Saa MRDULJA1

UDK: 005.574(497.6)1991/1992
Biblid 0025-8555, 60(2008)
Vol. LX, br. 4, pp. 456480
Izvorni nauni rad
Novembar 2008.

MOGUNOST MIRNOG RAZRJEENJA

MEUNACIONALNIH ODNOSA U BOSNI
I HERCEGOVINI (rujan 1991 travanj 1992)2
APSTRAKT
Nesumnjivo da su neadekvatna politiko-pravna strukturiranost
etnikih statusa i odnosa u Socijalistikoj Republici Bosni i Hercegovini
(BiH) kao i nedostatak sposobnosti za kompromis kod politikih elita
unutar nje, predstavljali izrazito pogodan potencijal za destruktivno
oblikovanje bosansko-hercegovake drutvene zbilje. Meutim,
neposredno prije izbijanja rata u BiH (19921995) postojali su i
odgovarajui preduvjeti za relativno mirno apsolviranje nerijeenih
politikih pitanja unutar te republike. U tom je smislu, s obzirom na
medijatorsku funkciju koju je preuzela, od posebnog znaaja mogla biti
uloga meunarodne zajednice. Ipak, svojim predratnim odnosom
prema BiH ona ne samo to nije iskoristila mogunosti koje su pruale
priliku za razrjeenje ili pojednostavnjenje unutranjih bosanskohercegovakih politikih suprotstavljenosti ve je svojim djelovanjem
dala doprinos izbijanju rata, njegovoj razornosti i dugotrajnosti te
dovoenju sebe same u izrazito nezahvalan poloaj.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Hrvati, Srbi, Muslimani/
Bonjaci, meunarodna zajednica, rat.

1. UVOD
rajem 15. stoljea unutar okvira dananje BiH zapoinje proces
oblikovanja izrazitog multietnikog drutva.3 Jo tijekom konstituiranja
tog katoliko/hrvatskog-pravoslavno/srpskog-muslimansko/ bonjakog

K
1
2
3

456

Dr. sc. Saa Mrdulja, vii asistent Instituta drutvenih znanosti Ivo Pilar, Split.
Ovaj lanak izraen je u okviru znanstveno-istraivakog projekta Hrvatski identitet i
multikulturalnost Mediterana u doba globalizacije ifra: 194-1941560-1546
Kako bi pojednostavnili prikaz u njemu se koristimo imenicom BiH (pridjevom
bosansko-hercegovaki) i kod razmatranja onih pojava, zbivanja i stanja koja su se

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

egzistencijalnog ambijenta4 neminovna, viestruka i konstantna interakcija

izmeu pripadnika razliitih etno-zajednica postavlja njihove meusobne relacije
u krajnje ambivalentan kontekst. S jedne strane, uestali su kontakti u apolitinoj
drutvenoj sferi ustanovili plodonosan suivotni model. Sudei kroz njegovu
prizmu, bosansko- hercegovaka multietninost ne da nije postala, nazovimo,
kulturolokim problemom, ve je transformirala BiH u posebnu, u mnogome
inspirativnu sredinu. No paralelno sa reenom, u dimenziji se politikog stvarala
druga, krajnje suprotna pojavnost. Naime, demografski je potencijal svakom od
etniciteta omoguavao da vlastitu, idealnu politiko-dravnu koncepciju dri
obranjivom / ostvarivom, te da se angaira u njenoj zatiti / realizaciji. Poto zbog
specifinih teritorijalnih odnosa niti jedna skupina nije mogla ostvariti svoje
ciljeve bez da ih namee drugim, ili veem dijelu drugih, konceptualno
dijametralno suprotno raspoloenih zajednica meu njima se razvila radikalna
politika podvojenost. Za trajanja dugotrajnih i uglavnom stabilnih autoritarnih
vladavina (Osmansko carstvo, Austro-Ugarska, Kraljevstvo Srba, Hrvata i
Slovenaca / Kraljevina Jugoslavija, u konanici i Socijalistika Federativna
Republika Jugoslavija), unutar kojih su nastajale ili su ciljano stvarane okolnosti
afirmativne za upranjavanje konstruktivno-suivotnog obrasca,5 ta se
suprotstavljenost nije mogla praktino manifestirati.6 Ali u razdobljima
(privremenog) uruavanja sistema vlasti unutar / nad BiH, u okolnostima koje su
svakoj grupaciji omoguavale slobodno djelovanje, redovito je dolazilo do
djelatnog oitovanja razliitih politikih afiniteta. Oni su, primarno zbog strahova
i frustracija akumuliranih u politikoj sferi, najee ukljuivali i neselektivni
udar na pripadnike protivnog kolektiviteta.7 Kontinuiranost i karakter tih sukoba,

6
7

odvila ili odvijala na tlu dananje BiH unutar razdoblja kada se isti prostor nije imenovao
na taj nain.
Kojeg su svojom stoljetnom prisutnou na tlu BiH idovska i romska zajednica dodatno
obogatile. Vidjeti kod: Noel Malcolm, Povijest Bosne, Erasmus Gilda / Novi Liber / Dani,
Zagreb / Sarajevo, 1995, str. 147-160.
Narod je nalazio rada, zarade i sigurnosti. A to je bilo dovoljno da ivot, spoljni ivot, i ovdje
krene putem usavravanja i napretka. Sve ostalo je potiskivano u onu mranu pozadinu
svijesti gdje ive i previru osnovna osjeanja i neunitiva vjerovanja pojedinih rasa, vjera i
kasta, i tu, prividno mrtva i pokopana, spremaju za docnija, daleka vremena nesluene
promjene i katastrofe, bez kojih narodi, izgleda, ne mogu da budu, a ova zemlja pogotovo.
(Ivo Andri, Na Drini uprija, Beogradski izdavako-grafiki zavod, Beograd, 1986, str. 201).
Zbog toga se esto i apsolutno pogreno bosansko-hercegovaki multikulturalizam
percipira samo kroz njegovu harmoninu, suivotnu dimenziju.
Izuzimajui one iz razdoblja 1992-95. primjeri su pogroma i genocida iz Drugog svjetskog
rata svakako izrazito upeatljivi no rije je tek o (pred)zadnjima u nizu.

457

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

koje pozitivno ivotno iskustvo apolitine drutvene sfere niti je moglo

sprijeiti niti valjano humanizirati, duboku su politiku konfrontiranost uinili
determinirajuom osobinom bosansko-hercegovakog multikulturalizma. U
najveem dijelu povijesti njenom su postojanju doprinosile unutranje, bosanskohercegovake i vanjske, meunarodne politike prilike. Jer unutar / nad BiH
stoljeima se, najee u osloncu na jednu od domicilnih zajednica vladalo
terorom. Iz tog su razloga u svijesti vladajueg / podreenih kolektiviteta i teror i
dominacija nerijetko doivljavani kao posve prihvatljivi instrumenti ostvarenja
zatite vlastitih interesa. to je posebice porazno, spomenuta je filozofija bila ili
u skladu sa meunarodno vaeim promiljanjima vladanja i postizanja politikih
ciljeva ili se na njeno postojanje i efektivnost u BiH, nakon stigmatizacije tih
promiljanja, nije obraala posebna panja. Razumljivo je da su uz takvo,
unutarnje i izvanjsko ozraje, u dravotvorno-pogodnim trenucima
meuetniki odnosi postajali izrazito destruktivni. Za neutralizaciju te zbilje i za
transformaciju BiH u zemlju u kojoj bi i u politikoj sferi vladale kreativne
relacije trebali su postojati odgovarajui uvjeti. Oni koji bi omoguili da se na
temelju kompromisnog rjeenja, onog koje bi zatitilo ljudska prava svakog
pojedinca u BiH, a etnikim zajednicama unutar nje osiguralo djelomino ali
sutinsko ispunjenje dravotvornih ciljeva definitivno otkloni vjekovna
(latentna) politika suprotstavljenost. Mada ti i takvi uvjeti nisu postojali tijekom
pola tisuljetnog trajanja bosansko-hercegovakog multietnicizma, poetkom su
devedesetih godina 20. stoljea postali opipljivom realnou.
2. POLITIKO-PRAVNE PRETPOSTAVKE
ZA OUVANJE MIRA U BOSNI I HERCEGOVINI
Temeljne pretpostavke za adekvatno razrjeavanje statusa i odnosa izmeu
bosansko-hercegovakih etno-zajednica stvorene su tijekom Drugog svjetskog
rata. Tada je na poticaj Komunistike partije Jugoslavije i dravotvornom, u
okviru antifaistike borbe iskazanom aktivnou bosansko-hercegovakih
Hrvata, Srba i Muslimana/Bonjaka,8 kao njihova zajednika tvorevina,
ustanovljena i republika / drava BiH.9 Po esencijalnom dijelu svoje ustavne
8

458

U uvodnom dijelu Ustava Socijalistike Republike BiH (1974.) stajalo je, uz ostalo i
sljedee: U toku revolucionarne borbe s Komunistikom partijom na elu, u
narodnooslobodilakom ratu narodi Bosne i Hercegovine Srbi, Muslimani i Hrvati
uspostavili su revolucionarnu, narodnu demokratsku vlast i u okviru Federativne
Republike Jugoslavije stvorili Narodnu Republiku Bosnu i Hercegovinu (Ustavi i
ustavni zakoni, Informator , Zagreb, 1974, str. 62).
27. 11. 1943. godine u Mrkonji-gradu je utemeljeno Zemaljsko antifaistiko vijee
narodnog osloboenja za Bosnu i Hercegovinu (ZAVNOBIH) kao najvie politiko

