proglasio Cromwella svojim generalnim
namjesnikom u crkvenim pitanjima . .Tako se engleska crkva poklonila pred podno
jem kraljevskog
prijestolja, a vladar, koji je sjedio na tom prijestolju zauzimao je otad za nju polo
aj pape. Bio je to
raskol, ali jone hereza. Meutim nije trebalo mnogo
ekati, pa da se iz raskola rodi i ona.
Cromwellu nije trebalo dugo da crkvu pretvori u obi
an instrument kraljevske vlasti. Kaptolima je
nametnuta obaveza da na biskupsku
ast uzdiu samo osobe, koje je ozna
io kralj. ak se i od
propovjednika zahtijevalo da imaju kraljevo odobrenje i u isto vrijeme svi su samostani podvrgnuti
pregledu a o njegovu rezultatu nije bilo sumnje .. Spretni je ministar odlu
io konfiscirati njihova
imanja, dijelom u korist krune, a dijelom u korist plemstva; s ciljem da interesi lordova i sitnog
plemstva (gentry) ubudu
e budu solidarni u dr
anju noveg crkvenog ustrojstva, kao
to su poslije, u
Francuskoj, interesi kupaca nacionaliziranih dobara imali biti u skladu s interesima revolucioinarnog
re
ima. Budu
i da je plemstvo prevladavale u parlamentu nije bile te
ke ishoditi odredbe, koje su 1536
i 1545. dekretirale ukidanje svih samostanskih zajednica u zemlji
lanci vjere,
to ih je skup
tina
sve
enstva 1536. bez prosvjeda prihvatila, prekinuli su posljednju vezu, koja je jedinstvo vjere dotad
jovezivala englesku crkvu s univerzalnom. Ti su
lanci prihvaali kao temelj vjere same Bibliju i
zakljuke prvih triju ekumenskih koncila (the Bible and the three creeds), a od sakramenata su zadr
ali
samo krst, pokoru i euharistiju. U obrede i u organizaciju hijerarhije nisu uvedene nikakve promjene.
Usvojena je otprilike srednja pozicija izmeu protestantizma i katolicizma, prilino nalik na onu, koje
su humanisti
eljeli neprijetno dovesti papinstvo.
Pa ipak se najbolji i najslavniji od njih, Toma Morus, 1532. odrekao svoje kancelarske slu
be a dvije
godine poslije toga njegova je glava pala na strati
tu. Najpoboniji i najprosvje
eniji duhovi
to su
te
ili za reformom crkve, bili su ogor
eni i uzbunjeni nasiljem koje im je vlast nametala. Vladin im se
sistem inio, a zaista je i bio, moralnim despotizmom, koji je nametnut uz pomoterora. Cromwelleva
268

je policija prevodila pravu inkviziciju i

rtve, zbog primjera odabirane iz redova najodlinijih ljudi u
zemlji, bez milosti su
rtvovane cilju,
to ga je stra
ni ministar imao pred o
ima. Uzalud se plemstvo
sa sjevera pobunile u ime katolicizma i slobode; njegovi su, napori doveli samo do novih smaknu
a.
Strogost, koja je primjenjivana protiv katolika; nebine je odudarala od kraljeva kolebanja ili
dogmatskim pitanjima. Poslije 1536., prestra
en manifestacijama jedne uostalom malobrojne skupine
pretestanata,on je o
ito nastojao da se pribli
i tradiciji, i njenih
est
lanaka;
to ih je sve
enstvo
1539. na njegov poticaj potvrdile, prili
no jasne ocrtava povratak u smjeru katoli
ke vjere. Glasan pad
i smrt Cromwelleva 1540. obja
njava se djelemice njegovim, nastojanjem da Englesku uvue u savez s
njemakim luterevcima. Na trenutak se
ak
inile da Henrik VIlI. pomi
lja na izmirenje s Rimom ili da
pristaje uz ideju, da reformu crkve provede op
i koncil. Uostalom dr
anje Tridentinskog koncila navelo
ga je da odustane od te naune
elje. Pred smrt (1547)joje promi
ljao da s njema
kim vladarima
sklopi kr
ansku ligu i da misu nadomjesti jednostavna communion service.
Poslije njega zavladao je kaos. Maloljetnost Eduarda VI. (1547-1553) omogu
ila je Protektorima,
najprije vojvodi od Serierseta, zatim grofu od Warwicka, da otvereno poma
u pretestantizam. Misa je
ukinuta, slike uklenjene iz crkvi, celibat sve
enika odba
en, usvojen je obavezni molitvenik (prayerbook), a novi
lanci vjere oblikovali su uenje, kome je anglikanska crkva ostala vjerna sve do na
ih
dana .. Sve je to nametnuto silom usred prave vjerske anarhije. Dok su na svim stranama do oaja
dovedeni katolici poticali pobune, pojavila se nova stranka zahtijevajui radikalnu refermu vjere i
crkve. Na pozornicu je stupio kalvinizam.
Kalvinovo roenje (1509) dijeli od Lutherova cijelo jedno pokoljenje. Vjerska kriza koju jonitko nije
megao predvidjeti u trenutku kad je otpo
injala karijera njemakog reformatora, zaokupljala je sve
duhove u trenutku kad je po
ela karijera francuskog reformatora.
Luther je kao i svi njegovi suvremenici bio ba
en u svijet skolastike teolegije, Kalvin se formirao u
sredini, koju su strastveno uzbuivala pitanja autoriteta Svetog pisma, milosti, spasenja putem vjere,
vrijednosti sakramenata, sve
enikeg celibata i primata rimske stolice. Prvoga je navodila njegova
savjest i dogaaji da istupi iz crkve u kojoj je uzalud tra
io du
evni mir. Drugi taj crkvi zapravo nikad
nije ni pripadao. Nije morao izvr
iti nikakav napor da prekine s njim. Veod prvog dana smatrao ju je
spomenikom zablude i prijevare. Intimne drame savjesti bile su mu u
teene. Nije morao tra
iti boga.
Bio je siguran, da njegovu rijemo
e na
i u Bibliji, samo u Bibliji. Trebala je samo da posveti svoj

ivot njezinu razumijevanju i borbi, da ljudima nametne poruke,

to ih je u njoj na
ao srce i osje
aji
nisu kod njega imali nikakve uloge.
Luterovski mu je misticizam bio posve tu. Razmi
ljanje, umovanje,logika - te su bila sredstva kojima
je vjeravao.
Nema sumnje, njegova je li
nost imala va
an udio u svemu tome.
Ali pritom treba ipak uo
iti, da je reformacija poslije svoje prve eksplozije trebala prije svega
povezane, jasne i
vrsto oformljene u
enje i trebala je dogmatiku, ako se smijemo tako izraziti, koja
e se suprotstaviti staroj degmatici, i crkvu, koja
e biti kadra da se bori protiv stare crkve. Ona je te
trebala utoliko vi
e,
to se pora
eni katolicizam oporavljao, koliko svoje snage na Tridentskom koncilu
i pripremao snaan protivnapad, kome Reformacija sigurno ne bi odoljela, da joj nije pomogao
kalvizam.
Kalvin nije imao ni jedno obilje
je borbene i nagle Lutherove naravi, on je svoje vjerske potrebe
zadovoljavao duhovnim radom, pa je gotovo sigurno, da bi na svijet djelovao samo perom, da nije bile
269

dogaaja, koji su odlu

ili njegovom sudbinom. Sazrio je da bi zrela ovjeka bau vrijeme, kad je
francusko kraljevstvo donijelo odluku, da zauzme stav protiv Reformacije; ono je prema njoj isprva
posvjedo
ilo iste simpatije kao i prema Renesansi, s kojom ju je,
ini se, brkalo. Franjo I. je za
Erazma, kome je ponudio katedru na College de France, osje
ao po
tovanje, koje je uznemirivale i
razdra
ivale teolege na Sorbonni. Louis de Berquin,jedan od uenika Lefevra iz Etaplesa,propovjedao
je na njegovom dvoru.Njegova sestra Margareta ispovjedala je veoma slobodno kr

anstvo,izmje
ano
sa platoni
kim tendencijama i evaneoskim misticizmom,koje je bilo veoma srodno
protestantizmu.Ona je otvoreno
titila novatore,pa je Lefevre do
ao u njezino malo kraljevstvo
Navarre,da ondje na miru zavr
i svoj
ivot.ak se za Dianu od Poitiersa smatralo,da je vrlo sklona
luterovom uenju.Sigurno je da je kralj prilino dugo zadr
avao univerzitet i parlamente u razvijanju
njihove revnosti protiv hereze.Ali je isto tako sigurno i to,da nije pomi
ljao,pa
ak da nije mogao
pomi
ljati na to,da se posvaa s papinstvom.Konkordat zaklju
en 1516.g. s Lavom X. priznavao mu je
pravo da imenuje biskupe i opate samostana i ograniavao apelacije na rimsku kuriju-svime time
osiguravao mu je tako znatan utjecaj na francusku crkvu,da nije mogao do
i u napast da ga se
odrekne.Od vremena Filipa Lijepog kurija se uvijek,iz razboritosti ili iz zahvalnosti suzdr
avala da
ometa prava prema kleru,
to ih je kruna sebi prisvajala.Vlada je veoma dobro ocjenjivala polo
aj koji
joj je bio priznat.U Franuskoj nije bilo niti jednog od onih razloga,koji su navodili njemake vladare ili
Henrika VIII. u Engleskoj da prekinu odnoe s Rimom i zamjene ih nacionalnom crkvom.Politi
ki
interesi,koji su drugdje tako obilno pomagali Reformaciji,ovdje su,naprotiv,poticali na otpor protiv
nje.Dogodilo se,dakle,a i moralo se dogoditi,da kralj vi
e nije mogao produ
iti s toleriranjem
pokreta,koji je sve oitije izra
avao svoje neprijateljstvo prema Rimu,a da se u vlastitom narodu ne
probudi prigovore,da mu je sukrivac.On se oko 1530.g.prestao protiviti zahtjevima,koji su tra
ili
progone,pa premda nije,po uzoru na panjolsku,osnovao dr
avnu inkviziciju protiv hereze,ipak je
dopustio vjerskim i svjetovnim vlastima da je progone,koliko su smatrale potrebnim,a to je zna
ilo s
nesuzdr
anim bijesom.
Kalvin je imao 25 godina (1534),kad su ga progoni otjerali u izgnanstvo. Nizozemska,koja je vebila
i joje tako esto imala biti uto
i
te francuskih prognanika,bila je nepristupana zbog zakona Karla V.
protiv hereze,pa se on uputio prema romanskoj vajcarskoj.eneva je venekoliko godina bila u
punom politi
kom i vjerskom vrenju.Da bi se oduprla svom nasljednom neprijatelju,savojskom
vojvodi,graanstvo je zatra
ilo i dobilo pomoBerna.Ve1526.g. su Eiguenoti (Eidgenossen) protjerali
iz grada vojvodine pristalice.Ali Bern je bio protestantski,i savez s njim uskoro je enevljane dobro
upoznao s Reformacijom.Jedan francuski bjegunac,vatreni Guillaume Farel,vodio je strastvenu
propagandu u prilog Reformacije.Kao i svagdje,zbunjena se crkva nije oduprla ili se oduprla lo
e,pa je
nova vjera,uz pomo ljubavi prema autonomiji i mr
nje prema Savoji,dok su njezine pristalice
blokirale grad (1534-1535),uskoro pobjedila.Na dan 10.kolovoza 1535.g.naredbom Vijea ukinuta je
misa-puk je uni
tavao slike,a najvei dio sve
enstva pobjegao je.Pobjeda nad Savojom,postignuta
sljedee godine,uinila je enevu nezavisnom republikom.Ondje je dakle u isto vrijeme,kad je
uvedena nova vjera,uveden i novi politi
ki re
im-oboje je otad imalo ostati nerazrje
ivo ujedinjeno.
U toku ith dogaaja Kalvin je prolazio kroz
enevu,pa ga je Farel ondje zadr
ao. Njegova se misao
potpuno pouzdavala u samu sebe;jo 1536.g. objavio je spis Ustanova kr

anstva (Institution
chretienne). Sad mu se pru
ila prilika,da primjeni svoja na
ela u krilu mlade republike,koja je josva
treptjela od svoje pobjede.U pozadini su je
titili
vajcarski kantoni,a od ofenzivnog povratka Savojaca
branila ju je francuska politika; zbog toga eneva nije imala nikakva razloga da se boji za svoju
nezavisnost,pa je mogla u sigurnosti,unutar svojih zidina,obrazovati teokratsku vladavinu,koja je imala
biti najsavr
enija,ili to
nije,jedina primjena
istog kalvinizma,i tako sna
no pridonjeti njegovu
pro
irenju u svijetu.eneva je za nj bila sveti grad,kakav su se anabatisti,deset godina prije toga,u
svojim mistikim snovima na trenutak ponadali da e osnovati u Munsteru.
Dovoljno je poznato da je glavna kalvinisti
ka dogma uenje o predestinaciji. Spasenje ovisi samo
o bo
joj volji,i ona je oduvijeka unaprijed obilje
ila odabrane. Crku
ini op
instvo odabranih.Ali
budu
i da je nemogu
e doznati dali je milost bo
ja nekog izabrala ili nije,du
nost je svakog
ovjeka,da
270

to,ako se smijemo tako izraziti,samome sebi doka

e,posvetiv
i se svim snagama slu
enju bogu.Prema
tom,kalvinistika predistentinencija,umjesto da vodi kvijetizmu,potie na akciju.Ona potie ljude na
to utoliko vi
e,
to bog nije zami
ljen kao dobri otac,nego kao gospodar,kojega je rijeotkrivena u
Svetom pismu i predstavlja najvi
i zakon.Cio se
ivot mora posvetiti Pismu, i dr
ava je opravdana samo
ukoliko ga po
tuje.Dok je Luther vjeru zato
io u podruje savjesti,i prepustio svjetovnoj vlasti da
organizira crkvu i po svojoj volji upravlja politikim interesima,Kalvin podvrgava sveokupnu ljudsku
djelatnost teologiji.On je isto tako univerzalan,isto tako apsolutan kao katolika crkva.Najradije bi
rekao,da je to bio i vi
e.Jer,najzad,crkva je priznavala svjetovnom ma
u njegovo vlastito poslanje
usporedo s onim,koje je dano duhovnom ma
u.Jedan vlada tijelima,a drugi du
ama,i prvi je podlo
an
drugome samo u vjerskim pitanjima.Za Kalvina je,naprotiv sam Bog htio da bude stvorena dr
ava,pa
ona stoga mora biti pretvorena u instrument bo
je volje.Ona nije podlo
na sveenstvu,te prema
tome,postoji nezavisno o njemu,njezina vlast ne potje
e od sveenstva,ali dr
ava djeluje u skladu s
ciljem,zbog kojeg je stvorena,samo onda,ako je intimno povezana sa sve
enstvom u nastojanju da
naloge Previ
njega dovede do pobjede jona zemlji i da se bori protiv svakoga tko se tome usprotivi
ili svakoga,tko uvrijedi njegovo veli
anstvo,tj. protiv poroka,hereze,idolatrije,i to napose protiv
rimske idolatrije,koja je najodvratnija od svih.Takav sistem ideja,ako se primjeni do kraja,nu
no je
vodio do teokracije,pa je
enevska vlada na podstrek Kalvinov zaista tu teokraciju i ostvarila.
Konsistorij,skup
tina pastora i laika,vr
io je,ako se tako smijemo izraziti,vrhovni moralni nadzor u
republici.On ne vlada,nego nadgleda i kontroliraopinska vijea i odr
ava ih na pravom putu.Crkvene
ordonanse primjenjuju i civilne vlasti.Smrtna kazna,tortura,progonstvo i zatvor pogaa u razmjeru s
te
inom prijestupa,ali uvijek s primjernom strogo
u,svaku povredu crkvenih propisa ili
udorea.Pohaanje hrama obavezno je;preljub se ka
njava smrtnom kaznom:pjevaneke profane
pjesme mora izvr
iti javnu pokoru.Vladanje svakog pojedinca izvrgnuto je stalnom ispitivanju,koje ga
progoni
ak i u njegov dom i prote
e se i na najneznatnije ine njegova privatnog
ivota.Hereza se bez
milosti gu
i:dovoljno je podsjetiti na smrtnu kaznu Michela Serveta god.1553.
U isto vrijeme kako je postala uzor kr

