Professional Documents
Culture Documents
Prirucnik Vodjenje Slucaja PDF
Prirucnik Vodjenje Slucaja PDF
DO PRILIKA U
VOENJU SLUAJA
PRIRUNIK ZA PRAKTIARE
Nevenka egarac
Izdava:
Univerzitet u Beogradu - Fakultet politikih nauka
Centar za istraivanja u socijalnoj politici i socijalnom radu
Za izdavaa:
prof. dr Dragan R. Simi, dekan
Recenzenti:
Prof. dr Veronika Ipanovi Radojkovi, FASPER, Univerzitet u Beogradu
Dr Ivana Stefanovi, Institut za socioloka i kriminoloka istraivanja, Beograd
Doc. dr Ivana Mihi, Filozofski fakultet, Odeljenje za psihologiju, Univerzitet u Novom Sadu
Dizajn i prelom
Agencija CITLIK
Lektor i korektor:
Vlado ukanovi
tampa
Tira
1000
y najooveu
unmepecy
yemema
Publikacija Od problema do prilka u voenju sluaja odtampana je u okviru projekta Unapreenje prava deteta kroz jaanje
sistema pravosua i socijalne zastite u Srbiji koji finansira Evropska unija, a sprovodi UNICEF u partnerstvu sa Ministarstvom pravde
i Ministarstvom za rad, zapoljavanje, boraka i socijalna pitanja. Sadraj i stavovi izneti u ovoj publikaciji ne izraavaju nuno stavove
UNICEF-a, Evropske unije, Ministarstva pravde ili Ministarstva za rad, zapoljavanje, boraka i socijalna pitanja.
Nevenka egarac
OD PROBLEMA
DO PRILIKA U
VOENJU SLUAJA
PRIRUNIK ZA PRAKTIARE
Univerzitet u Beogradu
Fakultet politikih nauka
Centar za istraivanja u socijalnoj politici i socijalnom radu
Beograd 2015.
PREDGOVOR
PREDGOVOR
PREDGOVOR
PREDGOVOR
rad, razvojem optih i posebnih protokola za zatitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja, koji su nastali uz podrku UNICEF-a, okvirom za razvoj standarda lokalnih usluga
koji je podrao UNDP uz finansijsku podrku EU, preko izrade strategije razvoja socijalne zatite, pilotiranja i uvoenja standarda za voenje sluaja (uz podrku DIFID-a),
a kasnije i novim zakonskim reenjima u socijalnoj zatiti koje je podravala EU kroz
pretpristupne fondove.
Ova publikacija je nastala uz pomo projekta Socijalni karton Informacioni sistem
socijalnog staranja (ISSS), koji u Crnoj Gori sprovodi UNDP. Srpsko izdanje je nadograeno kao deo projekta Unapreenje prava deteta kroz jaanje sistema pravosua i socijalne zatite u Srbiji, koji je podrala Evropska unija kroz program IPA 2013 za socijalni razvoj, a koji realizuje UNICEF sa brojnim partnerima. Ona stoga posebno naglaava
neka vana prepoznata pitanja vezana za zatitu dece: primena metoda voenja sluaja
kao sredstva za podrku biolokim porodicama i porodino orijentisanim reenjima za
svako dete, planiranje stalnosti za decu te participacija dece korisnika usluga socijalne
zatite. Ova publikacija moe da bude korisno tivo i za nove izazove sa kojima se suoava socijalna zatita u Srbiji. Ona je namenjena profesionalcima kao pomo i podrka
u svakodnevnom radu te studentima pomagakih profesija za unapreenje njihovih
znanja o primeni vrednosti i principa socijalnog rada u praksi.
Tokom pisanja ovog prirunika dobila sam dragocenu pomo i podrku od velikog
broja strunjaka i kolega koji su na razliite naine povezani sa radom centara za socijalni rad. Posebnu zahvalnost dugujem mrei kolega i saradnika iz centara za socijalni
rad koji su svoje iskustvo i znanje nesebino delili sa drugim kolegama tokom brojnih
viednevnih obuka. Treneri u programu Znanje i vetine za voenje sluaja u socijalnoj
zatiti i novijem programu koji je izveden u Crnoj Gori , Voenje sluaja u centrima
za socijalni rad, prvi su imali priliku da se upoznaju s ovim rukopisom, da daju korisne
sugestije, korekcije i dopune sadraja teksta. Dragocene sugestije su dole i od strunih
radnika velikog broja centara za socijalni rad u Srbiji. Zadivljujua je njihova dobronamernost, kolegijalnost, elja za razmenom znanja i unapreenjem prakse u sloenom
kontekstu u kome rade.
Iskreno se nadam da e ovaj prirunik doprineti ostvarivanju prava najugroenijih
graana u naoj zemlji. Metod voenja sluaja u socijalnom radu jeste jedan od najkonkretnijih naina da se osnae porodice koje ive u viestrukoj deprivaciji, da one ostvare
svoja prava i unaprede kvalitet ivota.
Jun 2015.
Nevenka egarac
SADRAJ
SADRAJ
PREDGOVOR
SADRAJ
4
8
I DEO
UVOD U CIKLUS VOENJA SLUAJA
12
13
19
25
30
33
II DEO
PRIJEM
36
POSTUPAK PRIJEMA
37
39
40
47
NEODLONE INTERVENCIJE
48
III DEO
PROCENA
PROCENA U CENTRIMA ZA SOCIJALNI RAD
50
51
57
Stabilnost......................................................................................................................................................................................... 82
Stimulacija....................................................................................................................................................................................... 84
Adekvatno vostvo i granice........................................................................................................................................................... 86
Okolnosti koje mogu da utiu na sposobnosti roditelja ili odgajatelja da
na odgovarajui nain izau u susret razvojnim potrebama deteta .................................................................. 87
Uticaj nasilja meu intimnim partnerima na dete i roditeljske kapacitete.................................................................................... 89
Uticaj problema u mentalnom zdravlju roditelja na dete i roditeljske kapacitete......................................................................... 92
Uticaj zloupotrebe supstanci na roditeljske kapacitete................................................................................................................... 93
Uticaj intelektualne ometenosti roditelja na roditeljske kapacitete................................................................................................ 95
Trea strana trougla porodini i sredinski faktori ................................................................................................... 97
Porodina istorija i funkcionisanje.................................................................................................................................................. 98
ira porodica....................................................................................................................................................................................101
Stanovanje.......................................................................................................................................................................................103
Zaposlenost .................................................................................................................................................................................. 104
Prihodi............................................................................................................................................................................................105
Odnos porodice i lokalne zajednice...............................................................................................................................................107
Resursi zajednice........................................................................................................................................................................... 108
Detetov svet van porodice...............................................................................................................................................................116
PROCENA POTREBA ZA ODRASLE I STARE KORISNIKE
117
Procena kapaciteta za uee u proceni i donoenje odluka kod odraslih i starih osoba ........................118
Procena statusa i potreba odraslih i starih.....................................................................................................................119
Aktuelno stanje i potrebe korisnika ................................................................................................................................. 121
Zdravstvene potrebe........................................................................................................................................................................ 121
Kognitivno funkcionisanje............................................................................................................................................................. 122
Identitet.......................................................................................................................................................................................... 122
Emocionalno stanje i ponaanje..................................................................................................................................................... 122
Predstavljanje u drutvu.................................................................................................................................................................. 122
Socijalni i emocionalni odnosi....................................................................................................................................................... 122
Vetine staranja o sebi..................................................................................................................................................................... 122
Rani razvoj i njegov uticaj na aktuelno funkcionisanje ........................................................................................... 123
Porodini i sredinski faktori ................................................................................................................................................ 123
Porodina istorija i funkcionisanje................................................................................................................................................. 123
Komunikacija, emocionalna podrka i razmena............................................................................................................................124
Nega i bezbednost..........................................................................................................................................................................124
Podrka ire porodice...................................................................................................................................................................... 125
Socijalna podrka i uee porodice u zajednici............................................................................................................................. 125
Stambena situacija.......................................................................................................................................................................... 125
Zaposlenost.....................................................................................................................................................................................126
Prihodi............................................................................................................................................................................................126
Resursi zajednice............................................................................................................................................................................ 127
IV DEO
UEE KORISNIKA I PORODICE
U PLANIRANJU I PROCENI
INTERVJU SA RODITELJEM PRILIKOM PROCENE POTREBA DETETA
128
129
133
136
Izgradnja odnosa......................................................................................................................................................................136
Komunikacija sa osobama koje imaju tekoe u verbalnom izraavanju.......................................................... 137
Unutranji i spoljanji faktori oteenja sposobnosti za komunikaciju.............................................................. 137
Razumevanje komunikacionih potreba korisnika........................................................................................................138
PARTICIPACIJA KORISNIKA
10
140
V DEO
POSEBNE OBLASTI PROCENE
PROCENA STATUSA AFEKTIVNE VEZANOSTI
SADRAJ
142
143
148
151
Potrebe i problemi dece i roditelja tokom tranzicija izazvanih separacijom ili razvodom......................... 151
Procena najboljih interesa deteta u razvodnim i postrazvodnim sporovima..................................................154
Procena roditeljskih kapaciteta u sporovima za vrenje roditeljskog prava................................................... 157
Procena uticaja nestabilnosti okruenja na dete........................................................................................................ 157
Nasilje u porodici u sporovima oko vrenja roditeljskog prava............................................................................158
Perspektiva i potrebe deteta u sporovima oko vrenja roditeljskog prava.....................................................158
Principi u odreivanju najboljih interesa deteta u sluajevima sporova u vrenju roditeljskog prava......................................... 160
Roditeljski plan ........................................................................................................................................................................162
PROCENA MOTIVACIJE ZA PROMENOM
165
Koncept motivacije..................................................................................................................................................................165
Model promene . ......................................................................................................................................................................166
Motivacioni pristup..................................................................................................................................................................170
MOTIVACIONI INTERVJU
171
VI DEO
FAKTORI RIZIKA I ZATITE, STRATEGIJE
PREVLADAVANJA I REZILIJENTNOST
RIZICI
176
177
179
181
189
PROCENA SNAGA
193
11
VII DEO
DOKUMENTOVANJE RADA SA KORISNICIMA
KVALITET DOKUMENTACIJE
198
199
202
208
221
VIII DEO
PLANIRANJE
236
237
238
242
249
DELOTVORNO PLANIRANJE
252
255
Poetni plan...............................................................................................................................................................................255
Porodini plan .........................................................................................................................................................................255
Planiranje stalnosti u porodinom planu..................................................................................................................................... 260
PLAN ZA OSAMOSTALJIVANJE
12
266
IX DEO
PONOVNI PREGLED, MONITORING, EVALUACIJA
I ZATVARANJE RADA NA SLUAJU
PONOVNI PREGLED
SADRAJ
270
271
1. Planom je predvieno da se evaluacija plana uradi u kraem vremenskom periodu. ............................................................. 272
2. Okolnosti ivota korisnika i porodice su se bitno promenile................................................................................................... 272
3. Deca mlaeg kalendarskog uzrasta. ......................................................................................................................................... 272
MONITORING PRUANJA I KORIENJA USLUGA
273
275
ZATVARANJE SLUAJA
278
LITERATURA
282
13
DEO
INTEGRATIVNI PRISTUP
U SOCIJALNOM RADU
Praksa socijalnog rada je sloena delatnost iji je
osnovni cilj pomo pojedincima, porodicama, grupama i zajednicama u prevazilaenju ivotnih tekoa, obavljanju socijalnih uloga, odranju ili unapreenju kvaliteta ivota i stvaranju drutvenih uslova
u skladu sa ovim ciljem. Praksa podrazumeva profesionalnu primenu vrednosti, principa i tehnika soci-
Svrha socijalnog rada je pospeivanje i unapreenje adaptacije izmeu klijenta i sistema sa kojima
je klijent povezan, u skladu sa socijalnom pravdom,
uz svest da obe strane u procesu imaju tekoe u
adaptaciji. Dominantan teorijsko-metodoloki pristup u socijalnom radu jeste sistemsko-ekoloka
perspektiva, sa brojnim kolama i pravcima koji su u
osnovi savremenih modela prakse. Sistemski i transakcioni ekoloki modeli, od svoje pojave poetkom
osamdesetih godina XX veka, iroko su prihvaeni
u socijalnom radu, jer su ponudili plodan koncept
za objanjavanje raznovrsnih problema sa kojima se
klijenti socijalnih slubi suoavaju i za kreiranje interventnih pristupa. Ovi modeli su proirili tradicionalnu usmerenost sa problema pojedinca i pomerili
fokus sa individualne patologije.
15
DEO
16
HOLISTIKI PRISTUP
PROBLEMIMA I POTREBAMA
Savremeni metodski pristupi socijalnog rada idu
izvan tradicionalnih okvira procene i intervencije:
pojedinac nije jedini fokus procene, a porodica, vrnjake ili druge grupe i faktori ire sredine mnogo su
vie od okvira za prepoznavanje problema. Holistiki
pristup problemima i potrebama prevazilazi statinost i parcijalnost klasinog trometodskog pristupa
u socijalnom radu (rad sa pojedincem i porodicom,
rad sa grupom, rad u zajednici) i razvija se u okviru tzv. integrativnog socijalnog rada (Adams et al.,
2009; Ajdukovi i Urbanac, 2009). Prema ovom pristupu, u socijalnom radu se kontinuirano odvija proces integracije, jer su vani ciljevi prakse integracija,
solidarnost i povezanost s drutvenim okruenjem. U
osnovi takve integracije lee koordinacija, saradnja,
partnerstvo i planiranje usluga.
Cilj socijalnog rada je da pomae korisnicima
usluga i onima koji se o njima staraju da ostvare lini
integritet i socijalnu ukljuenost u sopstvenom porodinom i drutvenom ivotu, odnosno u ivotu zajednice. Ovakva praksa podrazumeva refleksivnog
praktiara koji stalno promilja sopstveno delovanje
iz korisnike perspektive i perspektive drugih ukljuenih aktera. Omoavanje je jedan od naina na koji
socijalni radnici i drugi profesionalci u socijalnoj zatiti nastoje da podstaknu otpornost i solidarnost i da
DEO
SLIKA 1.
DIMENZIJE SOCIJALNOG RADA
(ADAPTIRANO PREMA HARE, 2004)
CILJEVI
UNAPREENJE DOBROBITI LJUDI; SOCIJALNA PRAVDA
MIKROPRAKSA
MEZOPRAKSA
MAKROPRAKSA
Fokus na klijenta,
korisnika usluga
Fokus na posredovanju
izmeu ljudi i sistema u okruenju
Savetovanje/
psihoterapija,
kliniki rad,
socijalni rad
Agencijska
administracija
Voenje
sluaja
Socijalni rad
sa grupom
Politika
akcija
Zastupanje/
socijalna akcija
Rad sa
pojedincem
Socijalni
razvoj
OSOBA U
OKRUENJU
Socijalna
pedagogija
Porodina
terapija
Posredovanje
Organizacija
zajednice
Omoavanje/
antipotinjavajua
praksa
Osveivanje
Okruenje savremene prakse u XXI veku podrazumeva brze promene, odgovor na nove i sloene probleme savremenog ivota, prilagoavanje
informacionom okruenju, profesionalce koji imaju
razvijene vetine timskog rada, a zahteva i meusobno umreavanje, upuivanje i koordinaciju. Socijalni rad razvija metodoloke osnove u kontekstu
integrisanog nastupa socijalnih i drugih slubi i organizacija u zajednici, prema problemima i potrebama posebnih korisnikih grupa. Osnovni pristup
podrazumeva sekvencijalnu upotrebu metodskih
kompleksa socijalnog rada, to omoguava delo-
17
Politika
praksa
INSTITUCIJE
Porodica, obrazovanje,
zdravstvo i mentalno zdravlje,
socijalna zatita, stanovanje,
rekreacija, pravosue, policija,
politika, okruenje.
DEO
18
DEO
OKVIR 2.
OSNOVNI POJMOVI U VOENJU SLUAJA
Evaluacija oznaava postupak kojim se u
odreenim vremenskim intervalima, uporeivanjem planiranih ishoda sa aktuelnim stanjem
korisnika i porodice, razmatraju adekvatnost
procene i rezultati usluga i mera, odnosno u
kom stepenu su obavljeni zadaci postavljeni
planom i dostignuti ishodi koji vode cilju rada.
Korisnik oznaava osobu, porodicu ili socijalnu grupu u zajednici koja koristi usluge socijalnih slubi u zadovoljavanju potreba i koja bez
podrke tih slubi ne moe dostii ili odrati
kvalitet ivota ili zatititi svoja prava. Korisnikovi ciljevi, potrebe i snage su prvenstveni
fokus voenja sluaja. U nekim okolnostima
korisnik se naziva i klijentom, konzumentom,
stanarom, pacijentom i sl.
19
DEO
OKVIR 2.
OSNOVNI POJMOVI U VOENJU SLUAJA
Ponovni pregled oznaava postupak u kome
se na osnovu rezultata evaluacije vri revizija,
odnosno ponovna procena potreba, snaga i
rizika, i revidira plan rada kako bi se usluge i
mere prilagodile promenama u okolnostima i
funkcionisanju korisnika i porodice.
Voenje sluaja je sistemski pristup u socijalnom radu koji obuhvata aktivnosti procene,
araniranja pristupa uslugama, planiranja,
koordinacije, nadgledanja i evaluacije primene mera i usluga koje treba da odgovore na
potrebe konkretnog korisnika
Znaajne druge osobe su osobe iz korisnikove mree podrke (lanovi porodice, prijatelji,
druge bliske osobe, pruaoci usluga i sl.).
Klijent sistem obuhvata korisnika i lanove
njegove mree podrke, odnosno znaajne
druge osobe.
20
DEO
OSNOVNE FAZE
VOENJA SLUAJA
Payne (2000) ukazuje na pet glavnih faza i naglaava ciklinost procesa. Prva faza je procena potreba
korisnika. U drugoj fazi voditelj sluaja sa korisnikom planira i formira paket usluga (iz palete dostupnih usluga), a u treoj fazi ga sprovodi. etvrta
faza predstavlja praenje integrisanja usluge (monitoring, tj. regularnu proveru funkcionisanja paketa). Na kraju, u petoj fazi, voditelj sluaja ocenjuje,
odnosno evaluira da li je ishod primenjenog paketa
odgovarajui za korisnika. Ovo ocenjivanje vodi ka
daljem ispitivanju i redefinisanju plana.
Ovako predstavljen, proces je vrlo slian praksi
socijalnog rada, ali postoje tri elementa koji uslovljavaju razliku izmeu voenja sluaja i ostalih formi
socijalnog rada. Prvo, voenje sluaja je voeno potrebama. Najvei deo prakse socijalnog rada poiva
na iskustvu socijalnog radnika ili na ve utvrenim
pravilima i procedurama slube. Nasuprot tome,
pruanje usluga koje su voene potrebama korisnika zasniva se na odabiru usluga koje odgovaraju
posebnim potrebama svakog korisnika. Drugi vaan
element je ideja o formiranju paketa usluga iz spektra
SLIKA 2.
FAZE VOENJA SLUAJA
PROCENA
IDENTIFIKACIJA
PROBLEMA
PRVI
KONTAKT
PRIKUPLJANJE I
PROCENA PODATAKA
RAZVIJANJE
KOMPLETNE SLIKE
O KLIJENTU I SITUACIJI
ARANIRANJE
PRISTUPA USLUGAMA
NADGLEDANJE
USLUGA
REAVANJE PROBLEMA /
ZADOVOLJENJE POTREBA
PLANIRANJE
RAZVIJANJE
PLANA
IMPLEMENTACIJA
OBEZBEENJE
USLUGA
21
DEO
radnju, ali ne moe ii na tetu prava i potreba pojedinanih korisnika (npr. detetovog prava na zdravlje
i razvoj ili izbora i samoopredeljenja korisnika, to se
ne moe rtvovati zbog interesa drugih, monijih
lanova porodice).
Zajednica. Izgradnja socijalne mree za podrku ranjivim grupama korisnika predstavlja tekovinu
savremenih pristupa u socijalnom radu (Whittaker,
1991). Drutvo ima svoje odgovornosti u stvaranju
uslova za razvoj dece te za bezbednost i produktivno uee ostarelih i osoba sa invaliditetom, pa
svoje ustanove treba da razvija i prilagoava u skladu sa potrebama sistematske i planske saradnje u
razvoju usluga koje odgovaraju na potrebe ljudi. Zadatak socijalnog rada i socijalnih slubi jeste izgraivanje sistema komunikacije i saradnje.
Proces voenja sluaja obuhvata procenu da li je
klijent podoban za usluge i intervencije, definisanje
usluga koje mogu na najbolji nain da odgovore na
potrebe i probleme klijenta, planiranje, obezbeenje, praenje i zavretak usluga u skladu sa ustanovljenim vremenskim okvirima. Centar za socijalni rad
je u ovom pogledu osnovna sluba koja korisnicima
socijalne zatite obezbeuje ulaz u sistem, upuuje ih na razliite usluge i mere pravne zatite i povezuje te usluge i mere pravne zatite. Savremeni
pristupi ukazuju na nunost povezivanja razliitih
sistema i slubi i prevazilaenje parcijalnog i sektorskog pristupa potrebama korisnika. Kljuni koraci u
voenju sluaja su prikazani u Tabeli 1.
TABELA 1.
FUNKCIJE I CILJEVI VOENJA SLUAJA (PREMA DILL, 2001:6)
CILJEVI ZA KORISNIKE
Korienje i koordinacija
usluga
Pregovaranje je sastavni deo svih faza voenja sluaja. Osnovni cilj pregovaranja ogleda se u redukovanju
neslaganja izmeu dve ili vie strana kako bi njihovi
meusobni odnosi postali tolerantniji, koordinisaniji
22
DEO
ZASTUPANJE
U CIKLUSU VOENJA SLUAJA
Zastupanje u socijalnom radu predstavlja kontinuiran proces i etiku obavezu koja se preduzima radi predstavljanja korisnikovih interesa, odnosno zastupanja nemonih pred monim grupama
(NASW, 2008). Zastupanje promovie jednakost,
socijalnu pravdu i socijalnu inkluziju i omoava ljude
da govore u svoje ime. Takoe, zastupanje moe da
OKVIR 3.
OKOLNOSTI U KOJIMA MOE BITI POTREBNO ZASTUPANJE TOKOM
VOENJA SLUAJA (PREMA WOODSIDE AND MCCLAM, 2003).
Zahtev korisnika za uslugom je odbijen ili je usluga limitirana.
Korisnik je izrazio interesovanja za konkretnu uslugu ili tretman,
ali je dobio neto drugo.
Porodica odluuje o tome koje su usluge potrebne korisniku.
Korisnik nema odgovarajue informacije o rezultatima procene i donetim
odlukama.
Korisniku nisu odobrene usluge usled diskriminacije
(npr. po osnovu etnike i religijske pripadnosti, pola i sl.).
Korisnik dobija usluge ili tretman koji su u suprotnosti
sa normama njegove kulture.
Korisnik prima usluge koje mu ugroavaju bezbednost.
Struni radnici su se odnosili prema korisniku bez potovanja.
Korisnik se nalazi usred konflikta dve slube.
Korisnik ne zna svoja prava.
Pravila slube ne slue potrebama korisnika.
Voditelji sluaja su dobro pozicionirani za zastupanje svojih korisnika, jer ih dobro poznaju, znaju
njihove sposobnosti, vrednosti, elje i usluge koje
koriste. Ukoliko se razvije odnos saradnje i poverenja, oni su u situaciji da od korisnika saznaju za neadekvatan tretman ili propuste treih strana. Takoe,
voditelj sluaja ima pristup porodici i svim osobama
i institucijama koje su ukljuene u rad sa korisnikom.
Zastupanje prvenstveno podrazumeva prikupljanje
podataka o relevantnim okolnostima, a potom i do-
23
DEO
24
predstavljanje sluaja pred uticajnim drugima, predstavlja se situacija koja direktno utie na osobu ili
grupu, ili se nastoji da se spree predloene promene
koje mogu da pogoraju situaciju korisnika. I namera
i ishod ovakvog zastupanja treba da doprinesu poveanju doivljaja moi osobe, da joj pomognu da se
osea sigurnije, da postane asertivnija i stekne veu
mogunost izbora. Postoje razliiti tipovi zastupanja
(Brandon and Hawkes, 1997):
1. Samozastupanje: podrka korisnicima da govore u svoje ime.
2. Zastupanje od strane srodnika ili prijatelja:
moe se javiti podeljena lojalnost, mogu nastati kompleksni odnosi, ali se takoe moe desiti
da izbori i prava korisnika dobiju podrku.
3. Vrnjako zastupanje: kada korisnika zastupa neko ko je u slinoj poziciji ili ko je imao
slina iskustva.
4. Graansko zastupanje: kada se nastupa u
ime drugog.
5. Kolektivno zastupanje: kada grupa zdrueno
nastupa, npr. protestuje protiv loeg kvaliteta
usluga.
6. Zastupanje sa povodom: odnosi se na neko
posebno pitanje, kampanju, zakon i sl.
Ima i stavova da socijalni radnici ne mogu da
daju mo korisnicima, ali da njihova praksa moe
da smanji nemo (Dalrymple and Burke, 2006). Etika i transformativna praksa socijalnog rada poiva
na posveenosti socijalnoj pravdi, a neophodno je
da bude zasnovana i na kritikom razumevanju sopstvenih vrednosti radnika i konteksta prakse. Principi
antiopresivne prakse predstavljaju osnovu za omoavanje korisnika. Socijalni radnici treba:
a) da razmatraju sopstvene vrednosti i socijalne
razlike izmeu sebe i korisnika, odnosno nain na koji to utie na njihovu praksu;
b) da budu posveeni ljudskim pravima, jednakosti i socijalnoj pravdi;
c) da razviju i koriste kritiko miljenje u evaluaciji pitanja moi i razlika u moi izmeu sebe
i drugih;
d) da razumeju odnos izmeu tekoa pojedinaca i njihovog socijalnog konteksta;
e) da uvaavaju stav da su korisnici eksperti za
svoje sopstvene potrebe;
f) da pokazuju potovanje i rade u saradnji sa
ljudima koji koriste usluge i drugim slubama;
g) da se ukljuuju samo onoliko koliko je neophodno i da smanjuju intenzitet ukljuivanja do
samopomoi te da koriste ekspertizu korisnika u planiranju, traenju, praenju i korienju
usluga;
h) da koriste mogunosti koje se javljaju u vezi
sa individualnom ili socijalnom promenom;
i) da preispituju i konfrontiraju socijalnu politiku
i organizacione procedure i prakse koje stavljaju korisnike u nepovoljan poloaj.
DEO
Poznavanje zakona omoguava radnicima centara za socijalni rad da podre korisnike u ostvarivanju prava i unapreenju dobrobiti za korisnike.
Zastupanje treba da obezbedi da korisnici i druge osobe vezane za korisnika (koji su esto marginalizovani i nisu u prilici da koriste osnovna prava i
mogunosti) budu osnaeni i omoeni da se njihov
glas uje i uvai, te da budu prepoznati kao graani. Na sistemskom nivou, zastupanje podrazumeva
strategije koje su usmerene na promene socijalnog
sistema, institucija i struktura. U ovom pogledu, zastupanje podrazumeva planirane i organizovane
aktivnosti koje imaju cilj da utiu na javne politike,
drutvene stavove i socijalno-politike procese,
ime se marginalizovani pojedinci i grupe osposobljavaju i omoavaju da nastupaju u svoje ime
(Dalrymple and Boylan, 2013). Zastupanje je tesno
povezano sa procesima lobiranja.
Lobiranje se odnosi na akcije koje su projektovane da se utie na odluke ili aktivnosti slubi ili vlada (Ezell, 1994:25). Lobiranje se neretko poistoveuje sa grupama za pritisak. Mada u osnovi lobiranja
postoji manje ili vie sofisticiran pritisak na donosioce odluka, ovo tumaenje je veoma usko. Lobiranje
je istovremeno i proces razvijanja efikasnih i delotvornih komunikacija sa onima koji imaju formalnu ili
neformalnu mo. Osnovni cilj tih aktivnosti je pridobijanje onih koji imaju neki uticaj ili stvaranje to ire
mree koalicija kako bi se stvorili uslovi za izazivanje
eljenih promena. Postoje dva osnovna tipa lobiranja: pridobijanje javnog mnjenja i pridobijanje konkretnog lobiste. Savremeni socijalni rad usmeren
ka uspostavljanju efikasnih koordinacija i izazivanju
eljenih promena ne moe se zamisliti bez lobiranja,
animiranja i pridobijanja svih onih koji utiu na procese donoenja odluka, poev od javnog mnjenja do
neposrednih upravnih i izvrnih funkcija.
25
DEO
OKVIR 4.
PRINCIPI U VOENJU SLUAJA
(PREMA NASW, 2013 I CASE MANAGEMENT SOCIETY OF AMERICA,
2010)
Prvenstveni cilj voenja sluaja je optimizacija funkcionisanja i dobrobiti korisnika
obezbeenjem i koordinacijom usluga, na najdelotvorniji i najefikasniji mogui nain, posebno kod osoba sa viestrukim i kompleksnim potrebama. Da bi se dostigli
ovi ciljevi, koriste se razliite strategije:
osnaivanje razvojnih i kapaciteta za reavanje i prevladavanje problema korisnika;
poveanje sposobnosti korisnika za interakciju i uee u zajednici, uz uvaavanje
korisnikovih ciljeva i vrednosti;
povezivanje ljudi sa sistemima koji obezbeuju resurse, usluge i mogunosti;
razvoj novih i unapreenje kapaciteta postojeih usluga;
stvaranje i promovisanje efektivnog funkcionisanja sistema slubi i usluga u zajednici;
doprinos razvoju i unapreenju socijalne politike.
KARAKTERISTIKE VOENJA SLUAJA
Rad usmeren na osobu. Voditelj sluaja angauje korisnika (a tamo gde je prikladno i druge lanove porodinog sistema) u svim aspektima procesa voenja sluaja
i prilagoava intervencije i usluge potrebama, preferencijama i ciljevima korisnika.
Primat odnosa voditelj sluaja korisnik. Pomagaki odnos ili radna alijansa korisnika i voditelja sluaja predstavlja osnovu za podrku korisniku da ostvari svoje
ciljeve.
Pristup osobi-u-okruenju. Polazite rada je razumevanje da je svaki pojedinac
uzajamno povezan sa sopstvenim fizikim i socijalnim okruenjem, te da se osoba
ne moe razumeti van svog konteksta. Ekoloka perspektiva raspoznaje sistemsku
nepravdu i potinjavanje sa kojima se suoavaju korisnici usluga socijalnih slubi.
Perspektiva snage. Umesto usmerenosti na patologiju i deficite, voditelj sluaja
podstie, podrava i doprinosi izgradnji rezilijentnosti i potencijala za rast i razvoj
koji je inherentan svakom pojedincu. Korisnikove snage i prednosti se prepoznaju u
linom, interpersonalnom i sredinskom domenu.
Kolaborativni timski rad. Voenje sluaja se ne odvija u izolaciji. Saradnja sa drugim profesionalcima, drugim disciplinama i organizacijama je integralni deo procesa voenja sluaja.
Intervencije na mikro, mezo i makro nivou. Voditelj sluaja koristi razliite pristupe za dostizanje promene kod pojedinaca, porodica, grupa, organizacija, u sistemima i politikama. Pri tome je kljuna uloga zastupanje korisnika, kao i zastupanje
sistemskih promena.
26
DEO
CIKLUS
VOENJA SLUAJA
Ciklus voenja sluaja obuhvata vie povezanih postupaka: prijem, procenu, planiranje usluga, araniranje pristupa uslugama i upuivanje, implementaciju i koordinaciju usluga, monitoring, evaluaciju i
zavretak rada na sluaju.
Prijem. Prijem zahteva, uputa i prijava i informisanje o pravima, nadlenostima i pristupanim oblicima podrke i pomoi.
Procena. Procena stanja i potreba dece i mladih, odraslih i starih korisnika radi utvrivanja koja
je vrsta pomoi i podrke potrebna za prevazilaenje problema ili zadovoljavanje potreba, da li oni
zadovoljavaju kriterijume za korienje usluga, da li
su potrebne intervencije starateljske zatite i sl. Ovo
obuhvata i ispitivanje i intervencije u sluaju zlostavljanja i zanemarivanja dece i odraslih kojima treba
obezbediti posebnu zatitu, neodlone intervencije
i sl.
Planiranje. Planiranje usluga je jedan od najsloenijih segmenata procesa pruanja pomoi i podrke. Usluge se planiraju u odnosu na utvrene
individualne potrebe i preferencije korisnika, potencijale i ogranienja korisnika i sredine. Ciljevi, aktivnosti, vremensko trajanje, oekivani ishodi, definisana prava i obaveze, mehanizmi praenja to su
osnovni elementi plana usluga. Prilikom identifikovanja potreba i planiranja buduih aktivnosti nuno
je obezbediti aktivno uee korisnika, lanova porodice ili njihovih zastupnika i bliskih osoba. Korisnici imaju pravo da, u skladu sa svojim mogunostima,
odluuju o sopstvenom ivotu i radnjama koje e se
preduzeti u pravcu zadovoljavanja njihovih potreba. Poeljno je da se plan usluga formulie u pisanoj formi, kako bi se izbegle nejasnoe, nedoumice i
nesporazumi. Proces planiranja obuhvata postupke
definisanja:
a) cilja rada sa korisnikom,
b) konkretnih oblasti problema, potreba ili rizika
koji su identifikovani tokom procene, a koji su
odreeni za rad,
27
DEO
OKVIR 5.
OSNOVNA PITANJA I PREPORUKE PRILIKOM UPUIVANJA
Pitanja prilikom upuivanja:
Koje su informacije potrebne korisniku?
Koje su informacije potrebne slubi na koju upuujemo korisnika?
Ukoliko hoemo da sugeriemo osobi da trai podrku u odreenoj oblasti, treba
da znamo koje su usluge dostupne, kako funkcioniu i u emu se razlikuju.
Neadekvatno upuivanje nee ohrabriti korisnika da izgradi poverenje i ponovo
potrai pomo.
Korisnik se upuuje sa njegovim znanjem i odobrenjem, a kada okolnosti nalau,
nude mu se podrka i posredovanje i ostaje se u kontaktu sa slubom na koju je
upuen (podrano upuivanje).
Potrebna je evaluacija: tokom rane faze je vano proveriti da li je upuivanje proteklo po planu.
28
DEO
OKVIR 6.
DEFINICIJE KONSULTACIJE, KOOPERACIJE, KOORDINACIJE I KOLABORACIJE
Konsultacija je proces u kome se dobijaju informacije o optim ili posebnim pitanjima ili se
dobija savet u vezi sa dizajniranjem, planiranjem ili implementacijom odreene inicijative.
Razliite vrste konsultacija zahtevaju raznolike
pristupe, vremenski okvir i proizvode.
Kolaboracija je istovremeno proces i struktura koja odraava odnose. Kao proces, nastaje
na razliitim nivoima: izmeu radnika i porodice na nivou pruanja usluga, meu organizacionim jedinicama unutar jedne organizacije
ili meu programima ili slubama na nivou
zajednice ili drave.
29
DEO
OKVIR 7.
OSNOVNI ZADACI VODITELJA SLUAJA
1. Vodi proces poetne i usmerene procene,
prikuplja relevantne podatke od porodice
i drugih relevantnih osoba i slubi i formira profesionalno miljenje o problemima,
potrebama, snagama i rizicima.
3. Uspostavlja i odrava veze izmeu korisnika, porodice i drugih slubi koje obezbeuju usluge.
10. Ureuje korienje usluga prevoza, uvanja dece, korienje prevodioca i sl. kako bi
se podrao pristup potrebnim uslugama i
slubama.
12. Prati napredak, uee i zadovoljstvo korisnika i porodice i saradnju sa slubom koja
obezbeuje usluge.
13. Komunicira sa svim stranama koje uestvuju u pruanju usluga radi kontinuirane
razmene informacija i ponovne procene
potreba korisnika i porodice, prilagoavanja plana usluga i usmeravanja napretka
ka utvrenim ciljevima rada.
30
1
DEO
Upuivanje na rezidencijalni i porodini smetaj. Centar za socijalni rad ima ulogu strunog i
uputnog organa koji omoguava pristup rezidencijalnom i porodinom smetaju za decu i mlade
osobe, kao i za odrasla i stara lica. Voenje sluaja kao metod omoguava da se optimalno koriste
postojee i kreiraju nove usluge koje su alternativa
rezidencijalnom smetaju, to podrazumeva itav
niz usluga i aktivnosti koje podravaju ivot u zajednici. Usluge rezidencijalne zatite se ne mogu koristiti bez uputa centra, osim u sluaju starih osoba
koje svojevoljno odlaze u dom za penzionere i stara
lica i sami pokrivaju trokove smetaja i svoje line
trokove.
Omoguavanje pristupa uslugama, razvoj slubi u zajednici i koordinisanje programa deinstitucionalizacije. Planiranje i razvoj slubi u zajednici ili
funkcija menadmenta sistema socijalne zatite u
zajednici ini deo poslova poverenih centru, naroito znaajan u vezi sa procesom deinstitucionalizacije. Centar treba da aktivno uestvuje u proceni
potreba zajednice za uslugama i slubama socijalne
zatite, da identifikuje potrebe posebno ugroenih i marginalizovanih grupa graana i da aktivno
uestvuje u zasnivanju novih slubi i usluga. Ove
aktivnosti su sastavni deo voenja sluaja, a u normativnim dokumentima su definisane kao poslovi
planiranja i razvoja.
Stoga je voenje sluaja metod koji ima potencijal da omogui unapreenu koordinaciju i racionalizaciju pruanja usluga (Dill, 2001), ali ne sme da se
svede na costbenefit analizu, gde je voditelj sluaja
produena ruka drave ili slube (Ajdukovi i Urbanac, 2009). Voenje sluaja se sutinski usmerava
na pruanje pomoi i podrke osobama koje se suoavaju sa potekoama u svakodnevnom ivotu i
korienju drutvenih vrednosti, kako bi one otkrile
svoju mo i linu snagu te pratile vlastite ciljeve. To
u mnogim sluajevima podrazumeva i suprotstavljanje sistemu i zadobijanje moi od strane korisnika
kako bi oni unapredili kvalitet sopstvenog ivota i
razvili mogunosti za delovanje.
Tokom faze procene potreba, panja se usmerava na dostupne pruaoce usluga, sposobnosti korisnika i socijalne mree korisnika. Pri tome se razmatraju ogranienja, ali je fokus na mogunostima i
snagama korisnika i okruenja. Drugi kljuni element
voenja sluaja je timski rad, jer se voditelj sluaja
usmerava na okupljanje i koordinaciju relevantnih
aktera kako bi oni saraivali i znali ta, ko, kada i zato radi. Razvoj plana je sutinski deo procesa, jer se
tokom njega odreuju ciljevi i oekivani ishodi usluga i intervencija, kao i odgovornost svih ukljuenih
strana. Koordinisani timski nastup umanjuje mogunost gubljenja vremena i nesporazume ukoliko je
svima jasno ko i ta treba da radi.
31
DEO
ULOGE TOKOM
RADA NA SLUAJU
Uloge koje voditelji sluaja imaju u razliitim fazama rada omoguavaju ostvarivanje ciljeva rada i predstavljaju osnovu njihove profesionalne odgovornosti. Osnovna svrha ovih uloga je povezivanje korisnika sa
uslugama, pruanje direktnih usluga i zastupanje korisnika. Prema Vudsajdovoj i Maklamovoj (Woodside
and McClaim, 2003) osnovne uloge koje voditelj sluaja moe imati jesu zastupnik, posrednik, koordinator, saradnik, organizator zajednice, konsultant, savetnik, evaluator, izvrilac, planer, reavalac problema,
izvestilac i modifikator sistema. Voditelj sluaja moe da radi prvenstveno u okviru jedne ili dve uloge, a da
povremeno ili sporadino obavlja i ostale, u zavisnosti od potreba konkretnog sluaja, organizacije u kojoj
radi, kao i svojih znanja, vetina i iskustva u radu (Tahan et al., 2006).
TABELA 2.
ULOGE TOKOM RADA NA SLUAJU
ZASTUPNIK
POSREDNIK (BROKER)
32
DEO
KOORDINATOR
SARADNIK
Uspostavljanje i odravanje saradnikih odnosa sa kolegama i drugim uesnicima u pruanju usluga ini sastavni deo rada voditelja
sluaja. Kao saradnik, profesionalac se oslanja
na svoje poznavanje sistema socijalne zatite
i drugih sistema u zajednici, kao i na mreu
profesionalnih kontakata koju postepeno gradi i kontinuirano odrava. Saradnja sa drugim
profesionalcima ostvaruje se u svim fazama
rada, u zavisnosti od potreba i situacije konkretnog korisnika.
ORGANIZATOR ZAJEDNICE
KONSULTANT
SAVETNIK
EVALUATOR
Kao savetnik, voditelj sluaja odrava saradniki odnos sa korisnikom i porodicom i prua
usluge savetovanja na osnovu poznavanja aktuelnog i prolog fizikog i mentalnog stanja,
potreba i situacije korisnika.
33
DEO
IZVRILAC
PLANER
REAVALAC PROBLEMA
IZVESTILAC
MODIFIKATOR SISTEMA
Raznovrsni sistemi koji pruaju usluge u zajednici predstavljaju resurs na koji se voditelj
sluaja oslanja tokom rada sa korisnikom.
Davanjem saveta, konsultativnom podrkom
i razvojem saradnike mree voditelji sluaja
olakavaju saradnju izmeu razliitih sistema
i slubi. Ova uloga podrazumeva i procenu
kako ta saradnja utie na ciljnu populaciju korisnika. Ova uloga se esto odvija sa
rukovodeih pozicija u socijalnim slubama
kada su aktivnosti usmerene na saradnju na
nivou zajednice, pa su za promenu propisa ili
preusmeravanje prioriteta potrebni profesionalni autoritet, podrka zajednice i potovanje
kolega.
34
DEO
TIMSKI RAD I
VOENJE SLUAJA
Timski rad je kljuna komponenta procesa voenja
sluaja. Voditelj sluaja ima zadatak da uspostavi
odnose sa korisnikom, lanovima porodice, sa kolegama iz centra, drugim profesionalcima i slubama.
To zahteva rad u timovima i stvaranje partnerstva
sa drugim organizacijama i institucijama.
Potrebe i problemi korisnika ponekad zahtevaju koordinisan multisektorski timski pristup. Kod
brojnih problema i potreba, usluge koje obezbeuju
socijalne slube su povezane i sa araniranjem pristupa slubama mentalnog zdravlja, zdravstvenim i
obrazovnim slubama i slubama za zapoljavanje,
naroito kada je korisniku i lanovima porodice potrebno obezbediti sledee:
kod potreba mentalnog zdravlja dijagnozu
i tretman bolesti zavisnosti, duevnih poremeaja i poremeaja linosti,
kod zdravstvenih potreba dijagnozu i tretman telesnih bolesti,
kod obrazovnih potreba upuivanje i povezivanje sa obrazovnim ustanovama, procenu
posebnih obrazovnih potreba deteta, upuivanje na slube za obrazovanje odraslih, upuivanje na procenu profesionalne orijentacije,
trening za sticanje kvalifikacije ili zaposlenja
i sl.,
kod potreba za zapoljavanjem araniranje pristupa uslugama koje poboljavaju mogunosti za zapoljavanje korisnika i lanova
porodice.
Pored navedenog, situacije zlostavljanja i zanemarivanja dece, nasilja u porodici, sukoba dece i
mladih sa zakonom, potrebe dece sa smetnjama u
razvoju i njihovih porodica, kao i potrebe odraslih
mentalno ometenih i duevno bolesnih lica i sl. zahtevaju zdrueni, multidisciplinarni i multisektorski
nastup socijalnih, zdravstvenih i obrazovnih slubi,
policije i pravosua i saradnju javnih dravnih slubi
i organizacija civilnog drutva. Multisektorski timovi
35
DEO
u dokumentaciji (esto po preporuci voditelja sluaja), ali se odgovornost deli sa koordinatorom ili
rukovodiocem.
Timovi koje formiraju dve ili vie institucija esto su multidisciplinarni, a ponekad i multisektorski.
ine ih profesionalci iz razliitih ustanova, esto iz
razliitih disciplina, koji zajedniki uestvuju u pruanju usluga korisniku. U radu ovih timova esto
uestvuju korisnici i lanovi njihovih porodica, pa
tako postaje tim za korisnika. Ovakvi timovi prikupljaju i dele podatke, postavljaju prioritete i ciljeve, revidiraju plan i sl. Voditelj sluaja je u ovim
timovima najee voa tima koji prua celovitu
sliku o korisniku i obezbeuje da se gledita korisnika i porodice predstave i uvae. Takoe, voditelj
sluaja obezbeuje monitoring procesa pruanja i
korienja usluga u periodu izmeu timskih sastanaka, izvetava o napretku korisnika, iznosi sledee
korake i mogue dileme. Na sastancima timova koje
formiraju dve ili vie institucija moe se razviti organizovan, dobro integrisan plan za korisnika.
Tim za korisnika je tim koji se formira oko potreba konkretnog korisnika, a okuplja grupu profesionalaca koji se sastaju prema dogovorenoj dinamici
radi pregleda problema i potreba korisnika, razmatranja informacija i davanja preporuka o prioritetima,
ciljevima i oekivanim ishodima. Korisnik i odabrani
lanovi porodice i druge znaajne osobe korisnika
ili porodice ine sastavni deo tima. Mrea podrke
korisniku se proiruje ukoliko su korisnik, lanovi
porodice i drugi ukljueni u rad tima. Na ovaj nain
se dobija i nova perspektiva o potrebama i okruenju korisnika, a neposredno okruenje postaje deo
reenja. Meutim, u nekim porodicama lanovi ne
podravaju korisnika i nastoje da sabotiraju proces
pruanja podrke. To nije razlog za njihovo iskljuivanje, ve prilika da se sagleda okruenje u kome
korisnik ivi i razviju kreativna reenja.
36
1
DEO
37
PRIJEM
DEO
POSTUPAK
PRIJEMA
Prijem podrazumeva procedure i postupke koje koriste socijalne slube kako bi uspostavljanje prvog
kontakta sa korisnikom bilo to produktivnije i efikasnije. Procedure obuhvataju prihvatanje i razmatranje zahteva, prijava i drugih saznanja koja dolaze iz
razliitih izvora: od potencijalnih korisnika ili lanova
njihovih porodica, graana, kao i od drugih slubi,
institucija ili organa iz zajednice.
Prijem je prva fazu u radu sa korisnicima, a neretko podrazumeva donoenje odluka o bezbednosti korisnika, rizicima i nainu na koji je potrebno
odgovoriti na situaciju korisnika i porodice. Istovremeno, prijemni radnik ima kljunu ulogu u uspostavljanju i odravanju odnosa sa javnou, jer
je potrebno da profesionalno i prikladno odgovori
na potrebe i stanja koja izazivaju zabrinutost kod
graana i saradnika iz zajednice, kao i da razjasni
ulogu i mandat centra za socijalni rad svim zainteresovanim akterima.
Prihvatanje i razmatranje prijava obuhvata i
istovremeno informisanje korisnika ili drugih o uslugama i pravima koje moe, odnosno ne moe da
ostvari preko konkretne socijalne slube i obezbeenje informacija o uslovima za korienje usluga
(npr. potrebna dokumentacija, procedura, kome
su odreene usluge namenjene). Tokom prijema
se prikupljaju i podaci o potencijalnom korisniku
i podnosiocu zahteva ili prijave. U direktnom kontaktu sa potencijalnim korisnikom ili iz priloene dokumentacije stie se i preliminarni utisak o prirodi
problema, a ukoliko je to prikladno, sa korisnikom se
dogovaraju budui postupci i koraci (Barker, 2013).
Prihvatanje zahteva istovremeno omoguava da
se osobi koja podnosi zahtev za pomo ili podrku
a) olaka emocionalni teret sa kojim ivi, b) da joj se
razjasni priroda problema i da se uspostavi kontakt
sa onima koji mogu doprineti prevazilaenju tekoa, c) da se povea njeno znanje o okruenju i raspoloivim resursima, kao i d) da se stvore alijanse i
mree za pruanje podrke i pomoi.
39
PRIJEM
DEO
Na osnovu ovih postupaka donosi se odgovarajua odluka o potrebi daljeg rada i o otvaranju
sluaja i odreuje se prioritet reagovanja. Ovo su
okolnosti koje se uzimaju u obzir pri odreivanju
prioriteta i dokumentuju u prijemnom listu:
uzrast i ranjivost deteta, odnosno odrasle ili
stare osobe;
posebne odlike situacije i teina okolnosti
koja ugroava dete, odnosno odraslu ili staru
osobu;
da li je dete, odnosno odrasla ili stara osoba
povreena;
prethodna saznanja centra za socijalni rad o
sluaju, korisniku i porodici;
kvalitet saradnje roditelja ili odgajatelja deteta, odnosno odrasle ili stare osobe i lanova
porodice ili pruaoca nege;
postojei stresori koji ugroavaju dete, odnosno odraslu ili staru osobu i porodicu;
neodlonost potrebe za podrkom ili osiguranjem bezbednosti.
Ovo su stepeni prioriteta postupanja koji se koriste u centrima za socijalni rad:2
I. PRIORITET 1: Neodlono Prikupljeni podaci
ukazuju na to da su dete, odnosno odrasla ili
stara osoba u visokom riziku od povrede. Postupak poetne procene zapoinje odmah, a
neodlona intervencija se mora sprovesti to
pre, najdue u roku od 24 sata.
II. PRIORITET 2: Hitno Prikupljeni podaci ukazuju na to da su dete, odnosno odrasla ili stara osoba izloeni umerenom riziku od povrede. Postupak poetne procene mora poeti
to pre, najdalje u roku od 3 dana (78 sati) po
prijemu saznanja o detetu i porodici.
III. PRIORITET 3: Redovno Prikupljeni podaci
ukazuju na to da bezbednost deteta, odnosno odrasle ili stare osobe nije ugroena ili
da su rizici niski. Postupak poetne procene
mora poeti to pre, najdalje u roku od 7 radnih dana po prijemu zahteva, uputa ili drugih
saznanja o sluaju.
40
Prijem u centru za socijalni rad u mnogim sluajevima podrazumeva skrining, tj. kratku proceduru
utvrivanja varijabli i faktora rizika.
Prijem se zavrava na jedan od sledea tri naina:
1. Sluaj se ne otvara kada dalja pomo nije potrebna jer problem ne odgovara opisu situacija u kojima se zapoinje rad sa korisnikom,
odnosno kada problem nije od znaaja ili je
reen davanjem informacija, kratkim savetovanjem, izdavanjem uverenja i sl.
2. Upuivanjem na druge slube u zajednici
kada problem klijenta nije iz domena rada
centra za socijalni rad, odnosno kada druge
slube mogu na potpuniji nain da zadovolje
potrebe korisnika. Sluaj se u ovim okolnostima ne otvara, a belei se na koji nain je korisnik informisan i gde je dalje upuen.
3. Otvaranje rada na sluaju i prosleivanje rezultata prijemne procene zaduenom strunom radniku, prema odreenom prioritetu
postupanja.
PRIJEM
DEO
POTREBE
RAZLIITIH AKTERA
TOKOM PRIJEMA
Radi dobre organizacije prijema, korisno je razmotriti oekivanja i potrebe razliitih aktera koji
uestvuju u ovom procesu. Centar za socijalni rad
kao bazina sluba socijalne zatite u zajednici
ponekad je polazno, a ponekad zavrno mesto za
ostvarivanje prava graana. Osvetljavanje potreba
razliitih aktera u procesu prijema ne podrazumeva
da su centar za socijalni rad ili prijemni radnik nuno odgovorni za zadovoljavanje tih potreba, ve da
njih treba razmatrati u kontekstu efikasnog obavljanja posla.
Potrebe slubi ili graana koji dostavljaju zahteve ili prijave centru mogu se odrediti na sledei
nain:
uvaavanje i potvrivanje potrebe da se kontaktira centar,
jasno razumevanje uloge centra,
jasno razumevanje ta je njihova uloga nakon
prijave,
konsultacije i saveti u vezi sa prijavom,
upuivanje na druge slube ili resurse, ukoliko
je potrebno.
Potrebe policije i istranih organa se mogu definisati na sledei nain:
deljenje raspoloivih informacija o moguim
situacijama nasilja ili zloupotrebe,
jasno razumevanje uloge centra za socijalni
rad,
jasno razumevanje kako e centar dalje reagovati,
mogue promene u postupanju,
pisana beleka o preduzetim intervencijama
centra,
konsultacije o sluaju,
zajedniko planiranje intervencija.
41
PRIJEM
DEO
SKRINING I
POPUNJAVANJE
PRIJEMNOG LISTA
Prijem u centru za socijalni rad u mnogim sluajevima podrazumeva skrining, kratku proceduru utvrivanja varijabli i faktora rizika koji ukazuju na potrebu
za otvaranjem sluaja ili upuivanjem, a na osnovu
kojih se utvruje stepen prioriteta i nain na koji je
potrebno zapoeti rad na sluaju. Rezultati prijema
se dokumentuju u Prijemnom listu; time se obezbe-
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 1.
DOKUMENTOVANJE PODATAKA U PRIJEMNOM LISTU
42
PRIJEM
DEO
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 1.
DOKUMENTOVANJE PODATAKA U PRIJEMNOM LISTU
43
radu na sluaju. Tu se odreuje da li centar za socijalni rad moe da pomogne korisniku u ostvarivanju
prava, ta sve moe da se uradi na samom prijemu
(davanje informacija i objanjenja, upuivanje na
druge slube i organizacije, izdavanje uverenja i sl.),
odnosno gde se sluaj dalje upuuje i koji je nivo
prioriteta u radu potreban u datom sluaju. Prijem
zahteva razvijene sposobnosti uspostavljanja kontakta i odnosa saradnje, pri emu prijemni radnik:
a) prepoznaje tekoe traenja pomoi,
b) koristi empatiju i vetine aktivnog sluanja da
bi otkrio problem i njegove dimenzije (vrsta,
izraenost, trajanje, ko je sve ukljuen i sl.) i
c) iskazuje neusiljenost putem iskrenog i uvaavajueg obraanja korisniku ili podnosiocu
prijave.
Ponekad potencijalni korisnici ili lanovi njihovih
porodica podnose zahtev za ostvarivanjem odreenog prava ili usluge jer im je tako jednostavnije
(manje lino, manje stresno, manje naruava povoljnu sliku koju imaju o sebi), a tek onda (esto i na
samom prijemu) otvore priu o sutinskim tekoama. Korisniku treba olakati podnoenje zahteva za
ostvarivanje prava i usluga, uz istovremeno ukazivanje na to da osoba moe dobiti pomo u pronalaenju boljih ili celovitijih reenja ukoliko struni radnik
(na samom prijemu, ali i kasnije) stekne bolji uvid u
okolnosti, tekoe i snage korisnika.
U formularu prijemnog lista prezentovani problemi se klasifikuju na sledei nain: a) materijalna
podrka, b) starateljstvo, c) problemi u ponaanju
/ sukob sa zakonom, d) nasilje, e) zanemarivanje, f)
vrenje roditeljskog prava, g) zahtev za uslugama,
h) izdavanje uverenja ili i) drugo. Na osnovu razgovora, podnete dokumentacije i uvida u dokumentaciju centra ili drugih slubi, prijemni radnik se opredeljuje za jedan od navedenih razloga. Zatim treba
dati kratak opis informacija o zahtevu, prijavi ili problemu koje su dobijene tokom prijema.
PRIJEM
DEO
U belekama o razlogu obraanja i prezentovanom problemu korisno je zabeleiti gledita potencijalnog korisnika ili osobe koja podnosi zahtev
ili prijavu, ukoliko je bilo prilike za razgovor. Ovde
se mogu zabeleiti i druge relevantne informacije
o okolnostima korisnika i porodice (npr. zato se
osoba sada obraa, a ta je ranije probala da uradi, koliko dugo traje problem, ko je sve ukljuen, ko
sve ima saznanja o situaciji, ta korisnik oekuje, kakvu promenu ili vrstu podrke eli, osnovni podaci
o zdravstvenom stanju, ometenosti i funkcionisanju
korisnika ukoliko je relevantno i sl.). Ove informacije
mogu da pomognu i potencijalnom korisniku i strunom radniku koji e preduzeti dalji rad na sluaju. U
opisu razloga obraanja mogu se dati i podaci o potencijalnim opasnostima kojima struni radnik moe
biti izloen tokom kune posete.
44
PRIJEM
DEO
PRIKAZ SLUAJA 1.
POPUNJAVANJE PRIJEMNOG LISTA
PRIJEMNI LIST
EVIDENCIONI I UPUTNI PODACI
CSR abac
papirni
policija
Adresa i telefon
Ivana Ilia 62, 368 99 66
nema podataka
Razlog
Obavetenje Centru od strane policije o intervenciji po prijavi komiluka da je devojica zanemarena i bez nadzora
majke i ouha. Kominica je pronala dvogodinje dete sino u 22 h 15 minuta u zgradi na stepenitu kako plae jer
je palo. U kui nije bilo nikog, pa je dovela dete kod sebe i pozvala policiju. Nakon dva sata se pojavio ouh i uzeo
dete od kominice. Policija napravila zapisnik, bila prisutna kada je ouh preduzeo devojicu i nije odmah obavestila
deurnog radnika CSR, ve je obavetenje prosledila ujutro.
Druge slube ili lica koje imaju saznanja
Slubenik policije Ratko Rodi
Kominica Leposava Lazi
LINI PODACI
Prezime, ime roditelja i ime Miketi Lara Pol
Telefon
Boravite
Adresa
Telefon
bez kole
dete (06)
/
Srod./odnos
God. ro.
Adresa i telefon
Zanimanje i kvalifikac.
Miketi Marica
majka
nepoznato
Jovana Rajia 12
nepoznato
Stanovi Dragan
ouh
nepoznato
Jovana Rajia 12
nepoznato
Miketi Slobodan
deda
nepoznato
XXX
nepoznato
Napomene
Podaci dobijeni na osnovu obavetenja koje je pristiglo iz policije
ZAKLJUAK
Odluka Otvaranje sluaja prioritet 1 upuivanje na
voenje sluaja
Obrazloenje Dete mlae od 5 godina naeno bez adekvatnog nadzora
Registarski br. korisnika
Registarski br. za lanove porodice
Potpis strunog radnika na prijemu Anka Mici, dipl. soc. radnik
45
PRIJEM
DEO
46
PRIJEM
DEO
TABELA 3.
VODI ZA POSTAVLJANJE PITANJA TOKOM PRIJEMA U SLUAJEVIMA ZLOSTAVLJANJA,
ZANEMARIVANJA I NASILJA U PORODICI
Ko?
ta?
ta se desilo (korisniku)?
Da li ste videli bilo kakav znak koji ukazuje na zlostavljanje ili zanemarivanje?
Da li ste videli neto to ukazuje na to da je dete sada u opasnosti?
Kada?
Kada se to desilo?
Kada ste poslednji put videli dete?
Gde?
Gde se to desilo?
Gde se trenutno nalazi dete, roditelj, osumnjieni nasilnik?
Kako?
Snage
Faktori
bezbednosti
Fiziko
zlostavljanje
Seksualno
zlostavljanje
Zanemarivanje
Naputanje
Nasilje u
porodici
Zloupotreba
supstanci
Da li ste zabrinuti zbog nekog lana porodice koji koristi alkohol ili drogu?
Kako korienje alkohola ili droge utie na sposobnost roditelja da se stara o detetu?
Nadzor
Da li je dete mlaeg uzrasta ili sa smetnjama u razvoju ostavljeno samo? Koliko dugo?
Da li dete ima sposobnosti da trai pomo od drugih u sluaju opasnosti?
Da li se dete stara o drugoj deci?
Da li roditelj ima tekoe da se stara o detetu usled svog stanja ili situacije?
47
PRIJEM
DEO
48
Veoma vaan korak tokom prijema u sluajevima sumnje na zlostavljanje, zanemarivanje i nasilje u
porodici jeste odreivanje konzistentnosti i tanosti
informacija koje su prikupljene tokom prijema. U nekim situacijama je potrebno preispitati kredibilitet
prijava, jer one mogu biti pod uticajem razvodnih
i postrazvodnih konflikata, loih susedskih odnosa
i sl. Nezavisno od sumnji, moraju se prihvatiti svi
prijavljeni sluajevi koji odgovaraju kriterijumima za
otvaranje sluaja. Sledea pitanja mogu pomoi prijemnom radniku u razmatranju kredibiliteta prijave
(Srna i egarac, 2011):
Da li je podnosilac prijave spreman da kae
svoje ime, adresu i broj telefona?
U kakvim je odnosima podnosilac prijave sa
potencijalnom rtvom i porodicom?
Koliko dobro podnosilac prijave poznaje porodicu?
Da li podnosilac prijave zna za prethodne
situacije u kojima je dolo do zlostavljanja i
zanemarivanja? ta ga je navelo da sada podnese prijavu?
ta sve podnosilac prijave zna o sluaju?
Da li podnosilac prijave moe da ima neku korist od podnoenja prijave centru za socijalni
rad?
Da li je ranije podnosio prijave koje su odbaene?
Da li je podnosilac prijave spreman da se vidi
sa strunim radnikom centra ukoliko je neophodno?
Da li podnosilac prijave izgleda kao da je jako
ogoren, ljutit, pod uticajem alkohola ili droga ili se ponaa na nain koji dovodi u pitanje
njegove sposobnosti za rasuivanje?
Da li podnosilac prijave moe da uputi centar
na druge osobe koje imaju saznanja o situaciji?
Kakav ishod podnosilac prijave oekuje?
Da li se plai osvete od strane porodice?
Da li strahuje da sam sebe optuuje prijavom?
Veoma je znaajno obezbediti podrku i ohrabrenje podnosiocu prijave za to to je obavestio
centara o svojim saznanjima i brigama. Ukoliko je
prijemni radnik manje iskusan sa ovakvim situacijama, treba odmah da zatrai pomo iskusnijeg strunog radnika ili supervizora.
PRIJEM
DEO
VETINE I ZNANJA
PRIJEMNIH RADNIKA
Postupak prijema zahteva da prijemni radnik poseduje specifina znanja, vetine i iskustvo, koja su
vezana za druge zadatke socijalnog rada. Primena
ovih znanja i vetina u okolnostima prvog kontakta
sa socijalnom slubom i donoenja odgovarajuih
odluka podrazumeva i sledee:
razumevanje kakve sve tekoe donose okolnosti traenja ili primanja pomoi,
korienje vetina intervjuisanja, svest o kulturnoj raznolikosti, komunikaciji i sposobnost
da se potencijalni korisnik usmeri na problem,
dok se istovremeno razmatraju oseanja povezana sa problemom,
korienje konzistentnog pristupa da bi se
utvrdilo moe li konkretna socijalna sluba na
odgovarajui nain da odgovori na potrebe
korisnika,
veoma dobro poznavanje propisa, procedura
i mandata slubi u zajednici, propisa sopstvene organizacije i njenih resursa, kao i
razvijene odnose saradnje i postojanje kolegijalne mree sa drugim slubama u zajednici
(socijalnim, zdravstvenim i obrazovnim slubama, sa policijom, pravosuem, nevladinim
sektorom i sl.).
Prijemni radnici treba da poseduju specifina
znanja, vetine i sposobnosti da bi odgovorili na sloene zadatke prijema. To obuhvata dobro poznavanje i razumevanje:
resursa u zajednici,
mandata i zakona po kojima funkcioniu druge slube u zajednici,
pravnog sistema, zakona i podzakonskih akata koji reguliu rad centra za socijalni rad,
teorije porodinog sistema,
razvoja i potreba deteta,
faktora ranjivosti kod odraslih i starih,
procene rizika,
49
PRIJEM
DEO
NEODLONE
INTERVENCIJE
Obezbeenje 24-asovnog pristupa neodlonim
intervencijama podrazumeva usluge van uobiajenog radnog vremena za osobe koje imaju neodlonu potrebu za zatitom. Postoji vie naina obezbeivanja usluga neodlonih intervencija, koje imaju
svoje prednosti i nedostatke. Osnovni cilj 24-asovne pristupanosti je osiguranje bezbednosti dece,
odnosno odraslih i starih osoba koje se nalaze u
neposrednoj opasnosti ili kod kojih su okolnosti takve da je razumno pretpostaviti da e se bez neodlonog reagovanja nai u neposrednoj opasnosti.
Zabrinutost za bezbednost u pogledu postojee ili
mogue povrede razmatra se kao neposredna opasnost po zdravlje ili ivot osobe ukoliko je takvo stanje nastalo pre kratkog vremena, ako se aktuelno
deava ili ako postoji izvesnost da e se verovatno
desiti u neposrednoj budunosti.
Veoma je znaajno ustanoviti opte prihvaene
principe neodlonih intervencija kako bi se obezbedilo zajedniko razumevanje i efikasno korienje
resursa:
50
Efektivna neodlona intervencija zavisi prvenstveno od dobro voene prijemne procene (skrininga) i sistema prijema koji filtrira sve pristigle zahteve i prijave. Zajedniki usvojeni i nedvosmisleni
kriterijumi za procenu urgentnosti krizne situacije
u vreme prijave predstavljaju neophodan uslov za
izbegavanje nepotrebnih intervencija van uobiajenog radnog vremena. Urgentnost se obino definie
preko nekoliko faktora:
2
DEO
Ovi osnovni kriterijumi treba da omogue deurnom strunom radniku da donese procenu i odluku
o preuzimanju neodlonih intervencija. Veliki broj poziva i prijava koji stiu tokom noi i vikenda jesu zabrinjavajui, ali ne zahtevaju neodlono reagovanje.
Pri tome je potrebno imati na umu da deurni
struni radnik, onaj koji radi van uobiajenog radnog vremena, zapravo predstavlja prijemnog radnika i da postupa prema procedurama koje su karakteristine za prijem.
51
PRIJEM
PROCENA
DEO
PROCENA U CENTRIMA
ZA SOCIJALNI RAD
PROCES I POSTUPCI PROCENE
Procena je proces razumevanja individualnih karakteristika korisnika, ukljuujui njihovu linost,
probleme i snage, odnosno informacije o socijalnom i interpersonalnom okruenju koje utiu na
korisnika. Za prikupljanje i evaluaciju informacija
koje su potrebne za procenu koriste se razliiti
metodi, ukljuujui intervju sa korisnikom i znaajnim osobama iz okruenja, posmatranje ponaanja, pregled pisane dokumentacije i korienje
razliitih mernih instrumenata (testova, skala i
upitnika) za procenu razliitih aspekata korisnikovog i porodinog funkcionisanja. Osim prikupljanja informacija, sastavni deo procesa procene ine
analiza i sinteza informacija o korisniku i njegovom socijalnom okruenju. Na osnovu toga se formuliu odgovarajue miljenje i zakljuak, a potom
se razvija koherentan plan intervencije radi pruanja adekvatne pomoi. Posebni delovi procene
su obino voeni praktinim teorijama i procesom
konstruisanja sluaja, to obuhvata razumevanje
informacija, korienje razliitih teorija i klinikog
prosuivanja i konstrukciju ovih informacija u okviru pisanog izvetaja ili prikaza sluaja (Jordan and
Franklin, 2003).