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

odrednice BiH je bila zasnovana na suverenosti i jednakopravnosti svojih

konstitutivnih naroda, odnosno Hrvata, Srba i Muslimana (Bonjaka).10 U
kontekstu te odrednice, iz koje je proizlazilo pravo svakog od tih triju
dravotvornih naroda da uiva maksimum slobode i prema kojoj je svaka
djelatnost koja bi bilo kojem od njih uskraivala to pravo predstavljala
kriminalni in BiH je, unutar okvira tadanje Jugoslavije, trebala biti
formirana kao svojevrsna (kon)federacija triju subjekata. Tijekom poslijeratne,
polustoljetne jednopartijske komunistike vlasti na reenoj odrednici nije
uspostavljen politiko-pravni model po kojem bi ona uistinu i funkcionirala kao
(kon)federacija triju subjekata. Za njenog je trajanja princip meunacionalne
ravnopravnosti donekle uozbiljavan kroz povrno primjenjivanu
proporcionalnu zastupljenost pripadnika konstitutivnih naroda na odreenim,
najee rukovodeim drutvenim pozicijama. Komunistika je partija tek
neposredno prije prvih demokratskih izbora, amandmanima iz srpnja 1990. u
Ustav (SR) BiH unijela odredbe po kojima je nuna razmjerna zastupljenost
konstitutivnih naroda u strukturama vlasti te stvorila pretpostavke za
ustanovljavanje Savjeta za pitanje ostvarivanja ravnopravnosti naroda i
narodnosti BiH. Bilo je predvieno da njegovim posredstvom svaki od naroda,
u osnovi pravom na uporabu veta ima mogunost zatite vlastitih nacionalnih

10

predstavnitvo naroda BiH i najvii organ vlasti (ZAVNOBIH e se krajem rata

transformirati u Narodnu skuptinu BiH). Na drugom zasjedanju 30. 0602. 07. 1943.
godine u Sanskom Mostu ZAVNOBIH polae temelje dravnosti BiH donosei odluke
koje imaju ustavnopravni znaaj i kojima su postavljena osnovna naela dravne
organizacije BiH kao federalne jedinice u sklopu Demokratske Federativne Jugoslavije
(Enciklopedija Jugoslavije, Leksikografski zavod, Zagreb, 1956, tom 2., str. 61).
Vidjeti lanak 1. Ustava SR BiH (1974) kod: Ustavi i ustavni zakoni, op. cit., str. 70. U
interesu jaanja pozicija drave BiH i prilagodbe njenog drutva novim, liberaldemokratskim tokovima Savez je komunista iste republike ustavnim promjenama od 31.
srpnja 1990. (dakle, prije prvih demokratskih izbora) u znaajnoj mjeri preformulirao
Ustav SR BiH. Navedeno se jasno oitovalo i u desuverenizaciji Hrvata, Srba i
Muslimana (Bonjaka) u kontekstu (izmijenjanog) stavka 1. lanka 1. Ustava SR BiH
(vidjeti: Amandmani LIX LXXX na Ustav Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine,
Novinsko-izdavaka organizacija Slubeni list SR BiH, Sarajevo, 1990). Meutim,
citirani dio preambule, koji je govorio o dravotvornim pozicijama bosanskohercegovakih Hrvata, Srba i Muslimana (Bonjaka) te lanci 2. (narodi Bosne i
Hercegovine Srbi, Hrvati i Muslimaniostvaruju svoja suverena prava u
Socijalistikoj Republici Bosni i Hercegovini) i 282. (narodi Bosne i
Hercegovineostvaruju i osiguravajuravnopravnost i suverenostu SR BiH i
SFRJ), koji su ukazivali na suverena prava, odnosno na suveren status i meusobnu
jednakopravnost konstitutivnih naroda ostali su nepromijenjenima (vidjeti lanke 2. i
282. Ustava SR BiH (1974) kod: Ustavi i ustavni zakoni, op. cit., str. 70, 103).

459

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

interesa. Meutim, zakon kojim se imao odrediti sastav, djelokrug i nain rada
Savjeta nikad nije donesen, te on i nije zaivio.11 Prema tome, BiH je doekala
raspad Saveza komunista Jugoslavije, pad komunistike i uspostave
demokratske vlasti, te proces disolucije SFRJ poetkom devedesetih godina
prolog stoljea bez prikladno reguliranih statusa i meusobnih odnosa njenih
naroda ali i sa jasnim ustavnim smjernicama o tome kako ih regulirati.
Zapravo, u praktinom smislu naelo se tronarodne suverenosti i
jednakopravnosti dosljedno moglo konkretizirati jedino teritorijalizacijom
nacionalnih suverenosti, odnosno pretvorbom BiH iz naelne (kon)federacije
triju naroda u konkretnu (kon)federaciju triju prostornih cjelina koje bi
konsenzusualno upravljale zajednikom BiH (nad)dravom.12 Svaka bi od tih
cjelina, u kontekstu injenice da bi pojedini etnicitet unutar nje bio brojanom
veinom, predstavljala nacionalnu jedinicu svog najbrojnijeg naroda.
Istodobno rije bi bila o multietnikim tvorevinama zasnovanim na suverenosti
njihovih graana sa izrazito snanim mehanizmima zatite manjinskih
zajednica. Pitanje teritorijalnog opsega nacionalnih jedinica predstavljalo bi
predmet dogovora kojem bi, na bazi ustavnog odreenja BiH osnovni ton
odredili ve postojei geo-demografski realiteti.13 Oni su, u skladu sa popisom
11
12

13

460

Kasim I. Begi, Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma

19911996, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997, str. 72.
Ako bi postojalo unutar jedne zajednice vie suverenih sredita, ta bi sredita bila drave,
a glavna to ne bi bila, ve u najboljem sluaju, to bi bila zajednica drava jae ili slabije
povezanih. (Berislav Peri, Drava i pravni sustav, Narodne novine, Zagreb, 1992, str.
123). O (ne)mogunosti postojanja suverenog naroda bez politiko-teritorijalne jedinice,
zapravo drave vidjeti kod: Slobodan Jovanovi, Drava, Beogradski izdavako-grafiki
zavod, Beograd 1990, knjiga 1, str. 135.
Upravo su spomenuti geo-demografski realiteti bili odluujuim imbenikom prilikom
formiranja teritorijalne podloge hrvatsko-bonjake Federacije BiH nastale poetkom
1994. I to uz svestranu meunarodnu podrku. tovie, u prvom lanku Ustava Federacije
BiH stajalo je sljedee: Bonjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima,
i graani Republike Bosne i Hercegovine, ostvarujui svoja suverena prava, preoblikuju
unutarnji ustroj teritorija sa veinskim bonjakim i hrvatskim puanstvom u Republici
Bosni i Hercegovini u Federaciju Bosne i Hercegovine koja se sastoji od federalnih
jedinica sa jednakim pravima i odgovornostima. (Ustav Federacije Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1994, Internet: http://www.fbihvlada.gov.ba/hrvatski/federacija/
ustav_hr_stari.htm 31/10/2008). Pored ostalog, nainom na koji su u teritorijalnom
smislu formirali i definirali Federaciju BiH njeni su hrvatski, bonjaki i meunarodni
kreatori praktino pokazali da (za njih) ustavna suverenost i meusobna jednakopravnost
konstitutivnih bosansko-hercegovakih naroda podrazumijeva pravo svakog od tih
naroda da vlastite etnike prostore politiki-pravno ureuje po vlastitom izboru.

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

iz 1991. bili takvi da je u BiH od sveukupno 4.377.033 stanovnika bilo 760.852

ili 17.38% Hrvata, 1.366.104 ili 31.21% Srba i 1.902.956 ili 43.48%
Muslimana (Bonjaka). S obzirom da se na istom popisu 242.682 ili 5.54%
graana izjasnilo kao Jugoslaveni (104.439 ili 2.39% bosansko-hercegovakih
stanovnika pripadalo je kategoriji ostalih),14 te na to da su unutar BiH
Jugoslaveni najveim dijelom poticali iz redova njenih triju konstitutivnih
naroda moe se zakljuiti da je 1991. stvarni udio Hrvata, Srba i
Muslimana/Bonjaka (dalje: Bonjaci)15 bio za koji postotak vei od onog
deklariranog na popisu. Ujedno, unutar BiH hrvatski su etniki prostori16
zauzimali nekih 20%, srpski 50%, te bonjaki 30% njene teritorijalnosti.17
3. ETNIKI ZEMLJOVID BOSNE I HERCEGOVINE (1991)
Dakle, krajem 1990. i tijekom 1991, u vremenu iznova stvorenog ozraja
pogodnog za realizaciju autentinih nacionalnih ciljeva, BiH prvi put od
uspostave multietnikog drutva unutar nje nije zemljom za koju je / u kojoj je
samorazumljivo da etno-prava odreuje zakon sile i terora ve republika /
drava sa ustavno i etiki utemeljenim pravilima igre afirmativnim za
djelomino ali sutinsko ispunjenje nacionalnih ciljeva. No usprkos tome to
se relativno jednostavno dalo kreirati rjeenje po kojem bi BiH funkcionirala
shodno svom ustavnom odreenju, niti vladajue niti opozicione politike
strukture svakog od etno-kolektiviteta nisu se u artikulaciji vlastitih nacionalnih
tenji, prvenstveno zbog opeg nedostatka politike tolerancije rukovodile
njegovim imperativima ve vlastitim, tradicionalno egoistinim i u novim
14

15

16

17

Jakov Gelo, Marinko Grizelj, Anelko Akrap (urs), Stanovnitvo Bosne i Hercegovine
narodnosni sastav po naseljima, Republika Hrvatska Dravni zavod za statistiku,
Zagreb, 1995, str. 9.
S obzirom da je unutar promatranog razdoblja slubeno etniko ime muslimana koji
govore kojim od tokavskih dijalekata sredinjeg junoslavenskog dijasistema bilo
Muslimani, u priloenom bi radu bilo ispravno koristiti se tim nazivom. No, iz respekta
prema injenici da su se sami Muslimani u rujnu 1993. na Drugom bonjakom saboru
odranom u Sarajevu odluili nazvati Bonjacima (Mustafa Imamovi, Historija
Bonjaka, Preporod, Sarajevo, 1998, str. 569) sluiti emo se iskljuivo tim imenom u
nastavku teksta.
Etnike prostore odreuje zbir naselja u kojima su pripadnici pojedinog naroda relativna
ili apsolutna veina odnosno prostora na kojima se ta mjesta nalaze i nenaseljenih
gravitirajuih krajeva.
Podaci o veliini pojedinanih etnikih prostora dobiveni su na temelju kompjuterskog
prorauna u kontekstu ovdje priloene etnike karte BiH.