anske dr
ave,eneva je postala i plameno sredi
te vjerske
propagande.Francuske izbjeglice,koje su progoni za vrijeme Henrika II. dotjerali onamo,postali su prvi
Kalvinovi u
enici i nadahnuli se njegovim duhom.Najslavniji meu njima,Theodore de Beze,znaio je
za Kalvina isto ono,
to je Melanchton zna
io za Luthera;bio je organizator nastave,bez koje crkva
uop
e nije mogua.God.1559. osnovana je
enevska akademija,koja je u biti bila namjenjema
izobrazbi ministara,koji su,gotovo bismo mogli re
i,bili kalvinisti
ki misionari.Jer, izobrazba,
to su je
primali,pripremala ih je prije svega za
irenje kalvinisti
kog nauka. Apostolat,
to ga je Luther potpuno
zanemario,za Kalvina je bio neophodno potreban uvjet za propagandu vjere.To ne zna
i,da je on odbio
suradnju vladara;ali je do
ao suvi
e kasno,a da bi mogao ra
unati na njih.Oni su vezauzeli svoj stav.U
Njema
koj je samo palatin-izbornik usvojio,pa prema tome svojoj zemlji nametnuo kalvinizam.Izvan
Njema
ke kontinentalni kraljevi su svagdje pristajali uz Rim,a engleski je kralj nedavno svojim
podanicima nametnuo nacionalnu crkvu.Trebalo se dakle pripremiti za borbu i tek pomo
u nje dovesti
bo
ju rijedo pobjede.Dr
ava je posvuda o
itovala neprijateljsko raspolo
enje.ak i vi
e.Rimska crkva
bila je za trenutak zbunjena nenadanim napadom, koji ju je zatekao,ali se sad poela oporavljati i
pokazivala se pripravna ne samo da je brani nego i da ponovno osvoji polo
aje,
to ih je izgubila.Pavao
III. je 1542.g. obnovio inkviziciju a 1545.g. sazvao je Tridentski koncil.Mlada Dru
ba Isusova veje
po
injala voditi rat protiv hereze,buditi du
e iz njihova mrtvila,poticati katoli
ku pobonost i osnivati
svoje prve
kole.Kalvinov je polo
aj bio dakle neuporedivo te
i nego Lutherov. Njemaki se reformator
okoristio neprijateljevim iznenaenjem.A Kalvin je svagdje nailazio na pripravnost i oboru
anog
neprijatelja.Da bi protiv njega poveo uspje
an napad,morao je razviti svu svoju osobnu energiju i svu
energiju svoje organizacije.
Uostalom,ako su katoli
ki izgledi za obranu sredinom XVI.st. bili mnogo ve
i nego 1517.g.,porasli su i
protestantski izgledi za napad.Sada se vjersko pitanje svagdje postavljalo sa strahovitom
jasno
om.Grevi seljakog rata i rata protiv anabaptista,koji su to vjersko pitanje isprva zastrli velom
271

socijalnih zahtjeva,prestali su.A s druge strane,vi

e nije moglo biti nade u mogunost,da do
e do
izmirenja s crkvom. Trebalo se dakle izjasniti ili za staru ili za novu vjeru.Obje su zahtjevale du
e ljudi
i zvale ih sebi,ali su ih samim tim primorale da preispitaju svoju savjest,a to je kod ve
ine njih
dovodilo do onoga,
to su jedni nazivali odpadni
tvom (apostasia),a drugi obra
enjem (conversio). Bilo
je svr
eno s onom uobiajenom vjerom,u kojoj su ljudi zadrijemali u XV.st.Radilo se o tom,da se
svatko izjasni u prepirci,u kojoj je bilo u pitanju vjeno spasenje,pa se svatko na temelju svoje odluke
svrstao u jedan od dva tabora,koji su u to vrijeme postojali,i morao se pripremiti na borbu.Osobno
uvjerenje,kako smo vidjeli prije u tekstu,imalo je veoma sporednu ulogu u prisilnom
irenju
luteranstva na temelju vladareva samoodreenja;naprotiv,osobno je uvjerenje imalo golemu ulogu u
kalvinizmu,koji je mogao raunati s pobjedom samo ako za sebe pridobije vjernike.
Dru
tveno ustrojstvo XVI.st. nije propustilo da mu doe u pomo.Kapitalizam,kome su smetala
ogranienja,
to ih je crkva postavila trgovanju novcem i spekulaciji,sigurno mu je pribavio nesvjestan
pristanak znatnog broja poduzetnika i poslovnih ljudi.Ne smijemo pritom zaboraviti,da je Kalvin
priznao zakonitost posuivanja uz kamate,koje je Luther,ostav
i u tom kao i tolikim drugim stvarima
vjeran tradiocionalnoj teologiji,jouvijek osuivao.Prve materijalne izvore,stavljene na raspolaganje
novoj crkvi za pokri
e tro
kova njezine propagande ( ako se pritom smijemo poslu
iti ovim veoma
modernim izrazom,koji je meutim savr
eno u skladu s pravim stanjem stvari),predujmili su joj
oboga
eni trgovci.Oko 1550. bilo je u Antverpenu,meu burzovnim ljudima vemnogo nonoobra
enih
vjernika.Katolici su se
alili na to,da se oni koriste svojim utjecajem na radnike i primoravaju ih,da u
najmanju ruku prividno pristanu uz njihovu vjeru.I plemstvo je veod po
etka dalo znatan broj
pristalica.Za obja
njenje tome,dovoljno je podsjetiti,da se meu njima pro
irila naobrazba,da su pod
utjecajem humanista temelji stare vjere bili potkopani i da je sklonost prema raspravljanju i ljubav
prema novotarijama bila probuena.Plemstvo francuskog jezika isto je tako strastveno
italo Ustanovu
kr
anstva,kao
to je njemako plemstvo
italo Lutherove pamflete.Treba se sjetiti dojma,
to ga je
pobudila mahnita logika te male knjige na one duhove,koje je
itanje Rabelaisa,objavljenog gotovo u
isto vrijeme, veisuvi
e pripremilo za ruganje
crkvi i za shva
anje, da je ta ustanova vepre
ivjela. Najzad je i industrijski proleterijat, kod koga su
progoni, ne ugu
iv
i anabaptizam, ostavili upornu mr
nju, neizostavno pru
io pomo novoj vjeri
premda je ta pomo, bar u po
etku, bila znatnija po svojoj buntovnosti nego po iskrenosti.
Demokratsko i silovito ustrojstvo
to ga je Kalvin dao svojoj crkvi
udesno je pomoglo njezinu
napretku. Ono je naime pozivalo vjernike da izravno sudjeluju pri organizaciji svake vjerske zajednice.
Ako je ministar bio njezin duhovni poglavar, konsistorij, koji djeluje njemu o boku, regrutirao se iz
redova laika. Po
rtvovnost svakog pojedinca u toj maloj skup
tini izabranih, koju je neprijatelj opkolio
i primoravao da rauna samo na samu sebe, ako je htjela da se odri,odravala se u neprekidnoj
pripravnosti. Gorljivost, uvjerenje; hrabrost i fanatizam
ak i ministara osiguravala im je svagdje,
kamo su prodirali, zarazan utjecaj. I njihov broj dokazuje isto onako kao i njihova energija, svu snagu
mlade crkve. Oko, 1540. susre
emo njezine pripadnike ve u svim krajevima Francuske, u
Nizozemskoj, u Engleskoj. Izobra
eni u enevi, a uskoro poslije toga i u Lausannu, Strassbourgu i
Heidelbergu. Oni se odlikuju svim obilje
jima pravog sve
enstva, i to isto onoliko aktivnog i
obrazovanog sveenstva, koliko je katoli
ko sveenstvo joopenito bilo neznala
ko i bezvoljno. Bili su
naoru
ani znanjem, radili su skladno i odr
avali veze meusobom posveujui se du
om i tijelom
svome cilju. Prodirali su u gradove preru
eni i pod uzajmljenim imenima, propovijedali evanelje
nave
er, iza zatvorenih vrata, u kakvom svrati
tu, u dnu nekog dvori
ta, ili na kakvu zaaba
enom
mjestu u predgrau. Kad
to usred nekog ru
ka ili ve
ere, u kojoj prijateljskoj kui, po
inju izvr
avati
svoju misiju nastojei da obrate uzvanike pou
nim razgovorima i dijele
i im knjige ili pjesme. Ako ih
iznenade, znaju da ne mogu o
ekivati milost. Ali njihov glas,
to se di
e joiz plamena i dima loma
e,

iri i oja
ava u du
ama onu vjeru, za koju umiru. Uskoro
e im prepla
eni krvnici vode
i ih na
smaknue stavljati krpu u usta da ne mogu govoriti. Da bismo ponovo nai
li na takvu postojanost i
takvo juna
tvo, treba se vratiti sve do po
etka kr

anstva. I kao
to je to bilo u vrijeme, kad se raalo
272

kr
anstvo, pu
ke su pri
e pobo
no opisivale posljednje trenutke tih mu
enika, a kako su se ti opisi

irili
tampom, smjesta su postali najdjelotvornije sredstvo propagande. S druge strane, hajke na
vjernike
irile su svojim progonima nadaleko upravo onaj isti po
ar, koji su htjele ugasiti. U
Francuskoj i Nizozemskoj bjegunci su ga prenosili iz pokrajine u pokrajinu. Drugi su emigrirali u
Englesku i
kotsku. Na istoku Evrope, ministri su djelovali u Poljskoj i Ugarskoj, pa su se ondje uskoro
obrazovale op
ine u gotovo svima gradovima.
Tako su kalvinizam odlikuje meunarodnim obilje
jem, svoga
irenja, ni razlika u jezicima, ni razlika u
obi
ajima ili u politikim re
imima nije za njih predstavljala zapreku. Njegova crkvena organizacija
davala mu je takvu prodornost i takvu nezavisnost u nastupanju, kakvu bismo uzalud tra
ili u
luteranstvu. Umjesto da se podvrgne starateljstvu i za
titi vladara;kao
to je u
inilo luteranstvo,
kalvinizam rauna samo na sebe sama. On ne tra
i za
tite i ne boji se borbe. Svagdje gdje se
pojavljuje, glasno i propovijeda svoje vjerovanje, smiono otpo
inje napad, a njegov radikalizam ne
podnosi kompromis.Izmeu njega i pristalica rimskog idolopoklonstva, te babilonske bludnice, nije
mogue izmirenje. Ljudi su mogli biti ili njegove pristalice ili njegovi protivnici. Na katoliku
nesnosljvost on odgovara jednakom nesno
ljivo
u. Na progone uskoro e odgovoriti pobunama, i
silovitost njegova istupanja, smionost njegovih izazova, razjarenost i jetka
estina njegove polemike
razoru
uju i vrijeaju
ak i one koje njihova vjerska ravnodu
nost ne bi predodredila da se pobune
protiv njega.
Kavga,
to je on pokre
e, za svakoga poprima osobno obilje
je; ona na dnu ljudskog srca podjaruje
mrnju i najzad nu
no dovodi do graanskog rata.

273

TREE POGLAVLJE
EVROPSKE DRAVE OD SREDINE XV. ST. DO SREDINE XVI. ST.
I. MEUNARODNA POLITIKA
Ni velike socijalne promjene, ni velike krize misli ne podudaraju se neophodno s promjenama u
meunarodnoj politici. Nema sumnje, da su Renesansa, Reformacija i kapitalizam, izvr
ili dubok
utjecaj na
ivot razli
itih dr
ava; ali oni nisu izvr
ili nikakav utjecaj na one posve nove uvjete, koji su
od sredine XV. st. odredili uzajamni poloaj tih dr
ava. Evropa je u istom onom trenutku, kad se
zbivalo, toliko intelektualnih, vjerskih i ekonomskih promjena, imala zahvaliti obi
nom sticajem
okolnosti:
to je pored toga doivljavala i radikalan preobra
aj u sistem snaga, koje su od po
etka XII.
st. u njoj postojale.
Onih pedeset godina,
to su pro
le od svr
etka stogodi
njeg rata, bilo je dovoljno da poremeti
tradicionalni evropski politiki poredak. Velika borba Francuske s Engleskom donijela je svojim
zavr
etkom evropskoj zajednici samo nove, neoekivane probleme: na zapadu izlaze na pozornicu nove
snage: Burgundska dr
ava du obala Sjevernog mora, a na jugu Pireneja,
panjolska dr
ava,
obuhva
ajui ubudu
e u jednom jedinom monarhijskom bloku Kastiliju i Aragon; na istoku dotle Tursko
carstvo ugroava kr

anski svijet novom provalom islama. Sluaj, ta tajanstvena snaga, koja

neprestano, po svom nahoenju izigrava ljudske ra
une, prouzrokovao je dakle da se Evropa u istom
trenutku, kad je otpoelo novo kriti
no doba njezine unutra
nje povijesti, morala suprotstaviti
vanjskoj pogibelji.
Turska provala je, nema sumnje, najve
a nesre
a, koja je zadesila Evropu sve od kraja Rimskog
carstva. Kamo god je doprla, donosila je ekonomsku propast i moralno opadanje.Svi oni narodi,
to su
pali pod njezin jaram: Bugari; Srbi, Rumunji, Albanci, Grci, zapali su u stanje nalik na barbarstvo, iz
kog su iza
li tek po
etkom XIX. st, Germani, koji su u V. st. osvojili Zapad, nisu bili manje surovi od
Turaka. Ali su smjesta usvojili zapadnu vi
u kulturu pre
av
i na kr

anstvo, pa ih je pokoreno
stanovni
tvo uskoro apsorbiralo. Naprotiv, izmeu turskog islama i kr