Definiciju procene u socijalnom radu koja obuhvata veinu oblasti od znaaja za proces procene
ponudio je Levin (2002: 830):
Proces sistematinog prikupljanja podataka o
funkcionisanju klijenta i periodinog praenja napretka u klijentovom funkcionisanju. Proces odabira i specifikacije problema na koje se usmeravaju intervencije socijalnog rada u okviru sistemske
orijentacije osobe-u-okruenju. Pomou procene
identifikuju se i mere i rizici i specifini problemi
u ponaanju, kao i faktori zatite i rezilijencije i
odreuje se da li je potreban tretman. Informacije se najee prikupljaju iz razliitih izvora (npr.
od pojedinca, lanova porodice, iz dokumentacije,
na osnovu posmatranja i iz instrumenata proce-
53
PROCENA
DEO
OKVIR 8.
POSTUPCI PROCENE (PREMA RUBEN, 2010)
54
PROCENA
DEO
SLIKA 3.
CIKLINI PROCES PROCENE
Analiziranje informacija i
formiranje profesionalnog miljenja
Prikupljanje
relevantnih informacija
Donoenje odluka i
planiranje intervencija
OSOBA U
OKRUENJU
Evaluacija progresa,
ponovni pregled
Intervencije,
pruanje usluga,
monitoring i/ili dalja procena
PLANIRANJE PROCENE
Planiranje procene je vaan zadatak koji omoguava da preduzeti postupci budu efikasni i ekonomini. Tokom planiranja procene treba odgovoriti na
sledea pitanja (Department for Children, Schools
and Families, 2010):
Ko je zaduen za procenu, ko e sve uestvovati u njoj i koji su resursi potrebni za
procenu?
Koji e lanovi porodice biti ukljueni u procenu i na koji nain (obuhvata i odsutne lanove, lanove ire porodice i druge za korisnika znaajne osobe)?
Kako e se i gde organizovati susreti i razgovori sa korisnikom i lanovima porodice?
55
Da li je potrebno preduzimati neke intervencije ili pokretati posebne postupke i mere tokom procene?
Da li postoje posebni zahtevi vezani za komunikaciju sa korisnikom i lanovima porodice (nepoznat jezik, oteenja sluha ili govora,
uzrast i razumevanje, druge tekoe u komunikaciji) i na koji nain e se oni reiti?
Kada e voditelj sluaja organizovati individualni razgovor sa detetom ili odraslim korisnikom, odnosno ako to nije prikladno, ko e
biti prisutan?
Na koji nain e procena uzeti u obzir specifina pitanja vezana za razliite i manjinske
kulturne grupe?
PROCENA
DEO
Koji e se metodi prikupljanja podataka koristiti? Koje skale, upitnici i tehnike procene
mogu da budu od koristi u ovom posebnom
sluaju?
Koje informacije ve postoje?
Kako druge slube i ustanove koje imaju podatke o korisniku i porodici mogu doprineti
proceni i na koji ih nain treba ukljuiti?
Na koji nain treba pribaviti saglasnost o prikupljanju i deljenju podataka od korisnika i
lanova porodice?
U kom e se vremenskom okviru obaviti pojedine radnje vezane za procenu?
Kako e se informacije beleiti i dokumentovati?
Kako e se informacije analizirati i ko e sve
biti ukljuen u taj proces?
Kada e se razmatrati rezultati procene i zapoeti sa planiranjem usluga?
Na osnovu raspoloivih podataka i saznanja o
sluaju, voditelj sluaja, uz konsultaciju sa supervizorom, odnosno rukovodiocem strune slube, tokom
pripreme poetne procene planira sa kim e kontaktirati, koje e se druge slube i struni radnici ukljuiti
u postupak, metode prikupljanja podataka i potrebno vreme za sprovoenje pojedinih aktivnosti.
POETNA PROCENA
Poetna procena ima za cilj da obezbedi poetni
uvid u situaciju korisnika, porodice i okruenja kako
bi se definisali pravci rada i to ranije obezbedile
prioritetne usluge. Ova procena treba da zaokrui
inicijalnu sliku za rad, odnosno da obezbedi prve zakljuke o situaciji i potrebama korisnika i porodice.
Polazna taka su navodi iz podneska, kao i nain na koji korisnik i osobe povezane sa korisnikom
razumeju postojei povod za rad i svoje okolnosti.
Razmatra se povod za pokretanje rada, tj. podaci o
incidentu koji je izazvao zabrinutost ili tekoi koju
identifikuje porodica, odnosno neka druga sluba ili
organ. Osim dogaaja ili tekoe koja je pokrenula
proces rada, procenjuju se i bezbednost korisnika,
postojei rizici, snage, socijalna istorija te potrebe
korisnika i porodice. Procena u centrima za socijalni
rad sastoji se iz sledeih segmenata:
1. Opis i procena stanja i potreba korisnika
(lina svojstva i razvojne potrebe, i to: zdravlje, obrazovanje, razvoj emocija i ponaanja,
identitet, predstavljanje u drutvu, vetine
korisnika za brigu o sebi, porodini i socijalni
odnosi);
2. Opis i procena porodinog funkcionisanja
(osnovna nega, emocionalna toplina, stimulacija, vostvo i granice, lina svojstva roditelja,
odnosno odgajatelja, pruaoca nege i lanova ire porodice: fiziko i mentalno zdravlje,
zloupotreba supstanci, mentalna ometenost,
56
zlostavljanje u detinjstvu, stabilnost porodinog okruenja, porodina istorija i funkcionisanje, podrka ire porodice);
3. Opis i procena faktora sredine (zaposlenost,
prihodi, stambena situacija, poloaj porodice
u zajednici, resursi zajednice);
4. Sumarna procena (u meusobni odnos se
dovode nalazi iz procene snaga, linih i porodinih resursa, odnosno resursa zajednice koji
mogu doprineti da se prevladaju problemi ili
tekoe, procene bezbednosti i opisa rizika,
odnosno glavnih oblasti problema).
Cilj poetne procene je obezbeivanje osnove za poetak rada sa korisnikom i porodicom za
prevladavanje aktuelne tekoe ukoliko je to indikovano, odnosno za stvaranje bezbedne situacije
za korisnika i preduzimanje postupaka za zatitu
korisnika i obezbeivanje intervencija i usluga koje
treba da prevaziu postojeu situaciju. Tokom poetne procene treba dati okvirnu sliku i meusobne
veze ovih elemenata koji sa nakon toga dopunjuju
novim informacijama i reinterpretiraju tokom rada
na sluaju.
Poetna procena treba da odgovori na sledea
pitanja:
Kako ili na koji nain ovaj korisnik (dete ili
odrasla osoba) zadovoljava svoje potrebe?
Koje su potrebe korisnika adekvatno zadovoljene i na koji nain? Koje potrebe korisnika
nisu adekvatno zadovoljene i zato?
Da li su roditelji u stanju da na odgovarajui
nain odgovore na utvrene potrebe deteta? Da li su kod odraslog ili starog korisnika
(koji nije u stanju da obezbedi brigu o sebi)
prualac nege ili lanovi porodice u stanju da
na odgovarajui nain odgovore na utvrene
potrebe korisnika?
Da li su dete ili ranjiva odrasla odnosno stara
osoba na adekvatan nain zatieni od povrede? Da li su roditelji, odgajatelji, odnosno
pruaoci nege u stanju da promoviu zdravlje, razvoj i dobrobit korisnika?
Kakav je uticaj funkcionisanja porodice (sadanji i proli), porodine istorije, ire porodice i faktora sredine na kapacitete roditelja
da odgovori na detetove razvojne potrebe
(odnosno na kapacitete pruaoca nege i zadovoljavanje potreba odraslog ili starog korisnika)?
Da li je potrebno pokrenuti intervencije, usluge i mere? Koje i kada?
Voditelj sluaja koji je zaduen za poetnu procenu treba da ima dovoljno znanja i iskustva u vezi
sa specifinom problematikom i situacijom u kojoj
radi procenu te da procenu obavlja u saradnji i uz
konsultacije sa supervizorom. Poetna procena je
vremenski ograniena (traje najdue sedam dana
PROCENA
DEO
USMERENA PROCENA
Usmerena procena se organizuje ukoliko je posle
poetne procene potrebno prikupiti jo podataka
i blie i detaljnije proceniti pojedine oblasti procene. Usmerena procena prati rezultate poetne, ali
ne zaustavlja donoenje poetnog plana i preduzimanje prvih planski zasnovanih usluga i intervencija. Ona traje najvie 30 dana od dana okonanja
poetne procene, a u izuzetnim sluajevima njeno
trajanje se moe produiti za jo 30 dana. Datum
kada treba doneti Porodini plan usluga i mera sa
planom stalnosti za dete, odnosno Individualni plan
usluga i mera za odrasle i stare korisnike poklapa se
sa krajnjim datumom do kada treba okonati usmerenu procenu.
Ukoliko poetna procena nije obezbedila dovoljno podataka, voditelj sluaja, uz konsultaciju sa supervizorom, odnosno rukovodiocem slube, planira
(egarac i Vujovi, 2011):
na koje se konkretne domene, odnosno segmente unutar posebnih oblasti procene treba dalje usmeriti iz tri osnovne oblasti procene. Kada je u pitanju dete osnovne oblasti
procene su razvojne potrebe deteta, kapaciteti roditelja da odgovore na detetove potrebe i uslovi porodice i sredine. Kod procene
odraslih i starih, razmatraju se domeni unutar sledee tri oblasti: potrebe korisnika, rani
razvoj i njegov uticaj na potrebe korisnika i
faktore porodice i sredine;
koga od lanova porodice i osoba iz sredine
korisnika treba ukljuiti u dalju procenu;
za koje oblasti i segmente procene treba
ukljuiti druge strune radnike centra za
socijalni rad, a za koje je potrebna saradnja
strunjaka iz drugih ustanova i slubi (specijalistika zdravstvena procena, procena mentalnog zdravlja deteta ili roditelja, obrazovna
procena i sl.);
ko e jo biti ukljuen u postupak (npr. policija, zdravstvena sluba, drugi struni radnik iz
centra za socijalni rad kada je to potrebno);
nain prikupljanja neophodnih podataka (intervjui, dokumentacija, testovi, skale, upitnici,
kuna poseta, poseta koli, radnom mestu i
sl.);
vremenski okvir za sprovoenje potrebnih
aktivnosti.
1. Da li ovo dete, odnosno odrasla ili stara osoba ima tekoe u zadovoljavanju razvojnih
potreba i funkcionisanju u okruenju?
2. Da li postoji razumni osnov za sumnju da je
ovo dete, odnosno odrasla ili stara osoba
ugroena i da trpi posledice zlostavljanja ili
zanemarivanja, odnosno da e u budunosti imati ozbiljna oteenja zdravlja i razvoja
usled izloenosti rizicima?
Fokus poetne procene treba da bude dobrobit
i bezbednost korisnika, kako bi se obezbedila odgovarajua podrka ili zatita. Nalazi poetne procene predstavljaju osnovu za razvoj poetnog plana
usluga i mera. Uspostavljanje saradnikog odnosa
sa korisnikom i porodicom, pa i sa profesionalcima
i saradnicima iz drugih slubi, podrazumeva otvorenu komunikaciju, razjanjavanje uloga i odgovor4
57
PROCENA
DEO
Poetna procena nastoji da iroko, ali bez dubljeg ulaenja u pojedine oblasti procene sagleda
potrebe, probleme, snage i rizike vezane za korisnika i porodicu. Na osnovu ove slike mogue je
zapoeti planiranje potrebnih intervencija i obezbediti prve usluge u relativno kratkom roku. Usmerena procena se nadograuje na rezultate poetne
i nastoji da u potrebnoj meri sagleda jedan ili vie
domena ili posebnih oblasti procene koji zahtevaju
produbljeniji pristup.
U nekim situacijama potrebe rada na sluaju
zahtevaju da se steknu blia saznanja o npr. sposobnosti roditelja da obezbedi stabilnost i adekvatno vostvo i granice detetu, pa je izmeu ostalog
potrebno procenu usmeriti na odnose afektivne
vezanosti (privrenosti) i stilove roditeljstva. Ponekad e biti potrebno da se vie vremena i panje
posveti emocionalnim i socijalnim odnosima deteta
i sl. U brojnim okolnostima treba saekati rezultate specijalistike procene koja se odvija van centra
za socijalni rad (npr. procena mentalnog zdravlja,
defektoloka procena, zdravstvena procena i sl.). To
su situacije kada se organizuje usmerena procena,
odnosno kada voditelj sluaja sam ili u saradnji sa
drugim profesionalcima iz centra za socijalni rad i
iz zajednice nastoji da prikupi i analizira specifine
podatke vezane za jedan ili vie posebnih domena
procene, bez dubljeg ulaenja u sve mogue domene u okviru posebnih oblasti procene.
Usmerena procena je obavezna u situacijama
koje su po svojoj prirodi kompleksne, kao to je na
primer okolnost da je dete izdvojeno iz porodice da
bi mu se osigurala bezbednost ili kada se planira
smetaj deteta van porodice (uz saglasnost roditelja ili bez nje). U takve situacije spada i okolnost
kada je pokrenut postupak za lienje poslovne sposobnosti i stavljanje odraslog i starog lica pod starateljstvo, poto ovi postupci znaajno zadiru u prava
graana. Svakako, usmerenu procenu treba koristiti
i u situacijama kada proceni treba prikljuiti nalaze
specijalistike procene. Takoe, ona je logian nastavak procesa procene u svim drugim situacijama
kada je za pruanje potrebnih usluga odnosno sprovoenje mera potreban detaljniji uvid u stanje korisnika, kao i kada postoji sloen sklop faktora koji
utiu na odluke koje treba doneti.
Sprovoenje usmerene procene ne treba da zaustavi potrebne intervencije, mere i usluge koje se
pruaju na osnovu rezultata poetne procene, ve
da obezbedi dodatne elemente za razvoj detaljnijeg
i dugoronijeg plana usluga.
58
SPECIJALISTIKE PROCENE
Specijalistika procena se preduzima kada treba primeniti specijalizovane metode procene radi
sveobuhvatnog i produbljenog sagledavanja stanja
i potreba korisnika i planiranja najee dugoronih
mera zatite. Najea specijalistika procena koja
se trai jeste procena slubi za mentalno zdravlje i
ona moe da odgovori na sledea pitanja:
prisustvo, vrsta, stepen i hronicitet poremeaja mentalnog zdravlja deteta, odraslog
korisnika ili roditelja, odnosno odgajatelja ili
pruaoca nege;
poslovna sposobnost odraslog korisnika ili
roditelja, odnosno odgajatelja ili pruaoca
nege;
potreba za psiholoko-psihijatrijskim tretmanom deteta, odraslog korisnika ili roditelja,
odnosno odgajatelja ili pruaoca nege;
posledice (efekti) zlostavljanja ili zanemarivanja po mentalno zdravlje i razvoj korisnika;
sposobnost roditelja, odgajatelja ili pruaoca
nege da odgovori na potrebe korisnika s obzirom na stanje njegovog mentalnog zdravlja.
Specijalistike procene su i raznovrsne defektoloke procene, procene zdravstvenog stanja (npr.
internistike, ortopedske, onkoloke), koje obezbeuju voditelju sluaja sliku o zdravstvenom stanju i
specifinim potrebama vezanim za negu korisnika ili
lana porodice.
PROCENA
DEO
PROCENA
DETETA I PORODICE
Procena potreba deteta i porodice je sistematian proces prikupljanja raznovrsnih informacija o
detetu kako bi se procenile njegove snage i potrebe
i kako bi se utvrdile potrebne intervencije, usluge
i mere. Procena obezbeuje i osnovne informacije
pomou kojih se moe pratiti i meriti budui razvoj
deteta i mlade osobe (DoH, 2000a; Holland, 2010;
Department for Children, Schools and Families,
2010).
Da bi dete ostalo u fokusu procene, neophodno je razviti odnos poverenja i saradnje direktno sa
detetom ili mladom osobom i pribaviti informacije
od samog deteta o njegovim okolnostima i potrebama. Takoe treba saznati detetove elje i oseanja
o njegovoj sadanjoj situaciji i o nadama i planovi-
SLIKA 4.
MODEL PROCENE DETETA I PORODICE (DOH, 2000A)
OKVIR ZA PROCENU
RAZVOJNE POTREBE DETEA
ZDRAVLJE
OBRAZOVANJE
IDENTITET
RAZVOJ EMOCIJA I PONAANJA
PORODINI I DRUTVENI ODNOSI
PREDSTAVLJANJE U DRUTVU
VETINE SAMOZATITE
DETE
SIGURNOST I
UNAPREENJE
NEGE
KAPACITET RODITELJA
OSNOVNA NEGA
OBEZBEENJE SIGURNOSTI
EMOTIVNA TOPLINA
STIMULACIJA
VOSTVO I GRANICE
STABILNOST
59
PROCENA
DEO
PROCENA STATUSA I
POTREBA DETETA
Model procene deteta i porodice prikazan je u
trouglu procene na Slici 4. U okviru ovog modela, za
svako dete koje je korisnik usluga treba uraditi individualizovanu procenu, a potom proceniti kapacitete roditelja da se brinu o tom detetu, kao i sredinske faktore koji utiu na razvoj deteta. Model prua
konceptualni okvir i osnovu za praksu, bez namere
da se koristi kao instruktivni prirunik (DoH, 2000a).
Pravilno korienje modela podrazumeva odgovarajue profesionalne kompetencije i znanje koje se
zasniva na rezultatima istraivanja, kao i korienje
praktinih alatki instrumenata, upitnika, skala i tehnika procene.
Tokom celokupnog rada na sluaju procenjuju
se status i potrebe deteta za odreenom vrstom
podrke, intervencija, usluga ili tretmana. U okviru
poetne procene znaajno je u osnovnim okvirima
definisati (uvaavajui tekoe i probleme, ali i snage, jake strane i resurse deteta, porodice i sredine)
sledee tri velike oblasti, koji se dalje sastoje od specifinih domena procene:
1. razvojne potrebe deteta,
2. sposobnost roditelja ili odgajatelja da na odgovarajui nain izau u susret razvojnim potrebama deteta i
3. porodine i sredinske faktori koji utiu na
dete i porodicu.
U sam formular procene unose se samo znaajni podaci i zapaanja o navedenim oblastima. U pisanoj formulaciji treba voditi rauna o usklaenosti
uzrasta i specifinih okolnosti deteta sa nainom
zadovoljavanja potreba (npr. nain zadovoljavanja
se definie kao usklaen sa nivoom za optimalan razvoj, odnosno kao iznad ili ispod nivoa). Ukoliko postoji tekoa u zadovoljavanju potreba, treba kratko
opisati problem, stepen ozbiljnosti i trajanje problema. Ako je potreba adekvatno zadovoljena, treba
dati saeti opis. Ukoliko odreeni aspekt razvoja ili
kombinacija razliitih aspekata prevazilazi uzrasni
nivo, to takoe treba opisati i istai kao snagu.
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 2.
BELEENJE PODATAKA U FORMULARU PROCENE ZA DECU I MLADE
U prvom delu formulara procene za decu i mlade unose se lini podaci o korisniku, detetu ili mladoj
osobi, podaci o lanovima porodice i domainstva, kao i podaci o drugim institucijama, odnosno
strunim radnicima koji su ukljueni u procenu.
1. LINI PODACI O KORISNIKU sadre osnovne identifikacione podatke (prezime, ime roditelja i ime; pol; datum roenja; mesto roenja, JMBG; adresu prebivalita i boravita i telefon;
definie se tip naselja u kome korisnik ivi urbano, ruralno, neformalno, drugo (npr. izbegliki
centar i sl.)).
Upisuju se i podaci vezani za dravljanstvo, etniku pripadnost, kao i za maternji jezik (prvi
jezik kojim dete korisnik govori od roenja), a po potrebi, ako maternji jezik deteta nije dominantan u sredini u kojoj centar radi, i govorni jezik (drugi jezik na kome se dete sporazumeva).
Poseban status deteta se upisuje po potrebi i definie na jedan od sledeih naina: a) bez posebnog statusa; b) stranac sa stalnim nastanjenjem; c) stranac sa privremenim boravkom; d)
izbeglo lice; e) trailac azila f) dete bez pratnje, g) u readmisiji, h) u postupku, i) drugo.
Pohaanje kole se odreuje na jedan od sledeih naina a) dete (06) koje ne pohaa kolu; b) predkolsko dete, c) osnovnokolsko dete, d) srednjokolsko dete, e) dete starije od 7
godina koje ne pohaa kolu (potrebno je ukratko navesti razlog u odgovarajuem prostoru,
npr. napustio kolu prole godine posle IV razreda osnovne kole, na nagovor roditelja, pomae u poljoprivrednim radovima i sl.). Ovde se dodaju i podaci o koli, odnosno predkolskoj
ustanovi koju dete pohaa.
Kontakt osoba je jedna ili vie osoba sa kojom voditelj sluaja moe da komunicira radi uspostavljanja saradnje sa detetom i porodicom. To moe biti lan porodice, ali i uitelj iz kole,
osoba koja dobro poznaje porodicu i sl. Upisuju se ime i prezime jedne ili dve kontakt osobe,
srodstvo, odnosno odnos sa detetom korisnikom, adresa i telefon.
Podaci o starateljstvu se upisuju u odgovarajuem odeljku formulara, tj. upisuju se faktiki
podaci u vreme obavljanja procene da li osoba nije (NE) ili jeste (DA) pod starateljstvom,
pri emu se notira i oblik starateljstva: a) opte; b) privremeno; c) za poseban sluaj. Upisuju
se i podaci o staratelju (ime, prezime, adresa, telefon) i odnos staratelja sa korisnikom (da li je
u pitanju srodnik ili bliska osoba, da li centar neposredno vri starateljstvo ili je u pitanju neka
druga mogunost). Ukoliko je potrebno dodati neki vaan podatak u vezi sa starateljstvom, to
se upisuje pod stavkom Napomena.
60
PROCENA
DEO
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 2.
BELEENJE PODATAKA U FORMULARU PROCENE ZA DECU I MLADE
2. PODACI O LANOVIMA PORODICE I DOMAINSTVA sadre osnovne identifikacione podatke: prezime i ime; srodstvo, tj. odnos konkretne osobe sa korisnikom (a) brani/vanbrani partner, b) otac, c) majka, d) ouh, e) maeha, f) sin, g) erka, h) pastorak, i) brat, j) sestra,
k) baba, l) deda, m) unuk, n) unuka, o) izdravano lice, p) drugo; zanimanje i kvalifikacije
osobe koja je u vezi sa korisnikom i JMBG. U otvorenom delu se mogu dati i ostali bitni podaci
o drugim lanovima porodice ili znaajnim osobama. Veina podataka u ovom delu obrasca
preuzima se iz Prijemnog lista i iz informacionog sistema, a u aktuelnu dokumentaciju se, po
potrebi, unose ispravke podataka.
3. PODACI O DRUGIM INSTITUCIJAMA ILI STRUNIM RADNICIMA UKLJUENIM U PROCENU.
Ovde se opisuju podaci o svim ustanovama i saradnicima iz zajednice koji su na bilo koji nain
uestvovali u postupku aktuelne procene. U prvoj koloni je vrsta ustanove (kolska ili predkolska; zdravstvena; prualac usluga socijalne i deije zatite; sud; tuilatvo, policija; nevladina
organizacija; drugo). Upisuju se naziv ustanove, adresa, telefon, ime kontakt osobe, kao i nain
uea u proceni (npr. prijava sluaja CSR, pokretanje postupka pred sudom, davanje informacija o korisniku i porodici, deljenje rezultata sopstvenih procena o korisniku i porodici, uee u
neodlonoj intervenciji i sl.)
4. RAZLOG PROCENE. U delu formulara koji se odnosi na razlog procene upisuju se ukratko
kljuni podaci o nainu na koji je korisnik dospeo u centar (lini zahtev, nagovor blinjih, prijava i sl.) i koje su okolnosti izazvale zabrinutost, odnosno povodom kog incidenta, tekoe,
potrebe ili situacije je zapoet rad na sluaju. U ovom delu treba ukratko predstaviti i nain
na koji dete ili mlada osoba vide problem, koje je napore dete do sada ulagalo da prevazie
problem, zatim nain na koji roditelji ili drugi odgajatelji vide problem i ta su do sada uradili
da ga prevaziu, kao i nain na koji druge slube ili institucije vide problem, odnosno ta su do
sada preduzele. Prilikom ponovne procene, u ovom delu formulara fokus se pomera na sagledavanje napretka ili postignute promene iz ugla deteta, roditelja ili drugih institucija i slubi.
61
Jedan od kljunih principa na kojima se temelji razvoj okvira procene jeste naglasak na vanosti
utvrivanja podruja snage uz oblasti rizika (DoH,
2000a). Procena tada moe da bude balansirana,
a planovi za intervenciju se mogu graditi na snagama da bi se uticalo na oblasti rizika i potreba. Okvir
procene prua sistematinu mapu za prikupljanje
informacija.
Razvojne potrebe deteta se u ovom modelu
procene operacionalizuju kao zdravstvene i obrazovne potrebe, potrebe emocionalnog razvoja i razvoja ponaanja, potom kao osposobljenost deteta
da brine o sebi primereno uzrastu, razvoj identiteta, socijalnu prezentaciju, potom stabilnost odnosa
afektivne vezanosti deteta sa lanovima porodice
kao i prisustvo razvojno adekvatnih socijalnih veza
sa vrnjacima i drugima iz detetove okoline. Znanje
o deijem razvoju je osnova za dobru procenu. Neophodno je da beleke sa podacima o razvojnim potrebama u formularu procene odslikavaju individualnost deteta (DoH, 2000a; Bentovim et al., 2009;
Holland, 2010).
PROCENA
DEO
OKVIR 9.
DOMENI PROCENE U OBLASTI RAZVOJNIH POTREBA DETETA
Zdravlje
Rast i razvoj, fiziko i mentalno stanje. Razmatraju se uticaj genetskih faktora i sve
smetnje ili oteenja. Obuhvata odgovarajuu zdravstvenu negu tokom bolesti,
adekvatnu ishranu, fizike aktivnosti, propisanu vakcinaciju, stomatoloke i oftamoloke usluge. Kod dece starijeg uzrasta podrazumeva i mogunost da ona imaju
prikladne informacije i savete o pitanjima zdravlja, posebno reproduktivnog zdravlja i zloupotrebe supstanci.
Obrazovanje
Sve oblasti kognitivnog razvoja deteta, od roenja pa nadalje. Prilike za igru i interakciju sa drugom decom, pristup igrakama, knjigama i uilima; mogunost da se
razviju razliite vetine i interesovanja i da se doivi uspeh i postignue. Razmatra
se da li je u ivotu deteta prisutna odrasla osoba koja je zainteresovana za obrazovne aktivnosti, napredak i postignua deteta, koja vodi rauna o poetnom nivou
znanja i posebnim potrebama deteta.
Razvoj emocija i ponaanja
Odgovarajue emocije i ponaanja deteta prema roditeljima i lanovima porodice,
a sa uzrastom i prema drugim ljudima u okruenju. Priroda i kvalitet ranih odnosa
afektivne vezanosti (privrenosti), karakteristike temperamenta, prilagodljivost na
promene, reakcije na stres i stepen samokontrole.
Identitet
Kako dete doivljava sebe kao odvojenu i vrednu osobu. Stavovi deteta o sebi,
sopstvenim sposobnostima, slika o sebi i samoprocena, kao i pozitivni doivljaj
individualnosti. Na doivljaj identiteta mogu uticati pol, uzrast, etnika pripadnost,
rasa, veroispovest, seksualnost i ometenost. Razmatra se i doivljaj pripadnosti i
prihvaenosti od porodice, vrnjake grupe i ire zajednice.
Porodini i socijalni odnosi
Razvoj kapaciteta za empatiju. Stabilni i prisni odnosi sa roditeljima ili odgajateljima, dobri odnosi sa braom i sestrama, prijateljstva sa vrnjacima u skladu sa
uzrastom. Odnosi sa drugim znaajnim osobama van porodice i odgovor porodice
na te odnose.
Predstavljanje u drutvu
Razumevanje deteta vezano za nain na koji se izgled i ponaanje vide u okruenju, kao i o predstavi koju oni stvaraju kod drugih. Odgovarajua odea u skladu sa
uzrastom, polom, kulturom i religijom, lina higijena i higijena odee i mogunost
da roditelji usmeravaju i savetuju dete o tome kako da se predstavlja u razliitim
okruenjima i prilikama.
Vetine brige o sebi
Ovladavanje praktinim, emocionalnim i komunikacionim kompetencijama koje
su neophodne za sticanje samostalnosti. Na mlaem uzrastu vetine samostalnog
hranjenja i oblaenja, a za stariju decu mogunost sticanja samopouzdanja i praktine vetine svakodnevnog ivota. Postojanje podsticaja za reavanje problema.
Posebno se obraa panja na uticaj bilo kakvih smetnji ili oteenja deteta, kao i na
socijalne okolnosti koje utiu na razvoj vetina za brigu o sebi.
62
PROCENA
DEO
Zbog toga moe biti neophodno da se unapredi korienje univerzalnih usluga ili treba obezbediti ciljane i prilagoene usluge za konkretno dete. Potrebe
za dodatnom podrkom esto imaju deca koja iz razliitih razloga nisu sposobna da trae pomo, kao i
deca koja ne znaju gde mogu da dobiju informacije i
savete. Takoe, dodatne potrebe dece i mladih ponekad zahtevaju postepen pristup u intervencijama,
da bi se pomo doivela kao ohrabrenje, a ne kao
ponienje.
Vano je imati na umu da intervencija u jednom
aspektu ivota moe da utie na druge aspekte ivota pozitivno ili negativno. Tako, na primer, intervencije za prevladavanje gubitka znaajne osobe
(npr. roditelja) mogu imati uticaj i na socijalnu prezentaciju, zdravlje, obrazovanje ili lini razvoj deteta.
Ove potrebe mogu imati kratkorone ili dugorone
uticaje na razvoj i mogu imati razliite uzroke, to
sve zahteva razliite intervencije.
Deci i mladima sa kompleksnim potrebama,
onima koji su izloeni ugroavajuim okolnostima
u jednoj ili vie oblasti ivota, mogu biti potrebne i
usmerene i specijalistike procene i intervencije.
Ovo ponekad zahteva i meusektorsko povezivanje
i koordinaciju. To su deca koja su izloena rizicima
socijalne i obrazovne iskljuenosti, ije su zdravlje,
dobrobit, socijalni i obrazovni razvoj ve narueni ili
zahtevaju posebne, ponekad i specijalistike usluge.
Neka od te dece su ve bila izloena ugroavajuim
dogaajima i okolnostima ili su po visokim rizikom
od njih (npr. zlostavljanje i zanemarivanje, svedoenje nasilju u porodici i sl.). Ova grupa obuhvata i
decu koja se nalaze na alternativnom staranju, decu
koja imaju ozbiljne probleme u ponaanju, kao i decu
koja ive u porodicama koje imaju izrazite probleme
u funkcionisanju (Slika 5).
SLIKA 5.
NIVO POTREBA DECE I MLADIH I ODGOVARAJUE INTERVENCIJE CENTRA ZA SOCIJALNI RAD
NIVO
POTREBA
AKTIVNOSTI NA
ODREENOM NIVOU
UGROENA
DECA I MLADI
RANJIVA
DECA I MLADI
Konsultacija, upuivanje,
poetna, po potrebi usmerena
procena u odreenim oblastima i
podrka
63
Koriste univerzalne
slube i usluge
PROCENA
DEO
ZDRAVSTVENE POTREBE
Zdravstvene potrebe, pored fizikog i mentalnog dobrostanja, obuhvataju potrebe rasta i razvoja deteta.
Procenjuje se pristupanost adekvatne medicinske
nege za vreme bolesti, odgovarajua ishrana, fizika aktivnost, redovnost imunizacije i zdravstvenih
kontrola. Za stariju decu sagledava se i pristupanost
informacija o pitanjima koja mogu da utiu na njihovo zdravlje (informacije o optem fizikom zdravlju,
ishrani, ouvanju zdravlja, zloupotrebi supstanci, reproduktivnom zdravlju itd.). Prikupljaju se i analiziraju
podaci o redovnosti imunizacije, teini i visini, ishrani,
spavanju, prisustvu akutnih i hroninih bolesti, oteenja i povreda. Posebno se navodi prisustvo zdravstvenih stanja ili oteenja kao to su fiziki invaliditet, senzorne smetnje, Daunov sindrom, encefalitis,
poremeaj iz autistinog spektra, cistina fibroza i sl.
TABELA 4.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA DETETA U DOMENU ZDRAVLJA (PREMA BENTOVIM ET AL., 2009)
a) Opte fiziko zdravlje. Snage su uoljive kada postoji dobro opte zdravlje u
prenatalnom periodu i ranom detinjstvu te kada nema povreda i bolesti koje
zahtevaju duge i este hospitalizacije. Nema fizikih genetskih oboljenja, dete se
zdravo hrani i veba i ima pozitivan stav prema zdravlju. Tekoe postoje ukoliko su prisutne hronine fizike bolesti i povrede koje zahtevaju stalne hospitalizacije, enureza i enkompreza. Kada su prisutna fizika i genetska oboljenja, dete
se loe hrani, slabo veba i ima negativan stav prema zdravlju.
b) Rast i razvoj. Snage se vide kroz pokazatelje normalnog fizikog rasta i razvoja
ili rasta i razvoja sa manjim prevladanim tekoama. Tekoe postoje kada su
prisutni nepravilan rast i neuspeh u razvoju i napredovanju, problemi u razvoju,
kao to su problemi u uenju, razvojna disfazija, autizam, zastoj u govoru i sl.
c) Povrede i bolesti vezane za fiziku ili seksualnu zloupotrebu. Snage su prisutne ukoliko je dete bez fizikih i genitalnih povreda i infekcija. Tekoe su uoljive
kada postoje namerne povrede, genitalne povrede, oteen himen, genitalne
infekcije i sl.
d) Mentalno zdravlje. Snage se vide kada dete ili mlada osoba funkcionie bez
znaajnog nivoa anksioznosti i depresije, kada nema vee probleme sa spavanjem niti flebekove o zlostavljanju ili traumatinim dogaajima. Tekoe se
vide kada postoje periodi anksioznosti i depresije, kada su prisutne zablude i
halucinacije, dugoroni i uporni problemi sa spavanjem, kao i kada su prisutni
flebekovi o traumatinim dogaajima (ukljuujui zlostavljanje) i kada je kod
deteta prisutna nesposobnost za saoseanje sa tuim emocijama i stavovima.
OBRAZOVANJE
Obrazovne potrebe se odnose na sva podruja kognitivnog razvoja deteta, gde se razmatraju pokazatelji mogunosti za igru i interakciju sa drugom
decom, pristup razvojno adekvatnim igrakama,
knjigama i uilima, pristupanost, tok i uspenost
kolovanja u skladu sa uzrastom te mogunosti za
razvoj razliitih vetina i interesovanja. U tom pogledu analizira se i pristupanost odrasle osobe koja je
zainteresovana za obrazovne aktivnosti, napredak
i dostignua deteta, a koja vodi rauna i o posebnim obrazovnim potrebama deteta. Razmatra se i
odgovor deteta na edukativne podsticaje roditelja,
odnosno na pomo i podrku oko uenja i kolskih
obaveza.
Svakom detetu i mladoj osobi je potrebno odgovarajue staranje da bi postiglo svoj puni potencijal
u uenju i razvoju odgovarajuih znanja, vetina i
razumevanja. Deci i mladima je potrebno sledee:
64
PROCENA
DEO
TABELA 5.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA DETETA U DOMENU OBRAZOVANJA (PREMA BENTOVIM ET AL., 2009)
OKVIR 10.
MOGUA PITANJA ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA U OBLASTI
OBRAZOVANJA, UENJA I RADA (ADAPTIRANO PREMA
OXFORDSHIRE COUNTY COUNCILE, 2014)
VODITELJ SLUAJA NASTOJI DA SAZNA:
(za predkolsku decu) Da li dete ide u vrti, da li ima prilike da se igra sa drugom decom i gde?
Na koji nain odoje/dete stupa u interakciju sa decom slinih godina?
Da li je dete ukljueno u predkolsku nastavu?
Da li neko ita prie ovom detetu?
Da li je dete ukljueno u kolu i sa kakvim uspehom, aspiracijama i podrkom?
Koje mogunosti za uenje ima ovo dete?
Koji resursi/uila/igrake su na raspolaganju ovom detetu?
PITANJA ZA DETE:
U koju kolu ide? Koji si razred? Da li redovno pohaa nastavu?
Da li voli da ide u tu kolu / na tu obuku?
ta bi moglo da te sprei da ide u kolu?
Da li voli da ita? ta voli da ita?
(za decu i mlade koji ne pohaaju kolu ili su prekinuli kolovanje) Kako to da
vie ne ide u kolu? Koliko dugo ne ide u kolu?
(za srednjokolce) Za ta se tano koluje tamo?
ta ti radi dobro / u emu si dobar i uspean?
Da li misli da kola/uenje moe da ti pomogne u ivotu?
Kome bi se obratio ukoliko bi ti zatrebala pomo oko kolovanja ili oko uenja?
(za decu i mlade koji rade ili volontiraju) ta tamo radi? Da li ti se svia to to
radi?
ime bi eleo da se bavi u ivotu?
Ukoliko misli da ti je potrebna dodatna pomo, od koga bi je traio?
Koja je tvoja omiljena igra ili knjiga?
65
PROCENA
DEO
TABELA 6.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA DETETA U DOMENU RAZVOJA EMOCIJA I PONAANJA
(PREMA BENTOVIM ET AL., 2009)
66
PROCENA
DEO
e) Reakcija na traumatine i stresne dogaaje. Snage: razreena traumatina iskustva, razumne reakcije na stres. Tekoe: prisustvo posttraumatskih simptoma, preterani ili odsutni odgovor na stresne dogaaje, problemi sa raspoloenjem, ponaanjem, prkos, agresivnost, samopovreivanje, opasno ponaanje.
f) Socijalno ponaanje. Snage: saradljivo i prosocijalno ponaanje, razumno preuzimanja rizika, bez (ili retko prisustvo) agresivnog ponaanja i krae, pokazuje simpatiju i
empatiju. Tekoe: uporno nekooperativno ponaanje, agresivno ponaanje i krae,
ne pokazuje simpatiju i empatiju.
OKVIR 11.
NEKI POKAZATELJI RAZVOJA EMOCIJA I PONAANJA KOD DECE
RAZLIITOG UZRASTA
Kod male dece (02 godine) razmatra se uobiajeno raspoloenje deteta da li
dete deluje zadovoljno, da li moe da se utei na uobiajen nain, da li se igra sa
poznatim odraslima, da li nastoji da se samo nahrani i obue.
Kod starije dece (34 godine) posmatra se i da li dete ima redovan i miran noni
san, da li ima problema tokom hranjenja i uspavljivanja, na koji nain se dete ponaa prema drugima (prijateljski, sa strahom, ujeda, napada i sl.), da li se dete samo
hrani i da li nastoji da se obue samo i sl. U ranom uzrastu se mogu oekivati kratki
napadi besa (krai od 15 minuta).
Kod dece kolskog uzrasta (59 godina) oekuje se da napadi besa budu znatno
rei i da dete bude u stanju da kontrolie ispoljavanje jakih emocija, da je u stanju
da pria o svojim oseanjima sa odraslom osobom od poverenja, da je u stanju da
deli stvari sa drugima uz okvirno razumevanje koncepta vlasnitva. U ovom uzrastu
pokuaj samopovreivanja ili povreivanja drugih, preokupiranost nasiljem i sl. moraju se ozbiljno razmotriti, kao i situacije lutanja ili naputanja kue i osamljivanja
deteta.
Kod dece od 10 do 14 godina sagledava se, pored navedenog, i da li je dete u stanju da prevlada ljutnju i frustracije, da li potuje koncept vlasnitva, koliko potuje
roditeljske zahteve, odnosno da li se angauje u rizinim ponaanjima koja njega
ili druge mogu da dovedu u opasnost (bei od kue, povreuje druge, kri zakon i
pravila ponaanja) ili se emocionalno povlai i osamljuje.
Kod mladih od 15 i vie godina razmatra se i odnos prema ivotu i okruenju, to
uz generalno raspoloenje i ovladavanje svakodnevnim situacijama ukazuje na
potrebe u sferi emocija i ponaanja.
67
PROCENA
DEO
68
PROCENA
DEO
OKVIR 12.
MOGUA PITANJA ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA U OBLASTI
RAZVOJA EMOCIJA I PONAANJA
ta te ini srenim? ta te rastuuje? Od koga trai pomo kada si tuan?
Kada si ljut, uznemiren, iznerviran, kako ljudi oko tebe znaju da neto nije u
redu?
Da li ponekad radi stvari koje su ti uzbudljive ne razmiljajui ta moe da se
desi ili da moe dospeti u nevolju?
Da li bez problema pria drugima o svojim oseanjima? Kako se tada osea?
Da li te je neko uznemiravao i ikanirao?
Kai mi sa kim provodi najvie vremena?
ta najee radi kada si u drutvu drugih? Porodice?
ta najvie voli da radi?
Koliko vremena provodi sam sa sobom?
Kako bi opisao svoje dananje/uobiajeno ponaanje?
ta misli, kako bi drugi ljudi opisali tvoje dananje/uobiajeno ponaanje?
Ukoliko se deavalo da neko ima problema zbog tvog ponaanja, opii mi ta se
desilo poslednji put.
Moe li da mi opie neki dogaaj kada si pomogao nekome?
U okolnostima kada se dete ili mlada osoba suoava sa multiplikovanim tekoama u oblasti razvoja emocija i ponaanja, potrebno je obezbediti
usluge i aktivnosti na koordinisan nain. Takoe je
vano obezbediti da prekidi u linom i porodinom
ivotu deteta budu to manji, a da se sve aktivnosti
i usluge komplementarno nadopunjuju. Kada problem opstaje uprkos koordinisanim naporima i kada
to pone znaajno da ometa funkcionisanje deteta,
moe biti potrebno da se dete uputi na specijalistike usluge.
U sledeim okolnostima mogu biti potrebne specijalistike usluge u oblasti razvoja emocija i ponaanja:
kada uprkos preduzetim intervencijama dete
ili mlada osoba ponavlja ponaanja koja ugroavaju vrnjake,
69
PROCENA
DEO
IDENTITET
Identitet je konstrukt koji oznaava kako dete doivljava sebe kao odvojenu i po sebi vrednu osobu
i sopstveno mesto u svetu. Ovaj doivljaj se razvija sa uzrastom deteta i stvara sve sloenije vienje
sopstvene linosti i sposobnosti samog deteta, sliku
o sebi i samoprocenu, kao i pozitivan doivljaj sopstvene individualnosti. Doivljaj identiteta omoguava pojedincu da konceptualizuje sebe kao osobu
razliitu od drugih osoba i da formira grupni identitet, odnosno doivljaj pripadnosti grupi slinih ljudi.
Rasa, religija, uzrast, pol, seksualnost, ometenost i sl.
mogu da utiu na formiranje identiteta. Na unutranji model identiteta deteta, odnosno mlade osobe
znaajan uticaj imaju odnosi sa roditeljima, odgajateljima, braom i sestrama i drugima. Univerzalne
potrebe identiteta podrazumevaju da dete dobija
odgovarajue staranje kako bi dostiglo svoj puni
potencijal, kao i podrku u prevladavanju tekoa
tokom razvoja, uz rastuu samosvest i nezavisnost
tokom tranzicija, znaajnih ivotnih dogaaja i adolescencije.
TABELA 7.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA DETETA U DOMENU IDENTITETA (PREMA BENTOVIM ET AL., 2009)
a) Doivljaj sebstva (selfa). Snage: dete ima sigurnu sliku o sebi kao pojedincu koji je
deo porodice. Tekoe: nesiguran doivljaj sebe kao pojedinca koji je deo porodice.
b) Individualni izbor i akcija. Snage: dete je sposobno da pravi izbore, pristupa svojim
pogledima i potrebama i ponaa se kao individua na odgovarajuem razvojnom
nivou. Tekoe: dete nije sposobno odnosno ne moe da inicira akciju za sebe, ima
omnipotentni doivljaj selfa ili preteranu asertivnost.
c) Doivljaj sebe i drugih u socijalnom i kulturnom kontekstu. Snage: dete ima pozitivan doivljaj sebe kao osobe koju drugi cene i vrednuju, sigurno je tamo gde socijalno
i kulturno pripada, uz ouvan oseaj individualnosti. Tekoe: doivljaj bezvrednosti,
nesigurnosti ili nezadovoljstva socijalnim i kulturnim pripadnitvom i sl.
d) Rodni/polni identitet. Snage: zadovoljavajui oseaj prijatnosti u rodnim ulogama.
Tekoe: dete je nesreno u vezi sa rodnim identitetom, nesigurnost u tim ulogama.
Univerzalne potrebe identiteta se mogu zadovoljiti odgovarajuim savetima i informacijama, ciljanim
intervencijama u okviru univerzalnih usluga (npr. vrnjaka medijacija u koli), podrkom vrnjakih grupa koje umanjuju doivljaj izolacije, odgovarajuim
aktivnostima u slobodno vreme, u koli, van kole i
70
PROCENA
DEO
OKVIR 13.
MOGUA PITANJA ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA U OBLASTI
IDENTITETA, SLIKE O SEBI I SOCIJALNE PREZENTACIJE
Da li dete (od 1 do 3 godine) moe da pokae lanove porodice na slici i da ih
imenuje? Da li se dete odaziva na svoje ime?
Ko je najvanija osoba u tvom ivotu?
Moe li da mi navede barem jednu posebnu stvar o sebi? ta je kod tebe
posebno?
Da li postoji neto to ti se ne svia kod tebe?
ta misli da ljudi najvie vole kod tebe?
Da li osea da si drugaiji od drugih ljudi?
Da li ima doivljaj da si uklopljen u svoju porodicu i meu drugove?
Da li dete razliito reaguje na pojedine lanove porodice ili brau i sestre?
Znaajno je razmotriti dodatne potrebe identiteta koje imaju potencijal da stvore prepreke za
zadovoljavanje univerzalnih potreba, to se uoava
preko sledeih pokazatelja:
nesigurnosti u vezi sa identitetom mogu se
ispoljiti kao niska samoprocena, nespremnost
za uenje, niske aspiracije za budunost,
dete ili mlada osoba moe biti rtva diskriminacije usled etnike pripadnosti, rase, seksualnosti ili ometenosti i
postojanje emocionalne reakcije na uznemiravanje ili drugi znaci emocionalne nestabilnosti bez jasnog uzroka.
PREDSTAVLJANJE U DRUTVU
Predstavljanje u drutvu (socijalna prezentacija) jeste domen u kome se procenjuje kako dete razume
nain na koji ponaanje, pojava i bilo kakvo odstupanje u ponaanju i izgledu stvaraju sliku o osobi
u socijalnoj sredini. Ovo razumevanje se menja u
skladu sa uzrastom i razvojem deteta. Sagledava se
nain na koji dete sebe predstavlja kroz svoj izgled
i ponaanje, kao i razumevanje utiska koji ostavlja.
Pitanja socijalne prezentacije zahtevaju posebnu
panju ukoliko su prisutni invaliditet ili ometenost.
Posmatra se adekvatnost odee za uzrast, pol i kulturu, istoa i lina higijena, raspoloivost i adekvatnost saveta roditelja o odgovarajuem izgledu u razliitim okolnostima. Obuhvata i oseaj pripadnosti i
prihvaenosti u okviru porodice, vrnjake i kulturne
grupe i ire zajednice.
TABELA 8.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA DETETA U DOMENU SOCIJALNE PREZENTACIJE
(PREMA BENTOVIM ET AL., 2009)
71
PROCENA
DEO
c) Potovanje prema porodici, religijskim i spiritualnim vrednostima i razliitostima u sopstvenoj socijalnoj prezentaciji. Snage: dete ili mlada osoba pokazuje potovanje i pozitivni odnos prema vrednostima svoje porodice i uverenjima
i vrednostima ugraenim u kulturne, verske ili duhovne aspekte porodinog
ivota i zajednice, pokazuje potovanje prema razliitosti i razlikama drugih.
Tekoe: ispoljavanje nedostatka potovanja prema porodici, kulturnim i verskim ili duhovnim vrednostima i tekoe u uklapanju u uu porodicu i zajednicu
pri samoprezentaciji.
72
PROCENA
DEO
TABELA 9.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA DETETA U DOMENU PORODICE I SOCIJALNIH ODNOSA
(PREMA BENTOVIM ET AL., 2009)
cima i drugom decom (druenje sa uzrasno primerenim grupama), autoritetima (vaspitai, nastavnici)
i ostalim znaajnim osobama iz okruenja.
OKVIR 14.
MOGUA PITANJA ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA U OBLASTI
PORODINIH I SOCIJALNIH ODNOSA DETETA
Koga sve smatra svojom porodicom? Koliko esto ih via?
ta sve voli da radi sa svojom porodicom?
Koliko su ti vani drugovi/drugarice?
Da li ima najboljeg druga/drugaricu? Ako ima, reci mi zato je on/ona tako
poseban/na za tebe?
Da li ponekad pomae tako to uva nekoga / brine o nekome?
Opii mi ta si jue radio?
Da li su tvoji prijatelji tvoje godite ili su stariji/mlai od tebe?
ta bi uradio kada bi se neko prema tebi ponaao nepravedno?
Kako reava svakodnevne probleme?
73
PROCENA
DEO
TABELA 10.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA DETETA U DOMENU OSPOSOBLJENOSTI ZA BRIGU O SEBI
(PREMA BENTOVIM ET AL., 2009)
a) Razvoj kapaciteta za ivotne vetine samostalnosti. Snage: uoavaju se kod deteta ili mlade osobe koja pokazuje da je stekla kompetencije u praktinim vetinama
samozatite, emocionalnoj pismenosti i kompetentnosti u komunikaciji sa drugima,
to omoguava razvoj samostalnosti i nezavisnosti u skladu sa uzrastom i razvojem.
Tekoe: evidentne su kada deca nisu u stanju da se brinu o sebi i ne razvijaju vetine samostalne brige na nivou koji se oekuje za njihov uzrast i razvoj ili kada su vie
samodovoljna nego to bi se obino oekivalo.
74
PROCENA
DEO
OKVIR 15.
MOGUA PITANJA ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA U
OBLASTI BRIGE O SEBI I NEZAVISNOSTI
Da li ume da se brine o sebi?
Da li ti je potrebna pomo u svakodnevnom ivotu? Kakva? Kako se osea zbog
pomoi koju prima od drugih?
Ko ti pomae da naui da se stara o sebi dok raste?
Da li obino radi ono to voli da radi?
Kako se snalazi sa velikim promenama u svom ivotu?
75
PROCENA
DEO
U ovim okolnostima moe biti potrebna usmerena ili specijalistika procena, koordinisan plan koji
obezbeuje individualizovanu pomo, podrku, tretman, leenje i sl. Mogue je i korienje intenzivne
podrke porodici, savetodavno usmeravanje i savetovanje, iniciranje postupaka pred sudom, izdvajanje iz porodice i obezbeenje alternativnog staranja
i sl.
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 3.
BELEENJE REZULTATA PROCENE O RAZVOJNIM POTREBAMA
DETETA
Nakon opisa naina zadovoljavanja razvojnih potreba deteta (zdravlje, obrazovanje, emocionalni razvoj i ponaanje, identitet i predstavljanje u drutvu, porodini i
socijalni odnosi, vetine staranja o sebi), koristi se profesionalno znanje (i to teorijsko znanje i mudrost prakse) za analizu podataka i zapaanja u ovoj oblasti.
Analiza odraava interpretaciju, odnosno razumevanje ovih podataka i belei se u
delu formulara procene pod nazivom Procena razvojnih potreba deteta.
Ova analiza se kasnije sintetie u okviru sumarnog zakljuka, gde se daju profesionalno miljenje i zakljuak o meusobnom potrebama, problemima i snagama korisnika-u-okruenju. Analiza treba da d smisao izjavama, dogaajima i zapaanjima
strunog radnika kako bi se dolo do celovite slike i razumevanja ta se deava.
Ona moe da sadri i pretpostavke o tome kako je dolo do odreene situacije, pri
emu se koriste saznanja iz teorije i istraivanja.
SPOSOBNOST RODITELJA
ILI ODGAJATELJA DA NA
ODGOVARAJUI NAIN IZAU U
SUSRET RAZVOJNIM POTREBAMA
DETETA
U ovoj oblasti procene, domeni koji se razmatraju
jesu sposobnost pruanja osnovne nege, osiguranja
bezbednosti, emocionalne topline, stimulacije, adekvatnog vostva i granica, uz osiguranje stabilnosti
u odnosima. To roditeljima prua osnovu da odgovore na razvojne potrebe deteta (DoH, 2000a). Procenjuje se uloga oba roditelja ili odgajatelja ukoliko
su prisutni, njihova komplementarnost, kao i izbor
adekvatne zamene za zadovoljenje potreba deteta
kada roditelji nisu prisutni. Prvenstveno treba obratiti panju na to da li je nain na koji roditelji zadovoljavaju potrebe deteta primeren uzrastu.
Roditeljski kapaciteti se razmatraju u kontekstu
porodine strukture i funkcionisanja, kao i na osnovu toga ko sve uestvuje u obezbeivanju brige za
dete. U situacijama kada postoji zabrinutost za dete,
veoma je vano da se prikupe informacije o tome
kako svaki pojedinani roditelj ili odgajatelj ispunjava svoje roditeljske zadatke:
76
PROCENA
DEO
koji imaju majinsku ulogu. U jednoroditeljskim porodicama neki roditelji obavljaju veinu roditeljskih
zadataka. Druge porodice ukljuuju razliite odgajatelje u ivotu deteta, od kojih svaki moe da ima
pozitivne ili negativne uticaje na razvoj deteta. Dede
ili babe, maehe, ousi, osobe koje uvaju decu i sl.
mogu imati znaajnu ulogu u odgajanju dece.
OKVIR 16.
DIMENZIJE RODITELJSKIH KAPACITETA
Osnovna nega
Obezbeenje fizikih potreba deteta i osnovne zdravstvene nege. Hrana, pie, grejanje, stan, ista i odgovarajua obua i odea i lina higijena.
Osiguranje bezbednosti
Da dete bude na odgovarajui nain zatieno od povrede ili opasnosti, zatieno
od kontakta sa nebezbednim odraslim osobama i decom i zatieno od samopovreivanja. Prepoznavanje opasnosti u kui i na drugim mestima.
Emocionalna toplina
Roditelj obezbeuje da dete ima doivljaj da je voljeno i uvaeno kao osoba, da
ima pozitivan doivljaj svog kulturnog identiteta. Dete takoe treba da ima sigurne,
stabilne odnose ljubavi sa roditeljima i drugim znaajnim odraslim osobama, koji
na odgovarajui nain reaguju na emocionalne potrebe deteta. To se odnosi i na
odgovarajui fiziki kontakt, maenje, pruanje utehe i sl., to ukazuje na toplinu,
odobravanje i ohrabrenje.
Stimulacija
Podsticanje uenja i intelektualnog razvoja deteta putem ohrabrenja i kognitivne
stimulacije i korienja drutvenih mogunosti. Ohrabrivanje kognitivnog razvoja deteta putem interakcije, komunikacije, razgovor i odgovor na reakcije i pitanja deteta,
podsticanje i uestvovanje u igri, podsticaji za korienje prilika za uenje i obrazovanje, osposobljavanje deteta da doivi uspeh i obezbeivanje pohaanja kole.
Vostvo i granice
Osposobiti dete da regulie sopstvene emocije i ponaanja. Zadatak roditelja je
da demonstrira, modelira i usmerava odgovarajue ponaanje deteta i kontrolu
emocija i interakcija sa drugima. Postavljanje granica tako da dete moe da razvije
unutranji model moralnih vrednosti, savest i prosocijalno ponaanje. Cilj je osposobiti dete da izraste u samostalnu i zrelu odraslu osobu sa sopstvenim stavovima i
vrednostima, koja je u stanju da se prikladno ponaa u raznovrsnim socijalnim situacijama. Ne podrazumeva prezatienost dece od istraivanja i sticanja iskustva.
Stabilnost
Obezbeenje dovoljno stabilnog porodinog okruenja kako bi dete razvilo i
odralo odnos sigurne afektivne vezanosti sa primarnim odgajateljem ili odgajateljima. Sigurni odnosi afektivne vezanosti bez prekida, konzistentnost u pokazivanju
emocionalne topline i prikladni odgovori na detetove potrebe za ljubavlju, utehom
i sl. Obezbeenje da dete ima pozitivne odnose sa vanim lanovima porodice i
drugim znaajnim osobama.
77
PROCENA
DEO
78
OSNOVNA NEGA
Domen osnovne nege se odnosi na obezbeenje fizikih i zdravstvenih potreba deteta, pitanja ishrane
(da li je ishrana adekvatna, dovoljna, redovna, da li
hranjenje protie bez problema ili sa otporom kod
mlae dece), grejanja, smetaja, iste i odgovarajue odee i obue i adekvatne line higijene. Posma-
PROCENA
DEO
TABELA 11.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA U FUNKCIONISANJU RODITELJA U DOMENU
OSNOVNE RODITELJSKE NEGE (PREMA BENTOVIM ET AL., 2009)
OSIGURANJE BEZBEDNOSTI
Osiguranje bezbednosti je domen koji procenjuje
adekvatnost zatite od povreda ili opasnosti (od
opasnih mesta, okolnosti, predmeta ili supstanci),
zatite od kontakata sa opasnim odraslim osobama
ili drugom decom, kao i zatite od samopovreivanja. Obuhvata i prepoznavanje i predvianje opasnosti po dete od strane roditelja u kui i na drugim
mestima. Deci i mladima je potrebna zatita od opasnosti, povreda i oteenja u kui i u drugim okruenjima gde se o njima brinu roditelji i druge odrasle
79
osobe zaduene za bezbednost (vaspitai, nastavnici i sl.). Potrebna su im bezbedna mesta i prostor
za igru, bez opasnih predmeta, otrovnih materija,
provalija, duboke vode i sl., kao i zatita od bolesti
koje se mogu prevenirati. Vana im je i zatita od
vrnjakog nasilja, od zlostavljanja, zanemarivanja,
fizikih i emocionalnih povreda. Deci i mladima treba zatita od kontakta sa nasilnim ili potencijalno
ugroavajuim odraslim i mladim osobama i zatita
od samopovreivanja.
PROCENA
DEO
TABELA 12.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA U FUNKCIONISANJU RODITELJA U DOMENU OSIGURANJA BEZBEDNOSTI
(PREMA BENTOVIM ET AL., 2009)
a) Uspostavljanje sigurne afektivne vezanosti. U porodicama u kojima roditelji neguju odnose sigurne vezanosti, obezbeena je sigurna baza u kojoj dete moe da
istrauje sredinu, a da je sigurno i uvereno da je sredina bezbedna. Snage: roditelji
su responzivni na deije potrebe za staranjem. Tekoe: nastaju kada se roditelji
ili odgajatelji pasivno brinu o potrebi deteta za zatitom i negom ili odbijaju takvu
potrebu deteta, kada su prisutni pokazatelji nesigurne ili dezorganizovane afektivne
vezanosti.
b) Oekivanja roditelja od dece i odnos prema pitanjima zatite. Snage: roditelji
imaju razumna oekivanja u vezi sa sigurnou i zatitom deteta, pouzdani su i
uspostavljaju odgovarajue granice u skladu sa sve veom sposobnou deteta da
se brine o sebi. Tekoe: neodgovarajua oekivanja roditelja u vezi sa zatitom i
bezbednosti deteta i sa sposobnou deteta za samozatitu, nepouzdana, fragmentisana briga i sl.
c) Osiguranje bezbednosti kod kue i u okruenju, u skladu sa rizikom i razvojnim
nivoom. Snage: roditelji obezbeuju adekvatnu brigu i bezbednost kod kue i u
okruenju. Tekoe: roditelji ne uspevaju da zatite dete od rizika kod kue i u okruenju.
d) Zatita od osoba koje predstavljaju rizik za decu. Snage: dete nije izloeno pojedincima koji predstavljaju rizik za njega, jer su roditelji u stanju da prepoznaju rizike
od potencijalno opasnih lica ili grupa i obezbeuju odgovarajui stepen zatite, u
porodici i u irem drutvenom kontekstu. Tekoe: prisustvo osoba u porodici koje
dovode dete u znaajan rizik ili kada roditelji ne odgovaraju na poveanu zabrinutost dece ili ljudi izvan porodice u pogledu izloenosti deteta riziku. Roditelji ne
uspevaju da zatite decu od ljudi koji predstavljaju rizik za njih kod kue, u okruenju ili na drugom mestu.
OKVIR 17.
MOGUA PITANJA ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA U OBLASTI
OSNOVNE NEGE, OSIGURANJA BEZBEDNOSTI I ZATITE
U kakvim uslovima ivite, da li je stan dovoljno topao tako da zimi ne morate da
nosite jakne, kape i sl.?
Da li moete da kuvate u stanu?
Da li moete da odravate linu higijenu u stanu?
Da li imate barem jedno odelo koje je odgovarajue veliine i prikladno za ovo
doba godine?
Da li se zbog bilo ega u vezi sa mestom na kome ivite oseate nebezbedno?
Da li moete da obezbedite privatnost kada vam je potrebna u stanu?
U sluaju potrebe, kako biste pozvali potrebne slube (policiju, hitnu pomo, vatrogasce i sl.)?
Da li smatrate da ste sposobni da se starate o svojoj bebi, odnosno svom detetu i
da ste sposobni da osigurate da dete bude bezbedno?
Da li smatrate da je va dom odgovarajue opremljen i da je bezbedno mesto za
odgajanje dece? Ako nije, ta bi va dom uinilo boljim mestom za ivot?
80
PROCENA
DEO
TABELA 13.
INTERVENCIJE KOJE UNAPREUJU BEZBEDNOST DECE U PORODICI I ZAJEDNICI
81
PROCENA
DEO
Za procenu bezbednosti dece i rizika od zlostavljanja i zanemarivanja mogu biti korisni sledei instrumenti procene:
Procena rizika od zanemarivanja i zlostavljanja kod dece (CRC, 2008, prema egarac
i Damonja Ignjatovi, 2010). Procena rizika
ovim instrumentom podrazumeva odvojeno
raunanje ukupnog skora za zanemarivanje i
ukupnog skora za zlostavljanje. Ukupan skor
na obe podskale poredi se sa kritinim skorovima koji razlikuju nizak, umeren, visok i izrazito visok rizik od zlostavljanja i zanemarivanja.
Vii od dva skora upisuje se na predvienom
mestu kao skorovani nivo rizika. Pored dve
osnovne podskale, navedeni su i dodatni kriterijumi koji imaju presudan znaaj. To su:
pristup poinioca seksualnog zlostavljanja
detetu rtvi,
povreda malog deteta koja nije sluajno
naneta,
ozbiljna fizika namerna povreda,
smrt deteta do koje je dolo usled injenja
ili neinjenja roditelja ili negovatelja.
Bilo koji od ovih kriterijuma podrazumeva da rizik treba oznaiti kao izrazito visok. Osim ukupnih
skorova na podskalama i dodatnih kriterijuma, predviena je mogunost za diskrecionu procenu radnika koja moe da dovede do poveanja procenjenog
nivoa rizika za jedan stepen.
Matrica faktora rizika (Ipanovi et al., 2011)
moe se uspeno koristiti tokom usmerene
procene i za pripremu konferencije sluaja. Kroz ovu matricu se procenjuju sledee
oblasti:
karakteristike deteta,
teina zlostavljanja i zanemarivanja,
hronicitet zlostavljanja i zanemarivanja,
odlike roditelja/staratelja,
odnos roditelja/staratelja sa detetom,
socio-ekonomski faktori porodice,
pristup detetu i odgovornost roditelja/
staratelja za dete.
Skala bezbednosti dece (CRC, 2008, prema
egarac i Damonja Ignjatovi, 2010) procenjuje bezbednost deteta tokom poetne procene, a i kasnije, tokom ponovljene procene.
Skala bezbednosti dece predstavlja sistematinu listu za proveru faktora koji ugroavaju
bezbednost deteta i koristi se kada postoji
sumnja da je bezbednost deteta neposredno
ugroena usled zlostavljanja i zanemarivanja.
Razmatraju se incidenti i situacije iz bliske
prolosti, oni koji se aktuelno deavaju ili oni
koji e se verovatno desiti u bliskoj budunosti, kao i potencijalna teina povrede. Ova
skala olakava odreivanje intervencija za
osiguranje bezbednosti deteta.
82
PROCENA
DEO
EMOCIONALNA TOPLINA
Emocionalna toplina koju obezbeuje roditelj predstavlja osnovu za razvoj oseaja kod deteta da je
vredno i voljeno. Ona podrazumeva zadovoljavanje
detetove potrebe za sigurnim, stabilnim odnosima
ljubavi i poverenja sa znaajnim odraslim osobama. Te osobe treba da budu na odgovarajui nain
osetljive i responzivne na potrebe deteta za toplinom, uvaavanjem, vrednovanjem i ohrabrenjem.
Ispoljava se preko ponaanja kao to su adekvatan
fiziki kontakt, verbalno i neverbalno pruanje utehe, topline, potovanja, ohrabrenja. Deci i mladima
je potrebno:
TABELA 14.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA U FUNKCIONISANJU RODITELJA U DOMENU EMOCIONALNE TOPLINE
(PREMA BENTOVIM ET AL., 2009)
83
PROCENA
DEO
TABELA 15.
EMOCIONALNE POTREBE DECE I POKAZATELJI EMOCIONALNE TOPLINE RODITELJA
(ADAPTIRANO PREMA IWANIEC ET AL., 2002)
EMOCIONALNE POTREBE
Ljubav i privrenost
Fiziki kontakt, dodirivanje, pruanje utehe, pohvale, dranje, pokazivanje nenosti, zabrinutosti i panje, komuniciranje.
Sigurnost
Kontinuitet staranja, predvidivo okruenje, konzistentna kontrola, dnevna rutina, pravina i razumljiva pravila, harmonini porodini odnosi.
Odgovornost
Disciplina u skladu sa detetovim uzrastom i razvojem, pruanje modela za ugledanje i imitaciju, postavljanje granica, traenje od deteta da
uvaava potrebe drugih.
Nezavisnost
Responzivnost
Stimulacija
STABILNOST
Stabilnost je domen procene u kome se sagledava
postojei i potencijalni stepen obezbeenosti stabilnog porodinog okruenja koje omoguava detetu da razvije odnose sigurnosti i poverenja sa roditeljima ili odgajateljima radi dostizanja optimalnog
razvoja. Razmatraju se sigurni odnosi afektivne vezanosti, stalnost emocionalnih odnosa i doslednost
u stavovima i ponaanjima roditelja, kontinuitet u
relacijama, konzistentnost u verbalnom i neverbalnom ispoljavanju, doslednost ponaanja u slinim
situacijama i prihvatanje uloge roditelja. Stabilnost
obuhvata i osiguranje kontakta deteta sa drugim
vanim lanovima porodice i drugim znaajnim osobama u detetovom ivotu. Ako jedan ili oba roditelja
ne ive sa detetom, vano je detetu omoguiti da
ih via, kao i da dete moe da odrava kontakte sa
drugim znaajnim odraslim osobama (babama, dedama, drugim srodnicima itd.).
Deci i mladima je potrebno da se oseaju sigurno
i bezbedno i da imaju doivljaj da se drugi brinu o
njima, kao i da imaju sigurne odnose afektivne vezanosti, koji se ne prekidaju. Potreban im je i doivljaj
konzistentne emocionalne topline, struktura, red,
izvesnost, ogranienja, rutina u kui i konzistentno
roditeljsko ponaanje. Istovremeno, reakcije roditelja se menjaju, razvijaju i prilagoavaju u skladu sa
detetovim razvojem.