461

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

Linije vanjske granice BiH i granice njenih opina; toke naselja BiH; bijelo hrvatski
etniki prostori; smee srpski etniki prostori; tamno muslimanski/bonjaki etniki
prostori. Zemljovid izradio dr.sc. Saa Mrdulja prema podacima: Jakov Gelo, Marinko Grizelj,
Anelko Akrap (urs), Stanovnitvo Bosne i Hercegovine narodnosni sastav po naseljima,
Republika Hrvatska Dravni zavod za statistiku, Zagreb, 1995.

okolnostima duboko protuzakonitim koncepcijama. Konkretno, Hrvati

(Hrvatska demokratska zajednica BiH / HDZ) i Srbi (Srpska demokratska
stranka BiH / SDS) su drali da im pripada oko treine, odnosno dvije treine
BiH teritorija dok su Bonjaci (Stranka demokratske akcije / SDA)
posredstvom zahtjeva za redefinicijom BiH iz drave triju suverenih i
jednakopravnih naroda u dravu zasnovanu iskljuivo na graanskoj
suverenosti (graanska BiH), u osnovi pretendirali na ovladavanje cjelinom
462

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

BiH teritorija.18 Jer u sluaju prikazane redefinicije, koja bi dovela do toga da

politiko-pravni identitet BiH bude kreiran posredstvom naela jedan ovjek
jedan glas, te skoro oekivane bonjake, kako se sa pravom dralo apsolutne
brojane nadmoi dolo bi do njene faktine transformacije u bonjaku
nacionalnu dravu.
U svakom sluaju, postojanje etiki validnih pravila igre unutar BiH nije
moglo biti dovoljnom branom aktiviranju megalomanskih prohtjeva, nastanku
dubokih politikih konfrontacija i izbijanju novog vala nasilja. Meutim,
poetkom devedesetih godina prolog stoljea meunarodno je ozraje izrazito
nesklono implementaciji bezobzirnih i konfliktnih etno-politikih ciljeva. Rije
je o vremenu u kom se vodee i gotovo opeprihvaene vrijednosti svode na
mir, ljudska i etno-manjinska prava, tolerantan dijalog, spremnost na
kompromise te u kojem protagonisti djelovanja usmjerenih protiv tih
vrijednosti mogu oekivati izolaciju i sankcije. Odlunost meunarodne
zajednice da u navedenom duhu djeluje i na prostoru (bive) Jugoslavije
postalo je posve oita nakon njenog intenzivnog ukljuivanja u proces
razrjeavanja jugoslavenske problematike i utemeljenja Meunarodne
konferencije o Jugoslaviji u rujnu 1991.19 Njenim je posredstvom oitovala
snanu spremnost da na prostoru (bive) Jugoslavije obuzda onaj razvoj
dogaaja koji je ve doveo do rata u Sloveniji i izrazito razornog, tada
aktualnog rata u Hrvatskoj. U tim okolnostima politika su se vodstva
bosansko-hercegovakih etnikih zajednica ustruavala da u svrsi ostvarivanja
18

19

Vie kod: Franjo Boras, Kako je umirala Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina,
Nakladnik Slobodan Praljak, Mostar, 2002, str. 19; Vesna Ivanovi, Raspad Jugoslavije i
stvaranje BiH 19901995. (doktorska disertacija), Fakultet politikih znanosti, Zagreb,
2000, str. 408; Mirjana Kasapovi, Bosna i Hercegovina: podijeljeno drutvo i nestabilna
drava, Politika kultura, Zagreb, 2005; Suzan Vudvord, Balkanska tragedija, Filip
Vinji, Beograd 1997, str. 210.
U skladu sa Poveljom UN-a te uz podrku, tada jedine svjetske supersile, tj. Sjedinjenih
Amerikih Drava (SAD), prvenstvo u ostvarenju naznaenih ciljeva preputeno je u
ime meunarodne zajednice Europskoj zajednici (EZ) i Konferenciji o europskoj
sigurnosti i suradnji (KESS). Uvelike Velikoj Britaniji i Francuskoj koje su kao stalne
lanice Vijea sigurnosti UN-a imale dominantan utjecaj unutar navedenih institucija. Od
ostalih stalnih lanica Vijea sigurnosti, zapravo drava koje u bitnome upotpunjavaju
pojam UN-a a time i pojam meunarodne zajednice (Karl Bilt, Zadatak mir, Radio B92,
Beograd, 1999, str. 552), znaajniji e utjecaj, unato preputanju prednosti EZ-u / KESSu imati SAD. Naroito neposredno prije izbijanja otvorenog rata u BiH. Sam SSSR, u
stanju raspada i preokupiran vlastitim brigama nee se znaajnije ukljuivati u tadanja
jugoslavenska zbivanja preputajui Zapadu bavljenje njima. Rukovoena vlastitim
politikim interesima Kina e trajno ostati po strani od zbivanja na tlu (bive) Jugoslavije.

463

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

megalomanskih ciljeva, koji su sa velikom vjerojatnou i meunarodno mogli

biti okvalificirani kao takvi, dadu povoda izbijanju ratnih sukoba u BiH te
vlastite narode izloe pritiscima za ije izdravanje ne posjeduju potreban
potencijal. Nasuprot, kod njih se razvila spremnost da u kontekstu adekvatne
arbitrae, one koja bi u bitnome zadovoljila nacionalne interese, reduciraju
postojee etno-prohtjeve te u cilju nadilaenja aktualnih konfrontacija prihvate
sporazumno rjeenje. Pri tome je sama blagonaklonost prema inozemnom
ukljuivanju umnogome bila zasnovana na uvjerenju da meunarodna
zajednica, u skladu sa svojim vrijednostima i moralnim kredibilitetom uistinu
moe ponuditi svestrano zadovoljavajui izlazak iz tadanje situacije. To
uvjerenje podupirala je primjerice i Izjava dana prilikom otvorenja
Konferencije o Jugoslaviji u kojoj je uz ostalo stajalo: Zajedniki nam je cilj
da donesemo mir svima u Jugoslaviji i pronaemo trajna rjeenja, pravedna kad
je rije o svim njihovim legitimnim strahovanjima i tenjama. Da bi smo to
postigli, odluili smo u sklopu konferencije uspostaviti Arbitranu komisiju.
Otvorenje dananje konferencije oznaava poetak pregovaranja o budunosti
Jugoslavije i njenih naroda, a rezultat tog pregovaranja mora potovati interese
svih koji tu ive.20
Sve u svemu, iako su kao samonikle bosansko-hercegovake pojave
postojali i konfliktno strukturirani meunacionalni odnosi i bezobzirni
nacionalni programi, postojao je, pored unutranjih, pravno i etiki validnih
pravila igre i odgovarajui, svestrano prihvaeni arbitar. On je zahvaljujui
svom ukupnom autoritetu bio u prilici da na osnovi tih pravila kreira
odgovarajui model unutranjeg ureenja BiH. Takvo rjeenje, zasnovano na
njenom ustavnom odreenju, odnosno jednakom uvaavanju / zakidanju
(katolikih) Hrvata, (pravoslavnih) Srba, (muslimanskih) Bonjaka imalo bi
trostruki uravnoteavajui znaaj. Svojom pravnom i etikom fundiranou
omoguavalo bi da ga svi, za bosansko-hercegovaki sluaj zainteresirani
inozemni faktori a stoga i meunarodna zajednica u cjelini, doive kao neto to
vrijedi podrati i provesti. Time bi ve u poetnoj fazi njegove
internacionalizacije bio uspostavljen usuglaen meunarodni pristup te
neutralizirana mogunost da razliite inozemne percepcije bosanskohercegovake zbilje budu razlogom polarizacije unutar meunarodne zajednice.
Pored toga, navedena bi usuglaenost unutar meunarodne zajednice imala
posebno vrijedan uinak u sluaju da (pojedini) terenski akteri prue otpor
20

464

Prema: Karlo Rotim, Obrana Herceg-Bosne, Grafotisak, iroki Brijeg, 1997, knjiga 1.,
str. 144.