anstva njihovih podanika nije

bilo mogue nikakvo izmirenje. Razlika izmeu njihovih vjera u
inila ih je uzajamno nedostupnima i
ovjekovjeila u tim zemljama odvratni re
im, u kom drava po
iva samo na sili, odrava se samo
eksploatacijom i
ivi isklju
ivo uz tu cijenu, da kod pobjednika odrava prezir prema pobijeenome,a
kod pobijeenoga mr
nju prema pobjedniku. Osim jednog dijela Albanaca, nijedan se od naroda,
podlo
nih sultanu, nije obratio na islam, a i Turci, uostalom, nisu izvr
ili nikakav napor, da ih obrate.U
vjerskom pogledu za Alahovu je slavu bilo dovoljno, da njegovi vjernici vladaju nad
aurima; u
politi
kom je pogledu za odranje dr
ave, koja se nikad nije izdigla iznad primitivne koncepcije
potpuno vojnikog re
ima bilo dovoljno,
to je kr
ane primorala na ulogu poreskih obveznika. Tako ih
je njihova vjera u
inila potpuno bespravnima i jovi
e u
vrstila njihovo robovanje. Po
ev
i od Selima
I. (1512-1520)
ak je i njihova krv bila podvrgnuta poreskoj du
nosti. Periodiki su najljep
u djecu
oduzimali roditeljima i djevojke prodavali za u
ivanje mu
karcima, a dje
ake prevodili na islam i zatim
ih uvr
tavali u janji
arske
ete.
Evropa nije mogla sprije
iti pad Carigrada, a nije mogla sprijeiti ni napredovanje turske moi
na kontinentu i u bazenu Sredozemmnog mora. Pape su uzalud nastojale da kod evropskih naroda
probude duh kri
arskih ratova.Njihovoj propagandi, kojoj je najizrazitiji predstavnik redovnik
Kapistran, po
lo je dodu
e za rukom da pokrene dobrovolja
ke
ete napol zane
enjaka i napol
pustolova, ali je za uspjeh trebalo ostvariti suradnju razli
itih dr
ava u naporu oko zajedni
ke obrane,
a takva je suradnja bila nemogu
a. Neki historici smatraju za to odgovornim tobo
nji nacionalni
274

egoizam modernih dr
ava, ali pritom zaboravljaju, da se ni srednjovjekovne dr
ave nisu nikad udru
ile
u borbi protiv muslimana. Univerzalni karakter kri
arskih ratova osniva se na sudjelovanju naroda, a ne
na sudjelovanju vlada. Uostalom, njihov neuspjeh protiv mnogo manje stra
nog protivnika nego
to su
bili Turci, dokazuje, da se ni
ta, ne bi moglo o
ekivati bk i da oni moralni i dru
tveni uvjeti, koji su
pogodovali kri
arskim ratovima, nisu i

ezli bez povratka. Jedina mogu

nost da se ostvari uspje
an
otpor turskoj navali bila je ta, da se stvori opi savez cijele Evrope i u jednoj ruci za vi
e godina
udru
e sva novana i vojna sredstva. Savezi,
to su u XVI. st. sklopljeni protiv Louisa XIV. u XIX. st.
protiv Napoleona i 1914. protiv Njemake, kadri su do
arati, kakav je napor trebalo izvr
iti, da uspjeh
bude osiguran. Ali dr
ave XV. st. nisu bile materijalno mudre da to ostvare. Uostalom, najmo
nijima
od njih turska se opasnost
inila tek veoma dalekom prijetnjom koja nije zahtijevala da se i one
upletu. Cio teret borbe prepu
tali su onima, kojih se izravno ticala.
Ali neposredni susjedi Turaka nisu na nesreu bili kadri da im se odupru. Nema ni
eg jadnijeg od
nesposobnosti,
to su je dokazali i koja je upropastila toliko herojske po
rtvovnosti. Da su republika
Venecija, habsbur
ka Austrija i kraljevine e
ka, Ugarska i Poljska ujedinile svoje snage, sigurno bi
postavili sna
nu zapreku neprijateljevu napredovanju. Ali umjesto toga, svatko se prepu
tao samo
svojim ambicijama ili svojim interesima, tako da nikad nisu radili slo
no. Venecija se odlu
ila samo na
nepovezane poku
aje, poduzete bez poleta i okon
ane 1479. i 1502. mirom, koji je svaki put zapravo
zna
io poraz, tako da joj je od njezina veli
anstvenog oto
kog posjeda i od svih luka na Levantu ostala
samo Kandija. A
to se tie Habsburgovaca, koji su s ne
to
irokogrudnosti mogli postati spasiocima ili
bar braniocima Evrope, njima nije uspjelo da se izdignu iznad kratkovidne, pohlepne i sitni
arske
politike. Fridrih III. (1440-1493) i Maksimilijan (1493-1519) oprezno su se dr
ali daleko od bitaka i
gledali na dogaaje, kojima doseg nisu mogli shvatiti, samo, s dinasti
kog stajali
ta, vrebajui na
priliku da se doepaju
e
ke i ugarske krune, te tako ostvare najvi
i cilj lukavih spletki svojih predaka.
Poslije smrti Albrehta Austrijskog (1439) njegova je udova uz pomo Fridriha III. poku
ala
sauvati e
ku i Ugarsku svome sinu Ladislavu, posmrtnom djetetu, kojega je dugotrajna malodobnost
obe
avala, da
e biti podjednako kobna za narode, kao i povoljna za habsbur
ke namjere. Ugarska je
te makinacije izigrala time,
to je krunu ponudila poljskom kralju Vladislavu III., dok su esi priznali
svojim regentom Jurja Podjebradskog. Vladislav je 1444. s oru
jem u ruci poginuo u bici kod Varne
bore
i se protiv Turaka. Ladislav Posthumni imao je tada pet godina. Ugarski velika
i zatra
ili su ga od
Fridriha III., ali je on odbio da im ga izru
i. Na to su vladu i obranu zemIje povjerili najhrabrijem
izmeu sebe, Ivanu Hunjadiju. On je umro 1456., po
to je prije toga spasio Beograd. Budu
i da je
idue godine umro i Ladislav, Fridrih III. se po
urio da za svoju ku
u zatra
i i e
ku i Ugarsku. Bio je
uostalom podjednako lakom kao i pla
ljiv, pa se nije usudio da bilo
ta poduzme. Tako su esi bez
obzira na njegove pretenzije za kralja izabrali Jurja Podjebradskog, a Mad
ari sina Hunjadijeva, Matiju
Korvina (1458). Taj sin junakov bio je politiar. Umjesto da svoje oru
je okrene protiv Turaka, koji su
1458. osvojili Srbiju, a 1479 poslije smrti Jurja Kastriota (Skenderbega, 1468),i Albaniju pa zatim
zauzeli Bosnu i Hercegovinu i primorali kne
evine Moldavsku i Vla
ku da im pla
aju danak - Korvin je
vi
e volio da svoju vlast pro
iri na
tetu svojih kr
anskih susjeda. Budui da je papa izop
io Jurja
Podjebradskog, koji se oslanjao na e
ke utrakviste, i proglasio ga zbaenim s prijestolja, Matija Korvin
se okoristio time da ga napadne ida dopusti katolicima, da njega proglase
e
kim kraljem (1469).
Zatim se okrenuo protiv Fridriha III., koji je podmuklo nastojao potkopati njegovu mo
, poveo na njega
vojsku i 1485. protjerao ga iz Bea. Umro je pet godina poslije toga pribaviv
i Ugarskoj kratkotrajnu
slavu i besplodne uspjehe. Nije ostavio nasljednika, pa su Habsburzi, koji su uvijek vrebali, smjesta
zatra
ili nasljedstvo. Ponovo im je izmaklo, ali time ipak nije premorilo njihovu strpljivost. Mad
ari su
priznali za kralja poljskog kraljevia Vladislava, kome su
e
ki utrakvisti joza
ivota Matije Korvina
predali krunu. Maksimilijan Austrijski sporazumio se s njim u jednom, od onih branih ugovora kojima
se njegova ku
a izvanredno odlikovala. Dvostruki brak udru
io je Ludovika, sina VIadislavljeva, s
Marijom Austrijskom, unukom Maksimilijanovom, i Ferdinanda, njegova unuka, s Anom Ugarskom.
275

Poslije smrti svoga oca (1516) mladi je Ludovik II. morao povesti vojsku protiv Sulejmana II., koji
je dovr
io osvajanje Balkanskog poluotoka, pa se sad okrenuo protiv Ugarske i nedavno u
ao u Beograd
(1521). Ludovik je 1526. potuen kod Moha
a. Taj je poraz bio jedan od najsjajnijih uspjeha Austrije,
jer je njime najzad stekla
e
ku i ugarsku krunu za kojom su njezini vladari tako dugo
eznuli i koju je
turska pobjeda sad napokon osigurala. Ferdinand se uostalom zadovoljio time, da naslijedi pravo svoga

urjaka. Bio je to trenutak kad je trebalo pozvati Njemaku na obranu ugro

enih granica. Ali je
Njema
ku razdirala kriza reformacije pa je bila manje kadra nego ikad da poduzme kolektivni napor.
Protestantski su vladari vidjeli u Turcima saveznika, koga im je poslala providnost a katoli
ki vladari
nisu namjeravali da svojom borbom protiv Turaka osiguraju Habsburgovcima pove
anje snage, koje ih
je ispunjalo ljubomorom. Tako je Sulejman bez muke dopro sve do Pe
te a 1529. je do
ao i pod zidine
Bea, gdje su ga samo poodmaklo godi
nje doba i bolesti u vojsci sprijeili da ga ne osvoji. Ali ipak je
je u svojoj vlasti zadr
ao cijelu Ugarsku Sve do Ennsa, a Ferdinand mu se mirom,
to ga je 1547. morao
sklopiti, obavezao na pla
anje danka. Sva je Ugarska, osim uskog pojasa
na sjeveru i zapadu, kao i stanovitih dijelova Hrvatske i Slavonije, koji su ostali Habsburgovcima,
podijeljena na Sand
ake. Transilvanija i isto
ni dio zemlje ureene su u posebne kne
evine, u
vazalnom odnosu prema Porti. Sam Sulejman pretvorio je glavnu crkvu u Pe
ti u d
amiju.
Za njegove vlade (1520-1566) tursko je carstvo postiglo svoj najvei opseg. Vepod Sulejmanom
(1512-1520) zauzeli su obale Crnoga mora a krimski Tatari primorani da pla
aju danak. U Egejskom
moru zauzet je 1522. Rhodos, a vitezovi Sv. Ivana, koji su ga juna
ki branili, preselili su se na Maltu,
kamo ih je pozvao Karlo V. i gdje su se od
ali sve do Francuske revolucije. Mezopotamija, Sirija i
Egipat pripojeni su turskoj dr
avi izmeu 1512. i 1520. Al
ir i Tunis zauzeo je odmetni
ki gusar
Barbarossa pa su te zemlje postale istaknuti polo
aj Velikog Gospodara u zapadnom dijelu
Sredozemnog mora. Tako je islam u sredini XVI.st. imao u Evropi mnogo strahovitiji polo
aj, nego
to
ga je ikad imao u vrijeme svega velikog
irenja. Ali ovaj je drugi nalet do
ivio istu sudbinu, kao i onaj
prvi. Trenutak njegova najvi
eg uspona bio je u isto vrijeme i peetak njegova opadanja. Uostalom,
Turci nisu kao
to je to bilo s muslimanima u X. i XI. st., svojom kulturom nadoknadili ,
to su izgubili
otkako im je poela opadati ratni
ka snaga. Oni su bili i ostali barbari. Uostalom, u tome, po mom
mi
ljenju, nema niega,
to bi bilo svojstveno njihovoj rasi. Turci su jednako u Aziji kao i u Evropi
do
li u dodir samo s dekadentnim kuturama bagdadskog kalifata i Bizantskog carstva, a one su obje bile
preslabe, da se nametnu svome pobjedniku. S druge strane, posve vojnika organizacija njihove dr
ave
onemogu
ila im je dru
tveni napredak. Ali budu
i da je takva dr
ava nepreduktivna, mogla se odr
ati
samo osvajanjem. im joj ratovanje prestane dobavljati prihode, koje sama nije kadra stvoriti, ona se
iscrpljuje. Ona se mora neprestano pove
avati, pokoravati uvijek nove obveznike na plaanje danka ,i
time osiguravati svoj opstanak. Otako je
irenje turske dr
ave prestalo na nju se oborio financijski
nered i poresko tla
enje sa svim svojim politi
kim, ekonomskim i moralnim posljedicama. Nema
sumnje, trenutno je jouvijek dolazilo do prelaznog obnavljanja snage.Ali ocijeniv
i njezin razvoj u
cjelini, povijest turske dr
ave poslije Smrti Sulejmana II. zapravo je neprestano i neizljeivo opadanje.
Ve bi odavna nestala iz redova dr
ava, da joj evropske sile nisu spasile
ivot svojim
nesporazumijevanjem o tome, kako da meu sobom podijele njezine posmrtne ostatke. Izvanredni
polo
aj,
to ga ima na morskim tjesnacima; pribavio joj je meunarodnu va
nost, koja ju je spasila
sudbine,
to je zadesila Poljsku. Evropa je
utke podnijela zlo
ina
ki napad na jedan kr

anski narod,
ali joj jouvijek nije po
lo za rukom da tjera muslimanske osvaja
e, koji su joj svojem prisutno
u na
njezinu tlu donijeli nesre
u i nanijeli sramotu njezinoj kulturi.* Za
uuje pomisao, da su marljivi i
neopasni Mauri Granadskog kraljevstva protjerani u Afriku jokrajem XV. st.,dok Turci 1918. jouvijek
sjede u Carigradu. Nemajui dovoljne snage da ih odanle otjera, Evropa se postepeno navikla na
njihovu prisutnost, premda nije prestala da ih smatra uljezima, i tako im najzad priznala mjesto u
*

Podsje
amo da je prvi tekst Pirenneovo djelo pisano joprije svr
etka I. svjetskog rata.