84
PROCENA
DEO
TABELA 16.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA U FUNKCIONISANJU RODITELJA U DOMENU STABILNOSTI
(BENTOVIM ET AL., 2009)
a) Stepen stabilnosti roditeljstva tokom razvoja i porodinog ivotnog ciklusa. Snage: roditelji
obezbeuju razumnu stabilnost tokom razvoja; roditeljstvo je tokom ivotnog ciklusa prikladno
usmereno na obezbeenje stabilnosti deci u periodima stresa i tokom potencijalno destabilizirajuih
dogaaja. Tekoe: znaajne neravnotee ili prekidi u partnerstvu i roditeljstvu; poremeene i nestabilne mree u roditeljstvu, neodriva partnerstva, a mogu postojati i visoki nivoi pomeanih uloga,
neprijateljstva i odsustva topline unutar i van porodice, bez adaptacije na promene u porodinim i
socijalnim kontekstima.
b) Odravanje kontakata sa lanovima porodice. Snage: roditelji odravaju kontakte sa kljunim lanovima porodice, ak i kada je dolo do separacije. Tekoe: izolacija roditelja i dece, kontakti se ne
odravaju ili su narueni.
c) Stabilnost mree znaajnih osoba. Ovaj aspekt podrazumeva da roditelji stvaraju kontekst u kome
deca mogu da razviju sigurne obrasce vezivanja, da imaju mogunosti da se oslone na prisustvo
osoba kojima su privrene. Snage: roditelji su u stabilnim partnerskim odnosima, i oni i druge bliske
osobe su na raspolaganju detetu i pruaju mu dosledno staranje tokom vremena, ak i kada postoje
separacije ili promene; dete ima pristup stabilnoj mrei roditelja i supstituta za roditelja. Tekoe:
nestabilni partnerski odnosi roditelja; nema mree stabilnih figura za oslonac detetu; roditelji ne
mogu da obezbede odnos deteta sa kljunim figurama vezivanja.
d) Razvoj oseaja kod deteta za drutvenu odgovornost i porodicu, kulturni i socijalni identitet.
Snage: roditelji pomau detetu da razvije socijalnu odgovornost i doivljaj identiteta u porodici,
kulturnim i socijalnim kontekstima. Tekoe: u nestabilnim situacijama roditelji ne mogu da obezbede odgovarajuu vezu sa irom porodicom, odnosno sa drutvenim i kulturnim kontekstima, tako
da stabilnost nije obezbeena ni u okviru porodice ni izvan porodice; roditelji oekuju od deteta da
se ponaa neprimereno odraslo u odnosu na svoj uzrast ili da ostane u prekomerno zavisnoj ulozi,
tako da dete ne razvija oseaj drutvene odgovornosti; roditelji nisu uspeni u razvoju porodinog,
kulturnog i drutvenog identiteta kod deteta.
e) Uspostavljanje stabilnosti i velikim porodinim promenama. Snage: roditelji odravaju konzistentnost i stabilnost u situacijama znaajnih stresnih i potencijalno destabiliuih dogaaja. Tekoe:
deca su izloena varijacijama roditeljskog meanja ili prekidanja u stresnim trenucima i tokom destabiliuih dogaaja. Ovo se moe deavati usled problema u mentalnom zdravlju roditelja, usled
poremeaja unutar porodice ili poremeaja drutvenog konteksta i okruenja (elementarne nepogode, izbeglitvo, velike drutvene promene i sl.).
OKVIR 18.
MOGUA PITANJA ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA U OBLASTI
EMOCIONALNE TOPLINE I STABILNOSTI
Ko sve ivi sa vama u kui? Koliko dugo oni tu ive?
Koliko dugo ivi ovde i koliko puta si se preselio tokom prole godine /
prethodne 3 godine / do sada?
Ko sve brine o tebi i ko je sve odgovoran za tebe?
Ko te obino utei kada si uplaen ili uznemiren?
Kad uradi neto dobro, ko je posebno ponosan i ko te nagradi za to?
(za roditelja) Koliko esto mazite i grlite svoju bebu/dete? Kako se snalazite sa
uvanjem bebe/deteta? Kako se trenutno snalazite?
85
PROCENA
DEO
Dodatne potrebe za usmerenom procenom i intervencijama u ovoj oblasti mogu da imaju deca i
mladi:
kod kojih je kuna rutina nekonzistentna, promenjiva,
kojima emocionalna toplina nije konzistentno
dostupna tokom vremena,
ija je porodina dinamika kompleksna,
kada se porodica suoava sa porodinim
slomom i alovanjem u vezi sa razvodom,
restrukturiranjem porodice ili promenom u
porodinoj dinamici, usled dogaa kao to su
roenje, iznenadna bolest ili ometenost lana
porodice, smrt lana porodice, dolazak novog partnera roditelja i sl.,
kada doe do gubitka posla, finansijskih problema, promena u radnom vremenu koje utiu na obezbeenje brige o detetu, kada je roditelj emocionalno ili fiziki nedostupan,
kada postoje promene koje su izazvane oekivanim ivotnim tranzicijama (polazak u kolu, ulazak u pubertet i sl.) i
kada je mnogo ljudi ukljueno u staranje o detetu, ali dete ni sa kim nije uspostavilo blizak
odnos.
Specijalizovana procena i usluge u ovoj oblasti
mogu biti potrebne deci i mladima:
kada je njihovo ponaanje van kontrole roditelja, tako da su izloeni brojnim rizicima,
kada je porodina dinamika u toj meri sloena
da izaziva veliku nestabilnost ili haos,
kada nema stabilnosti i rutina, to vodi ka
upadljivoj anksioznosti i nestabilnosti deteta,
kada nema figura afektivne vezanosti,
kada postoji vie odgajatelja, bez konzistentnog odnosa afektivne vezanosti, to utie na
razliite aspekte njihovog ivota, npr. naputanje kole, beanje sa asova, uee u kriminalnim aktivnostima i sl.
STIMULACIJA
Stimulacija kao deo roditeljskog ponaanja podrazumeva podsticanje detetovog intelektualnog razvoja
putem ohrabrenja, kognitivne stimulacije i promovisanja mogunosti za napredovanje deteta u socijalnom okruenju. Obuhvata podsticanje kognitivnog
razvoja i potencijala deteta putem interakcije, komunikacije, odgovaranja na pitanja deteta, podsticanja na igru i korienja mogunosti obrazovanja.
Tu je i staranje da dete pohaa kolu, pomo u uenju i postizanju uspeha, pa i ohrabrivanje deteta da
uestvuje u izazovima ivota. Znaajno je pruanje
prilike detetu da stekne bogatija iskustva i ukljuivanje deteta u razliite socijalne aktivnosti, sport,
posete kulturnim institucijama (pozorite, bioskop,
koncert, biblioteka i sl.).
TABELA 17.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA U FUNKCIONISANJU RODITELJA U DOMENU STIMULACIJE
(BENTOVIM ET AL., 2009)
86
PROCENA
DEO
d) Priprema i podrka detetu u obrazovnom kontekstu. Snage: dete je dobro pripremljeno i dobija podrku za polazak u vrti, kolu i sl. Oekivanja od deteta da postigne uspeh u koli i maksimalno iskoristi svoje potencijale i pomo detetu da pronae ravnoteu izmeu zahteva kole, odnosa sa vrnjacima i porodinog ivota.
Tekoe: slaba priprema i podrka za pohaanje obrazovnih institucija i ukljuivanje
u obrazovne kontekste, niska oekivanja od postignua deteta ili roditelji uopte
nisu ukljueni u to. Neuvianje ili preuveliavanje posebnih obrazovnih potreba
deteta.
87
PROCENA
DEO
TABELA 18.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA U FUNKCIONISANJU RODITELJA U DOMENU VOSTVA I GRANICA
(BENTOVIM ET AL., 2009)
a) Usmeravanje i regulisanje ponaanja. Snage: roditelji obezbeuju pozitivno vostvo, u stanju su da reguliu ponaanje deteta, imaju realistina oekivanja od
deteta, na odgovarajui nain koriste nagrade i kazne. Tekoe: opresivno i kontroliue ponaanje roditelja, nerealistina oekivanja od deteta, preterano kanjavanje,
odsustvo regulisanja ponaanja deteta ili nedosledno regulisanje ponaanja deteta,
neodgovarajua primena nagrade i kazne.
b) Pomo detetu da prevlada frustracije. Nain na koji se roditelji ponaaju kada se
dete suoava sa frustracijama. Obuhvata nastupe besa kod mlae dece i silovito, agresivno, zahtevajue ponaanje ili izraen stres kod dece i mladih u kasnijim
fazama. Snage: roditelji uspevaju da upravljaju panjom deteta ili da je skrenu sa
frustracije; roditelji smireno prate i usmeravaju frustracije deteta i nalaze odgovarajue naine da umire dete. Tekoe: netolerancija roditelja na frustraciju i negativna
stanja deteta, ime jaaju negativna stanja kod deteta pokazivanjem ljutnje, odbijanja ili neadekvatnih reakcija.
c) Jasnoa i fleksibilnost granica, pravila i oekivanja. Snage: roditelji se staraju o
fleksibilnim granicama i pravilima; obezbeuju strukturu i postoje jasne razlike izmeu odraslih i dece, a deca se ohrabruju da preuzmu vie odgovornosti, bez potrebe
da preuzmu neodgovarajue obaveze. Tekoe: roditelji postavljaju rigidne granice
ili pravila, ne reaguju na potrebe deteta, preterano tite dete ili od deteta oekuju
da brine o odraslima, granice su esto nejasne ili ne postoje.
d) Upravljanje sukobima i suprotstavljenim miljenjima. Snage: roditelji zajedno sa
decom, kroz pregovaranje, donose odluke u vezi sa vostvom i granicama za dete,
suprotstavljeni stavovi se reavaju bez meanja deteta. Tekoe: roditelji prilikom
pruanja smernica i postavljanja granica iznose detetu nejasne argumente; este i
uzaludne rasprave izmeu roditelja i dece; neuspeh da se ree sukobi ili suprotstavljeni stavovi roditelja; atmosfera nelagodnosti i nezadovoljstva.
88
PROCENA
DEO
OKVIR 19.
MOGUA PITANJA ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA U OBLASTI
VOSTVA, GRANICA I STIMULACIJE
Da li je tvoj roditelj/odgajatelj zainteresovan za ono to radi?
Da li te tvoj roditelj/odgajatelj obino podstie da ui, npr. da li ti daje dovoljno
vremena i prostora da zavri domae zadatke?
Da li ima mirno mesto na kome moe da zavri domae zadatke?
Da li misli da te roditelj/odgajatelj ponekad previe titi i da se ponaa prema tebi
kao da si mlai i nesposobniji nego to stvarno jesi?
Ukoliko uradi neto loe, ta se onda deava, kako reaguju ljudi oko tebe?
Kako se ti ponaa kada drugi od tebe trae da radi stvari koje ne eli?
89
PROCENA
DEO
Kao glavne komponente rezilijencije deteta navode se samoprocena, vera deteta u u samoefikasnost, njegova sposobnost da deluje i menja sopstveno okruenje, kao i razvijene razliite strategije
za reavanje problema (Rutter, 1985). Veoma je znaajno da profesionalci koji rade sa decom uvae
injenicu da mnoga deca koja ive u porodicama
u kojima su roditelji pogoeni mentalnom ili fizikom boleu, zloupotrebom supstanci, mentalnom
ometenou i sl. nee imati dugorone negativne
posledice. Ovo saznanje omoguava optimistiki
pogled profesionalca na snage i deteta i porodice,
kao i na mogunosti da se razviju intervencije koje
podravaju snage (Stanley et al., 2010). Ovaj pristup
je posebno znaajan jer se ove porodice u svakodnevnom ivotu obino susreu sa izrazitom stigmatizacijom zbog stavova da takvi problemi naruavaju ast i ugled porodice. Stoga i negativni stavovi
profesionalaca mogu doprineti njihovom doivljaju
sramote i izolacije.
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 4.
BELEENJE REZULTATA PROCENE O FAKTORIMA UTICAJA
NA KAPACITETE RODITELJA ILI ODGAJATELJA U FORMULARU
PROCENE
U formularu procene za decu i mlade nalaze se sledee kategorije faktora uticaja
na kapacitete roditelja:
fizike bolesti,
invaliditet,
duevne bolesti,
zloupotreba droga,
zloupotreba alkohola,
intelektualne potekoe,
nasilje meu partnerima,
konflikti meu partnerima (nenasilni),
drugi porodini konflikt,
zlostavljanje roditelja u detinjstvu,
zlostavljanje druge dece,
bolest/invaliditet drugog lana porodice,
drugo.
Voditelj sluaja postupa na sledei nain:
1) U skladu sa okolnostima, sopstvenim saznanjima i uvidima te nalazima drugih
strunjaka opredeljuje se za jedan ili vie navedenih problema koji mogu da
utiu na roditeljsko funkcionisanje.
2) Daje kratak opis o emu se radi (npr. kod fizikih bolesti se moe upisati dijabetes, TBC, srana insuficijencija i sl., kod invaliditeta se moe upisati npr. paraplegija, muliple skleroza, oteenje sluha 90% itd.).
3) Za svaki identifikovani problem u odgovarajuoj rubrici se upisuje ko ispoljava
problem (majka, otac, drugi odgajatelj), pa treba dati i:
a) podatak o trajanju problema (nepoznato; jedan dogaaj/incident; vie
dogaaja 612 meseci; vie dogaaja 12 godine; due od 2 godine);
b) procenu izraenosti (stepena jaine) problema koji moe uticati na kapacitete roditelja da odgovore na razvojne potrebe deteta (nije znaajno
izraen; umereno izraen; veoma izraen; izuzetno izraen).
90
PROCENA
DEO
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 4.
BELEENJE REZULTATA PROCENE O FAKTORIMA UTICAJA
NA KAPACITETE RODITELJA ILI ODGAJATELJA U FORMULARU
PROCENE
Problemi roditelja u ovim oblastima belee se bez obzira na to da li prema proceni
radnika oni utiu ili ne utiu nepovoljno na roditeljske kapacitete.
Analiza uticaja ovih faktora, zajedno sa analizom naina pruanja osnovne nege,
osiguranja bezbednosti, emocionalne topline, vostva i granica i stabilnost odnosa
daje se u odeljku formulara Procena sposobnosti roditelja/osobe koja se stara o
detetu da odgovori na razvojne potrebe deteta.
Mada roditelji koji se suoavaju sa ovim problemima najee nastoje da probleme prikriju od
dece, obino su u tome uspeni samo dok su deca
nieg kalendarskog uzrasta. Prema razliitim istraivanjima, deca najee preuzimaju doivljaj stigme
i potrebu da odravaju tajnovitost o ovim problemima, to kod njih razvija oseaj sramote i izolacije
(npr. Gorin, 2004; Somers, 2007). Deca mogu razviti niz strategija i ponaanja za prikrivanje problema,
kao to je ograniavanje kontakata sa drugom decom, nepozivanje drugova u kuu ili izmiljanje pria
koje objanjavaju ponaanja roditelja (Stallard et al.,
2004). Kod roditelja otkrivanje ovih problema nosi
dodatni rizik da e izgubiti pravo na staranje o deci
te se bilo kakvo ukljuivanje centra za socijalni rad
moe doiveti kao pretnja, a ne kao mogunost za
dobijanje pomoi i prevazilaenje tekoa.
Struni radnici centra za socijalni rad treba da
budu pripremljeni da se tokom procene mogu sresti sa neprijateljskim i odbrambenim ponaanjem.
Roditeljima je esto potrebno vie vremena i produktivnih kontakata kako bi stekli doivljaj da mogu
imati dovoljno poverenja u voditelja sluaja da otkriju svoje tekoe u potpunosti. Voditelji sluaja, sa
druge strane, treba da budu spremni da vie puta
pokreu pitanje nasilja meu intimnim partnerima ili
zloupotrebe psihoaktivnih supstanci. Pristup podrazumeva naglaavanje potreba deteta, a izbegavanje
dijagnoza i miljenja o roditeljima. Najee je korisnije i produktivnije usmeriti se na detetove potrebe za rutinom, granicama, podrkom, stimulacijom
i bezbednim okruenjem, nego naglaavati kako
roditeljska ponaanja kode detetu. Profesionalci
treba da razviju ponaanja i stavove koji odraavaju
simpatiju i ohrabrivanje roditelja, a ne okrivljavanje i
kanjavanje (Stanley et al., 2010).
91
PROCENA
DEO
OKVIR 20.
PRINCIPI RADA U SLUAJEVIMA NASILJA MEU INTIMNIM
PARTNERIMA U SLUAJEVIMA KADA SU UKLJUENA DECA
(SRNA I EGARAC, 2011:95)
1) Zatititi decu od nasilja meu partnerima.
2) Bezbednost i dobrobit deteta kroz osiguranje bezbednosti za nenasilnog roditelja.
3) Osigurati bezbednost dece kroz podrku autonomiji nenasilnog roditelja.
4) Odgovornost za zaustavljanje nasilja je na nasilniku, a ne na rtvi.
5) Ukoliko postoji konflikt meu ovim principima, bezbednost deteta ili dece je na
prvom mestu.
Voditelju sluaja moe biti teko da otvori Pandorinu kutiju i postavi pitanja o porodinom nasilju,
ali je vano da on usvoji stav da ova pitanja moraju
da budu deo rutine tokom procene. Mora se osigurati da se pitanja o nasilju postavljaju u bezbednom
okruenju, bez prisustva (potencijalno) nasilnog
partnera (Srna i egarac, 2011). U sluajevima kada
postoji zabrinutost za bezbednost dece, ene i samih strunih radnika, korisno je razmotriti (sa supervizorima i koordinatorima) naine na koje se moe
ostvariti bezbedna komunikacija. Moe biti korisno
da se bar jo jedan struni radnik ukljui u razgovor
tokom posete porodici ili kada su na razgovoru pri-
OKVIR 21.
PITANJA ZA POETAK RAZGOVORA O NASILJU
(ADAPTIRANO PREMA HESTER ET AL. 2006)
ta se deava kod vas u kui?
Na koji nain se reavaju rasprave kod vas?
Kako se donose odluke?
ta se deava kada se suprotstavite nekome ili se ne slaete sa neim?
ta se deava kada se va partner/mu naljuti?
Da li ste ikada osetili strah od partnera/mua?
Da li ste se ikada osetili ugroenim od partnera/mua?
92
PROCENA
DEO
TABELA 19.
MOGUA PITANJA NENASILNOM RODITELJU PRILIKOM INTERVJUA RADI PROCENE UTICAJA NASILJA
MEU PARTNERIMA NA DETE (SRNA I EGARAC, 2011:94)
93
PROCENA
DEO
govora sa radnikom centra. Ukoliko je policija obavestila radnika centra o nasilju meu partnerima, on
rtvi treba da objasni da e se samo ti podaci koristiti
u razgovoru sa nasilnikom. rtvi nasilja treba postaviti pitanje o moguim posledicama razgovora radnika
centra sa nasilnikom po rtvu i decu u domainstvu,
obavestiti je o planiranom sadraju razgovora i planirati postupke koji mogu da osiguraju bezbednost.
Ukoliko ne moe da se osigura bezbednost za decu
i odraslu rtvu, treba odloiti razgovor sa nasilnikom
dok se ne osigura bezbednost.
TABELA 20.
PITANJA I STRATEGIJE ZA INTERVJUISANJE DECE (SRNA I EGARAC, 2011:95)
94
da upozori odraslu rtvu i policiju te da se konsultuje sa supervizorom ili kolegama sledei procedure
za osiguranje bezbednosti.
PROCENA
DEO
Problemi mentalnog zdravlja, zajedno sa sporednim efektima farmakoterapije koja se koristi za psihotine poremeaje, mogu uticati na smanjenje roditeljskih kapaciteta u pogledu odgovora na signale
koje dete alje o svojim potrebama i obezbeenja
svakodnevne nege, nadzora i emocionalne pristupanosti. U mogue posledice poremeaja linosti
i psihotinih poremeaja spadaju i preterana ukljuenost ili nerealistina oekivanja roditelja od dece.
Odnos izmeu mentalnog zdravlja roditelja i posledica po razvoj dece nije ni jednostavan ni nuno
nepovoljan. Mada deca iji roditelji imaju ove tekoe esto i sama imaju dodatne potrebe za podrkom u oblasti mentalnog zdravlja, ponaanja te
uspostavljanja i odravanja adekvatnih odnosa sa
vrnjacima i odraslim tokom detinjstva (Leverton,
2003), drugi faktori kao to su siromatvo i socijalna
iskljuenost (Social Exclusion Unit 2004; egarac,
2004) mogu imati glavnu ulogu u nastanku nepovoljnih ili povoljnih ishoda. Istraivanja mladih koji se
staraju o svojim obolelim roditeljima ukazuju na to
da, iako oni nose neproporcionalni teret nege, sama
nega koju obezbeuje dete ojaava odnos izmeu
roditelja i deteta, i to prvenstveno kod mentalno
obolelih roditelja koji su zadrali status roditelja u
odnosu sa detetom (Aldridge, 2006).
Radnici centara za socijalni rad mogu imati tekoe da utvrde znake problema u mentalnom zdravlju
kod roditelja usled stigme i potrebe da se ovi problemi prikriju, neprepoznavanja simptoma ili nedostatka uvida od strane roditelja. Poznavanje glavnih
simptoma osnovnih psihijatrijskih oboljenja kao to
su depresija, shizofrenija i bipolarni poremeaj moe
da pomoi u proceni roditeljskih kapaciteta. Procena voditelja sluaja i drugih strunih radnika centara za socijalni rad treba da se fokusira na to kako
potrebe koje imaju roditelji usled svojih problema u
mentalnom zdravlju utiu na njihovo svakodnevno
roditeljstvo. Dakle, centralno pitanje je kako to utie na obezbeenje nege, bezbednosti, emocionalne
topline i raspoloivosti, vostva i granica, kao i stabilnosti za dete. Mnogi problemi mentalnog zdravlja,
posebno depresija, mogu da imaju znaajne varijacije
u izraenosti i uticaju na funkcionisanje pojedinaca.
Stoga struni radnik ne moe da poe od pretpostavke da odreena dijagnoza neizbeno podrazumeva neadekvatno roditeljstvo. Mentalno zdravlje
roditelja moe biti promenljivo tokom vremena, ak
i u okviru jednog dana. Takoe, verovatno e postojati periodi kada e roditeljima biti potrebna manja ili
vea pomo da bi to uspenije funkcionisali.
Tokom procene je potrebno razmotriti sledee
faktore (Cassell and Coleman, 1995):
95
Deca su izloena visokim rizicima posebno u sluajevima kada su na njih usmereni agresija roditelja
ili odbacivanje, odnosno kada se javljaju u mislima
roditelja o nasilju ili samopovreivanju (HM Government, 2006). Najveem broju dece mogu koristiti
objanjenja i informacije kako se njihovi roditelji oseaju i ta doivljavaju, kako da prepoznaju ta se deava u situacijama krize, kao i informacije o raspoloivoj pomoi i podrci. Pri tome, informacije treba
saoptavati u skladu sa uzrastom i zrelou deteta,
bez uskraivanja potrebnih obavetenja. U sluaju
da je roditelju neophodna hospitalizacija, deca treba
da imaju pune informacije o planovima za leenje
roditelja i o tome na koji nain e biti organizovano
staranje o njima. Deci je potrebna i podrka za organizovanje poseta roditelju tokom leenja.
Za procenu roditeljskih kapaciteta u ovim situacijama esto e biti potrebne i specijalistika procena,
blagovremene informacije i dobra saradnja sa profesionalcima iz oblasti mentalnog zdravlja. Najvei broj
problema roditelja u ovoj oblasti moe se uspeno
prevladati dobrom koordinacijom slubi i usluga u
zajednici. Veoma je znaajno razmotriti gledite roditelja o potrebnoj podrci i korienju raspoloivih
usluga, odnosno uvaiti njihovo gledite, kao i gledite dece, u skladu sa uzrastom i zrelou, o tome
koje im usluge i oblici podrke mogu najvie koristiti.
PROCENA
DEO
Tokom procene je znaajno utvrditi kakav je zaista ivot dece u porodici u kojoj roditelji zloupotrebljavaju supstance. Da bi to bilo mogue, procena
ne sme da se zadri na aktuelnoj krizi, ve je treba
usmeriti na svakodnevno ponaanje roditelja prema
deci.
TABELA 21.
PRIMENA OKVIRA ZA PROCENU KOD PORODICA DECE U KOJIMA JE PRISUTNA ZLOUPOTREBA PSIHOAKTIVNIH SUPSTANCI
OD STRANE RODITELJA ILI ODGAJATELJA (ADAPTIRANO PREMA HART AND POWELL, 2006)
96
PROCENA
DEO
Za procenu zloupotrebe alkohola mogu se koristiti sledei instrumenti:
Cage upitnik o upotrebi alkohola (Ewing,
1984, prema egarac i Damonja Ignjatovi,
2010) koji procenjuje uticaj korienja alkohola na funkcionisanje odraslih korisnika ili roditelja, odnosno odgajatelja kada je primarni
korisnik dete. Upitnik je namenjen otkrivanju
problema i otvaranju produbljenih tema vezanih za ovaj problem (uticaj na negu, vaspitanje i mentalno zdravlje deteta, gubitak
posla i sl.). Na osnovu procene moe se traiti dodatna struna, specijalistika procena i
pomo u dogovoru sa korisnikom, roditeljem
ili pruaocem nege.
Upitnik za identifikaciju korienja alkohola AUDIT (Babor, Higgins-Biddle, Saunders
& Monteiro, 2001, prema egarac i Damonja Ignjatovi, 2010) namenjen je identifikaciji opasne ili tetne upotrebe alkohola, kao
i mogue zavisnosti. Koristi se kao doprinos
proceni uticaja korienja alkohola na funkcionisanje odraslih korisnika ili roditelja, odnosno odgajatelja kada je primarni korisnik dete.
Znaajno je dovesti u vezu korienje alkohola i stepen kontrole impulsa sa razliitim socijalnim ulogama (roditeljskom, partnerskom, i
drugim). Na osnovu procene moe se traiti
dodatna struna, specijalistika procena i pomo u dogovoru sa korisnikom.
Procena se moe smatrati kvalitetnom ukoliko
pomae da se definie cilj usluga i intervencija. Za
mnoge porodice prekid konzumiranja alkohola ili
droga moe da bude nedostian cilj ukoliko se taj
cilj postavi uz nedovoljno razumevanje okolnosti
zloupotrebe supstanci i odgajanja deteta. Zato se
treba usmeriti na potrebe deteta i na naine na koji
roditelji mogu da ugroze zadovoljavanje potreba
deteta usled zloupotrebe supstanci. Ove aktivnosti
97
Zdravlje roditelja.
Odsustvo roditelja.
Prethodna iskustva leenja/odvikavanja.
Nasilniko ili kriminalno ponaanje i prethodne
osude.
Ko sve ima informacije o zloupotrebi alkohola i droga i njihovom uticaju na ire odnose u
porodici.
Sposobnost ire porodice da se brine o detetu.
Adekvatnost materijalnih resursa prihodi i
stanovanje.
Domainstvo u kome se deavaju rizina
ponaanja odraslih (prodaja droge, seksualna
eksploatacija i sl.).
Odnos susedstva i zajednice i stigma.
Mrea podrke van domainstva.
se odvijaju u saradnji sa slubama mentalnog zdravlja. Ukoliko dobiju mogunost, roditelji i deca mogu
da prepoznaju tetu koja nastaje zbog zloupotrebe
supstanci, da prihvate potrebnu pomo i da koriste
sopstvene resurse i resurse okruenja za prevazilaenje rizika i kompenzaciju tekoa.
PROCENA
DEO
TABELA 22.
VODI ZA RAD SA INTELEKTUALNO OMETENIM RODITELJIMA
98
PROCENA
DEO
OKVIR 22.
FAKTORI PORODICE I SREDINE U PROCENI DETETA
Porodina istorija i funkcionisanje
Psihosocijalni i genetski faktori. Funkcionisanje porodice je pod uticajem okolnosti
poput ovih: ko sve ivi u domainstvu i u kakvoj je vezi sa detetom; znaajne promene u sastavu porodice ili domainstva; iskustva roditelja iz detinjstva. Potrebno
je razmotriti i hronologiju znaajnih ivotnih dogaaja i njihovo znaenje za lanove porodice, prirodu porodinog funkcionisanja, odnose sa braom i sestrama i
uticaj tih odnosa na dete. Tu su i snage i tekoe roditelja (pri emu se posmatra i
odsutni roditelj) i odnos izmeu razdvojenih roditelja.
ira porodica
Ko se sve smatra lanom ire porodice sa stanovita deteta i roditelja? Ovo obuhvata srodnike i nesrodnike, kao i odsutne lanove ire porodice. Razmatra se
njihova uloga i znaaj za dete i roditelje.
Stanovanje
Osnovna infrastruktura i opremljenost domainstva u odnosu na potrebe deteta i
ostalih lanova porodice. Prilagoenost stana lanovima porodice sa invaliditetom.
Unutranjost i spoljanjost stana i neposredno okruenje. Osnovni uslovi podrazumevaju vodu, grejanje, sanitarije, opremljenost za kuvanje, spavanje, higijenu i
bezbednost prostora i njihov uticaj na odgajanje dece.
Zaposlenost
Ko sve radi u domainstvu, obrazac zaposlenosti (stalno, privremeno, povremeno,
sezonski, na crno i sl.). Kako pitanja rada, radnog vremena i sl. utiu na dete i na
aranmane uvanja deteta? Radna iskustva dece i uticaj tih iskustava na decu.
Prihodi
Prihodi koji su na raspolaganju porodici. Da li porodica prima neka socijalna davanja?
Dovoljnost prihoda za zadovoljenje potreba porodice. Nain na koji porodica troi
prihode koji su joj na raspolaganju. Da li postoje finansijske tekoe koje utiu na
dete?
Socijalna integrisanost porodice
iri kontekst susedstva i zajednice i njihov uticaj na dete i porodicu. Stepen integrisanosti porodice u zajednicu ili stepen socijalne izolacije, vrnjake grupe, prijatelji,
kao i socijalna mrea i njen znaaj za dete i porodicu.
Resursi zajednice
Sve ustanove i usluge u susedstvu, primarna zdravstvena zatita, vrtii, kole, verske ustanove, transport, prodavnice i mesta za rekreaciju. Pristupanost i kvalitet
resursa u odnosu na potrebe deteta i porodice, posebno lana sa invaliditetom.
99
PROCENA
DEO
TABELA 23.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA U DOMENU PORODINE ISTORIJE I FUNKCIONISANJA
(BENTOVIM ET AL., 2009)
a) Stabilnost domainstva. Nain na koji se znaajni odnosi u domainstvu organizuju, uprkos separacijama i promenama. Snage: stabilno domainstvo, odravanje stabilnih odnosa uprkos separaciji i
promenama, obezbeena porodina podrka. Tekoe: znaajna nestabilnost u domainstvu, poremeeni odnosi, neodravanje odnosa ili destabilizovani odnosi sa irom porodicom.
b) Detinjstvo roditelja. Na funkcionisanje roditelja moe uticati nivo stabilnosti i zatite koji su oni
imali kao deca tokom razvoja, kao i negativna iskustava poput izloenosti nasilju, zlostavljanju i
gubicima, pri emu se sagledava nain na koji se oni odnose prema svojim iskustvima iz detinjstva. Snage: stabilno detinjstvo zatieno od velikih gubitaka i osujeenja; traumatini dogaaji su
prevladani i postoji autonomno funkcionisanje. Tekoe: nestabilna porodina sredina u detinjstvu,
izloenost nasilju, zlostavljanju, odbacivanju, gubitku, bolestima, traumatinim neobraenim dogaajima i preokupirana, izbegavajua ili dezorganizovana afektivna vezanost.
c) Uticaj porodine istorije. Sagledava se da li i koliko znaajni dogaaji, okolnosti i odnosi utiu na
trenutni ivot i odnose meu lanovima porodice. Snage: prepoznavanje i priznavanje znaajnih
dogaaja iz prolosti, odnosa i okolnosti i odgovarajue prevazilaenje traumatinih ili potresnih
iskustava. Tekoe: nerazreeni znaajni dogaaji iz prolosti, odnosi ili okolnosti koje imaju znatan
uticaj na sadanje individualno emocionalno stanje i porodino funkcionisanje.
d) Individualno funkcionisanje roditelja. Vano je da se proceni individualno funkcionisanje roditelja,
to obuhvata fizike i mentalne bolesti, oteenja ili nesposobnosti, line tekoe ili uee u asocijalnim aktivnostima. Snage: adekvatno funkcionisanje u razliitim ulogama unutar i izvan porodice,
dobro zdravstveno stanje, prevladavanje fizikih i mentalnih bolesti ili oteenja, prevladavanje linih potekoa. Tekoe: negativno funkcionisanje u oblasti fizikog i mentalnog zdravlja, oteenja i
nestabilnost, lini problemi, kriminalne aktivnosti i zloupotreba supstanci.
e) Korienje tretmana i podrke iz zajednice. Snage: lanovi porodice koriste odgovarajue tretmane i dostupne resurse zajednice. Tekoe: lanovi porodice ne uspevaju da se ukljue u tretman i da
koriste socijalnu podrku ili odbacuju odgovarajue usluge.
f) Partnerski odnos. I kada jedan od partnera ima znaajne tekoe sa roditeljstvom, drugi partner
moe da prui znaajnu podrku partneru i pomogne mu da razvije svoje vetine roditeljstva. Snage: par se meusobno podrava, potuje, poverava, balansira asertivnost i ima sposobnost za pravljenje kompromisa. Tekoe: par je izolovan, meusobno se ne podrava, ne poveravaju se jedno
drugome, nebalansirani su; jedna osoba je izrazito dominantna, a druga pokorna; mogu je i visok
nivo destruktivnosti, par je u ratu ili u velikom sukobu oko pitanja kao to su kontakt sa detetom ili
roditeljska uloga.
g) Pitanja nasilja u porodici. Vano je da se paljivo razmotri svaki aspekt nasilja u porodici, posebno
nain na koji se ono reava u porodici, to je kljuni faktor koji utie na odgovor roditelja na potrebe
svoje dece. Snage: nema nasilja ili nasilni partner obustavlja nasilje, priznaje odgovornost, svestan je
posledica po partnera i decu; kolaborativan je, deli sve, motivisan je da se promeni. Tekoe: nasilni
partner ne priznaje, opravdava ili minimalizuje nasilje, nastavlja da bude nasilan, ne uspeva da preuzme odgovornost ili krivicu, ignorie uticaj na rtvu i decu, nesaradljiv je, otporan na intervenciju.
h) Porodina organizacija ispunjava bazine potrebe lanova porodice i odgovara na promenjene potrebe i stresne dogaaje tokom ivotnog ciklusa. Snage: razumno fleksibilna, ali stabilna
porodina organizacija koja ispunjava individualne potrebe i adaptira se na promenjene okolnosti i
ivotne faze. Tekoe: porodica je rigidna ili haotina, ometena stresom, minimalno adaptirana na
individualne potrebe, nekonzistentno obezbeuje zatitu lanovima porodice.
100
PROCENA
DEO
i) Priroda i stabilnost porodinog funkcionisanja. Snage: lanovi porodice poseduju snage i sposobnosti da meusobno komuniciraju, sluaju jedni druge i reaguju jedni na druge, umeju da izraze oseanja i reaguju na odgovarajui nain; umeju da odre pozitivne porodine saveze i oseaj individualnog i porodinog identiteta tokom vremena; odgovarajue granice, bliskost i distanca. Tekoe:
lanovi porodice imaju znaajne tekoe u jasnoj komunikaciji i sposobnosti da sluaju jedni druge i
da reaguju na odgovarajui nain u izraavanju, odnosno da reaguju na emocije pozitivno; privatni
savezi, podele ili onesposobljavanje pojedinih lanova porodice; negativan oseaj individualnog i
porodinog identiteta.
OKVIR 23.
MOGUA PITANJA ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA U OBLASTI
PORODINE ISTORIJE I FUNKCIONISANJA
Voditelj sluaja nastoji da sazna:
ko sve ivi u domainstvu i u kakvim je odnosima sa detetom, odnosno mladom
osobom,
ta se sve promenilo u porodici od roenja ovog deteta,
kakva je porodina rutina,
da li su postojali ili postoje neki problemi u porodici vezani za bolesti, zloupotrebu alkohola, razvod i sl. koji su mogli uticati na razvoj deteta.
Pitanja za dete:
Koga moe da pita kada te zanima da sazna neto o svojoj porodici?
Da li postoji neki uobiajeni nain na koji se vi u porodici ponaate, na primer
vreme za obroke, za spavanje, ko je kada kui i sl.?
Reci mi ta si radio za svoj poslednji roendan?
Probaj da se seti dogaaja kada si zaista uivao sa svojom porodicom. ta se
tada deavalo? ta je tebi tu bilo posebno vano?
Da li postoji neka osoba u porodici kojoj veruje i od koje moe da trai pomo kada ti je potrebna?
Za roditelja/odgajatelja:
Kako vaa beba pokazuje ta joj je potrebno?
Kako vaa beba reaguje na razliite lanove porodice?
101
iz porodica u kojima nisu razvijeni sigurni odnosi afektivne vezanosti i u kojima postoji nekonzistentnost u porodinim odnosima,
ije porodice imaju tekoe u prevladavanju
problema,
iji roditelji ne obezbeuju deci adekvatan
nadzor i podrku,
PROCENA
DEO
iji roditelji ili odgajatelji nisu u stanju ili imaju tekoe da postave standarde ponaanja i
odgovarajue granice,
iz porodica u kojima nedostaju pozitivni uzori,
u situacijama nerazreenih problema u vezi
sa porodinim tranzicijama, npr. u sluaju razvoda, ukljuivanja ouha ili maehe, smrti
roditelja, odgajatelja ili druge znaajne osobe,
koji imaju tekoa u uspostavljanju i odravanju odnosa sa drugima,
iji roditelji imaju nisko obrazovanje ili iji su
roditelji nepismeni,
u situaciji kada postoje negativni uticaji iz porodice ili vrnjake grupe koji vode ka izazovnom ili antisocijalnom ponaanju,
koji su u konfliktima sa braom i sestrama i
vrnjacima,
koji imaju iskustvo ivota na hraniteljstvu ili u
rezidencijalnom smetaju,
iji roditelji imaju tekoe sa postpartalnom
depresijom, tekoe u mentalnom zdravlju ili
probleme sa zloupotrebom alkohola ili droga,
iji su roditelji hronino bolesni ili ometeni i
u porodicama u kojima je dolo do smrti lana porodice koji je imao znaajan uticaj na
pomo ire porodice.
Dodatne potrebe dece i mladih u ovoj oblasti
mogu se reavati informacijama i savetima o raspoloivoj pomoi i buduim procedurama slube, podrkom procesu alovanja, prevladavanja gubitaka
i problema u ponaanju, ukljuivanjem u grupe za
podrku, kole za roditelje i sl. Mogu biti potrebne i
usluge i intervencije za decu i mlade sa problemima
u ponaanju (ukljuujui porodinopravne, krivinopravne, diverzione, socijalno-terapijske ili socijalno-edukativne usluge), kao i upuivanje na druge
usluge i slube u zajednici.
Potrebe za specijalistikom procenom i uslugama
u ovoj oblasti mogu se javiti u sledeim situacijama:
kada postoji obrazac izraenih porodinih
konflikata,
kada postoji nasilje u porodici,
kada postoji istorija kriminalnog ponaanja
roditelja,
kada postoji zloupotreba alkohola ili droga
od strane roditelja ili kada postoje tekoe
u mentalnom zdravlju roditelja usled kojih je
dete ili mlada osoba u ozbiljnoj opasnosti od
povrede ili tete,
kada odnosima u porodici dominira kriticizam
i negativan stav niska toplina, visok kriticizam,
kada postoji iskustvo potpunog odbacivanja
deteta od strane primarnog odgajatelja,
kada dete ili mlada osoba nema oekivanja
da moe da dobije podrku za zadovoljavanje svojih potreba od roditelja ili odgajatelja,
kada porodica ne eli vie da se stara o detetu ili je napustila dete,
102
kada su dete ili mlada osoba izloeni fizikom, psiholokom ili seksualnom zlostavljanju
ili zanemarivanju,
kada roditelji primenjuju fiziko kanjavanje
van mere koja se moe oznaiti kao razumna ili kada koriste nepredvidive i nestalne
disciplinske metode,
kada dete ili mlada osoba imaju tekoa u
mentalnom zdravlju,
kada ne postoji delotvorna podrka ire porodice ili je ta podrka destruktivna, neefikasna,
vie kritizerska nego podravajua,
kada ira porodica ima istoriju tekoa ili aktuelne tekoe sa emocionalnom, fizikom ili
seksualnom zloupotrebom,
kada dete ili mlada osoba imaju ozbiljne probleme u odnosima afektivne vezanosti sa roditeljima, a ostaju bez podrke ire porodice,
kada je porodica socijalno izolovana u zajednici, nezavisno od razloga, npr. kao rtva
kriminaliteta, zbog pripadnosti manjinskoj etnikoj grupi ili kulturi, zbog ozbiljnog oteenja mentalnog zdravlja ili invaliditeta i
kada doe do smrti roditelja.
U ovim okolnostima deci i mladima mogu biti
neophodni stabilan porodini smetaj, usvojenje ili
hraniteljstvo, odnosno druge vrste formalnog alternativnog staranja. Takoe, deci i mladima u ovim situacijama moe biti od koristi i pomo organizacija
koje se bave nasiljem u porodici, odnosno uslugama mentalnog zdravlja, ukljuujui terapiju za dete,
roditelje ili odgajatelje. U svim ovim situacijama
neophodan je razvijen individualizovani porodini
plan sa planom stalnosti za dete, kao i upuivanje,
aranman pristupa uslugama i koordinacija usluga i
slubi u zajednici.
Roditelje treba posmatrati kao aktivne nosioce,
a ne pasivne primaoce (Beresford, 1995) u procesu procene i treba prepoznati da oni nastoje da prevladaju stresove vezane za roditeljstvo. Procena i
intervencije treba da se grade na snagama roditelja,
sa osetljivou na individualne razlike. Postoje brojna saznanja koja ukazuju na to da roditelji uvaavaju
procenu koja se oslanja na njihova znanja, razumevanje i aspiracije za budunost.
Za organizaciju informacija o porodinoj istoriji i
funkcionisanju korisno je izraditi i porodini genogram i listu kritinih dogaaja (egarac i Damonja
Ignjatovi, 2010). U ovoj oblasti procena treba da
odgovori na sledea pitanja (DoH, 2000a):
Na koji nain se porodica snalazi sa znaajnim
ivotnim dogaajima i tranzicijama?
Kakva je podrka na raspolaganju ovoj porodici?
Kakav je poloaj deteta za koje postoji zabrinutost u ovoj porodici?
Pitanja od znaaja za porodinu istoriju mogu se
organizovati u okviru tri teme:
PROCENA
DEO
103
vi, 2010) koristi se za beleenje i razmatranje znaajnih dogaaja u ivotu porodice ili
pojedinca. Ova tehnika pomae da se odredi
istorija nastanka problema, vreme u kome se
postojei problem javio i ta se dogaalo u
ivotu porodice ili osobe pre i posle nastanka problema. Unoenjem podataka na pravoj liniji veoma brzo se prikupljaju podaci o
znaajnim dogaajima u hodu porodice ili
pojedinca kroz ivotni ciklus upoznavanje partnera, roditelja, zabavljanje, venanja,
smrti, roenja, periodi nezaposlenosti ili bolesti lanova porodice, preseljenja, razvodi i
sl. Vremenska linija moe da pomogne strunom radniku da brzo prikupi veliki broj informacija i pojedinosti o linoj istoriji ili istoriji
porodice, kao i o znaaju pojedinih dogaaja
u porodici.
IRA PORODICA
ira porodica je okvir koji obuhvata roake i druge
osobe koje imaju uticaja na dete i lanove ue porodice, bilo da su neposredno prisutni bilo da su geografski udaljeni ili umrli. Vano je razmotriti njihovu
ulogu i znaaj za dete i roditelje. Podrka lanova
porodice moe biti emocionalna, informativna ili
konkretna. Priroda odnosa se oznaava kao bliskost
ili kriticizam, dok je smer podrke obostran, od ire
porodice ka porodici deteta i od porodice deteta ka
iroj porodici. Potrebno je paljivo razmotriti uticaj
prisustva razliitih odgajatelja u ivotu deteta i razumeti kontekst u kome je obezbeeno staranje o
detetu.
Babe, dede i drugi srodnici su u brojnim drutvima vitalni izvor finansijske, praktine i emocionalne
pomoi za najvei broj porodica sa decom, posebno kod onih koji ive u nepovoljnim okolnostima. U
porodicama u kojima je jedan od roditelja odsutan
treba proceniti uestalost kontakata deteta sa tim
roditeljem i prirodu odnosa sa irom porodicom odsutnog roditelja.
U povoljnom sluaju, deca koja imaju vie odgajatelja u okviru porodice imaju mogunost da
kompenzuju nedostatke ili propuste roditelja u zadovoljavanju potreba. Dete moe da razvije blizak
i siguran odnos afektivne vezanosti sa lanom ire
porodice, pa ak i sa prijateljem roditelja. To moe
da nadoknadi hronine probleme roditelja u porodinom domainstvu i da obezbedi detetu doivljaj
pripadnosti i samopotovanja. Ovaj resurs se moe
koristiti u vreme porodinog sloma i u drugim kriznim situacijama. U nepovoljnom sluaju, deca koja
imaju vie odgajatelja mogu biti u veoj meri izloena mogunostima zloupotrebe.
ira porodica moe biti znaajan izvor podrke, ali i izvor dodatnog stresa za porodicu deteta,
ili moe biti nezainteresovana, ili nesposobna da
pronae nain za efikasnu pomo (Thoburn et al.,
2000). Pored toga, neki roditelji ne ele da ukljue lanove ire porodice u reavanje svojih tekoa,
PROCENA
DEO
lanovi ire porodice najee spremni da pomognu u situacijama ozbiljnih tekoa (Brandon et al.,
1999).
TABELA 24.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA U DOMENU IRE PORODICE
(BENTOVIM ET AL., 2009)
a) Odnosi sa irom porodicom. Snage: mrea podrke meu lanovima ire porodice;
podrka je dostupna kada je potrebno u sluajevima invaliditeta, bolesti i stresa,
zbrinjavanja, pruanja praktine i emotivne podrke. Tekoe: ira porodica je intruzivna, previe ukljuena, neefikasna ili odbacujua, ne uspeva da obezbedi staranje,
praktinu ili emocionalnu podrku kada postoje invaliditet, bolest ili stres.
b) Zatita lanova porodice od pojedinaca koji predstavljaju rizik. Snage: obezbeena zatita od pojedinaca koji predstavljaju rizik za porodicu. Tekoe: neuspeh u
zatiti od pojedinaca koji predstavljaju rizik za porodicu.
OKVIR 24.
MOGUA PITANJA ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA U OBLASTI IRE
PORODICE
Voditelj sluaja nastoji da sazna:
odnose porodice sa srodnicima i nesrodnicima;
da li srodnici i drugi obezbeuju odgovarajui nivo pomoi i podrke za dete,
mladu osobu ili roditelja.
Pitanja za dete i roditelja:
Osim tvoje/vae porodice, ko su vane osobe u tvom/vaem ivotu?
Da li ima nekih odraslih u tvom/vaem susedstvu ili zajednici kojima se moe/
moete obratiti za pomo ukoliko bi to bilo potrebno?
Za procenu ire porodice i podrke koju porodica ima u svojoj socijalnoj mrei mogu se koristiti
razliiti instrumenti procene (egarac i Damonja
Ignjatovi, 2010):
Mapa socijalne mree (prema Tracy and
Whittaker, 1990) oznaava socijalnu mreu
porodice kao vaan podravajui i zatitni
faktor za savladavanje svakodnevnih ivotnih
zadataka i tokom stresnih dogaaja u porodici. Socijalna podrka obuhvata raznolike
neformalne naine kojima ljudi pomau jedni
drugima: od pruanja emocionalne podrke,
saveta i informacija, usmeravanja i vostva
do konkretne pomoi. Kao sredstvo procene, mapa razmatra postojee neformalne resurse, potencijalne neformalne resurse koje
porodica trenutno ne koristi, prepreke da se
ukljue novi resursi socijalne mree, kao i faktore za donoenje odluke o ukljuivanju neformalnih resursa u plan usluga.
Skala porodine podrke (Dunst, Trivette &
Deal, 1988) meri broj izvora i pristupanost podrke porodicama sa decom od osoba iz ire
104
PROCENA
DEO
STANOVANJE
Stanovanje se procenjuje u okviru osnovnih karakteristika i opreme ivotnog prostora, to se sagledava
TABELA 25.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA U DOMENU STANOVANJA I DOMAINSTVA
(BENTOVIM ET AL., 2009)
105
PROCENA
DEO
Koristan instrument za organizaciju ovih informacija moe biti Skala kunih uslova (Davie, Hutt,
Vincent & Mason, 1984, prema egarac i Damonja
Ignjatovi, 2010). Ovaj instrument prua informacije
o bezbednosti, redu i higijeni stana, to prema nalazima razliitih istraivanja korelira sa razvojem deteta,
odnosno ima stimulativnu ulogu u njegovom razvoju.
U mnogim zemljama pitanja stanovanja su blisko povezana sa optom ekonomskom situacijom.
Mnogolane porodice, koje su inae izloene veim
rizicima od siromatva, takoe se ee sreu sa
nepovoljnim uslovima stanovanja. Rezultati brojnih
istraivanja pokazuju da neodgovarajui stambeni prostor ili stambeni prostor loeg kvaliteta utiu
na sve aspekte zdravlja i dobrobiti deteta (Shelter,
2006). Beskunitvo, ivot u neformalnom ili nehi-
ZAPOSLENOST
Zaposlenost obuhvata ove pokazatelje: ko je sve
zaposlen od lanova porodice, stalnost i vrstu zaposlenja, radno vreme ukuana i uticaj ovih faktora
na dete. Znaajan je i nain na koji lanovi porodice
doivljavaju svoju zaposlenost odnosno nezaposlenost, a znaajna su i detetova radna iskustva i uticaj
koji rad ima na njega. Sagledava se stabilnost zaposlenja (pred otkazom, sezonski rad, bez ugovora i
sl.) i kakva je organizacija domainstva u odnosu na
radno vreme, kakav to uticaj ima na dete, kako roditelji gledaju na svoj posao ili nezaposlenost, kako to
utie na njihov odnos prema detetu.
TABELA 26.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA U DOMENU ZAPOSLENOSTI (BENTOVIM ET AL., 2009)
106
PROCENA
DEO
Zaposlenost roditelja i drugih ukuana ne predstavlja samo nain za obezbeivanje prihoda i osnovu za specifine okolnosti obezbeivanja staranja
za decu u domainstvu, ve predstavlja i modele
koji odrasli obezbeuju deci za ukljuivanje u obrazovanje, obuke i zapoljavanje i izgradnju odnosa
prema radu, doprinosu zajednici i sopstvenom usavravanju. Razmatraju se i mogunosti mlade osobe
da razvije ivotne vetine, sposobnosti, aspiracije,
stekne radno iskustvo, kao i da se angauje u dobrovoljnom radu.
PRIHODI
Prihodi porodice se posmatraju preko pristupanosti novanih ili drugih sredstava u odreenom
vremenskom periodu. Razmatra se da li su prihodi
dovoljni za zadovoljenje potreba porodice, da li su
pristupane razliite vrste materijalne pomoi i kako
se troe pristupani prihodi. Vano je proceniti da li
postoje finansijske tekoe porodice koje utiu na
dete.
TABELA 27.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA U DOMENU PRIHODA
(BENTOVIM ET AL., 2009)
Dostupnost prihoda. Snage: prihodi su odrivi i adekvatni, prava su potvrena i ostvaruju se. Tekoe: prihodi su neadekvatni, nekonzistentni, dovode do oskudice, prava na
prestacije se ne ostvaruju ili se ne koriste na odgovarajui nain.
Upotreba dostupnih resursa. Snage: primarni fokus pri korienju dostupnih resursa je
na detetu i potrebama porodice. Tekoe: resursi se koriste za potrebe odraslih, potrebe dece i porodice se zanemaruju.
Uticaj prihoda na decu. Snage: deca dobro funkcioniu i prilagoavaju se varijacijama
u prihodima. Tekoe: deca nisu zatiena od uticaja varijacija u prihodima porodice.
Upravljanje prihodima. Snage: dobro upravljanje resursima i obezbeivanje adekvatne
nege za dete. Tekoe: loe upravljanje dostupnim resursima.
Brojne studije su potvrdile da postoji snana povezanost izmeu a) siromatva i nepovoljnih materijalnih uslova ivota i b) nepovoljnih ishoda u razvoju dece, posebno u oblasti zdravlja i obrazovanja
(npr. Duncan and Brooks-Gunn, 2000; Jack and Gill,
TABELA 28.
KUMULATIVNI EFEKAT NEPOVOLJNIH IVOTNIH OKOLNOSTI
(ADAPTIRANO PREMA BEBBINGTON AND MILES, 1989, DOH, 2002)
DETE 1
DETE 2
Uzrast 59 godina
Uzrast 59 godina
Dvoroditeljska porodica
Jednoroditeljska porodica
107
PROCENA
DEO
Razmatranje uticaja ekonomskih faktora na roditelje i decu treba da uzme u obzir da kod nekih
porodica postoji vea verovatnoa da e se suoiti sa siromatvom nego kod drugih. To su najee porodice u kojima nijedan od odraslih lanova
nema plaen posao, jednoroditeljska domainstva,
domainstva sa troje ili vie dece, pogotovo dece
mlaeg uzrasta (Bradshaw 2002; 2005), porodice
iz manjinskih etnikih grupa, posebno Romi (European Roma Rights Centre, 2011; Jaki i Bai,
2002), porodice izbeglica i traioci azila, kao i porodice u kojima ivi odrasla osoba sa invaliditetom
ili dete sa smetnjama u razvoju (Strickland and Olsen, 2005).
U ovoj oblasti procene voditelj sluaja nastoji da
sazna:
a) kakav je ivotni aranman ove porodice te da
li u smetaju postoje odgovarajua oprema i
uslovi za porodini ivot;
b) ko sve radi u domainstvu, kakvi su obrasci
radnog vremena i prihodi porodice;
c) uticaj stanovanja, zaposlenosti i prihoda na
dete ili mladu osobu.
OKVIR 25.
MOGUA PITANJA ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA U OBLASTI
STANOVANJA, ZAPOSLENOSTI I PRIHODA
Pitanja za dete:
Kakav je ivot u tvom kraju?
Ko sve radi kod kue i ime se bave?
Da li neko u tvojoj porodici radi daleko od kue ili nou, tako da ga ne via ba
esto?
Da li su odrasli u tvojoj kui zbog posla tako umorni da ne mogu da se bave
tvojim potrebama?
Da li imate dovoljno novca za potrebe vae porodice?
Treba ispitati i direktan uticaj ekonomskih faktora na decu i mlade, postavljati im pitanja o uticaju
finansijskih tekoa na njihov svakodnevni ivot, na
uklapanje u drutvo i sl. Deci i mladima se postavljaju pitanja o dostupnosti odee, obue i opreme
koja je uobiajena u vrnjakoj grupi i o njihovim
stavovima o tome, da li pozivaju vrnjake u kuu,
da li su moda usled siromatva socijalno iskljueni
iz vrnjake grupe ili su rtve vrnjakog nasilja i sl.
Ovi podaci se koriste radi procene uticaja tekoa
na svakodnevni ivot deteta, ali i radi dugorone
procene uticaja na njegov razvoj, aspiracije i budui
ivot. Neka deca naue da budu siromana (Jack
and Gill, 2010a), naputaju kolovanje i ne ukljuuju
se u socijalne aktivnosti, npr. kada smatraju da njihovi roditelji ne mogu da im priute odlazak na izlet,
ekskurziju, sportske aktivnosti i sl.
108
PROCENA
DEO
TABELA 29.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA U DOMENU SOCIJALNE INTEGRACIJE PORODICE
(BENTOVIM ET AL., 2009)
a) Integracija dece i roditelja u lokalno susedstvo i kontekst zajednice. Snage: integrisanost dece i roditelja u lokalno okruenje i kontekst zajednice. Tekoe: deca i
porodica su izolovani, neprihvaeni ili neintegrisani u susedstvo i iru zajednicu.
b) Stav zajednice prema razliitostima. Snage: prihvatanje i vrednovanje razliitosti u
zajednici, diskriminacija se aktivno obeshrabruje. Tekoe: klima pretnji, diskriminacije, odsustva tolerancije, antisocijalni uticaji iz susedstva i ire zajednice.
c) Dostupnost i korienje vrnjakih grupa i mrea prijatelja. Snage: vrnjake
grupe i mree prijatelja su dostupne, dete i porodica ih koriste. Tekoe: vrnjake
grupe i mree prijatelja nisu dostupne, dete i porodica nisu ukljueni u mree ili grupa ima antisocijalni uticaj u zajednici.
109
PROCENA
DEO
110
RESURSI ZAJEDNICE
Resursi zajednice obuhvataju sva dostupna sredstva, objekte i slube u okruenju porodice, slube
primarnog nivoa i ostalih nivoa zdravstvene zatite,
obdanita, kole, verske objekte, transport, snabdevenost te dostupnost prodavnica i mesta za odmor
i rekreaciju. Razmatraju se postojanje, dostupnost
i mogunost korienja resursa u zajednici i njihov
uticaj na lanove porodice. Procenjuju se postojanje, dostupnost i nivo standarda institucija i usluga
u zajednici, kao i njihov uticaj na porodicu. To se
posebno odnosi na porodice dece sa smetnjama u
razvoju, marginalizovane porodice i grupe i sl.
Kontekst zajednice, kao i socijalni kontekst porodice, obino obuhvata kombinaciju faktora koji su
povezani sa geografskom lokacijom (kao to je dostupnost resursa zajednice porodici u neposrednom
okruenju, npr. zdravstveni centar, predkolske i
kolske ustanove, usluge socijalne zatite, sportski
klubovi i sl.) te linu socijalnu mreu i interesnu zajednicu kojoj dete i roditelji pripadaju (npr. odnosi sa
irom porodicom, udruenja ili grupe roditelja dece
sa smetnjama i sl.). Rezultati istraivanja nedvosmisleno ukazuju na to da odnosi u socijalnoj mrei koji
obezbeuju podrku imaju pozitivan uticaj na roditelje i decu (Dunst et al., 1997).
Resurse zajednice dostupne stanovnicima koji
ive u odreenom susedstvu uvek treba razmatrati
u odnosu na to kako ih konkretna porodica koristi
s obzirom na svoje prihode i druge karakteristike
(npr. kulturnu pripadnost, socijalnu izolaciju porodice i sl.). Ukoliko lokalni prevoz nije prikladan, ta
okolnost moe da izoluje roditelje i decu od irih
izvora podrke, porodice i prijatelja, to moe znaajno da umanji kapacitete porodice da prevladava
pritiske koji proistiu iz siromatva. Radno vreme
takoe moe da ima uticaj na ivot porodice. Rad
tokom noi i vikenda posebno utie na porodinu
rutinu i obezbeenje brige o deci.
PROCENA
DEO
TABELA 30.
POKAZATELJI SNAGA I TEKOA U DOMENU RESURSA ZAJEDNICE (BENTOVIM ET AL., 2009)
Voditelj sluaja i drugi strunjaci koji procenjuju potrebe deteta i porodice treba da budu svesni
raznovrsnih pitanja koja imaju uticaj na ekonomske
okolnosti porodice. To se odnosi na razumevanje
objektivnih okolnosti i stepena bilo kakvih finansij-
skih tekoa sa kojima se porodica suoava, na znanje o grupama koje su vie izloene siromatvu i na
svest o uticaju siromatva i povezanih nepovoljnih
okolnosti na roditelje i na decu.
OKVIR 26.
MOGUA PITANJA ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA U OBLASTI
RESURSA ZAJEDNICE
Reci mi ta koristi od lokalnih ustanova i mogunosti (npr. kola, vrti, sportski
tereni, biblioteka, prostori za igru i rekreaciju, klub)?
Da li postoji neka ustanova ili mesto u zajednici koje bi rado koristio, ali ne moe iz
nekog razloga?
Koji su razlozi to ih ne koristi (cena, transport, nepristupanost za osobe sa invaliditetom, diskriminacija)?
Kada se kree po kraju s drugovima ili porodicom, ta obino radite?
ta je najbolja stvar u vezi sa krajem u kome ivi?
ta je najgora stvar u vezi sa krajem u kome ivi?
Da li moda ima saznanja da se u tvom kraju moe nabaviti droga?
Da li misli da ima mnogo kriminala u tvom kraju?
Verske ili etnike organizacije u zajednici obino obezbeuju informacije, savete, podrku i pozitivne aktivnosti za lokalno stanovnitvo, pa mogu
predstavljati i bogat izvor informacija o okolnostima
111
PROCENA
DEO
se ukljuivanje ovih organizacija u procenu i tretman uvek mora razmotriti sa porodicom i detetom
(ukoliko je to prikladno), u kontekstu razumevanja
SLIKA 6.
INTERAKCIJA FAKTORA PORODICE I SREDINE
(ADAPTIRANO PREMA UNDERSTANDING ENVIRONMENTAL FACTORS N13 CHILDHOOD NEGLECT:
IMPROVING OUTCOMES FOR CHILDREN)
PORODINA ISTORIJA I
FUNKCIONISANJE
IRA
PORODICA
STANOVANJE
ZAPOSLENJE
PRIHODI
SOCIJALNA INTEGRACIJA
PORODICE
RESURSI
ZAJEDNICE
Praktiari treba da ukljue sveobuhvatnu socijalnu ekologiju deteta i porodice, da razmotre interakciju linih karakteristika lanova porodice, mree
podrke od ire porodice i prijatelja, kao i resurse
zajednice koji su dostupni porodici, te kulturne i
strukturne uticaje koji dolaze iz ireg drutva. Sama
procena ima ogranienu upotrebu ukoliko istovremeno ne utvrdi naine za unapreenje ivota materijalno i socijalno ugroenih porodica.
Tokom procene se prikupljaju i razmatraju podaci o sledeim okolnostima u vezi sa resursima zajednice:
demografske karakteristike zajednice,
bezbednost u susedstvu i zajednici i bezbednost deteta i porodice,
postojanje usluga za podrku u zajednici, dostupnost informacija i saveta,
neformalne mree podrke i pristup porodice
tim mreama,
norme u zajednici,
dimenzija selograd u pogledu pitanja vezanih za siromatvo i dostupnost resursa,
uticaj resursa zajednice na mogunost zapoljavanja,
da li i na koji nain porodica koristi resurse
zajednice,
sposobnost porodice da koristi resurse zajednice,
pozitivni i negativni kumulativni uticaj vezan
za postojanje i korienje resursa u zajednici.
Za organizaciju ovih informacija korisno sredstvo je eko-mapa, koja se izrauje zajedno sa porodicom (Hartman and Laird, 1983, prema egrac
i Damonja Ignjatovi, 2010). Ovom tehnikom se
vizuelno predstavlja eko-sistem koji obuhvata pojedinca i porodicu u neposrednom ivotnom okruenju. Tehnika veoma pregledno organizuje podatke
o intenzitetu, vrsti i prirodi relacija izmeu porodice
i sredine. Sredina se posmatra kao skupina resursa za zadovoljavanje osnovnih potreba porodice,
odnosno kao neto to podstie i razvija potrebe i
usmerava naine njihovog zadovoljavanja. Eko-mapa je usmerena na procenu snaga, potreba i tekoa u uspostavljanju reciprociteta i efekta razmene
izmeu porodice i sredine, to postavlja osnovu za
planiranje intervencija u socijalnoj mrei. U mapi se
identifikuju sistemi iz okruenja u kojima porodica
zadovoljava svoje potrebe, kao to su zdravstveni
sistem, obrazovanje, socijalna zatita, rad, proirena
porodica, prijatelji, rekreacija, kultura i religija.
112
PROCENA
DEO
TABELA 31.
UTICAJ ASPEKATA ZAJEDNICE NA RODITELJE I DECU
(ADAPTIRANO PREMA UNDERSTANDING ENVIRONMENTAL FACTORS N13 CHILDHOOD NEGLECT:
IMPROVING OUTCOMES FOR CHILDREN)
ASPEKTI ZAJEDNICE
RODITELJI
DECA
Praktini resursi
Zaposlenost
Dobra snabdevenost prodavnica
Prirodne mree
Uspostavljena podravajua
lokalna mrea
Integracija izmeu kole i lokalnih mrea
Norme u zajednici
Kumulativni uticaj
(pozitivan)
Kumulativni uticaj
(negativan)
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 5.
PROCENA PORODINIH I SREDINSKIH UTICAJA
Porodina istorija i aktuelno funkcionisanje, podrka ire porodice, odnos porodice
i lokalne zajednice, resursi zajednice, stambena situacija, opremljenost i bezbednost domainstva, zaposlenost i prihodi.
Daje se kratak opis okolnosti u ovim oblastima. Pored narativnog opisa, notira se
jedan ili vie posebnih problema u ovoj oblasti, prema sledeoj ponuenoj listi
problema.
Posebni problemi porodice u sredini
siromatvo / niski prihodi
nezaposlenost
stambena neobezbeenost
ivot u neformalnom naselju
beskunitvo
nerazvijeni resursi lokalne zajednice
nedostupni resursi lokalne zajednice
socijalna izolacija
neadekvatna podrka ire porodice
uestale selidbe/migracije
drugo
nema
113
PROCENA
DEO
PRIKAZ SLUAJA 2.
DOKUMENTOVANJE POETNE PROCENE U FORMULARU
PROCENA DECA I MLADI
Registarski br. 2345670 Datum 12. 12. 2012. Vrsta procene poetna
Prezime, ime roditelja i ime korisnika Miketi Marice Lara
RAZLOG PROCENE
Razlog procene, porodini/detetovi napori da rei problem, detetovo vienje problema/napretka i vienje problema/napretka roditelja/osobe koje se stara o detetu, vienje problema/napretka drugih relevantnih osoba ili
institucija
Policija prosledila Centru obavetenje o intervenciji po prijavi komiluka da je devojica zanemarena i bez nadzora
majke i ouha. Kominica je pronala dete u zgradi na stepenitu kako plae jer je palo. U kui nije bilo nikog pa je
dovela dete kod sebe i pozvala policiju. Nakon dva sata se pojavio ouh i uzeo dete od kominice. Nakon dobijanja
prijave, zadueni voditelj sluaja je odmah izaao na teren. Zatekao devojicu samu, zakljuanu u stanu. Uz asistenciju policije 2,5 godinja devojica neodlono izdvojena i smetena u hraniteljsku porodicu Kovaevi Ljubice.
Majka Marica (34) vrlo pasivna, uti, odaje depresivnu, bezvoljnu sliku. Okrivljuje supruga da nije dobro pazio dete
tada kad je stigla prijava, a dok je ona tog dana otila kod oca i da je on kriv to je dete oduzeto. Ouh Dragan
(37) (drei flau piva u ruci) pokazuje veliku zabrinutost, plae, istie spremnost da se angauje na obezbeivanju
uslova za staranje o detetu, delimino minimizira problem, emotivno veoma teko prihvata odvajanje od deteta,
ali pokazuje i razumevanje da je privremeni smetaj dobro reenje za dete. Deda po majci podrava ouha, takoe
minimizira problem, smatra da majka moe da se stara o detetu, verbalizuje da bi i on mogao da pomogne i insistira
da se dete to pre vrati.