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

provedbi postignutog rjeenja te uz pomo oruja pokuaju stei vie od onog

to im se nudi i pripada. Uz postojanje rjeenja koje do krajnjih granica uvaava
interese sva tri naroda, pa i onog / onih koji mu se protive, teko da bi ikog mogli
uvjeriti u opravdanost svojih ambicija. Bez meunarodnog oslonca, bez prilike
da ga steknu, izolirani i sankcionirani, protagonisti bi takvog, avanturistikog
djelovanja, bez veeg napora bili dovedeni u situaciju da prihvate rezultate
inozemnog posredovanja. Takoer, pri obustavi eventualnih ratnih sukoba
postojanje bi meunarodno verificiranog modela, koji bi posredno definirao
granice (ne)ispravnog / (ne)doputenog politikog (vojnog) djelovanja,
omoguilo meunarodnoj zajednici jasnu kvalifikaciju aktiviteta svih bosanskohercegovakih etno-segmenata, a time i povlaenje nedvosmislenih, preciznih
mirotvornih poteza. Konkretno, uz postojanje teritorijalno definiranih
teritorijalnih cjelina svakog od naroda lako bi se razjasnilo tko u BiH nastupa sa
agresorskih, a tko sa obrambenih pozicija. Samim tim i koga u toj zemlji valja
sankcionirati i izolirati a kome pruiti podrku. Pored toga, bilo bi
samorazumljivim da se potpora pojedinoj zajednici svodi tek na potporu njenim
naporima da pod svoju kontrolu dovede vlastite prostore, ali ne i na podrku
njenim eventualnim namjerama da zauzme tue teritorije.
Meutim, mogunost relativno bezbolnog razrjeavanja bosanskohercegovakog sluaja bila je uvjetovana potrebom skladnog proimanja
unutarnjih i vanjskih konfliktno-amortizirajuih imbenika. Do takvog je
proimanja moglo doi jedino ukoliko meunarodna zajednica ispravno
percipira politiko-pravne realitete unutar BiH. Naalost, takva je percepcija
gotovo u potpunosti izostala.
3. MEUNARODNA POTPORA KONCEPTU UNITARNE
BOSNE I HERCEGOVINE
LISTOPAD 1991 SIJEANJ 1992.
Do prvog, jo uvijek posrednog utjecaja meunarodne zajednice na
zbivanja u BiH dolo je poetkom listopada. Tada je u sklopu Mirovne
konferencije o Jugoslaviji prezentirna inicijalna verzija meunarodnog tj.
Carringtonovog plana (04. 10. 1991) po kojem se razrjeenje odnosa unutar
Jugoslavije imalo zasnivati na njenoj transformaciji u svojevrsnu,
junoslavensku zajednicu neovisnih drava. Njegov temeljni, u finaliziranoj
verziji s poetka studenog (Nacrt Konvencije Konferencije o miru u
Jugoslaviji, 04. 11. 1991) takoer oitovani zahtjev prema republikama koje
bi, faktiki na temelju htijenja veine svojih graana / njihovih politikih
zastupnika zatraile priznanje meunarodne osobnosti svodio se na zahtjev
465

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

da unutar tih republika bude osigurana najvia razina ljudskih prava te prava
etnikih manjina. Ujedno, pored opsene kulturne autonomije manjinskim se
etnikim zajednicama trebalo omoguiti i sadrajno znaajna politikoteritorijalna samouprava na prostorima gdje su nastanjene kompaktno i u
veem broju.21
Pojavom Carringtonovog plana, koji zbog odbijanja Srbije i Crne Gore
propada ve u studenom jasno se oitovalo da meunarodna zajednica,
polazei od ustavne zbilje drugih jugoslavenskih, pa i istono-europskih
republika, i na BiH gleda kao na dravu zasnovanu iskljuivo na suverenosti
njenih graana. Kako je za nju samorazumljivo da i u toj zemlji volja veine
graana bude presudnom u odreivanju dravno-pravnog statusa i unutarnjeg
ureenja te da je sa svoje strane spremna prihvatiti i verificirati rjeenja koja
iz nje proiziu. Naravno, uz uvjet da ne ugroavaju ljudska i etno-manjinska
prava. Rije je bila o pristupu kojim je manifestirana ne samo potpuna
nezainteresiranost da se u osloncu na princip tronarodne suverenosti i
jednakopravnosti doe do sporazumnog rjeenja unutar BiH ve kojim su i
reeni princip i reena mogunost doslovce odstranjeni iz bosanskohercegovake politiko-pravne zbilje.
Drati samorazumljivim da i u BiH veinsko naelo odluuje sudbinom
te drave znailo je, uzimajui u obzir stanje meunacionalnih odnosa unutar
nje i injenicu da niti jedna od zajednica nije imala apsolutnu brojanu nadmo,
dati poticaj nastanku koalicije dvaju naroda koji bi parlamentarnim /
referendumskim nadglasavanjem treeg legitimirali vlastita i kriminalizirali
htijenja majorizirane zajednice. Uz oekivanje da za taj in i njegovu konkretnu
realizaciju dobiju meunarodnu potporu. Hipotetski gledano, mogla se oformiti
srpsko-bonjaka ili srpsko-hrvatska koalicija usmjerena protiv hrvatskih
odnosno bonjakih nacionalnih interesa. Rezultat djelovanja prve od njih bio
bi u dovoenju Hrvata pred svren in zadravanjem BiH u krnjoj
Jugoslaviji, dok bi rezultat druge bio u stvaranju preduvjeta za podjelu BiH
bez uvaavanja bonjakih interesa. No, u svezi sa tada aktualnim omjerom
snaga, karakteristinim po vojnoj superiornosti Srba i njihovim ultimativnim
zahtjevom za dvije treine teritorija, ustanovljena je neformalna hrvatskobonjaka koalicija. Drei da postizanjem dravne neovisnosti BiH i njenim
meunarodnim priznanjem nastaju okolnosti koje e Srbima oteati a Hrvatima
21

466

Vesna Ivanovi, Raspad Jugoslavije i stvaranje BiH 19901995, op. cit., str. 72; Suzan
Vudvord, Balkanska tragedija, op. cit., str. 177179; Vladimir-uro Degan, Hrvatska
drava u meunarodnoj zajednici, Globus, Zagreb, 2002, str. 220, 319329.

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

i Bonjacima olakati realizaciju nacionalnih ciljeva, koalicija svoju djelatnost

artikulira upravo u tom pravcu, te ve 15. 10. 1991, koristei se brojanom
nadmonou u bosansko-hercegovakoj Skuptini donosi Deklaraciju o BiH
kao suverenoj i nedjeljivoj dravi. Ubrzo slijedi odgovor srpskih,
prvenstveno SDS-ovih zastupnika u vidu osnivanja posebne Skuptine srpskog
naroda u BiH (25. 10. 1991) te srpsko referendumsko izjanjavanje o ostanku
u Jugoslaviji (9-10. 11. 1991).22
Unato tome to je ponueni plan potakao vodstva bosanskohercegovakih naroda na ubrzano zauzimanje i utvrivanje pozicija pogodnih
za realizaciju njihovih, samovoljno kreiranih i bezobzirnih htijenja,
meunarodna zajednica svojim daljnjim djelovanjem ne da nije obuzdala
prikazani, destruktivni razvoj dogaaja ve ga je dodatno potakla. Naime,
nakon to je krajem 1992. iskazala spremnost za priznanjem potpune dravne
neovisnosti jugoslavenskih republika mjerodavnim je meunarodnim
institucijama 20. 12. 1992. pristigla i molba hrvatsko-bonjake koalicije
(Predsjednitva i Vlade pod kontrolom ta dva naroda) za priznanjem BiH. Ta je
molba, kao i slini zahtjevi Slovenije, Hrvatske i Makedonije dostavljena
Arbitranoj komisiji, sa ciljem da utvrdi u kolikoj mjeri te republike
zadovoljavaju uvjete za priznanje. Oni su pak bili gotovo identini uvjetima
koji su predoeni u Carringtonovom planu.
U kontekstu BiH Arbitrana je komisija 11. 01. 1992. donijela dva
Miljenja (br. 2 i br. 4) relevantna za daljnju sudbinu te zemlje. U Miljenju br.
2 (Poloaj etnikih skupina u novim dravama) izriito je naznaila da Srbi
u BiH predstavljaju nacionalnu manjinu te da kao takvi imaju pravo na sve
mehanizme zatite svog manjinskog statusa.23 Iz ovog je stava automatski
22
23

Branka Maga i Ivo ani (ur.), Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 19911995.,
Jasenski i Turk / Dani, Zagreb / Sarajevo 1999, str. 382.
Do tog je zakljuka Komisija dola na temelju toga to su Srbi u trenutku njegova
stvaranja predstavljali tek treinu stanovnitva BiH ili manjinu naspram ostatka
stanovnitva. Po istoj su logici i Hrvati i Bonjaci predstavljali nacionalne manjine.
Implicite, ovakvim je pristupom Komisija sva tri naroda u BiH svela na status nacionalnih
manjina koje bi trebale imati zatiena manjinska prava. Problem je to niti jedan od
naroda nije mogao imati takav status dok god ne postoji nacionalna veina naspram koje
on funkcionira kao nacionalna manjina. Prema tome, u vremenu o kojem je rije nije
postojala adekvatna osnova da Komisija na prikazani nain definira status bilo kojeg od
triju naroda. Ipak, demografskim bi trendovi, koji su gotovo sigurno vodili tome da
Bonjaci postanu apsolutnom veinom, istom zakljuku dali smislenost. Zbog toga ga
valja promatrati, to ovdje i inimo kroz njegov znaaj za bosansko-hercegovake
meunacionalne odnose u onom, blisko oekivanom trenutku u kom bi Bonjaci