276

evropskoj zajednici. ak i vi
e! Evropa ih je pripravno uplela u svoje svae. Zar nije veFranje I. u
svojoj borbi s Karlom V. tra
io pomoSulejmana II?
Kako kad se taj savez na prvi pogled
inio nakazan, on je ipak bio samo posljedica politi
kih
poreme
aja
to su zadesili kr

anski svijet poev

i od sredine XV. st.
Svr
etak stogodi
njeg rata ostavio je Francusku i Englesku u veoma razli
itu pola
aju. U Engleskoj je
gotove smjesta izbila borba izmeu kue York i ku
e Lancaster,i dok se plemstvo meu sobom ubijalo
na bojnim poljima, a kraljevi Eduard IV., Henrik VI., Eduard V. i . Richard III. uz pomopodlih
vjerolomstava, zlo
ina i evidentnih ubistava dolazili na prijestolje ili s njega silom odlazili, zemlja se
sve do dana, kad joj je dolazak prvog Tudora, Henrika VII., (1485), vratio mir, morala odrei svakog
aktivnog upletanja u dogaaje na Kontinentu. Naprotiv, Francuska je pod Karlom VII. u
ivala okrepan
mir. Moglo se pomisliti, da ju je iscrpila strahovita kriza,
to ju je upravo preivjela. Meutim, bila joj
je potrebno samo nekoliko godina da ukloni posljednje tragove svega
to je podnijela. Ta je nacija
sada prvi put dokazala onu elastinost i sna
nu energiju, koju je dotad uvijek oitavala poslije velikih
katastrofa u svojoj povijesti: Kad je Luis XI. 1461. naslijedio svoga oca, Francuska je neosporno opet
bila najjaa snaga na Zapadu. Ali je i ona bila u posve novom meunarodnom polo
aju, koji e iz
temelja izmijeniti smjer njezine vanjske politike .
Mo
e se re
i, da je njezinu politiku jood kraja XI. st. neprestano odreivala
ivotna potreba da
potisne englesku vlast s francuskog tla. Njezine intervencije u Nizozemskoj kao i njezini odnosi s
Carstvom ili s Iberskim poluotokom svode se gotovo bez izuzetka na motive
to ih je nametala ta velika
borba. Engleska nije bila samo glavni, nego i jedini neprijatelj Francuske. Ona je na Kontinentu imala
samo takvih neprijatelja, koje je protiv nje pokrenula Engleska: Otona IV. u Njemakoj i u XIV. st.
flandrijske grofove. Izvan toga; ona je u pozadini imala mir i mogla sve svoje snage posvetiti napadu sa
zapada. Ali u trenutku, kad je prestao stogodi
nji rat, takvo je stanje i
ezlo zauvijek. Bilo je svr
eno
sa starom kontinentalnom sigurno
u kraljevstva. Odsad
e se morati boriti na svojim suhozemnim
granicama, pa
e se dosada
nja tradicija potpuno preokrenuti: Engleska e ga u budu
nosti napadati
samo kao saveznik njegovih evropskih protivnika.
Formiranje Burgundske dr
ave bilo je prelazna to
ka toga preokreta u politi
koj povijesti. Vesmo
prije u tekstu vidjeli, kako se Filip Dobri okoristio svojim sudjelovanjem u stogodi
njem ratu, da osim
Flandrije i Arteisa pod svojom vla

u ukupi najve
i dio teritorijalnih kne
evina, koje su po imenu
ovisile o Carstvu, a prostirale su se od Ardenna do Zuiderseea; bile su to vojvodstva Luxembourg i
Brabant, te grofovije Hainaut, Namur, Helland i Zeeland.
Tom bloku posjeda Karlo VII. je sklopiv
i s vojvodom mir u Anaasu (1439) pripojio je i gradove na
Sommi. Burgundsko vojvodstvo i Frannche Comte takoer su pripadali tome veli
anstvenom posjedu;
rastavljale su ih samo Lorraina i Alsace, a i te su bile u neprestanoj opasnosti da budu osvojene i
uklju
ene u cjelinu. Tako se u nekoliko godina na sjeveru i istoku kraljevstva obrazovala nova sila, koja
je pribli
no zauzela ono isto mjesto,
to ga je u IX. i X. st. imalo kratkotrajno Lotaringijsko kraljevstvo.
Nizozemska je izlazila iz feudalne raskomadanosti, da se ujedini pod istom dinastijom u jedinstvenu
dr
avu, koja je bila zajedni
ki predak dana
nje Belgije i Holandije. Ta je dr
ava imala mnoge odlike: plodno tlo, neuporediv zemljopisni polo
aj na obali Sjevernog mora, duboke rijeke, izvrsne luke, radno
stanovni
tvo, koje je bilo brojnije i gu

e naseljeno negoli igdje u Evropi ,na sjeveru Alpa; cvatu

e
gradove, slavne u cijelom svijetu svojim suknarstvom ili svojom tr govinom, pri
em je jedan od njih,
Bruges, vetri stolje
a bio velika meunarodna luka Zapada, i drugi, Antverpen, otpo
injao je svoje
doba jo
udesnijeg napretka i blagostanja; poduzetnu holandsku i zelandsku plovidbu morem, koja je
otpo
injala smjenjivati Hansinu plovidbu,
to je bila u opadanju; i napokon u ratarskim predjelima
Wallonije imala je sna
no i ratoborno stanovni
tvo: sve to kao da se
udom zdru
ilo, da mladu dr
avu
277

pretvori u obe
anu zemlju i da njezinim vladarima osigura onaj izvanredni ugled i sjaj,
to je okru
ivao
Filipa Dobrog i njegova sina Karla Smijelog.
Ali
to god je taj novi susjed bio bogatiji i mo
niji bio je za Francusku sve opasniji. Htio on to ili ne
htio, znaio je za njih neprestanu opasnost. Njegove su se
ete iz Amiensa za dva dana hoda mogle
pojaviti pod zidinama Pariza. A pogotovu je bio opasan zato,
to se svojim poloajem nametao
Engleskoj kao prirodni saveznik.
Trebalo se bojati, da u prvom iduem ratu ponovo ne odigra onu istu ulogu,
to su je flandrijski
grofovi tako esto odigrali u Srednjem vijeku, ali ovaj put s udvostruenim snagama. Ukratko, ini se,
da je Francuska potjerala Engleze sa svog podru
ja samo zato da sad na svojoj sjevernoj, sa svih strana
otvorenoj granici, koja je bila bez ikakve prirodne obrane, bude izlo
ena pothvatima Burgundske
dr
ave.
Sukob, koji je bio latentan veizmeu Karla VII. i Filipa Dobrog, imao je izbiti za vrijeme njihovih
nasljednika Louisa XI. i Karla Smjelog. Kriza je bila
estoka, ali kratka. Graanski nemiri sprije
ili su
Englesku da se u pogodnom trenutku uplete. Karlo je u po
etku mogao ra
unati samo na vojvodu od
Berryja, kraljeva brata, na vojvodu od Bretanje, posljednjeg velikog vazala krune, i na nekoliko
seniora povezanih s njim u savez pod izlikom javnog dobra francuskog kraljevstva. Ali meu
saveznicima nije bilo meusobnog razumijevanja. Pooslije svog poraza kod Montheryja, kralj je
smjesta sklopio ugovor i nije imao muke da odvoji jedne od drugih. Ostao je sam licem u lice s
Burginjoncem, pa je mogao posvetiti sve svoje snage njegovoj propasti. Poticao je protiv njega
gra
ane Liegea, kojih e se odrei u trenutku opasnosti, vje
to je i neuhvatno spletkario u Njemakoj,
Engleskoj,
vajcarskoj, Savoji, u Milanu i Veneciji, ste
u
i malo pomalo u mre
u najlukavije
diplomacije svoga
estokog protivnika. Kada je u poreenju s Louisem XI. esto prikazivan kao
posljednji predstavnik feudalizma u borbi s prvim modernim vladarem. Ni
ta nije manje to
no. Bez
obzira na razli
itost njihovih osobnih duhovnih svojstava kralj je bio isto tako razborit i sposoban, kao

to je vojvoda bio
estok i pustolovan razlika u njihovoj politici osnivala se na razli
itosti njihovih
dr
ava. Politika francuskog vladara nadovezuje se na stoljetnu tradiciju i ima pred o
ima onaj isti cilj
obrane i nacionalnog jedinstva. koji su od XII. st. s manje ili vi
e sre
e ili data, nastojali ostvariti toliki
prethodnici, od kojih je on preuzeo krunu. Naprotiv, burgundska je mobila suvi
e nedavna, izgradila
se prebrzo, bila je jopremalo vrsta, preslabo povezanih dijelova, a da bi mogla nametnuti onome,
koji je njome upravljao, vrsto i jasno odreene poglede. Nastala je osvojenjem, pa ga je utoliko vi
e
poticala na nova osvajanja
to su prihodi, kojem ti je davala, bili znatniji i stoga pogodniji da ga
obmanu o njezinoj pravoj snazi, Karlov postupak opravdava Machiavellijeve rije
i, da se neka dr
ava
odr
ava onim istim snagama,koje su je stvorile. Treba, uostalom, priznati, da su mu se mnogi od
njegovih pothvata -nametnuli kao zavr
etak djela,
to ga je otpoeo joFilip Dobri. Pripojenje
Gelderna i Lie
ke pokrajine upotpunjavalo je na sjeveru nizozemski blok, a njegovi se poku
aji da
prisvoji Alsace i Lorrainu obja
njavaju nuno
u, da s tim blokom pove
e Franche-Comte i Burgundsku
vojvodinu.Ali te
ko je zaustaviti se na putu osvajanja. Karla je zaslijepio uspjeh i slavoljublje, pa je
uskoro izgubio osjeaj za mogue i stvarno, i zaboravio na interese svojih naroda. Sanjao je, da se
dade okruniti za rimskog kralja i da nagovori starog Renea An
ujskog da mu ustupi svoje pretenzije na
Napuljsko kraljevstvo. Zbog svoga vojnog pohoda protiv Neussa (1474-1475),kojom je prilikom bolesno
ambicioznom tvrdoglavo

u nastojao da ponizi cara i carstvo, propustio je pravi trenutak da se pridru

i
Eduardu IV. Engleskom, koji se iskrcao u Calaisu, u namjeri da poe protiv Louisa XI.,videi da ga je
saveznik napustio, po
urio da s kraljem sklopi mir. Okupacija Lorrairine uvukla je vojvodu idu
e
godine u rat protiv
vajcarske. Za redom je do
ivio dva poraza: kod Gransona i zatim kod Morata
(1476); time je bilo svr
eno s njegovim vojnim ugledom, koji je jozavaravao Evropu. Louis XI. po
eo
se pripremati da otpo
ne ofenzivu. Rene Lorenski vratio se u Nancy. Karlova propast bila je sigurna.
278

Bila je br
a, traginija i dublja, nego
to su se nadali njegovi neprijatelji. Dok je s vojskom, koja je
zbog izdajstva talijanskih plaenika pala na nekoliko tisua ljudi, opsjedalo Nancy, napali su ga

vajcarci, i on se u o
ajanju bacio usred borbe. Dva dana poslije toga (7. sije
nja 1477.) na
li su na
ledu nekog jezera njegov le
, proboden trima smrtnim ranama a vesu ga vukovi napol po
derali.
Da je ovisilo o Louisu XI; Burgundske bi drave nestalo zajedno s njime. Zauzimaju
i gradove na
Sommi i osvajaju
i Artois i Burgundiju; kralj je smi
ljao plan kako da podijeli Nizozemsku.Po njemu bi
jedan dio uzeo sebi i ostatak bi podijelio francuskim seniorima ili njema
kim vladarima i tako zemlju
ponovo raskomadao i ponovo uiinio nemo
nom, kakva je bila neko
. Partikularisti
ka reakcija,
to ju
je pobudila vojvodina smrt u svim pokrajinama koje je ogor
avao njegov despotizam, divno je
pomagala njegovim namjerama. Bio je suvi
e vje
t diplomat, a da ne bi mogao navesti na
to god je
htio one gradske ambasadore i poslanike,
to su ih izabrali generalni stalei u hitnji okupljeni u Gandu,
a koji su bili slijepi od
elje za mirom i uspostavom gradskih sloboda i povlastica.Ali ga je genealo
ki
slu
aj, onaj tajanstveni faktor o kom su osobi to ovisile sudbine dr
ava u vrijeme monarhijske
politike, doveo pred opasnost, koja je za Francusku bila jove
a nego burgundska opasnost o kojoj je
za sebe laskavo pomi
ljao, da ju je uklonio. Karlo Smjeli ostavio je naime samo jednu k
er, Mariju
Burgundsku, pa je njezina udaja imala odlu
iti sudbinom njezinih posjeda. Habsburgovci nisu, dakako,
propustili da joveoma rano ne uo
e tako bogatu ba
tinicu. U vezi s pothvatima i savezima svoga oca,
bila je sedam put zaru
ena, a posljednjem po redu dano je obe
anje Maksimilijanu Austrijskom. Da je
vojvoda
ivio, to obe
anje sigurno ne bi bilo vrednije od ostalih. Ali sad se za Mariju Burgundsku
pretvorilo u jedinu nadu u njezinu oajanju. Da bi izbjegla poku
ajima Louisa XI., ponudila je ruku
Austrijancu. Prilika je bila isuvi
e lijepa, a da se on njome ne bi okoristio. Maksimiliijan je u
urbi
dotrao, pa je brak sklopljen u Brugesu 28. kolovoza 1477.
Bio je to izlaz, stvoren na brzu ruku, pod pritiskom nevolje. Pa ipak; nikad jonijedna politika

enidba nije izvr

ila toliki utjecaj na budu
nost Evrope. Uklapaju
i mladu Burgundsku dr
avu u slo
enu
cjelinu habsbur
kih posjeda; ona ju je osudila ne samo na to, da ubudu
e trpi posljedice kombinacija
najambicioznije i najlakomije od svih
dinastija, nego je u isto vrijeme otpoeo dugotrajni sukob izmeu Francuske i habsbur
ke kue, koji
e se dovr
iti tek u XIX. st. Austrija, koju je sve,
inilo se; usmjeravalo prema dunavskim zemljama
odjednom je i nenadano stupila nogom na obalu Sjevernog mora i zauzela polo
aj izmeu dviju velikih
zapadno evropskih monarhija.
Onamo je nije zavelo ni
ta osim gladi za posjedima. Nije imala nikakva poslanja da ga ondje ispuni,
nikakva interesa, koji bi trebalo da ondje brani, osim interesa svojih vladara. Njezina iskljuivo
dinastika politika dana je ondje veprvih dana li sukob s potrebama i te
njama naroda jobi moglo
slu
iti kao isprika da je sebi postavila kao cilj obnoviti zastarjelu vrhovnu vlast Carstva u Nizozemskoj!
Ali, naprotiv, ona je te zemlje namjeravala zadr
ati samo za sebe i njezini su napori uvijek bili tako
usmjereni, da ih odvoje od Njemake. Poloaj,
to ga je ona ondje zauzela,
ini se, dakle, ako ga
promotrimo sa stajali
ta evropske zajednice, isto tako besmislen kao i umjetno stvoren a to je uzrok
svih katastrofa,
to ih je izazvao interes vladara i naroda nikad, ni koje doba nisu bili nekanjeno
raznorodni i suprotni. Povijest habsbur
ke ku
e potresan je dokaz toga pravila. Osvojiv
i Nizozemsku,
ona je krenula onim putem univerzalnog vladanja prihvatila je onu politiku poveavanja radi samog
povc
avanja, za koju nacije predstavljaju samo ba
tinu, dr
ave vrijede isto koliko i privatni
zemljoposjed, koja e je pretvoriti u zakletog neprijatelja svih nacionalnih tenja i svrha javnih
sloboda sve do na
ih dana.
Ne mo
emo se
uditi,
to je Nizozemska
utke dopustila da se izvr
i in tako koban za nju samu.
Njezino ujedinjenje u jedno jedino dr
avno tijelo bilo je jodonedavno, pa stoga nije moglo pobuditi
osjeaj nacionalne nezavisnosti.Uostalom, sve je provincije u punom zamahu obuzela partikularistika
279