Dete pokazuje bliskost sa majkom i ouhom, ali ne reaguje burno na odvajanje od njih.
RAZVOJNE POTREBE DETETA
Zdravlje, obrazovanje, emocionalni razvoj i ponaanje, identitet i predstavljanje u drutvu, porodini i socijalni
odnosi, vetine staranja o sebi
Devojica Lara stara dve i po godine. Ona je dete neutvrenog oinstva, od roenja ivi sa majkom i ouhom koji je
upoznao njenu majku dok je bila u drugom stanju, nakon ega su poeli da ive zajedno u njegovom domainstvu.
Dete je na vreme roeno, prema reima majke i uvidom u zdravstvenu dokumentaciju vidi se da nije imalo znaajnijih zdravstvenih smetnji. Opte fiziko zdravlje devojice je dobro, tokom prve godine ivota redovno vakcinisana, od poslednje vakcine (08.10.2013) nije bila kod lekara. Donekle pothranjena (8 kg), fiziki razvijena u skladu sa
uzrastom. Tokom prve posete porodici zateena u zaprljanoj odei (trgovi hrane i prljavtine na pocepanoj trenerki), donje rublje zaprljano, bez arapa, sa gumenim papuama koje su 3 broja vee. Lice i ruke su joj bili neoprani, sa
tragovima prljavtine, na koi ojedi i ujedi buva, kosa zamrena i izgleda neoprana due vreme.
Po reima majke nema tekoe u vezi sa jelom i spavanjem (rado jede, lako se uspavljuje), uspostavila kontrolu mokrenja sa 15 meseci, sfinktera sa 18 meseci. Samoinicijativno uzima nou. Sebe naziva Lala.
Govor razvijen u skladu sa uzrastom, motoriki spretna, deluje zainteresovano za okruenje, reaguje na podsticaje
(nuenje igraaka, slikovnica). Ponaa se prijateljski prema odraslima (voditelju sluaja, hraniteljki). Pokazuje privrenost majci i ouhu (njemu je sedela u krilu tokom prve posete nakon izdvajanja). Ne pokuava da inicira kontakt
sa odraslima, ali ga rado prihvata.
Deluje milo, dete vedre naravi.
Procena razvojnih potreba deteta
Pored toga to je higijenski zaputena i, prema raspoloivim podacima, ostavljana bez adekvatnog nadzora, devojica se razvija u skladu sa uzrastom. Znaajno je unaprediti ishranu kvalitetnim namirnicama u ovom periodu kako
bi se prevazila pothranjenost i obezbeenje line higijene. Poetni uvidi ukazuju da devojica ima i kapacitete i
razvijene strategije za uspostavljanje odnosa i prevladavanje tekoa. Istovremeno, ini se da je znaajno da joj
budu dostupni stabilni odnosi privrenosti u ovom razvojnom periodu i kasnije. Takoe, znaajan je i kontinuitet sa
pozitivnim aspektima dosadanjeg naina ivota.
114
PROCENA
DEO
ko ispoljava
izraenost
zloupotreba droga
majka
zloupotreba alkohola
ouh
115
PROCENA
DEO
Porodica (par Marica i Dragan i devojica Lara) ivi u jednoj prostoriji veliine oko 11 kvadratnih metara. Tokom
posete porodici ustanovljeno da je stan izrazito neprijatnog mirisa, prepun prljavih krpa i odee, po vratima i stolu
hodaju bubavabe. Sve je izrazito prljavo, prostorija ima jedan prozor koji je zapravo otvor prema drugoj prostoriji u
kojoj su smee, stare novine, staro gvoe, drva (neto kao upa). Tek ta prostorija ima prozor ka spolja. Prostorija
u kojoj boravi porodica nema dnevno svetlo. U delu te prostorije su improvizovana sudopera i reo, prljavi sudovi
su na podu. U sobi je samo jedan krevet, iscepan, prljav. U kui nije zateena svea hrana, u friideru je bilo nekoliko
boca piva i litar mleka.
Majka nezaposlena (nikada nije radila niti imala prihode), ouh povremeno, kada radi, ima dnevnicu 20 evra, ali istie
da slabo ima posla. Porodica ima brojne neplaene raune (oko 200 evra), nelegalno je prikaena na elektrinu
mreu.
Deda po majci ima vrlo skromnu penziju koja jedva pokriva njegove potrebe, ima malu batu, pomae povremeno
erku.
Dragan izdrava porodicu. Stan u kome borave je u njegovom vlasnitvu. Stan je u okviru radnikih baraka koje su
privremeno postavljene tokom 1960-ih, u urbanom prigradskom naselju, u kome se susedstvo relativno esto menja
(jeftine sobe za izdavanje u barakama). Porodica po sopstvenoj izjavi ne odrava veze sa komilukom. Marica odbija
da saopti informacije o prijateljima i poznanicima sa kojima odrava drutvene odnose, dok Dragan navodi da se
ponekad vidi sa momcima sa graevine na kojoj je nekad radio ili da ga svi znaju u kraju kao dobrog oveka.
Porodica nije bila korisnik novanih i drugih vrsta pomoi, nikada nije traila pomo. Majka Marica je, poevi od
2008. godine, u vie navrata bila na odvikavanju od droge, poslednje leenje prema navodima dr Vukia prekinuto
pre 8 meseci. Ona negira da od tada koristi drogu. Kada je Marica bila na leenju pre 8 meseci, ouh Dragan se sam
brinuo o Lari.
U blizini naselja je vrti bez jaslene grupe i ispostava doma zdravlja sa pedijatrijskom slubom. Naselje je sa centrom
grada povezano lokalnim prevozom, postoji jedna prodavnica za osnovne ivotne namirnice, po svee povre i
voe je potrebno ii do pijace koja je udaljena 4 km.
Posebni problemi porodice u sredini siromatvo / niski prihodi nezaposlenost stambena neobezbeenost
socijalna izolacija
Procena porodinih i sredinskih uticaja
Lara je do sada odgajana od majke i ouha koji su u stabilnim, meusobno podravajuim partnerskim odnosima.
Usled naina ivota i zloupotrebe supstanci su obezbeivali zajedniku ili naizmeninu brigu o detetu. I majka i ouh
imaju istoriju gubitaka i odbacivanja u sopstvenom detinjstvu, a teko verbalizuju svoj odnos prema tome. Jedina
veza sa irom porodicom je majin otac Slobodan. On prua emotivnu, povremeno materijalnu podrku porodici, a
bio je i vie navrata ukljuen u neposrednu brigu o unuci.
Porodica ima neredovne i izrazito niske prihode, neplaene raune u iznosu od oko 200 evra. ivi u stanu koji je
neopremljen osnovnim pokustvom, neodravan, higijenski izrazito zaputen, neuslovan i nebezbedan za ivot
deteta od 2 i po godine. Porodica je izolovana u neposrednom okruenju, ne kontaktira sa susedima, izgleda bez
razvijene mree prijatelja. Porodica ne koristi ili sporadino koristi resurse zajednice (majka leena u vie navrata).
Imaju informacije o mogunostima za ostvarivanje novane pomoi, ali nikada nisu podneli zahtev jer im nedostaju
dokumenta.
ZAKLJUAK
Posebni problemi deteta
rizik
rizik
rizik
rizik
zanemarivanje poinilac
Otac/ouh
majka
Napomena: specifikovati svaki problem, rizik od zlostavljanja, zanemarivanja i eksploatacije, trajanje i izraenost
Zanemarivanje fiziko Izraenost: veoma izraen; Rizik: visok; Trajanje: vie dogaaja (612 mes.)
Zanemarivanje neadekvatan nadzor Izraenost: izuzetno izraen; Rizik: izrazito visok; Trajanje: vie dogaaja
(612 mes.)
Zanemarivanje obrazovno Izraenost: umereno izraen; Rizik: visok; Trajanje; nepoznato
Zanemarivanje zdravstveno Izraenost: umereno izraen; Rizik: visok; Trajanje: nepoznato
Ishodi sudskih postupaka, sudske mere/odluke i datum
116
PROCENA
DEO
Prava i usluge
Porodini smetaj
hraniteljski nesrodniki
Izvreno 13. 12. 2012.
Procena
poetna
Izvreno 20. 12. 2012.
Neodlone intervencije
Izvreno 13. 12. 2012.
Danka Luki
Kovaevi Ljubica
117
PROCENA
DEO
118
PROCENA
DEO
PROCENA POTREBA
ZA ODRASLE I STARE
KORISNIKE
Aktuelno funkcionisanje korisnika u okruenju je
okosnica modela biopsihosocijalne procene i procene ivotnog modela (Francklin and Jordan,
2003). Faktori iz prolosti i procesa razvoja se koriste za procenu potreba i razvoj tretmana u svetlu
sadanjih tekoa u funkcionisanju. Rad na sagledavanju i prevladavanju tekoa i problema usmerava
se na line i porodine snage te na snage zajednice.
Ciljevi procene u socijalnom radu nisu definisanje
patologije i poremeaja, stigmatizacija niti okrivljavanje klijenta za problem. Osnovne pretpostavke
modela procene u radu sa odraslim i starim korisnicima jesu:
1. razvoj perspektive koja podjednaku panju
poklanja ljudima i njihovom okruenju;
2. korisnikove transakcije osobaokruenje,
ovde i sada, posebno stepen u kome osoba
delotvorno savladava glavne ivotne uloge i
zadatke;
3. korisnikove adaptivne, autonomne i nekonfliktne oblasti funkcionisanja, tekoe u funkcionisanju i maladaptivne odbrane i obrasci;
4. kljuna pitanja razvoja koja utiu na aktuelno
funkcionisanje klijenta i stepen u kome spoljno okruenje stvara prepreke za uspeno
snalaenje i prevladavanje tekoa.
Tokom procene stanja, potreba, snaga i rizika
kod ranjivih odraslih i starih korisnika, potrebno je
dobiti odgovore na pitanja iz sledeih oblasti:
ko su znaajne osobe u okruenju korisnika i
koji odnosi su najvaniji za njega,
priroda prezentovanih potreba i tekoa i ispitivanje trenutnih okolnosti (ta (ne) funkcionie dobro za korisnika),
druge potrebe, tekoe i rizici koji nisu prezentovani, a koji su utvreni tokom procene,
119
znaaj ovih potreba za odraslog ili starog korisnika (ta je korisniku vano, i to lina percepcija i percepcija porodice ili pruaoca nege),
koliko dugo korisnik ima potrebe za podrkom u odreenim oblastima,
ta korisnik eli da promeni, kakav ivot eli
(u bliskoj i daljoj budunosti),
mogua reenja koja je utvrdio sam korisnik,
skoranji ivotni dogaaji ili promene koji su
relevantni za korisnika,
gledita lanova porodice ili pruaoca nege.
Vano je razmatranje korienja termina ranjivost, odnosno vulnerabilnost, ali i razloga koji
dovode do te ranjivosti. Martinova (2007) razlikuje
ranjivost koja je kreirana u sredini i od strane usluga koje ljudi koriste od karakteristika i potreba ljudi.
Ukoliko ranjivost razumemo kao posledicu naina
na koji su obezbeene usluge i mere zatite, onda
emo nastojati da praksa i politika socijalne zatite budu utemeljene na potovanju, jednakosti i socijalnoj pravdi. Ukoliko ranjivost sagledavamo kao
odliku koja je vezana za potrebe pojedinaca, onda
emo nastojati da uzroke problema koji se vezuju
za ranjivost (zavisnost, zloupotreba, nemo i sl.) vidimo u samim ljudima.
Antiopresivna praksa u socijalnom radu i u socijalnoj zatiti nastoji da izmeni strukture moi koje stvaraju socijalnu nepravdu na linom, kulturnom i strukturnom nivou (Constable, 2008). Stoga ova praksa
preispituje kulturne pretpostavke i negativne stereotipe o grupama ljudi koji su u drutvu marginalizovani
usled svog etnikog porekla, pola, uzrasta, seksualnosti, ometenosti, zdravlja ili drugih razliitosti.
Ukoliko se odrasli ili stariji korisnik zbog svog
zdravstvenog stanja ili ometenosti oslanja na pruaoca nege (koji moe biti lan porodice, ali i druga
osoba koja se stara o korisniku), treba razmotriti i
perspektivu pruaoca nege. Vano je ustanoviti da
PROCENA
DEO
li korisnik eli da razgovara sa voditeljem sluaja nasamo ili u prisustvu pruaoca nege. U prvom sluaju, perspektivu pruaoca nege treba utvrditi tokom
odvojenih susreta.
Znaajno je da prualac nege dobije mogunost
da saopti svoje gledite o korisniku i treba mu objasniti da e njegova perspektiva biti na odgovarajui
nain zabeleena u dosijeu korisnika. U samoj proceni vano je obratiti panju i na potrebe pruaoca
nege za podrkom, jer su mogue situacije sagorevanja usled iscrpljenosti, socijalne izolacije ili izloenosti
kontinuiranom stresu. Ove okolnosti na strani pruaoca nege predstavljaju povean rizik od izloenosti
korisnika zlostavljanju i zanemarivanju, ali i mogunosti da prualac nege doe do situacije da vie ne
moe da prua neposrednu negu i staranje korisniku.
120
da su pojedinci koji se fiziki razlikuju ili ije se ponaanje vidi kao drugaije oznaeni kao manje vredni i
devijantni. Zapaeno je i da se kod osoba sa invaliditetom (posebno sa intelektualnim ogranienjima),
ovi socijalni procesi nadovezuju na infantilizaciju osoba i celih grupa, na ideje da oni nikada nee odrasti, da im je nedostatak kapaciteta uroen i da e
uvek neko drugi morati da se stara o njima. esto ak
i profesionalci osobe sa intelektualnim ogranienjima
koje su starije od 30, pa ak i 50 godina nazivaju decom, ime im se negira status odraslih i naglaava
protekcionizam kao dominantni pristup. To se opravdava uroenim oteenjima ili biolokim razlozima (u sluaju oteenja, intelektualne ometenosti ili
mentalnih oboljenja). Ova medicinska paradigma je
osnov za socijalnu konstrukciju ometenosti kao odstupanja od normalnog, gde su osobe koje imaju
takva svojstva oznaene kao zavisne od tue nege
i nesposobne za samozatitu. Tako profesionalci postaju eksperti, a korisnici relativno nemoni, zavisni i
nesposobni za donoenje odluka (Drake, 1999).
Vano je imati na umu da jedna osoba moe
imati nedostatak kapaciteta u jednoj ili vie oblasti,
a ne i u svim drugim pitanjima i oblastima ivota.
Nedostatak kapaciteta moe da ima uzroke u mentalnim ili fizikim oboljenjima, intelektualnoj ometenosti, demenciji, oteenju mozga, ili moe nastati
usled relativno privremenog stanja konfuzije, kao i
usled toksinog delovanja psihoaktivnih supstanci.
Sve aktivnosti koje se preduzimaju u ime odraslog ili starog korisnika moraju biti usklaene sa njegovim najboljim interesima. Nije dovoljno donositi
odluke na osnovu godina, izgleda ili pretpostavki
koje se zasnivaju na stanju ili ponaanju osobe, odnosno na osnovu pretpostavke kakav e kvalitet ivota imati osoba bez odreene usluge ili tretmana.
Treba razmotriti sve relevantne okolnosti, a nijedna
od njih se ne moe videti kao znaajnija od drugih
okolnosti. Takoe, na samu odluku o kapacitetu ne
sme da utie pretpostavka da li e osoba uspeti ili
nee uspeti da se oporavi u budunosti.
Pri donoenju odluke u ime osobe, treba razmotriti njene prole i sadanje elje, pisane izjave i religiozna uverenja. Samu odluku o kapacitetu donosi
sud u vanparninom postupku na osnovu miljenja
organa starateljstva i strunjaka iz oblasti mentalnog zdravlja. U svakodnevnom radu centra za socijalni rad u velikom broju situacija bie potrebno da
voditelj sluaja ili drugi struni radnik obavi osnovnu
procenu kapaciteta odraslog ili ostarelog korisnika.
Ova procena je neophodna:
da bi se komunikacija prilagodila odrasloj ili
staroj osobi,
da bi se u najveoj moguoj meri utvrdila gledita, elje i potrebe korisnika i
da bi se donela odgovarajua odluka o eventualnim merama iz oblasti porodinopravne
zatite, upuivanju na specijalistiku procenu
iz oblasti mentalnog zdravlja i pokretanju postupaka pred sudom.
PROCENA
DEO
Preporuuje se da struni radnik postavi nekoliko osnovnih pitanja kako bi dobio osnovne pokazatelje kapaciteta pre intervjua sa korisnikom. Pitanja
OKVIR 27.
OKVIRNA PITANJA ZA PROCENU KAPACITETA ZA UEE U
DONOENJU ODLUKA KOD ODRASLIH I STARIH KORISNIKA
(ADAPTIRANO PREMA STANDARDIZED MINI-MENTAL STATE
EXAMINATION SMMS)
Pitanja:
1) Koja je sada godina?
2) Koje je godinje doba?
3) Koji je sada mesec u godini?
4) Koji je danas datum?
5) Koji je danas dan?
6) U kom gradu smo sada?
Pamenje: Sada u vam imenovati tri stvari. Kada zavrim, molim vas da ponovite
ono to sam rekao. Zapamtite te stvari jer u vas za nekoliko minuta ponovo pitati
da ih navedete. Polako navodite sa razmakom od 1 sekunde: lopta, automobil,
ovek.
Na kojoj adresi sada ivite?
Sada mi ponovo navedite tri stvari za koje sam vam traio da ih navedete?
121
zir da mogu postojati razliiti stepeni nesposobnosti, kao i da se nesposobnost tokom vremena moe
menjati. Ova preporuka naroito navodi da osobi
ne treba automatski oduzeti pravo glasa, pravo na
sastavljanje testamenta i prava prilikom donoenja
odluka line prirode. Takoe, mere liavanja poslovne sposobnosti treba da budu ogranienog trajanja
i mora ih periodino preispitivati nadleni organ. To
sve zahteva skoru i temeljnu promenu domaeg
zakonodavstva u ovoj oblasti. Zakonske promene
treba da omogue mere koje nee oduzimati, ve
omoguiti vrenje poslovne sposobnosti osobama
koje imaju tekoe u ovom pogledu (Draki, 2010;
Nilsson, 2013).
PROCENA
DEO
122
PROCENA
DEO
(porodinim, radnim, prijateljskim i sl.) ulogama u datoj socijalnoj sredini. U formulaciji se naglaava da li
je nain zadovoljavanja potreba u skladu sa nivoom
za optimalno funkcionisanje, odnosno da li je iznad ili
ispod tog nivoa. Ukoliko postoji tekoa u zadovoljavanju potreba, treba ukratko opisati problem, stepen ozbiljnosti i trajanje. Ako je potreba adekvatno
zadovoljena, treba dati kratak opis. Ukoliko odreeni
aspekt prevazilazi optimalan nivo funkcionisanja, i to
treba opisati i istai kao snagu.
SLIKA 7.
OBLASTI PROCENE U BIOPSIHOSOCIJALNOM OKVIRU
(PREMA JORDAN AND FRANKLIN, 2003)
Okruenje
Porodica/znaajni drugi
Bioloki
Pitanja
ivotnog
razvoja
Kognitivni/intelektualni
Prijatelji/Socijalna mrea
Linost
kola/posao
Drugi sistemi
Biopsihosocijalni
Osoba
Raspoloenja/afekti
LJUDSKO
PONAANJE
Susedstvo/zajednica
Motivacija
Kultura/ etnicitet
Vlada
Rod/ pol
Psihosocijalni
stresori
Religija/duhovnost/vrednosti
Socijalna klasa
AKTUELNO STANJE I
POTREBE KORISNIKA
ZDRAVSTVENE POTREBE
Zdravstvene potrebe obuhvataju, pored fizikog i
mentalnog stanja, i pristupanost zdravstvene nege
i leenja tokom bolesti ili drugih zdravstvenih stanja.
Razmatraju se adekvatnost medicinske nege za vre-
123
me bolesti, odgovarajua ishrana prema zdravstvenom stanju, fizika aktivnost, redovnost zdravstvenih kontrola, tok rehabilitacije od hroninih i akutnih
fizikih i mentalnih bolesti. U analizi ovih informacija
od znaaja moe da bude istorija zdravstvenih stanja
i dijagnoza, potom istorija padova (kod starih korisnika), korienje lekova i sposobnost za samostalno
uzimanje lekova, kao i podaci o optem zdravstve-
PROCENA
DEO
KOGNITIVNO FUNKCIONISANJE
Kognitivno funkcionisanje se odnosi na intelektualne
sposobnosti i upadljive znake tekoa u funkcionisanju. Intelektualne sposobnosti se opisuju kao: iznad
proseka, prosene, ispod proseka. Upadljivi znaci tekoa u kognitivnom funkcionisanju se opisuju
kao: konfuznost, disociranost, bujica ideja, sumanute
ideje, odnosno tekoe sa panjom ili pamenjem. U
okviru kognitivnog funkcionisanja notira se prisustvo
demencije, orijentacija u prostoru i pamenje.
IDENTITET
Identitet se odnosi na doivljaj odrasle ili stare osobe o sebi kao odvojenoj i po sebi vrednoj osobi.
Ukljuuje korisnikovo vienje sopstvene linosti i
sposobnosti, sliku o sebi i samoprocenu, kao i doivljaj sopstvene individualnosti, porodine, etnike
i kulturne pripadnosti. Kod osoba sa invaliditetom
potrebno je proiriti sliku i osim ometenosti sagledati snage i specifinosti. Korisna su sledea pitanja pomou kojih je mogue izbei simplifikovanje
i usmerenost na deficite (Milner and Byrne, 2009):
Na koji nain vas va invaliditet / vaa ometenost ini jaom osobom?
ta je dobro kod vaeg tela?
ta treba da se dogodi da biste vodili potpuniji ivot?
124
PREDSTAVLJANJE U DRUTVU
Predstavljanje u drutvu (socijalna prezentacija)
odnosi se na razumevanje korisnika na koji nain
ponaanje, pojava i bilo koje odstupanje stvaraju sliku o osobi u socijalnoj sredini. Nain na koji
korisnik sebe predstavlja kroz svoj izgled i ponaanje, kao i razumevanje utiska koji ostavlja obuhvata adekvatnost odevanja u skladu sa godinama,
polom, kulturnom i religijskom pripadnou, linu
higijenu te znanje i stavove o odgovarajuoj prezentaciji u razliitim okolnostima. Posebno treba
obratiti panju ako postoje invaliditet ili ometenost. Posmatraju se adekvatnost odee za uzrast,
pol i kulturu, istoa i lina higijena (neugledan,
uredan, zaputen, doteran). Razmatra se i oseaj
pripadnosti i prihvaenosti u okviru porodice, grupe prijatelja i ire zajednice.
PROCENA
DEO
inicijativa i autonomija. Posebno se sagledavaju pokazatelji vetina i sposobnosti staranja o sebi u pogledu:
line higijene, to obuhvata pranje rublja, kupanje i linu negu (eljanje, seenje noktiju),
oblaenja,
oralne higijene,
nege koe i stopala,
korienja toaleta i
pokretljivosti.
Korisno je razlikovati slabost ili nemo osobe
koja se zasniva na fizikoj slabosti koju stariji korisnici ne prihvataju, od oseanja slabosti ili nemoi, to je povezano sa posebnim socijalnim, linim
i emocionalnim iskustvom osobe (Grenier, 2006).
Stoga je vano istraiti lina znaenja koja fizika i
funkcionalna oteenja imaju na odrasle i stare korisnike.
Pri proceni odraslih i starih korisnika u ovom
domenu moe se koristiti instrument Staranje o sebi i praktine aktivnosti u svakodnevnom ivotu IADL (Lawton & Brody,
1969, prema egarac i Damonja Ignjatovi,
2010). Ovaj instrument je namenjen evaluaciji funkcionalnih sposobnosti starih osoba na
razliitim nivoima kompetencije, posebno autonomije u aktivnostima svakodnevnog ivota kretanju, komunikaciji, pripremi obroka,
odravanju higijene i sl. Usled promena koje
nastaju sa starenjem, akutnih i hroninih bolesti i hospitalizacija dolazi do opadanja u sposobnostima obavljanja svakodnevnih aktivnosti koje su neophodne za nezavisan ivot u
zajednici. Informacije iz funkcionalne procene
mogu da prue objektivne podatke kako bi
se utvrdila potreba za individualizovanom
pomoi i rehabilitacijom i planirale usluge pomoi u kui (pripremanje obroka, nega, poslovi u domainstvu ili nadzor).
Funkcionalna procena takoe moe da pomogne strunim radnicima da se usmere na osnovne
sposobnosti stare osobe. Ona omoguava i rano
prepoznavanje promena koje mogu da ukau na
potrebu za dodatnom pomoi, promenom u planu
usluga ili za medicinskim pregledima.
125
PROCENA
DEO
U ovoj oblasti treba identifikovati posebne probleme koje ispoljavaju pojedini lanovi porodice, njihov tok, trajanje i uticaj na zadovoljavanje potreba i
probleme korisnika.
126
NEGA I BEZBEDNOST
Nega i bezbednost koje se obezbeuje u okviru porodice naroito su znaajne za korisnike koji imaju
ogranienu sposobnost staranja o sebi. Vani elementi su dostupnost nege, ko je glavni prualac
nege za korisnika, zaduenja lanova porodice oko
nege, prisustvo duevnih i fizikih bolesti kod pruaoca nege i drugih lanova porodice, zloupotreba
psihoaktivnih supstanci, stresa, izolacije i ekonomske zavisnosti osobe ili osoba koje su angaovane
u nezi korisnika. Takoe, moe biti znaajan uvid u
dnevnu rutinu, organizaciju odravanja domainstva, pripremu hrane i nabavke za domainstvo. Posebno se razmatraju i postojanje nasilja u porodici,
izloenost korisnika zlostavljanju ili zanemarivanju,
kao i drugi aspekti line bezbednosti korisnika. Ovoj
oblasti procene se moe pridruiti i procena potreba pruaoca nege (vie na strani 183-185).
U ovom domenu procene mogu se koristiti sledei instrumenti:
Indikatori zloupotrebe kod starih IOA
(Reis, 2000, prema egarac i Damonja
Ignjatovi, 2010) predstavljaju instrument koji
sistematski registruje prisustvo potencijalnih indikatora zlostavljanja, stepen njihovog
prisustva, kao i izvor faktora rizika (potiu
od stanja samog korisnika ili od osobe koja
se stara o korisniku, lana porodice ili druge
ukljuene osobe). Skala je korisno sredstvo
tokom poetne procene kada je korisnik upuen na tuu negu i pomo. Moe se koristiti
za praenje promena i evaluaciju usluga.
Zlostavljanje starih procena indikatora
rizika (CLSC Cassin, 1993, prema egarac i
Damonja Ignjatovi, 2010) predstavlja skalu koja sistematski registruje prisustvo indikatora rizika za zlostavljanja starih i odraslih
koji zavise od tue nege i pomoi. Procena
zlostavljanja starih zasniva se na faktorima
koji doprinose riziku, a obuhvata zlostavljanu
osobu, pruaoca nege, porodicu i druge znaajne osobe.
PROCENA
DEO
STAMBENA SITUACIJA
Stambena situacija podrazumeva osnovne karakteristike i opremu ivotnog prostora, to se razmatra
prema specifinim potrebama odraslog ili starog
korisnika i drugih lanova porodice. Odnosi se na
unutranjost, spoljanjost i neposredno okruenje
domainstva. Osnovna oprema podrazumeva vodu,
grejanje, sanitarne uslove, opremljenost za pripremanje hrane, mesto spavanja ukuana, istou i
bezbednost. Ovo se posmatra kao merilo za zadovoljavanje ivotnih potreba porodice i preko uticaja
na negu korisnika koji ima ograniene sposobnosti
da se stara o svojim svakodnevnim potrebama.
127
PROCENA
DEO
OKVIR 28.
PROBLEMI VEZANI ZA STANOVANJE I NJIHOV UTICAJ NA ZDRAVLJE
(ADAPTIRANO PREMA PARKINSON AND PIERPOINT, 2000)
Vlaga, kondenzacija i bu
astma, bronhitis i drugi respiratorni problemi,
artritis i reumatizam,
problemi u mentalnom zdravlju, depresija.
Hladnoa
respiratorne bolesti,
kardiovaskularne smetnje,
hipotermija,
povean rizik od padova,
problemi u mentalnom zdravlju, depresija i izolacija,
artritis i reumatizam.
Neispravni ili neodgovarajui elektrini kablovi
rizik od povrede izazvane strujnim udarom ili poarom,
rizik od povrede usled neispravnih osiguraa ili neadekvatno postavljenih, odnosno
neispravnih utinica za struju,
mogunost pada preko razvuenih kablova,
zabrinutost i anksioznost zbog mogunosti izbijanja poara.
Neispravni aparati za gas ili neispravne pei za ugalj
trovanje ugljen-monoksidom,
rizik od eksplozije gasa,
rizik od poara usled neispravnih dimnjaka.
ZAPOSLENOST
Zaposlenost je domen procene u kome se sagledavaju pokazatelji da li je korisnik zaposlen ili je to bio
tokom aktivnog radnog veka i ko je sve zaposlen od
lanova porodice. Osim toga, vana pitanja su i stabilnost zaposlenja (stabilno, pred otkazom, sezonski,
bez ugovora i sl.), kakva je organizacija domainstva
u odnosu na radno vreme, kakav to uticaj ima na
korisnikove porodine i druge uloge ili negu koja je
potrebna korisniku, kako lanovi porodice gledaju na
svoj posao ili nezaposlenost, te kako to utie na njihov odnos prema korisniku kome pruaju negu.
128
PRIHODI
Prihodi porodice se analiziraju preko dostupnosti
novanih ili drugih sredstava u odreenom vremenskom periodu. Razmatraju se pitanja dovoljnosti prihoda za zadovoljenje potreba porodice, dostupnost
raznih vrsta materijalnih pomoi i nain troenja
prihoda porodice. Vano je proceniti da li postoje
finansijske tekoe porodice koje utiu na korisnika
ili u kojoj meri korisnik doprinosi finansijskim tekoama porodice. U samoj proceni treba navesti:
iznos i vrstu prihoda, tj. opisati materijalno
stanje i tekoe, kako prihodi utiu na osnovne potrebe, ishranu, stambenu situaciju, kako
korisnik i porodica zadovoljavaju svoje osnovne i druge potrebe (kultura, odmor, zabava),
prisustvo finansijskih stresora (stabilnost prihoda, dugovi, vanredni rashodi),
finansijske probleme vezane za sistem socijalne zatite (neefikasnost, neinformisanost,
greke, kanjenje),
kako korisnik upravlja prihodima, odnosno
kako porodica koristi prihode, da li ih adekvatno rasporeuje, da li upravlja novcem razumno, planski, odgovorno, organizovano ili
se zaduuje, ne plaa, raune, itd. (u analizi
se razmatra kako se to odraava na korisnika
koji zavisi od tue nege i pomoi).
PROCENA
DEO
RESURSI ZAJEDNICE
Resursi zajednice podrazumevaju sva dostupna
sredstva, objekte i slube u sredini korisnika. To se
odnosi na slube primarne zdravstvene zatite, verske objekte, transport, snabdevenost i pristupanost prodavnica i mesta za odmor i rekreaciju (raspoloivost, povezanost sa drugim delovima grada,
posebno u odnosu na radno mesto i sl.). Sagledavaju se postojanje, pristupanost i mogunost korienja resursa zajednice i njihov uticaj na korisnika
i lanove porodice. Treba proceniti postojanje, dostupnost i nivo standarda tih institucija i usluga, kao
i njihov uticaj na porodicu, posebno kad su u pitanju
odrasle osobe sa invaliditetom i stari korisnici koji
imaju umanjenju sposobnost za staranje o sebi.
129
DEO
INTERVJU SA RODITELJEM
PRILIKOM PROCENE
POTREBA DETETA
Osnovni pristup u intervjuisanju roditelja kombinuje prikupljanje injenica uz istovremeno izazivanje
oseanja i razmiljanja roditelja o svakom detetu u
razliitim fazama njegovog razvoja.
U potrazi za oseanjima i gleditima roditelja
tokom trudnoe, nakon roenja i tokom razvoja deteta ili mlade osobe moe se koristiti
tehnika vremenske linije (egarac i Damonja Ignjatovi, 2010).
OKVIR 29.
EMA ZA INTERVJUISANJE RODITELJA
(ADAPTIRANO PREMA JONES, 2010)
I Ciljevi i proces procene i pitanja poverljivosti
II Prezentovani problem ili oblasti u kojima postoji zabrinutost za dete
gledite svakog pojedinanog roditelja o nainu na koji oni obezbeuju staranje
o detetu/deci,
svaki dogaaj u kome je detetu/deci nanesena povreda ili teta,
gledite svakog pojedinanog roditelja o potrebnim promenama u odgovarajuim oblastima.
III Trenutno zdravstveno i psihiko stanje
dete/deca,
roditelj/roditelji.
IV
131
DEO
OKVIR 29.
EMA ZA INTERVJUISANJE RODITELJA
(ADAPTIRANO PREMA JONES, 2010)
V Lini istorija i razvoj svakog roditelja
detinjstvo i adolescencija,
obrazovanje,
radno iskustvo i zaposlenost,
iskustva roditelja sa odgajanjem tokom detinjstva,
lini odnosi (prijateljski i odnosi sa intimnim partnerima),
istorija antisocijalnog ponaanja, ukljuujui delikventno ponaanje,
zloupotreba supstanci,
istorija mentalnog zdravlja.
POSMATRANJE
Posmatranje je sastavni i neizbeni deo procene roditeljstva, detetovih potreba i naina na koji porodica funkcionie u okruenju. Znaajno je zabeleiti
podatke prikupljene posmatranjem o roditeljima i
drugim odraslima ukljuenim u ivot deteta i o svakom detetu u formular procene i u listu praenja,
kontakata i rada na sluaju. Belee se ponaanja i
izraena oseanja, karakteristike govora, a kod dece
i igra i aktivnosti tokom kontakta. Posmatranje porodinih interakcija je vano za formiranje procene,
132
gde se zapaaju ponaanja i oseanja izmeu roditelja i drugih odraslih, roditelja i dece i opta atmosfera u porodici.
Osnovni fokus u posmatranju je interakcija izmeu roditelja i deteta i ona nam slui za procenu u
prvih pet od est domena u okviru za procenu kapaciteta roditelja. Potrebno je beleiti pozitivne primere, kao i one koji izazivaju zabrinutost u okviru
posebnih domena procene. Kako bi se stekla celovita slika, korisno je ukoliko voditelj sluaja ima prilike
da posmatra interakcije roditelja i deteta u razliitim
okruenjima, kao i da posmatra obavljanje roditeljskih zadataka (npr. hranjenje, presvlaenje, teenje
deteta, pomo u domaim zadacima i sl.). Znaajno je videti odgovor deteta na ponaanja roditelja
ili odgajatelja, a znaajne su i opservacije vezane za
status obrazaca afektivne vezanosti.
Prilikom posmatranja je vano da se izbegne
preuranjeno zakljuivanje i rano davanje znaenja
posmatranim sadrajima. U praksi socijalnih slubi je uobiajena upotreba naturalistikog metoda
posmatranja, to podrazumeva da se korisnik posmatra u svom neposrednom, prirodnom okruenju, npr. u kui ili koli, kako bi se bolje razumeli
ponaanje korisnika u okruenju i ekologija sredine
(Fawcett, 2009). Meutim, gomila nestrukturiranih
podataka, bez usmerenja ta se i zato posmatra,
moe da ometa davanje smisla informacijama. Stoga je prilikom posmatranja korisno usmeriti panju
na nekoliko unapred definisanih oblasti. Mogue je
prikupiti veliki broj preciznih i fokusiranih informacija o specifinim domenima procene korisnika.
DEO
OKVIR 30.
FORMAT ZA POSMATRANJE DETETA
a) Aspekt: kako dete predstavlja sebe
fiziki aspekt (teina i visina u skladu sa uzrastom, malformacije, higijena, nain
oblaenja, psiholoki i mentalni razvoj i sl.),
zdravstveni status (od ega obino oboljeva, kako se hrani, nono mokrenje i
sl.),
jezik (slobodan, mucanje, sposobnost da pria o svom iskustvu i sl.),
motorika (kree se nezavisno, aktivni/pasivni pokreti, motorika kontrola i sl.),
karakter i emocionalna ekspresija (sreno, nezainteresovano, radoznalo, otvorenog uma, agresivno, ljubazno, uplaeno, oprezno).
b) Kapacitet: ponaanje deteta
igra (koje su mu uobiajene igre, sa kim, koja mu je igra omiljena),
obrazovanje (razred, uspeh, pohaanje kole ili vrtia, uee u kolskim aktivnostima, domai zadaci i sl.),
rad (koje radne aktivnosti obavlja, kada, koliko vremena, dobrovoljno ili je obavezano),
nivo autonomije (vodi rauna o svom telu, samo se umiva i kupa, oblai, odgovorno je za svoje uenje, voljno da pomogne drugima, preuzima odgovornost
za porodicu i sl.).
c) Odnosi: kakve odnose ima sa drugima
sa roditeljima, majkom i ocem (verbalna i neverbalna komunikacija, fizika i
afektivna bliskost, doivljaj pripadnosti, nain na koji razgovara sa roditeljima,
poverenje),
sa drugim odraslima, srodnicima, nastavnicima,
sa vrnjacima (ko su mu prijatelji, ponaanje deteta u grupi vrnjaka, komunikacija i sl.).
d) Doivljaj socijalnog radnika
kako vidim ovo dete (da li je iskreno, da li pati),
kako reagujem na njihove stavove i ponaanja (titim ga, postajem ljutit).
OKVIR 31.
FORMAT ZA POSMATRANJE PORODICE
a) Struktura porodice
sastav, tip porodice, deca u porodici.
b) Ljudski resursi porodice
obrazovanje,
okruenje (karakteristike i kontekst domainstva),
zdravstveno stanje lanova porodice,
rad i zaposlenost,
prihodi,
socijalna mrea.
c) Kvalitet odnosa u porodici
partnerski odnos (ljubav, recipronost, dominacija, disproporcija),
uloge majke i oca,
ljubav i odgovornost prema deci,
kapacitet za pouavanje dece.
133
DEO
OKVIR 31.
FORMAT ZA POSMATRANJE PORODICE
d) Edukativni zadaci porodice
stvaranje adekvatne klime u porodici,
staranje o svojim lanovima (integritet, zatita, neodlono reagovanje),
poduavanje (privrenost, pravila, instrukcije, igra).
e) Dobrobit porodice, porodica je zdrava kada
postoje kohezija, jasna razlika meu generacijama i autonomija pojedinaca,
postoje dobri odnosi meu lanovima (roditeljima, decom i roditeljima, braom
i sestrama),
postoji stabilnost i prilagodljivost organizacije,
lanovi porodice imaju dovoljno kompetencija za reavanje problema, donoenje odluka, reavanje konflikata, nalaenje reenja i upravljanje porodinim
ivotom.
134
DEO
UKLJUIVANJE DETETA
U PROCENU
Jedini siguran nain da dete bude u fokusu procene
i planiranja jeste da se u svakom pojedinanom sluaju razmatra perspektiva deteta. Praktini i etiki
razlozi zahtevaju da se sa decom komunicira direktno, da se aktivno trai njihovo gledite i da se sluaju njihova iskustva (Hutton and Partridge, 2006).
Kada donoenje odluka i planiranje odraava njihova gledita i tenje, deca i mladi su spremniji da slede predviene intervencije ili promene, ak i kada
se ne slau sa njima u potpunosti. Deci je vano da
imaju potpune informacije o sopstvenoj situaciji i o
moguim nainima podrke. Kada su u pitanju deca
sa smetnjama u razvoju ili kada struni radnik ne
govori maternji jezik deteta mogu biti potrebne obimnije aktivnosti pripreme i dodatna podrka.
U studiji Kliverove (Cleaver et al., 2011) deca i
mladi su izjavljivali da bi procena bila bolja kada bi
socijalni radnici sluali decu, uvaavali njihova gledita, verovali u ono to im deca kau, objanjavali
ono to se dogaa tokom procene i obezbedili pisane informacije kao podsetnik deci oko onoga ta
se desilo i ta sve moe da se deava u budunosti.
Stoga je u komunikaciji sa decom i mladima korisna
kreativna upotreba razliitih metoda i sredstava kao
to su papir i olovka za raznovrsne strukturirane ili
nestrukturirane crtee, genogram, deija eko-mapa,
Linija ivota, sredstva kao to su Tri kue, Vila
i arobnjak, Ja u centru i sl. (Turnell, 2011; Avramovi et al., 2014). Ova sredstva pomau strunim
radnicima da:
135
DEO
TABELA 32.
USLOVI ZA DELOTVORNO UEE DETETA U PROCENI (DALZEL AND CHAMBERLAIN, 2006)
136
4
DEO
137
DEO
EFEKTIVNA
KOMUNIKACIJA SA
ODRASLIM I STARIJIM
OSOBAMA
IZGRADNJA ODNOSA
Komunikacija sa korisnicima je osnovno sredstvo sa
uspostavljanje odnosa saradnje i dostizanje pozitivnih ishoda u ivotu korisnika. Kvaliteti strunog radnika kao to su otvorenost, potovanje, iskrenost,
pouzdanost i neosuivanje esto se navode kao
osnova za korienje vetina komunikacije u izgradnji pomagakog i saradnikog odnosa. Istraivanja
ukazuju na to da korisnici ovim kvalitetima dodaju i toplinu i smisao za humor (Lefevre, 2008), to
podvlai znaaj pokazivanja ljudskog aspekta kod
profesionalnog pomagaa.
Intervencije i usluge donose mogunosti za
unapreenja kvaliteta ivota korisnika i lanova
porodice. Istovremeno, vano je imati na umu da
TABELA 33.
KLJUNI ELEMENTI U POMAGAKOM ODNOSU (EGAN, 2007)
138
DEO
KOMUNIKACIJA SA OSOBAMA
KOJE IMAJU TEKOE U
VERBALNOM IZRAAVANJU
Dobre vetine komunikacije predstavljaju osnovu za
obezbeivanje kvalitetnih usluga ranjivim grupama
odraslih i starih korisnika i vaan su sastavni deo osiguranja bezbednosti kod ovih korisnika. Kod odreenih grupa odraslih i starih osoba vea izloenost
rizicima od zloupotrebe i nasilja esto je povezana
sa njihovim ogranienima u komunikaciji, bilo da ta
ogranienja proistiu iz unutranjih (biolokih) ili
139
spoljanjih (socijalnih) izvora (Goble, 2009). Omoavanje korisnika je najdirektnije vezano za stvaranje mogunosti da se njihov glas uje i da oni u
svom okruenju ostvare uticaj na okolnosti koje ih
se tiu.
Komunikacija obuhvata razmenu informacija i
ideja, izraavanje emocija, socijalnu i kulturnu interakciju. Takoe, funkcije komunikacije su testiranje
realnosti, identifikovanje i saoptavanje injenica
i misli, kao i izraavanje identiteta (Crystal, 1992).
Osim verbalnog izraavanja, komunikacija obuhvata
gestove, izraze lica, poloaj tela i distancu u prostoru, kontakt oima te verbalne i paraverbalne signale kojima ljudi saoptavaju svoje poruke. Stoga
je komunikacija osnovno sredstvo za konstruisanje
naeg doivljaja o tome ko smo, ta mislimo o sebi
i kako se odnosimo prema spoljanjem svetu. Oteenja u komunikaciji znatno utiu na sve ove oblasti
ivota i znaajno poveavaju rizik od socijalne izolacije i iskljuenosti osobe, a utiu i na oteenja u
psihosocijalnom razvoju i funkcionisanju, zdravlju i
dobrobiti.
UNUTRANJI I SPOLJANJI
FAKTORI OTEENJA
SPOSOBNOSTI ZA KOMUNIKACIJU
Oteenja u sposobnostima za komunikaciju mogu
da proistiu iz unutranjih (intristikih, uglavnom biolokih) i spoljanjih (ekstristikih, tj. socijalnih, kulturnih, ekonomskih, politikih) faktora.
Unutranji faktori koji dovode do oteenja komunikacije odnose se na oteenja intelektualnog
funkcionisanja koja su povezana sa razliitim poremeajima: intelektualnom ometenou, povredama mozga, neurolokim poremeajima i mentalnim
oboljenjima. Ove tekoe mogu nastati iz razliitih
razloga, npr. oteenje mozga kao posledica modanog udara, saobraajne nesree, genetskih ili
metabolikih poremeaja koji utiu na razvoj fetusa
ili deteta (Daunov sindrom, neki poremeaj iz autistinog spektra i sl.) ili degenerativnih procesa kao
to je Alchajmerov poremeaj. Kod nekih od ovih
stanja mogue je utvrditi tipian obrazac oteenja
komunikacije. Nezavisno od uzroka, uticaj na komunikaciju pojedinca u ovim sluajevima povezan je sa
delom mozga koji je pogoen, pa neki aspekti sposobnosti za komunikaciju mogu biti ouvani.
Senzorna oteenja takoe spadaju u intristike
faktore koji ometaju komunikaciju. Oteenja vida
ometaju primanje i tumaenje brojnih neverbalnih
signala, a oteenja sluha ometaju primanje i tuma-
DEO
enje zvunih signala. Kombinacija senzornih smetnji i intelektualne ometenosti stvara posebno teke
okolnosti za razvoj emocija i ponaanja kod dece i
kasnije odraslih, a esto predstavlja glavni faktor rizika za razvoj ozbiljnih problema u ponaanju.
Spoljanji, ekstristiki faktori koji ometaju komunikaciju potiu iz okruenja osobe. Ponekad se
smetnje u razvoju kod dece ne prepoznaju dovoljno
rano, pa dete tokom ranog razvoja ne dobija odgovarajue podsticaje za razvoj svojih komunikacionih
sposobnosti. Takoe, doskora je bila rairena praksa socijalne izolacije dece i odraslih sa smetnjama
(u porodici i u velikim rezidencijalnim institucijama),
gde su njihove potrebe bile ignorisane ili omalovaavane, jer se smatralo da dolaze iz bolesnog uma.
Takoe, poto je komunikacija kod ovih osoba vie
neverbalna nego verbalna, njihove aktivnosti se
esto posmatraju kao agresivni ispadi ili uznemirenost. To je sve doprinosilo daljoj patologizaciji osoba, dovodilo do primene medikamentoznih terapija,
a esto i nasilnih ili ograniavajuih programa za
modifikaciju ponaanja, do izolacije od drutva i do
marginalizacije u drutvu.
Najvaniji spoljanji faktor je percepcija osoba sa
smetnjama u komunikaciji od strane profesionalaca, porodice i ireg drutva. Profesionalci iz pozicije
eksperta stavljaju korisnike u pasivnu poziciju. To
onemoguava korisnike da komuniciraju o svojim
gleditima, eljama i potrebama i da uestvuju u odlukama koje ih se tiu. Ovakva percepcija profesionalaca i osoblja koje je angaovano u nezi i staranju
predstavlja glavni izvor institucionalnog zlostavljanja.
Svakodnevno iskustvo korisnika da ih niko ne
slua, da nemaju vremena ni prilike da iskau svoje
potrebe, htenja i elje moe imati ozbiljno onesposobljavajue dejstvo (Goble, 2009:125).
Efekti ovakvih okolnosti obuhvataju ozbiljna
oteenja samoprocene, depresivna i anksiozna stanja i oboljenja i raznovrsne probleme u ponaanju
od potpunog povlaenja i pasivnosti (tzv. nauene
bespomonosti) do samopovreivanja i agresivnih
ispada.
140
RAZUMEVANJE KOMUNIKACIONIH
POTREBA KORISNIKA
Struni radnici centra za socijalni rad treba da steknu znanja i razviju vetine delotvorne komunikacije sa raznovrsnim korisnicima, pruaocima nege ili
njihovim zastupnicima. Treba razumeti i faktore koji
utiu na komunikaciju te znake i tehnike koji olakavaju komunikaciju. Osnovno je da se struni radnik
usmeri na pojedinca korisnika i njegove potrebe, a
ne na stanje ili sindrom kojim je on pogoen.
Veoma je znaajno proceniti i organizovati fiziko okruenje tako da ono olakava komunikaciju. Vizuelni simboli postavljeni na strateka mesta mogu
da olakaju snalaenje i komunikaciju osobama sa
oteenima sluha ili sa intelektualnom ometenou.
Tekstualni znaci na Brajevom pismu i postavljanje
staza za kretanje osoba sa oteenjima vida olakavaju komunikaciju. Za organizovanje okruenja
koje olakava komunikaciju potrebno je konsultovati same korisnike i udruenja osoba sa razliitim
smetnjama, to sve doprinosi stvaranju kolaborativne kulture u socijalnim slubama.
Dobra komunikacija zavisi od brojnih faktora:
od toga kako su uesnici zainteresovani i motivisani za komunikaciju,
od sluha osobe,
od vida osobe,
od naina na koji se osoba izraava (verbalno
i neverbalno) u odnosu sa drugima,
od naina na koji osoba razume ta se deava,
od kulturnih, etnikih ili verskih faktora koji
oblikuju nain miljenja.
Ponekad je teko razumeti ta druga osoba kae
jer se to znaajno razlikuje od naina na koji mi razumemo stvari. Stoga je vano da korisnik ima podrku osobe koja razume njegova uverenja ili nain
razmiljanja i izraavanja.
DEO
OKVIR 32.
PREPORUKE ZA USPOSTAVLJANJE KOMUNIKACIJE
(ADAPTIRANO PREMA DURHAM ELDER ABUSE NETWORK, 2011)
Pitanja za poetak razgovora
a) Pitajte osobu kojim znakom odgovara sa da.
b) Pitajte osobu kojim znakom odgovara sa ne.
c) Pitajte osobu moe li da ita.
d) Pitajte osobu moe li da pie.
e) Proverite svoje razumevanje ogranienih vetina verbalnog izraavanja osobe,
npr. Koliko sam razumeo, vi niste u stanju da priate. Da li je u redu ako koristim neke slike ili simbole dok priam sa vama?
f) Kada osoba pokae na sliku ili simbol, izgovorite svaku re glasno, tako da korisnik potvrdi da je u pitanju tana re.
g) Pomou ugovorenog znaka ili simbola za da ili ne proverite da li ste jasno
razumeli poruku korisnika, npr. Vi kaete da ste gladni, da li je tako?
Pravila za uspenu komunikaciju
1) Sedite tako da gledate pravo u lice osobu sa kojom komunicirate.
2) Odravajte kontakt oima.
3) Razgovor treba da se odvija u prostoriji u kojoj je mogua privatnost, bez prekidanja razgovora sa strane.
4) Direktno se obraajte korisniku, a ne osobi koja je u njegovoj pratnji.
5) Koristite termine iz svakodnevnog govora, koji su razumljivi korisniku i bliski njegovoj kulturi.
6) Govorite uobiajeni i prijatnim tonom; ne govorite glasno, polako niti snishodljivo.
7) Omoguite korisniku dovoljno vremena za komunikaciju. Ne pourujte ga i nemojte umesto njega odgovarati na pitanja da biste bre doli do odgovora.
8) Tiina nije pogrena. Ne mora stalno da se pria.
9) Ne prekidajte korisnika koji pokuava da komunicira.
10)
Lake je komunicirati pojedinanim reima nego celim reenicama.
141
Ogranieno razumevanje (nerazvijena sposobnost shvatanja onoga to je reeno) prevladava se tako to se govori polako, prilagoava renik, objanjavaju sloene ideje i
stalno ponavljaju najvanije take.
Tekoe u izraavanju (nerazvijena sposobnost saoptavanja poruka drugim ljudima)
prevazilaze se korienjem simbola, slika i
crtea kako bi se objasnili sloeni koncepti,
misli i oseanja.
Nerazvijena sposobnost za tolerisanje promene prevladava se svoenjem potrebnih
promena na najmanju moguu meru. Postoje
shvatanja da osobe sa kompleksnim potrebama uglavnom ne ele velike promene ili ih ne
ele u isto vreme kada i profesionalci, pa je
intervencije bolje usmeriti na odravanje aktuelnog stanja, nego na promene.
Nerazvijena sposobnost za samokontrolu
moe se na kognitivnom nivou prevladati estim ponavljanjem jednostavnih informacija,
sve dok se one ne usvoje.
DEO
PARTICIPACIJA
KORISNIKA
Osposobljavanje ljudi da donose odluke i vre izbor nesumnjivo je kompleksan proces koji zahteva
vreme i posveenost. Odnos treba da se zasniva na
konsultaciji (koja omoguava profesionalcima da
gledita korisnika ukljue u proces donoenja odluka), participaciji (kada postoji odreen stepen
OKVIR 33.
ODLIKE SOCIJALNIH SLUBI I USLUGA
KOJE SU CENTRIRANE NA KORISNIKA
1) Potovanje i uvaavanje korisnika.
2) Pregovaranje i pravinost prilikom odluivanja.
3) Pouzdano, iskreno i podravajue osoblje.
4) Ukljuivanje korisnika u donoenje odluka.
5) Potpune i pristupane informacije i raspoloivi saveti.
6) Prepoznavanje snaga korisnika.
7) Potovanje ljudskih prava.
8) Sagledavanje razlika i raznolikosti kao prednosti.
142
4
DEO
143
DEO
PROCENA STATUSA
AFEKTIVNE VEZANOSTI
Teorija afektivne vezanosti ili privrenosti (Bolby,
1980) objanjava regulaciju afekata i razvoj linosti
u kontekstu odnosa sa bliskim osobama. Kako je
kvalitet odnosa sa bliskim osobama osnova za socijalni i emocionalni razvoj deteta, ova teorija je veoma znaajna za socijalne radnike i druge profesionalce koji rade sa decom i porodicama. Ponaanje
deteta se moe razumeti kao adaptivna strategija,
koja se razvija u okruenju u kome se bliska osoba
ili osobe staraju o njemu. Ve tokom prvih meseci
ivota odoje stie doivljaj o tome na koji nain
moe da dobije zatitu, utehu i smirenje. Specifinu
povezanost stvaraju ponovljene interakcije izmeu
odojeta i primarnog odgajatelja (najee majke),
u situacijama kada dete pokazuje uznemirenost.
Afektivna vezanost nije sinonim za ljubav i ne moe
da opie na sveobuhvatni nain interakcije roditelja
i deteta koje se sastoje jo i iz hranjenja, stimulacije, igre ili reavanja problema (Prior and Glaser,
2006). Deca esto imaju vie figura afektivne vezanosti, mada su one najee organizovane hijerarhijski (Howe, 2010), pa dete moe traiti utehu
ili zatitu od npr. oca ili babe ukoliko je ne dobije
od majke.
Deca mogu da doive pretnju iz razliitih izvora:
internih (glad, bolest, bol),
eksternih (opasnost, pretnja, strah),
gubitak odgajatelja, bilo da je u pitanju fiziki,
psiholoki ili emotivni gubitak.
Kada detetovo ponaanje afektivne vezanosti
nije aktivirano, njegova mentalna energija moe da
se usmeri na uenje o okruenju i sopstvenom mestu u njemu. To je istraivako ponaanje koje se
sastoji iz igre, radoznalosti, traenja novina, razmene i istraivanja. Odnos odgajatelja koji ne uspeva
da pomogne detetu da se osea sigurno i emocionalno stabilno uveava rizik da e sistem afektivne vezanosti biti hronino prekomerno aktiviran, a
da e istraivako ponaanje deteta biti smanjeno
145
DEO
146
DEO
147
Najvei rizik za razvoj dezorganizovane afektivne vezanosti postoji kod dece koja su se suoila za
fizikim i seksualnim zlostavljanjem, zanemarivanjem, depresijom i zloupotrebom supstanci od strane roditelja, nasiljem meu intimnim partnerima i viestrukom promenom smetaja (Howe, 2005). Ova
deca su sklona da razviju probleme u ponaanju (to
obuhvata agresivno i nasilniko ponaanje) i probleme mentalnog zdravlja. Sazrevajui, dezorganizovana deca esto uspevaju da razviju koherentniju,
mada obino krhku predstavu sebe kao manje bespomonih i zavisnih od milosti drugih. Sa roditeljima
koji su nedostupni i zastraujui, ova deca poinju
da preuzimaju kontrolu nad sopstvenim potrebama
i bezbednou. Tako se razvijaju raznovrsna kontroliua ponaanja i strategije, ukljuujui kompulzivno pokoravanje, kompulzivnu brigu o drugima i
kompulzivno oslanjanje na sebe (Crittenden, 1995).
Ove kontroliue strategije predstavljaju nastojanja
dece da brinu sama o sebi, poto to drugi ne rade
na odgovarajui nain, i da kontroliu kako ne bi bila
kontrolisana.
Deca sa dezorganizovanim obrascem afektivne
vezanosti doivljavaju sebe kao osobe koje su sposobne da uznemire i naljute druge, odnosno kao mone i loe, neranjive ali nevoljene, same i zastraujue.
Ova deca imaju tekoe da prepoznaju sopstvena
emocionalna stanja i emocionalna stanja drugih, nisu
popularna meu vrnjacima i lako pripisuju drugima
neprijateljske namere. Otuda iskazuju izrazitu agresiju i povlaenje iz drutva, probleme u ponaanju i
mentalnom zdravlju. Dinamika dezorganizovanog/
kontroliueg obrasca afektivne vezanosti moe da
objasni ponaanje mnoge dece koja napadaju ili seksualno zloupotrebljavaju drugu decu i ivotinje, dece
koja imaju izraen poremeaj ponaanja i lo kolski
uspeh (Cicchetti 1989; Crittenden 1996; Howe 2005).
Obrasci afektivne vezanosti, roditeljska ponaanja i
ishodi kod dece prikazani su u Tabeli 34.
DEO
TABELA 34.
OBRASCI AFEKTIVNE VEZANOSTI, RODITELJSKA PONAANJA I ISHODI KOD DECE (ADAPTIRANO PREMA IWANIEC, 2004)
OBRAZAC ODNOSA
AFEKTIVNE VEZANOSTI
KOD DECE
PONAANJA
RODITELJA/
ODGAJATELJA
EFEKAT NA
RAZVOJNE ISHODE
KOD DECE
Izbegavajui/anksiozni
Neprijateljsko; odbacujue;
kritizersko; odbojno; nepodravajue; neresponzivno na znake
uznemirenosti; nekomunikativno; izbegava fiziki kontakt sa
detetom.
Anksiozni/ambivalentni
Zanemarujue; nepodravajue;
dezorganizovano; neosetljivo;
odbacujue; haotino.
148
poverenja podstiu psiholoku dobrobit, samopouzdanje, poverenje u sebe i rezilijentnost. Roditeljima se moe pomoi da unaprede svoje roditeljske
vetine, da razviju veu svest o potrebama deteta,
odnosno osetljivost i zainteresovanost za potrebe
deteta.
Sposobnost socijalnog radnika da ostane raspoloiv i konzistentan u pristupu porodici obezbeuje
siguran pomagaki odnos koji moe da obezbedi
bolje razumevanje sopstvenih okolnosti i ponaanja.
Nastavnici, srodnici, hranitelji, drugi odgajatelji i vrnjaci mogu takoe da ponude odnose u kojima deca
i odrasli imaju priliku da razviju pozitivnije i sigurnije
vienje sebe i drugih (Wilson et al., 2008).
Status afektivne vezanosti se obino razmatra
unutar tri aspekta: detetova privrenost roditelju ili
odgajatelju, obezbeenje nege od strane roditelja
te seanja i iskustva roditelja o privrenosti tokom
njihovog detinjstva. Tokom razgovora sa roditeljima
postavljaju se pitanja o ponaanjima u vezi sa afektivnom vezanou i separacijom tokom razvoja za
svako dete te o nainu na koji je dete reagovalo na
promene kao to su polazak u vrti ili kolu, bolesti,
promene u okruenju, traume i povrede.
Moda e biti potrebno da se prikupe podaci o
tome kako dete reaguje kada ga uvaju drugi (ro-
5
DEO
149
DEO
PROCENA
PRUAOCA NEGE
Prualac nege je osoba koja obezbeuje negu i staranje odraslom lanu porodice, srodniku, prijatelju ili
susedu koji bez te pomoi ne moe da funkcionie
u svakodnevnim okolnostima ivota usled starosti,
bolesti ili ometenosti. To nisu osobe koje su zaposlene i plaene za obezbeenje nege. Onie su dragoceni saradnici u obezbeenju odgovarajueg paketa usluga korisnicima. Pruaoci nege takoe imaju
potrebu za podrkom da bi bili u stanju da obezbeuju redovnu i kvalitetnu negu ranjivim odraslim
ili starim korisnicima. U nekim situacijama je neophodno sagledati potrebe pruaoca nege odvojeno
od potreba korisnika, tj. osobe kojoj oni obezbeuju
negu i staranje.
Raznovrsna meunarodna istraivanja poslednjih godina pruila su mnotvo dokaza o potrebi da
se proceni zdravlje onih koji pruaju negu ranjivim
odraslim i starim osobama te da se ti pruaoci nege
obue i da im se prui podrka. Jasno je da pruaoci
nege imaju sopstvene potrebe koje je potrebno proceniti kako bi oni ostvarili svoja prava i obezbedili
delotvornu negu korisnicima (New Zealand Guidelines Group, 2003; Guberman et al., 2001).
Starijim osobama negu najee pruaju ene,
a u sluaju da brinu o supruniku, i one same su u
poznijim godinama. Pruaoci nege u srednjim godinama, koje nazivaju i sendvi generacijom (Heller
and Factor, 1993), esto istovremeno brinu o ostareloj osobi i sopstvenoj deci i potrebna im je podrka da izvre sva zaduenja. Istraivanja su utvrdila da procena potreba pruaoca nege koju prate
odgovarajue intervencije smanjuje teret i doprinosi
150
5
DEO
TABELA 35.
PITANJA ZA PROCENU POTREBA PRUAOCA NEGE
VREME I AKTIVNOSTI
Koliko esto poseujete osobu o kojoj se starate (svaki dan, nekoliko puta nedeljno,
jednom nedeljno, ree)?
Koliko se sati nedeljno starate o X? (Tu se rauna vreme koje provedete sa osobom
o kojoj se starate i vreme za stvari koje radite za nju.) Da li pomaete osobi u:
Kunim poslovima?
Kupovini?
Kuvanju?
Kupanju?
Odlasku u toalet?
Neem drugom u vezi sa linom higijenom?
Da li joj perete i peglate rublje?
Da li je uvate?
Da li je podiete ili pomerate, pomaete pri kretanju?
Da li je izvodite iz stana?
Da li joj pomaete u baratanju novcem, podiete penziju i sl.?
Da li joj pomaete tokom dana ili noi, ili i jedno i drugo?
Da li joj jo neko pomae? Koliko? U emu?
Da li biste eleli da vam jo neko pomae? Navedite zadatke oko kojih vam je potrebna dodatna pomo (prvo stavite najvanije).
Da li imate dovoljno vremena za druge porodine obaveze, da budete sa svojom
decom i sl.?
ZDRAVLJE
Da li osoba o kojoj brinete ima neke zdravstvene probleme sa kojima se teko snalazite? Opiite ih.
Da li vi imate neke zdravstvene probleme? Ukoliko imate, da li su se oni pogorali
usled staranja o osobi? Opiite ih.
Da li dovoljno spavate?
Da li ste pod stresom ili se oseate depresivno?
Da li to to se starate o osobi ima negativan uticaj na vae zdravlje?
DOIVLJAJ I IZBOR
Da li imate doivljaj da nemate drugog izbora nego da se starate o osobi?
Da li moda imate doivljaj da ne moete vie ili da moete nastaviti da brinete o
osobi samo ako smanjite angaovanje? To mnogi pruaoci nege oseaju, vano mi
je da znam ta vi oseate.
ta biste najvie eleli da promenite u vaim okolnostima?
RAD I SLOBODNO VREME
Da li radite? Ako da, koliko sati nedeljno?
Da li va poslodavac zna da brinete o osobi, da li moete da uzmete slobodne dane
ili sate u kriznim situacijama?
Da li moete da radite i brinete o osobi? Objasnite.
ta bi vam olakalo staranje o osobi ili posao koji obavljate?
Da li biste eleli da ponete da radite ili uite?
Da li postoje neke stvari koje vas relaksiraju i u kojima uivate, a koje vie ne radite
zbog obaveza oko pruanja nege (npr. hobi, posete prijateljima, odlazak u bioskop
i sl.)?
Kada ste poslednji put imali ceo dan za sebe onako kako vama odgovara?
STANOVANJE
Da li ivite sa osobom o kojoj se starate? Da li vam to odgovara? Ukoliko ne, opiite.
Da li osoba o kojoj se starate ima tekoe u kretanju po kui (da li moe da se popne uz stepenice, da se okupa sama i sl.)?
Da li treba da pomaete osobi u kretanju? Ukoliko da, da li to moete da radite na
nain koji kod vas nee izazvati bol ili povredu? Postoji oprema koja i vama i osobi
o kojoj se starate moe olakati ivot.
151
DEO
POTREBNA PODRKA
Da li su vam potrebne dodatne informacije o stanju u kome se nalazi osoba o kojoj
se starate?
Ukoliko podiete, okreete ili nosite osobu o kojoj se starate, da li bi vam bila potrebna obuka ili saveti u vezi s tim?
Ukoliko osoba o kojoj se starate ima teko ponaanje, da li bi vam bila potrebna
obuka ili saveti u vezi s tim?
Kaite kako moemo da vam pomognemo da nastavite da se starate o osobi.
Koji bi mogui doivljaj u budunosti mogao da utie na vae angaovanje u pruanju nege?
Smatra se da su pruaoci nege pod visokim rizikom ukoliko su im ivot i zdravlje ugroeni usled
staranja o drugoj osobi, kao i ukoliko je dolo ili e
verovatno doi do ozbiljnih problema u mentalnom
zdravlju pruaoca nege. Ozbiljni znaci upozorenja
javljaju se i u situacijama kada prualac nege ima
doivljaj da vie nema kontrolu nad vrstom i brojem
zadataka koje obavlja, odnosno da nema kontrolu
koliko vremena provodi u brizi o osobi. Takoe, pod
visokim rizikom su i pruaoci nege koji nisu u stanju
da obavljaju sopstvene porodine i kune obaveze,
kao i oni koji su zaposleni, koji treba da brinu i o
drugim lanovima porodice i sl. Nemogunost odravanja znaajnih socijalnih veza i odnosa (prijatelji,
rodbina) dodatno izoluje i poveava stres pruaoca
nege.
152
DEO
PROCENA
NAJBOLJIH INTERESA DETETA
U SPOROVIMA OKO VRENJA
RODITELJSKOG PRAVA U
RAZVODNIM I POSTRAZVODNIM
KONFLIKTIMA
POTREBE I PROBLEMI DECE I
RODITELJA TOKOM TRANZICIJA
IZAZVANIH SEPARACIJOM ILI
RAZVODOM
Odnosi sa roditeljima oblikuju socijalni, emocionalni,
lini i kognitivni razvoj deteta, a brojna istraivanja
nedvosmisleno ukazuju na nepovoljne efekte prekida u odnosima roditelja i deteta na razvoj i prilagoavanje deteta (Lamb, 1999). Raznovrsne studije
roditeljstva i dece u razvodu ukazuju na nekoliko
znaajnih tema:
Period nakon razvoda je obino izrazito emocionalno stresan i za decu i za roditelje; u tom
periodu javljaju se i smenjuju emocionalni
problemi kao to su anksioznost, depresija,
ljutnja, krivica i ozlojeenost (Amato, 2000;
Hetherington & Elmore, 2003; Wallerstein,
1989).