467

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

imalo proizii da priznanje BiH ima biti vezano uz uvjet da BiH Srbi, a ujedno
i Hrvati imaju osiguranu izrazito iroku kulturnu autonomiju i politikoteritorijalnu samoupravu na prostorima gdje su nastanjeni kompaktno i u veem
broju. Kako niti jedno niti drugo nije bilo osigurano, moglo se pretpostaviti da
e u Miljenju br. 4 (O meunarodnom priznanju SR BiH od Europske
zajednice i njezinih drava lanica) koje se direktno bavilo zadovoljavanjem
uvjeta vezanih uz priznanje BiH, biti ustvreno kako ta drava ne zadovoljava
traene zahtjeve. Meutim, za razliku od prethodnog, u ovom se dokumentu
Srbe, uz Hrvate i Bonjake tretiralo kao nacije, kao konstitutivne narode
BiH. Pri tome se za mjeru suodnosa tih etno-kolektiviteta uzeo Ustav BiH za
koji se ustvrdilo da zajamuje jednaka prava nacijama Bosne i Hercegovine
Muslimanima, Srbima i Hrvatima i pripadnicima ostalih naroda i narodnosti
koji ive na njezinu podruju.24 Mada se u tekstu nigdje nije govorilo o
opsegu tih prava, iz navedenog, ustavno-konzultirajueg pristupa nuno je
trebalo proizii da je rije o pravima determiniranim suverenim statusom triju
dravotvornih naroda. Nadalje, na prikazanoj percepciji BiH Arbitrana je
komisija oformila i zakljuak po kom se, u osnovi, zbog protivljenja srpske
zajednice oitovanje volje stanovnitva Bosne i Hercegovine da se SR BiH
ustanovi kao suverena i neovisna drava ne moe smatrati potpuno
ustanovljenom.25 U skladu sa prezentiranim vienjem BiH kao drave triju
konstitutivnih naroda, toliko suprotnim od gledita zauzetog u Miljenju br. 2,
posve je razumljivo to Komisija u Miljenju br. 4 uope ne postavlja pitanje
(ne)osiguravanja manjinskih, konkretno srpskih prava. Naznaeni je odnos
podrazumijevao da e kao preduvjet priznanju biti iskazana potreba postojanja
usuglaenih stavova triju zajednica, te postojanja mehanizama koji bi u
eventualno neovisnoj BiH praktino titili jednakopravnost triju konstitutivnih
naroda. Ali Komisija nije predloila ita slino ve je, ostavljajui dojam
suoenosti sa zbunjujuim problemom od kojeg se eli to prije dii ruke,
konstatirala kako bi se moda putem referenduma u kojem bi na sudjelovanje
bili pozvani svi graani BiH, tj. njegovim afirmativnim rezultatima, ocjena o
neispunjavanju uvjeta za priznanje mogla izmijeniti.

24
25

468

postali apsolutnom veinom unutar BiH. Vidjeti Miljenje br. 2 kod: Vladimir-uro
Degan, Hrvatska drava u meunarodnoj zajednici, op. cit., str. 336-338.
Vidjeti Miljenje br. 4 kod: Ibid., str. 340-342.
Ovakvo to Komisija nikako ne bi mogla ustvrditi da se i u ovom Miljenju drala
stanovita o Srbima kao nacionalnoj manjini. Tada bi srpsko, tj. protivljenje treine
graana bilo irelevantno naspram ambicija ostatka stanovnitva.

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

Dakle, nakon to je ukazala ime su i na koji nain ustanovljeni statusi i

odnosi bosansko-hercegovakih naroda te s tim u vezi navela razlog zbog kojeg
BiH trenutano ne ispunjava uvjete meunarodnog priznanja, kao jedini uvjet
budueg priznanja Komisija je predloila rjeenje koje je ne samo potpuno
protivno naelu na kojem poivaju ti statusi i odnosi (suverenost i
jednakopravnost) ve koje ih direktno uruava. Primjerice, po Ustavu BiH ni
jedna odluka, koja pogaa bitne interese jednog od konstitutivnih naroda
zemlje, nije se mogla donijeti nadglasavanjem i morala je ii na usuglaavanje
u Savjet za nacionalnu ravnopravnost.26 U samom Savjetu pravo je na
uporabu veta trebalo predstavljati glavni instrument zatite jednakopravnosti
konstitutivnih naroda. Uz njegovu pomo svaki je od naroda u osnovi bio u
prilici blokirati htijenja veinske volje ukoliko bi procijenio da su protivna
njegovim interesima. Tako su, kao majorizirana etno-zajednica, Srbi mogli
blokirati odnosno, uiniti pravno nitavnim ne samo raspisivanje referenduma
ve i cijeli proces stjecanja dravne neovisnosti BiH.27 No nudei graanski
referendum kao jedini vid razrjeenja BiH odnosa Komisija je meunarodnoj
zajednici zapravo predloila da zanemari taj unutarnji instrument zatite
jednakopravnosti (rezultate njegove eventualne primjene), te da u svezi
najdelikatnijeg pitanja za konstitutivne narode BiH verificira ono to odlui
veina njenih graana. Da prizna onakvu BiH u kojoj mjesto konsenzusualno
utvrene volje triju jednakopravnih naroda vlada volja veine graana, u blioj
perspektivi volja jednog, najbrojnijeg meu njima bonjakog naroda. Stoga
je Arbitrana komisija i posredstvom miljenja br. 4, unato injenici to se kroz
njega provlai percepcija BiH kao drave triju konstitutivnih etno-zajednica,
brojano manjinske dravotvorne narode u njoj svela na nacionalne manjine.
S praktine pak strane apostrofirati srpski stav prema dravnoj neovisnosti
kao razlog zbog kojeg BiH ne ispunjava uvjete meunarodnog priznanja a
predloiti graanski referendum kao mehanizam razrjeenja s tim u vezi
ustanovljene problematike, znailo je ponuditi krajnje nesvrsishodno
rjeenje. Jer podnosioci su zahtjeva za meunarodnim priznanjem dravne
neovisnosti BiH predstavljali grupacije koje su (trenutano) zdruene oko istog
cilja bile dvostruko brojnije od Srba, te je bilo samorazumljivo da rezultati
referenduma jedino mogu potvrditi molbu za priznanjem ali ne i apsolvirati
problem koji je Komisija navela kao razlog za nepriznavanje BiH. Iz reenog
proizlazi da je konkretni uinak danog prijedloga imao biti tek u odgodi
26
27

Muhamed Filipovi, Bio sam Alijin diplomata, Delta, Biha 2000, knjiga 1., str. 131.
Ibid, str. 130-132.

469

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

priznanja te da je Komisija, po pitanju (ne)regulacije etno-statusa u BiH

dopustila da ta zemlja bude priznata bezuvjetno. Gledano kroz faktini odnos
Komisije prema BiH kao graanskoj dravi, bezuvjetno ne u kontekstu
nerijeenih relacija izmeu bosansko-hercegovakih konstitutivnih naroda, ve
u odnosu na neosigurana manjinska prava srpskoj i hrvatskoj etnikoj zajednici.
Time su te dvije grupacije dovedene u situaciju da meunarodnim priznanjem
BiH budu degradirane sa statusa suverenih naroda na razinu nacionalnih
manjina koje bi, to je paradoksalno, po svojim pravima daleko zaostajale za
pravima zajednica koje su decidirano smatrane nacionalnim manjinama.
Primjerice, temeljitost i nepopustljivost kojom je Arbitrana komisija
sagledavala u kojoj je mjeri Hrvatska ispunila uvjete za meunarodno
priznanje, uz ostalo je dovela i do toga da su, pravno gledano, pozicije Srba u
istoj republici, determinirane irokom kulturnom i zahtijevanom politikoteritorijalnom samoupravom, imale biti neusporedivo bolje regulirane od
pozicija bosansko-hercegovakih Srba i Hrvata.28
Bez obzira na duboku problematinost stavova koje je Komisija zauzela u
pogledu (priznanja) BiH oni postaju, to je bilo i oekivano, uporitem
politikog pristupa meunarodne zajednice prema njoj. Pred priznanjem BiH
stajao je tek uvjet odranja graanskog referenduma odnosno, potreba da se
na njemu veina BiH graana izjasni za neovisnost.29 Iz prikazanog, direktnog
priloga transformaciji BiH u dravu zasnovanu iskljuivo na suverenosti njenih
graana konano je postalo jasnim da odnos koji je posredstvom svog plana iz
listopada 1991. meunarodna zajednica zauzela i prema BiH nije predstavljao
28

29

470

Meutim, Komisija je (indirektno) odobrila meunarodno priznanje dravne neovisnosti

Makedonije usprkos tome to status, poglavito albanske nacionalne manjine u toj
republici niti izdaleka nije bio reguliran po prethodno iskazanim zahtjevima
meunarodne zajednice. Rije je o jo jednom sluaju kojim je Komisija upeatljivo
manifestirala svoju (djelominu) nedosljednost. Sigurno da bi bilo daleko manje razloga
za naknadne oruane sukobe izmeu (dijela) albanske manjine i makedonskih vlasti da je
Komisija korektno obavila svoj posao.
Tako primjerice ameriki ambasador u (bivoj) Jugoslaviji Warren Zimmermann, koji je
jo u listopadu 1991. uvjeravao bosansko-hercegovake Srbe da su (politika) manjina te
da moraju prihvatiti vlastitu majorizaciju (to je demokracija), koji je drao da
protivljenje nadglasavanju, dakle i eventualno koritenje veta prilikom zatite vitalnih
nacionalnih interesa predstavlja nepotivanje pravila igre polovicom sijenja 1992. u
osnovi poruuje bosansko-hercegovakim Srbima da se kao manjina moraju pomiriti
sa takvim dravno-pravnim statusom BiH za koji se na predvianom referendumu izjasni
veina njenih graana. Indirektno, statusom za koji se izjasne bosansko-hercegovaki
Hrvati i Bonjaci. Vidjeti: Warren Zimmermann, Izvori jedne katastrofe, Globus / Znanje,
Zagreb, 1997, str. 207-221.