revolucija, pa je svaka mislila samo na samu sebe, a graani Ganda koji je bio na elu pokreta, bavili,
su se samo time, kako da uspostave stare municipalne povlastice i nisu vidjeli dalje od uskog kruga
svoje mjesne politike. Udaja njihove prirodne vladarice u
inila ih je podanicima austrijske ku
e, a oni
su dotle raspravljali o svojim slobodama.
Intrige Francuske nisu propustile da u Nizozemskoj za vladavine Luisa XI. kao i KarlaVIII. podjaruju i
odr
avaju op
e nezadovoljstvo bune Lie
ane, di
u na ustanak Geldern i tako paraliziraju
Maksimilijanove snage. Poslije smrti Marije Burgundske (1482) najvei dio gradova kao i plemstvo,
smatrali su ga josamo uljezom, pa su mu osporavali skrbni
tvo nad njegovim sinom Filipom Lijepim.
Lie
ani, koje je Karlo Smjeli pokorio, ponovo su stekli nezavisnost, a isto tako i Geldern.
Maksimilijanovo carstvo nije se nimalo interesiralo za te dogaaje, pa se on bespomono bodo usred
tog bosa. God. 1488. moralo je
ak podnijeti te
ko poni
enje: vi
e je sedmica bio zarobljenik Briana
(Bruges). Usprkos svome savezu s engleskim kraljem i vojvodom Bretanje, isprekidani rat,
to ga je
vodio protiv Francuske, nije mogao dovesti ni do
ega kona
nog. God. 1493. privremeno je prekinut
mirom u Senlisu.
Poslije poreme
enja meunarodne politike,
to ga je prouzrokovalo roenje Burgundske dr
ave i
ujedinjenje
panjolske nastalo kao posljedica
enidbe Izabele Kastilske s Ferdinandom Aragonskim
(1469). uskoro je do
lo do potpunog prevrata.
Dosad su
panjolska kraljevstva bila preslaba, da bi se mogla aktivno upletati u evropske dogaaje.
Isprva je rat protiv Maura sve do sredine XIIst. apsorbirao sve njihove snage. Zatim, kad se to djelo ve
primicalo kraju prekinula su ga takmienja meu dinastijama, svae kraljeva s plemstvom i plemstva s
gradovima, spasiv
i time nestalni
ivot muslimanskog Granadskog kraljevstva. Zahvaljuju
i svom
primorskom polo
aju, Aragon je svoju aktivnost namijenio vanjskopoliti
kim pothvatima: odagnao je
Anujce sa Sicilije u korist pobo
ne loze svoje dinastije, osvojio Baleare i po
eo se uvr

ivati na
Korzici i Sardiniji. Ali to sna
no napredovanje zaustavilo se ve sredinom XIV st. zbog borbi s
Kastilijom, nesloge u kraljevskoj porodici i pobuna u Barceloni i Kataloniji. U Kastilji je bilo jo
burnije; zemlju su jovi
e oslabile pretenzije i nepokornost plemstva. Nikakva snaga nije bila dovoljna
da upokori to snano, ali anarhistino dru
tvo, kad je u dvostrukom smislu nacionalni brak Ferdinanda s
Izabelom ne samo dokraj
io sukob, koji je iscrpljavao njiihovo kraljevstvo, nego im je i omogu
io
najprije da oko svoje vlasti okupe, a zatim da joj podvrgnu svoje narode i utisnu im tako dubok peat,
da ih tako potpuno podrede svojoj vlasti na svim podru
jima njihove aktivnosti, da sigurno ni u kojoj
zemlji, ni u koje doba nisu vladari postigli ve
i utjecaj na
ivot svojih podanika.
U
panjolskoj dr
avi, kakvu su oni osnovali, katoli
ki se osjeaj tako potpuno udru
io s
politi
kim, da su se zapravo stopili. Monarhija je pozvala upomo stari vjerski fanatizam svojih
podanika i svoje interese u njihovim o
ima poistovjetila s interesima vjere. Njezina gorljiva briga za
pravu vjeru uinila ju je duboko nacionalnom, pa je njezina nesno
ljivost usred najnesno
ljivijeg od
svih naroda bila sredstvo njezina uspjeha. Ve1480. je inkvizicija, kojoj je stavljeno il du
nost da
nadzire obra
ene idove (maranos) postala dr
avnom ustanovom ne izgubiv
i pritom svoje crkveno
obilje
je. Dr
ava je naime imenovala velikog inkvizitora, a na osude,
to ih je inkvizicija donosila, nije
se moglo apelirati u Rim. Lik Torquemade neodvojiv je od likova Ferdinanda i Izabele.Svi su troje
iskreni u svojoj mr
nji na herezu, i ako se kruna, konfiscirajui u svoju korist imanja osuenih na smrt
na loma
i, bogati njihovim smaknu
em, ona se time koristi samo zato, da otpo
ne nove pothvate, isto
tako korisne za nju samu, kao i za crkvu. Sveti rat protiv Maura, prekinut jodavno, ponovo je
otpo
eo, tako da se kona
no formiranje nacionalnog teritorija
inilo kao posljedica nekog kri
arskog
rata. Ali nije bilo dovoljno samo potu
i muslimane.idovi nisu ni
ta manje Kristovi neprijatelji od njih.
God. 1492., to jest one iste, kad je osvojena Granada, oni su prognani iz kraljevstva. To osvojenje i taj
izgon do vrha su napunili dr
avnu riznicu i pribavili sredstva za nastavak politi
ke i vjerske ekspanzije.
280

Dok je Kristof Kolumbo po

ao da otkrije novi svijet, koji e trebati pokoriti i obratiti na kr
anstvo,
vojni pohodi protiv obala Maroka, Al
ira i Tunisa inilo se da navije
tali, da
e se sve snage
panjolske
upustiti u borbu s islamom.Ni
ta ne bi bilo vi
e u skladu s njezinim karakterom, s njezinom historijskom
ulogom, pa
ak i s njezinim interesima, budu
i da je bila zemlja na sredozemnim obalama. U svakom
slu
aju, ni
ta joj ne bi moglo pribaviti ljep
u slavu i ve
i ugled, nego da je postala branilac crkve i
Evrope od Turaka. Ni
ta, najzad ne bi potpunije opravdalo onaj naslov katoli
kih kraljeva,
to su ga
Ferdinand i Izabela, nedavno dobili od Aleksandra VI. Ali dodav
i do tog odlu
nog trenutka u svojoj
povijesti,
panjolska je skrenula s puta. Odustala je od svetog rata i dopustila da je zavedu dinastike
ambicije njezinih vladara. I ne opa
aju
i da se odri
e svoga poslanja, ona e sve one energije,
to ih je
stekla u svojim stoljetnim sukobima s Polumjesecom, koncentrirati na pokoravanje kr

anskog
kontinenta da se najzad ponovo povue u svoje granice uni
tena i iscrpljena dvostoljetnim, gotovo isto
tako neplodnim naporima,kao
to su neplodne i one susjedne marokanske obale koje nije osvojila,

rtvuju
i to sigurno i unosno osvojenje snovima o univerzalnoj vlasti svojih suverena.
Da bismo na
li polaznu to
ku tako znamenitog razvitka, treba se vratiti davnoj intervenciji
Aragona u sicilijskim dogaajima. Otad su An
ujci,posjeduju
i na kopnu Napuljsko kraljevstvo i
Aragonci, vladari Otoka, bili su u neprestanom sukobu.
Smrt kraljevne Ivane Napuljske (1435), koja je najprije priznala svojim nasljednikom Alfonsa
Aragonskog, ali je poslije krunu ostavila Renu An
ujskom, sigurno bi izazvala rat, da je nehajni i slabi
Rene na to pristao. Ali on je umirui (1480) svoje pretenzije ostavio u ba
tinu francuskoj kui. Karlo
VIII. nasljednik Louisa XI.gorio je od
elje da ih ostvari. Po
to je mirom u SenIisu(1493) svoje sjeverne
granice privremeno za
titio od habsbur
kih pothvata; pre
ao je planine (1494), pro
ao kroz za
uenu
Italiju i preuzeo napuljsku krunu. Bila je to tek kratka pustolovina mladog, slavoljubivog vladara. Ve
,
idue godine papa je protiv osvajaa udru
io Milano i Veneciju. Savezu su se iz solidarnosti sa svojim
sicilskim roacima pridru
ili i Ferdinand i Izabela. Karlo je imao vremena samo, da se povu
e i vrati u
Francusku, gdje je 1498. umro. Njegov nasljednik, Louis XII. na nesre
u je po
ao njegovim stopama.
Osim Napulja zahtijevao je kao potomak Valentine Visconti i Milano, pa ga se 1499. zaista i domogao, a
da pritom nije ispaljen gotovo nijedan hitac. Ugovor s Ferdinandom Aragoskim, koji je predlagao
podjelu Napuljskog kraljevstva, omogu
io mu je da bez daljnjih pote
ko
a zauzme onaj dio, koji mu je
bio priznat. Ali je Ferdinand uskoro prekr
io ugovor. Izbio je rat a Francuzi su pretrpjeli poraz i Louis
XII., se 1505. odrekao svih svojih pretenzija na Napulj, koji je otad pa sve do modernih vremena ima
ostati tek
panjolski posjed. Nije mnogo dulje zadr
ao ni Milano. Papa Julije II. udru
io je 1511. protiv
njega Veneciju i Ferdinanda,a uskoro poslije toga Maksimilijana i Henrika VII. Engleskog. Luis je morao
ostaviti Italiju otrati na sjever da se ondje odupre Englezima, koji su ga najprije porazili, kod
Guinegatta, pa su se zatim ukrcali na svoje brodove i nezadovoljni s Maksimilijanom sklopili mir.
Ako pohode Karla VIII. i Luisa XII. u Italiju razmotrimo u cjelini francuske povijesti, oni su tek
sporedni pothvati. Oni se ne nadovezuju ni na kakvu nacionalnu potrebu. Prouzrokovala ih je samo
dinastika ambicija; bili su to ratovi zbog veli
anstvenosti, a to zna
i nepotrebni ratovi. Oni su,nema
sumnje, u kraljevstvu ubrzali
irenje smisla i strastvene sklonosti za Renesansu. Ali politika, koju su oni
navije
tali i koja je odlu
no napu
tena tek za Henrija II., (mirom u Cateau-Cambresisu), dovela je
samo do uzaludnog rasipanja ljudi i novca. Njihov jedini trajni rezultat bila je orijentacija
panjolske
prema Italiji i kao nuna posljedica toga njezino bli
enje s ku
om
Habsburgovaca.
Bilo je zaista o
ito, da
e se, izmeu Maksimilijana, koji se protiv Francuske borio u Nizozemskoj, i
katoli
kih kraljeva,koji su se protiv nje borili u Napuljskom kraljevstvu, uskoro sam po sebi nametnuti
politi
ki savez, a zatim, kao neizbje
iva posljedica toga i dinastiki savez. Veje 1496. dvostruka
281


enidba don Juana, nasljednika Ferdinanda i Izabele, s Margaretom, Maksimilijanovom k
eri, i Filipa
Lijepog, njegova sina, s infantkinjom Ivanom, tijesno povezala obje porodice. Ni
ta nije u tom
trenutku omogu
avalo da se predvidi, da e se obje ba
tine ikad, stopiti u jednu. Ali je priroda jo
jednom poradila u korist Habsburgovaca. Smrt je pred njima utrla put. Jedno za drugim pomrli su don
Juan (1497), njegova starija sestra Izabela (1498)i njezin sin don Miguel, (1500)pa su tako Ivana i Filip
Lijepi bili pozvani da uberu ba
tinu
panjolskih kraljevstava.
est godina poslije toga Filip je
neo
ekivano odnijelo zapaljenje plua, pa je svoja prava ostavio svome sinu, Karlu, starom jedva
sedam godina. Ferdinand je po
ivio dovoljno dugo, da siroetu u
tedi opasnost da ga naslijedi jokao
dijete. Kad je stari kralj 1516. umro, njegov je unuk upravo bio progla
en punoljetnim.
Karlo V. bio je jedna od malobrojnih li
nosti jood antike,kojima je ime u
ivalo univerzalnu
slavu. Umalo da nije bio isto onako uven kao Karlo Veliki ili Napoleon. Pa ipak on svoju veli
inu nije
imao zahvaliti svome geniju, nego svojim nasljedstvima. Bio je osrednje nadaren, ali su mu okolnosti
donijele takvu sre
u, da je prije njega samo Karlo Veliki a poslije njega samo Napoleon imao u Evropi
tako rasprostranjen utjecaj, kao
to je bio njegov. Bio je posljednji izdanak triju dinastija i stjeci
te
triju politika: austrijske, burgundske i
panjolske. Kao unuk Maksimilijana Habsbur
kog i Marije
Burgundske a to isto vrijeme kao unuk Ferdinanda Aragonskog i Izabele Kastilske, on je istodobno
posjedovao toliko dijelova Evrope, da se
inilo, da je sudbina obe
ava cijelu predati njegovoj vlasti. U
Njema
koj ima austrijsko vojvodostvo duSjevernog mora Nizozemsku, na obali Atlantika
panjolsku u
sredi
tu Sredozemlja Sicilsko kraljevstvo. A s tim je nasljedstvima ubrao dakako i sve pretenzije,
to su
se uz njih povezivale: austrijske pretenzije na Carstvo, e
ku i Ugarsku; nizozemske pretenzije na
Burgundiju;
panjolske pretenzije na Italiju i berberske obale. Tome treba pridodati joi Novi svijet,

to ga konkvistadori podvrgavaju njegovoj vlasti.

Ferdinand Cortez se u razmaku od 1519. do 1527. domogao Meksika, a Francisko Pizarro je od
1531. do 1541. osvojio Peru. udesno osvojenje Ju
ne Amerike dovr
eno je prije Karlove smrti. U
svakom slu
aju, ono je za njegove vladavine bilo joprenedavno, pa nije ni pridonijelo poveanju
njegove mo
i, ni utjeclo na njegovu politiku. Sve njegove planove i sva njegova sredstva jouvijek
odreuje stara Evropa. Njegov naslov vladara nad otocima u Oceanskom moru, i njegova lozinka plus
ultra samo su proro
anstva budu
nosti, koju je on mogao samo naslutiti.
U trenutku, kad mu je Ferdinandovom smr
u pripala
panjolska (23 sije
nja 1516), a zatim
Maksimilijanovom smr
u i Austrija (12. sije
nja 1519), on je bio jednako tui prvoj i drugoj. Odgojili
su ga belgijski seniori u Nizozemskoj, a smatrali su ga samo svojim prirodnim vladarom, pa nisu ni
pomislili na to, da ga nau
e ni njemaki - koji nije nikad nauio ni
panjolski. Stoga je 1517., kad se
prvi put pojavio meu Kastilcima, govore
i samo francuski i okru
en svojim flamanskim i valonskim
ljubimcima, toliko uvrijedio svoje nove podanike da su ga doekali pobunom comunerosa. Ali Karlu nije
trebalo dugo da izgradi ono udaljeno, hladno i bezlino dr
anje, koje se nametalo vladaru,
predodreenom da vlada nad tako razliitim narodima i zemljama. Premda je zbog uspomena iz
mladosti cijelog
ivota sauvao neku sklonost prema Belgijancima, on zapravo nije pripadao nijednom
od naroda, kojih je krune ba
tinio, pa mu je bilo lako da prema svima izraava onu nepristranost,
to
je potjecalo iz njegove ravnodu
nosti. Bio je neosjetljiv prema svakom nacionalnom osje
aju, pa je
pred oima imao samo veli
inu svoje kue. Vladao je zemljama, koje je slu
aj okupio pod njegovim

ezlom ne zanimajui se za jednu od njih, ili, to

nije, zanimaju
i se za njih samo toliko, koliko mu je
trebalo zbog vlastitih interesa. Veoma je izrazita i oita suprotnost izmeu njega i njegovih
suvremenika Franje I. i Henrika VIlI., u kojiima kao da su se utjelovile Francuska i Engleska. U
poreenju s njima, on je tek bezlian vladar, jer je bio bez domovine i jer nigdje nije stekao ljubav
naroda.
Vesu Ferdinand i Izabela svojom talijanskom politikom poeli skretati
panjolsku od borbe protiv
islama, da bi je upleli u evropske sukobe. Karlo V. ju je u njih kona
no uvukao. Nema sumnje, on se
282