Kada se porodica prilagodi postrazvodnoj
situaciji, kompetencije roditelja se tokom
vremena poboljavaju, to doprinosi unapreenju porodine dinamike (Hetherington
& Elmore, 2003; Richards & Schmiege, 1993).
Nakon razvoda, mnoga deca razvijaju probleme u ponaanju kao to su agresija, neposlunost, delikvencija, lo uspeh u koli, niska
samokontrola i sl. (Hetherington et al., 1998;
Hetherington & Elmore, 2003; Wallerstein,
1989), a verovatnoa da e imati probleme u
prilagoavanju vea je 2 do 3 puta (Krauss &
Sales, 2000).
153
Mnoga deca iz razvedenih porodica i u odraslom dobu ostaju pod nepovoljnim uticajem
razvoda roditelja, npr. imaju nizak socio-ekonomski status, emocionalno su nestabilne
osobe, imaju brane probleme i kod njih postoji vea verovatnoa da e se i sami razvesti
(Amato, 2000).
Deca kojoj je uskraeno odravanje smislenih
odnosa sa jednim od roditelja izloena su znaajnim
psiholokim i socijalnim rizicima, ak i kada imaju veoma dobar odnos sa roditeljem koji se neposredno
stara o njima. Najpovoljniji ishodi se javljaju kod one
deca koja odravaju dobre odnose sa oba roditelja,
nezavisno od toga da li roditelji ive ili ne ive zajedno. Razliite studije (npr. Hetherington et al., 1998)
ukazuju na to da nakon razvoda, i to posebno prve
godine, roditeljski kapaciteti i majki i oeva znaajno opadaju. Tokom separacije i nakon nje, roditelji
imaju tendenciju da sopstvena oseanja pripisuju
deci i esto su nedovoljno svesni intenziteta potreba dece. Usled sopstvenih doivljaja ljutnje, odbaenosti i gorine moe se desiti da roditelji nemaju
dovoljno emocionalnih kapaciteta da odgovaraju na
emocionalne potrebe deteta. Istovremeno, deca u
ovim okolnostima esto namerno prikrivaju svoja
oseanja od roditelja. Viestruke tranzicije koje prate razvod pogaaju i decu i roditelje. Vrsta i jaina
reakcije deteta na ove okolnosti zavisi od uzrasta,
pola, okolnosti i situacije, a studije nedvosmisleno
pokazuju da deca razvedenih roditelja esto imaju
probleme u ponaanju, nisko samopotovanje i samoprocenu, depresiju i loiji uspeh u koli.
DEO
154
Amato (2000) je prikazao pet glavnih stanovita sa kojih se moe sagledati prilagoavanje dece
nakon razvoda. To su: odsustvo roditelja sa kojim
dete ne ivi, prilagoenost roditelja sa kojim dete
ivi, konflikti izmeu roditelja, ekonomske tekoe
i stresne ivotne promene, pri emu se roditeljski
konflikt smatra najistaknutijim faktorom. Ovaj autor
takoe smatra da kod dece u navedenim okolnostima ne treba razmatrati prosto prisustvo ili odsustvo
pojedinanih faktora, ve da treba razmotriti konfiguraciju resursa i stresora u ovih pet oblasti.
Postrazvodne porodice se mogu podeliti u tri
grupe (Lund, 1987):
a) harmonine (ili neutralne) porodice, u kojima
su odnosi izmeu roditelja kooperativni,
b) porodice u kojima postoje konflikti izmeu
roditelja koji se staraju o deci i
c) jednoroditeljske porodice, odnosno porodice
sa odsutnim roditeljem (odsutan je najee
otac).
Deca najbolje napreduju u harmoninim porodicama u kojima postoji saradnja roditelja. Najnepovoljniji ishodi su utvreni kod dece iz porodica u
kojima je jedan roditelj odsutan, odnosno u sluajevima kada je dete prekinulo kontakt sa jednim roditeljem ili kada je takav kontakt sporadian. Konflikt
meu roditeljima nije tako snaan prediktor nepovoljnih ishoda kao odsustvo roditelja koji se ne stara
neposredno o detetu nakon razvoda.
Osnovni cilj procene najboljih interesa deteta u
sporovima za vrenje roditeljskog prava i razvodnim
i postrazvodnim konfliktima jeste da se preporui
okruenje u kome e dete biti podrano i zatieno tokom narednih godina (Wallerstein, 1991:452),
to treba da omogui zdravo prilagoavanje deteta.
Zdravo prilagoavanje deteta omoguavaju odreeni zatitni faktori (Hetherington & Elmore, 2003;
Warshak, 1992; Hetherington & Stanley-Hagan,
2000; Kelly & Lamb, 2003; Hetherington & Reiss,
1998; Rutter, 1979), npr.:
a) kooperativno roditeljstvo,
b) smisleni odnosi sa roditeljskim figurama,
c) stabilna socijalna podrka u domainstvu,
d) pozitivno okruenje u zajednici.
Stoga je primarni zadatak procene najboljih interesa deteta u sporovima za vrenje roditeljskog
prava preduzimanje svih raspoloivih mera da se
uspostavi roditeljska saradnja i da roditelji dobiju
podrku da zajedniki donesu odluke o tome ta
je najbolje reenje za njihovo dete, odnosno decu.
Veoma je znaajno objasniti roditeljima da procena
u centru za socijalni rad ne slui tome da se dobije
odgovor na pitanje ko je bolji (ili kompetentniji) roditelj. U najveem broju sluajeva oba roditelja su
kompetentna, a njihova nesaradnja i konflikt mogu
znatno da umanje njihove kompetencije i izazovu
brojne probleme kod dece. Vano je preduzeti po-
DEO
155
Model za predikciju visokokonfliktnog razvoda koji su razvili Donston i Kembel (1988) ukazuje
na to da je, na individualnom nivou, konflikt izazvan
separacijom (oseaj ponienosti usled doivljaja
odbaenosti, alovanje izazvano gubitkom i opta
bespomonost da se odgovori na ugroavajue ivotne promene) u interakciji sa linim karakteristikama nekih osoba koje se razvode, pa su one posebno
sklone nerazreenom neprijateljstvu i odravanju
konflikta. Na nivou interakcija, kombinacija destruktivne dinamike meu suprunicima koja je u funkciji
intrapsihikog konflikta, istorija odnosa u braku, kao
i istorija iskustva ambivalentne ili traumatine separacije dovode do toga da bivi partneri jedno o drugome konstruiu negativnu, polarizovanu sliku. U
skladu s tim, ovi roditelji nastavljaju da gaje izrazito
nepoverenje prema drugoj strani i razvijaju uverenja
da se bore kako bi zatitili decu od pretpostavljenih
negativnih uticaja drugog roditelja.
Takoe, postoji realna zabrinutost za roditeljske
kapacitete osoba ije je funkcionisanje i rezonovanje kompromitovano emocionalnom nestabilnou
i kontinuiranim kriticizmom te umanjivanjem sopstvenih roditeljskih kapaciteta od strane biveg
suprunika. Disfunkcionalni porodini odnosi koji
nastaju na osnovu ovih unutranjih i meuroditeljskih konflikata posebno pogaaju odnos roditelja
i deteta i mogu dovesti do ozbiljnih problema u
razvoju emocija i ponaanja kod deteta (posebno
kod dece mlaeg uzrasta i kod deaka), to dalje
podstie konflikte. Na spoljnom, drutvenom nivou,
ove konflikte mogu provocirati ili podravati socio-ekonomski i kulturni stresori, kao i koalicije koje
su zasnovane sa znaajnim drugim osobama: sa
srodnikom, novi partnerom, ukljuenou centra za
socijalni rad, odnosom sa advokatom, nainom voenja i trajanjem sudskog procesa i sl. Tradicionalni
sudski proces je posebno plodno tlo za polarizaciju
gledita i podsticanje neprijateljstva i borbe za dokazivanje ko je u pravu (Johnson, 1994).
Trukat je 2002. godine opisao sindrom zlonamernog roditelja (prema Bati, 2010), gde roditelj
nastoji da otui dete i vodi kompletnu kampanju
protiv drugog roditelja i svima nastoji da pokae
kako je drugi roditelj lo i nepodoban. Dete u ovim
okolnostima moe da postane opsednuto negativnim karakteristikama drugog roditelja, da implicitno ili eksplicitno kritikuje, iznosi sarkastine komentare, ak i da pone da se ponaa paranoino. Da bi
ga ocrnio, roditelj moe optuiti drugog roditelja za
seksualno zlostavljanje deteta, moe izdejstvovati
da ovaj dobije otkaz na poslu i sl. Prolongirani konfliktni odnos izmeu bivih suprunika koji u centar
stavlja dete nije jedan specifian dogaaj, ve
...dugotrajan i kontinuirani atak na linost deteta, uz odsustvo emocionalne podrke, ega roditelji
najee nisu svesni Ova vrsta emocionalne zloupotrebe deteta dovodi do formiranja negativne
slike o sebi i naruenog samopotovanja (Bati,
2010:37).
DEO
156
najbolji interesi deteta podrazumevaju prepoznavanje i nalaenje adekvatnih odgovora na najosnovnije potrebe deteta u vreme porodine tranzicije. Na
ove potrebe je najbolje odgovoriti tako to se roditelji podravaju da ispune svoje roditeljske dunosti,
u emu treba da uestvuju socijalne slube, pravosue, a po potrebi i slube mentalnog zdravlja.
Termin najbolji ukazuje na to da, kada postoji nekoliko mogunosti vezanih za okolnosti deteta,
postoji situacija koja se sagledava kao najprikladnija
sa stanovita interesa deteta. Ovu situaciju treba sagledati pomou znanja i dokaza o deijem razvoju, ali
i linih, porodinih i sredinskih okolnosti deteta, to
obuhvata i pitanja kulture. Sudu se ne daje reenje
za problem niti je zakonom dozvoljeno donositi odluku umesto suda, ve treba trasirati put eljenih okolnosti. Preporuku, koja u skladu sa zakonu ima svrhu
da utie na odluku suda, treba formulisati tako da se,
ukoliko je mogue, definie situacija koja u najveoj
moguoj meri moe da podri uspeno prilagoavanje i dalji razvoj deteta, odnosno koja moe da ukae na implikacije razliitih situacija. Sa tog stanovita
treba razmotriti najmanje tri okolnosti:
1. ta su dobiti od promena u aktuelnom ivotnom aranmanu deteta u odnosu na mogue
tete usled takve promene?
2. Koji aranman u najveoj meri podrava kontakt deteta sa oba roditelja i kooperativno roditeljstvo?
3. Koji aranman u najveoj moguoj meri doprinosi bezbednosti deteta i umanjuje ili prevenira meuroditeljske konflikte?
Ovo su sloena pitanja koja zahtevaju paljivo
razmatranje individualnih okolnosti u kojima se dete
nalazi i usmeravanje roditelja na roditeljsku saradnju.
Interesi kao pojam oznaavaju ukupnu situaciju koja na najbolji nain moe da odgovori na
sveukupne potrebe deteta, a ne roditelja ili drugih
ukljuenih strana. Dobrobit deteta kao usklaenost
raznovrsnih interesa deteta predstavlja primarni
cilj procene, pa treba utvrditi koji su faktori najznaajniji za prilagoavanje i dalji razvoj deteta nakon
razvoda. U tu svrhu treba proceniti brojne aspekte
fizike, emocionalne i socijalne dobrobiti. Potrebno
je razmotriti sve relevantne faktore i odmeriti njihov
meusobni odnos.
Imajui u vidu celovitost i nedeljivost prava deteta prema Konvenciji UN, utvruju se faktori koji
aktuelno i u budunosti mogu da utiu na dobrobit
deteta (egarac, 2015; Canadian Coalition for the
Rights of Children, 2009; United Nations High Commitioner for Refugees, 2008), to obuhvata:
a) osiguranje bezbednosti deteta;
b) pol, uzrast, druga lina svojstva, prethodno
iskustvo i ivotne okolnosti deteta;
c) potrebe podsticanja fizikog, saznajnog,
emocionalnog i socijalnog razvoja i zatite
zdravlja i ivota deteta;
DEO
TABELA 36.
FAKTORI KOJI SE RAZMATRAJU PRILIKOM ODREIVANJA NAJBOLJIH INTERESA DETETA
U SPOROVIMA RODITELJA ZA VRENJE RODITELJSKOG PRAVA
157
DEO
8.
158
DEO
PROCENA RODITELJSKIH
KAPACITETA U SPOROVIMA ZA
VRENJE RODITELJSKOG PRAVA
Sposobnost roditelja da odgovori na potrebe deteta
u domenu fizikog, emocionalnog, socijalnog i duhovnog razvoja ima znaajne implikacije na razvoj
deteta. Oba roditelja, posebno onog koji se nakon
razvoda ili separacije primarno brine o detetu, treba
proceniti preko niza indikatora. Procena roditeljskih
kapaciteta se u ovim okolnostima obavlja sa stanovita sposobnosti roditelja da obezbede doivljaj sigurnosti kod deteta, a najee se procenjuju psiholoka stabilnost, roditeljski stil i istorija roditeljstva.
Psiholoka stabilnost. Poto je psiholoka stabilnost roditelja povezana sa prilagoavanjem deteta na roditelja, treba proceniti:
prisustvo mentalnih smetnji ili poremeaja,
to obuhvata psihotine poremeaje, poremeaje linosti i afektivne poremeaje, zloupotrebu supstanci, ukljuenost u kriminalna
ponaanja, fiziko, psiholoko ili seksualno
zlostavljanje drugih, uz obraanje posebne
panje na izloenost zlostavljanju u detinjstvu
(Gardner, 1999),
da li je stanje roditelja hronino ili situaciono
u okolnostima razvoda, tako da se oekuje
stabilizacija?
Ukoliko postoje indicije prisustva psihotinih
poremeaja, poremeaja linosti i afektivnih poremeaja, roditelja treba uputiti na specijalistiku psihijatrijsku procenu u odgovarajuoj ustanovi mentalnog zdravlja, a te nalaze treba koristiti i analizirati
u svetlu drugih nalaza i procena.
Roditeljski stil. Autoritativno ili demokratsko
roditeljstvo koje odlikuje visoka kontrola, tj. jasna
struktura i pravila, visoka toplina i usmerenost na
dete, povezano je sa najpovoljnijim razvojnim ishodima kod deteta. U okviru ovog stila, roditelj prema
detetu pokazuje toplinu, podrku, responzivnost za
njegove potrebe i obezbeuje odgovarajuu konzistentnu kontrolu i praenje ponaanja deteta, odnosno uspostavljanje ogranienja koja su u skladu sa
uzrastom i razvojem deteta (Greene et al., 2003).
Deca koja odrastaju pored takvih roditelja su najee energina, bodra, radoznala i otvorena, emo-
159
PROCENA UTICAJA
NESTABILNOSTI OKRUENJA NA
DETE
U situacijama kada treba proceniti kako okolnosti
promene mesta ivljenja utiu na ostvarivanje najboljih interesa deteta, procenjuje se kako preseljenje
utie na razvoj deteta. Istraivanja ukazuju na to da
je viestruka promena mesta stanovanja povezana
sa veim problemima u prilagoavanju kod dece
(Kohen et al., 1998), kao i da promene u sistemu
neformalne socijalne podrke predstavljaju faktore
rizika za uspeno prilagoavanje. Takoe, tekoe
u prilagoavanju su vee ukoliko je izraenija razlika
u okruenju domainstva, zajednice i naina ivota.
Deca preseljenjem mogu izgubiti kontakt sa
svojim prijateljima ili prekinuti pozitivni odnos sa
nastavnikom i drugim podravajuim odraslima.
Drastine promene mogu ozbiljno umanjiti doivljaj sigurnosti i dobrostanja kod deteta, to potom
moe da doprinese razvoju anksioznosti i depresi-
DEO
NASILJE U PORODICI U
SPOROVIMA OKO VRENJA
RODITELJSKOG PRAVA
Najizazovnije situacije u sporovima oko vrenja roditeljskog prava javljaju se u sluaju sumnji na prisutnost nasilja meu intimnim partnerima ili u sluaju prisutnosti takvog nasilja, kao i u sluaju optubi
za zlostavljanje dece od strane jednog partnera.
Ustaljeno je gledite da su samo mukarci nasilnici, a samo ene rtve, to u velikoj meri utie na
praksu socijalnih slubi i sudova. Brojna istraivanja
ukazuju na to da se i ene mogu pojaviti kao nasilni
partneri (Laroche, 2005; Serbin et al., 2004; Jaffe
et al., 2005), pa dete nee biti adekvatno zatieno
ukoliko se odluke zasnivaju na pogrenim pretpostavkama i predubeenjima. Prema nekim autorima
(Jaffe et al., 2005; Bala et al., 2007), lana poricanja
nasilja od strane (mukih) nasilnika mnogo su vie
zastupljena nego lane optube od strane (enskih)
navodnih rtava, a sporovi oko vrenja roditeljskih
prava ponekad predstavljaju pokuaj mukaraca da
nastave svoju dominaciju nad enama. Takoe, javljaju se i situacije u kojima nasilnici koriste kontakte
sa decom za pristup svojim bivim partnerkama.
Druga istraivanja ukazuju na to da je samo jedna etvrtina optubi u vreme razvodnih sporova za
zlostavljanje dece, ukljuujui i optube za svedoenje nasilju u porodici, potvrena nakon istrage
(Jaffe et al., 2005; Trocme et al., 2005; Kurk, 2008).
Pretnja da e roditelj
izgubiti dete nakon razvoda pojaava i stvara
nasilje, a podaci govore da se 40 do 46% tekih incidenata nasilja javlja po prvi put nakon separacije, to
verovatno podrava sistem koji ne podstie roditeljsku saradnju, a gaji pristup da pobednik sve dobija
(Kurk, 2008:21).
Stoga se u visokokonfliktnim razvodima u kojim je prisutno nasilje ne preporuuje zajedniko
160
DEO
161
DEO
162
DEO
163
Dosadanja istraivanja ukazuju na to da kod roditelja koji su imali visokokonfliktni razvod postoji
relativno loa prognoza za razvoj kooperativnog
roditeljstva bez odgovarajue spoljne podrke, to
obuhvata i kompleksne socijalno-psiholoke i terapijske intervencije. Stoga je vano da aranman vrenja roditeljskog prava omogui roditeljima da se
odvoje od meusobnog konflikta i da razviju paralelan i odvojen roditeljski odnos sa svojom decom,
koji se odvija u okviru eksplicitnog ugovora koji
odreuje plan kontakata. U ovim situacijama je od
sutinske vanosti da se jasno definie plan redovnih kontakata, a sve druge potrebe za zajednikim
donoenjem odluka i meusobnom komunikacijom
treba svesti na neophodni minimum. Stoga je u situacijama visokokonfliktnih razvoda kontraindikovano
zajedniko vrenje roditeljskog prava, koje zahteva
roditeljsku saradnju i dobru koordinaciju drutvenih,
kolskih, sportskih i drugih aktivnosti deteta. Kod
dece mlaeg uzrasta (predkolske dece), kontakti
sa roditeljem sa kojim dete ne ivi treba da budu
ei, jer dete moe imati tekoe da se povee sa
odsutnim roditeljem ukoliko protekne vie nedelja
izmeu kontakata.
U situacijama kada postoji zabrinutost u pogledu kapaciteta oba roditelja da zatite dete od meuroditeljskog konflikta i njihovih problematinih
stavova i ponaanja, moe biti uputno da se u odluci o nainu vrenja roditeljskog prva i odravanju
kontakata d vei prostor odravanju kontinuiteta
odnosa deteta sa znaajnim podravajuim osobama (deda i baba, drugovi, nastavnik) i stabilnosti mesta ivljenja (u smislu nemenjanja susedstva
i kole). U kompleksnijim sluajevima, odluku treba
vezati za pohaanje odgovarajueg savetovanja
(za roditeljske vetine, nenasilno ponaanje u partnerskim odnosima, zloupotrebu supstanci i sl.), na
koje se odlukom organa starateljstva ili suda mogu
uputiti jedan ili oba roditelja. Ukoliko se konflikt nastavi, treba obezbediti da dete dobije odgovarajuu
strunu pomo putem savetovanja, tako da se dete
direktno ojaa da odrava pozitivan odnos ili odnos
na jednakom rastojanju sa oba roditelja.
DEO
OKVIR 34.
VANE PORUKE DECI I ODRASLIMA U SLUAJEVIMA RAZVODA I
POSTRAZVODNIH KONFLIKATA (BULJAN FLANDER I ZAREVSKI,
2010:8384)
Deca imaju pravo na to da ne moraju da se priklanjaju jednom roditelju i da ne moraju da odluuju sa kojim roditeljem ele da ive.
Deca imaju pravo da budu zatiena od osvete i ratovanja meu roditeljima i imaju
pravo da nita ne znaju o detaljima pravne bitke meu njima.
Deca imaju pravo da im roditelj ne govori rune stvari o drugom roditelju i o njegovoj iroj porodici.
Deca imaju pravo na privatnost odnosa sa svakim od roditelja i s njegovom irom
porodicom, kao i pravo na to da ih jedan roditelj ne ispituje o drugom roditelju ni o
tome kako s tim roditeljem provode vreme.
Deca imaju pravo na to da nijedan roditelj od njih ne trai da govore neistine.
Deca imaju pravo na to da im se roditelj ne poverava o onome to se odnosi na
drugog roditelja i njegovu iru porodicu ili je povezano s drugim roditeljem i njegovom irom porodicom.
Deca imaju pravo da ih nijedan od roditelja ne koristi za prenoenje poruka drugom
roditelju.
Deca imaju pravo da odlue hoe li ili nee da izraze svoje oseaje i imaju pravo da
se ponaaju u skladu sa tom svojom odlukom.
Deca imaju pravo da vole svoje roditelje i imaju pravo na to da ih nijedan od roditelja ne dovodi u situaciju da se oseaju krivom zato to vole drugog roditelja.
Deca imaju pravo na to da svi koji odluuju o njihovoj sudbini to ine nesebino i
s dunom panjom i potovanjem, mislei prvo o detetovim, pa tek onda o svojim
interesima.
RODITELJSKI PLAN
Roditeljski plan treba da definie detalje o odgovornosti oba roditelja o stanovanju, nezi, donoenju odluka i finansijskoj sigurnosti dece u skladu sa najboljim interesima dece. Najpovoljnija situacija za dete
i roditelje je onda kada se ovaj plan moe razviti u
direktnim ili indirektnim pregovorima roditelja pre
okonanja sudskog postupka (Kurk, 2008). U tim
okolnostima, sud ovaj plan treba da ratifikuje u odgovarajuoj odluci.
Savetodavno usmeravanje, savetovanje i medijacija imaju potencijal da roditelje primarno usmere na potrebe dece u procesu razvoda. Edukacija
roditelja i pomo u sagledavanju psiholokih, socijalnih i ekonomskih posledica razvoda na decu, odnosno potreba i interesa deteta za vreme i nakon
razvoda predstavlja osnovu za izradu roditeljskog
plana. Roditelje koji se suoavaju sa alovanjem i
nesigurnou usled razvoda treba usmeriti da razmotre:
164
DEO
TABELA 37.
POSTRAZVODNI RODITELJSKI STILOVI (MACCOBY & MNOOKIN, 1992)
Pri kreiranju roditeljskog plana znaajno je razmotriti razliite aktivnosti koje su vezane za vreme
koje roditelji provode sa decom (Ricci, 1997), npr.:
Treba razmotriti i uzeti u obzir sve ove aktivnosti, nezavisno od toga koliko vremena svaki od roditelja provodi sa detetom. Znaajan je i glas deteta,
tj. ta su njegove elje i preferencije. Roditelji u velikoj meri mogu da kreiraju nain provoenja vreme-
165
DEO
166
DEO
PROCENA MOTIVACIJE
ZA PROMENOM
Veoma je znaajno proceniti motivaciju odraslih korisnika radi izbora adekvatnog pristupa, ali i motivaciju roditelja za potrebnim promenama kako bi se
osiguralo adekvatno okruenje za razvoj, bezbednost i dobrobit deteta. Pozitivna promena u ponaanju korisnika ili roditelja je mogua ukoliko se, u
okviru kolaborativnog odnosa, on ukljui u ranoj fazi
procesa promene (Miller and Corby 2006). Pristup
podrazumeva koherentan, transparentan, kolaborativan i empatijski odnos, koji ima potencijal da ukljui i motivie korisnika da otvoreno i iskreno uestvuje u proceni i kreiranju intervencija. Motivacija se u
ovom kontekstu moe odrediti kao verovatnoa da
e osoba pristati da se ukljui i da se kontinuirano
pridrava odreene strategije promene (Miller and
Rollnick, 2002). Brojni unutranji i spoljanji faktori
utiu na nivo motivacije za promenom. Odnos i interakcija korisnika, odnosno roditelja sa voditeljem
sluaja, kao i stav strunog radnika prema mogunosti promene predstavljaju kljune faktore motivacije za promenom.
Adekvatna procena motivacije za promenom
zahteva posmatranje i komunikaciju sa korisnicima
u razliitim okruenjima i okolnostima. Korisnici i
roditelji dece korisnika ispoljavaju razliite aspekte svojih snaga ili tekoa u razliitim situacijama i
o njima na razliite naine govore razliitim ukljuenim profesionalcima (Morrison, 2010). Pogrena
procena znaenja i prirode motivacije za promenom
moe da izloi dete ili odraslog korisnika novim rizicima, odnosno da dovede do nepotrebnog izdvajanja deteta. Treba proceniti stvarnu motivaciju, jer
nisu nepoznate situacije u kojima korisnici ili roditelji
prividno prihvataju sve intervencije, sugestije i ponuene usluge, a zapravo nita ne menjaju u svom
ponaanju.
Benks (2006) opisuje sindrom izbegavanja odgovornosti, gde se i korisnik i socijalni radnik opiru
da preuzmu odgovornost iz razliitih razloga. Razumevanje odgovornosti, poricanja, otpora i krivice
se prepliu, a razmatranje motivacije se polarizuje
167
KONCEPT MOTIVACIJE
U sreditu motivacije su esto meusobno suprotstavljene potrebe ljudi za autonomijom i povezanou sa drugima. Pri proceni motivacije vano je
imati na umu da promena utie ne samo na ponaanje ve i na identitet, samoprocenu, linu kontrolu, samopouzdanje i doivljaj pripadnosti kod ljudi
(Morrison, 2010). Ljudsko ponaanje se moe razumeti kao namensko u smislu da je motivisano duboko ukorenjenim uverenjima i eljama, koje su oblikovane interakcijom unutranjih i spoljnih faktora. ak
i kada spoljanje manifestacije ponaanja ukazuju na
poremeeno, odbrambeno ili ak samodestruktivno
ispoljavanje, takva ponaanja uvek imaju unutranju
svrhu i smisao.
Za utvrivanje motivacije i spremnosti za promenu treba razviti razumevanje o znaenju i svrsi
odreenog ponaanja za osobu. Takoe, poto su
ponaanja i uverenja internalizovana tokom ranog
razvoja, a neka ak i pre savladavanja jezika i govora, pojedinac moe biti samo delimino svestan ovih
pokretaa motivacije. Stoga motivacija moe da se
razume i kao nesvesna sila, posebno kada pokree
neracionalno ponaanje. Na primer, roditelj moe in-
DEO
sistirati da via dete, a da se ne pojavljuje na organizovanim susretima ili da se pojavljuje pod dejstvom
alkohola i sl.
Model za razumevanje motivacije prikazan na
Slici 7 pokazuje da ponaanje nastaje iz interakcije
spoljnih i unutranjih faktora i ukazuje na interakciju podrke i stresora iz sredine sa intelektualnim i
psiholokim kapacitetima, osnovnim uverenjima,
potrebama i eljama pojedinca. Veina ovih faktora
je promenjiva i prilagodljiva, dok su drugi, npr. IQ,
ometenost i sl., uglavnom stabilni. Interakcija ovih
faktora stvara obrasce misli, oseanja i ponaanja
koji pokreu specifino ponaanje. Velika dijagonalna strela ukazuje na meusobni reciproni uticaj
spoljnih i unutranjih faktora. Procena motivacije
SLIKA 8.
RAZUMEVANJE MOTIVACIJE (ADAPTIRANO PREMA MORRISON, 2010)
AKTIVNOSTI NA
ODREENOM NIVOU
BARIJERE
STRESORI
SPECIFINA
PONAANJA
RODITELJA
PODSTREKAI
PODRKA
OBRASCI
POZITIVNI nasuprot
PROBLEMATINI
MODEL PROMENE
Generiki model faza promene koji moe biti od
pomoi pri proceni spremnosti za promenu (Prochaska and DiClemente, 1982) uspeno se primenjuje
u oblasti tretmana bolesti zavisnosti, kod odraslih
seksualnih nasilnika, u oblasti uvoenja organizacione promene, u radu sa porodicama ija su deca
u riziku od zlostavljanja i zanemarivanja i u drugim
oblastima (Morrison, 2010; Gilgun 2005).
Model promene identifikuje pet glavnih elemenata nameravanog procesa promene: kontemplaciju,
odluku, akciju, odravanje i poputanje (greenje).
Prikazane su i dve barijere za promenu: prekontemplacija i povratak na staro ponaanje. Promena se
prvenstveno razume kao proces ija se dinamika
najbolje opisuje izrekom dva koraka napred, jedan
korak nazad. Iskustvo bilo koje promene, pa i one
168
DEO
SLIKA 9.
MODEL PROMENE (ADAPTIRANO PREMA MORRISON, 2010)
4.ODRAVANJE
Kontinurano/ internalizovano ponaanje
3.AKCIJA
Isprobavanje ponaanja
5. POVRATAK
Na pojedina ili sva stara ponaanja
Odustajanje
2. DONOENJE ODLUKE
O PROMENI
1. KONTEMPLACIJA
Odluivanje o promeni
Odmeravanja razloga za i protiv
Poetak procesa pomene
PREKONTEMPLACIJA
ODBRANA/PORICANJE/PROJEKCIJA KRIVICE
DEPRESIVNOST/NESVESNOST
169
DEO
a) Razumevanje problema, gde je korisno informisanje, podsticanje, prepoznavanje da roditeljima moe biti teko da razumeju problem,
ukljuivanje drugih profesionalaca i slubi.
Korisna je i upotreba motivacionih tehnika
kao to su pokazivanje razumevanja za gledita svih lanova porodice, potraga za izuzecima u kojima se problem ne javlja, pitanja o
snagama i deavanjima kada nema problema,
korienje skaliranja da bi se shvatila percepcija izraenosti ili percepcija sposobnosti za
prevazilaenje problema (npr. na skali od 1
do 10), fokus na pozitivna oekivanja i ciljeve
koje roditelji imaju u vezi sa decom i sl. (Turnell and Edwards, 1999).
b) Priznavanje problema ili izgradnja vlasnitva nad problemom, gde se oekuje spremnost za preuzimanje barem dela odgovornosti i za prihvatanje sopstvene uloge u
nastanku i odravanju problema. Odgovornost za problem treba shvatiti uslovno, jer
brojni i kompleksni faktori doprinose tekoama u roditeljstvu. Razgovor o odgovornosti
ne sme da se pretvori u okrivljavanje, ve je
vano zadrati poruku da veina roditelja eli
najbolje svojoj deci.
c) Suoavanje sa nelagodnou pomae da se
prihvati pomo sa strane. Unutranja nelagodnost nastaje tako to pojedinac osea da
je njegovo ponaanje u odreenoj meri u suprotnosti sa njegovim sutinskim uverenjima
i vrednostima oko toga ta je odgovarajue,
tj. ko sam ja i ko bih eleo da budem. Unutranja nelagodnost se znatno razlikuje od
spoljanje nelagodnosti koju izazivaju upozoravanje, okrivljavanje i pretnje iz sredine (npr.
voditelja sluaja), to moe da nanese znaajnu tetu saradnikom odnosu (Miller and
Rollnick, 2002).
d) Priznanje da je promena potrebna, ak i bez
jasne ideje ta je sve i na koji nain potrebno
promeniti. Ponekad korisnici u ovoj fazi izjavljuju da e uraditi sve to im se kae. Vano
je da se oni tada ne guraju prema fazi akcije
pre nego to izgrade sopstveni doivljaj kompetencije i spremnosti za promenu.
e) Razmatranje ambivalentnosti i uverenje da
se moe biti deo reenja, jer su kljuni elementi motivacije otkrivanje i izgradnja pozitivnih oekivanja i ohrabrivanje doivljaja line
kompetencije i samoefikasnosti kod korisnika.
Korisnicima su potrebne pomo i podrka da
razviju sopstvene argumente za promenu, kao
i pomo da ree ambivalenciju. Zanemarivanje
ambivalencije i straha od promena nije delotvorno. Nasuprot tome, korisno je usmeriti se
na prethodne uspehe u prevladavanju tekoa, lina pozitivna uverenja i resurse radi podizanja nivoa samoefikasnosti i samopouzdanja.
f) Uvid da postoji mogunost izbora, ak i
kada su mogunosti izbora ograniene, kako
170
DEO
Voditeljima sluaja je, pored kompetencija, znanja, vetina i line hrabrosti, u ovim situacijama
potrebna i kvalitetna supervizijska i organizaciona
podrka kako ne bi dolo do toga da neprepoznati
strahovi i neizraena oseanja profesionalaca umanje njihovo profesionalno samopouzdanje i dovedu
do greaka u proceni i donoenju odluka. Veoma je
znaajno da plan predvidi ponaanje u sluaju odstupanja od dogovorenog i nepredvienih situacija
kako bi se utvrdilo da li korisnici nisu sposobni ili
nisu voljni da se bave pitanjima bezbednosti i potrebnih promena.
Slika 9 opisuje optimalno okruenje u kome
praktiar moe da ukljui porodicu u proces procene, to podrazumeva razvijenu saradnju (kolaboraciju) izmeu razliitih slubi i sistema, kao i kontrolu
rizika ili tete unutar organizacije. Tu su procesi planiranja i ponovnog pregleda konzistentni, a ishodi
za korisnike proizilaze iz rezultata procene koji uvaava i mogunosti javljanja nepredvienih situacija
i okolnosti.
SLIKA 10.
OPTIMALNO OKRUENJE ZA UKLJUIVANJE KORISNIKA U PROCES PROCENE
KOLABORACIJA
NEPREDVIENE
SITUACIJE
PROCENA
ODNOS
VODITELJA
SLUAJA I
KORISNIKA
PONOVNI
PREGLED
PLANIRANJE
INTERVENCIJA
KONZISTENTNOST
KONTROLA TETE
171
vezi sa znaajnim osobama i podsticajima iz okruenja i pod njihovim uticajem. Promenu mogu da
pokrenu oseanja, dogaaji, unutranji procesi. Da
bi bile internalizovane, promene treba da budu integrisane u sistem uverenja, uloga i odnosa, imae e
biti kratkotrajne.
DEO
MOTIVACIONI PRISTUP
Voditelj sluaja treba da ima dobre interpersonalne i motivacione vetine, jer je motivacija pod
snanim uticajem interpersonalnih odnosa, pri
emu je odnos socijalnog radnika i korisnika jedan
od kljunih agensa promene (McKeown, 2000).
Stoga je neophodno voditi procenu u kolaborativnom duhu koji motivie korisnike da se angauju i
istinski ukljue. Kolaborativni pristup osposobljava
korisnike da utvrde svoje snage, dok istovremeno
imaju doivljaj da dobijaju podrku kako bi prihvatili
da imaju probleme. Motivacioni razgovor podrazumeva empatijski stil koji podstie istraivanje kontradiktornosti i ambivalentnosti, dok istovremeno
gradi doivljaj ambivalentnosti i samoefikasnosti
kod pojedinca. U ovom pogledu koriste se sledee
intervencije:
otvorena pitanja koja podstiu eksploraciju,
reflektivne reenice koje istrauju, elaboriraju
i naglaavaju znaenja,
afirmacija realnosti i gledita korisnika, bez
nunog saglaavanja sa njima,
utvrivanje sutinskih uverenja, diskrepancija
i izvora ambivalencije,
redovno sumiranje misli i oseanja,
ukazivanje na raspoloive izbore i objanjavanje potencijalnih dobiti, gubitaka i posledica i
angaovanje u planiranju promene.
172
Miler i Rolnick (2002) su utvrdili etiri nivoa promene u okviru ovog pristupa:
1. definisanje nepovoljnosti koje izaziva status
quo,
2. utvrivanje moguih prednosti od promene,
3. izgradnja samopouzdanja i samoefikasnosti,
4. ostvarivanje namera, planova i strategija.
DEO
MOTIVACIONI
INTERVJU
Metod motivacionog intervjuisanja je relativno skoro razvijen za rad sa korisnicima kojima je neophodno da razree ambivalenciju kako bi promenili
svoje ponaanje (Teater, 2010). Metod se oslanja na
osnovne principe Rodersovog klijentocentrinog
pristupa (1985), s tim to je ovde u pitanju direktivan i fokusiran pristup koji ima specifian cilj da
pomogne korisnicima da pozitivno promene svoje
ponaanje. U pitanju je na klijenta usmeren direktivni
metod podsticanja intristike motivacije za promenom putem istraivanja i prevazilaenja ambivalencije, podsticanja na uporeivanje pozitivnih i negativnih strana promene, odnosno odravanja status
quo-a. Uloga radnika je da paljivo slua klijentovu
ambivalentnost i da reflektuje klijentu njegove elje,
tenje, sposobnosti, razloge i potrebe kako bi klijent
razvio sopstvene razloge za promenu. Motivacija za
promenom je vidljiva u situacijama kada korisnik ili
drugi lan porodice:
a) prepoznaje problem ili probleme,
b) izraava zabrinutost zbog sopstvene ili porodine situacije,
c) iskazuje nameru da promeni nepovoljne okolnosti po sebe, korisnika ili porodicu i
d) ispoljava optimizam u pogledu mogunosti
da se situacija pobolja.
SLIKA 11.
IZVORI MOTIVACIJE (PROCHASKA AND DICLEMENTE, 1992)
ZNAAJ
SAMOPOUZDANJE
173
SPREMNOST
MOTIVACIJA
DEO
174
DEO
UVEANJE MOTIVACIJE ZA
PROMENOM
U motivacionom intervjuisanju osvetljavaju se i koriste argumenti koje sam korisnik navodi u korist promene, a socijalni radnik pomae da se lake doe
TABELA 38.
TEHNIKE ZA POKRETANJE PROMENE PONAANJA U MOTIVACIONOM INTERVJUU
(ADAPTIRANO PREMA TEATER, 2010)
Otvorena pitanja
Korienje pitanja koja otvaraju razgovor, sa to manje zatvorenih pitanja. Otvorena
pitanja omoguavaju korisniku da iznese svoju priu, a socijalnom radniku omoguavaju da prikupi dubinske informacije. Zatvorena pitanja obino izazivaju kratke i brze
odgovore i zatvaraju konverzaciju, pa odmah treba postavljati nova pitanja.
Potvrivanje
Socijalni radnik treba da podstakne i potvrdi napore korisnika u tekom procesu promene. Afirmacija moe imati formu komplimenta ili ohrabrenja koje pokazuje uvaavanje i poveava doivljaj samoefikasnosti i poverenja klijenta u mogunost promene.
To mogu biti reenice kao to su Cenim vau iskrenost, Verujem da vam je teko
da danas priate sa mnom o tome. Hvala vam to ste to podelili sa mnom, To to ste
uradili je sigurno zahtevalo puno hrabrosti i sl.
Refleksija
Refleksija je vitalni element praenja korisnika i kretanja ka promeni. Reflektivne reenice omoguavaju socijalnom radniku da potvrdi da je razumeo korisnika i da ga ohrabri
da nastavi sa dijalogom. Refleksije treba da budu izjave, a ne pitanja, jer pitanja zahtevaju odgovore, pa mogu pokrenuti odbrambenu reakciju kod korisnika. Jednostavna
refleksija se oslanja na jednu ili vie osnovnih komunikacionih alatki za savetovanje: a)
ponavljanje, i to doslovno ponavljanje dela ili cele izjave korisnika, b) refraziranje, tj.
korienje malo izmenjenih rei sa istovetnim znaenjem, c) parafraziranje, tj. kratka
elaboracija onoga to je klijent rekao drugim reima i uz ukljuivanje znaenja izjave
korisnika, i d) refleksija oseanja, tj. refraziranje ili parafraziranje oseanja korisnika.
Sumarizacija
Koristi se na kraju sastanka, u razliitim fazama rada, da bi se rekapituliralo ono o emu
se vodio razgovor i da bi se naglasile glavne take razgovora. Sumarizacija se moe
koristiti i tokom razgovora da bi se naglasili delovi izjave korisnika kako bi socijalni
radnik proverio je li dobro razumeo korisnika. Koristi se i za osposobljavanje korisnika
da uje svoje izjave o promeni, elje, sposobnosti, razlog ili potrebu za promenom, tj.
ono to je implicitno ili eksplicitno izrekao tokom razgovora: S jedne strane volite da
popijete, to vas relaksira i pomae vam da prevladate stres, a sa druge strane kaete da
previe novca troite na alkohol i da se ujutru oseate loe kada popijete.
Govor promene. Pored ambivalencije i diskrepancije, socijalni radnik treba da slua govor promene, odnosno korisnikove elje, sposobnosti, razloge
175
DEO
zabrinutost u vezi sa odravanjem aktuelnog ponaanja. Ovaj govor se uoava u sledeim oblastima
(Miller and Rolnick, 2002):
razlozi protiv zadravanja sadanjeg stanja
(specifini razlozi za promenu),
prednosti promene (elje, preferencije, tenje, dopadanja),
optimizam vezan za promenu (sposobnosti,
mogunosti),
namera da se postigne promena (potreba,
vanost, moram da, treba da i sl.).
ODGOVOR NA OTPOR
PROMENAMA
Jedna od osnovnih premisa motivacionog intervjuisanja je prihvatanje otpora, poto otpor obino nije
odraz stanja korisnika, ve odnosa izmeu radnika i
korisnika. Ono to socijalni radnik vidi kao otpor moe
da bude neadekvatna procena korisnikove pozicije u
fazama promene, neodgovarajua procena znaaja,
samopouzdanja ili spremnosti, odnosno preuzimanje kontrole nad promenom od korisnika. Motivacioni intervju se ne koristi za konfrontiranje korisnika,
raspravu ili ubeivanje korisnika da se promeni.
Promena se deava u kolaborativnom procesu, gde
radnik vodi osobu kroz proces promene tempom koji
diktira sam korisnik. Valjanija strategija za umanjenje
uoenog otpora je davanje moi i kontrole korisniku
i ohrabrivanje da on sam za sebe donosi odluke, a
potom ponovna procena vanosti, samopouzdanja i
spremnosti uz korienje reflektivnih reenica.
TABELA 39.
TEHNIKE ZA ODGOVORE NA OTPOR (PREMA ROSENGREN, 2009)
Jednostavna refleksija sadraj blizak izgovorenom, a omoguava nastavak razgovora; paljivo razmotriti na koji se elemenat treba fokusirati.
Dvostrana refleksija ukazuje na ambivalenciju sa obe strane.
Amplifikovana refleksija pojaava i dodaje intenzitet delu govora koji se odnosi na
otpor.
Sporazum sa reframiranjem sadri refleksiju ili izjavu saglasnosti, nakon ega sledi
reframiranje.
Reframiranje postavlja izjavu korisnika u novo svetlo ili perspektivu; ova tehnika
esto podrazumeva preoblikovanje govora vezanog za otpor ili zadravanje sadanjeg
stanja.
Prilaenje negativnim aspektima promene ili saglaavanje prepoznaje se da moda
nije pravo vreme, mesto ili okolnost za promenu.
Isticanje linog izbora i kontrole podvlai se oigledno; korisnik se podsea da
samo on moe da bira da li e promeniti svoje ponaanje, tj. da je na njemu izbor da li
mu je promena potrebna i na koji nain e doi do nje.
Promena fokusa znai priznanje da je aktuelna oblast rada neproduktivna i da se treba prebaciti na oblast koja moe biti produktivna i od pomoi korisniku; ova promena
moe biti praena refleksijom, sumarizacijom, pitanjem ili kombinacijom tih tehnika.
PREUOKVIRAVANJE
(REFRAMIRANJE)
Reframiranje je vetina pomou koje reima stavljamo situaciju u novi okvir, kao kada sliku stavljamo u
novi ram. To je proces menjanja naina na koji druga
osoba konceptualizuje situaciju, a odnosi se na ponaanja, stavove, stvari od interesa i sl. Reframiranje
je vetina koja omoguava novu i drugaiju percepciju, poto proiruje razumevanje situacije. Slui za
sugerisanje razliitih znaenja ponaanja ili motiva,
176
DEO
PLAN PROMENE
Miler i Rolnik (2002) navode da je vreme za planiranje promene dolo onda kada se izgradi motivacija za promenom kod klijenta i podri njegova
posveenost promeni. Razvoj plana promene podrazumeva proces podeljenog donoenja odluka i
pregovaranja gde se: a) postavljaju ciljevi, b) razmatraju opcije promene, c) dolazi do plana i d) izaziva
posveenost. Ovaj plan moe biti korisno sredstvo u
individualnom radu sa korisnikom na promeni odreenih aspekata ponaanja i okolnosti ivota, a potom se moe ugraditi u individualni ili porodini plan
usluga i mera.
OKVIR 35.
RADNI FORMULAR ZA IZRADU PLANA PROMENE (MILER AND ROLNICK, 2002:137)
Najvaniji razlog zato elim ovu promenu je:
Specifine aktivnosti
Kada?
Odgovor na prepreke
177
DEO
RIZICI
Termin rizik u naunom kontekstu potie iz epidemiologije i u optem smislu oznaava ansu da pojedinac oboli odnosno da razvije neko nepovoljno ponaanje ili karakteristiku (Costello & Angold, 1995). Za
decu koja su na poetku kolovanja ispoljavala probleme u uenju i ponaanju, koja potiu iz siromanih porodica sa velikim brojem dece ili iji su roditelji
angaovani u drutveno neprihvatljivom ponaanju
moe se rei da imaju nekoliko puta vee anse da
razviju probleme u ponaanju tokom adolescencije.
Faktori rizika uveavaju mogunost specifinog ishoda: samo neka deca sa navedenim karakteristikama zaista i razviju probleme u ponaanju.
U okviru socijalnih slubi, procena rizika se odnosi
uglavnom na odreivanje stepena rizika za specifino
dete da bude izloeno zlostavljanju, zanemarivanju i
eksploataciji u odnosu na drugu decu. Profesionalci
takoe govore o deci koja su u riziku da budu izdvojena iz porodice i u riziku od prekida smetaja. Ovde
se rizici pre odnose na intervencije zatitnih slubi
nego na razvoj deteta, bez jasnog odreenja u emu
se rizik zapravo sastoji. Biti u riziku oznaava uveane anse da se detetu dogodi neto to se smatra nepovoljnim. Opisani rizici od nekog nepoeljnog
stanja ili situacije veoma retko ukazuju na stvarni broj
dece koja su izloena rizicima, zasnovan na istraenim injenicama o ishodima neke karakteristike, stanja ili situacije. ak i kada postoje brojevi, retko se
ukazuje na razliku izmeu rizika i verovatnoe da se
neto dogodi (Little, Axford & Morpeth, 2003).
U kontekstu ljudskog ponaanja, rizike moemo razumeti kao objektivne (naunim metodama
utvrene anse da se neto desi na osnovu prikupljenih empirijskih podataka) i subjektivne (podrazumevaju percepciju osobe da e se neto nepovoljno dogoditi).
Istraivaka literatura obiluje primerima prikazivanja izolovanih rizika: smatra se da siromatvo proizvodi niz faktora rizika koji imaju brojne nepovoljne
posledice po razvoj dece, ukljuujui slabije fiziko
zdravlje, izloenost zlostavljanju i zanemarivanju i ek-
179
sploataciji, probleme u ponaanju i sukob sa zakonom. Eksploatacija deijeg rada se na primer, tradicionalno razmatra u okviru niskog socio-ekonomskog
statusa porodice i obuhvata iroku skalu faktora koji
su povezani sa siromatvom, kao to su nezaposlenost, ogranien obrazovni status, veliki broj dece u
porodici i sl. (egarac, 2004). Rekonceptualizacija
shvatanja socio-ekonomskih faktora ukazuje na to da
veliki broj porodica ivi u siromatvu, a da se samo
u nekima od njih deca zloupotrebljavaju. Siromatvo
kao drutveno uslovljena pojava ne moe jednodimenzionalno da objasni zloupotrebu dece. Istorijski
gledano, najvei broj dece je odrastao u siromatvu,
a veina siromanih porodica u savremenim zemljama Evrope i Severne Amerike moe se smatrati bogatim iz istorijske perspektive ili perspektive savremenih nerazvijenih zemalja.
Veoma su retke okolnosti u kojima je mogue povezati izolovani faktor rizika sa jednim stanjem, karakteristikom ili problemom; najee interakcija vie
faktora rizika proizvodi odreeni ishod u specifinoj
fazi razvoja deteta (Little, Axford & Morpeth, 2003).
Slika nadalje postaje sloenija: istovetna kombinacija
faktora rizika esto moe da proizvede razliita stanja kod razliite dece, npr. probleme u ponaanju kod
jednog deteta i lo kolski uspeh kod drugog. Nepovoljni ishodi esto se javljaju sukcesivno ili zajedno,
pa lo uspeh u koli prethodi problemima u ponaanju. Izolovani faktor rizika moe da se ispoljiti na
razliite naine u razliitim razvojnim fazama deteta
ili u drugaijim kontekstima (Rutter, 1999).
Raznovrsni faktori doprinose da deca budu izloena zlostavljanju, zanemarivanju, trgovini i eksploataciji: siromatvo, nedostatak obrazovanja, nasilje
u porodici, oboleli roditelji, potreba da deca svojim
radom doprinose porodinim prihodima ili da sama
zarauju za svoje izdravanje, diskriminacija zasnovana na rodnoj i etnikoj pripadnosti i sl. (egarac,
2007). Kulturna praksa i obiaji u nekim zajednicama i delovima sveta takoe stvaraju okolnosti u kojima neka deca postaju ranjiva.
DEO
180
DEO
STRATEGIJE
SNALAENJA
Strategije snalaenja su zatitni faktor u suoavanju sa rizicima. Snalaziti se znai dovijati se u
okolnostima koje pojedinca stavljaju na probu ili
prevazilaze raspoloive resurse pojedinca koji nastoji da uspostavi stanje ravnotee u suoavanju sa
stresnim okolnostima i situacijama. Vetine snalaenja mogu biti organizovane kao vetine reavanja
problema, regulisanja emocija i procena tekoa.
Vetine reavanja problema odnose se na traenje
informacija i podrke, razmatranje i preduzimanje
alternativnog pristupa problemu ili menjanje cilja.
Drugi fokus se odnosi na regulisanje emocija koje
se javljaju kao odgovor na stres i moe da obuhvati
njihovo sagledavanje, uzdravanje od ispoljavanja
emocija u visokostresnim situacijama i sl. (Moos &
Schaeffer, 1986). Procena tekoa i njihovog znaenja podrazumeva logiku analizu, traenje smisla u
dogaajima i razmatranje moguih reenja situacije.
Uspene akcije su usmerene na smanjenje pretnje ili poveanje tolerancije na stresni dogaaj.
Parafrazirajui poznatu misao, to znai promeniti
ono to se moe promeniti i prihvatiti ono to se
ne moe promeniti, ali i mudrost razlikovanja ta
se moe, a ta ne moe promeniti. Kroz uspene
adaptivne strategije osoba uspeva da odri pozitivnu sliku o sebi, da ouva emocionalnu stabilnost i nastavi svoje radno i socijalno funkcionisanje. Potporni sistemi koji olakavaju suoavanje
sa stresom, odnosno jaaju sekundarnu pozitivnu
promenu linih kapaciteta predstavljaju znaajne
oslonce za zadovoljenje potreba i zatitu od spoljnih pritisaka. Svoje potporne sisteme osoba moe
nalaziti u sopstvenom telu (fizika snaga, zdravlje),
u pripadanju socijalnim sistemima (porodini i partnerski odnosi), oslanjanju na sopstvene kognitivne
snage, odnosno miljenje (racionalan pristup, kreativne ideje) i u razvijanju sistema verovanja koji
daju smisao njegovom ivotu (religiozna uverenja,
ivotni cilj, lina verovanja).
Aktivnosti koje se preduzimaju u stresu mogu
biti spoljne (bihevioralne) i unutranje (intrapsi-
181
hike) akcije. Bihevioralne strategije mogu ukljuivati direktne akcije, traenje dodatnih informacija
usmerenih ka boljem razumevanju situacije ili inhibiciju ponaanja. Intrapsihike aktivnosti obuhvataju redefinisanje situacije ili korienje razliitih
mehanizama odbrane u prevladavanju posledica
stresa.
Lazarus i Folkmanova (1984) su sastavili listu uobiajenih adaptivnih strategija usmerenih na reavanje problema ili na ublaavanje njihovih emocionalnih posledica:
Konfrontativno prevladavanje se odnosi na
aktivan pristup suoavanju sa izvorom stresa,
hvatanje u kotac sa tekoama, asertivni
napad na problem, sa jasnim unutranjim
lokusom kontrole.
Planiranje prevladavanja takoe predstavlja
usmerenost na reenje problema, ali uz prethodnu duu razradu taktike, prikupljanje potrebnih informacija i sl.; akcija nije neposredna
kao u prvom sluaju.
Traenje socijalne podrke od okoline, prvenstveno lanova porodice i prijatelja. Osoba
oekuje ili aktivno trai pomo, emocionalnu
podrku, dodatne informacije od drugih ljudi.
Uspostavljanje samokontrole predstavlja
pokuaj pravljenja distance od problema da
bi se on sagledao hladne glave i racionalno.
Trenutno reenje se odlae da bi se izbegle
posledice nepromiljenih, impulsivnih reakcija, koje mogu proizvesti dodatne posledice i
nove probleme.
Nalaenje pozitivnih znaenja je strategija
koja se primenjuje za ublaavanje posledica
koje vie ne moemo izmeniti, pa se razmilja
na nain da svako zlo ima svoje dobro, da
postoji srea u nesrei i sl.
Prihvatanje odgovornosti je poetni deo
svake strategije adaptivnog suoavanja sa
stresom kako bi osoba mogla da promeni one
DEO
182
Istraivanja rizika i rezilijencije kod dece su u velikoj meri doprinela razumevanju linih, porodinih
i sredinskih uticaja na razvoj dece koja se suoavaju sa tekoama, mada je ostalo nejasno u kojoj su
meri faktori rizika i zatite univerzalni u razliitim
kulturama (Boyden & Martin, 2005). Ideja rizika je
kulturno uslovljena: osnovna pretpostavka je da postoji pravi nain na koji treba gajiti decu i da sva
deca treba da rastu na isti nain u okviru nuklearne
porodice, sa dva odgovorna roditelja, bez socijalne
ili ekonomske odgovornosti i sl. Posledica ove pretpostavke je da se vrednosni sistem koji je nastao u
okviru manjeg, ekonomski razvijenog dela sveta uzima kao reper za odreivanje zdravog detinjstva i
razvoja. Razliite kulture su izmislile razliitu decu:
etnografska istraivanja ukazuju na to da istorijski
i antropoloki ne postoji uniforman nain gajenja
dece te da razliiti razvojni putevi nastaju u kontekstu materijalnih, socijalnih i kulturnih aspekata sredine u kojoj deca odrastaju (egarac, 2007).
DEO
FAKTORI RIZIKA I
ZATITE U VEZI SA
ZLOSTAVLJANJEM I
ZANEMARIVANJEM DECE
Istraivanja rizika, zatite i rezilijencije u vezi sa
zlostavljanjem i zanemarivanjem dece usmerena su
na tri kljune oblasti:
1. identifikovanje faktora koji uveavaju ili smanjuju mogunost zlostavljanja od strane roditelja ili osobe koja se neposredno stara o
detetu,
2. istraivanje zatitnih faktora koji su povezani sa dugoronim ishodima kod deca koja su
doivela zloupotrebu,
3. istraivanje faktora rizika za ponovljenu zloupotrebu.
Ovi faktori se obino organizuju kao faktori rizika
i zatite, kao to je prikazano u Tabeli 40.
TABELA 40.
FAKTORI RIZIKA I ZATITE ZA DECU
FAKTORI ZATITE
Individualni
Dobro zdravlje i kondicija
Razvijene vetine rezonovanja
Prilagodljiv temperament
Visoka samoprocena
Samoefikasnost, unutranji lokus kontrole
Doivljaj kompetencije koji se zasniva na postignuima, uspesima, talentima
Sposobnost da se istraje u dostizanju ciljeva
Sposobnost da se nae okruenje koje podstie lini rast
Bliski i poverljivi odnosi
Religiozna uverenja
Privlaan izgled
Humor
183
FAKTORI RIZIKA
Individualni
Invaliditet
Zastoj u razvoju
Povreda prilikom roenja
Prevremeno roena deca
Nerazvijene vetine komunikacije
Nerazvijene socijalne vetine
Niska samoprocena
Nesigurna afektivna vezanost
DEO
FAKTORI ZATITE
FAKTORI RIZIKA
Porodini
Efektivno roditeljstvo
Porodina toplina, kohezija, podrka i dobra
komunikacija
Roditelji postavljaju razumne, konzistentne
granice i podstiu autonomiju u skladu sa
uzrastom
Dobar odnos sa najmanje jednim roditeljem
Roditelji dostupni u vreme problema i nelagodnosti, u stanju su da zatite dete od tekih
stresova
Pozitivni vrednosni sistem
Zaposlenost i socijalno-ekonomska situiranost
Pristup mreama podrke
Porodini
Nedostatak roditeljskog nadzora
Neadekvatna disciplina
Roditelji koji zloupotrebljavaju supstance
Duevno oboleli roditelji
Mentalno ometeni roditelji
Porodini i roditeljski konflikti
Nasilje meu suprunicima
Roditelj zlostavljan u detinjstvu
Veliki broj dece u porodici, sa malim razmakom u uzrastu
Nezaposlenost i siromatvo porodice
Socijalna izolacija
Nedostatak socijalnih mrea podrke
kola
Pozitivna klima za uenje i druenje
Oseaj pripadnosti i povezanosti
Mogunosti za iskazivanje sposobnosti i uspeh
Prepoznavanje dostignua uenika
Jasna kolska pravila
kola
Neuspeh u koli
Rano ispoljeno i istrajno antisocijalno ponaanje
Nasilje meu uenicima
Izostajanje iz kole
Iskljuivanje iz kole
Niska oekivanja od nastavnika
Zajednica
Blizak odnos sa kompetentnom odraslom osobom van porodice
Pristup socijalnim, obrazovnim i zdravstvenim
slubama i uslugama
Uee u grupama u zajednici
Podravajua socijalna mrea
Zajednica
Siromatvo i visoka nezaposlenost
Visoke stope kriminaliteta
Nedostatak slubi podrke
Izloenost nasilju
Izloenost narkoticima
Diskriminacija
Istraivanja faktora rizika za ponovljenu zloupotrebu ukazuju na etiri osnovna faktora pomou kojih se moe predvideti ponovna zloupotreba dece
(egarac, 2004):
1. vie ponovljenih epizoda zlostavljanja u porodici deteta,
2. zanemarivanje (kao povlaenje, suprotno
ostalim oblicima zloupotrebe),
3. prisustvo porodinog konflikta (naroito nasilja meu partnerima) i
4. duevne bolesti roditelja.
Drugi faktori, kao to su zloupotreba supstanci
od strane roditelja, porodini stres, nedostatak socijalne podrke, porodice sa malom decom, istorija zlostavljanja roditelja u detinjstvu i sl. pokazuju
manju konzistentnost kada je u pitanju mogunost
ponovne zloupotrebe dece.
Znanje o faktorima rizika i zatite, rezilijentnosti i
strategijama prevladavanja tekoa ima kljuni znaaj za kreiranje ranih intervencija i programa prevencije zlostavljanja i zanemarivanja dece, ali i problema u ponaanju, zloupotrebe supstanci i sukoba
184
DEO
TABELA 41.
INTERVENCIJE NA RAZLIITIM NIVOIMA SISTEMA
PORODICA
ZAJEDNICA
Intervencije za:
unapreenje funkcionisanja porodice
unapreenje roditeljskih vetina
podrku neiskusnim roditeljima
prevenciju izdvajanja deteta i rasturanje
porodice
podizanje ivotnog standarda porodice
zatitu dece
podizanje samopouzdanja roditelja
Intervencije za:
rast mogunosti za zaposlenje
kvalitetne jasle i obdanita
predkolsko obrazovanje
podrku volonterskom radu
razvoj objekata za sport i rekreaciju
pristupanije socijalne i usluge za mentalno zdravlje
KOLA
DETE
Intervencije za:
pripremu za porodini ivot i roditeljstvo
podsticanje uea roditelja
podrku iskljuenoj deci i njihovim roditeljima
regulisanje vrnjakog nasilja
podsticanje uea u ivotu kole
stvaranje mogunosti za napredak
Intervencije za:
izgradnju samopouzdanja
unapreenje vetina reavanja problema
razvoj vetina prevladavanja tekoa
podsticanje pozitivnih stavova
unapreenje samoprocene
INDIKATORI ZLOSTAVLJANJA I
ZANEMARIVANJA DECE
Prepoznavanje pojave i meusobno razlikovanje
formi zloupotrebe dece predstavlja poseban praktini i istraivaki problem, s obzirom na to da se
zlostavljanje i zanemarivanje prepoznaje i otkriva
preko indikatora koji su uglavnom iskustveni derivati (egarac, 2004). Indikatori se najee oznaavaju kao upozoravajui simptomi ili znaci koji sugeriu prisustvo ili ukazuju na mogui uzrok ili faktor
koji doprinosi zlostavljanju. Visoka temperatura je,
na primer, indikator da telo ne funkcionie normalno, ali sama po sebi nije dovoljan pokazatelj preko
koga moemo otkriti taan uzrok promene u funkcionisanju uzrok moe biti prehlada, upala grla,
grip i sl. Indikator usmerava panju na to da postoje
okolnosti koje izazivaju zabrinutost, a znanje o moguim uzrocima zabrinjavajueg stanja navodi nas
da razvijamo pretpostavke i istraujemo mogua
objanjenja. Indikatori zlostavljanja su pre vodi za
postavljanje hipoteza o moguim uzronim vezama
i odnosima nego siguran putokaz za utvrivanje injenica o postojanju neke pojave.
Kod zlostavljanja i zanemarivanja dece, indikatori se obino opisuju u okviru tri velike grupe, kao
fiziki, bihevioralni i porodini. Postojanje nekog
od indikatora u bilo kojoj od ovih grupa znai da
postoji znak ili simptom koji ukazuje na to da je dete
moda zlostavljano ili zanemarivano, jer se takav
simptom najee povezuje sa zlostavljanjem. Indikatori mogu, meutim, ukazivati i na druge izvo-
185
DEO
TABELA 42.
INDIKATORI KOJI SU POVEZANI SA SVIM OBLICIMA ZLOSTAVLJANJA I ZANEMARIVANJA (EGARAC, 2004)
FIZIKI
BIHEVIORALNI
dete direktno saoptava da je zlostavljano ili zanemarivano
dete indirektno ukazuje na to da je zlostavljano (npr. trai poverljivi razgovor, saoptava da se plai da se vrati kui ili da eli da ivi u domu za nezbrinutu decu i sl.)
dete ispoljava strah od dodira
dete ispoljava neuobiajen strah ili zabrinutost kada drugo dete plae
ekstremi u ponaanju kao to su agresivno, autodestruktivno ponaanje, povlaenje,
depresija, preterana popustljivost prema odraslima ili strah od roditelja ili povratka kui
ponovljeni i neobjanjivi izostanci iz kole
parentifikovano dete, previe zabrinuto za drugu decu u porodici
suicidalne misli i gestovi i drugi oblici autodestruktivnog ponaanja
nono mokrenje i drugi oblici regresivnog ponaanja
poremeaj navika (tikovi, sisanje prsta, roking)
poremeaj ponaanja (antisocijalno i destruktivno ponaanje)
neurotine crte i reakcije (poremeaj spavanja, opsesivne i kompulzivne reakcije,
histerine i fobine reakcije)
preterano adaptivno ponaanje (starmalo dete)
preterana masturbacija (kada odrasli ne moe da preusmeri dete na drugu aktivnost)
prostitucija adolescenata
beanje od kue
stalni umor i nezainteresovanost
produen boravak u koli (rano dolaenje i kasno naputanje kole)
uestalo kanjenje ili izostanak iz kole
poremeaji govora
upotreba alkohola ili droga
delikventno ponaanje
186
6
DEO
PORODINI
TABELA 43.
INDIKATORI KOJI SU PRVENSTVENO POVEZANI SA FIZIKIM ZLOSTAVLJANJEM
FIZIKI
1) Povrede mekog tkiva
viestruke modrice razliitog stadijuma starosti (razliite boje) i/ili na velikoj povrini tela
modrice specifinog oblika, npr. trag ake ili prstiju (usled stezanja ili udaranja),
tragovi kaia ili kanapa i tragovi vezivanja, modrice na licu, rukama, zadnjici, donjem
delu lea, glavi ili vratu, otisak ugriza odrasle osobe, povrede koje nastaju prilikom
gutanja ili zapuavanja usta, podlivi krvi usled upanja kose
opekotine razliitog porekla (od cigarete ili vrele vode) ili opekotine iji oblik ukazuje na upotrebljeni predmet (pegla, grejalica i sl.)
povrede oka bez odgovarajueg objanjenja o sluajnoj ili drugoj povredi, npr. hemoragije mrenjae (naroito ukoliko su prisutni ostali dokazi o namernom povreivanju u predelu glave), modro oko, ovojena mrenjaa, petecija ili druga krvarenja
oka, katarakta, naprasni gubitak otrine vida, zenice fiksirane, proirene ili nereaktivne na svetlost, oi ne prate pokrete
povrede uiju bez odgovarajueg objanjenja, npr. naprasni gubitak sluha, karfiolsko uvo, modrice na uima ili podruju oko uiju, petecija u uhu, krv u unom
kanalu
povrede nosa bez odgovarajueg objanjenja, npr. devijantni septum, svea ili zgruana krv u nozdrvama, koren nosa savijen ili oteen
povrede usta bez odgovarajuih objanjenja, npr. zubi koji su polomljeni ili nedostaju usred udarca u usta, modrice u uglovima usta i poderotine frenuluma, gornje
i donje usne ili jezika (indikativno za zapuavanje usta), petecija u nozdrvama, oko
nosa ili blizu uglova usta (moe biti indikativna za guenje rukama ukoliko je dete
prestalo da die)
187
DEO
2) Povrede skeleta
viestruki prelomi razliitog stadijuma starosti, ponovljeni prelomi iste kosti, spiralni
prelomi (naroito femura, tibije, podlaktice ili humerusa)
prelomi kod dece koja nisu prohodala
prelom rebara, naroito kod dece mlae od tri godine
komadi kosti kod kostiju koje su povezane sa laktom ili kolenom, izazvane trganjem
ili treenjem
3) Povrede unutranjih organa
unutranje povrede izazvane treenjem (svako treenje, bacanje i trganje odojadi i
male dece moe izazvati teke povrede)
intrakranijalno krvarenje u odsustvu teke dokumentovane povrede
intraabdominalna trauma u odsustvu teke dokumentovane povrede, frakture lobanje bez podatka o odgovarajuoj sluajnoj povredi
BIHEVIORALNI
dete ili druga osoba (roditelj, odgajatelj, nastavnik i sl.) saoptava da je udareno,
opeeno ili izloeno nekoj drugoj vrsti ponaanja koja moe da izazove postojeu
povredu
neodgovarajua odea koja prikriva povrede (npr. dugi rukavi i nogavice tokom
letnjeg vremena da bi se prikrile modrice)
dete ili odrasla osoba objanjavaju uestale povrede kao posledicu nespretnosti
deteta, mada se dete veoma retko povreuje van kue
PORODINI
prisustvo drugih oblika nasilja u domainstvu (partnerskog, prema starima, prema
ivotinjama)
TABELA 44.