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

prolaznu, iz neupuenosti u bosansko-hercegovake (ustavne) prilike proizilu

fazu, ve njen jedini slubeni odnos prema toj dravi. Odnos koji je neminovno
vodio bespovratnom iezavanju mogunosti mirnog, sporazumnog razrjeenja
meunacionalnih politiko-koncepcijskih suprotnosti unutar BiH i njenom
usmjeravanju u pravcu ratnih sukoba. A oni su u toj, vienacionalnoj zemlji
neminovno morali rezultirati daleko veim ljudskim stradanjima i materijalnim
gubicima od onih koje je meunarodna zajednica imala prilike vidjeti u ratom
zahvaenoj Hrvatskoj.30
Iz tadanjeg meunarodnog odnosa prema BiH jasno proizlazi da
meunarodna zajednica nije vidjela nita problematino u injenici to se
proces koji je vodio do bosansko- hercegovake neovisnosti, odnosno do stanja
koje bi njenim ostvarenjem nastupilo odvijao bez pristanka Srba. Taj bi vid
djelovanja za nju bio i ostao irelevantnim da se unutar same BiH Srbima moglo
nametnuti rjeenja kojima se protive. Pri tome se openito zanemarivala
injenica to bi time bila postavljena osnova njenoj trajnoj nestabilnosti te, u
najmanju ruku njoj susjednih zemalja. No hrvatsko-bonjaka koalicija nije
imala potencijal posredstvom kojeg bi na miran ili nasilan nain, naroito s
obzirom na meunarodnu zabranu izvoza oruja na prostor (bive) Jugoslavije
iz srpnja 1991.31 uvjerila Srbe da prihvate rjeenja na koja svojevoljno ne
pristaju. Srbi pak, za razliku od spremnosti da pod meunarodnom arbitraom
reduciraju svoje maksimalistike prohtjeve i prihvate BiH ureenu na principu
tronarodne suverenosti i jednakopravnosti, niti u kom sluaju nisu namjeravali
mirno pristati da u neovisnoj BiH budu svedeni na status nacionalne manjine.
Nasuprot tome, oni su i po cijenu ratnih sukoba, izolacije i sankcija bili spremni
oduprijeti se operacionalizaciji projekta unitarne BiH te realizirati vlastite, zbog
proputenog meunarodnog modeliranja samovoljno odreene ciljeve. S tim u
30

31

Prema raspoloivim podacima procjenjuje se da je za trajanja rata u Hrvatskoj 1991-95.

ukupno poginulo, nestalo ili od ratnih posljedica umrlo 22.192 njenih stanovnika (Hrvata,
Srba i ostalih) od ega ak 41.7% u prvoj ratnoj godini. Po odreenim procjenama do kraja
1991. ak 735.560 hrvatskih dravljana (Hrvata, Srba i ostalih) bilo je prinueno napustiti
svoje domove [vidjeti: Nenad Pokos i Draen ivi, Demografski gubitci tijekom
domovinskog rata kao odrednica depopulacije Hrvatske (19912001), Drutvena
istraivanja, godina 13, br. 4-5, 2004, str. 737, 739, 742]. Tijekom iste godine uzrokovan
je i najvei dio materijalnih teta koje se za cjelokupno ratno razdoblje procjenjuju na oko
40 milijardi amerikih dolara [vidjeti: Draen ivi, Izravni demografski gubitci (ratne
rtve) Hrvatske (1990-1998) uzrokovani velikosrpskom agresijom i neke njihove
posljedice, Drutvena istraivanja, godina 10, br. 3, 2001, str. 452].
Branka Maga i Ivo ani (ur.), Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995, op. cit.,
str. 379.

471

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

vezi, ak su i najavljivali da e u sluaju nastavljanja dotadanje meunarodne

politike te priznanja graanske BiH krenuti u oruanu implementaciju svojih
htijenja i u fizikom smislu otpoeti rat. to je najbitnije, posredstvom
srbizirane JNA ve su, uz vlastite etnike prostore kontrolirali i dobar dio
etniki hrvatskih i bonjakih teritorija, tj. vie od polovice BiH, bili su
temeljito naoruani,32 logistiki opremljeni te su uz visoku dozu sigurnosti
mogli raunati na uspjenost vlastitog vojnog angamana.
Osim to je eventualno priznanje unitarne BiH vodilo izbijanju rata izmeu
Srba s jedne te Bonjaka i Hrvata s druge strane, ono je vodilo i poetku
faktinog raspada bonjako-hrvatske koalicije. Bonjacima je neovisna,
unitarna BiH, koja bi zahvaljujui postojeim demografskim trendovima vrlo
skoro postala njihovom nacionalnom dravom, bila sama sebi svrhom.
Razumljivo da su stoga meunarodni status BiH i svoj poloaj u njoj smjerali
iskoristiti kako bi na cjelokupnom BiH prostoru uspostavili vladavinu naela
veine odnosno svoju nacionalnu vlast. No Hrvatima, koji su bili etnikom
veinom na petini prostora BiH i koji su glavninu tog istog prostora do poetka
1992. ve imali pod svojom kontrolom, bosansko-hercegovaku neovisnost
bila je sredstvom potrebnim za ostvarivanje drugog cilja. Uz njenu su pomo,
nakon izvlaenja BiH iz preostatka Jugoslavije i suavanja srpskog
manevarskog prostora htjeli osigurati povoljnije uvjete za teritorijalizaciju
hrvatske suverenosti na dijelu bosansko-hercegovakog teritorija. Drugim
rijeima, mada su Hrvati pristali sudjelovati u majorizaciji kako bi se dolo do
bosansko-hercegovake neovisnosti nisu je niti izdaleka smatrali mehanizmom
kojim bi se u neovisnoj BiH imali razrjeavati odnosi izmeu triju
konstitutivnih naroda. U skladu sa reenim, iz suprotstavljenosti je bonjakih
i hrvatskih ciljeva automatski proizlazilo da se i odnosi izmeu ta dva naroda
vrlo lako, gotovo sigurno mogu artikulirati u pravcu ratnog sukoba. Nadalje,
unutranja konstelacija politikih, etno-prostornih i vojnih odnosa sugerirala je
da e u meunarodno priznatoj BiH Bonjaci, dakle jedini narod kojemu je
odgovaralo ureenje po principu veinske volje, kontrolirati tek manji dio
njenog teritorija (krajem prve ratne godine, tj. 1992. kontrolirali su tek oko 20%
prostornosti BiH). to je posebice bitno, bez mogunosti da taj realitet
promjene ukoliko ne dobiju meunarodnu podrku. S tim u vezi, iz priznanja
je BiH kao unitarne drave za meunarodnu zajednicu proizlazila obveza da
podri onu bosansko-hercegovaku stranu koja se zalae za praktinu
32

472

Smail eki, Agresija na Bosnu i genocid nad Bonjacima 19911993, Ljiljan, Sarajevo,
1994, str. 142-222.

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

realizaciju onog to je priznato. U svojoj krajnjoj konzekvenci ta se podrka

imala manifestirati kroz vojno opskrbljivanje Bonjaka ili oruano
interveniranje na njihovoj strani dok god srpska, a vjerojatno i hrvatska strana,
ne budu poraene. Poto meunarodna zajednica nije namjeravala, dijelom iz
vlastitih razloga a dijelom stoga to bi takav poraz prouzrokovao masovni
srpski i hrvatski egzodus iz BiH, poduzeti niti jedan od naznaenih vidova
djelovanja33 priznati je unitarnu BiH znailo i proizvesti dugotrajno ratno
krizno arite u sreditu Europe.
4. MEUNARODNA POTPORA KONCEPTU (KON)FEDERATIVNE
BOSNE I HERCEGOVINE I ODUSTANAK OD NJE
VELJAA OUJAK 1992.
Poetkom veljae, zahvaljujui korjenitoj promjeni meunarodne politike,
izazvanoj dodatnim zaotravanjem meunacionalnih odnosa unutar BiH (09.
01. 1992. Skuptina srpskog naroda u BiH usvojila je deklaraciju o proglaenju
Srpske Republike BiH, 14. 01. 1992. Skuptina BiH, preciznije hrvatskobonjaka koalicija donosi Rezoluciju o suverenosti BiH a 25. 01. 1992.
Odluku o referendumu o neovisnosti) nastaju okolnosti koje su mogle
sprijeiti gore prikazani razvoj dogaaja. Naime, meunarodna zajednica u
potpunosti odbacuje potporu procesu pretvorbe BiH u, zapravo, bonjaku
nacionalnu dravu te sa svrhom iznalaska rjeenja na principu tronarodne
suverenosti i jednakopravnosti pokree pregovore sa predstavnicima bosanskohercegovakih naroda. Kako su pak njenim prethodnim djelovanjem potaknuti
nezaustavljivi procesi usmjereni ka meunarodnom priznanju dravne
neovisnosti BiH, uvaavanje se spomenutog principa imalo odnositi na
problematiku unutarnjeg ureenja zemlje ali ne i na pitanje njenog opstanka ili
meunarodnog statusa. U interesu ouvanja svog kredibiliteta meunarodna
zajednica nije mogla, barem do daljnjeg, dozvoliti da se drava koju se uputilo
ka neovisnosti eventualno raspadne nakon priznanja. A do toga bi vjerojatno
dovela ona rjeenja koja bi se bazirala na potpunom uvaavanju suverenih
statusa njenih naroda, odnosno njihovih teritorijalnih jedinica. Dakle, iz prve
je faze meunarodne bosansko-hercegovake politike proistekao imperativ
da svaki od naroda, realno Srbi i Hrvati, rjeenje svog statusa mogu regulirati
iskljuivo unutar okvira cjelovite i neovisne drave BiH. Za njenu se pak
33

Lidija ehuli, Cintonova vanjskopolitika strategija i novi svjetski poredak, Politika

kultura, Zagreb, 2001, str. 111; Brendan Simms, Unfinest Hour, Penguin Books Ltd.,
London 2001, p. 11.