nije posve odrekao osvajanja berberskih obala. Njegovi pohodi protiv Tunisa (1535) i Al
ira(1543) jose
uvijek nadovezuju na tradiciju. Ali to su bili tek kratki meu
inovi, pothvati bez budunosti. Trebalo je
izabrati izmeu ratovanja u Africi i ratovanja u Evropi; a kako se Karlo mogao odre
i da ratuje ovdje, a
da se u isto vrijeme ne odrekne i svojih nasljedstava? Njegova politika nije bila, a i nije mogla biti
politika obi
nog
panjolskog kralja; bila je i morala je biti politika Habsburgovaca pa je
panjolska pod
njegovom upravom posvetila svoje snage ostvarivanju nauma koji ne samo da su bili tui, nego
ak i
suprotni njezinim pravim interesima.
Francuska se morala oduprijeti tim naumima svom svojom energijom. Dugotrajni dvoboj Karla V. s
Franjom nipo
to se ne obja
njava suprotno

u njihovih karaktera ili njihovim ambicijama. Njihov

duboki razlog je nepomirljivost dinastike politike prvoga s nacionalnom politikom drugoga. Mogli
bismo ga obiljeiti i tako da ka
emo, da je to sukob jedne vladarske ku
e habsbur
ke, s jednom
nacijom: francuskom. Francuska je zaista sa svih strana bila opkoljena Karlovim posjedima: na jugu

panjolskom i Italijom, na istoku Burgundijom, a na sjeveru Nizezemskom pa je stoga smatrala, da je u

opasnosti da je ne ugu
i protivnik, koji bi poslije pobjede nad njom u
ivao univerzalnu vlast u cijoloj
Evropi. Tim je pravim okru
enjem bio ugro
en ne samo njezin ugled u Evropi, nego i njezina sigurnost.
A to se pogor
avalo joi opasno

u kojoj se Francuska izlo

ila svojom ekspanzijom u Italiji, gdje je
Franjo I. nedavno, na boji
tu kod Marignana
(u rujnu 1515) osvojio Milano.
Maksimilijanova smrt (1519) u
inila je polo
aj jostra
nijim.
Karlo zaista nije mogao propustiti da postavi svoju kandidaturu za carsko dostojanstvo koje od
vremena Albrehta Austrijskog vi
e nije iza
lo iz habsbur
ke kue. Franjo je sve pokrenuo da izbornike
odvrati od tog suvi
e monog takmaca i da ih privoli da svoje glasove dadu bilo njemu samome ili bar
Fridrichu Saskom. Ali mu Medi
ejci nisu mogli pribaviti toliko novaca, koliko su Fuggeri predujmili
Karlu.
A kako su se izbornici dobivali na dra
bi, prodali su se onome tko je nudio vi
e. Budu
i da je
njemaka banka kupila sve njihove glasove. Oni su izvr
ili pogodbu i 28. lipnja i 1519. njemaku krunu
predali
panjolskom kralju.
Od tog je trenutka rat bio siguran. Izbio je 1521., najprije na granicama Nizozemske gdje je Henrik
VIlI. pridru
io svoje
ete Karlovima a zatim se prenio u Italiju i prekinuo se tek te
kim porazom
francuskog kralja kod Pavije (25. velja
e 1525): Pav
i u ruke svega neprijatelja Franjo je najzad
pristao na mir u Madridu (14. ,sijenja 1526) ali je bio vrsto odlu
io da se ne obazire na nj,nego da
ponovo pograbi oru
je. Njegov je poraz veoma pobolj
ao njegov polo
aj. Karlova je pobjeda upla
ila
cio svijet pa je sada Francusku svatko smatrao braniocem evropske slobode. Papa Klement VII.
elio je
osloboditi Italiju
panjolskog jarma, pa se pribli
io Francuskoj i poslije plja
ke Rima
to su je izvr
ile
careve njema
ke
ete,
ak i formalno stupio u savez s njom. Henrik VlI. je prekasno opazio, da je u
prethodnom ratu bio samo sredstvo za ostvarenje habsbur
ke prevlasti, pa je uradio isto
to i papa. A
najzad su provala protestantizma u Njemakoj i prodor Turaka u Ugarsku osigurali neutralnost Carstva.
Ravnote
a je bila uspostavljena. God. 1529. je mir u Cambraiu vratio Burgundiju Francuskoj, koja se za
uzvrat odrekla svog pre
ivjelog suvereniteta u Flandriji i Artoisu, kao i svojih pretenzija u Italiji.
Uostalom, oba su protivnika samo ekala novu priliku da opet otponu borbu. Dr
anje luterovskih
vladara ohrabrivalo je francuskog kralja; nije oklijevao
ak ni da 1546. sklopi ugovor sa Sulejmanom
II.Tako se protiv katoli
kog kralja koji je oskvrnuo Rim veoma kr
anski kralj udru
io s hereticima i
muslimanima! Mir u Crespyu zakljuen 1544. poslije neodlu
enih pohoda,ostavio je status quo. Ali je
caru omoguio bar to, da napokon povede rat protiv njema
kih protestantskih vladara. Njegova
pobjeda kod Muhlberga prestra
ila ih je i stoga bacila u naruaj Francuskoj. Da bi sebi osigurali pomo
283

Franjina nasljednika Henrija II., koji je u svojoj je zemlji okrutno progonio heretike, oni mu ponude tri
biskupije: Metz, Toul i Verdun (1552): Time je francuska politika postigla jedan od ciljeva, koje je
strpljivim pothvatima nastojala ostvariti jood XIII. st., da bi tako postavila jednu granicu svoga
podru
ja, koju je 843. ocrtao Verdunski ugovor. Karlo se smjesta morao okrenuti prema Zapadu i
odvratiti od protestanata.Svi su se njegovi
napori slomili pred Metzom, koji je uporno branio vojvoda Guise. Prije nego
to je abdicirao zaklju
io
je sa svojim protivnikom primirje u Vaucellesu (1556).
Ostavio je Evropu u krajnje nesigurnu polo
aju i trudnu neizbje
ivim ratovima. Ba
tina,
to ju je
ostavio svome sinu Filipu II. obuhva
ala je osim
panjolske Napuljsko kraljevstvo, Milano, burgundsku
Franche-Comte i Nizozemsku, a da i ne govorimo o neizmjernim posjedima u Novom svijetu. Italija je
bila podjarmljena na jugu i sjeveru i gledala kako se rasplinjuju snovi o osloboenju koji su
nadahnjivali tako razliite genije Guicciardinija, Machiavellija, Julija II. i Klementa VII. Ona je otad pa
sve do modernih vremena imala biti samo zemljopisni pojam, a te
ka je
panjolska vlast ondje do kraja
uni
tila ono
to je jopreostalo od renesansne kulture. Samo su Papinska dr
ava i podru
je
Venecijanske republike sauvali nezavisnost, koju je prvoj jamila katoli
ka tradicija a drugoj njezin
pomorski polo
aj. A
to se ti
e Nizozemske, koja se uve
ala kona
nim pripojenjem vojvodstva Geldern
i frigijskih pokrajina, ona je ubudu
e imala biti sjeverna eli
na tvrava
panjolskih kraljeva.
Pragmatikom sankcijom (1549), Karlo se pobrinuo da ondje tako regulira nasljedno pravo, da zemlja
nije mogla izmai iz ruku njegovih potomaka, a pretvoriv
i je Augsbur
kom konvencijom (1548) u tzv.
Burgundski obru, regulirao je njezine odnose s Carstvom u tome smislu da ono odsad nije zapravo nad
njim imalo nikakvih drugih prava, osim da ga brani. Carsko dostojanstvo poslu
ilo je Karlu samo kao
sredstvo da osigura budunost ku
e. Ne samo da je Nizozemsku oduzeo Njemakoj, nego je 1531. za
svog brata Ferdinanda stekao i krunu rimskog kralja; njemu je ustupio Austrijska nasljedna vojvodstva,
koja su, uz posjedovanje e
ke i ugarske krune,
to su Ferdinandu pripale 1526., kona
no zajamile
habsbur
ku mou sredi
tu Evrope. Premda se podijelila u dvije grane, porodica je ipak i dalje ostala
ujedinjena dinasti
kim interesima.
panjolska se posredstvom Italije vezivala s Austrijom; posredstvom
Nizozemske ona joj je omoguavala da lak
e vlada Njemakom, a zahvaljuju
i uslugama koje joj je
mogla iskazati, unaprijed je sebi osiguravala njezinu poslu
nost.
Tako je habsbur
ki div, utaboren u Austriji i
panjolskoj smrvio pod sobom cio kontinent. Pokraj
njega su se Francuska i Engleska
inile veoma slabe i veoma ugro
ene. Ali to je bio David pred
Golijatom. Te dvije dr
ave imale su ono,
to je nedostajalo golemoj dinasti
koj sili, koja im se
suprotstavljala.
Umjesto da bude, kao ona, tek gomila naroda i zemalja, poredanih jedni do drugih zahvaljuju
i samo
sretnoj igri
enidaba, koje meu sobom nije povezivalo ni
ta drugo osim vlasnikog prava njihovih
vladara, Francuska i Engleska imale su onu kolektivnu svijest,
to je narodima i zemljama daje
zajedni
ka sudbina, postojanost napora, i sklad vladarske politike s nacionalnim te
njama. Na tom se
osnivala njihova snaga i bato im je omogu
ilo ne samo da izbjegnu opasnosti, nego i da je svladaju
kroz mnogobrojne peripetije, kojima je vjersko pitanje,
to ga je pokrenula Reformacija dalo potresno
obilje
je borbe oko ljudskog vjerovanja.
UNUTRA
NJA POLITIKA
Ako
elimo uo
iti osnovna obilje
ja ustrojstva evropskih dr
ava u vremenskom razmaku od 1540.
do 1550., pogled nam se u ,prvom redu zaustavlja na pove
anju monarhijske vlasti. S Louisem XI. u
Francuskoj, s Henrikom VIlI. u Engleskoj te Ferdinandom i Izabelom u
panjolskoj ona postie snagu i
ugled, kakav nije imala nikad prije toga, a ta se sva svojstva za njihovih nasljednika razvijaju joi
dalje. U Ugarskoj za Matije Korvina, u
vedskoj za Gustava bilje
i ona postizava tolik napredak, da se
284

zbog toga preobrazila cijela politika organizacija zemalja. Pod Filipom Dobrim i Karlom Smjelim
monarhijska se vlast name
e i u mladoj Burgundskoj dr
avi. Osjea se
ak i u Njemakoj.Jer premda su
rimski kraljevi i carevi ondje i dalje ostali samo nominalna vlast, pojedinani vladari poprimaju svaki
na svom podru
ju izgled lokalnih suverena, pa tako Austrija, Bavarska, Saska i Brandenburg
do
ivljavaju da im njihovi vladari name
u ustanove, koje moramo smatrati zapravo monarhijskim
ustanovama.
Tako op
enita pojava pretpostavlja isto tako op
enite uzroke lndividualnost pojedinih vladara,
tradicija i okolnosti utisnule su monarhijskoj vlasti u svakoj zemlji njezin posebni pe
at. Ali tko su god
lokalne razlike bile velike, sli
nost njihovih bitnih crta svjedo
i, da je razvoj svagdje bio u skladu s
neodoljivim tendencijama dru
tva. Imamo tu pred sobom prodor dru
tvenih stremljenja; analogan
onome,
to ga je u X. st. izvr
io feudalni re
im, a u XII. st. reim gradova. I stoga smijemo, kao i onda,
kad smo govorili o te dvije pojave, u velikim potezima, ne vode
i ra
una o pojedinostima i nijansama,
ocrtati taj jedinstveni pokret,
to se o
itovao u cijeloj zapadnoj Evropi.* Kraljevska je vlast bila u
suvi
e tijesnoj vezi s dru
tvenim ustrojstvom, a da ne bi na nju djelovao onaj veliki ekonomski i
intelektualni preobra
aj, kojim je to ustrojstvo bilo zahva
eno poev
i od sredine XV. st.
Kapitalizam,renesansa i luteranstvo neizbje
ivo su morali djelovati na nju, pa je lako uvidjeti, da su
svi ti faktori sudjelovali u obnovi njezine snage. Svaka od tih velikih snaga,
to su se borile protiv
pro
losti, nu
no je morala tra
iti i posti
i savez s monarhijskom vla

u. Njihovo neprijateljstvo prema

starim povlasticama, starim ustanovama i starim idejama, koje su ograni
avale tu vlast, osiguravalo im
je njezinu pomo
. Ona je prema njima zauzela onaj isti stav,
to ga je li Francuskoj i
panjolskoj
zauzela prema graanstvu, da je ono nekotra
ilo njezinu pomoprotiv feudalizma. Danas kao i onda
njezin je vlastiti razvoj ovisio o opem razvitku dru
tva. Pogoduju
i njegovu razvoju, kraljevska je
vlast djelovala u svoju vlastitu korist. Njezin je najo
itiji interes bio, da bude moderna i da suzbija
konzervativne te
nje, koje su se isto tako protivile njezinom vlastitom, kao i op
em dru
tvenom
razvoju. Zar ona nije radila ili svoju korist poma
ui kapitalizmu da uni
ti opinski partikularizam
podupiru
i propagandu humanista protiv moralnih i politi
kih predrasuda,
tite
i luterovce, koji su joj
u ruke predavali i vlast nad crkvom i njezine posjede. Sva prava,
to su se protivila mo
i crkve,
oslanjala su se na tradicije. A vei to je bilo dovoljno,da ona iskreno odobri kritiku tih istih tradicija i
da smatra svojim poslanjem da od njih oslobodi i svoje podanike i sebe samu.
injenice su savr
eno u skladu s tako postavljenim pitanjem svim zemljama, gdje se razvija
kapitalizam, mo
emo vidjeti, kako ga vladari ne
tedice obasipaju dokazima svoje blagonaklonosti. Oni
se u Nizozemskoj nedavno izja
njuju njemu u prilog, protiv reakcionarne politike gradskih cehova, i
svim silama podupiru razvoj Antverpena, grada trgovake slobode. U Engleskoj, po
ev
i od vladavine
Henrika VII, kruna poma
e pothvate Merchant Adventurersa (trgovaca pustolova) i zanima se za sve
planove o pomorskoj ekspanziji. U
panjolskoj banjezina intervencija omoguava otkrie Novoga
svijeta.
Francuskoj Louis XI. udoma
uje na jugu dudova svilca, odreuje iskori
tavanje rudnika, poti
e
ekonomsku inicijativu svake vrste, a Franjo I. trudi se da u svom kraljevstvu uvede talijanske
industrije. Za uzvrat za
titi,
to mu je daju vladari, kapital im stavlja na raspolaganje svoja sredstva i
svoj kredit. Zahvaljujui njemu, vladari se vi
e ne moraju obra
ati skup
tinama stale
a, da bi pribavili
sredstva koja su im potrebna za rat. Njihovi ih bankari oslobaaju neugodna nadzora njiihovih
podanika. Dugotrajna borba Karla V. s Franjom I. bila bi nezamisliva bez pomo
i velikih nov
ara.
Fuggeri i mno
tvo drugih kua u Antverpenu neprestano su mu, za cijelo vrijeme careva vladanja,
predujmljivali goleme svote
to ih je gutao u nepovrat.
*

U Rusiji po
inje
irenje Moskovske kne
evine kao i oja
avanje vlasti njezinih vlada krajem XV.st. ali je uzrok tome propast
tatarske vlasti pa te pojave nemaju veze s razvojem u Evropi. I Poljska takoer ostaje izvan izlo
enog pokreta.