INDIKATORI PRVENSTVENO POVEZANI SA SEKSUALNIM ZLOSTAVLJANJEM
FIZIKI
BIHEVIORALNI
ispoljavanje bizarnog, preteranog ili neuobiajenog seksualnog ponaanja ili znanja
preterana mastrubacija kod male dece, dodirivanje genitalnog podruja, seksualizovano ponaanje neprimereno uzrastu
tajanstveno ponaanje, aluzije o problemima kod kue, strah od dodira
kompulzivno ponaanje (preterano kupanje, skupljanje zaliha)
seksualni promiskuitet i zavodniko ponaanje, prostitucija tinejdera
izjava deteta da je zloupotrebljeno
188
6
DEO
PORODINI
otac (ili druga odrasla osoba) ispoljava preterano zatitniko ponaanje prema detetu, ukazuje mu posebnu panju ili ima tajanstven odnos sa detetom
blizak fiziki kontakt odraslog i deteta kada je drugi roditelj van kue
otac (ili druga odrasla osoba) vidi sebe kao seksualnog edukatora deteta
majka smatra da joj je dete rival
iskustvo seksualne zloupotrebe kod jednog ili oba roditelja
TABELA 45.
INDIKATORI PRVENSTVENO POVEZANI SA ZANEMARIVANJEM (ADAPTIRANO PREMA BESHAROV, 1989)
FIZIKI
BIHEVIORALNI
pronja i kraa hrane
dete izjavljuje da se o njemu ne staraju odrasle osobe
stanje roditelja ili odgajatelja je takvo da se ne moe na adekvatan nain starati o
detetu (usled zloupotrebe alkohola ili droga ili usled mentalnog oboljenja)
roditelj odbija ili proputa da uputi dete na leenje u situacijama akcidentnih stanja,
odnosno povreda ili hroninih bolesti koje mogu trajno da otete razvoj i zdravlje ili
ugroze ivot deteta (astma, dijabetes i sl.).
PORODINI
majka seksualno zloupotrebljena u detinjstvu (zloupotreba esto nije otkrivena) i
depresivna
odbijanje da se koriste zdravstvene usluge usled religioznih i kulturolokih shvatanja
U veini sluajeva kod kojih je saoptena ili prijavljena sumnja da je dete zlostavljano ili zanemarivano, osoba koja je ukazala na potencijalni problem
nije prisustvovala samom dogaaju. Konkretni akti
zlostavljanja i zanemarivanja najee nemaju svedoke oevice, ve je osoba koja ukazuje na sumnju
uoila rezultate injenja ili propusta (modrice, izostajanje iz kole, neadekvatno uhranjeno ili obueno
dete) ili je u drugom sluaju ula da samo dete ili
druga osoba govori o dogaaju ili o posledicama
(Mama me je udarila ili Suzana se plai svog oca).
Takoe, struni radnici u socijalnim slubama retko
su u prilici da direktno posmatraju akte zlostavljanja,
izuzimajui situaciju kada je dete ostavljeno samo u
kui ili u neadekvatnim uslovima.
189
DEO
190
DEO
TABELA 46.
PITANJA KOD ZLOUPOTREBE ODRASLIH I STARIH OSOBA
191
DEO
EKONOMSKA/FINANSIJSKA ZLOUPOTREBA
1) Da
2) Da
3) Da
4) Da
5) Da
6) Da
7) Da
8) Da
9) Da
10) Da
li
li
li
li
li
li
li
li
li
li
EMOCIONALNO/VERBALNO ZLOSTAVLJANJE
1) Da li je ikada iko priao sa vama ili vikao na vas tako da vam je bilo neprijatno?
2) Da li neko pria sa vama kao da ste malo dete?
3) Da li su vam nekada pretili?
4) Da li vas je neko kritikovao?
5) Da li se desilo da vam ne prue pomo kada vam je bila potrebna?
6) Da li vam se neko ruga i zove vas pogrdnim imenima?
7) Da li neko brani da vas drugi poseuju?
8) Da li neko tera porodicu i prijatelje od vas?
9) Da li moete da telefonirate kada elite?
10) Koliko se viate sa ljudima van kue?
ZANEMARIVANJE
1) Da li vam pomau onoliko koliko vam je potrebno?
2) Da li idete kod lekara kad god vam to treba?
3) Da li esto ostajete sami? (Da li elite da budete sami? Da li ste sreni kada ste sa drugim
ljudima?)
4) Da li imate dovoljno hrane kada ste gladni?
5) Kada ste poslednji put videli roake/prijatelje?
6) Da li imate naoare/protezu/tap koji su vam potrebni?
FIZIKO ZLOSTAVLJANJE
1)
2)
3)
4)
SEKSUALNA ZLOUPOTREBA
1)
2)
3)
4)
Da
Da
Da
Da
li
li
li
li
vas
vas
vas
vas
192
DEO
osobe za samozatitu, stepen pretnje po nezavisnost korisnika, kao i njegova dobrobit i izbori.
Na Slici 11 predstavljena je osnova za procenu teine zloupotrebe (koristi se kontinuum koji se oslanja na kontekst, pristanak, kapacitet, nameru, gledite i ishod).
SLIKA 11.
PROCENA TEINE ZLOUPOTREBE (ADAPTIRANO PREMA HUGHES, 2006)
PROCENA
IRI
KONTEKST
MENTALNI
KAPACITET
ELJE
KORISNIKA
PRISTANAK
TEINA
ZLOUPOTREBE
RIZIK ZA
OSOBU I
DRUGE
TRAJANJE
UESTALOST
NAMERA
ZAKONSKI
OKVIR
193
UTICAJ
DEO
Procena rizika u ovim okolnostima treba da odgovori na sledea pitanja (Royal Borough of Kensington and Chelsea, 2000):
1. Ko je izloen riziku? (osoba koja je prijavila
sluaj, procenjiva, korisnik, prualac nege,
ira zajednica)
2. Da li je rizik stvar izbora, da li se odobrava, da
li je nametnut ili izaziva ogorenost?
3. Kakva je priroda rizika? (fiziki, seksualni,
emocionalni, diskriminacija, institucionalni,
interpersonalni, finansijski, zanemarivanje ili
kombinacija ovih faktora)
4. Kakva je verovatnoa da e se rizina situacija desiti na skali od minimalno do neizbeno?
5. Koje mogunosti postoje u vezi sa rizikom?
Da li treba rizikovati ili ne? Da li su mogunosti proporcionalne postojeem nivou rizika?
6. Koje vrednosti su povezane sa svakom od
mogunosti? (kod pozitivnih koliko su znaajne; kod negativnih koliko su ozbiljne)
7. U svetlu svega navedenog, ta govori u prilog
riziku, odnosno protiv rizika?
194
DEO
PROCENA
SNAGA
PERSPEKTIVA SNAGA U
SOCIJALNOM RADU
Drutvene promene utiu i na promene u tradicionalnim pristupima socijalnog rada: nova paradigma
nastala je kao pomeranje fokusa sa deficita na snage.
Inovativni praktiari su se angaovali na preispitivanju tradicionalnih naina rada pomou alternativnih
pristupa problemima ljudi i porodica. Pristup zasnovan na snagama naglaava otkrivanje, afirmisanje i
unapreenje sposobnosti, interesa, znanja, resursa i
ciljeva pojedinaca (Berg & Kelly, 2000; Lietz, 2011).
Snage obuhvataju sve unutranje i spoljanje
faktore koji poveavaju pozitivne i smanjuju negativne razvojne ishode, bez obzira na prisustvo ili odsustvo rizika (Leffert et al., 1998, Sameroff i Fiese,
2000). Za razliku od snaga, faktori zatite i faktori
rezilijentnosti (otpornosti) mogu da se razmatraju
samo u odnosu sa faktorima rizika. Faktori zatite i
rezilijentnosti stoje u direktnom i dinamikom meusobnom odnosu sa faktorima rizika. Pri tome, ovi
faktori se razlikuju prema intenzitetu rizika na koji
deluju. Da bi se odreene snage smatrale faktorima
zatite, potrebno je da uopteno ili nespecifino deluju na faktore rizika. Snage postaju faktori rezilijentnosti kada utiu na faktore visokog rizika (Fraser
et al., 2004).
Izgleda da je sklop snaga korisnika i njegovog
okruenja najznaajniji inilac uspenosti tretmana, i
pre nego to se uopte zapone za intervencijama.
Pregled literature ukazuje na najmanje tri naina na
koja praksa zasnovana na snagama doprinosi pozitivnoj promeni kod korisnika (Brun & Rapp, 2001):
a) uticajem na meru uea korisnika u usluzi,
b) unapreenjem efikasnosti i omoavanjem porodice i
c) unapreenjem kapaciteta porodice da gradi
odnose i stvara mreu socijalne podrke.
Snage se mogu kriti u bilo kojoj linoj ili sredinskoj osobini ili svojstvu koja ima potencijal da podstie rast i reenja (Saleebey, 2006). Kod pojedinca,
snage se vide u tenjama, kompetencijama i samopouzdanju, a kod zajednica snage predstavljaju mogunosti, socijalne mree, resursi i pristupane usluge. Saleebey (2006:10) definie klijentove snage
preko tri meusobno povezana aspekta KPR:4
K kompetencije, kapacitet i kuranost (hrabrost, odvanost),
P pouzdanost u obeanom, potencijali (mogunosti) i pozitivna oekivanja,
R rezilijencija, rezerve i resursi.
Prilikom utvrivanja klijentovih snaga voditelj
sluaja treba da sagledava vie od oiglednih linih
snaga osobe i da traga za njegovim mogunostima,
kompetencijama i rezilijencama.
Snage obuhvataju i kapacitet za prevladavanje
tekoa, odravanje radnog i socijalnog funkcionisanja u situacijama stresa, sposobnost odupiranja
traumatinim situacijama, korienje spoljnih izazova kao stimulus za rast i korienje socijalne podrke kao izvor rezilijencije (Greene and Lee, 2002).
Perspektiva snage podrazumeva promenu paradigme u sagledavanju kapaciteta ljudi za pozitivnu
promenu, naputanje medicinskog modela i shvatanja tekoa (bolesti, deficita, problema, razliitosti
i sl.) prema modelima koji uvaavaju jake strane i
potencijale klijenta, porodice i zajednice. Salebi navodi da se gotovo sve moe smatrati snagom pod
odreenim uslovima (2006:82). Kao snage se, dakle, razmatraju kompetencije, kapaciteti, karakter4
195
DEO
Talenti. Mnogi ljudi imaju iznenaujue talente za pevanje, pisanje, slikanje, prianje
pria, kuvanje, dizajniranje odee i sl. Oni esto ne istiu svoje talente jer im ne izgledaju
relevantni. Ukoliko ne postavljamo pitanja o
talentima, proputamo mogunost za mobilisanje ove snage. Mada posebne sposobnosti
i talenti ne moraju biti povezani sa aspiracijama klijenta, oni se mogu upotrebiti kao resurs
i sredstvo za podrku u dostizanju ciljeva.
Kulturno, porodino i lino naslee. Naslee
predstavlja izvor stabilnosti, usmerenja u nainu reavanja problema, daje oseaj pripadnosti i mesto u svetu. Prie, mitovi i legende
specifini za odreenu kulturu ili porodicu
mogu da budu izvor identiteta, da daju smisao i inspiraciju za prevazilaenje tekoa.
Ponos. Kada se tekoe uspeno savladaju,
ljudi razviju oseaj ponosa i postignua. Doivljaj samoefikasnosti je osnova za aktivan
odnos prema sopstvenom ivotu i okruenju.
Zajednica. Ljudi mogu da napreduju tako
to e neto pruati drugima isto kao i kada
primaju neto od drugih. Uee u zajednici
podstie pripadnost i osnauje ljude.
Duhovnost. Duhovnost je snaan izvor snaga i otpornosti, daje nadu i veru u mogunost
povoljnog ishoda u budunosti. Stoga treba
istraiti i uvaiti verovanja i religijske prakse
klijenata.
TABELA 47.
OBLASTI U KOJIMA SE MOGU NAI SNAGE (ADAPTIRANO PREMA KONDRAT, 2010:40)
196
DEO
TABELA 48.
PITANJA ZA IDENTIFIKOVANJE UNUTRANJIH I SPOLJNIH SNAGA (SALEEBEY, 2006:87)
197
DEO
198
6
DEO
199
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
KVALITET
DOKUMENTACIJE
Kvalitetno dokumentovanje rada sa korisnicima
predstavlja jednu od znaajnih dunosti osoblja
u socijalnim slubama. Dobro dokumentovanje
pomae u usmeravanju rada osoblja i doprinosi
delotvornom partnerstvu sa korisnicima i drugim
slubama. Ono obezbeuje pisani trag o nainu na
koji je socijalna sluba bila angaovana sa pojedincima, porodicama i drugim slubama u zajednici.
OKVIR 36.
PROBLEMI SA KOJIMA SE SUOAVAJU ORGANIZACIJA I OSOBLJE
KADA SE RADI O DOKUMENTOVANJU PROCESA PRUANJA USLUGA
(WALKER ET AL., 2010)
Nerazumevanje svrhe dokumentacije.
Nerazumevanje ta treba da bude registrovano u pojedinim formama izvetavanja.
Neuspeh da se obezbedi dobar sistem koji e olakati voenje evidencije.
Nedovoljne vetine pisanog izraavanja osoblja.
Nedostatak vremena.
Nejasnoa o tome ta se deava sa prikupljenim informacijama.
Ograniena sredstva.
Pisanje izvetaja i beleaka je sastavni deo individualizacije rada na sluaju i zahteva aktivno uee korisnika. Ipak, iskustvo govori da se stavovi
brojnih korisnika oigledno zanemaruju i ne vide u
strunoj dokumentaciji. Naravno da e biti sluajeva da neki korisnici nisu u mogunosti, usled stanja
u kom se nalaze, da doprinesu izvetajima i belekama. To ipak nije razlog za neukljuivanje korisni-
201
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
TABELA 49.
ZAINTERESOVANOST RAZLIITIH AKTERA ZA KVALITETNO DOKUMENTOVANJE
(PREMA SOCIAL SERVICES DEPARTMENT, 2011)
202
njihovo korienje. Elektronski dosijei mogu se odtampati kako bi se priloili u papirnu verziju.
Struna dokumentacija rada sa korisnikom sadri pisani zapis rada organizacije socijalne zatite
sa pojedincem ili porodicom, koji sadri detalje o
svim kontaktima sa korisnikom, aktivnostima koje
su preduzete i ciljevima tih aktivnosti. Ona sadri
podatke o primenjenoj proceduri, proceni potreba,
planiranju usluga, vremenu kada su odreene aktivnosti preduzete, procesu rada i rezultatima evaluacije i ponovnog pregleda rada na sluaju. Struna
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
dokumentacija moe se, delimino ili u celosti, uvati u elektronskom i papirnom vidu.
Dokumentacija predstavlja sastavni deo pruanja usluga korisnicima i rada sa drugim slubama.
Pri ustanovljavanju sistema voenja evidencije i dokumentacije u odreenoj organizaciji socijalne zatite razmatraju se politika, procedure, deljenje informacija, korienje informacija tree strane, pitanja
jednakih mogunosti, kao i dimenzija menadmenta.
203
ZADATAK RUKOVODIOCA U
OBEZBEENJU KVALITETA
DOKUMENTACIJE
Zadatak rukovodioca u vezi sa dokumentovanjem
rada sa korisnicima jeste nadgledanje prakse, provera usaglaenosti sa procedurama za korienje
podataka i kvaliteta rada sa korisnikom u okviru supervizijskog ili drugog procesa za donoenje odluka. Znaajno je da rukovodioci pokau strunom i
drugom osoblju da je dokumentovanje rada vaan
segment procesa pruanja usluga korisniku. To se
postie jasno iskazanim stavom prilikom zapoljavanja, ukljuivanja novog osoblja u rad, obuke, ocenjivanja rada, monitoringa i periodinih pregleda.
Odgovorno dokumentovanje je zadatak za kompletnu organizaciju socijalne zatite. Proces treba da obuhvati osoblje svih nivoa, tako da zadaci,
uloge i odgovornosti u dokumentovanju podataka
budu potpuno jasni. Neposredni rukovodioci treba
da rade u partnerstvu sa supervizorima, mentorima
i drugim trenerima koji obuavaju osoblje kako bi se
obezbedilo da struni radnici razviju odgovarajue
vetine i da se one primenjuju u praksi.
Tokom procesa procene, planiranja i intervencija, administrativni nadzor nad dokumentacijom
obezbeuje podrku strunom radu i adekvatnost
preduzetih postupaka. Odluke koje se donose u supervizijskom procesu predstavljaju vaan deo dosijea korisnika i treba da budu jasno zabeleene u
njemu. Rukovodioci imaju zadatak da nadgledaju
proces dokumentovanja i prilagoavaju proces tako
da dokumentovani podaci budu jasniji, konkretniji i
da se izbegava dupliranje podataka.
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
DELJENJE INFORMACIJA I
DOBIJANJE SAGLASNOSTI ZA
DELJENJE INFORMACIJA
Deljenje informacija meu slubama u zajednici
ima vitalni znaaj u ranom prepoznavanju i obezbeenju usluga deci sa smetnjama u razvoju. Kod dece
koja su rtve zlostavljanja i zanemarivanja, odraslih
rtava porodinog nasilja i sl. deljenje informacija omoguava zatitu od daljih povreda. Takoe,
u brojnim situacijama koje ukljuuju odrasle i stare
korisnike socijalne zatite (nasilje u porodici, zapoljavanje i radno osposobljavanje primalaca materijalnih davanja, zatita osoba sa invaliditetom i sl.)
razmena informacija sa drugim slubama i organima
u zajednici omoguava pravovremene intervencije.
Na samom poetku rada, korisnicima treba otvoreno i potpuno objasniti koje e se informacije deliti
sa drugim strunjacima i slubama, kako e se deliti
i zato je to potrebno, i za to treba traiti saglasnost
korisnika. Saglasnost za deljenje informacija se ne
trai od korisnika i drugih ukljuenih osoba samo
izuzetno, u tri sluaja (DoH, 2000b):
Dakle, kada se saradnici iz drugih ustanova ukljuuju u procenu ili planiranje, oni treba da dobiju
samo onoliko informacija koliko je relevantno za njihovo konstruktivno uee, uz prethodno dobijenu
saglasnost korisnika. Tako se saradnicima u zajednici alje izvod iz dokumenta (npr. plana usluga i
mera) koji sadri prvenstveno one informacije koje
se tiu njihovog neposrednog angaovanja i eventualno druge nune informacije. Svaku odluku da se
informacija saoptava ili ne saoptava treba dokumentovati.
Postoje okolnosti u kojima se deljenje poverljivih
podataka bez saglasnosti zahteva u javnom interesu. To ukljuuje okolnosti:
204
adekvatni nameni,
tani,
aurni i
saopteni na siguran nain, iskljuivo odgovarajuim osobama.
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
205
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
obavlja nezavisno od redovnih kontakta sa zaduenim strunim radnikom voditeljem sluaja. Dete na
smetaju koje ima otvorenu mogunost da redovno
pregleda svoj dosije moe postepeno da gradi razumevanje sebe i svoje porodice.
Kada dete mlae od 14 godina zahteva uvid u
svoj dosije, treba doneti odluku da li dete razume
prirodu zahteva na odgovarajui nain. Ukoliko dete
razume prirodu zahteva, pristup podacima treba
omoguiti. Kada dete mlae od 14 godina nema odgovarajue razumevanje da podnese takav zahtev,
roditelji ili zakonski zastupnik mogu podneti zahtev
u ime deteta, ukoliko to nije u suprotnosti sa interesima deteta.
Kada prualac usluga socijalne zatite smatra da
pristup roditelja dosijeu deteta moe da nanese ozbiljnu tetu bilo kome, ukljuujui i dete, roditelju se
ne omoguava uvid u podatke. Isti zahtevi vae i za
lica liena poslovne sposobnosti. Zahtev za pristup
poverljivim podacima mora se dati u pismenom
obliku i mogu se naplatiti nuni trokovi izdavanja
kopije9.
206
POVERLJIVOST
Prilikom odluivanja da li da e informacije deliti treba razmotriti zakonske obaveze, ukljuujui i to da li
je u pitanju poverljiva informacija, a ukoliko jeste, da
li postoji javni interes dovoljan da opravda deljenje
informacija.
Poverljivi podaci su:
podaci koji imaju odreen stepen osetljivosti,
oni koji nisu dostupni javnosti na zakonit nain,
podaci koji nisu ve dostupni iz drugih javnih
izvora i
podaci dobijeni u okviru odnosa u kome osoba koja ih je saoptila smatra da ti podaci
nee biti dalje saoptavani.
Na primer, nastavnik moe da zna da neki uenik
ima roditelja koji zloupotrebljava droge. Ovo je osetljiva informacija, ali ne mora biti poverljiva ukoliko je
iroko poznata ili ukoliko je saoptena nastavniku u
okolnostima u kojima je osoba znala da e informacija biti podeljena sa drugima. Ukoliko je nastavnik
to saznao iz poverljivog razgovora sa uenikom, informacija e biti poverljiva.
Poverljivost se kri kada saoptavanje poverljivih
podataka nije odobrila osoba koja ih je saoptila ili
na koju se odnose. Ukoliko je informacija obezbeena u kontekstu koji podrazumeva upotrebu te informacije u ograniene svrhe i od strane odreenog
kruga ljudi, onda takvo korienje tih informacija ne
predstavlja krenje poverljivosti. Takoe, poverljivost nee biti prekrena ukoliko postoji eksplicitna
saglasnost za saoptavanje informacije.
Ustav jemi zatitu prava na privatnost i podataka o linosti10, a posebnim zakonima je garantovano pravo na poverljivost privatnih podataka koje
je korisnik saoptio strunom radniku, ukljuujui
i podatke koji se tiu njegove linosti, ponaanja i
porodinih okolnosti i naina korienja usluga socijalne zatite. Pravo na privatnost podrazumeva da
korisnik ima pravo na potovanje privatnosti prilikom pruanja usluga socijalne zatite.
10
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
OKVIR 37.
POVERLJIVE INFORMACIJE O KORISNIKU
Prema ZSDZ CG, poverljive informacije o korisniku definisane su na sledei nain
(l. 150):
Sve informacije o linim i porodinim prilikama korisnika koje pruaoci usluga
vode o korisniku su povjerljive informacije.
Povjerljive informacije o korisniku prualac usluga moe koristiti samo u svrhu
pruanja usluge.
Korisnik ima pravo na zatitu povjerljivosti svih privatnih podataka iz dokumentacije koja se obrauje za potrebe pruanja usluge, izvjetavanja o radu ustanove ili
drugih prualaca usluga, ukljuujui i one koje se tiu njegove linosti, ponaanja i
porodinih okolnosti i naina korienja usluga socijalne i djeje zatite.
Povjerljivim informacijama smatra se i:
1) podatak da korisnik koristi pravo ili uslugu;
2) vrsta prava ili usluge pruene pojedinom korisniku;
3) ime, adresa i drugi lini i identifikacioni podaci o korisniku;
4) podaci koji se nalaze u zahtjevu korisnika;
5) informacije koje sam korisnik saoptava o sebi;
6) informacije koje druga lica saoptavaju o korisniku;
7) podaci dobijeni u vezi korisnika tokom pruanja usluge;
8) procjene, nalazi, profesionalni stav ili miljenje pruaoca usluge o korisniku;
9) podaci koji se nalaze u izvjetajima zdravstvenih ustanova za korisnika;
10) informacije o korisniku kao to su: fotografije korisnika, crtei napravljeni od
strane korisnika tokom procesa pruanja usluge, svojeruno pisane izjave ili
komentari i primjedbe korisnika, pisane biljeke pruaoca usluge ili korisnika,
audio i video snimci sainjeni u vezi sa korienjem usluge i drugo;
11) sadraj prepiske sa drugim ustanovama ili organizacijama, ako ta prepiska sadri informacije o korisniku ili drugim licima koja su sa njim povezane.
207
Javni interes moe da nastane u raznim okolnostima, kao to su zatita dece ili drugih osoba od
povrede ili spreavanje krivinog dela. Kljuni faktor
u saoptavanju poverljivih informacija je proporcionalnost, odnosno da li saoptavanje informacija
predstavlja odgovor proporcionalan javnom interesu u konkretnom sluaju, tj. kakve su posledica
saoptavanja i posledice nesaoptavanja poverljivih
informacija.
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
OKVIR 38.
DONOENJE ODLUKA O SAOPTAVANJU INFORMACIJA
Ovde se navode pitanja koja mogu pomoi strunom radniku u razmatranju parametara znaajnih za saoptavanje podataka koji su vezani za rad sa korisnikom.
1) Da li postoji zakonski osnov koji profesionalcu ili odreenoj slubi nalae da
deli informacije?
2) Da li informacija omoguava da osoba bude identifikovana?
3) Da li je informacija poverljiva?
4) Ukoliko je informacija poverljiva, da li imate saglasnost da je podelite?
5) Da li postoji zakonska dunost ili sudski nalog da saoptite informaciju?
6) Ukoliko je osoba odbila da d saglasnost ili ukoliko postoje valjani razlozi da ne
traite saglasnost za otkrivanje poverljive informacije, da li postoji odgovarajui
javni interes da delite te informacije?
7) Ukoliko donesete odluku da delite informacije, da li su one adekvatne i da li se
dele na odgovarajui nain?
8) Da li ste na odgovarajui nain zabeleili svoju odluku?
TA INI SAGLASNOST?
Saglasnost mora biti informisana, to znai da
osoba koja daje svoj pristanak mora da razume zato informacije treba da se saoptavaju, ko e imati
uvid u njih, u koje e se svrhe koristiti te informacije
i druge implikacije.
Saglasnost moe biti eksplicitna ili implicitna. Dobijanje eksplicitne saglasnosti je dobra praksa, a ova
saglasnost se moe dati usmeno ili pisanim putem.
Pisana saglasnost se preporuuje jer umanjuje mogunost buduih nesporazuma. Implicitna saglasnost
moe biti validna u mnogim okolnostima. Saglasnost
moe biti pretpostavljena ukoliko je kontekst takav
da je deljenje informacija sastavni deo aktivnosti, a
posebno ukoliko je to bilo saopteno na samom poetku rada, kao kada se radi procena potreba. Takoe, ukoliko centar za socijalni rad upuuje korisnika
na korienje usluge sa kojom se korisnik ve saglasio, podrazumeva se da je korisnik dao saglasnost da
se odgovarajui (po pravilu ne svi, ve samo relevantni) podaci dele sa pruaocem konkretne usluge.
Pristup pomou koga se obezbeuje saglasnost
treba da bude transparentan, uz potovanje linosti
korisnika. Dobra praksa je da se na samom poetku
rada sa korisnikom i porodicom jasno saopti nain
na koji centar ili drugi prualac usluga postupa sa
informacijama. U mnogim procedurama koje primenjuju savremene socijalne slube automatski se trai pisana saglasnost korisnika za pristup njegovim
informacijama i deljenje potrebnih informacija radi
ostvarivanja prava korisnika. Saglasnost se svakako
ne izmamljuje pretnjom ili odbijanjem da se usluga
obezbedi. Ukoliko doe do znaajne promene u
nainu na koji se koriste informacije, treba ponovo traiti saglasnost. Korisnik ima pravo da povue
saglasnost u svakom trenutku, mada se to u praksi
izuzetno retko deava.
208
KORIENJE POVERLJIVIH
PODATAKA ZA POTREBE
ISTRAIVANJA
Podaci o korisniku mogu se koristiti za svrhe naunog istraivanja. Pojedinci koji trae odobrenje radi
sprovoenja istraivanja po pravilu podnose zahtev
u pisanoj formi. Da bi bio odobren, zahtev treba da
sadri sledee:
1. obrazloenje da takvo istraivanje moe proiriti znanje i unaprediti profesionalnu praksu,
2. opis naina na koji e se istraivanje sprovesti
i u koju svrhu e se koristiti dobijeni rezultati,
3. podatke koji ukazuju na kvalifikacije i ovlaenja pojedinca da sprovodi istraivanje u
toj oblasti,
4. obavezu istraivaa da uva poverljivost podataka,
5. garancije da e se podaci koristiti samo za
potrebe istraivanja i prikazivati na nain koji
ne moe da otkrije identitet osobe.
Prava korisnika odreena su u skladu sa meunarodnim standardima u ovoj oblasti, koji su
utvreni ratifikovanim meunarodnim konvencijama. U zakone su integrisana opteprihvaena
pravila meunarodnog prava koja garantuju Povelja
o ljudskim i manjinskim pravima i graanskim
slobodama, Kovencija o pravima osoba sa
invaliditetom, Konvencija UN o pravima deteta, kao
i Ustav Republike Srbije.
Pravo na informacije je usko povezano sa pravom na uee korisnika u donoenju odluka. Bez
uea korisnika u proceni svog stanja i potreba i u
odluivanju o pruanju potrebne usluge, kao i bez
blagovremenog pruanja svih obavetenja koja su
mu potrebna za donoenje odluke i pristanak na
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
209
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
DOKUMENTOVANJE RADA
NA SLUAJU
U poetku razvoja socijalnog rada kao profesije, dokumentacija je, pod uticajem psihodinamikog okvira, promovisala narativni stil i izradu izvetaja socijalnog radnika u vidu eseja o psihosocijalnoj istoriji i
proceni klijenta, problema i situacije. Standardi koji
su kasnije razvijeni proistiu iz pristupa orijentisanih
na problem u kojima se trai da procena sadri jasne
termine koji specifikuju konkretno ponaanje (egarac i Burgund, 2014).
Dokumentovanje moe da bude zahtevno i za
iskusne radnike, a manje iskusni radnici su esto u
dilemi koliko opirno ili saeto treba dokumentovati
pojedine aspekte rada. Po pravilu, dokumentacija o
korisniku i radu na sluaju treba da bude koncizna,
kako bi se paljivo koristili resursi (pre svega vreme strunog radnika) i uvala privatnost korisnika.
Meutim, dokumentacija treba da bude sadrajna
u dovoljnoj meri da usmerava pruanje usluga, da
odgovori na standarde usluga te obezbedi zatitu
zakonitosti za korisnika, strunog radnika i za socijalnu slubu.
Uslov za dobro dokumentovanje je sposobnost
donoenja kompleksnih profesionalnih sudova (Kagle and Kopels, 2008). Znaajna je sposobnost za
kritiko miljenje, za sumiranje znaajnih informacija
i izostavljanje suvinih detalja. To ponekad moe da
lii na hod po ici (Sidel, 2011), jer se dokumentovanje obavlja u skladu sa standardima i potrebama rada uz razmiljanje o onima koji mogu traiti
pregled dokumentovanih sadraja (korisnik, sud,
inspekcija i sl.).
Prilikom izbora ta treba i u kojoj meri dokumentovati, vano usmerenje je svrha usluga koje se
pruaju. Vea panja se posveuje podacima koji su
direktno povezani sa svrhom rada. Tako e se u situacijama sporova roditelja oko vrenja roditeljskog
prava znatno vea panja posvetiti roditeljskim
kompetencijama i nainu na koji roditelji odgovaraju
na potrebe deteta nego npr. pitanjima zaposlenosti
ili resursa zajednice.
210
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
211
TA JE RELEVANTNO ZA
BELEENJE U LISTU PRAENJA,
KONTAKATA I RADA NA SLUAJU
U ovom jednostavnom dokumentu belee se informacije od leernih do veoma znaajnih: telefonski
poziv, kuna poseta i neka aktivnost koju je struni
radnik preduzeo u ime korisnika i porodice. Ovde
su pohranjene operativne informacije koje govore
o tome ko, ta, kada i kako preduzima tokom rada
na sluaju, kao i drugi tekui dogaaji koji utiu na
okolnosti ivota korisnika i porodice. Sa druge strane, ono to nije ubeleeno u List praenja nije se ni
dogodilo, pa treba biti obazriv i beleiti sve propisane radnje i dogaaje, kao i vane okolnosti koje se
javljaju tokom rada.
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 6.
BELEKE U LISTU PRAENJA, KONTAKATA I RADA NA SLUAJU
List praenja je jedinstveni dokument u koji se hronoloki upisuju:
svi kontakti koji su ostvareni tokom i povodom rada sa korisnikom i porodicom;
kontakti se predstavljaju u okviru krae ili (po potrebi) due i detaljnije beleke,
svi struni postupci i radnje (ukljuujui pokretanje ili kompletiranje procedure
unutar pojedinih predmeta koji su sastavni deo sluaja),
nalazi usmerene procene voditelja sluaja i drugih lanova tima i saznanja iz
tekue procene,
supervizijske i timske odluke donete tokom rada na sluaju,
zapaanja, komentari, pribeleke voditelja sluaja i drugih ukljuenih strunih
radnika u vezi sa radom na sluaju.
Struni radnik koji je unosi beleke datira i potpisuje svaku beleku. Zabeleku
moe da potpie i vie radnika istovremeno (npr. timski zakljuak).
Vrsta kontakta ili vrsta rada na sluaju belei se u okviru kategorije Kontakt:
1) Kuna poseta (planirana/neplanirana, vreme, cilj posete, ko je sve bio prisutan,
glavni dogaaji, dogovori i zapaanja strunog radnika)
2) Kontakt u centru za socijalni rad
sa korisnikom i lanovima porodice korisnika
sa korisnikom
sa lanovima porodice korisnika
drugo
3) Drugi kontakt sa korisnikom ili lanom porodice
neposredni (upisuje se gde je kontakt ostvaren u ustanovi za smetaj ili prihvatilitu, u hraniteljskoj ili drugoj porodici, u koli ili na radnom mestu, i ko ga je
ostvario, tj. sa kim je ostvaren)
telefonski (opisati kako i sa kim)
drugo (opisati kako i sa kim)
Za sve kontakte sa korisnikom i porodicom navodi se vreme, mesto kontakta,
osoba ili osobe sa kojima je razgovarano, povod i ishod kontakta (ta se desilo i ta
je dogovoreno), da li je kontakt planiran (unapred dogovoren) ili neplaniran, (po
potrebi) detaljniji sadraj razgovora i opis situacije i (po potrebi) zapaanja strunog radnika (npr. Marko je delovao veoma uznemireno tokom razgovora ili Tokom
kune posete dete je sve vreme sedelo kod babe u krilu, nijednom nije prilo majci).
212
DEO
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 6.
BELEKE U LISTU PRAENJA, KONTAKATA I RADA NA SLUAJU
4) Kontakti sa saradnicima iz drugih ustanova (navesti vrstu ustanove: socijalne
i deije zatite, zdravstvene zatite, obrazovanja, policija, tuilatvo, nevladina
organizacija koja nije u sistemu usluga socijalne i deije zatite ili drugo).
Za svaki od ovih kontakata opisati da li je neposredan ili telefonski, ustanovu iz koje
dolazi saradnik iz zajednice, povod i ishod kontakta (ta se desilo i ta je dogovoreno).
Regularno se belee sastanci tokom rada na sluaju i procedure koje se pokreu ili
kompletiraju, i to:
timski sastanak sa saradnicima iz CSR,
supervizijski sastanak za konkretan sluaj,
drugi sastanak ili konsultacija za konkretan sluaj,
timski sastanak sa saradnicima u zajednici:
konferencija sluaja radi procene,
konferencija sluaja radi izrade plana ili
drugo.
Koncizno se belee prisutni uesnici, povod i ishod kontakta, zakljuci i donete
odluke. U svim sluajevima kada je korisnik ili lan porodice prisutan sastancima, to
se belei i opisuje se uee korisnika.
5) Pribavljanje dokumentacije (od strane korisnika ili zastupnika ili po slubenoj
dunosti)
6) Kompletiranje procedure unutar predmeta, koje se u centru za socijalni rad
oznaava na jedan od sledeih naina:
otvaranje predmeta,
uzimanje izjave,
izdavanje reenja,
izdavanje zakljuka,
revizija,
prestanak prava,
neodlona intervencija,
kompletiranje poetne procene,
kompletiranje usmerene procene,
kompletiranje poetnog plana,
kompletiranje porodinog plana sa planom stalnosti za dete,
kompletiranje plana za odrasle i stare,
kompletiranje ponovnog pregleda,
kompletiranje posebnih nalaza i miljenja u okviru usmerene procene,
kompletiranje nalaza i miljenja voditelja sluaja / OS,
kompletiranje nalaza i miljenja za MD,
kompletiranje timskog zakljuka,
kompletiranje rada na predmetu,
zavretak rada sa korisnikom,
drugo.
213
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
PRIKAZ SLUAJA 3.
POPUNJAVANJE LISTE PRAENJA, KONTAKATA I RADA NA SLUAJU
CSR abac
Ime i prezime Miketi, Marice, Lara
Datum i vreme
izvrenja
12. 12. 2012. 9:00
Unos 11:00
Unos 15:00
Nakon obavetenja od strane policije, roditelji Miketi Lare dolaze u centar. Majka Miketi
Marica (34) deluje vrlo pasivno. Okrivljuje supruga da nije dobro pazio dete tada kad je stigla
prijava, a dok je ona tog dana otila kod oca i da je on kriv to je dete oduzeto. Ouh Stanovi
Dragan (37) pokazuje veliku zabrinutost, plae, istie spremnost da se angauje na obezbeivanju uslova za staranje o detetu, delimino minimizira problem. Roditelji su upoznati da je
Lara izdvojena u okviru neodlone intervencije zbog ugroene bezbednosti usled neadekvatnog nadzora i objanjen im je postupak koji e CSR dalje da vodi, oekivanja za njihovo uee u postupku, kao i njihova prava. Od majke je traeno da da saglasnost za smetaj deteta
u hraniteljsku porodicu i ona je dala pisanu saglasnost. Traili su da odmah vide dete, objanjeno im je da VS moe da pokua da organizuje kontakt sa detetom. Dogovoreno okvirno
vreme i nain komunikacije.
Telefonski kontakt sa hraniteljkom. Lara je dobro, sino je slabo spavala i plakala je, smiri se
kada je hraniteljka uzme u naruje. Hraniteljka misli da roditelji mogu da dou sutra oko 14 h,
posle Larinog popodnevnog spavanja.
Roditelji pozvani telefonom i dogovorena poseta.
Voditelj sluaja
Danka Luki
Vrsta predmeta - Rad sa decom i mladima - u sluajevima rizika od zanemarivanja
Vrsta kontakta / rada na sluaju - supervizijski sastanak za konkretan sluaj
Informisanje supervizora o toku dosadanjeg rada. Dogovoreno da se prati kontakt Lare i
roditelja.
Voditelj sluaja
Danka Luki
214
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
14.12.2012. 14:00
15:30
Supervizorka upoznata za sadrajem i nalazima poetne procene. Potpisala formular. Dogovoreno sa VS oko poetnog plana.
Supervizor
Ljubica Karadi
Vrsta predmeta - Rad sa decom i mladima - u sluajevima rizika od zanemarivanja
Vrsta kontakta / rada na sluaju - drugi kontakt sa korisnikom / lanom porodice - telefonski
Telefonski razgovor sa majkom Maricom. Dobro je, izlazi iz bolnice. Obavetena o kontaktima
sa dr Vukiem i dr Kapetanovi. Dogovoren sastanak u CSR za izradu poetnog plana.
Voditelj sluaja
Danka Luki
215
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
10:30
10:50
5. 1. 2013.
11:00
Unos 11:10
9. 1. 2013. 9:15
Unos 9:20
216
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
25. 1. 2013.
10:00
Unos 15:00
29. 1. 2013.
11:00
Unos 12:30
U domainstvu zateeni ouh i deda mal. Lare. Kau da zajedno mnogo dobro sarauju
otkad je majka Marica u bolnici. Zajedno su se angaovali i oko nje i oko sreivanja kue i oko
obezbeivanja novca. Sreen je stan, oistili su i okreili. Aktuelno sreuju prostoriju pored,
navode da prave Lari sobu. Izrazili elju da vide Laru ovih dana.
Telefonski razgovor sa hraniteljkom. Lara je dobro, ve 10-tak dana ne pominje majku ni ouha. Dogovoren susret sa ouhom i dedom za 29. 1. u 11:00 h.
Voditelj sluaja
Danka Luki
Vrsta predmeta - Rad sa decom i mladima - u sluajevima rizika od zanemarivanja
Vrsta kontakta / rada na sluaju - drugi kontakt sa korisnikom / lanom porodice - u hraniteljskoj/drugoj porodici
4. 1. 2013.
9:00
Unos 12:15
Praenje kontakta ouha i dede sa Larom, opservacija stanja devojice i razgovor sa hraniteljkom. Dete zbunjeno na poetku posete, potom prilazi ouhu i dedi, igra se sa njima. Nakon
toga se vraa hraniteljki. Dobro je, napreduje, dobila je na kilai (prema reima hraniteljke oko
1,5 kg). Dogovoren sledei susret za 4. 1. 2015. u 11:00.
Vrsta predmeta - Rad sa decom i mladima - u sluajevima rizika od zanemarivanja
Vrsta kontakta / rada na sluaju - drugi kontakt sa korisnikom / lanom porodice- telefonski
- supervizijski sastanak za konkretan sluaj
Larin deda Miketi Slobodan telefonom obavestio VS da danas ne mogu da vide Laru, jer
ouhu Draganu nije dobro, pri emu je izbegavao da kae o emu se radi. Ponuena je pomo i dogovoren skori telefonski kontakt.
Dogovor sa supervizorom da se pone izrada Porodinog plana sa planom stalnosti za dete
i formiranje tima za usmerenu procenu kapaciteta majke i ouha za odgovor na razvojne
potrebe deteta. Poto e majka biti na duem leenju, dogovoreno je da se uradi reenje o
smetaju u drugu porodicu.
Voditelj sluaja
Danka Luki
Vrsta predmeta - Rad sa decom i mladima - u sluajevima rizika od zanemarivanja
Vrsta kontakta / rada na sluaju - timski sastanak - kompletiranje procedure unutar predmeta - izdavanje zakljuka
- drugi kontakt sa korisnikom / lanom porodice - telefonski
8. 1. 2013.
9:00
Unos 9:30
8. 1. 2013.
10:00
Unos 10:150
12. 1. 2013.
8:15
Unos 8:30
217
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
TA JE
DOBRO DOKUMENTOVANA
PROCENA?
Dobro dokumentovana procena podrazumeva
da je zabeleeno dovoljno relevantnih informacija
koje su adekvatno poreane i uvezane i iz kojih se
vidi sveobuhvatno sagledavanje korisnika i njegovog problema i situacije, kao i analiza tih informacija
i preporuke za dalji rad. Procena treba da bude dokumentovana na takav nain da se iz nje vidi uee korisnika i lanova porodice u proceni i donoenju odluka. Svrha pisanog dokumenta o proceni je
obezbeenje organizovanog okvira za razumevanje
situacije korisnika, kao i osnove za planiranje daljeg
rada. To sve pomae u komunikaciji o rezultatima
procene sa drugim strunjacima i slubama. ifor i
Hojersi (2008) navode neke odlike dobre procene.
Ona je:
1. kratka (obezbeuje samo neophodne informacije),
2. jasna i jednostavna (koristi se razumljiv jezik
i izbegavaju se argonski termini),
3. korisna (prilikom pripremanja izvetaja vano je imati na umu njegovu svrhu),
4. logino organizovana po posebnim povezanim poglavljima,
5. potuje privatnost korisnika i drugih ukljuenih strana,
6. objektivna, tana i neosuujua,
7. sadri samo relevantne informacije koje su
jasno povezane sa svrhom rada sa korisnikom,
8. usmerena na snage u svim moguim aspektima.
Beleka o proceni u formularu za procenu ima
dovoljno relevantnih podataka kada sadri podatke
i komentare u sva tri posmatrana domena procene.
Takoe, treba da budu popunjeni svi delovi formulara, ali je znaajno i zapisati to da o nekoj oblasti
nedostaju informacije. U formularu treba dati dovoljno, ali ne i previe detalja, to se postie kompromisom izmeu dovoljnosti i smislenosti s obzirom na svrhu rada.
Informacije su predstavljene na ureen nain
kada su pitanja odmerena na prikladan nain, kada
su jasni izvori informacija, a komentari jasno obrazloeni. Za svaki uoeni problem, tekou ili rizik
treba odrediti uestalost, izraenost i trajanje, a
izbegavati rei kao to su esto ili ponekad u
opisima i kvalifikacijama. Treba izbegavati argon-
218
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 7.
DOKUMENTOVANJE ZAKLJUKA U FORMULARU PROCENE
U formularu procene, zakljuak se sastoji iz nekoliko delova.
I. Posebni problemi deteta. Definisani su kao fizike bolesti, invaliditet, problemi u ponaanju i
gubitak znaajne osobe. Pri tome se struni radnik opredeljuje za jedan ili vie posebnih problema,
odnosno potkategorija tih problema.
Kao posebni problemi deteta navode se i zanemarivanje, nasilje u porodici / zlostavljanje, vanporodino nasilje / zlostavljanje i eksploatacija, sa odgovarajuim potkategorijama.
Svaki od posebnih problema deteta se specifikuje prema trajanju i izraenosti, a kod nasilja (zlostavljanja i zanemarivanja) specifikuju se utvreni incidenti i stepen rizika za ispoljene tekoe,
ali i za druge oblasti u kojima je utvren rizik mada nije dolo do incidenta). Na primer, za dete je
utvreno da je dolo do neadekvatnog nadzora i fizikog zanemarivanja. Belei se da je utvren
incident i koji se stepen ponavljanja ovih podoblika zanemarivanja predvia u budunosti. Istovremeno, utvren je odreen stepen rizika od npr. zdravstvenog i edukativnog zanemarivanja u
budunosti za isto dete, mada nije utvren aktuelni incident.
Trajanje (konkretizovanih) problema se specifikuje kao: a) nepoznato, b) jedan dogaaj/incident,
c) vie dogaaja (612 meseci), d) vie dogaaja (12 godine) i e) vie od 2 godine.
Za svaku kategoriju i potkategoriju zlostavljanja, zanemarivanja i eksploatacije za koju je procenjen
rizik odreuje se stepen rizika, i to: a) nizak, b) umeren, c) visok ili d) izrazito visok.
Izraenost problema se na osnovu rezultata procene definie kao: a) nije znaajno izraen, b)
umereno izraen, c) veoma izraen i d) izuzetno izraen.
II. Poinilac/mesto nasilja ili zanemarivanja se odreuje ukoliko je dolo do incidenata, odnosno
ukoliko su utvreni rizici od pojedinih oblika zloupotrebe deteta.
Poinilac moe da bude lan porodice ili osoba van porodice. Specifikuje se srodstvo ili odnos sa
poiniocem.
Mesto vanporodinog nasilja se definie kao: a) ustanova za smetaj, b) prualac usluga socijalne
i deije zatite u zajednici (to ukljuuje i hraniteljsku porodicu), c) kola, a kao mesto eksploatacije postoji opredeljenje za jednu ili vie sledeih mogunosti: a) bioloka porodica, b) hraniteljska
porodica, c) van porodice, d) drugo.
III. Ishodi sudskih postupaka, sudske mere i odluke. U ovom odeljku se belee krajnji ishodi
pojedinih sudskih postupaka. Dakle, ovde se ne belee pokrenuti, ve u nekom stepenu okonani
a aktuelni sudski postupci, koji u momentu procene imaju status vaee odluke koja u odreenoj
meri usmerava proces rada centra za socijalni rad sa korisnikom i porodicom.
U pitanju su postupci za lienje, ograniavanje, vraanje ili produenje roditeljskog prava, kao i privremena mera, ponitaj usvojenja i lienje poslovne sposobnosti roditelja. U ovom delu formulara
procene belei se i ukoliko je izreena zatitna mera od strane suda, vrsta mere i lice, odnosno lica
protiv kojih je izreena zatitna mera.
U odgovarajuem delu se upisuje i ukoliko postoje vaei vaspitni nalog ili neka od vaspitnih mera
koje je sud izrekao detetu. Postoji mogunost i za unoenje drugih sudskih odluka.
Za svaku od vaeih mera upisuje se datum sudske odluke.
IV. Drugi status deteta. Belei se da li je u pitanju a) dete bez roditeljskog staranja, a ukoliko jeste,
ta je konkretan razlog za dobijanje takvog statusa (roditelji nepoznati, umrli, lieni ili ogranienog
roditeljskog prava, na dugotrajnom leenju, na izdravanju zatvorske kazne), odnosno da li je u
pitanju b) dete samohranog roditelja, koji je ima ili nema porodinu podrku.
219
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 7.
DOKUMENTOVANJE ZAKLJUKA U FORMULARU PROCENE
V. Snage (line, porodine i snage zajednice) za rad na prevazilaenju tekoa. Ovde se belee zapaene i procenjene snage deteta, porodice, kao i resursi zajednice, tj. sve ono to moe da
predstavlja oslonac za prevladavanje konkretne situacije, rizika i tekoa. O proceni snaga videti
vie na stranama 241-246.
VI. Sumarna procena. Sumarna procena podrazumeva korienje rezultata dosadanje analize
u oblasti razvojnih potreba deteta, kapaciteta roditelja ili odgajatelja da odgovori na te potrebe i
karakteristika porodice i sredine. Rezultati prethodne analize se sintetiu u zakljunu procenu, koja
dovodi u vezu postojee rizike, karakteristike problema i situacije korisnika i porodice i odrivost
zatitnih faktora.
U sumarnoj proceni se obino odgovara na sledea pitanja (Sidell, 2011):
Koje probleme i potrebe korisnik vidi?
Koje probleme i potrebe vidi voditelj sluaja?
U kojoj meri su ponaanja i stavovi korisnika i osoba koje se staraju o njemu odgovarajui?
Koje su napore korisnik i porodica do sada uloili da ree problem?
Za procenu motivacije za rad na reavanju problema moe se koristiti sledea opisna skala: a)
veoma visoka, b) visoka, c) umerena, d) niska, e) veoma niska.
Za procenu saradnje sa CSR treba koristiti sledeu opisnu skalu: a) kooperativan, b) povuen, c)
negira probleme, d) nekooperativan, e) agresivan.
Za procenu sposobnosti za prevazilaenje problema moe se koristiti sledea opisna skala: a)
veoma visoka, b) visoka, c) umerena, d) niska, e) veoma niska.
Odrivost zatitnih faktora podrazumeva da se snage deteta, porodice i zajednice koje su opisane
u prethodnom odeljku stave u direktan odnos sa postojeim potrebama, rizicima i situacijom kako
bi se dolo do adekvatnog zakljuka o stanju i potrebama deteta.
Takoe, ovde se zakljuak formira tako to se uzimaju u obzir dosadanji ishodi preduzetih usluga
i mera, odnosno kako su intervencije, usluge i mere koje su u dosadanjem radu preduzimali centar
za socijalni rad i drugi organi uticale na dosadanji tok prevazilaenja tekoa, kako su dete i porodica reagovali na te intervencije, da li su intervencije bile primerene, odnosno da li su dovele do
oekivanih promena i poboljanja stanja deteta i porodice, do smanjenja rizika i sl.
Ovo je posebno znaajno ubeleiti prilikom ponovnog pregleda, jer se u ovom odeljku direktno
evaluiraju usluge i mere preduzete u prethodnom periodu.
VII. Primenjene mere, prava, usluge i postupci. Ove stavke se belee u vezi sa aktuelno preduzetim ili vaeim intervencijama, u odnosu na period od prethodne procene ili ponovnog pregleda.
Za svaku od primenjenih mera, prava ili za struni postupak treba definisati status u vreme procene, odnosno ponovnog pregleda, i to kao: a) pokrenuto, b) izvreno (kompletiran postupak), c)
nastavljeno, d) prekinuto ili zavreno (u situaciji kada je postupak prekinut ili obustavljen iz bilo kog
razloga).
To, na primer, znai da se, ako je dete bilo pod privremenim starateljstvom, u momentu zavretka
te mere u formular procene, odnosno ponovnog pregleda upisuje da je mera zavrena i datum
zavretka te mere. Ukoliko to dete i dalje ostane korisnik CSR, u narednom ponovnom pregledu se
ne belei isteklo privremeno starateljstvo, poto je ono zabeleeno u prethodnoj dokumentaciji, a
sada nije aktuelno.
220
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 7.
DOKUMENTOVANJE ZAKLJUKA U FORMULARU PROCENE
VIII. Potreba za usmerenom ili specijalizovanom procenom i formiranjem tima.
Ovde voditelj sluaja pie preporuku da li je potrebna dalja i produbljenija procena ili smatra da se
rezultati procene, kroz dalji kontakt sa detetom i porodicom, vremenom mogu dopunjavati.
Ukoliko postoje indikatori za usmerenu i/ili specijalistiku procenu, kao i za formiranje tima, voditelj sluaja treba ukratko da obrazloi to svoje miljenje. On se ovde izjanjava kakva je procena
potreba, u kojim oblastima i domenima (segmentima) procene postoje potrebe te kako rezultati
predloenih daljih procena mogu da utiu na donoenje daljih odluka i ostvarivanje prava, korienje usluga, primenu intervencija i mera.
IX. Potrebne usluge, mere i intervencije
U ovom odeljku voditelj sluaja ukratko definie pravac daljeg rada i na osnovu rezultata predlae
mogue potrebne usluge, mere i intervencije. Ovaj predlog predstavlja pripremu za proces planiranja, gde se u saradnji sa korisnicima i drugim ukljuenim stranama razmatraju ciljevi rada, prigodni
postupci, usluge, aktivnosti, zaduenja i vremenski okviri.
X. Datum i potpisi
Belei se datum kada je okonana poetna procena ili ponovni pregled, odnosno kada su rezultati
procene uneti u odgovarajui formular. Nakon pregleda, supervizor ili neposredni rukovodilac (koordinator ili rukovodilac podrune jedinice) i zadueni voditelj sluaja potpisuju formular.
FORMIRANJE MILJENJA
Kljuni deo procene je analiza i sinteza prikupljenih
informacija, kako bi se one dovele u smislen okvir.
Jednostavnim prikupljanjem informacija iz ove ili
one oblasti ne dolazimo do bolje procene, jer je
dobra procena ona koja prua najkorisnije razumevanje situacije i usmerava ka intervencijama koje
pomau korisniku da dostigne ciljeve (Milner and
OByrne, 2009). Korienje raznovrsnih instrumenata, skala i tehnika procene moe da unapredi informacije za procenu, ali ne moe da zameni razumevanje do koga se moe doi samo ukoliko se dopre
do perspektive korisnika o sopstvenoj situaciji i prioritetima. Svrha procesa nije popunjavanje formulara procene, ve obezbeivanje usluga i intervencija koje su usmerene na korisnika. Dokumentacija
je samo sredstvo za beleenje i deljenje informacija
kako bi ljudi dobili potrebnu pomo.
Analiza zahteva kapacitet za razdvajanje i objedinjavanje (analizu i sintezu) podataka u pretpostavke (hipoteze) o odreenim situacijama (Hammond, 1996; egarac, 2014). Prednost analitikog
miljenja je to to podstie kritinost prema procesu
rezonovanja. To prua mogunost za preispitivanje
procesa donoenja odluka. Analiza moe eksplicitno da ukae na neizvesnost i nepouzdanost naih
zakljuaka i prognoza, to je vano za praksu socijalnog rada. Zakljuak je implikacija koja nastaje iz
podataka, a odluka se odnosi na akciju koju treba
sprovesti na osnovu tog zakljuka (Dalgleish et al.,
2000). Zakljuci se izvode na osnovu dostupnih informacija, a odluke su izbori o tome ta treba da
uradimo na osnovu zakljuka.
221
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
OKVIR 39.
PITANJA ZA PROVERU KVALITETA DONESENE ODLUKE
Da li se na osnovu pregleda dosijea korisnika moe odgovoriti na sledea pitanja:
1) Koja odluka je doneta?
2) Kako je doneta ta odluka?
3) Koje su informacije koriene za donoenje takve odluke?
4) Koji su dokazi korieni za donoenje odluke?
5) Ko je sve konsultovan u vezi s odlukom?
Milner i OBjurni (2009) smatraju da je za procenu u socijalnom radu potrebna identina rigoroznost koja se koristi i u kvalitativnim istraivanjima,
to obuhvata sledee:
1. nedvosmislenu izjavu o nameri, koja takoe
pokazuje odgovornost za vlastitu vrednosnu
poziciju,
2. sistematini pristup prilikom prikupljanja podataka iz razliitih izvora, ija se autentinost
paljivo proverava i utvruju se praznine ili
neloginosti u podacima,
3. razvoj vie hipoteza o prirodi problema i moguim reenjima, jer u proceni ne teimo za
time da dokaemo hipoteze, ve da ih poboljamo. Dokaz imamo tek kada evaluiramo
ono to smo uradili (str. 69),
4. jasna izjava o tome kako se konano miljenje
moe testirati u obliku vidljivih ishoda.
222
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
223
prenoenje velikih delova iz dosijea korisnika (u neke izvetaje se unose svi ili gotovo svi
aspekti sluaja, pa izvetaj sadri niz nepotrebnih detalja koji nisu vezani za konkretan
povod izvetavanja),
nedovoljna usmerenost (ukoliko je izvetaj
bez fokusa, centralna tema se ne vidi, jer se
izvetaj se ne bavi sutinom procesa koji se
odvija pred sudom),
nerazlikovanje injenica i miljenja, to utie
na kredibilitet izvetaja,
nedovoljno strukturiran tekst (nedostaju
podnaslovi koji organizuju znaajne celine i
usmeravaju itaoca na kljune take, pa izvetaj lii na esej i poenta moe lako da se izgubi),
prisustvo suvinih detalja bez adekvatne
analize i
slabe vetine pisanog izraavanja.
Dobro napisan nalaz i miljenje promovie najbolje interese korisnika i obezbeuje tane, pristupane i relevantne informacije. On takoe moe predstavljati vrstu podlogu za mere koje se trae od
suda. Vano je imati na umu da je dobro strukturiran
i jasno napisan izvetaj najbolja priprema za svedoenje strunog radnika organa starateljstva na sudu.
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
OKVIR 40.
PREPORUKE ZA IZRADU PISANOG NALAZA I MILJENJA
Kratko i jasno redukovati suvine informacije, baviti se sutinskim injenicama, uz uravnoteen i
fer pristup.
Jasno razlikovanje injenica, analize i miljenja struktura izvetaja treba da obezbedi logian
sled informacija.
Jasno iznoenje osnova za miljenje i odluke.
Pozivanje na relevantan teorijski i istraivaki materijal kao osnovu za zakljuivanje i odluke.
Jasnost izraavanja kritiko korienje jezika, uz minimalnu upotrebu argona i skraenica.
TABELA 50.
KOHEZIVNE REI KOJIMA SE U PISANJU OZNAAVA TRANZICIJA
VREMENSKE VEZE
tada
sledi
posle
dokle
nakon
trenutno
224
VEZE UZROKA I
POSLEDICE
stoga
dakle
prema tome
kao rezultat
posledino
DODATNE VEZE
KONTRAST
uz to
dodatno
tavie
osim toga
slino tome
osim navedenog
pa ipak
meutim
ali
nasuprot tome
uprkos tome
mada
premda
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
225
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
enju (npr. CSR, tj. centar za socijalni rad, ili PTSP, tj.
posttraumatski stresni poremeaj), prvo treba napisati puni naziv, a u zagradi stavi akronim koji e se
dalje koristiti. To vai i za testove, gde najpre treba
navesti puni naziv i verziju testa, pa dalje koristiti
usvojeni akronim (npr. Minesota multifazni inventar
linosti 202, MMPI-202). U izvetaju treba izbegavati skraenice (na primer, por. umesto porodica,
psih. umesto psihiki, mal. umesto maloletnik).
Velika slova se u izvetaju koriste samo za akronime. Ukoliko voditelj sluaja eli da naglasi neki
deo izvetaja, velika slova za celu reenicu ili njen
deo nisu dobro reenje jer oteavaju itanje.
Najvei deo izvetaja se pie u sadanjem ili
prolom vremenu. Za korienje vremena vae ova
opta pravila (Lichtenberger et al., 2004):
koristite prolo vreme da opiete istoriju pojedinca,
koristite prolo vreme da opiete ponaanje
pojedinca tokom procene,
koristite sadanje vreme da opiete stalne
odlike kao to su pol, nacionalna pripadnost
i fizike karakteristike,
koristite sadanje vreme za prikaz i analizu
aktuelnih okolnosti osobe.
Treba izbegavati reenice u pasivu. Pisanje u
pasivu stavlja osobu (subjekta) u poloaj da prima akciju, te ispada da je osoba stvar ili uzrok neke
aktivnosti (savetovanje je preporueno od strane
psihologa). U aktivnoj formi, subjekt vri aktivnost
(psiholog je preporuio savetovanje). Veliki broj
pasivnih reenica u izvetaju oteava itanje, jer je
tekst suvoparan i nejasan.
Nalaz i miljenje uvek sadri odeljak o izvorima
podataka i korienim metodama procene, jer to
daje teinu prikupljenim i analiziranim podacima.
Moe biti veoma znaajno objanjenje ko je ko u
kompleksnim porodinim situacijama, tako da u
nekim zemljama socijalni radnici sudu prilau i genogram ili eko-mapu porodice. Takoe, kao izvori podataka se navode i osobe i profesionalci van
porodice ili iz drugih sistema, a relevantni rezultati
njihovih nalaza se unose u izvetaj voditelja sluaja.
Svaka stranica izvetaja treba da bude numerisana, a na kraju izvetaja je obavezan i potpis. Potpis
obezbeuje dokaz o autentinosti izvetaja. Osim
potpisa, daje se i zanimanje i zvanja potpisnika, npr.
dipl. pedagog, MA socijalne pedagogije i sl.
Ponekad je uz nalaz i miljenje koji se dostavlja
sudu korisno dostaviti i hronoloki prikaz dogaaja.
Hronologija obezbeuje sudu listu najvanijih dogaaja i sastoji se od konciznih sekvenci informacija
koje ne sadre analizu, miljenje ili profesionalni sud,
ve utvruju sutinske injenice. Hronologija treba
da bude aurna i najbolje je kada se napravi prilagoavanjem sadraja Liste praenja, kontakata i rada
na sluaju.
226
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
OKVIR 41.
RACIONALA ZA FORMULISANJE PROFESIONALNOG MILJENJA (SEYMOUR AND
SEYMOUR, 2011)
itanje relevantnih teorija, npr. o afektivnoj vezanosti, traumi i kriznim stanjima.
Istraivanje, odnosno nalazi istraivanja koji ukazuju na uspene ishode odreenih intervencija,
npr. na koji nain se najbolje moe obezbediti stalnost za dete.
Resursi koji su potrebni da bi se podralo sprovoenje predloenog plana, npr. dostupna je
usluga porodinog saradnika.
Refleksija, odnosno testiranje, preispitivanje sa razliitih stanovita i analiziranje sopstvenog
razmiljanja i procesa profesionalnog prosuivanja kako bi se podstakla samosvest, objektivnost
i sigurnost u profesionalno donoenje odluka.
Ukoliko ne postoji racionala za donoenje profesionalnog miljenja, onda ne treba izraavati miljenje. Miljenje ne treba davati ni ako struni radnik
smatra da ne postoje sve relevantne injenice za
formiranje profesionalnog miljenja. Takoe, veoma
je znaajno da se radnik uzdri od davanja strunog
miljenja ukoliko se to miljenje zasniva na spornim
injenicama za koje ne postoji lini uvid strunjaka, a
koje bi doprinele drugaijem miljenju ukoliko bi se
porekle ili dopunile drugim podacima. Miljenje treba da obrazloi i objasni proces analize na osnovu
koga je formirano.
Opis obezbeuje injeninu grau (ta), a analiza odgovara na pitanja kako i zato. U analizi se
selektuju i interpretiraju informacije relevantne za
donoenje odluka ili preporuka. Analiza istrauje
odnose meu injenicama i obezbeuje znaenje u
izvetaju. Na osnovu analize se daju argumenti zasnovani za istraenim injenicama radi formulisanja
predloga i preporuka. Analiza obezbeuje razumevanje ta se zapravo deava, ta su uzroci, kljuni
faktori i mogui ishodi situacije.
Procena u pisanom izvetaju odnosi se na izvoenje zakljuaka nakon analize dostupnih informacija kako bi se preduzele uvremenjene, proporcionalne i odgovarajue intervencije. Ona obuhvata
pisano izjanjavanje o rezultatima procene potreba,
rizika i snaga radi minimalizovanja mogue tete po
korisnika, porodicu ili zajednicu, a u pravcu poboljanja ishoda kod korisnika. Takoe, u ovom delu
nalaza i miljenja se procenjuje, odnosno evaluira
uspenost do tada preduzetih intervencija ta je
dalo dobre rezultate, a ta ne kako bi se maksimalizovali efekti buduih intervencija.
OKVIR 42.
KARAKTERISTIKE DELOTVORNE PROCENE
1) Rigorozna, sveobuhvatna, sistematina i transparentna.
2) Usmerena na snage i tekoe, oblasti u kojima treba raditi na unapreenju stanja.
3) Zasnovana na relevantnim injenicama i analizi.
4) Sadri odgovarajue nalaze drugih strunjaka i uesnika.
5) Usmerava ka konkretnim, ciljanim aktivnostima i unapreenju stanja.
6) Otvorena je za razmatranje i promenu.
Strukturirano profesionalno miljenje se zasniva na jakim dokazima koji imaju podlogu u skoranjim istraivanjima i naunim saznanjima. Pri tome,
227
miljenje se zasniva na viestrukim izvorima podataka i metodama za sloenu procenu rizika. Trae se
i istiu logine, vidljive i sistematine veze izmeu
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
228
KORIENJE FORMULARA
Standardizovani formulari sadre glavna poglavlja
koja se koriste za pisanje posebnih nalaza i miljenja.
Prikupljene informacije treba smestiti ispod odgovarajueg naslova i podnaslova. Pri tome je, osim
potovanja procedure i pisanja poverljivih sadraja,
vano imati na umu sledee (Sidel, 2011):
1. i u formularu treba slediti proces prikazivanja
i analiziranja informacija,
2. zapis ispod svakog podnaslova u formularu
ne obezbeuje automatski koherentnu procenu,
3. znaajno je voditi rauna o jeziku procena
treba da individualizira, a ne da patologizira,
4. zakoni i standardi se koriste u kontekstu profesionalnog pisanog izraavanja (tzv. mudrost prakse).
U nastavku teksta daju se opte uputstvo za pisanje nalaza i miljenja koji se dostavlja sudu i specifina uputstva za sluajeve zlostavljanja i zanemarivanja dece i nasilja u porodici, za situacije dece u
sukobu sa zakonom, za sporove u vrenju roditeljskog prava, kao i za situacije liavanja, ograniavanja ili vraanja poslovne sposobnosti.