473

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

neovisnost, na referendumu odranom 29. 0201. 03. 1991. izjasnilo se 64%

graana, uglavnom hrvatske ili bonjake nacionalnosti.
Vrlo brzo po otpoinjanju svog terenskog angamana meunarodna
zajednica postie znaajan uspjeh. Ve 18. oujka 1991. predstavnici sva tri
naroda, potpisujui Izjavu o principima za novo ustavno ureenje BiH
(Cutileirov plan),34 neformalno prihvaaju da budua, neovisna BiH bude
(kon)federacijom triju konstitutivnih teritorijalnih jedinica koje bi
konsenzusualno odluivale o pitanjima zajednikog bosansko-hercegovakog
interesa. Poto bi u svakoj od jedinica, koje bi realno bile izvoritem dravnosti
BiH, pojedini narod bio etnikom veinom one bi bile nacionalnim cjelinama
njihovih najbrojnijih zajednica. Unato tome rije bi bila o multietnikim, na
suverenosti njihovih graana zasnovanim tvorevinama sa snanim
mehanizmima zatite manjinskih grupacija. Njihovi prostorni okviri primarno
su trebali biti odreeni veliinom i rasporedom etnikih prostora svake od triju
etnikih zajednica unutar BiH.
Postignuti je predratni dogovor izuzetno upeatljivo govorio o
apsolvirajuem potencijalu meunarodne zajednice, o znaaju ustavnog
principa tronarodne suverenosti i jednakopravnosti za njeno konstruktivno
razrjeenje te o bitnosti ispreplitanja tih dvaju faktora pri regulaciji
meunacionalnih relacija u BiH. Jer u trenutku svog oslonca na navedeni
princip meunarodnoj je zajednici vrlo brzo uspjelo uvjeriti Srbe na
egzistenciju u neovisnoj BiH te, zajedno sa Hrvatima na skromnije teritorijalne
zahtjeve, a Bonjake na injenicu da e tek na dijelu BiH moi uspostaviti
svoju, u osnovi apsolutnu vlast. No, predstojalo je daljnje preciziranje
postignutih ustavnih rjeenja te razrjeavanje pitanja o tome koje bi tono
prostore BiH obuhvatila svaka od predvienih jedinica. Okonanjem tog
procesa te formalnim prihvaanjem plana uvelike bi se stabilizirale politike
prilike unutar BiH te stvorili odgovarajui uvjeti za meunarodno priznanje
njene neovisnosti.
Meutim, uskoro po ostvarenju reenog uspjeha dolazi do novog
radikalnog preokreta u politici meunarodne zajednice naspram BiH.
Konkretno, nakon to je hrvatsko-bonjaka koalicija, rukovodei se
afirmativnim rezultatima referenduma proglasila 03. 03. 1992. neovisnost BiH,
u njoj izbija niz lokalnih oruanih sukoba. Oni se odvijaju paralelno sa
pregovorima a nastavljaju se i nakon postignutog dogovora. Ti su sukobi
posluili kritiarima tadanjeg meunarodno pristupa da za njihovo izbijanje i
34

474

Uvid u plan posredstvom: dnevni list Slobodna Dalmacija, Split, 20. 03. 1992, str. 8.

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

trajanje odgovornim proglase postignuti plan. Navodno, oruane bi

konfrontacije prestale ukoliko bi ga se odbacilo te priznalo BiH kao unitarnu
dravu. Dralo se da bi pred mehanizmima pritiska koji bi meunarodnoj
zajednici bili na raspolaganju nakon priznanja BiH Srbi, a dugorono i Hrvati
morali pokleknuti i mirno prihvatiti svoj, zapravo manjinski status. Kako bi pak
bila to sigurnija u srpsko prihvaanje takvog statusa meunarodna je zajednica
bila spremna prihvatiti da Srbija i, tada preteno prosrpski raspoloena Crna
Gora budu legitimne nasljednice SFRJ.35
Do kraja oujka prikazana su shvaanja stekla dominantne pozicije u
slubenoj meunarodnoj politici prema BiH. Uvelike stoga to su njihovim
istaknutim promotorom bile same Sjedinjene Drave. Iako su slubeno
podravale meunarodne napore za dogovornim razrjeenjem meunacionalnih
politiko-koncepcijskih suprotnosti unutar BiH u praksi su usmjeravale tijek
zbivanja u posve suprotnom pravcu, ka njenom priznanju kao unitarne drave.
Po slubenom objanjenju taj je odnos proizlazio iz etikih razloga, iz uvjerenja
da e na taj nain biti ouvan mir. Ipak, nisu bez osnove miljenja da je on
primarno bio determiniran amerikim nacionalnim interesima. Primjerice, kako
navodi Susan Woodward, eljom za povratkom prestia izgubljenog odlukom
EZ-a da prizna Hrvatsku i Sloveniju usprkos izrazitom amerikom
protivljenju.36 Po Jamesu Bissettu, kanadskom ambasadoru u Jugoslaviji 199092, podravajui priznanje unitarne BiH odnosno bonjaku koncepciju njenog
ureenja, Sjedinjene su Drave htjele ojaati svoje, Zaljevskim ratom uzdrmane
pozicije u islamskom svijetu.37 Ujedno, injenica je da bi se u unitarnoj BiH, kad
bi kojim sluajem Hrvati i Srbi htjeli ivjeti u njoj, najsnanije kulturoloki
slabila islamska BiH komponenta te mogunost njenog politikog artikuliranja
u nezapadnom i antizapadnom pravcu.
U svakom sluaju, mada meunarodna zajednica krajem oujka i
poetkom travnja 1992. formalno jo uvijek ne odustaje od postignutog
rjeenja, nezainteresiranost kojom prilazi njegovom daljnjem preciziranju kao
i oitovana namjera o priznanju, de facto unitarne BiH ve 06. 04. 1992.
postaju snanim pokazateljem njegova politikog minoriziranja. S druge
strane, ispravno uoavajui preokret u meunarodnoj politici te raunajui na
skoro, slubenim prihvaanjem Cutileirovog plana neuvjetovano priznanje
35
36
37

Warren Zimmermann, Izvori jedne katastrofe, op. cit., str. 224, 230.
Suzan Vudvord, Balkanska tragedija, op. cit., str. 275-277.
James Bissett, History of Western Interference, Internet: http://www.deltax.net/bissett/
western/bosnia.htm 31/10/2008.

475

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

BiH Bonjaci ga ve tjedan dana nakon neformalnog prihvaanja faktiki

odbijaju. Ujedno, jasno manifestiraju kako se zalau za unitarnu platformu te
da u meunarodno priznatoj BiH, koristei se steenim prednostima
namjeravaju djelovati na njenoj praktinoj primjeni.38 Pored toga na
bonjakoj strani postojalo je uvjerenje, slino kao i u znaajnom dijelu
meunarodne zajednice da zapravo nee niti doi do rata. Tako je Alija
Izetbegovi, predsjednik SDA i predsjednik predsjednitva BiH naknadno
ustvrdio: Nisam vjerovao da e doi do genocidnog rata. Smatrao sam da
postoje dvije mogunosti: da Srbi prihvate nezavisnost Bosne kao svren in
ili da se odlue na dravni udar u Bosni da uhapse mene i rukovodstvo
SDA.39 U sluaju druge mogunosti Izetbegovi je drao da e
meunarodna zajednica nakon referenduma priznati nezavisnost Bosne i da
e stati u obranu drave koju je priznala, te da e Zapad politiki i vojno
braniti Bosnu kada prizna njenu nezavisnost.40
Novi preokret u meunarodnoj politici i bonjako protusporazumno
izjanjavanje, Srbi su, rukovoeni uvjerenjem da od konanog preciziranja i
trostranog, formalno potvrenog prihvaanja plana prije priznanja neovisnosti
BiH nee biti nita, iskoristili kao povod za otpoinjanje otvorenog vojnog
utvrivanja vlastitih pozicija te za opsenu agresiju na hrvatske i bonjake
etnike prostore koji su stajali na putu formiranja kompaktne srpske cjeline
na dvije treine bosansko-hercegovakog teritorija. Reeno djelovanje,
usmjereno na oruanu realizaciju jednostrano koncipiranih srpskih ciljeva
dovela je do prerastanja dotadanjih, lokalnih konfrontacija u otvoreni, razorni
i dugotrajni ratni sukob. U svakom sluaju, to da e Srbi u fizikom smislu
otpoeti rat ukoliko doe do priznanja unitarne BiH, bila je lako ustanovljiva
injenica sa kojom se moralo raunati u kreaciji meunarodne politike. No, za
samo otpoinjanje rata srpska strana nije imala nikakvo odgovarajue
opravdanje. Jer bez obzira na meunarodno priznanje BiH kao unitarne drave
jo uvijek nisu bila iscrpljena sva politika sredstva posredstvom kojih se na
miran nain moglo doi do ureenja BiH kao sloene drave tj. do ureenja
koje bi uvaavalo ustavni status te politike pozicije i interese srpskog i
hrvatskog naroda u toj zemlji.
38
39
40

476

Vidjeti: dnevni list Osloboenje, Sarajevo, 26. 03. 1992, str. 5; dnevni list Slobodna
Dalmacija, Split, 26. 03. 1992, str. 4.
Alija Izetbegovi, Sjeanja, TDK ahinpai, Sarajevo, 2001, str. 99.
Ibid., str. 98-99.