285

Naklonost vladara potvruje se isto tako jasno prema intelektualnoj kao i prema ekonomskoj slobodi.
Osim
panjolskih vladara, svi su ostali javno i glasno o
itovali svoje simpatije prema idejama, koje su

irili renesansni ljudi, ne uznemiruju

i se nimalo zbog prosvjedovanja teologa. Erazma su
titili Karlo
V. i Franjo I. Tomu Morusa je Henrik VIlI. u
inio kancelarom Engleske. Gattinara i Granvella, dva glavna
careva ministra bili su uvjerene pristalice novog duhovnog smjera. Taj je smjer naime bio isuvi
e oito
u prilog dr
ave, jer su humanisti mogli o
ekivati samo od vladara da provedu reforme, kojima su se
nadali, pa su vladavinu tih vladara, samim tim smatrali bitno va
nim oruem napretka. Njihov prezir
pro
losti naveo ih je da sve o
ekuju samo od monarhije pa su joj oni na dar donijeli onu privr
enost te
duhovne aristokracije, koja e otad u krilu svake nacije u
ivati monopolno pravo da predstavlja javno
mnijenje. I napokon i Reformacija, je bar na svom po
etku podjednako kao i Renesansa, sudjelovala u
toj zavjeri svih velikih dru
tvenih snaga u prilog suvremene vlasti. Bez obzira da li su je pojedini
vladari
titili ili su se protiv nje borili, svi su se njom podjednako okoristili.
(Ovim se zavr
ava pi

ev rukopis)

286

POGOVOR
IVOT I RAD HENRI PIRENNA
Henri Pirenne - jedno je od najve
ih pisaca zapadno-evropske graanske, liberalne historiografije, koje
ispunja punih pedeset godina da uo
i Drugog svjetskog rata njegovo djelo Histoire de l'Europe des
invasions au XVI siecle, prvi je njegov rad,
to se pojavljuje na na
em jeziku, a njegov utjecaj na
Zapadu golem - jedva da je u predratno doba krugove na
ih stru
njaka i dotakao. Premda su njegove
teoretske koncepcije o zakonima historijskog zbivanja za na
u dana
nju marksisti
ku nauku ve
retrospektiva, a neki njegovi konkretni rezultati prekora
eni kasnijim razvitkom nau
nog izuavanja koje je dijelom baon sam svojim vanrednim radovima potakao - njegove nas trajne odlike jouvijek
obavezuju da ga upoznavamo,poznajemo i cijenimo kao jednu od velikih snaga moderne svjetske
historiografije kao vrlo mnogih podstreka i kr
ioca
irokih vidika. Zbog svega toga njegova majstorski
napisana Povijest Evrope treba da nam bude povod, da
iru javnost potpunije upoznamo s njegovom
osobom i njegovom neumornom naunom a i slobodarskom aktivno

u.
Henri Pirenne rodio se. 23. XII. 1862. u Verviersu u Belgiji, u kraju gdje je blizu jezi
na granica
romanskog i germanskog stanovni
tva. Nema sumnje, da ga je ta okolnost potakla da te
i
razumijevanju meu narodima i da usvoji onu
irinu i toleranciju kojom se odlikovao cijeloga
ivota.
Studirao je historiju u Liegeu, gdje su mu u
iteljima bili Paul Fredericq i Godfried Kurth, koji su ga
zarana pridobili za medievistiku. Svoje je
kolovanje pro
irio i nadopunio 1882. u Berlinu i Leippzigu,
gdje je bio ak paleografa W. Arndta i diplomatika H.Breslaua. Godinu 1883. proveo je u Parizu, gdje
je i opet specijalno izuavao paleografiju i diplomatiku na slavnoj Ecole des Chartes, kod profesora
Mauricea Proua i Arthura Giryja,a op
u metodiku nau
nog rada na Ecole pratique des Hautes Etudes
kod Gabriela Monoda.
Primiv
i tako najbolju nau
nu izobrazbu, koju mu je tada
nja Zapadna Evropa mogla dati, Pirenne se
vratio u Belgiju, gdje je na sveu
ili
tu u Liegeu postao izvanredni profesor paleografije i diplomatike.
Veidue godine prelazi u Gand kao redovni profesor ope poviijesti Srednjega vijeka i povijesti
Belgije, na kom je polo
aju ostao sve do svoga umirovljenja 1930. Za vrijeme 1. svjetskog rata bio je
jedan od glavnih pokretaa pokreta otpora belgijskog naroda protiv okupatora. God. 1916, njemake
su ga vojne vlasti uhapsile i internirale u Njema
koj sve do kraja rata 1918. Vrativ
i se u svoju zemlju,
Pirenne je nastavio svoj mnogostrani nastavni
ki i nau
ni rad.U tom razdoblju postao je jednom od
najistaknutijih li
nosti u svjetskoj nauci. God. 1923. predsjedao je Meunarodnom kongresu historika u
Bruxellesu; postao je
lanom Belgijske i mnogih drugih akademija u svijetu, odr
avao je predavanja na
raznim univerzitetima u Evropi i Americi, stvorio vlastitu i veoma plodnu
kolu (Victor Fries, Guillaume
Des Marez, Georges Espinas, F.L. Ganshof, Marc B1och, F. Vercauteren i mn. dr.) preporodiv
i
historijsku nauku u zemljama francuskog jezika, i napisao mnogobrojna dragocjena djela. Potpunu
radnu sposobnost sa
uvao je sve do kraja
ivota i umro 24. X. 1935., svega nekoliko godina prije nove
ratne katastrofe, koja je ponovo pregazila njegovu domovinu.
Nau
nim radom poeo se Pirenne baviti veveoma rano. God. 1882. objavio je u Spomenicima
Belgijske akademije raspravu o kr

anskom stihotvorcu iz V. st. Seduliusu iz Liegea. Tako je veprvom

svojom temom posvjedoio svoje zanimanje za ono prelazno doba iz antike u Srednji vijek koje
e ga
svojom slo
enom problematikom pota
i na njegove najdalekose
nije i najrevolucionarnije zaklju
ke.
Pirenne je u vrijeme, kad su u evropskoj historijskoj nauci, osobito u Njemakoj, jouvelike ,vladale
koncepcije o prvenstvenoj ulozi politi
kih zbivanja u historiji i kad su imperijalistike borbe meu
287

evropskim dr
avama podupirale politi
ku, pa i nacionalistiku interpretaciju historije, shvatio, da se
istina o pro
losti krije dublje, iza politikih i vojnih fenomena. To shva
anje odvelo ga je do izu
avanja
ekonomike i dru
tvenih odnosa u
elji da shvati probleme u njihovu korjenu i zatim da sagleda
iri
smisao historijskog dogaaja, njegov se rad sastojao od dvojakog posla: rigoroznih analiti
kih studija
izvorne grae i velikih sinteza. Ali je pritom za njega temeljna
injenica uvijek bila podlo
na te
nji da
obuhvati cio smisao epohe. Nije bio poklonik gologa znanja atomiziranih fakata; njegov je kreativni
duh
elio razumjeti i objasniti. A to je bilo mogu
i sama tako, da se uvidi i prizna, da velika politika
zbivanja kao i kulturnu i nacionalnu fizionomiju ljudskih zajednica odreuju temeljna obilje
ja
ekonomske i dru
tvene stvarnosti.
U tom okviru Pirenne se trudio da objasni dvije epohe srednjovjekovne povijesti Zapadne Evrope:
preteno agrarni period karolin
kog vremena i, doba obnove i procvata zapadnoevropskih gradova
po
ev
i od XI/XII. st. dalje.
Ali, premda se ovaj drugi kompleks pitanja odnosi na kasnije razdoblje od prvoga, Pirenne mu je
pri
ao prije. Uinio je to kao istra
iva belgijske nacionalne povijesti. Gandski se profesor
zainteresirao za veliki pokret obnove gradske privrede, obrta i trgovine i izgradnje komunalne
samouprave, koji
e upravo na tlu dana
nje Belgije od XI. st. dalje imati najbrojniji razvoj u zapadnoj
Evropi. Ve1 89. objavio je opse
nu raspravu Histoire de la chostitution de la ville de Dinant au
Moyen Age, u kojoj je obradio podrijetlo toga grada na Meusi. Postanak njegove privrede, njegove
borbe protiv seniorske vlasti namirskog biskupa (Namur), izgradnju njegove samouprave, njegovu
ekonomsku i dru
tvenu strukturu. Od te monografijske studije o genezi jedne gradske op
ine, on je
uskoro svoj horizont pro
irio na op
e izu
avanje o podrijetlu gradskih institucija u Srednjem vijeku
(L'origine des constitutions urbaines au Moyen Age. 1895). To je veoma iscrpna, kriti
ka rasprava, u
kojoj on sumira tada
nje stanje nauke o srednjovjekovnim gradovima i tra
i istinsko podrijetlo
municipalnih institucija odbacuju
i politi
ke predrasude germanistike i romanistike
kole i iznijev
i

iroku sliku ekonomskih i dru

tvenih uvjeta, zbog kojih su nikli srednjovjekovni gradovi i poveli borbu
za svoje samoupravne slobode. Nastavak toga rada su njegove daljnje kra
e studije: Villes, marches et
marchands au Moyen Age. 1898; La Hanse flamande de Londre. 1899.; Les comtes de la Hanse de SaintOmer. 1899.; Les coutumes de la gilde marchande de Saint-Omer. 1901.; Le privilege de Louis de Male
pour la ville de Bruges du mois de juin 1380; 1903, Les villes flamandes avant le Xll. siecle. 1905.; Une
crise industrielle au XVl siecle. La draperie urbaine et la nouvelle draperie en Flaundre. 1905. I najzad
se 1910. pojavljuje njegovo iscrpno djelo o gradskim demokracijama u Nizozemskoj (Les anciennes
democraties des Pays-Bas), u kom je obuhvatio cjelokupnu ekonomsku i socijalnu historiju belgijskih i
nizozemskih srednjovjekovnih komuna.
Studiraju
i genezu gradova i gradskih institucija, Pirenne je morao zahva
ati i u razdoblja, koja su
prethodila njihovoj obnovi u tu je svrhu izu
avao ekonomske i dru
tvene okolnosti u merovin
koj i
karolin
koj Frana
koj. Ta su se izu
avanja vei u predratnom razdoblju izrazila u nekoliko manjih
radova iz frana
ke epohe.Ali period punog zahvata u ta pitanja je dao je jou budu
nosti.
U isto vrijeme i uporedo s navedenim radovima Pirenne je jo
, od 1900. poeo izdavati svoju veliku
Povijest Belgije,od koje su do pred rat (1911) iza
le prve etiri knjige, obuhvativ
i dogaaje od
najranijih vremena do 1648.
Godine 1914. Belgija je pala pod njemaku okupaciju. Ti su dogaaji donijeli Pirenneu i njegovoj
porodici mnoge nesre
e. Jokrajem iste godine poginuo mu je na rati
tu sin Pierre, nadareni
matemati
ar. Zajedno sa svojim narodom i Pirenne je sudjelovao u otporu protiv osvaja
a. Profesori
Gandskog univerziteta oduprli su se slu
enju okupatorovim ciljevima i obustavili nastavu. U namjeri da
288

slome njihov otpor, Nijemci su najistaknutije meu njima pohapsili i otpremili u logore u internaciju u
Njema
ku. Sredinom o
ujka 1916. uhap
en je i Pirenne i smje
ten u zarobljeni
ki logor u Crefeldu i
zatim u Holzmindenu. Tu je uskoro, iako u te
kim uvjetima logorskog
ivota, razvio intenzivnu
djelatnost. Otpo
eo je uiti ruski i odr
avati redovita predavanja iz ekonomske povijesti Evrope za oko
300 ruskih studenata, koji su boravili kao zarobljenici u istom logoru. Uporedo s tim odr
avao je ciklus
predavanja iz povijesti Belgije za svoje sunarodnjake.
Za Pirennovu sudbinu zauzimale su se najuglednije li
nosti u tada
njem svijetu: brojne evropske
i ameri
ke akademije, papa,
panjolski kralj, ,predsjednik Wilson i drugi. Stoga mu je njema
ka vlada
zarobljeni
ki logor zamijenila internacijom, najprije u Jeni, a zatim, od sijenja 1917. u, malom
mjestancu Kreuzburgu u Thuringiji, gdje je ostao sve do svr
etka rata.
Premda je tako bio odvojen od svoje porodice i redovitih uvjeta rada, Pirenne je i u tim
okolnostima sistematski i neumorno radio. Jou logoru u Holzmindenu, za vrijeme predavanja ruskim
studentima, objasnila mu se veza izmeu muslimanskih osvajanja poslije Muhamedove smrti i
formiranje onih ekonomskih i dru
tvenih formi, koje karakteriziraju Zapadnu Evropu prije obnove
gradske privrede u XI/XII stolje
u. Ujedno su ga ta predavanja navela na odluku, da pristupi pisanju
op
e povijesti Evrope, u kojoj
e u osnovnim linijama prikazati razvoj njezine povijesti od propasti
antike civilizacije do svoga vremena. Ne imaju
i mogunosti da pi
e a niti da se slu
i knjigama, on je
jou logoru u mislima sredio plan djela, a kad, je stigao u Kreuzburg, pristupio je u osami internacije
njegovu ostvarenju (krajem siije
nja 1917). Prestanak rata i povratak u aktivni
ivot u domovini
prekinuo je pisanje na polovini XV. st. ne dopustiv
i mu ni poslije da ga prije smrti dovr
i. Tako je
Povijest Evrope ostala ograni
ena samo na epohu Srednjega vijeka.
U njoj je ukratko skicirao svoju misao o odnosu muslimanskih provala i karolin
koga carstva,
ali je Povijest Evrope ostala neobjavljena do njegove smrti. Tek 1922. objavio je krai
lanak u Revue
belge de Philologie et d'Histoire, pod naslovom Mauomet et Chalemage, u kom je objavio bit svoje
teze. O njoj je zatim govorio na meunarodnim kongres ima histori
ara u Bruxellesu (1923) i Oslu
(1928), pa zatim u predavanjima na raznim univerzitetima u Evropi, Americi i Africi (Al
ir, Kairo).
Definitivno izlaganje svoje teze pripremao je godinama, posebnim uvodnim raspravama: Un contraste
economique: Merovingiens et Carolingiens. 1923.; .Le comerce de papyrus dans la Gaule
merovingienne. 1928.; L'ilstruction des marchands au Moyen Age. 1929.; Le tresor des rois
merovingiens. 1933.; De I' etat de I' instruction des laiques a I'epoque merovingienne. 1934.;La fin du
commerce des Syriens en Occident. 1934.
Obja
njenje o uzrocima postanka agrarnog perioda u ranoj povijesti zapadnoevropskog
Srednjeg vijeka, kad je gradski
ivot zamro i u privredi prevladava proizvodnja ne za tr
i
te, nego za
neposrednu potro
nju proizvoa
a i feudalnih gospodara, pomoglo je Pirennu, da se jojednom vrati
na problem srednjovjekovnih gradova, u opse
noj raspravi Les villes du Moyen Age (1927). Sada je
mogao u punoj reljefnosti dati prikaz o funkciji, razvitku, ekonomskom i dru
tvenom ustrojstvu
gradova od merovin
ke epohe pa sve do pune izgradnje kapitalistike privrede u njima. Cjelovita slika
Srednjega vijeka, kako ga je shva
ao Pirenne, bila je time izgraena, i sad je trebalo svom
ivotnom
djelu samo dati kona
an izraz. God. 1930/31. dao je, u zajednici s
etvoricom drugih nauenjaka,
sa
et pregled ope povijesti Srednjega vijeka od 1285.do 1453. u velikoj zbirci "Peoples et Civilisaton",
T. VII/1, .2., a 1933. u Glotzovoj kolekciji Histoire Generale majstorski, iscrpan prikaz ekonomske
historije Evrope od epohe Karolinga do sredine XV. st. (Histoire du Moyen Age, T. VII. La civilisation
occidentale au Moyen Age du Milieu XI au milieu du XV siecle, par H. Pirenne, G. Cohen et A. Focillon).
God. 1921., 1926. i 1932. objavio je i posljednje tri knjige Povijesti Belgije, zaklju
iv
i je po
etkom I.
svjetskog rata.