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 8.
STRUKTURA NALAZA I MILJENJA VS/OS
I LINI PODACI.
Sadre osnovne identifikacione podatke (prezime, ime roditelja i ime; pol; datum roenja; mesto
roenja; JMBG; adresu i telefon prebivalita i boravita)
Upisuju se i podaci vezani za: dravljanstvo, etniku pripadnost, za maternji jezik (prvi jezik kojim
korisnik govori od roenja), a po potrebi, ukoliko maternji jezik korisnika nije dominantni u sredini u
kojoj centar radi, i govorni jezik (drugi jezik na kome se korisnik sporazumeva).
Upisuju se i podaci o zastupniku korisnika (ukoliko ga ima).
II PODACI O POSTUPKU.
Upisuje se naziv suda, tuilatva ili druge ustanove kojoj se upuuje nalaz i miljenje. Potom se
definie konkretan parnini, vanparnini, krivini, prekrajni ili drugi postupak u kome se daje nalaz i
miljenje voditelja sluaja ili organa starateljstva.
Postupak u kome se daje nalaz i miljenje. Prema vaeim zakonima, u Srbiji nalaz i miljenje organa starateljstva mogu traiti sud ili tuilatvo u sledeim sluajevima:
Parnini postupak
PZ RS, l. 270, postupak za a) zatitu prava deteta, b) vrenje roditeljskog prava ili za c) lienje
roditeljskog prava nalaz i struno miljenje OS
PZ RS, l. 225, postupak u branom sporu na osnovu sporazuma o razvodu miljenje OS da li je
sporazum u najboljem interesu deteta
PZ RS, l. 243, postupak posredovanja miljenje OS da li je sporazum u najboljem interesu deteta
PZ RS, l. 284. i 286, postupak za zatitu od nasilja u porodici miljenje o svrsishodnosti mere
zatite od nasilja u porodici i za produenje mere
Vanparnini postupak
ZVP RS, l. 82, postupak za stupanje u brak maloletnog lica da li je maloletno lice dostiglo telesnu
i duevnu zrelost potrebnu za vrenje prava i dunosti u braku
ZVP RS, l. 32. i 33, postupak za lienje poslovne sposobnosti nalaz i miljenje OS o injenicama i
dokazima za razloge i potrebom za zatitom linosti lienjem poslovne sposobnosti
ZVP RS, l. 42, postupak za vraanje poslovne sposobnosti nalaz i miljenje OS o injenicama i
dokazima za razloge za vraanje poslovne sposobnosti
ZVP RS, l. 72, postupak za produenje roditeljskog prava posle punoletstva deteta miljenje OS
o celishodnosti produenja roditeljskog prava na osnovu duevnog i fizikog stanja deteta koje je
od znaaja za njegovu sposobnost da se samo stara o svojoj linosti, pravima i interesima
ZVP RS, l. 72, postupak za prestanak produenja roditeljskog prava nalaz i miljenje OS o injenicama i dokazima za razloge za prestanak produenja roditeljskog prava
Krivini postupak
ZMUKD RS, l. 58, razmatranje celishodnosti pokretanja postupka miljenje OS o celishodnosti
pokretanja postupka prema maloletniku
ZMUKS RS, l. 62, u pripremnom postupku prema maloletniku miljenje OS sa ocenom zrelosti,
odlikama sredine i prilikama pod kojima maloletnik ivi i drugim okolnostima koje se tiu njegove
linosti i ponaanja
Prekrajni postupak
ZP RS, l. 271, postupak za izricanje vaspitne mere miljenje OS
Drugo (upisati)_______________________________________________________________
Nalaz i miljenje za potrebe suda se pie u odnosu na konkretan zakonski osnov. Za potrebe drugih
slubi i ustanova definie se osnovanost zahteva ili potrebe za njegovo pisanje (npr. radi upuivanja na korienje usluge dnevnog boravka, smetaja u ustanovu i sl.).
Razlog za pisanje nalaza i miljenja pie se u posebnom odeljku u kome se daje kratak prikaz
(jedna do dve reenice) okolnosti, problema, tekoa ili potreba povodom kojih se sastavlja nalaz i
miljenje.
229
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 8.
STRUKTURA NALAZA I MILJENJA VS/OS
III IZVOR PODATAKA I METODE PROCENE.
Ovaj deo formulara obezbeuje kredibilitet iznetim podacima i daje teinu profesionalnom miljenju i preporukama. Ovde treba taksativno navesti sve koriene metode i izvore informacija koji su
bitni za konkretnu situaciju za koju se pie nalaz i miljenje (sa kim je sve i kada obavljen intervju,
kuna poseta, saznanja iz dokumentacije, nalazi i uverenja drugih slubi, kao i eventualno korieni instrumenti procene, upitnici, skale, tehnike i testovi, pri emu se daje pun naziv instrumenta i
datum ispitivanja).
Ukoliko neki od znaajnih izvora podataka u skladu sa karakteristikama sluaja nije ukljuen, u napomeni treba navesti okolnosti i razloge za to, npr. ponekad e jedan od roditelja biti nedostupan
iz razliitih razloga ili e odbiti da sarauje, pa te okolnosti treba navesti u odgovarajuem odeljku.
IV PODACI O KORISNIKU.
U ovom delu se ukratko prikazuju aktuelno stanje i socijalna istorija korisnika (poevi od sadanjeg stanja unazad se prikazuju relevantni podaci, nain funkcionisanja i tekoe u funkcionisanju).
Podaci o prolosti korisnika se prikazuju u meri koja olakava razumevanje sadanjeg stanja.
Ovo su osnovne oblasti o kojima se pie u ovom delu nalaza i miljenja, u skladu sa konkretnim
povodom za pisanje nalaza:
zdravlje,
obrazovanje,
emocionalno i socijalno funkcionisanje, odnosi sa lanovima porodice i drugima (za dete sa vrnjacima),
predstavljanje u drutvu, interesovanja i aktivnosti u slobodno vreme,
nain zadovoljavanja potreba korisnika u porodici, odnosno u aktuelnom ivotnom aranmanu.
Ukoliko se kojim sluajem jedan izvetaj pie za vie dece (npr. u sluajevima pruanja pomoi
sudu u sporovima oko vrenja roditeljskog prava), treba odvojeno navesti podatke za svu decu
obuhvaenu nalazom i posebno opisati ivotni aranmanu za svako dete ukoliko postoje razlike u
ovom pogledu.
V PODACI O PORODICI
Daje se opis aktuelnog stanja i porodine istorije (poevi od sadanjeg stanja unazad prikazuju se
relevantni podaci, nain funkcionisanja i tekoe u funkcionisanju); pojedinano treba navesti ponaanja oba roditelja ili pruaoca nege kada je relevantno, naglasiti (ne)usaglaenost postupanja,
opisati relevantne odnose drugih lanova porodice sa korisnikom.
Ovo su osnovne oblasti o kojima se pie u ovom delu nalaza i miljenja, u skladu sa konkretnim
povodom za pisanje nalaza:
struktura porodice,
stambena i materijalna situacija porodice,
nain na koji roditelji, odgajatelji ili pruaoci nege osiguravaju negu i bezbednost, a za decu i emocionalnu toplinu, vostvo i granice i stabilnost,
porodini odnosi i funkcionisanje.
VI PRIKAZ I ANALIZA PROBLEMA / POINJENOG DELA
Generalno, u ovom odeljku se daju aktuelni opis problema ili tekoe, vrsta, intenzitet i trajanje
problema, istorija nastanka problema i nain na koji su korisnik i porodica do sada nastojali da se
problem rei.
Takoe, ovde se prikazuje tekue prisustvo i istorija drugih povezanih problema i tekoa. Belei se
prisustvo zlostavljanja i zanemarivanja, odnosno nasilja u porodici i njihova veza sa problemom, a
potom i upotreba alkohola i droga i njihova veza sa problemom.
Prikazuje se i odnos korisnika i drugih znaajnih osoba prema problemu, kao i saradnja sa ukljuenim slubama, to obuhvata i CSR. Kratko se predstavljaju do sada preduzete mere i usluge. Blia
uputstva o ovom delu u vezi sa posebnim situacijama daju se u nastavku teksta.
230
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 8.
STRUKTURA NALAZA I MILJENJA VS/OS
VII PROCENA RIZIKA / NAJBOLJEG INTERESA
U ovom odeljku se analiziraju se postojei rizici i zatitni faktori, kao i uticaj do sada preduzetih
usluga i mera.
Blia uputstva o ovom delu u vezi sa posebnim situacijama daju se u nastavku teksta.
VIII ZAKLJUAK I PREPORUKA
U ovom delu se daje sumarni koncizni pregled najvanijih nalaza, faktora rizika i zatite, kao i sposobnosti deteta ili odrasle osobe da uestvuje u postupku pred sudom.
Preporuka se daje u situacijama koje su predviene zakonom, u formi preporuene mere ili preporuenih mera koje se mogu razmatrati kao relevantne, odnosno svrsishodne, i to u sluajevima
kada je to konzistentno sa gleditem korisnika, deteta i roditelja, usklaeno sa do tada preduzetim
merama organa starateljstva i kada osigurava bezbednost i zatitu interesa i linosti, a kod dece i
stalnost.
Treba saoptiti ukoliko nema dovoljno elemenata da se na osnovu nalaza d preporuka.
Blia uputstva o ovom delu u vezi sa situacijom vraanja ili liavanja poslovne sposobnosti daju se
u nastavku teksta.
Datum i potpis. Izvetaj u ime organa starateljstva potpisuje zadueni struni radnik (najee
zadueni voditelj sluaja) i on upisuje svoje ime i prezime, zanimanje i trenutno radno mesto. Na
odgovarajuem mestu upisuju se datum pisanja izvetaja i sedite centra za socijalni rad ili podrune jedinice.
231
U delu koji se bavi Procenom rizika i/ili najboljeg interesa treba se izjasniti o sledeim stavkama:
prisustvo i intenzitet faktora koji aktuelno
ugroavaju bezbednost, to obuhvata i pristup zlostavljaa rtvi ili rtvama,
posebni problemi roditelja ili pruaoca nege
i njihov uticaj na roditeljstvo, odnosno obezbeenje nege odraslom ili starom korisniku,
faktori rizika od zlostavljanja, zanemarivanja
ili nasilja u porodici u budunosti,
nastale posledice, prouzrokovana teta i mogue dugorone posledice,
sposobnost rtve za samozatitu, snage porodice i drugi inioci koji mogu da osiguraju
bezbednost i kompenzuju rizike.
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
PRIKAZ SLUAJA 4.
IZRADA NALAZA I MILJENJA ZA POTREBE SUDA
NALAZ I MILJENJE VODITELJA SLUAJA / ORGANA STARATELJSTVA
LINI PODACI
Prezime, ime roditelja i ime _ Miketi Marice Lara
Pol y
JMBG
Prebivalite
Boravite
Dravljanstvo srpsko
Zastupnik
Optina abac
Optina abac
Staralac
Prezime, ime roditelja i ime zastupnika Prvoslav Jova Raki, radnik organa starateljstva
Adresa i telefon CSR abaca
PODACI O POSTUPKU
Naziv suda Zahtev br. 22446677 od
Postupak u kome se daje nalaz i miljenje Parnini
Organ starateljstva CSR abac je pokrenuo tubu za vrenje roditeljskog prava i daje miljenje sudu shodno l. 270.
PZ RS
Razlog pisanja nalaza i miljenja
Organ starateljstva je pokrenuo tubu za ogranienje roditeljskog prava Miketi Marice, majke mal. Miketi Lare, u
delu uvanja, podizanja, vaspitavanja i zastupanja mal. Miketi Lare
IZVOR PODATAKA I METODE PROCENE
Intervju
sa korisnikom od 13. 12. 2012; 14. 12. 2012; 10. 6. 2013; 28. 12. 2013; 20. 1. 2013.
sa lanom porodice
Miketi Marica, majka 13. 12. 2012; 14. 12. 2012; 15. 12. 2012; 17. 12. 2012.
Stanovi Dragan, ouh 13. 12. 2012; 14. 12. 2012; 15. 12. 2012.
Miketi Slobodan, deda po majci 17. 12. 2012.
sa drugim znaajnim osobama / slubama
Ratko Rodi, slubenik policije, podnosilac prijave 13. 12. 2012;
Leposava Lazi, kominica, podnosilac prijave
13. 12. 2012;
Jovan Vuki, neuropsihijatar, KBC
18. 12. 2012;
Lidija Kapetanovi, pedijatar
18. 12. 2012;
Kuna poseta od 13. 12. 2012; 17. 12. 2012; 28. 12. 2012; 15. 1. 2012; 8. 2. 2013.
Nalazi i uverenja drugih slubi
Miljenje neuropsihijatra KBC abac o zdravstvenom stanju i toku leenja majke Miketi Marice od 31. 1. 2013.
Miljenje pedijatra DZ abac o zdravstvenom stanju i zdravstvenim potrebama mal. Miketi Lare od 16. 1.
2013.
Instrumenti procene Matrica za brzu procenu rizika (Radojkovi-Ipanovi i dr., 2011); Skala bezbednosti (CRC,
2008); Skala kunih uslova (Davie i dr., 1984);
Dokumentacija centra za socijalni rad Dokumentacija poetne procene, plan usluga, List praenja i kontakata, nalazi
procene roditeljskih kapaciteta u okviru usmerene procene dipl. pedagoga Jovane Raji
PODACI O KORISNIKU
Lara Miketi je devojica stara dve i po godine (32 meseca). Lara je dete Miketi Marice, dok podaci o ocu nisu
poznati. Lara od roenja ivi sa majkom i ouhom Stanovi Draganom koji je upoznao njenu majku dok je bila u
drugom stanju, nakon ega su poeli da ive zajedno u njegovom domainstvu.
Dete naeno samo, bez nadzora, u dva uzastopna dana, to je prijavljeno policiji koja je poslala obavetenje centru
za socijalni rad. U poseti porodici 13. 12. 2012. struni radnik OS voditelj sluaja Danka Luki zatekla je devojicu
samu, zakljuanu u stanu, u nebezbednom, higijenski zaputenom domainstvu, nepogodnom za pravilan rast i
razvoj deteta mlaeg od tri godine.
232
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
Dete je na vreme roeno, prema reima majke i uvidom u zdravstvenu dokumentaciju vidi se da nije imalo znaajnijih zdravstvenih smetnji. Opte fiziko zdravlje devojice je dobro, tokom prve godine ivota redovno vakcinisana, od poslednje vakcine (8. 10. 2011) majka i ouh je nisu vodili kod lekara. Prema nalazu pedijatra dr Lidije
Kapetanovi od 16. 1. 2013. devojica je pothranjena, male telesne teine za svoj uzrast (9 kg i 100 g na pregledu, 8
kg kod prve intervencije centra za socijalni rad 13. 12. 2012), a fiziki razvijena u skladu sa uzrastom.
Prema navodima majke uspostavila kontrolu mokrenja sa 15 meseci, sfinktera sa 18 meseci. Hraniteljka Kovaevi
Ljubica navodi da mal. Lara nema tekoe u vezi sa ishranom i spavanjem.
Govor razvijen u skladu sa uzrastom, motoriki spretna, deluje zainteresovano za okruenje, reaguje na podsticaje
(nuenje igraaka, slikovnica). Ponaa se prijateljski prema nepoznatim odraslima (voditelju sluaja, hraniteljki).
Dete pokazuje bliskost sa majkom i ouhom, ali ne reaguje burno na odvajanje od njih. Ne pokuava da inicira kontakt sa odraslima, ali ga rado prihvata.
PODACI O PORODICI
Majka Marica (34) je jedino dete iz brane zajednice roditelja. Majka joj je umrla kada je imala 13 godina, ivela sa
ocem koji je vie puta leen od alkohola. Zavrila srednju kolu za uenike u privredi. Nezaposlena, nije prijavljena
slubi za zapoljavanje. Nema linu kartu, po sopstvenom priznanju poslednje 2 godine. Iz prve vanbrane zajednice koja je trajala godinu dana, a prekinuta je pre etiri godine, ima sina starog 5 godina koji ivi sa ocem i babom
po ocu u gradu udaljenom oko 150 km. Ne viaju se, povremeno kontaktiraju telefonom.
Tri meseca pre roenja Lare (neutvreno oinstvo) poela je da ivi u sadanjem stanu i od tada je u vezi sa Stanovi Draganom (37). Ouh kada povremeno radi ima dnevnicu 20 evra, ali istie da slabo ima posla. Stan u kome
borave je u njegovom vlasnitvu. Porodica ima brojne neplaene raune.
Stanje deteta i okolnosti u domainstvu ukazuju da je majka u saradnji sa ouhom deteta nastojala da detetu
obezbedi osnovnu negu (ishrana, zdravlje, san, odravanje higijene, adekvatan nadzor). Istovremeno, uoljive su
tekoe da se obezbedi konzistentna nega detetu, te je povremeno dete bilo hranjeno neadekvatnim namirnicama
(kokice, ips i sl.). Pripisuje Lari svojstva starijeg deteta (ona moe sama, on je dobra) i oekuje od devojice da
je samostalna.
Majka je prema linim navodima dugogodinji heroinski zavisnik, dva puta leena, a aktuelno istie da ne koristi
drogu.
Ouh Stanovi Dragan ispoljava visoku emotivnu privrenost devojici i majci deteta, brigu za njih, prepoznaje
njihove potrebe i ima potrebu da odgovori na te potrebe. Prema neposrednom uvidu voditelja sluaja, ini se da
uestalo konzumira alkohol, a negira da ima problem sa alkoholom.
Deda po majci devojice Lare, Miketi Slobodan (68), ivi u seoskom naselju koje je udaljeno 40 km od stana porodice, ima skromna primanja od penzije, povremeno pomae erki. Odravaju redovne kontakte. Privren je unuci,
povremeno je obezbeivao brigu o njoj. Izraava privrenost svojoj erci Marici, smatra da joj treba pomo.
Porodica nije bila korisnik novanih i drugih vrsta pomoi, nikada nije traila pomo. Majka Marica je poevi od
2008. godine u vie navrata bila na odvikavanju od droge, poslednje leenje prema navodima dr Vukia prekinuto
pre 8 meseci. Ona negira da od tada koristi drogu. Kada je Marica bila na leenju pre 8 meseci, ouh Dragan se
sam brinuo o Lari.
PRIKAZ I ANALIZA PROBLEMA / POINJENOG DELA
Dete naeno samo, bez nadzora, u dva uzastopna dana. Leposava Lazi, kominica, pronala je dete 21. 12. 2012.
u 22 h 15 minuta u zgradi na stepenitu kako plae jer je palo, pozvala policiju i dovela dete kod sebe. Nakon dva
sata se pojavio ouh i uzeo dete od kominice.
Policija napravila zapisnik, bila prisutna kada je ouh preduzeo devojicu i obavetenje CSR prosledila ujutro. U poseti porodici 13. 12. 2012. struni radnik OS voditelj sluaja Danka Luki zatekla devojicu samu, zakljuanu u stanu,
u nebezbednom, higijenski zaputenom domainstvu, nepogodnom za pravilan rast i razvoj deteta mlaeg od tri
godine.
Tokom prve posete porodici zateena u zaprljanoj odei (tragovi hrane i prljavtine na pocepanoj trenerki), zaprljano donje rublje, bez arapa, sa gumenim papuama koje su 3 broja vee). Lice i ruke su joj bili neoprani, sa
tragovima prljavtine, na koi ojedi i ujedi buva, kosa zamrena i izgleda neoprana due vreme.
U okviru neodlone intervencije, Miketi Lara je privremenim reenjem stavljena pod neposredno starateljstvo OS,
zaduena Danka Luki i Privremenim zakljukom o smetaju tienika smetena u hraniteljsku porodicu Kovaevi
Ljubice, koja ima optu podobnost za obavljanje hraniteljstva, voljna je i sposobna da obezbedi staranje detetu
mlaem od tri godine i ivi u relativnoj blizini porodice deteta (2 km).
233
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
Majka Miketi Marica okrivljuje supruga da nije dobro pazio dete tada kad je stigla prijava, a dok je ona tog dana
otila kod svog oca i da je on kriv to je dete oduzeto. Ouh Stanovi Dragan pokazuje veliku zabrinutost, istie
spremnost da se angauje na obezbeivanju uslova za staranje o detetu. Takoe, on delimino minimizira problem,
emotivno veoma teko prihvata odvajanje od deteta, ali pokazuje i razumevanje da je privremeni smetaj dobro
reenje za dete. Deda po majci podrava ouha, takoe minimizira problem, smatra da majka moe da se stara o
detetu. Deda kae da bi i on mogao da pomogne i insistira da se dete to pre vrati.
Tokom poetne procene i planiranja, majka, ouh i deda su pokazali veliku spremnost i saradljivost sa zaduenim voditeljem sluaja. Majka dala sa saglasnost za smetaj deteta. Dva dana nakon izdvajanja deteta iz porodice
posetili su dete i odmah je dogovorena sledea poseta. Druga poseta nije realizovana jer je majka hospitalizovana
usled napada ui. Ve krajem decembra majka je ponovo hospitalizovana (utica), te novi susreti sa Larom nisu
ostvareni. Ouh Stanovi Dragan i deda po majci Miketi Slobodan su preduzeli mere za ureivanje stana (izbacivanje smea, kreenje), a dobili su jednokratnu materijalnu pomo za ureenje ivotnog prostora.
Centar za socijalni rad je pomogao i u vaenju linih dokumenta i zdravstvene knjiice za majku i uputio lanove
porodice o promenama koje su neophodne za bezbedan i stimulativan boravak deteta u biolokoj porodici. Ouh
posetio dete jo jednom nakon nove godine, nakon toga se nije samoinicijativno raspitivao za dete. Kae da brine
za zdravstveno stanje majke. Majka i ouh su obaveteni o pokretanju postupka za ograniavanje roditeljskog
prava.
PROCENA RIZIKA / NAJBOLJEG INTERESA
Devojica Lara Miketi se razvija u skladu sa uzrastom, pored toga to je higijenski zaputena i prema raspoloivim
podacima ostavljana bez adekvatnog nadzora.
Majka i ouh su do sada bili stabilne odgajateljske figure u njenom ivotu. Oni imaju stabilnu partnersku vezu.
Okrenuti su detetu, u kontaktu sa detetom responzivni i empatini (nedovoljno podatka u kojoj meri su dosledni
i stimulativni). Istovremeno, pokazali su neprepoznavanje njenih potreba za osiguranjem nege (u delu obezbeenja adekvatne ishrane, higijene i praenja zdravstvenog stanja) i osiguranja bezbednosti (dokazi o neadekvatnom
nadzoru, dete je od strane slubenih lica dva puta zateeno samo, bez nadzora). Mogue je da zloupotreba droga
(majka) i alkohola (otac) umanjuje njihove roditeljske kapacitete, i to u smislu njihove konzistentnosti i pouzdanosti
i prepoznavanja potreba deteta.
Dete je prema raspoloivim podacima bilo vie puta u proteklih 6 meseci izloeno visoko izraenom fizikom
zanemarivanju (higijenska zaputenost) i visoko izraenom neadekvatnom nadzoru, to je ugrozilo njegovu
bezbednost, zdravlje i razvoj. Takoe, dete je prema raspoloivim podacima bilo izloeno umereno izraenom
obrazovnom (nestimulativni uslovi razvoja, nedostatak uila i igraaka za dete) i zdravstvenom zanemarivanju (pothranjenost, neposeivanje lekara u periodu duem od 6 meseci). S obzirom na okolnosti ivota porodice (siromatvo, nezaposlenost, izloenost drogi i alkoholu, nedostatak socijalne podrke, socijalna izolacija) i nizak kalendarski
uzrast deteta (mlae od 3 godine), procena organa starateljstva je da je rizik od fizikog zanemarivanja i neadekvatnog nadzora u budunosti i nadalje izrazito visok, a od obrazovnog i zdravstvenog zanemarivanja visok.
U hraniteljskoj porodici Kovaevi Ljubice mal. Miketi Lara dobro napreduje, popravljen joj je higijenski status i
telesna teina. Dete ukazuje poverenje hraniteljki, poinje da se slobodno igra.
Zdravstveno stanje majke je takvo da je oekuje dua hospitalizacija (po reima lekara najmanje 3 meseca), a deda
po majci i ouh prema proceni organa starateljstva nisu u stanju da organizuju staranje o detetu.
Najbolji interesi mal. Miketi Lare su da ona privremeno ostane u stimulativnoj sredini u hraniteljskoj porodici, dok
se ne vidi tok leenja majke i njena spremnost da obezbedi uslove za pravilan razvoj deteta.
ZAKLJUAK I PREPORUKA
Poetni uvidi ukazuju da devojica ima i kapacitete i razvijene strategije za uspostavljanje odnosa i prevladavanje
tekoa. Takoe, znaajno je da joj budu dostupni stabilni odnosi privrenosti u ovom razvojnom periodu i kasnije,
a i kontinuitet sa pozitivnim aspektima dosadanjeg naina ivota.
Centar za socijalni rad e nastaviti da prua pomo roditeljima da bi se stvorili uslovi za mogui povratak deteta
kui ili drugo reenje koje obezbeuje stalnost, u skladu sa detetovim doivljajem vremena.
Najbolji interesi mal. Miketi Lare su da ona ostane u hraniteljskoj porodici Kovaevi Ljubice, a da majci Miketi
Marici bude ogranieno roditeljsko pravo u delu uvanja, podizanja, vaspitavanja i zastupanja mal. Miketi Lare.
U apcu
Datum 11. 5. 2013.
234
Za organ starateljstva
Danka Luki, dipl. socijalni radnik, voditelj sluaja
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
235
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
DEO
236
7
DEO
237
DOKUMENTOVANJE RADA
SA KORISNICIMA
PLANIRANJE
DEO
OSNOVE PLANIRANJA
U SOCIJALNIM SLUBAMA
Kao rezultat procene, voditelj sluaja i korisnik utvruju potrebe i postojee rizike, to obuhvata nivo
funkcionisanja, snage i slabosti i specifine probleme na koje treba odgovoriti. Utvruje se i kakve
promene treba da se dogode da bi se prevazili
problemi (tekoe) zbog kojih su dete i porodica,
odnosno odrasla ili stara osoba poeli da koriste usluge centra za socijalni rad. Delotvorno planiranje je
kljuna tehnologija u obezbeenju podrke, zatite ili staranja, a nain na koji se planiranje sprovodi
moe imati krucijalne posledice na ishode rada.
Individualni planovi za odrasle i stare korisnike i
porodini planovi za porodice sa decom predstavljaju sredstvo za utvrivanje oblasti promene sa korisnikom i porodicom, postavljanje ciljeva i planiranje
aktivnosti i usluga za ispunjavanje tih ciljeva. Plan se
moe koristiti i kao dogovor o tome ta i na koji nain
korisnik i voditelj sluaja nastoje da dostignu zajedno.
Kompletan plan sadri navode o tome koju promenu
korisnik i porodica ele da vide i rezultate, odnosno
oekivane ili nameravane ishode aktivnosti i usluga.
Dokument plana specifikuje ko e preuzeti koju aktivnost i u kom vremenskom roku.
Na osnovu potreba koje su identifikovane i dokumentovane tokom procene razvijaju se strategije
podrke, usluga ili tretmana koji mogu da odgovore na te potrebe i utvruju se razlozi za i protiv
svake takve strategije. U narednom koraku razliite
strategije se razmatraju i o njima se diskutuje sa
korisnikom i (ako je to primereno) sa drugim uklju-
239
PLANIRANJE
DEO
KORACI
U DONOENJU
PLANA
Prilikom donoenja plana treba pratiti ove korake:
1. Evaluiranje informacija iz procene
2. Definisanje ciljeva
3. Donoenje odluka o eljenim ishodima
4. Odluivanje ta treba da se uradi kako bi se
dostigli ciljevi i ishodi
5. Odreivanje koje e se aktivnosti preduzeti
ko, kako, kada i gde da bi se dostigli postavljeni ciljevi.
240
Postavljanje prioriteta olakava strunom radniku, korisniku i drugim ukljuenim stranama usmeravanje energije na najvanije stavke, jer je najee
veoma teko, a ponekad i nemogue i nepotrebno
raditi odjednom na svim utvrenim problemima.
Prilikom postavljanja prioriteta korisnik i porodica
odluuju, uz pomo voditelja sluaja, koje su stavke
kritine, a koje se mogu odloiti. Korisno je postaviti
sledea pitanja korisniku i porodici:
1. Koja vam se stvar od onih o kojima smo razgovarali ini najvanijom?
2. Koja je sledea po vanosti?
3. Da li postoji neto na emu ne biste sada eleli da radite?
Problemi i oblasti promene koje su oznaene
kao odloene mogu se preispitivati kasnije tokom
rada, a posebno u okviru ponovnog pregleda, kako
bi se utvrdilo da li zahtevaju dalju panju ili intervencije.
PLANIRANJE
DEO
OKVIR 43.
PITANJA KOJA POMAU PRILIKOM POSTAVLJANJA PRIORITETA
(BLOOM AND FISCHER 1982: 5960)
Da li je problem koji korisnik i porodica predlau kao prvi za poetak rada onaj koji
ih najvie pogaa?
Da li za njega postoji najvea verovatnoa da e biti reen?
Da li je relativno konkretan i specifian?
Da li je mogue spremno pristupiti tom problemu s obzirom na raspoloive resurse?
Da li postoji najvea verovatnoa da e problem proizvesti najnepovoljnije posledice ukoliko se ne reava?
Da li taj problem treba reavati pre drugih problema?
Da li e reavanje tog problema proizvesti opipljive, vidljive promene za ukljuene
strane i moda poveati motivaciju korisnika i porodice za rad na drugim problemima?
U ovom koraku treba utvrditi 3 do 5 oblasti problema, nezadovoljenih potreba, bezbednosnih rizika i
sl. koji su najurgentniji i koje je najcelishodnije reavati.
Ostale oblasti problema, potreba i rizika ostaju zabeleene za reavanje u kasnijim fazama rada, ukoliko je
celishodno. Prioritetne oblasti rada se belee u odgovarajuoj rubrici formulara plana. Potom se, u saradnji
sa korisnikom i porodicom, definiu i snage korisnika,
porodice i sredine koje su dobijene tokom procene,
a na koje se rauna kao na oslonac u prevladavanju
problema i nezadovoljenih potreba.
241
PLANIRANJE
DEO
Da
Da
Da
Da
Da
li
li
li
li
li
je
je
je
je
je
Merljiv?
Uvremenjen?
Dostian?
Realan?
Osoben (specifian)?
SLIKA 13.
INTERVENCIJE SOCIJALNOG RADA NA RAZLIITIM NIVOIMA SISTEMA
MIKRONIVO
INTERVENCIJA
POJEDINCI, PORODICE,
MALE GRUPE
MEZONIVO
INTERVENCIJA
ORGANIZACIJE I
FORMALNE GRUPE
MAKRONIVO
INTERVENCIJA
ZAJEDNICE I
DRUTVO
Intervencije na mikro sistemskom nivou usmeravaju se na individualni rad, rad sa porodicama ili
malim grupama, kako bu usmeravale promenu u
linom funkcionisanju, socijalnim odnosima i nainima na koji ljudi koriste drutvene resurse i institucije u zajednici. U okviru ovog pristupa koristi se
intervencija u krizi, porodina terapija, savetovanje,
savetodavno usmeravanje, edukacija, povezivanje i
upuivanje i korienje grupnih procesa. Pored promena u linom i porodinom funkcionisanju, socijalni radnici se usmeravaju na izazivanje promena na
dugim nivoima sistema, to obuhvata promene u
socijalnom i fizikom okruenju kako bi se olakalo
socijalno funkcionisanje pojedinca i porodice.
Intervencije na mezo sistemskom nivou stvaraju promenu kod grupa za obavljanje zadataka, timova, organizacija i mree za pruanje usluga. Fokus je
242
usmeren na promene unutar organizacija i formalnih grupa, njihove strukture, ciljeva i funkcija. Na primer, ako kola odvojeno posluuje uinu za ake iji
roditelji plaaju uinu i za one koje dotira kola, rad
na promeni politike kole u ovoj oblasti predstavlja
intervenciju na mezo sistemskom nivou koja ima za
cilj eliminaciju diskriminacije. Postizanje promene u
organizacijama zahteva razumevanje grupne dinamike, vetine facilitiranja procesa donoenja odluka,
organizacionog planiranja i sl.
Intervencije na makro sistemskom nivou bave
se problemima u zajednici, institucijama i socijalnim
sistemima. Na ovom nivou, voditelj sluaja radi na
socijalnim promenama u organizovanju zajednice,
na planiranju razvoja zajednice, na lokalnom razvoju, na obrazovanju javnosti i na socijalnim akcijama.
Primeri intervencija na makrosistemskom nivou su
PLANIRANJE
DEO
OKVIR 44.
VODI DOBRE PRAKSE ZA VODITELJA SLUAJA TOKOM
PLANIRANJA I PRUANJA USLUGA
Tokom razvoja plana usluga i mera pojanjavaju se uloge svih aktera koji pruaju
usluge ili daju podrku korisniku i porodici. Odluka o tome ko e obezbediti usluge
treba da se donese posle razmatranja brojnih faktora, ukljuujui:
a) karakteristike porodice kao to su jezik, kultura ili vrednosti, koje mogu da
podstaknu ili ometaju zadovoljenje potreba korisnika i porodice kroz specifian
nain pruanja usluga,
b) posebnost odreenog centra za socijalni rad, odnose u lokalnoj zajednici i postojee protokole saradnje sa drugim slubama i organizacijama u zajednici,
c) nivo znanja i iskustva voditelja sluaja u korienju odreene vrste intervencija
ili u radu sa specifinom populacijom korisnika,
d) pristupanost i raspoloivost kulturno i programski relevantnih slubi i organizacija u zajednici.
243
PLANIRANJE
DEO
UPUTSTVO
ZA FORMULISANJE
PLANA
Plan usluga je pisani dokument koji na izrazito individualizovan nain odgovara na potrebe korisnika.
Sadraj plana se odreuje prvenstveno njegovom
vrstom, namenom i usmerenjem (npr. poetni plan
usluga, individualni plan usluga za odrasle i stare,
plan usluga za dete i porodicu), dok je struktura
uglavnom stabilna i obuhvata sledee oblasti:
Probleme na kojima e se raditi. esto je nepotrebno ili nemogue raditi na svim problemima.
Plan usluga treba da identifikuje i napravi prioritet
problema u skladu sa potrebama i preferencijama
korisnika i mandatom slube koja prua usluge.
Snage. Procena se usmerava na snage, fokusira
resurse i mehanizme za savladavanje tekoa kod
deteta, odrasle ili stare osobe, porodice ili porodinog sistema koji mogu da se mobiliu za reavanje
kljunih problema. Prilikom identifikovanja snaga
vano je usmeriti se na postojee mehanizme za savladavanje tekoa i vetine koje se mogu kanalisati
za dostizanje konstruktivne promene.
Opti ciljevi. Cilj je eljeni rezultat, najee
razliit od sadanjeg stanja, i zahteva napor za dostizanje promene (Fillip et al., 1992:125). Opisati cilj
znai obezbediti razumevanje onoga to se oekuje
da e se postii za korisnika. Kada je u pitanju rad
sa decom, cilj se odreuje u kontekstu bezbednosti i dobrobiti deteta, a opti cilj se odnosi na cilj
stalnosti. Kada je u pitanju rad sa odraslim i starim
osobama, opti cilj se odreuje u odnosu na stanje
ili ivotnu situaciju kojoj se tei.
Posebni ciljevi (ishodi). Posebni ciljevi se dobijaju iz procene i odnose se na ono to se mora uraditi da bi se dostigli eljeni rezultati. Posebni ciljevi
se izraavaju u obliku vremenski ogranienih ishoda.
Oni se najee formuliu kao promene u ponaanju, da bi se postigla praktinost i jasnost, a opisuju
ta treba da se uradi sada ili u bliskoj budunosti
kako bi se dostigli opti ciljevi. Ukoliko je opti cilj
povratak deteta u roditeljsku porodicu, jedan od
244
PLANIRANJE
DEO
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 9.
POPUNJAVANJE FORMULARA PLANA USLUGA
Formular plana je jedinstven za razliite vrste planova koji se izrauju u centru za socijalni rad.
Stoga se nakon administrativnih (registarski broj i sl.) i identifikacionih podataka u zaglavlje plana
upisuje o kojoj se vrsti plana radi prema postavkama ciklusa voenja sluaja, tj. da li je u konkretnom sluaju u pitanju:
1) Poetni plan,
2) Porodini plan sa planom stalnosti za dete,
3) Plan za odrasle i stare ili
4) Plan za osamostaljivanje.
U napomeni se upisuje da li konkretni plan sadri jedan ili vie elemenata posebnih planskih aktivnosti koji su propisani drugim zakonima ili zahtevima (iz porodinog zakonodavstva, maloletnikog
pravosua, zakona o nasilju u porodici i sl.). Prema zakonu, planovi koji se izrauju u centru za
socijalni rad mogu da sadre jedan ili vie posebnih zahteva koji su vezani za:
a) program nadzora nad vrenjem roditeljskog prava,
b) plan staranja,
c) uee u izvrenju vaspitnih mera i posebnih obaveza,
d) plan prilagoavanja korisnika i porodice i
e) plan podrke korisniku i porodici.
U odgovarajuem odeljku definiu se oblasti na kojima e se raditi, i to tri do pet odabranih (prioritetnih ili strateki znaajnih) oblasti problema, tekoa i nezadovoljenih potreba.
Nabrajaju se konkretne snage korisnika, porodice i zajednice na koje e plan oslanjati. Dakle, ne
nabrajaju se sve uoene snage, ve prvenstveno one koje su relevantne za prevazilaenje tekoa i
nepovoljnih okolnosti.
245
PLANIRANJE
DEO
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 9.
POPUNJAVANJE FORMULARA PLANA USLUGA
Definie se opti cilj rada (npr. ivot uz podrku u sopstvenom domainstvu i rehabilitacija za
starog korisnika), koji kod dece korisnika obavezno sadri i cilj stalnosti za dete (npr. osiguranje
bezbednosti deteta u hraniteljskoj porodici i usvojenje; za mladu osobu usvajanje i stabilizovanje
prosocijalnog ponaanja i emancipacija). Kod dece e veoma esto biti potrebno da se zdrue
opti cilj (iz prethodnih primera bezbednost u hraniteljskoj porodici i stabilizovanje prosocijalnog
ponaanja) i cilj stalnosti (usvojenje u jednom i emancipacija u drugom primeru).
Oekivani ishodi se najee definiu kao promene u ponaanju ili eljeni rezultati u nekoj konkretnoj oblasti. Korisno je da se oekivani ishodi definiu u pozitivnim terminima i to konkretnije (npr.
bolje je rei odravanje treznog stanja nego apstinencija, bolje vrlodobar uspeh u III razredu
nego popravljene ocene).
U odeljku Zadatak/aktivnost/usluga/mera, u skladu sa karakteristikama sluaja, definiu se:
konkretni zadaci (npr. regulisanje radnog statusa; nadgledana poseta roditelja detetu u hraniteljskoj porodici; pomaganje u izradi domaih zadataka; praenje ostarele osobe tokom lekarskih pregleda i sl.),
konkretne aktivnosti (npr. kuna poseta jednom meseno; nalaenje pogodne hraniteljske
porodice),
konkretne usluge (npr. pomo u kui; program kole za roditelje kao socio-edukativna usluga;
dnevni boravak; jednokratna novana pomo; personalna asistencija; medijacija i sl.) i
konkretne mere (npr. starateljstvo; korektivni nadzor organa starateljstva; pokretanje postupka
za izricanje zatitne mere od nasilja u porodici).
Zadaci treba da budu podeljeni meu uesnicima u ostvarenju plana usluga na osnovu uvida ko
e na najbolji nain ispuniti specifini zadatak. Broj zadataka i koraka treba da prati sposobnosti i
potrebe korisnika i porodice. Belee se informacije o sledeim takama:
osobe koje su ukljuene oznaava ko je odgovoran za ispunjenje zadatka (voditelj sluaja,
korisnik, roditelj, dete, druga osoba (npr. susetka), pedijatar M. M. iz Doma zdravlja, drugi strunjak i sl.),
vremenski okvir definie datume poetka i zavretka zadatka ili se na drugi pogodan nain
odreuje vremenski okvir. Vremenski okvir se, na primer, moe odrediti kao svakog ponedeljka
od 18 h tokom tri meseca, poevi od 1. 4. 2015. ili tree nedelje u mesecu tokom narednih 6
meseci, poevi od).
Uesnici u formulisanju plana treba da potpiu plan i da dobiju svoju kopiju plana ili izvod iz plana
(kada je potrebno obezbediti privatnost i poverljivost).
U Napomeni se upisuje da neka od strana nije potpisala plan ili da nije dobila kopiju plana, razlozi
za to i drugi relevantni podaci o tehnikim i sutinskim aspektima uea u sainjavanju plana.
U posebnom odeljku se ukratko belei komentar korisnika i lanova porodice, koji na tom mestu
daju i svoj potpis. Komentar je dragoceno sredstvo za formulisanje perspektive korisnika i razumevanje motivacije, ukoliko je autentian. Dobra praksa socijalnog rada podrazumeva pre svega
vetine ukljuivanja korisnika i sagledavanje njegove perspektive. Iz komentara korisnika koji se
upisuje u ovu rubriku (esto nakon parafraziranja njegovog autentinog komentara) zapravo se
vidi jesu li korisnik i relevantni lanovi porodice stvarno i smisleno participirali u procesu ili je u
pitanju kvaziparticipacija i formalno uee. Dakle, saglasan sam nije autentina saglasnost;
autentina saglasnost je npr. uradiu sve to smo se dogovorili, samo strahujem da ne pogreim u
odnosu prema erci ili volela bih da jo ee viam brata i mamu ili ovo mi odgovara i ne elim
da neko iza mojih lea odluuje ili ja u uraditi sve to je potrebno da zadrim dobre odnose sa
bivom suprugom zbog svoje dece i sl.
Upisuje se i da li su sve relevantne strane dobile kopiju ili izvod iz plana. Ukoliko neko nije dobio
plan, upisuje se razlog za to (npr. odbio da primi, nedostupan i sl.).
246
PLANIRANJE
DEO
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 9.
POPUNJAVANJE FORMULARA PLANA USLUGA
Veoma vaan deo formulara plana predstavlja beleenje nezadovoljenih potreba. Tu treba upisati potrebe korisnika i porodice utvrene procenom koje ne mogu da se zadovolje planiranim
uslugama. Ovo je znaajno jer se na taj nain ne negiraju i ne zanemaruju drugi vani problemi i
potrebe korisnika i porodice. Plan odgovara na relevantne, prioritetne i selektovane probleme, jer
se vrlo esto ne moe odjednom odgovoriti na sve mogue probleme i potrebe. Ovde zabeleene
potrebe i problemi mogu da budu relevantne u daljem toku rada, pa ih treba jasno istai. Takoe,
na neke potrebe i probleme se ne moe adekvatno odgovoriti zbog nedostatka resursa ili nepristupanih resursa u zajednici. Na primer, detetu moe biti potreban logopedski tretman, a pregled se
zakazuje 6 meseci unapred u gradu koji je udaljen 200 km. To to u ovom momentu ne moemo
da obezbedimo tretman, ne znai da on detetu nije neophodan. Podaci o nedostajuim uslugama
koji se belee u ovom delu dokumenta plana mogu da budu osnova za lokalno planiranje i razvoj
usluga.
Rezervni plan se skicira u delu formulara koji sadri pitanje: Koji e se koraci preduzeti ukoliko
neka od osoba ili strana odstupi od utvrenih zadataka i ciljeva? Tu je i odeljak vezan za evaluaciju plana, u kome se opisuje kako e osoba i sluba pokazati da su zadaci ispunjeni i da su dostignuti ciljevi rada, kao i naini redefinisanja plana ukoliko je potrebno.
Upisuje se planirani datum i nain evaluacije. Evaluacija rada na sluaju se moe odvijati na jedan
ili vie naina, i to kao:
a) supervizijska (rad sa supervizorom na evaluaciji ispunjenosti plana nakon odreenog vremena),
b) pregled dokumentacije (gde voditelj sluaja na osnovu izvetaja drugih slubi evaluira rad i postignute rezultate, npr. na osnovu izvetaja iz ustanove za smetaj korisnika),
c) konferencija sluaja (u zajednici, sa korisnikom ili bez njega, uz uee znaajnih osoba korisnika
ili bez njihovog uea),
d) timska (u centru za socijalni rad, sa korisnikom ili bez njega, uz uee znaajnih osoba korisnika ili bez njihovog uea).
Plan se datira, a potpisuju ga voditelj sluaja i supervizor, odnosno koordinator nakon pregleda
plana.
247
PLANIRANJE
DEO
PRIKAZ SLUAJA 5.
PLAN USLUGA
Prezime i ime korisnika Miketi Lara
POETNI PLAN
Oekivani ishodi
SNAGE
Zadatak/aktivnost/usluga/mera
248
PLANIRANJE
DEO
OPTI CILJ
Odgovorna osoba/sluba
Vremenski okvir
249
PLANIRANJE
DEO
Potpis
Odnos sa korisnikom/ustanova
Kontakt telefon
Miketi Marica
xxxxxxxxxxxxxxxxxx
majka
111111111111111
Stanovi Dragan
xxxxxxxxxxxxxxxxxx
ouh
222222222222222
Kovaevi Ljubica
xxxxxxxxxxxxxxx
hraniteljka
333333333333333
Vuki Jovan
xxxxxxxxxxxxxxxxx
neuropsihijatar KBC
44444444444444
Napomene
Sa neuropsihijatrom dr Vuki Jovanom voditelj sluaja telefonom dogovorio saradnju na osnovu pribavljene saglasnosti majke.
KOMENTAR KORISNIKA / LANOVA PORODICE
Komentar korisnika na predvieni plan usluga
/
Komentar relevantnih lanova porodice i drugih znaajnih osoba na predvieni plan usluga
Ja elim da se Lara to pre vrati kui jer mislim da smo dobro brinuli o njoj i da moemo da reimo sve to treba.
Srodstvo/odnos majka Miketi
Marica
Potpis _XXXXXXXXXX
Laru sam gajio od kada se rodila kao svoje dete i voleo bih da reimo sve ovo i da nam se ona vrati kui. Ja u sve
da uradim to je do mene.
Srodstvo/odnos ouh Stanojevi
Dragan
Potpis _XXXXXXXXXX
Potpis XXXXXXXXXXXXXXX
Koji koraci e biti preduzeti ukoliko neka od osoba ili strana odstupi od utvrenih zadataka i ciljeva?
Plan e biti revidiran u roku od 30 dana. Za uspenost plana kljuno je pravovremeno meusobno obavetavanje
(majka i ouh VS; hraniteljka VS; neuropsihijatar VS).
250
Potpis supervizora/rukovodioca
_____________________________
_____________________________
PLANIRANJE
DEO
UEE KORISNIKA I
DRUGIH UKLJUENIH STRANA
U SAINJAVANJU PLANOVA
251
PLANIRANJE
DEO
252
pitanje koje prevazilazi zahteve ove monografije jeste nain na koji se razvijaju aranmani koji obezbeuju razmatranje gledita odojadi i male dece u
postupcima u centru za socijalni rad. Voditelj sluaja
treba da postavi osnovno pitanje: da li su deca smisleno i bez diskriminacije konsultovana o stvarima
koje ih se tiu?
Ukljuivanje relevantnih prualaca usluga moe
da bude izazovan zadatak. Na lokalnom nivou treba
identifikovati sve relevantne pruaoce usluga i sisteme koji rade sa porodicama (zdravstvo, mentalno
zdravlje, leenje bolesti zavisnosti, policija i postpenalna zatita, tuilatvo) i treba uspostaviti saradniku mreu. Protokoli o meusobnoj saradnji mogu
znatno da olakaju komunikaciju izmeu slubi na
lokalnom nivou.
Nakon dobijanja saglasnosti od porodice, treba
poslati pozivno pismo ili imejl sa datumom, vremenom, lokacijom i kratkim opisom cilja sastanka.
Ukljuivanje relevantnih partnera u planiranje je veoma znaajna strategija, jer se na taj nain proiruje
mrea podrke, objanjavaju oekivanja i porodine
okolnosti i obezbeuje se usaglaenost informacija
i delovanja.
Ukoliko voditelj sluaja ne moe da ukljui neku
od potrebnih osoba u razvijanje plana, on u planu
treba saeto da opie preduzete napore da se ukljue potrebne osobe i strane i razlog za njihovo neukljuivanje.
Samo planiranje, u zavisnosti od karakteristika
sluaja i konkretnih okolnosti, moe se organizovati
u vidu zajednikih sastanaka ili odvojenih kontakata i konsultacija sa svim relevantnim stranama ili u
vidu konferencije sluaja.
Svi uesnici potpisuju plan, a odgovorno lice (rukovodilac slube, koordinator ili supervizor) odobrava i potpisuje plan. Voditelj sluaja je zaduen
da sve ukljuene strane, odnosno uesnici dobiju
primerak plana, odnosno relevantan izvod iz plana,
uz potovanje poverljivosti. Poverljivost se u nekim
sluajevima obezbeuje sainjavanjem izvoda iz
plana koji se onda daje relevantnoj osobi ili slubi.
Ako neka od strana ukljuenih u donoenje plana ne
potpie plan, u planu se belei razlog nepotpisivanja
(npr. odbio potpisivanje, nedostupan za potpis, dao
usmenu saglasnost, nedostupan i sl.).
Plan treba da se zasniva na rezultatima procene i da povezuje domene vezane za potrebe korisnika, a kod dece kapacitete roditelja ili odgajatelja
da odgovori na potrebe deteta i faktore porodice i
sredine. U planu se definie ta treba da se uradi i
zato (koji ishod se oekuje) te kada e se izvriti
odreeni zadatak. Plan treba:
da navede identifikovane prioritetne oblasti
potreba i problema korisnika i odredi koje su
usluge i intervencije potrebne za zadovoljavanje potreba i prevazilaenje tekoa,
da odredi specifine ishode koji su usmereni na dete, odraslog ili starog korisnika radi
8
DEO
253
PLANIRANJE
PLANIRANJE
DEO
DELOTVORNO
PLANIRANJE
Da bi planiranje bilo delotvorno, treba obezbediti da
i proces planiranja i sami planovi budu individualizovani, usmereni na snage, celoviti i fleksibilni.
Individualizovanost. Svrha participativnog planiranja je stvaranje usluga za konkretnog korisnika u
odreenom vremenskom periodu i predstavlja odgovor na jedinstvene potrebe korisnika i porodice.
Plan treba da bude usmeren ka korisniku i orijentisan na porodicu.
Usmerenost na snage. Fokus je na jakim stranama i vetinama korisnika, porodice i sredine i na
nainima na koje ti pozitivni kvaliteti mogu da doprinesu planu.
OKVIR 45.
KORACI U ORGANIZACIJI PROCESA PLANIRANJA
1) Dobra priprema (dovoljno vremena za pripremu sastanka).
2) U nekim sluajevima korisno je pozvati nezavisnu osobu da vodi sastanak.
3) Okonana procena pre sastanka za planiranje intervencija.
4) Ukljuivanje deteta i porodice, odnosno odraslog i starog korisnika.
5) Dobijanje saglasnosti od korisnika i porodice da se pozovu drugi relevantni
uesnici.
6) Zakazivanje sastanka u vreme koje je odgovara porodici.
7) Formulisanje i usaglaavanje ciljeva koji uspostavljaju ono to elimo da postignemo za korisnika i ciljeva korisnika i porodice.
8) Utvrivanje preutnih pretpostavki i diskutovanje o njima.
9) Utvrivanje aktivnosti za dostizanje ciljeva.
10) Identifikovanje prepreka.
11) Definisanje pokazatelja (indikatora) koji pomau u merenju napretka prema
eljenim oekivanim ishodima.
254
PLANIRANJE
DEO
KOLABORATIVNO KREIRANJE
PLANA NA TIMSKOM SASTANKU SA
KORISNIKOM I PORODICOM
Sastanak poinje predstavljanjem svih uesnika sastanka i jasnim naglaavanjem njihove uloge na sastanku. Obavezno je i ukazivanje na pitanja poverljivosti, kao i uspostavljanje pravila ponaanja (npr.
sve uesnike treba tretirati sa uvaavanjem, informacije sa ovog sastanka su privatne i poverljive i svi
treba da uvaju privatnost porodice, jedna osoba
pria u jedno vreme, cilj sastanka je donoenje zajednike odluke i sl.). Treba predstaviti dnevni red
sastanka i obezbediti da uesnici razumeju svrhu i
cilj sastanka i ustanoviti nain za beleenje vanih
pitanja koja se javljaju tokom sastanka.
Rad na planu se odvija po sledeim takama:
1. Utvrivanje snaga i rizika vezanih za korisnika i porodicu. Vano je podstai porodicu
da iskae svoje gledite o sopstvenim snagama i potrebama, a potom istai i druga pitanja koja porodica nije pomenula. Neophodno
je voditi otvoren razgovor o rizicima i snagama koje porodica nije istakla.
2. Izrada nacrta plana. Kad god je to pogodno, treba omoguiti korisniku i porodici da
postave redosled i prioritet potreba i problema na kojima treba raditi kako bi se dostigla
bezbednost i dobrobit deteta ili odraslog
korisnika, ako je relevantno. Treba definisati
ciljeve i odrediti koje su intervencije, usluge i
mere potrebne za dostizanje tih ciljeva. Korisno je razmotriti i formalne i neformalne mogunosti i ohrabriti porodicu da iznese ta je
to to e kod njih i u njihovim okolnostima
proizvesti najbolje dejstvo. Razmotriti naine
za evaluaciju plana: na koji nain e se utvrditi
da su ciljevi plana postignuti? Takoe, treba
odrediti osobe koje su odgovorne za odreene aktivnosti (ta, kada, gde, koliko esto i
255
PLANIRANJE
DEO
256
PLANIRANJE
DEO
VRSTE PLANOVA I
VREMENSKI ZAHTEVI
U skladu sa propisima, odreeni su vremenski rokovi za donoenje i reviziju planova.12
1. Poetni plan usluga i mera sainjava se najkasnije u roku od 15 dana od dana kada je zapoet rad na sluaju.
2. Porodini plan usluga i mera za dete i porodicu sainjava se najkasnije u roku od 60 dana
od dana kada je zapoeo rad na sluaju.
3. Individualni plan usluga i mera za odraslu ili
staru osobu sainjava se najkasnije u roku od
60 dana od dana kada je zapoeo rad na sluaju.
4. Plan za samostalni ivot, odnosno osamostaljenje (emancipaciju) mladih donosi se pre
navrenih 14 godina.
Ponovni pregled i evaluacija, nakon koga sledi
zatvaranje sluaja ili sainjavanje novog, auriranog
i revidiranog plana, obavlja se po pravilu na 6 meseci, osim ukoliko potrebe korisnika ne zahtevaju drugaije (kada se znatno izmene okolnosti). Kada se
radi o odraslim i starim korisnicima koji su smeteni
u ustanovu ili su na porodinom smetaju, tokom
prve dve godine smetaja ponovni pregled i revizija
plana se obavlja na est meseci, a posle toga najmanje jednom godinje.
POETNI PLAN
Poetni plan se razvija nakon kompletiranja poetne procene. Poetni plan se razvija paralelno sa
postupkom usmerene procene ukoliko se donese
odluka da je usmerena procena potrebna. Svrha poetnog plana je da odgovori na neposredne potrebe
korisnika za uslugama i intervencijama koje e stabilizovati situaciju. Kod dece i mladih osoba, cilj je da
12
257
PORODINI PLAN
Ovaj plan se sainjava u svim sluajevima kada u
roku od 60 dana od poetka rada nije zavren rad
sa detetom i porodicom, odnosno kada se utvrdi
potreba za daljim pruanjem usluga i mera.
Prilikom donoenja porodinog plana, centar za
socijalni rad u partnerstvu sa drugim organima, organizacijama i slubama u lokalnoj zajednici i lanovima porodice nastoji da obezbedi usluge i mere
koje treba da osiguraju da dete ostane sa roditeljima, odnosno da se preduprede ili otklone okolnosti
zbog kojih dete moe da bude izmeteno iz porodice, odnosno da e se uloiti napori kako bi se stekli
uslovi za povratak deteta u porodicu.
Za decu koja su izdvojena iz svojih porodica, pored cilja i intervencija za dostizanje stalnosti, u plan
treba uneti osnovne podatke o srodnikoj porodici
ili porodici ili instituciji u koju je smeteno ili gde se
planira smetaj. Sadraj plana treba da definie aktivnosti pomou kojih se obezbeuje da dete bude
bezbedno i da ima odgovarajue staranje, a plan
treba da predvidi posebne aktivnosti i usluge za
dete, roditelje i hranitelje.
Ove usluge imaju za cilj stabilizovanje porodinih
prilika i okolnosti u roditeljskom domu, omoguavanje povratka deteta u roditeljsku porodicu ili drugo
stalno reenje za dete i zadovoljavanje obrazovnih,
zdravstvenih i drugih razvojnih potreba deteta dok
je u hraniteljskoj porodici ili na rezidencijalnom smetaju. Za decu za koju se planira usvojenje, plan tre-
PLANIRANJE
DEO
13
OKVIR 46.
VANOST POSETA IZMEU RODITELJA I DETETA NA SMETAJU
este posete istovremeno promoviu stabilnost smetaja i reunifikaciju. Odsustvo redovnih i estih poseta moe imati ozbiljne posledice po dete i roditelja.
Bez poseta, odnos roditelja i deteta slabi. I roditelj i dete mogu da postanu
emocionalno udaljeni. Kada jednom do toga doe, uspena reunifikacija je izuzetno teka.
este posete mogu da umanje negativne uticaje separacije na dete.
Kada dete via roditelje, to mu umanjuje fantazije i strahove o loim stvarima koje se deavaju roditelju, a esto odstranjuje oseaj krivice kod deteta na
smetaju.
13
258
PLANIRANJE
DEO
OKVIR 46.
VANOST POSETA IZMEU RODITELJA I DETETA NA SMETAJU
Voditelj sluaja moe da posmatra i potpunije proceni interakciju roditelja i
deteta tokom posete i da utvrdi roditeljeve snage i oblasti u kojima treba razviti
vetine i praksu roditeljstva.
Poseta moe da se koristi da bi voditelj sluaja, savetnik za porodini smetaj ili
hranitelj modelovao odgovarajue roditeljsko ponaanje, kao i za pomo roditelju da uvebava i usavrava nove metode roditeljstva.
Posete brai i sestrama i drugim lanovima porodice omoguavaju detetu da
odrava odnose koji su mu vani i otvara opciju za stalnost u srodnikom smetaju ukoliko reunifikacija sa roditeljima nije mogua.
Posete pokazuju da je centar za socijalni rad posveen ouvanju porodice, to
dalje podstie angaovanje porodice i uvremenjenu reunifikaciju.
Ponaanje voditelja sluaja tokom poseta podstie da se pruaju usluge porodici kao celini, to dodatno ojaava porodini sistem.
259
PLANIRANJE
DEO
OKVIR 47.
INDIKACIJE ZA NADGLEDANE POSETE
Postoji zabrinutost u vezi sa fizikom ili emocionalnom zloupotrebom deteta
tokom posete.
Roditelj se ponaa na neprikladan ili nepredvidljiv nain, npr. usled duevne
bolesti, zloupotrebe supstanci ili emocionalnog poremeaja.
Prilikom posete zlostavljaa u sluajevima fizike zloupotrebe.
Kada roditelj vrea dete, kritikuje pred detetom centar za socijalni rad, osoblje u
instituciji, hranitelje ili daje nerealistina ili neodgovarajua obeanja detetu.
Kada se dete plai da ostane nasamo sa roditeljem.
U sluajevima seksualne zloupotrebe zabranjuje se kontakt deteta i zlostavljaa. Nakon odgovarajue terapije zlostavljaa, mogu je nadgledani kontakt sa
detetom.
260
8
DEO
TABELA 51.
PRIPREMA ZA POSETU RODITELJA DETETU
PRIPREMA RODITELJA
Roditelju se objanjava uloga radnika tokom posete (procena interakcija, modelovanje roditeljskih vetina, obezbeenje podrke, obezbeenje prevoza itd.).
Roditelja treba obavestiti ta se deavalo sa detetom od poslednjeg kontakta (napredak u koli, postignua, zdravstvena pitanja, dogaaji u hraniteljskoj porodici itd.).
Roditelja treba posavetovati u vezi sa ponaanjem ili reakcijama koje moe oekivati od deteta.
Roditelju treba pomoi da planira posetu, ukljuujui i to ko e biti prisutan i na koji
nain.
Roditelju treba olakati da istrai svoja oseanja uzbuenja, zebnje ili nelagodnosti.
PRIPREMA DETETA
Dete treba obavestiti o poseti (mesto, ko e biti prisutan, a ko ne, koliko dugo e
trajati poseta) i dati mu to vie detalja gde e jesti, koga e videti, da li e biti
igraaka i sl.
Treba koristiti objanjenja za vreme koja su smislena za dete, npr. videete se onog
dana kada ne ide u kolu ili vratie se na vreme da gleda crtani.
Treba razmotriti detetovu zabrinutost za bezbednost, npr. biu u susednoj sobi tokom cele posete ili moe da ode kada god to poeli, javi se na ovaj broj telefona.
Detetu treba pomoi da utvrdi mogua sopstvena oseanja tokom susreta sa
lanovima porodice: Neka deca su nervozna kada se sreu sa roditeljima, druga su
uzbuena, a neka su tuna. Kako se ti osea?
Treba podstai detetovo razmiljanje o tome kakva e poseta biti, odgovoriti na
oseanja i ispraviti svaku pogrenu pretpostavku: Samo mama e doi ovaj put.
Tata e verovatno doi sledei put.
Treba koristiti igru, crtee, lutke i ostale forme komunikacije sa decom.
Deci se moe pomoi ukoliko im se da dozvola da pokau lanovima porodice kako
su se promenila, porasla i ta su postigla tokom smetaja. To moe da olaka doivljaj podeljene lojalnosti izmeu roditelja i hranitelja, npr. obavezno priaj sa mamom
kako sada zna da ita.
PRIPREMA HRANITELJA
Hranitelji su vani partneri kada je re o posetama roditelja detetu na smetaju. Uloga strunog radnika je da ih uveri u to i pripremi za uee.
Treba utvrditi da li je hranitelj voljan i sposoban da:
vidi vrednost odnosa roditelja i deteta,
omogui posete u svojoj kui,
nadzire posete u svojoj kui,
dokumentuje deavanja prema zahtevu,
obezbedi prevoz,
pomogne u pripremi deteta za posetu,
uputi roditelje u naine osiguranja bezbednog okruenja za dete,
odrava poverljivost,
prepozna kada mu je potrebna pomo.
Treba razmotriti kakav je dnevni raspored deteta da bi se poseta planirala u najbolje
vreme (posle kole, posle ruka i sl.).
Da li postoji neko vreme u kome roditelju i hranitelju ne odgovara poseta zbog drugih obaveza?
Da li je dete neto prialo o elji da poseti svoju porodicu?
Koje aspekte poseta u poetku rada treba podrati da bi se razvile i podrale preporuke za dalji rad na sluaju?
Radnik treba da pomogne hraniteljima da izraze svoju zabrinutost u vezi sa posetama, kao to je regulisanje sledeih situacija:
buenje i nemiran san deteta,
neuteno plakanje deteta,
ljutiti roditelj,
roditelj koji dolazi intoksikovan,
tuga deteta nakon zavretka posete.
261
PLANIRANJE
PLANIRANJE
DEO
Posete se podstiu kada su deca smetena u blizini mesta na kome ive roditelji i druge osobe koje
su im znaajne, kada su braa i sestre smeteni u
istoj porodici ili ustanovi i kada su deca smetena
u porodice istog etnikog i kulturnog porekla. One
treba da podstaknu ukljuivanje roditelja i lanova
porodice u normalne dogaaje u detetovom ivotu, kao to su roditeljski sastanci i priredbe u koli,
sportska takmienja, porodina slavlja i sl. Svrha poseta je da omogue deci da odre odnose sa svojim
roditeljima, braom i sestrama i ostalima koji su se
starali o njima pre smetaja. to je dete na mlaem
uzrastu, potrebni su ei kontakti da bi se uspostavio i odrao adekvatan odnos. Za odojad i malu
decu uestalost je vanija od duine trajanja kontakta.
Plan poseta vremenom treba menjati u zavisnosti od napretka u kontaktu roditelja i dece i pribliavanja vremena ponovnog ujedinjenja porodice. Uobiajene promene plana podrazumevaju da posete
od nadgledanih postaju nenadgledane, da se vreme
koje deca i roditelji provode zajedno poveava te
da se odgovornosti roditelja prema detetu poveavaju vremenom. lanovi bioloke, srodnike ili hraniteljske porodice treba da budu aktivno ukljueni u
razvoj plana posete. Ovo svim ukljuenim stranama
omoguava bolje prihvatanje plana, kao i razmatranje potreba, resursa i prepreka.
Centar za socijalni rad i druge ukljuene slube
treba da usmere aktivnosti na razvoj optimalnog
plana poseta, koji na najpotpuniji nain izlazi u susret potrebama deteta i roditelja i koji je komplementaran ostalim aspektima porodinog plana usluga i mera. Plan poseta treba napraviti u pisanom
obliku, a svim ukljuenim osobama i stranama treba
obezbediti kopiju plana.
Vano je imati na umu da se posete nikada ne
smeju koristiti kao nagrada ili kazna, ni za roditelja ni
za dete. Promene u posetama treba da odraavaju
procenu rizika za dete i napredak prema postavljenim ciljevima. Kada cilj stalnosti nije povratak deteta
u porodicu, panja se usmerava na odravanje kontakta roditelja, deteta i drugih znaajnih osoba. U
situacijama kada je roditelj lien roditeljskih prava i
kada je, u skladu sa najboljim interesima deteta koji
su utvreni u sudskom postupku, potrebno da roditelj i dete prekinu kontakt, mora se razmotriti organizovanje pozdravnog (oprotajnog) susreta deteta
i roditelja i urediti plan kontakata deteta sa drugim
znaajnim osobama.
262
PLANIRANJE STALNOSTI U
PORODINOM PLANU
U osnovi planiranja stalnosti za decu lei shvatanje
da svako dete ima pravo na stalan i stabilan dom,
doivljaj pripadnosti i prihvaenosti, i to prvenstveno u okruenju sopstvene porodice. Cilj planiranja
stalnosti je da dete ivi u stabilnim okolnostima koji
mu omoguavaju da odrava ili razvije stabilne, dugotrajne odnose i doivljaj pripadnosti. Planiranje
stalnosti (Fiermonte & Renne, 2002) podrazumeva praksu usmerenu na porodicu i primenu pravnih
strategija kako bi se:
to ranije dostigla stalnost za dete,
skratila duina smetaja dece i mladih osoba
u hraniteljskim porodicama i u institucijama,
minimalizovale negativne posledice separacije i gubitaka kod dece,
smanjio broj promena smetaja i prekida u
odnosima kod dece na smetaju,
razvila mrea partnera (srodnika i nesrodnika) za planiranje stalnosti za dete, koja
moe da radi na reunifikaciji i razvoju drugih
stalnih resursa za dete,
odravao kontinuitet u porodici deteta i u odnosima izmeu brae i sestara.