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

5. ZAKLJUAK
Osim potvrde predvidljivih pretpostavki o karakteru bosanskohercegovake politiko-vojne zbilje i o pozicijama na kojima e se nai
meunarodna zajednica u sluaju priznanja unitarne BiH, rat je u toj dravi
doveo do pojave takvih realiteta o ijem se nastanku i dimenzijama u
prethodnom periodu jedino moglo spekulirati, a koji su dodatno usloili
mogunost iznalazaka adekvatnog rjeenja i povratak mira. Meu njima su tri
imala poseban znaaj.
Zahvaljujui svojoj oruanoj nadmonosti Srbi su na vojnom polju postigli
upeatljive uspjehe i vrlo brzo pod svoju kontrolu stavili gotovo dvije treine
BiH. Iz reenog je proiziao visok stupanj srpske samouvjerenosti koja je, bez
obzira na sankcije i izolaciju postala preprekom njihovoj kooperativnosti. ak
i u kontekstu onih rjeenja koja su uvaavala srpske pozicije i interese u BiH ali
su od njih traila povlaenje sa dijela teritorija koje su posjedovali.
Pored toga, tijekom oruane realizacije vlastitih ciljeva dio politikih i vojnih
struktura meu bosansko-hercegovakim Srbima dopustio je masovne zloine
nad pripadnicima druga dva naroda. Uz ostalo, rezultat je takvog djelovanja bio
u tome da su vienja koja su ureenje BiH na principu tronarodne suverenosti i
jednakopravnosti doivljavala i prezentirala kao poticaj ratu i zloinima postala
nairoko prihvaena. Unato injenici to se za srpsku politiko-ratnu platformu
teritorijalizacije suverenosti (2/3 BiH za srpsku jedinicu) i masovne zloine
poinjene u njeno ime, jednako kao i za zloine koje su u istom razdoblju
poinili pojedini pripadnici hrvatskog i bonjakog naroda, nije mogao pronai
apsolutno nikakav poticaj niti u navedenom principu niti u rjeenjima
dogovorenim 18. oujka.41 Time i pokuaji koji su ili za sporazumnim,
kompromisnim razrjeenjem bosansko-hercegovakih meunacionalnih
politiko- koncepcijskih suprotnosti postaju izrazito nepopularni, to u konanici
vodi dodatnom suavanju manevarskog prostora meunarodne zajednice u
njenim nastojanjima za povratkom mira u BiH.
Nadalje, injenica da su spomenuti zloini u najveoj mjeri poinjeni nad
bonjakim ivljem utjecala je na pojavu planetarno proirenih simpatija za
Bonjake a time i za koncepciju unitarne BiH. U tim okolnostima i
41

Naknadno, krajem 1992. i tijekom 1993. pobornici e se unitarne BiH, sa svrhom stigmatizacije svakog vida ureenja BiH kao (kon)federativne tvorevine i s ciljem njene transformacije u de facto bonjaku nacionalnu dravu, uspjeno propagandno koristiti i kriminalnim elementima unutar projekta teritorijalizacije hrvatske suverenosti (naj-upeatljivije
oitovanog u kontekstu Hrvatske zajednice/Republike Herceg-Bosne). Posebice zloinima
koje su, najee nad bonjakim ivljem pojedini Hrvati poinili u njegovo ime.

477

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

bonjaka kooperativnost na iznalasku svestrano prihvatljivog rjeenja

postaje radikalno umanjena.
Sve u svemu, tek je nakon priznanja i otpoinjanja rata u njoj BiH stekla
sve atribute, kako je slikovito govorio ameriki dravni tajnik Waren
Cristopher, problema iz pakla.42 U predratnom periodu meunacionalne
politiko-koncepcijske suprotnosti unutar BiH mogle su se uz podjednako
uvaavanje / zakidanje ciljeva sva tri naroda razrijeiti bez veih napora.
tovie, gledano kroz sporazum od 18. oujka u tome je meunarodna
zajednica gotovo uspjela. To ne znai da eventualni protivnici finalnih, naroito
kartografskih rjeenja, u namjeri da utjeu na njihovu izmjenu ne bi potakli
ratne sukobe. No, kao to je reeno, u uvjetima postojanja pravno i etiki
validnog plana, uz iju implementaciju stoje svi zainteresirani, relevantni
inozemni faktori a samim tim i meunarodna zajednica u cjelini, te bi se sukobe
relativno uspjeno dalo kontrolirati i okonati.
Bitno je naglasiti da je meunarodna zajednica imala izrazito snano
izraenu, istinsku namjeru da stabilizira meunacionalne odnose i sauva mir u
BiH. O tome najbolje svjedoe njeni mirotvorni napori te insistiranje na
rjeenjima koja tite ljudska i (etno)manjinska prava te otvaraju prostor
meunacionalnim dijalozima i suradnji. Primarni razlozi njenog neuspjeha u
realizaciji eljenog proizili su, gledano slijedom njihove pojave, iz elje za
izbjegavanjem ikakvog uslonjavanja vlastitog djelovanja, usredotoenosti na
ve postojea krizna arita, iz uopenog odnosa prema dravama (jugo)istone
Europe, neprepoznavanja karaktera BiH, meunacionalnih relacija i odnosa
snaga u njoj te iz ideologizacije pristupa bosansko-hercegovakoj zbilji.
LITERATURA
1. Amandmani LIX LXXX na Ustav Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, Novinsko-izdavaka organizacija Slubeni list SR BiH, Sarajevo, 1990.
2. Andri Ivo, Na Drini uprija, Beogradski izdavako-grafiki zavod,
Beograd, 1986, str. 201.
3. Begi Kasim I., Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog
sporazuma 19911996, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997, str. 72.
4. Bilt Karl, Zadatak mir, Radio B92, Beograd, 1999, str. 552.
5. Bissett James, History of Western Interference, Internet: http://www.
deltax.net/bissett/western/bosnia.htm 31/10/2008.
42

478

Richard Holbrooke, Zavriti rat, TDK ahinpai, Sarajevo, 1998, str. 55.

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

6. Boras Franjo, Kako je umirala Socijalistika Republika Bosna i

Hercegovina, Nakladnik Slobodan Praljak, Mostar, 2002, str. 19.
7. ehuli Lidija, Cintonova vanjskopolitika strategija i novi svjetski
poredak, Politika kultura, Zagreb, 2001, str. 111.
8. eki Smail, Agresija na Bosnu i genocid nad Bonjacima 19911993,
Ljiljan, Sarajevo, 1994, str. 142222.
9. Degan Vladimir-uro, Hrvatska drava u meunarodnoj zajednici, Globus,
Zagreb, 2002, str. 220, 319329, 336338, 340342.
10. Dnevni list Osloboenje, Sarajevo, 26. 03. 1992, str. 5
11. Dnevni list Slobodna Dalmacija, Split, 20. 03. 1992, str. 8.
12. Dnevni list Slobodna Dalmacija, Split, 26. 03. 1992, str. 4.
13. Enciklopedija Jugoslavije, Leksikografski zavod, Zagreb, 1956, tom 2,
str. 61.
14. Filipovi Muhamed, Bio sam Alijin diplomata, Delta, Biha 2000, knjiga 1,
str. 130132.
15. Gelo Jakov, Grizelj Marinko, Akrap Anelko (urs), Stanovnitvo Bosne i
Hercegovine narodnosni sastav po naseljima, Republika Hrvatska
Dravni zavod za statistiku, Zagreb, 1995, str. 9.
16. Holbrooke Richard, Zavriti rat, TDK ahinpai, Sarajevo, 1998, str. 55.
17. Imamovi Mustafa, Historija Bonjaka, Preporod, Sarajevo, 1998, str. 569.
18. Ivanovi Vesna, Raspad Jugoslavije i stvaranje BiH 19901995. (doktorska
disertacija), Fakultet politikih znanosti, Zagreb, 2000, str. 72, 408.
19. Izetbegovi Alija, Sjeanja, TDK ahinpai, Sarajevo, 2001, str. 9899.
20. Jovanovi Slobodan, Drava, Beogradski izdavako-grafiki zavod,
Beograd 1990, knjiga 1, str. 135.
21. Kasapovi Mirjana, Bosna i Hercegovina: podijeljeno drutvo i nestabilna
drava, Politika kultura, Zagreb, 2005.
22. Maga Branka i ani Ivo (ur.), Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
19911995, Jasenski i Turk / Dani, Zagreb / Sarajevo 1999, str. 379, 382.
23. Malcolm Noel, Povijest Bosne, Erasmus Gilda / Novi Liber / Dani, Zagreb
/ Sarajevo, 1995, str. 147160.
24. Peri Berislav, Drava i pravni sustav, Narodne novine, Zagreb, 1992,
str. 123.
479

MP 4, 2008 Mogunosti mirnog razrjeenja bosansko-hercegovakih suprotstavljenosti 1991-1992

(str. 456480)

25. Pokos Nenad i ivi Draen, Demografski gubitci tijekom domovinskog

rata kao odrednica depopulacije Hrvatske (19912001), Drutvena
istraivanja, godina 13, br. 45, 2004, str. 737, 739, 742.
26. Rotim Karlo, Obrana Herceg-Bosne, Grafotisak, iroki Brijeg, 1997,
knjiga 1, str. 144.
27. Simms Brendan, Unfinest Hour, Penguin Books Ltd., London 2001, p. 11.
28. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1994, Internet:
http://www.fbihvlada.gov.ba/hrvatski/federacija/ustav_hr_stari.htm
31/10/2008.
29. Ustavi i ustavni zakoni, Informator , Zagreb, 1974, str. 62, 70, 103.
30 Vudvord Suzan, Balkanska tragedija, Filip Vinji, Beograd 1997, str. 177179. 210, 275-277.
31. Zimmermann Warren, Izvori jedne katastrofe, Globus / Znanje, Zagreb,
1997, str. 207-221, 224, 230.
32. ivi Draen, Izravni demografski gubitci (ratne rtve) Hrvatske
(19901998) uzrokovani velikosrpskom agresijom i neke njihove
posljedice, Drutvena istraivanja, godina 10, br. 3, 2001, str. 452.
Dr. Saa MRDULJA
POSSIBILITIES FOR A PEACEFUL SETTLEMENT OF DISPUTES
IN BOSNIA AND HERZEGOVINA (September 1991 April 1992)
ABSTRACT
It had undoubtedly been the inadequate political and legal structure of the ethnic
status and relations in the Socialist Republic of Bosnia and Herzegovina as well the
unwillingness of the political elites to make a compromise that created a rather
favourable potential for destructive shaping of the Bosnian-Herzegovinian social
conditions. Immediately before the outbreak of war in BH (19921995) the
preconditions had been created for a comparatively peaceful settlement of the
unresolved political issues within the republic. Taking into consideration that the
international community had assumed to act as a mediator its role could have been
very important. However, with its pre-war position to BH it did not take advantage
of the opportunities that were offered to settle or simplify the internal Bosnian and
Herzegovinian political disputes, but, on the contrary, it contributed to the outbreak of
war, its destructiveness and long duration, getting itself into a rather awkward position.
Key words: Bosnia and Herzegovina, Croats, Serbs, Muslims/Bosniaks,
international community, war
480