289

Lini
ivot H. Pirenna nije pro
ao bez te
kih udaraca. Poslije sina Pierra, umro mu je i sin Robert,
a koncem maja 1935. i sin Eduard, mladi sveuili
ni profesor u Gandu. Toga dana razbolio se i otac i
legao u bolesniku postelju, s koje vi
e nije ustao sve do svoje smrti 24. listopada 1935. Meu
rukopisima ostavio je dovr
enu prvu verziju knjige Muhamed i Karlo Veliki (Mahomet et Charlemagne),
koju su zatim njegov sin Jacques i njegov uenik F. Vercauteren objavili kao posmrtno djelo.
Osim navedenih radova, Pirennova potpuna bibliografija sadr
i joniz kraih i ve
ih publikacija, od
kojih
emo navesti josamo neke:
Souvenirs de captivite en Allemagne (1920), De la methode comparative en Histoire (1923), Draps
d'Ypres a 'Novgorod au commencement du XII siecle (1930), La tache de l'historien (1931), te pored
toga vi
e bibliografskih radova, publikacija izvora, rasprava iz ekonomske historije, lanaka, prikaza i
kritika.
Temeljna Pirenneva teza o uzrocima zatverene privrede u Zapadnoj Evropi u vremenu da
obnove gradova, polazi od injenice muslimanskih osvajanja na isto
nim i ju
nim obalama
Sredozemnog mora u toku jednog stoljea poslije Muhamedove smrti. Do tog vremena velika se
pomorska trgovina Mediteranom i starim putevima preko Kontinenta odr
avala, premda je opadala ve
vi
e stolje
a. Ali otkad su Muslimani blokirali kr

anske dr
ave s mora, promet prestaje, a zapadne se
dr
ave povlae u kontinentalni
ivot. Zemljoradnja postaje dominantnom privrednom djelatno

u;
tr
i
ta i

ezavaju, gradovi propadaju, ekonomija postaje naturalna, a u obradbi zemlje formiraju se

kmetsko-vlastelski odnosi u okviru hijerarhijske strukture feudalnog dru
tva.
Ali od X.stolje
a prilike se smiruju. Normanske provale prestaju muslimanski nalet se zaustavlja i
otpo
inje protivofenziva protiv islama, prije svega u
panjolskoj i ju
noj Italiji. Kontinentalno se
stanovni
tvo oporavlja i broj
ano pove
ava, a talijanski gradovi, pa zatim i kri
arski ratovi otpoinju u
XI st. prodirati trgovinski i vojni
ki na podruja pod vla

u islama. Postepeno se preporoaju promet i

trgovina s Levantom. Taj se privredni impuls prenosi s italskih obala u pozadinu, sve dublje na
kontinent; gdje se u sjevernoj Francuskoj i Nizozemskoj susre
e s o
ivjelom trgovinom
to kola po
Sjevernom i Baltikom moru, vezuju
i evropski sjeverozapad s Pribaltikom i ruskim ravnicama te preko
njih i s dalekim zemljama s druge strane Kaspijskog mora i Kavkaza.
Iz krila agrarnog, feudalnog dru
tva postepeno se izdvaja nova klasa ljudi: trgovci i obrtnici. Oni svoju
djelatnost vezuju uz nova ili stara naselja na prometno povoljnim vori
tima, te ondje iznova stvaraju
ili obnavljaju gradske naseobine, koje su sad
ari
ta, privredne i sve nove djelatnosti.
Nova klasa izgrauje sebi i novi pravni polo
aj slobodnog graanstva, razvija svoju ekonomiku, svojim
sve sna
nijim utjecajem rasta
e feudalnu erganizaciju, dru
tva i izvodi zapadnoevropske narode iz
epohe Srednjega vijeka.
Pirenneova shva
anja, koja je ovdje bilo mogu
e dati samo u obliku najupre
enijeg nacrta, pobudila
su u nau
nom svijetu golem interes. Na meunarednom kongresu historika u Oslu (1928) bila su
predmet mnogih svestranih diskusija. Javila su se i brojna polemika djela (V. o tome H. Laurent: Les
travaux de M. Henri Pirenne sur la fin du monde antique et les debuts du Mayen Age, u Byzantion, sv.
VII., 1932). U toku vremena detaljna su istra
ivanja,
to su ih potakla Pirenneova shvaanja, utvrdila
niz pojedinosti, koje ne potvruju, da je period od VIII. da XI. st. bio doba apsolutne autarhije
feudalnih imanja. Promet u Zapadnoj Evropi nije nikad posve nestao; muslimanska osvajanja nisu
potpuno sprije
ila ekonomske veze kr

anske Evrope s islamskim zemljama; pri postanku feudalne

strukture dru
tva sudjelovali su brojniji faktori, itd. Ukratko, historijski su procesi bili slo
eniji,
290

raznorodniji, a u
inci pojedinih faktora krajnje presudni. Ali uza svu va
nost tih korektura,
to ih je
kolektivni napor mnogih nau
enjaka iz svih zemalja svijeta unio i jouvijek unosi u okvir, koji je
ocrtao Pirenne, one ne znae odbacivanje njegovih koncepcija, nego samo prirodan tok u razvitku
nau
nog saznanja. Nitko u nauci ne posti
e konanu,zakljunu formulaciju o stvarnosti, poslije koje
vi
e nema novih, dodanih istina. S novim podacima slika o svijetu i njegovoj pro
losti postaje slo
enija
i potpunija, a nezaustavljivi proces, kojim raste svijest o istini, kree dalje. Neprelazna je Pirenneova
zasluga,
to je kao graanski demokrat i liberal shvatio, da historijska zbivanja po
ivaju na osnovici
ekonomskih
paga, koje pokreu dru
tvo, i odreuju njegove perturbacije. Tu neospornu istinu, koja je
u punom svom opsegu i svima konsekvencijama svojina marksitikog pogleda na historiju, prihvatio
je,u biti i Pirenne, stupiv
i tako, i bez svijesnih izja
njavanja, fakti
no na put, koji nu
no vodi do
historijskog materijalizma. Nema sumnje, da u tom pogledu ima u njegovim djelima mnogo toga,
to je
joveoma daleko od materijalistikog pogleda na svijet i dru
tvo, ali je golemi odjek i sna
ni utjecaj
njegovih radova na zapadnevropsku historiografiju svjedo
anstvo o tome, da nauka i u uvjetima
klasnoga dru
tva, kad iskreno te
i za nepristranim saznanjem, nedjeljivo izlazi na putove, kojima
svijesno kree marksisti
ka nauka.
X
Pirennova Povijest Evrope nastala je u osobitim uvjetima. Potakla ju je potreba da se poradi oko
uzajamnog razumijevanja meu narodima, i ona je u cijelosti proeta takvim shva
anjima. Autor ju je
pisao u internaciji bez priru
nih knjiga, na temelju svoga golemog znanja i poslije etvrtstoljetnih
nau
nih nastojanja. Ona u jezgri sadr
i sve njegove bitne poglede na pokreta
ke snage u razvitku
evropskog Srednjega vijeka i odlikuje se svim vrlinama njegova stila i shva
anja. To je djelo
irokih
poteza, bez mnogobrojnih detalja, namijenjeno opoj informaciji te nije ni ud
benik, ni prirunik za
specijalistu i nauenjaka. Ali uza sve to,ono je bogatstvom svojih ideja, temeljnim poznavanjem
injenica,
to ostaju sakrivene iza velikih poteza, kojima su dogaaji opisani, svojim zrelim oblikom,
ljepotom jezika i izra
avanja, danas veklasi
no ep
eobrazovno djelo, koje je postalo svojinom ve
ine
kulturnih naroda. Od 1936., kad ga je iz pi

eve ostav
tine publicirao njegov sin Jacques
Pirenne,do
ivjelo je 20 izdanja na francuskom, a prevedeno je na mnoge svjetske jezike. Nema
sumnje, da ono ima i svojih nedostataka. Mogli bismo poeljeti da je slavenska historija u njoj
obraena detaljnije, a poneka shva
anja, i
injenice naro
ito one o ulozi Skandinavaca na podru
ju
Rusije, kao i kratki podaci o pro
losti na
ih naroda - nisu vi
e u skladu s dana
njim interpretacijama ili
se nisu temeljile na tonim podacima. Na neke od tih momenata upozoreno je u prijevodu bilje
kama
pod tekstom, a neki netoni datumi o na
oj narodnoj povijesti zamijenjeni su ispravnima. Nema
sumnje, da dio odgovornosti za relativno slabu informiranost svjetske stru
ne javnosti o na
oj historiji
snose i na
i nau
enjaci zbog nedostatka publikacija o toj pro
losti na stranim jezicima. Ali uza sve te i
eventualne druge nedostatke, Pirenneova Povijest Evrope ostaje magistralno djelo, puno poticaja,
kadro da objasni i u
ini shvatljivim i bli
im ono vedaleko doba evropske pro
losti, koje neupu
eni
ljudi
esto smatraju mranim, no koje je potresno svojom dramatikom i neodoljivo privl
no po svim
onim elementima,
to su nikli u to doba i ostali temeljem evropskog dru
tvenog i kulturnog
ivota sve
do na
ih dana.
Dr. Miroslav Brandt

291

SADRAJ
I. KNJIGA
KRAJ RIMSKOG SVIJETA NA ZAPADU
(do provale Muslimana)
Prvo poglavlje. -Barbarsko kraljevstvo u Rimskom carstvu
1. Zaposjedanje Carstva
2. Nove dr
ave
Drugo poglavlje - Justinijan. Langobardi
1.Justinijan
2. Langobardi
Tre
e poglavlje. - Provala Muslimana
1. Provala
2. PosIjedice
II. KNJIGA
DOBA KAROLINGA
Prvo poglavlje-Crkva
1.Klonu
e od V. Do VII.st.
II. Redovnici i izlazak papinstva na pozornicu
Drugo poglavlje. - Frana
ko kraljevstvo
1. Rasulo drave
2. Majordomi
3. Novo kraljevstvo
Tre
e poglavlje. - Obnova Carstva na Zapadu
1. Karlo Veliki (768-814)
2. Carstvo
etvrto poglavlje. - Privredna i dru
tvena organizacija
1. Nestanak gradova i trgovine
2. Velika imanja (domena)
III.KNJIGA
Prvo poglavlje. - Rasulo Carstva
1. Unutra
nji uzroci
2. Papa I car .
3. Vanjski neprijatelji
Drugo poglavlje. - Dioba Evrope
1. Verdunski ugovor
2. Nove dr
ave

292

Tre
e poglavlje. - Feudalizam
1.rasulo dr
ave
2. Plemstvo i vite
tvo
IV. KNJIGA
RAT ZA INVESTITURU I KRIARSKI RAT
Prvo poglavlje. - Crkva
1. Papinstvo
2. Clunyjska reforma
Drugo poglavlje. - Rat za investituru
1. Carstvo i papinstvo od vremena Henrika III.
2. Sukob
Tre
e poglavlje. - Kri
arski rat
1. Uzroci i okolnosti .
2. Zauzee Jeruzalema.
V. KNJIGA
FORMIRANJE GRAANSTVA
Prvo poglavlje. - Obnova trgovine
1. Trgovina po Sredozemnom moru
2. Sjeverna trgovina
3. Trgovci
Drugo poglavlje. - Formiranje gradova
1. Gradovi i burgovi
2. Gradovi
Tre
e poglavlje. - Ekspanzija gradova i njezine posljedice
1. Ekspanzija
2. PosIjedice za seosko stanovni
tvo
3. Druge posljedice
VI. KNJlGA
POECI ZAPADNOEVROPSKIH DRAVA
Prvo poglavlje. - Engleska
1. Prije osvojenja
2. Najezda
3.Velika povelja
Drugo poglavlje. - Francuska
1. Kralj i veliki vazali
2. Napredak kraljevske vlasti
293

Tre
e poglavlje. - Carstvo
1.
2.

Fridrih Barbarossa
Do Bouvinesa

VII. KNJIGA
PREVLAST PAPINSTVA I FRANCUSKE U XIII.ST.
Prvo poglavlje. - Papinstvo i crkva
1. Polo
aj papinstva u XIII. st.
2. Politika rimskih papa
Drugo poglavlje. Papinstvo, Italija i Njemaka
1. Italija
2. Fridrih lI.
3. Njemaka
Tre
e poglavlje. - Francuska
1. Francuska dr
ava i evropska politika
2. Francuska kultura
etvrto poglavlje: - Filip Lijepi i Bonifacije VIIl .
1. Razlozi krize
2. Kriza
VIlI. KN JIGA
EVROPSKA KRIZA (1300-1450)
Prvo poglavlje. - Opa obilje
ja razdoblja
1. Ekonomski i dru
tveni pokret
2. Vjerski pokret.
Drugo poglavlje. - Stogodi
nji rat
1. Do smrti Eduarda III. (1377)
2. Burgundsko razdoblje (1432)
Tre
e poglavlje. Carstvo. Slavenske dr
ave i Ugarska
1. Carstvo
2. Slavenske dr
ave i Ugarska
etvrto poglavlje. -
panjolska - Portugal - Turci
1.
panjolska i Portugal
2. Turci
IX.KNJIGA
294

RENESANSA I REFORMACIJA
Prvo poglavlje. - Preobra
aj dru
tvenog
ivota od sredine XV. st.
1. Italija i njezin utjecaj
2. Renesansa u drugim dijelovima Evrope
3. Ideje i obi
aji
Drugo poglavlje .- Reformacija
1. Luteranstvo
2. Pro
irenje reformacije. Kalvinizam
Tre
e poglavlje. - Evropske dr
ave od sredine XV. st. do sredine XVI. St.
1. Meunarodna politika
2. Unutra
nja politika
POGOVOR

295