Deci i mladima je neophodna stabilna osnova
za razvoj identiteta, odnosa sa drugima, vrednosti
i kulturne svesti. Planiranje stalnosti polazi od pretpostavke da je deci i mladima za razvoj pozitivne
samoprocene znaajan doivljaj identiteta i pripadanja, stabilnosti, kontinuiteta odnosa i naina ivota (Fahlberg, 2012).
Brojna istraivanja su pokazala da kontinuitet u
odnosima afektivne vezanosti (attachment) ima sutinski znaaj za sveukupni razvoj dece, pogotovu
dece predkolskog uzrasta. Prekidi u odnosima privrenosti predstavljaju traumatine dogaaje u ivotu deteta, sa znaajnim kratkotrajnim i dugotrajnim posledicama (kognitivni problemi, psiholoki
problemi i problemi u ponaanju, zastoj u rastu i sl.).
PLANIRANJE
DEO
TABELA 52
RAZVOJNE POSLEDICE ODVAJANJA I GUBITKA RODITELJA (ADAPTIRANO PREMA FAHLBERG 1991, EGARAC, 2004)
Dugotrajne posledice
odvajanja
Minimalizovanje
posledica
Kratkotrajne posledice
odvajanja
Dugotrajne posledice
odvajanja
Minimalizovanje
posledica
263
PLANIRANJE
DEO
Dugotrajne posledice
odvajanja
Minimalizovanje
posledica
Identifikovanje, objanjavanje
i prevazilaenje maginog
miljenja (vano je otkriti ta
dete misli o uzrocima odvajanja i da li misli da je moglo da
ga sprei)
Obezbeenje adekvatnih mogunosti za razreenje napetosti (kroz igru, sport, aktivnosti
i sl.)
Kratkotrajne posledice
odvajanja
Dugotrajne posledice
odvajanja
Minimalizovanje
posledica
Kratkotrajne posledice
odvajanja
Dugotrajne posledice
odvajanja
Minimalizovanje
posledica
KOLSKO DETE
ADOLESCENT
264
PLANIRANJE
DEO
OKVIR 48.
OSNOVE ZA PLANIRANJE STALNOSTI U CENTRIMA ZA SOCIJALNI
RAD
Prema zakonu14, Plan stalnosti za dete je deo Porodinog plana usluga i podrazumeva da se odrede ciljevi stalnosti i postupci koji su potrebni da bi se ti ciljevi
dostigli. Planom stalnosti se odreuje datum (mesec i godina) kada e se dostii
jedan od sledeih ciljeva stalnosti u skladu sa najboljim interesom deteta:
ostanak deteta sa roditeljima (sa oba roditelja ili sa jednim roditeljem);
povratak deteta u porodicu roditelja;
smetaj deteta kod srodnika ili staraoca (to podrazumeva da srodnik ili drugi
staratelj preduzmu starateljsku dunost i celoivotnu posveenost detetu, a ne
prosto smetaj u tim okruenjima);
usvojenje deteta;
drugi stalni ivotni aranman mlade osobe kroz osamostaljenje.
Odreeno je da je, u sluajevima kada je dete izdvojeno od roditelja, prvi cilj stalnosti povratak kui, roditeljima (kod jednog roditelja ili kod oba roditelja), osim:
ako dete nema ive roditelje ili su roditelji nepoznati ili se sa njima ne moe stupiti u kontakt posle potrage od najmanje est meseci;
ako su roditelji dali saglasnost za usvojenje deteta;
ako su roditelji zloupotrebili roditeljsko pravo ili grubo zanemarili roditeljske
dunosti tako da je primereno potpuno lienje roditeljskog prava;
ako za dete nije mogue obezbediti bezbedno okruenje uz roditelja, u razumnom vremenskom periodu (najdue dve godine) uz primenu svih dostupnih
usluga socijalnih i drugih slubi u zajednici.
14 Zakon o socijalnoj zatiti, Slubeni glasnik RS, br.
24/2011, l. 43, st. 2, taka 2; Pravilnik o organizaciji,
14 normativima
Zakon o socijalnoj
i standardima
zatiti, Slubeni
rada centara
glasnik
zaRS,
socijalni
br. 24/2011,
rad. l. 43, st. 2, taka 2; Pravilnik o organizaciji, normativima i standardima rada
Slubeni
RS,rad.
br.Slubeni
59/2008 glasnik
i 37/2010,
centara zaglasnik
socijalni
RS,l.
br.71.
59/2008 i 37/2010, l. 71.
265
PLANIRANJE
DEO
OKVIR 48.
OSNOVE ZA PLANIRANJE STALNOSTI U CENTRIMA ZA SOCIJALNI
RAD
Plan za porodicu i dete se revidira najvie na 6 meseci, a cilj stalnosti za svu decu
koja su izdvojena iz porodice se ozbiljno preispituje na najvie 12 meseci, ukoliko u
meuvremenu nije dostignut. Dakle, ukoliko se dete nije vratilo roditeljima nakon
godinu dana ili nije usvojeno u tom roku, potrebno je preispitati da li je takav cilj jo
uvek u skladu sa najboljim interesima deteta ili ga treba revidirati, odnosno promeniti.
266
PLANIRANJE
DEO
267
PLANIRANJE
DEO
PLAN ZA
OSAMOSTALJIVANJE
Naputanje alternativnog staranja predstavlja veliki
izazov i za mlade, posebno one koji su due vreme
proveli na staranju, i za strune radnike koji su sa
njima esto godinama radili, i za njihove porodice,
hranitelje i vaspitae. Brojna istraivanja su pokazala da mladi naputaju alternativno staranje ranije od
svojih vrnjaka koji naputaju roditeljski dom (najee od 16 do 18 godine), kada doivljavaju sistemski
slom usled izlaska sa smetaja i prestanka drugih
vrsta pomoi od strane drave (Stein, 2006). Od
njih se oekuje da odrastu odjednom, iako su do
tada esto bili pasivizirani nizom mera sistema socijalne zatite.
Za mnoge mlade osobe naputanje zatite je
bespovratan korak: vrlo esto nemaju mogunost
da se vrate na prethodni smetaj niti da dobiju potrebnu pomo, ak ni kada se suoavaju sa tekoama (Dixon and Stein, 2005). Uskraen im je i psiholoki prostor koji bi im omoguio da se suoe sa
izazovima samostalnosti, a koji njihovi vrnjaci imaju
u roditeljskim porodicama, te je njihov put ka odraslom dobu i ubrzan i skraen. Ove mlade osobe se
suoavaju sa izuzetnim tekoama u dostizanju samodovoljnosti, jer imaju tekoe usled nedovoljnog
obrazovanja, beskunitva, siromatva, sukoba sa
zakonom i viestrukim viktimizacijama.
268
Stoga se, prema Smernicama za alternativno staranje o deci UN (2008), za sve mlade osobe koje su
korisnici usluga centra za socijalni rad, a koje ne ive
sa svojim roditeljima ili usvojiteljima (to obuhvata i
mlade koji ive sa srodnicima, pod starateljstvom,
u hraniteljskim porodicama i ustanovama za smetaj korisnika i druge mlade osobe za koje se tokom
procene i pruanja usluga utvrdi da im je potrebna podrka za emancipaciju), najkasnije na uzrastu
od 14 godina sainjava plan za naputanje zatite
i emancipaciju. U aktuelnom kulturnom kontekstu,
14 godina je vreme kada se mlada osoba priprema
za upis u srednju kolu i izbor zanimanja. Takoe,
treba imati na umu da sazrevanje devojica poinje
ranije od sazrevanja deaka, te je vano pravovremeno usmeravanje mladih, koje poinje dovoljno
rano, prati individualni ritam i situaciju mlade osobe u dovoljnom vremenskom periodu koji treba da
obezbedi njen postepeni prelazak iz nadgledanog,
strukturiranog u nenadgledani ivotni aranman.
U planiranju osamostaljenja fokus je na prikupljanju gledita, utvrivanju potreba, planiranju aktivnosti i evaluaciji progresa tokom ponovnih procena.
Nije u pitanju jednokratni dogaaj planiranja, ve
serija dogaaja i aktivnosti koje su povezane u jedinstveni, viegodinji proces.
PLANIRANJE
DEO
SLIKA 14.
CIKLUS PROCESA PLANIRANJA OSAMOSTALJENJA
Istraivanje potreba i
pitanja od znaaja
Ustanovljavanje plana za
podrku u procesu
emancipacije
Prikupljanje
informacija
Identikovanje
potreba
Razvijanje
jasne slike o situaciji
Aktivno uee mlade osobe u izradi plana osamostaljivanja ima kljuni znaaj. Pored mlade osobe, u izradi ovog plana uestvuju i druge relevantne, odnosno zainteresovane strane. Razliite osobe
mogu da budu znaajne za razliite oblasti rada:
npr. strunjak koji vri procenu profesionalne orijentacije i karijernog savetovanja moe da pomogne u
ovoj specifinoj oblasti. Pri tome je izuzetno vano
da se u proces planiranja ukljue osobe koje mlada
osoba oznai kao znaajne.
Mada je voditelj sluaja zaduen za upravljanje
procesom planiranja osamostaljivanja, druga osoba
moe dobiti zaduenje za koordinaciju tog procesa. To moe biti npr. savetnik za porodini smetaj,
struni saradnik iz rezidencijalne ustanove ili nevladine organizacije koja se bavi mladima koji naputaju zatitu ili sl. Brojna uputstva i nalazi istraivanja
ukazuju na kljunu ulogu koordinatora za osamostaljivanje, koji po pravilu treba da daje podrku i
savete mladoj osobi u tom procesu i da bude osoba
od poverenja za nju (Settersten, 2005). To naravno
ne iskljuuje mogunost da mlada osoba sama identifikuje osobu od poverenja (npr. hranitelja, starijeg
brata, nastavnika ili sl.), koju treba to pogodnije
ukljuiti u proces osamostaljivanja.
Odgovarajuoj i promiljenoj izradi plana za osamostaljivanje i emancipaciju prethodi procena vetina za svakodnevni ivot (Wright & Freundlich,
2005), gde se procenjuju snage, potrebe, kapaciteti
i motivacija mlade osobe da savlada vetine potrebne za samostalan ivot. To se odnosi i na potrebe
mlade osobe za sticanjem ivotnih vetina u sledeim oblastima:
269
PLANIRANJE
DEO
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 9.
PROCENA VETINA ZA SVAKODNEVNI IVOT KOD MLADIH
Za mlade na alternativnom staranju u dokumentaciji centara za socijalni rad i rezidencijalnih ustanova postoje brojni relevantni podaci za procenu vetina za svakodnevni ivot i izradu planova
osamostaljivanja.
Potrebno je da prvi ponovni preged koji se sprovodi za osobu od 14 godina starosti, u delu formulara koji se odnosi na Razvojne potrebe deteta, konkretno opie aktuelno stanje, potrebe, snage i
rizike vezane za posebne oblasti u ovom domenu procene i njihov uticaj na proces osamostaljenja.
Zdravlje briga o sebi i higijena; zdravstvena i stomatoloka nega; ishrana i priprema hrane;
planiranje porodice i reproduktivno zdravlje; posebne zdravstvene potrebe mlade osobe (ukljuujui i mentalno zdravlje) i njihov uticaj na proces osamostaljenja.
Obrazovanje aktuelno kolovanje, uspeh u koli i stav prema obrazovanju; planiranje obrazovanja i zanimanja; pitanja zaposlenja i njihov uticaj na proces osamostaljenja.
Razvoj emocija i ponaanja reavanje problema i donoenja odluka; regulacija emocionalnog
stanja; izraavanje oseanja i karakteristinog raspoloenja; socijalno ponaanje mlade osobe i
njihov uticaj na proces osamostaljenja.
Porodini i drutveni odnosi uklopljenost u porodinu i vrnjaku grupu (ili porodine grupe);
odnos privrenosti sa najmanje jednom odgovornom i posveenom odraslom osobom; roditeljske vetine za mlade koji imaju ili oekuju dete; porodine obaveze mlade osobe (npr. briga o
bolesnom roditelju ili srodniku, o mlaoj brai i sestrama i sl.).
Identitet doivljaj sebstva (selfa); individualni izbor i akcija; doivljaj sebe i drugih u socijalnom i kulturnom kontekstu; rodni/polni identitet i implikacije na proces osamostaljenja.
Socijalna prezentacija briga o sebi i higijena; razumevanje potrebe da se obrati panja na
izgled, oblaenje, ponaanje i higijenu u skladu sa godinama, polom i kulturom; sposobnost
prilagoavanja, stavovi o nedostacima i sposobnost suoavanja sa diskriminacijom; potovanje
prema porodici, religijskim i spiritualnim vrednostima i razliitostima u sopstvenoj socijalnoj
prezentaciji.
Vetine brige o sebi briga o sebi i higijena; upravljanje budetom i korienje novca; lina
bezbednost i snalaenje u kriznim situacijama; korienje resursa zajednice; poznavanje zakonskih prava i implikacije ovih pitanja na proces osamostaljenja.
U ovom odeljku se razvojne potrebe mlade osobe sagledavaju sa stanovita procesa osamostaljenja kako bi se omoguio postepeni prelazak u odraslo doba, praen odgovarajuim odgovornostima.
U domenu kapaciteti roditelja ili odgajatelja da odgovore na potrebe deteta prikazuje se aktuelna situacija mlade osobe u vezi sa neposrednim odgajateljima, ali i biolokim roditeljima ili drugim
osobama koje imaju ulogu roditeljske figure u ivotu mlade osobe i njihov uticaj na proces osamostaljenja, u sledeim oblastima:
Obezbeenje osnovne nege aktuelno stanje i eventualna potreba za produenim obezbeenjem nege u konkretnim oblastima kod mlade osobe u budunosti (npr. usled ometenosti).
Osiguranje bezbednosti posebno kod mladih kojima su potrebni dodatni nadzor i podrka.
Emocionalna toplina procenjuje se koja odrasla osoba ili osobe imaju uspostavljen odnos
poverenja i privrenosti i spremnost te osobe / tih osoba da zadre takvu vezu sa mladom osobom u budunosti.
Stimulacija od strane osoba koje podravaju i podstiu obrazovanje, lini i profesionalni razvoj, sticanje vetina, razvoj interesovanja i dostizanje postignua mlade osobe.
Vostvo i granice osobe koje predstavljaju autoritet i podrku mladoj osobi, koje obezbeuju
usmeravanje na prosocijalne aktivnosti.
Stabilnost aktuelna stabilnost mree znaajnih osoba mlade osobe, uticaj istorije stabilnosti
mree na sadanje stanje i mogue implikacije na budunost i osamostaljenje mlade osobe.
270
PLANIRANJE
DEO
PRAKSA DOKUMENTOVANJA 9.
PROCENA VETINA ZA SVAKODNEVNI IVOT KOD MLADIH
U domenu resursi porodice i zajednice sagledavaju se:
Porodina istorija i aktuelno funkcionisanje porodice mlade osobe nain na koji mlada osoba i bioloka porodica (ne)odravaju veze i kontakte, kako dogaaji iz porodine prolosti utiu
na aktuelnu situaciju i njihov mogui uticaj u budunosti; oblasti u kojima je potrebna intervencija za uspostavljanje, restauraciju ili unapreenje odnosa; sposobnost i spremnost porodice i
pojedinih lanova porodice da prue podrku osamostaljenju mlade osobe; uticaj porodinih
obaveza na osamostaljivanje mlade osobe.
ira porodica sa kim sve mlada osoba odrava veze i odnose, kvalitet tih odnosa, odnosi koje
treba uspostaviti, restaurirati ili unaprediti; sposobnost i spremnost ire porodice da prui podrku osamostaljenju mlade osobe.
Stanovanje opis aktuelne situacije i mogunosti mlade osobe da koristi sopstvene, porodine
ili resurse zajednice za odgovarajue stanovanje.
Zaposlenost radna iskustva mlade osobe i resursi koji mogu da obezbede odgovarajue zaposlenje.
Prihodi aktuelni i potencijalni izvori prihoda koji mogu da doprinesu osamostaljivanju.
Socijalna integrisanost porodice i roditeljske i odgajateljske te uticaj porodice na proces
osamostaljivanja.
Resursi zajednice njihova dostupnost u svetlu procesa osamostaljivanja mlade osobe.
Ovakva procena koja se odvija u okviru ponovnog pregleda treba da prui solidnu osnovu za izgradnju plana osamostaljenja.
Veoma je vano imati na umu da e se potrebe i gledita mlade osobe menjati tokom vremena.
Ove promene su oekivane i prate prirodni put sazrevanja, te svaka revizija plana treba da odraava
nova gledita i ciljeve. Pri tome je veoma vano voditi rauna o poverljivosti i stalno imati na umu da
se informacije koje se odnose na osamostaljivanje
u timu saradnika i porodice dele u meri u kojoj je to
potrebno, uz neophodnu saglasnost mlade osobe.
Bez adekvatne poverljivosti i uverenosti mlade osobe da je ona osoba koja kontrolie proces planiranja,
plan osamostaljivanja ostaje tehniki dokument za
komunikaciju odraslih, bez stvarne anse da odgovori na sloene izazove osamostaljivanja.
Plan treba postepeno i sukcesivno da odgovori
na potrebe osamostaljivanja i da poslui kao podsticajno sredstvo za ohrabrivanje mladih da preduzimaju proaktivne i prosocijalne korake. Pri tome je
neophodno razmatrati na koji nain mlada osoba
moe da ostvari dugotrajnu i stabilnu povezanost sa
barem jednom odraslom, zainteresovanom osobom
koja ima drutveno prihvatljive stavove i ponaanja. Izgradnja mree podrke i vetina za izgradnju i
odravanje te mree predstavlja kljuni cilj emancipacije za mlade koji naputaju alternativno staranje.
271
DEO
PONOVNI
PREGLED
Ponovni pregled (ponekad se zove i ponovna procena ili revizija) predstavlja vanu taku u ciklusu
voenja sluaja, jer se na osnovu ovog postupka i
evaluiraju i mere efekti do tada preduzetih aktivnosti korisnika, porodice, voditelja sluaja i tima u
odnosu na poetno stanje. U zavisnosti od rezultata,
dalji proces rada moe da vodi ka zatvaranju rada
na sluaju ukoliko su dostignuti eljeni ishodi, a
preostali rizici su niski, te ne postoji potreba za daljim radom. U drugom sluaju, kada je potrebno nastaviti rad sa korisnikom, tokom ponovnog pregleda
i evaluacije se ponovo pokree proces identifikovanja i prioritizovanja oblasti u kojima treba postii
promenu, odreivanja ciljeva, razvoja plana i praenja (monitoringa) naina na koji korisnik i porodica
koriste usluge, kao i praenja promena koje nastaju
u vezi s tim (ali i sticajem drugih ivotnih okolnosti).
Priroda procesa rada sa korisnicima u centrima
za socijalni rad je takva da se individualizovani planovi usluga kontinuirano prate i pregledaju, a preduzete usluge, mere i intervencije se aurno dokumentuju, usklauju i menjaju prema postavljenim
ciljevima. Razlozi za ponovni pregled su brojni:
Savremena nauna stanovita i dokumenti
koji reguliu ljudska prava ukazuju na to da
nema nepromenljivih stanja i situacija, te da
proglaavanje osobe trajno nesposobnom
kri prava ljudi, ne uvaava realnost i obeshrabruje nastojanja da ljudi dobiju usluge
koje su im potrebne kako bi iveli to potpuniji ivot. Treba zadrati svest da stvari nikada ne ostaju iste; ukoliko ne postaju bolje, one
e se svakako pogorati.
Ponovni pregled je prilika i za voditelja sluaja
i za korisnika da sagledaju ta su uradili. To je
prilika za sagledavanje uspeha, a svaki postignuti uspeh je temelj za dalji napredak. Kada
korisnik i porodica prepoznaju uspeh, onda
su omoeni da dalje preuzimaju kontrolu nad
svojim ivotom. Najpre treba prepoznati (a ne
273
14
DEO
274
DEO
MONITORING PRUANJA I
KORIENJA USLUGA
275
izvetaj o napretku deteta na 30 dana i sl.). Svi navedeni primeri obezbeuju da se prati tok pruanja i
korienja usluga u pogodnim vremenskim intervalima. Tokom monitoringa voditelj sluaja radi sa korisnikom na unapreenju kvaliteta aktivnosti i na modifikaciji, prilagoavanju ili zameni aktivnosti kako bi
se pratio zacrtani kurs u skladu sa planiranim ciljem.
Pored redovnog, postoji i vanredni monitoring
u situacijama kada ima indicija da se plan realizuje
uz tekoe ili kada doe do nagle promene situacije.
Uspenost monitoringa najdirektnije zavisi od
definisanih indikatora. Indikatori treba da budu
objektivni, merljivi i precizni pokazatelji progresa.
Prilikom monitoringa se obino definiu tzv. indikatori procesa koji treba da ukau na obim, efikasnost
i kvalitet realizovanih aktivnosti, odnosno na to da
li je i kako neto uraeno (tokom monitoringa se
prati npr. koliko je od 8 predvienih asova za kompjutersku obuku pohaala mlada osoba, da li dete
redovno dolazi u kolu, tj. svakoga dana osim kada
postoji opravdanje zbog bolesti i sl.).
Pored direktnih poseta, jedan od najee primenjivanih i najekonominijih mehanizama monitoringa predstavlja definisani sistem izvetavanja.
Kvalitetan sistem izvetavanja o procesu monitoringa odreuje:
1. nain i sadraj izvetaja (ta izvetaj sadri,
na koji nain se izvetava usmeno, telefonom, pismom, pisanim nalazom i sl.),
2. vremensku dinamiku izvetavanja (kada se
izvetaj podnosi),
3. uloge u izvetavanju (ko kome podnosi
izvetaj).
Aktivnosti monitoringa se belee u Listu praenja, kontakata i rada na sluaju. U ovom listu se ne
belee samo aktivnosti vezane za monitoring, ve
sve aktivnosti i bitne take tokom rada na sluaju te
u upravnim i drugim postupcima u centru za socijalni rad koje se preduzimaju tokom rada na sluaju.
DEO
List praenja, kontakata i rada na sluaju je veoma znaajan dokument jer sadri sve vitalne informacije o radu na sluaju na jednom mestu. Osim
beleenja rezultata procene i ponovnih pregleda u
odgovarajuim intervalima, izrade planova, nalaza i
miljenja i dokumenata koji prate upravni postupak
(reenja, izjave, potvrde i uverenja i sl.), veoma esto (ponekad i na dnevnom nivou, u zavisnosti od
faze rada i karakteristika sluaja) treba zabeleiti
razne probleme i dogaaje koji mogu da nastanu.
Veina ovih situacija zahteva kratkotrajnu panju i
jednokratne akcije koje se belee u Listu praenja.
Tu se mogu ukratko zabeleiti aktivnosti kao to su
obezbeene pelene za bebu za naredne dve nedelje preko Crvenog krsta, ili overena knjiica za XX,
ili otac je javio telefonom da je Luka dobio etvorku
iz fizike. Sutinski, sumarno se belei neka relevantna aktivnost ili dogaaj.
276
DEO
EVALUACIJA
TOKOM RADA
NA SLUAJU
Evaluacija je aktivnost koja ima za cilj sistematsku
procenu postignua (efekata, promena). Ona pokazuje da li pruene usluge proizvode odgovarajue
ishode, odnosno promene u ivotu korisnika. Dok
monitoring pita ta se deava, evaluacija daje odgovor na pitanje pa ta ako se deava? Promene
u ivotu korisnika mogu se pratiti preko objektivnih (nauene vetine, adekvatno korienje postojeih sposobnosti, kolski uspeh i sl.) i subjektivnih
pokazatelja (npr. ispitivanje zadovoljstva korisnika
pruenim uslugama). Monitoring i evaluacija su meusobno povezani. Monitoring se moe smatrati i
pretfazom, odnosno vanim mehanizmom koji potpomae proces evaluacije (egarac i Brki, 2007).
Tokom rada na sluaju, evaluacija predstavlja kontinuirani proces koji se sprovodi kako bi se
procenila adekvatnost procene, donetih odluka i
preduzetih usluga i mera. Evaluacija traje od prvih
pruenih usluga do zavretka rada na sluaju. Plan
usluga i mera treba da ustanovi specifine, merljive ishode koji treba da oslikavaju eljene promene
kod korisnika i porodice i zadatke za dostizanje tih
ishoda. Evaluacija se odvija kada se uporede eljeni
ishodi sa aktuelnim stanjem. Razmatra se u kom su
stepenu obavljeni zadaci postavljeni planom i dostignuti eljeni ishodi koji vode cilju rada sa korisnikom
i porodicom.
OKVIR 49.
NEKI POKAZATELJI PO KOJIMA SE MERI USPENOST USLUGA ZA
DECU I PORODICE
Sposobnost porodice za reavanje konflikta. lanovi porodice treba da pokau sposobnost za reavanje sukoba i neslaganja koji ugroavaju pravilan razvoj
deteta, kao i za reavanje sluajeva porodinog nasilja, bekstva od kue ili injenja prekrajnih i krivinih dela od strane dece i mladih.
Roditeljske vetine. Roditelj pokazuje sposobnost da odrava odgovarajue
odnose sa decom i obezbedi negu, ishranu, higijenske potrebe, disciplinu, vostvo i odgovarajue granice, zatitu i nadzor.
Sposobnost za voenje domainstva. Roditelji pokazuju sposobnost da osiguraju bezbedno okruenje za decu kroz ienje, odravanje i voenje domainstva, upravljanje budetom, pripremu i uvremenjeno obezbeenje obroka i
strukturiranje porodinih aktivnosti.
Sposobnost za korienje resursa zajednice. Roditelji pokazuju sposobnost da
dobiju usluge od slubi u zajednici.
277
DEO
OKVIR 49.
NEKI POKAZATELJI PO KOJIMA SE MERI USPENOST USLUGA ZA
DECU I PORODICE
Sposobnost upravljanja sopstvenim emocijama i postupcima. lanovi porodice pokazuju svest u pogledu samopotovanja, prevladavanja prolih traumatinih iskustava, ispoljavanja asertivnog ponaanja, preuzimanja odgovornosti za
sopstvene postupke, odravanja adekvatnih odnosa sa vrnjacima ili prijateljima
i odravanja odgovarajuih fizikih i emocionalnih granica, kontrolisanja sopstvenog ponaanja, kontrolisanja emocija i komuniciranja o emocijama.
Obrazovna postignua. Roditelji aktivno prate i podstiu decu u ispunjavanju
kolskih obaveza, deca pokazuju sposobnost da ispune zahteve u smislu redovnog pohaanja kole i odgovarajueg uspeha.
Odravanje treznog stanja. Roditelji, odnosno deca ili mlade osobe pokazuju
sposobnost da se uzdre od upotrebe psihoaktivnih supstanci.
TABELA 53.
OCENA ISPUNJENOSTI PLANIRANIH OEKIVANIH ISHODA TOKOM EVALUACIJE
OCENA
DELIMINO
ISPUNJEN
U
VELIKOJ
MERI
ISPUNJEN
U POTPUNOSTI
ISPUNJEN
OEKIVANI ISHOD
NIJE
ISPUNJEN
U MANJOJ
MERI
ISPUNJEN
1)___________________
2)___________________
3)___________________
4)___________________
5)___________________
278
DEO
TABELA 54.
POKRETAI EVALUACIJE TOKOM RADA NA SLUAJU
279
DEO
ZATVARANJE
SLUAJA
Rad na sluaju moe se zatvoriti nakon svake faze
rada. Jedan broj sluajeva reava se ve na prijemu, pri emu se graanima pruaju potrebne informacije ili se oni upuuju na druge slube u zajednici.
Po pravilu, rad sa korisnikom se zavrava kada
se dostignu planirani ishodi. U takvim situacijama
zavretak rada je znak uspeno obavljenog posla,
jer ukazuje na korisnikovu sposobnost da preuzme
punu odgovornost nad sopstvenim ivotom. Neka
pitanja i problemi, kao i neki rizici, uvek ostaju nereeni, ali korisnik sutinski vie ne moe da napreduje uz pomo postojeih usluga. Ukoliko ne postoje
zakonske prepreke, takve sluajeve treba zatvoriti
i ostaviti prostor strunim radnicima da angauju
svoje vreme i struna znanja u radu sa korisnicima
kojima je to potrebnije. Ovo su predvieni razlozi za
zatvaranje sluaja:
280
DEO
281
DEO
PRIKAZ SLUAJA 6.
DVE VERZIJE ZAVRETKA RADA NA SLUAJU
ZAVRETAK RADA SA KORISNIKOM
Verzija 1.
Prezime, ime roditelja i ime korisnika Miketi Marice Lara
Razlog zavretka rada sa korisnikom
Dalje usluge nisu potrebne.
Obrazloenje i preostali rizici
Mal. Miketi Lara se nakon godinu dana boravka u hraniteljskoj porodici Ljubice Kovaevi vratila u roditeljsku
porodicu kod majke Miketi Marice i ouha Stanovi Dragana. Majka je uspeno prola rehabilitaciju i ukljuena je u
klub leenih zavisnika koji redovno pohaa. Ouh je uspeno okonao leenje od zloupotrebe alkohola i takoe je
na produenom tretmanu.
Za vreme tretmana majka i ouh su redovno obilazili Laru, te su kontakt i povezanost ouvani. Pre est meseci, 12.
8. 2013, dete vraeno u porodicu. Nakon toga je intenziviran rad sa porodicom na reorganizovanju ivota i stvaranju
bezbednog i stimulativnog okruenja za razvoj deteta. Procenjeno je da su rizici od neadekvatnog nadzora i fizikog zanemarivanja umereni. Takoe, procenjeni rizici od obrazovnog i zdravstvenog zanemarivanja sada su niski i
porodica moe da obezbedi adekvatno staranje za devojicu Laru.
Ouh ukljuen u profesionalne obuke preko Nacionalne slube zapoljavanja, porodica racionalno koristi raspoloiva
sredstva i resurse zajednice.
Postoji umeren rizik da e majka prekinuti produeni tretman.
Zavrni komentar i preporuke
Porodica je ohrabrena da se u budunosti javi centru ili drugim slubama u zajednici u to ranijoj fazi razvoja
problema. Kako je dete Miketi Lara sada ukljuena u vrti, verovatno je da e njen razvoj biti podran i praen. U
moguim novim situacijama zanemarivanja potrebno je ponovo proceniti rizike i snage porodice.
Datum zavretka rada
22. 3. 2014.
Verzija 2.
Prezime, ime roditelja i ime korisnika Miketi Marice Lara
Razlog zavretka rada sa korisnikom
Dalje usluge nisu potrebne.
Obrazloenje i preostali rizici
Miketi Lara je 20. 8. 2014. usvojena od strane Jovana i Line Proti, poto je majka Miketi Marica, kao jedini poznati
roditelj, dala pristanak da dete bude usvojeno. Majka je na izdravanju zatvorske kazne (pravosnana presuda od 15
godina zatvora), te se saglasila da je u najboljem interesu Lare da bude usvojena.
Lara je bila smetena u porodicu buduih usvojilaca u periodu od 6 meseci pre zasnivanja usvojenja i praena od
strane organa starateljstva. Za vreme smetaja pre zasnivanja usvojenja odravala je redovan kontakt sa hraniteljkom kod koje je provela godinu dana.
Dobro se razvija, dobro je adaptirana, privrena usvojiteljima i oni njoj, te se oekuje uredan razvoj u narednom
periodu.
Zavrni komentar i preporuke
Usvojitelji su savetovani o postupanju sa Larom. Ukljuena je u predkolsku ustanovu.
Usvojitelji su savetovani da konsultuju strunjake ukoliko u daljem ivotu Lare doe do prekida ili promena u znaajnim odnosima i kontinuitetu naina ivota.
Datum zavretka rada
22. 3. 2014.
282
9
DEO
283
LITERATURA
Adams, R., Dominelli, L. and Payne, M. (eds.) (2009) Critical Practice in Social Work, 2nd Edition. London:
Palgrave Macmillan.
Adult Services Staff Members from County Departments of Social Services, The Adult Services Branch
and the Adult Programs Representatives of the North Carolina Division of Social Services, The Center for
Aging Research and Educational Services, School of Social Work, UNCChapel Hill (1994) A Guide to Record Keeping for Adult Services Social Workers. Chapel Hill, http://ssw.unc.edu/cares/rk/recordkeeping.
pdf poseeno 03.10.2014.
Ainsworth, M.D.S., Blehar, M., Aters, E. and Wall, S. (1978) Patterns of Attachment: A Psychological Study of
the Strange Situation. Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum.
Ajdukovi, M. i Urbanac, K. (2009) Integrirajui pristup u socijalnom radu kao kontekst razumijevanja individualnog plana skrbi. Ljetopis socijalnog rada, 16 (3), 505535.
Aldgate, J., Jones, D.P.H., Rose, W. and Jeffery, C. (2006) The Developing World of the Child. London: Jessica Kingsley Publishers.
Aldridge, J. (2006) The experiences of children living with and caring for parents with mental illness. Child
Abuse Review 15, 2, 7988.
Altman, S. (1979) Performance Monitoring Systems for Public Managers. Public Administration. Review
39(1): 3135.
Amato, P. (2000) The consequences of divorce for adults and children. Journal of Marriage and the Family,
62 (4): 1269-1287.
Ash, P., and Guyer, M. J. (1986) Relitigation after contested custody and visitation evaluations. Bulletin of
the American Academy of Psychiatry and the Law, 14:32330.
Avramovi, M., Trgovevi, S. Stamenkovi, N. i egarac, N. (2014) Ja u centru kako deca vide usluge. U:
egarac, N. Damonja Ignjatovi T. and Milanovi, M. (2014) Kada nam nedelja dolazi sredom: Usluge za
decu sa smetnjama u razvoju i njihove porodice. Beograd: Fakultet politikih nauka, 135164.
Bala, N., Jaffe, P, and Crooks, C. (2007) Spousal violence and child-related cases: Challenging cases requiring differentiated responses. Toronto: Ontario Court of Justice, Judicial Development Institute.
Baldwin, N. and Walker, L. (2005) Assessment, in R. Adams, L. Dominelli and M. Payne (eds) Social Work
Futures: Crossing Boundaries, Transforming Practice, Basingstoke: Palgrave Macmillan.
Baldwin, N. and Curruthers, L. (1998) Developing Neighbourhood Support and Child Protection Strategies.
Aldershot: Ashgate Publishing.
Banks, N. (2006) The Responsibility-avoidance Syndrome: Unconscious Processes in Practitioners who
Work Therapeutically with Children and Young People who Sexually Abuse. In M. Erooga and H. Masson
(eds) Children and Young People who Sexually Abuse Others, 2nd edn. London: Routledge.
Barker, R. L. (2013) The Social Work Dictionary, 6th Edition. Silver Spring: NASW Press.
Bati, D. (2010) Deca i Razvod: Perspektiva adolescenata. Beograd: Zadubina Andrejevi.
Bentovim, A. Cox, A., Bingley Miller, L. and Pizzey, S. (2009) Safeguarding Children Living with Trauma
and Family Violence: Evidence-Based Assessment, Analysis and Planning Interventions. London: Jessica
Kingsley Publishers.
Beresford, B. (1995) Expert Opinions: A National Survey of Parents Caring for a Severely consequences of
child abuse and neglect (pp. 377431). New York: Cambridge.
Berg, I. K., & Kelly, S. (2000) Building solutions in child protective services. New York: W.W. Norton.
Birnbaum, R. (2009) The Voice of the Child in Separation/Divorce Mediation and Other Alternative Dispute
Resolution Processes: A Literature Review. Department of Justice Canada.
Bloom, M., and Fischer, J. (1982) Evaluating Practice: Guidelines for the Accountable Professional. Englewood Cliffs, N.J.: Prentice-Hall.
Bowlby, J. (1980) Attachment and Loss, Volume III: Loss, Sadness and Depression. London: Hogarth.
Bradshaw, J. (2002) Child poverty and child outcomes. Children & Society 16, 131140.
Bradshaw, J. (2005) Child Poverty in Larger Families. In Child Poverty Action Group, At Greatest Risk: The
Children Most Likely to be Poor. London: CPAG.
Brandon, D. and Hawkes, A. (1997) Using Theories of Advocacy and Empowerment in Social Work. British
Association of Social Workers,Open Learning Foundation. Birmingham : BASW Trading.
285
LITERATURA
Brandon M., Lewis A., Thoburn, J. and Way, A. (1999) Safeguarding Children with the Children Act 1989.
London: TSO.
Brandon M., Belderson, P., Warren, C., Howe, D. (2008) Analysing Child Deaths and Serious Injuries: What
Can We Learn? A Biennial Analysis of Serious Case Reviews. Research Report DCSF-RR023. Nottingham:
DCSF.
Braye, S. and Preston-Shoot, M. (1995) Empowering practice in social work. Buckingham: Open University
Press.
Berg, I. K., & Kelly, S. (2000) Building solutions in child protective services. New York: Norton.
Boyden, J. and Mann, G. (2005) Risk and Resilience in Children Affected by Armed Conflict and Forced
Migration, in: Ungar, M. (ed) Pathways to Resilience. London: Sage Publications.
Bronfenbrenner, U. and Morris, P. (1998) The Ecology of Developmental Processes. In W. Damon and R.
Lerner (eds) Handbook of Child Psychology. Vol. 1: Theoretical Methods of Human Development, 5th edn.
New York: Wiley.
Browne, K., Hamilton-Giacritsis, C.E., Johnson, R., Ostergren, M., Leth, I. M., Agathonos, H., Anaut, M., Herczog. M., Keller-Hamela, M., Klimakov, A., Stan, V., Zeytinoglu, S (2004) Mapping the number and characteristics of children under three in institutions across Europe at risk of harm. European Union Daphne Programme. Final Project Report no. 2002/017/c, Publication 26951. Birmingham, University of Birmingham.
Brun, C. and Rapp, R. C. (2001) Strengths-based case management: Individuals perspectives on strengths
and the case manager relationship,Social Work46(3), 27888.
Buljan Flander, G. i Zarevski, P. (2010) Moji roditelji se razvode: prirunik za pomo djeci i mladima iji su
roditelji razvedeni ili su u postupku razvoda braka. Zagreb: MarkoM.
Burgund, A. i egarac, N. (2014) Jel radi ti u ponedeljak, pa ko e da baci kofu vode iza mene: iskustva i
gledita mladih na smetaju, njihovih odgajatelja i voditelja sluaja, u: N. egarac, (ed) 319366.
Canadian Coalition for the Rights of Children (2009) Best Interest of the Child: Meaning and application
in Canada Canadian Coalition for the Rights of Children, UNICEF Canada, Justice for Children and Youth,
Faculty of Law, University of Toronto, David Asper Center for Constitutional Rights, University of Toronto
with learning disabilities. British Journal of Social Work, 38, 91 116.
Case Management Society of America, (2010) Standards of Practice for Case Management. Little Rock,
Arkansas.
Cassell, D. and Coleman, R. (1995) Parents with Psychiatric Problems. In P. Reder and
Children Act 1989. The Stationery Office, London.
Cicchetti and E.M. Cummings (eds) Attachment during the Preschool Years: Theory, Research and Intervention. Chicago, IL: University of Chicago Press.
Cicchetti and V. Carlson (eds) Child Maltreatment. New York, NY: Cambridge University Press.
Cicchetti, D. (1989) How research on child maltreatment has informed the study of child
development: Perspectives from developmental psychopathology. In D. Cicchetti & V. Carlson (Eds.) Child
maltreatment: Theory and research on the causes and consequences of child abuse and neglect. New York:
Cambridge University Press, pp. 37743.
Cleaver, H. & Walker, S. with Meadows, P. (2004) Assessing Childrens Needs and Circumstances: The Impact of the Assessment Framework. London: Jessica Kingsley Publishers.
Cleaver, H. and Nicholson, D. (2007) Parental Learning Disability and Childrens Needs: Family Experiences
and Effective Practice. London: Jessica Kingsley Publishers.
Cleaver, H., Unell, I. and Aldgate, J. (1999) Childrens Needs Parenting Capacity: The Impact of Parental
Mental Illness, Problem Alcohol and Drug Use and Domestic Violence on Childrens Development. London:
The Stationery Office.
Cleaver, H., Unell, I. and Aldgate, J. (2011) Childrens needs parenting capacity: child abuse: parental
mental illness, learning disability, substance misuse and domestic violence (2nd ed.) (PDF). London: The
Stationery Office (TSO).
Cm 5860 (2003) Every Child Matters. Green Paper. London: The Stationery Office.
Cochran, M. (1993) Parenting and Personal Social Networks. In T. Luster and L. Okagaki (eds) Parenting: An
Ecological Perspective. Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum Associates.
286
LITERATURA
Commisioner for Human Rights (2013) Ko moe da odluuje? Pravo na poslovnu sposobnost lica sa intelektualnim i psihosocijalnim invaliditetom. Tematski izvetaj komesara Saveta Evrope za ljudska prava. Councile of Europe Publishing. https://www.coe.int/t/commissioner/source/prems/IP_LegalCapacity_serb.
pdf, poseeno 03.02.2015.
Coohey, C. (1996) Child maltreatment: testing the social isolation hypothesis. Child Abuse and Neglect 20,
3, 241254.
Cooper, P. (2006) Reporting to the Court under the Children Act (2nd ed). London:The Stationery Office.
Corbett, V. (2005) I just knew to keep it quiet Living with parental problematic substance use. Adoption
and Fostering 29, 1, 98100.
Costello, E. and Angold, A. (1995) Developmental epidemiology, in: Chiccheti, D. and Cohen, D. (eds) Developmental Psychopathology, str. 2356. New York: John Wiley.
Cowger, C. D. and Snively, C A. (2002) Assessing client strengths, in A.R. Roberts and G.J. Greene (eds)
Social Workers Desk Reference. New York: Oxford University Press.
Council of Europe (2003) Children in institutions: prevention and alternative care, Final Report by Bragi
Gudbrandsson. Council of Europe Working Group on Children at Risk and in Care.
Crittenden, P. (1995) Attachment and Psychopathology. In S. Goldberg, R. Muir and J. Kerr (eds) Attachment Theory: Social, Developmental and Clinical Perspectives. Hillsdale, NJ: Analytic Press.
Crittenden, P. (1999) Danger and Development: The Organization of Self-protective Strategies. In J. Vondra and D. Barnett (eds) Atypical Attachment in Infancy and Early Childhood among Children at Developmental Risk. Monographs of the Society for Research in Child Development, Series No. 258, 64, 3, 145171.
Crittenden, P. M. (1985) Social networks, quality of child rearing and child development. Child Development
56, 12991313.
Crystal, D. (1992) The Cambridge encyclopedia of language. Cambridge: Cambridge University Press.
Dalgleish, T., Moradi, A., Neshat-Doost, H., Taghavi, R., Yule, W., & Canterbury, R. (2000) Judgements about
emotional events in children and adolescents with Posttraumatic Stress Disorder. Journal of Child Psychology and Psychiatry, 41, 981988.
Dalrymple, J. and Burke, B. (2006) Anti-oppressive practice: Social care and the law. Maidenhead: Open
University Press/Mcgraw-Hill.
Dalrymple, J. and Boylan, J. (2013) Effective Advocacy in Social Work. New York: SAGE.
Dalzel, R. and Chamberlain (2006) Communicating with children: A two-way process. National Childrens
Bureau,
https://s3-eu-west-1.amazonaws.com/rbi-communities/wp-content/uploads/importedimages/
cwc-resource-pack.pdf poseeno 05.01.2015.
Davis, C. S., Mayo, J., Sikand, K., Kobres, M., Dollard, N. (2007) A Typology and Narrative Illustration of
procedures for Following a Strengths-Based Approach in a Childrens Community Mental Health System
of Care. 19th Annual Conference Proceedings A System for Care for Childrens Mental Health: Expanding
the Research Base.
DeJong, P. and Miller, S. D. (1995) How to interview for client strengths, Social Work, 40: 72936.
Demo, D., & Cox, M. (2000) Families with young children: A review of research in the 1990s. Journal of
Marriage and the Family, 62, 876895.
Department for Children, Schools and Families (2010) Working Together to Safeguard Children: A guide
to inter-agency working to safeguard and promote the welfare of children. HM Government, http://publications.dcsf.gov.uk/default.aspx?PageFunction=productdetails&PageMode=publications&ProductId=DCSF-00305-2010, poseeno 02.10.2014.
Department of Health (2000a) Framework for the Assessment of Children in Need and their Families. www.
dh.gov.uk/en/Publicationsandstatistics/Publications/ PublicationsPolicyAndGuidance/DH_4003256, poseeno decembra 2005.
Department of Health (2000b) The Data Protection Act 1998: Guidance to Social Services. London: Department of Health
Department of Health (2002) Fair Access to Care Services. London: Department of Health.
Department of Human Services (2010) Administrative Record Keeping Guidelines. 8765.1309. Australian
Government, www.humanservices.gov.au, poseeno 15.06.2014.
287
LITERATURA
Dill, A.E.P. (2001) Managing to Care: Case Management and Service System Reform. New York: Walter de
Gruyter.
Dixon, J. and Stein, M. (2005) Leaving Care: Throughcare and aftercare in Scotland. London: Jessica Kingsley.
Dowling, E. and Gorell-Barnes, G. (1999) Children of Divorcing Families: A Clinical Perspective. Clinical Child
Psychology and Psychiatry Vol. 4(1): 3950.
Drake, R. (1999) Understanding disability politics. Basingstoke: Macmillan.
Draki, M. (2010) Novi standardi za postupak liena poslovne sposobnosti: aktuelna praksa evropskog
suda za ljudska prava. Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, godina LVIII, 2/2010.
Duncan Greg J. and Brooks-Gunn J. (2000) Family Poverty, Welfare Reform, and Child Development, Child
Development. Blackwell Publishing, Hoboken, New Jersey, Vol. 71, No. 1 pp. 188196.
Dunst, C. J., Trivette, C. M. and Jodry, W. (1997) Influences of Social Support on Children with Disabilities
and their Families. In M. J. Guralnick (ed.) The Effectiveness of Early Intervention. Baltimore, MA: Paul H.
Brookes.
Durham Elder Abuse Network (2011) Elder Abuse Assessment Tool Kit Breaking the Silence: Giving a
Voice Back to Seniors, Durham Elder Abuse Network in partnership with Durham Regional Police Service,
http://www.durhamelderabusenetwork.ca/communicationtoolkitinstructions.pdf poseeno 10.12.2014.
Egan, G. (2007) The skilled helper (8th edition). Belmont, CA: Thomson.
Eichler, M., Deegan, G., Canda, E.R. and Wells, S. (2006) Using the strengths assessment to mobilize spiritual resources, in K.B. Helmeke and C.F. Sori (eds) The Therapists Notebook for Integrating Spirituality in Counseling: Homework, Handouts, and Activities for Use in Psychotherapy. Bignhamton, NY: Hawthorn Press.
Emery, R. (2004). The truth about children and divorce. London: Viking Penguin.
European Roma Rights Centre (2011) Romani Children in Institutional Care, Bulgarian Helsinki Committee,
Milan imeka Foundation and Osservazione, Budapest, dostupno na: http://www.errc.org/cms/upload/
file/life-sentence-20-june-2011.pdf, poseeno 31. 03. 2013. godine.
European Roma Rights Centre (2011) Romani Children in Institutional Care, Bulgarian Helsinki Committee,
Milan imeka Foundation and Osservazione, Budapest, dostupno na: http://www.errc.org/cms/upload/
file/life-sentence-20-june-2011.pdf, poseeno 31. 03. 2013. godine.
Ezell, M. (1994) Advocacy practice of social workers. Families in Society: The Journal of Contemporary
Human Services, 75(1), 3646.
Fabricius, W. V. and Hall, J. A. (2000) Young adults perspectives on divorce: Living arrangements, Family
and Conciliation Courts Review, 38, 446461.
Fabricius, W. V. (2003) Listening to children of divorce: New findings that diverge from Wallerstein, Lewis,
and Blakeslee, Family Relations, 52(4), 385396.
Fahlberg, V. (2001) A Childs Journey through Placement. London: Jessica Kingsley.
Fahlberg, V. (2012) A Childs Journey through Placement. London: Jessica Kingsley.
Fawcett, M. (2009) Learning through child observation 2nd edn. London: Jesica Kingsley Publishers.
Festinger, T. (2008) The influence of an adoption experiment on social policy, in A. Schlonsky and D. Lindsey. Child welfare research: Advances for practice and policy. New York: Oxford University Press.
Fiermonte, C., & Renne, J. (2002) Making it Permanent. Washington, DC: ABA.
Filip, J. Mc Daniel, N., Schene, P. (eds.) (1992) Helping in child protective services: A guide for caseworkers.
The User Manual Series. Washington, DC: U. S. Department of Health and Human Services, Administration
for Children and Families, National Center on Child Abuse and Neglect.
Fraser, M.W., Kirby, L. D., & Smokowski, P. R. (2004). Risk and resilience in childhood. In M. W. Fraser (Ed.)
Risk and resilience in childhood: An ecological perspective (2nd ed., pp. 1366).Washington, DC: NASWPress.
Freeman, E. M. (2000) Direct Practice in Fields Related to developmental Tasks: A Life-span Perspective.
In Allen-Meares, P. / Garvin, Ch (eds.) The Handbook of social Work Direct Practice. Thousand Oaks: Sage
Publications, inc, 41543.
Ganley, A. and Hobart, M. (2010) Social Workers Practice Guide to Domestic Violence. Childrens Administration Washington State Department of Social and Health Services.
288
LITERATURA
Garbarino, J. (ed.) (1992). Children and families in the social environment. New York: Aldine De Gruyter, Inc.
Garber, B. (2004) Directed co-parenting intervention: Conducting child-centered interventions in parallel
with highly conflicted co-parents, Professional Psychology: Research and Practice, 35 (1), 5564.
Gardner, R. (1999). Guidelines for assessing parental preference in child-custody disputes. Journal of Divorce & Remarriage, 30(1/2), 19.
Germain, C. B. (ed.) (1979) Social Work Practice: People end Environments an Echological Perspective.
New York: Columbia University Press.
Ghate, D. and Hazel, N. (2002) Parenting in Poor Environments: Stress, Support and Coping. London: Jessica Kingsley Publishers.
Gibbons, J. (1990) Family Support and Prevention: Studies in Local Areas. London: HMSO.
Gilgun, J. (2005) The four cornerstones of evidence-based practice in social work. Research on Social
Work Practice 15, 1, 5261.
Goble, C. (2009) Developing user-focused communication skill. In Andy Mantell and Terry Scragg (eds)
pp. 118-133.
Goffman, E (1968) Stigma: Management of spoilt identity. London: Penguin.
Gorin, S. (2004) Understanding What Children Say: Childrens Experiences of Domestic Violence, Parental
Substance Misuse and Parental Health Problems. London: National Childrens Bureau and NSPCC.
Greene, G. J., & Lee, M. Y. (2002) The social construction of empowerment. In M. OMelia & K. K. Miley (Eds.)
Pathways to power: Readings in contextual social work practice (pp. 175201). Boston: Allyn & Bacon.
Greene, G. J. and Lee, M.Y. (2002) The social construction of empowerment, in M. OMelia and K.K. Miley
(eds) Pathways to Power: Readings in Contextual Social Work Practice. Boston, MA: Allyn and Bacon.
Greene, S., Anderson, E., Hetherington, E., Forgatch, M., & DeGarmo, D. (2003) Risk and resilience after
divorce. In F. Walsh (Ed.), Normal family processes, Third Edition: Growing diversity and complexity (pp.
96120). New York, NY: Guilford Press.
Grenier, A. (2006) The distinction between being and feeling frail: exploring emotional experiences in health and social care. Journal of Social Work Practice 20: 299313.
Grief, G. (1997) Out of touch: When parents and children lose contact after divorce. New York: Oxford University Press.
Guberman N, Keefe J, Fancey P, Hahmiash, D, & Barylak, L. (2001) Development of Screening and Assessment Tools for Family Caregivers: Final Report. Prepared for Health Canada.
Haight, W. (2003) Understanding and Supporting Parent-Child Relationships During Foster Care Visits:
Attachment Theory and Research, Social Work 48 (2).
Hammond, K. (1996) Human Judgment and Social Policy: Irreducible Uncertainty, Inevitable Error, Unavoidable Justice. Oxford: Oxford University Press.
Hare, I. (2004) Defining social work for the 21st century. The International Federation of Social Workers
revised definition of social work. International Social Work, 47, 407424.
Hart, D. and Powell, J. (2006) Adult Drug Problems, Childrens Needs: Assessing the Impact of Parental
Drug Use. A Toolkit for Practitioners. London: National Childrens Bureau.
Heller T, Factor A. (1993) Aging Family Caregivers: Support Resources and Changes in Burden and Placement Desire. American Journal on Mental Retardation, 98 (3): 417426.
Helm, D. (2010) Making Sense of Child and Family Assessment: how to interpret childrens needs. Best Practice in Working with Children Series. London: Jessica Kingsley Publishers.
Hester, M. (2006) Asking about Domestic Violence: Implications for Practice. In C. Lucey (eds) Assessment
of Parenting: Psychiatric and Psychological Contributions. London: Routledge.
Hess, P. (2003) Visiting Between Children in Care and Their Families: A Look at Current Policy. National
Resource Center for Foster Care and Permanency Planning.
Hetherington, E., Bridges, M., & Insabella, G. (1998) What matters? What does not? Five perspectives on the
association between marital transitions and childrens adjustment. American Psychologist, 53(2), 167184.
289
LITERATURA
Hetherington, E., & Elmore, A. (2003) Risk and resilience in children coping with their parents divorce and
remarriage. In S. Luther (Ed.), Resilience and vulnerability: Adaptation in the context of childhood adversities (pp. 182212). New York: Cambridge University Press.
HM Government (2006) Working Together to Safeguard Children: A Guide to Inter-agency Working to
Safeguard and Promote the Welfare of Children. London: Department for Education and Skills.
Holland, S. (2010) Child and Family Assessment in Social Work Practice (2nd Edition). London: Sage Publications.
Horwath, J. (2007) Child Neglect: Identification and Assessment. Basingstoke: Palgrave Macmillan.
Horwath, J. (Ed.) The Childs World: The Comprehensive Guide to Assessing Children in Need Second Edition. London and Philadelphia: Jessica Kingsley Publishers.
Horwath, J. and Morrison, T. (2001) Assessment of Parental Motivation to Change. In J. Horwath (ed.) pp.
305325.
Howe, D. (2005) Child Abuse and Neglect: Attachment, Development and Intervention. Basingstoke: Palgrave Macmillan.
Howe, D. (2010) Attachment: Implications for Assessing Childrens Needs and Parenting Capacity. In: J.
Horwath (Ed.) pp. 184198.
Howe, D., Brandon, M., Hinings, D. and Schofield, G. (1999) Attachment Theory, Child Maltreatment and
Family Support: A Practice and Assessment Model. Basingstoke: Macmillan.
Hughes, J. (2006) Chairing multi-agency adult protection meetings. Making Connections, Training and
Consultancy.
Hughes, C. (2013) The Benefits and Barriers to Person Centered Planning for Adults with Developmental
Disabilities. Master of Social Work Clinical Research Papers. Paper 191
Hutton, A. and Partridge, K. (2006) ay it your Own Way: Childrens participation in assessment a guide and
resources. Barnardos.
Ipanovi-Radojkovi, V., egarac, N. (2011) Definicije zlostavljanja i zanemarivanja deteta. U: V. Ipanovi-Radojkovi (ur.) Zatita deteta od zlostavljanja i zanemarivanja Primena Opteg protokola. Beograd:
Centar za prava deteta, 1120.
Iwaniec, D. (2010) Competence in Working with Families. In: Kieran OHagan (Ed.) Competence in Social
Work Practice Second Edition. London and Philadelphia: Jessica Kingsley Publishers pp. 191213.
Iwaniec, D. (2004) Children Who Fail to Thrive. Chichester: John Wiley & Sons.
Iwaniec, D., Herbert, M. and Sluckin, A. (2002) Helping Emotionally Abused and Neglected Children and
Abusive Carers. In K. Browne, H. Hanks, P. Stratton and C. Hamilton (eds) Early Prediction and Prevention
of Child Abuse: A Handbook. Chichester: John Wiley & Sons.
Jack, G. (2006) The area and community components of childrens well-being. Children and Society 20,
334347.
Jack, G. and Gill, O. (2003) The Missing Side of the Triangle. Essex: Barnardos Child Care Publications.
Jack, G. and Gill, O. (2010a) The Impact of Economic Factors on Parents or Caregivers and Children, In J.
Horwath (Ed.), pp. 368381.
Jack, G. and Gill, O. (2010b) The Impact of Family and Community Support on Parents or Caregivers and
Children, In J. Horwath (Ed.) pp. 382396.
Jaffe, P., Crooks, C. V., and Bala, N. (2005) Making Appropriate Parenting Arrangements in Family Violence
Cases: Applying the Literature to Identify Promising Practices. Ottawa: Department of Justice Canada.
Jaki, B., Bai., G. (2002) Romska naselja, uslovi ivota i mogunosti integracije Roma u Srbiji. Centar za
istraivanje etniciteta.
Johnston, J. R., and Campbell, L. E. G. (1988) Impasses of divorce: The dynamics and resolution of family
conflict. New York: Free Press,.
Johnston, J. R. (1994) High-Conflict Divorce. The Future of Children, Children And Divorce Vol. 4 No. 1, pp
165182.
Jones, D. (2010) Assessment of Parenting, In J. Horwath (Ed.) pp. 282304.
290
LITERATURA
Jordan, C. & Franklin, C. (2003) Clinical Assessment for Social Workers: Quantitative and Qualitative Methods. Chicago: Lyceum Books, Inc.
Kadushin, A. and Harkness, D. (2002) Supervision in Social Work, 4th Edition. New York: Columbia University Press.
Kagle, J. D. And Kopels, S. (2008) Social work records (3rd edition). Prospect Heihgts, IL: Waveland Press.
Katz, I., Corylon, J., La Placa, V. and Hunter, S. (2007) The Relationship between Parenting and Poverty.
York: Joseph Rowntree Foundation.
Kirst-Ashman, K. and Hull, G. H. (2009) Understanding Generalist Practice, 5th Edition. Belmont: Brooks/
Cole.
Kemp, S. P., Whittaker, J. K. and Tracy, E. M. (1997) Environmental Assessment, u: Person-Environment
Practice. The social ecology of interpersonal Helping. New York: Aldine de Gruyter. 89130.
Kohen, D., Hertzman, C., & Wiens, M. (1998). Environmental changes and childrens competencies. Hull, QC:
Human Resources Development Canada, Applied Research Branch.
Kondrat, D. C. and Teater, B. A. (2009) An anti-stigma approach to working with persons with severe
mental disability: seeking real change through narrative change, Journal of Social Work Practice, 23: 3547.
Kondrat, D. C. (2010) The strengths perspective. In: B. Teater, 3853.
Krauss, D., & Sales, B. (2000). Legal standards, expertise, and experts in the resolution of contested child
custody cases. Psychology, Public Policy, and Law, 6(4), 843879.
Kroll, B. (2007) A family affair? Kinship care and parental substance misuse: some dilemmas explored.
Child and Family Social Work 12, 1, 8493.
Kruk, E. (1993) Divorce and Disengagement. Halifax: Fernwood.
Kruk, E. (2008) Child Custody, Access and Parental Responsibility: The Search for a Just and Equitable
Standard. The University of British Columbia.
Lalevi, M. (1974) Sinonimi i srodne rei srpskohrvatskog jezika. Beograd: Leksikografski zavod Sveznanje.
Lamb, M. E. (1999) Non-custodial Fathers and their Impact on Children of Divorce, in Ross A. Thompson
and Paul R. Amato (eds.), The Post-Divorce Family: Research and Policy Issues.
Lansdown, G. (2005) The Evolving Capacities of the Child. Florence: UNICEF Innocenti Research Centre.
Laroche, D. (2005) Aspects of the context and consequences of domestic violence- Situational couple violence and intimate terrorism in Canada in 1999. Quebec City: Government of Quebec.
Lauer, M. (1996) Team building: Training the wheels together. Knoxville: University of Tennessee.
Lazarus, R. and Folkman, S. (1984) Stress, appraisal, and coping. New York: Springer Publishing company.
Lee, C. C. (Ed.). (2007) Counseling for social justice (2nd ed. Alexandria, VA: American Counseling Association.
Lee, M.Y. (2003) A solution-focused approach to cross-cultural clinical social work practice: utilizing cultural strengths. Families in Society, 84(3): 38595.
Lefevre, M. (2008) Assessment and decision-making in child protection: Relationship-based considerations. In Calder, M (ed.) The carrot or the stick: Towards effective practice with involuntary clients. Lyme
Regis: Russell House.
Lefevre, M. (2010) Communicating with Children and Young People: Making a Difference (Social Work in
Practice) (Social Work in Practice Series). London: The Policy Press.
Leverton, T.J. (2003) Parental psychiatric illness: the implications for children. Current Opinion in Psychiatry 16, 4, 395402.
Lichtenberger, E. O., Mather, N., Kaufman, N. L, and Kaufman, A. S. (2004) Essentials of Assessment Report
Writing. New Jersey: John Wiley and Sons, Inc.
Lietz, C. A. (2011) Theoretical adherence to family centered practice: Are strengths-based principles illustrated in families descriptions of child welfare services? Child and Youth Services Review, 33, 888893.
Little, M. Axford, N. and Morpeth, L. (2004) Research Review: Risk and protection in the Context of Services for Children in Need, Child Family Social Work, Vol. 9 Issue 1, 105117.
291
LITERATURA
Lund, M. (1987) The Non-Custodial Father: Common Challenges in Parenting After Divorce, in C Lewis and
M OBrien (eds.) Reassessing Fatherhood, London: Sage Publications.
Lupton, R. (2003) Poverty Street: The Dynamics of Neighbourhood Decline and Renewal. Bristol: The Policy
Press.
Lutz, L. (2003) Achieving permanence for children in the child welfare system: Pioneering possibilities
amidst daunting challenges. New York: Hunter College School of Social Work, National Resource Center
for Foster Care and Permanency Planning.
Lutz, L. (2005) Relationship Between Public Child Welfare Workers, Resource Families and Birth Families:
Preventing the Triangulation of the Triangle of Support. The National Resource Center for Family-Centered Practice and Permanency Planning Hunter College School of Social Work A Service of the Childrens
Bureau, http://www.hunter.cuny.edu/socwork/nrcfcpp/downloads/triangle_of_support.pdf, poseeno
10.10.2013.
Maccoby, E. and Mnookin, R. (1992) Dividing the Child: Social and Legal Dilemmas of Custody. Harvard
University Pres.
Main, M. and Solomon, J. (1990) Procedures for Identifying Infants as Disorganized/Disoriented during the
Ainsworth Strange Situation. In M. Greenberg, D. Maltreatment and Neglect. London: The Stationery Office.
Mantell, A. and Scragg, T. (2008) Safeguarding Adults in Social Work. Transforming Social Work Practice.
Exeter: Learning Matters.
Mantell, A. and Clark, A. (2008) Making choices: The Mental Capacity Act 2005 in A. Mantell and T. Scragg
(eds) pp. 4459.
Mantell, A. (ed) (2009) Social Work Skills with Adults. Transforming Social Work Practice. Exeter: Learning
Matters.
Mantell, A. (2009a) Skills for engagement. In A. Mantell (ed) pp. 721.
Martin, J (2007) Safeguarding adults. Lyme Regis: Russell House.
Mason, M. A. (1994) From Fathers Property to Childrens Rights. New York: Columbia University Press.
Masten, A. S. and Coatsworth, J. D. (1998) The development of competence in favourable and unfavourable
environments. American Psychologist 53, 2, 205220.
Masten, A. S. (2001). Ordinary magic: Resilience processes in development. American Psychologist, 56,
227238.
McKeown, K. (2000) A Guide to What Works in Family Support Services for Vulnerable Families. Dublin:
Department for Health and Children.
Miller, M. and Corby, B. (2006) The Framework for the Assessment of Children in Need and their Families
a basis for a therapeutic encounter? British Journal of Social Work 36, 887899.
Miller, W. and Rollnick, S. (2002) Motivational Interviewing: Preparing People for Change, 2nd edn. London:
Guilford Press.
Milner, J. and OByrne, P. (2009) Assessment in Social Work, 3rd edn.Basingstoke: Palgrave Macmillan.
Moline, M. E., Williams, G. T. and Austin, K. E. (1998) Documenting psychotherapy: Essentials for mental
health practitioners. Thousand Oaks, CA: Sage Publications.
Moss, B. (2005) Religion and Spirituality. Lyme Regis: Russell House.
Moos, R., & Schaefer, J. (1986). Life transitions and crises: A conceptual overview. In R. Moos (Ed.),Coping
with life crises: An integrated approach(pp. 128). New York: Plenum Press.
Morrison, T. (2010) Assessing Parental Motivation for Change. In J. Horwath (Ed.) pp. 305 -325.
Moxley, D. (1989) The Practice of Case Management. Newbury Park: Sage Publications.
Moxley, D. (2011) Case management. In D. R. Maki & V. M. Tarvydas (Eds.), The professional practice of rehabilitation Counseling (pp. 269296). New York: Springer.
Mullender, A. (2006) What Children Tell Us: He Said He Was Going to Kill Our Mum. In C. Humphreys and
N. Stanley (eds) Domestic Violence and Child Protection: Directions for Good Practice. London: Jessica
Kingsley Publishers.
Munro, E. (2007) Child Protection. London, Thousand Oaks, New Delhi: SAGE Publications.
NASW (1992) Standards for social work case management. Washington DC: NASW.
292
LITERATURA
293
LITERATURA
Prior, V. and Glaser, D. (2006) Understanding Attachment and Attachment Disorders. London: Jessica
Kingsley Publishers.
Pritchard, J (1999) Good practice: Victims perspective. In Pritchard, J (ed.) Elder abuse work best practice
in Britain and Canada. London: Jessica Kingsley.
Rapp, C. A. and Goscha, R. J. (2004) The principles of effective case management of mental health services. Psychiatric Rehabilitation Journal, 27(4): 31933.
Reamer, F. G. (2005) Documentation in Social Work: Evolving ethical and risk management standards.
Social Work, 50, 325-334.
Reder, P. and Duncan, S. (1999) Lost Innocents. Routledge, London.
Ricci, I. (1997) Moms house, dads house: A complete guide for parents who are separated, divorced or
remarried. New York: A Firedide Book.
Richards, L., & Schmiege, C. (1993) Problems and strengths of single-parent families:
Implications for practice and policy. Family Relations, 42, 277285.
Roders, K. (1985) Kako postati linost. Beograd: Nolit.
Rosengren, D. B. (2009) Building Motivational Interviewing Skills: A Practitioner Workbook. The Guilford
Press.
Royal Borough of Kensington and Chelsea (2000) Managing risk: A practitioners guide. London: Royal
Borough of Kensington and Chelsea.
Routledge, M., Gitsham, N., (2004) Putting PCP in its Proper Place? Tizard Learning Disability Review, 9
(3), 2126
Ruben, M. (2010) Social Work Assessment. Exeter EX1 1NX: Learning Matters Ltd.
Runde, C. E. and Flanagan, T. A. (2008) Building Conflict Competent Teams. San Francisco: Jossey-Bass.
Rutter, M. (1985) Resilience in the face of adversity: protective factors and resilience to psychiatric disorder. British Journal of Psychiatry 147, 6, 598611.
Rutter, M. (1999) Resilience concepts and findings: implications for family therapy, Journal of Family Therapy 21, 119144.
Saleebey, D. (2001) The diagnostic strengths manual? Social Work, 46: 1837.
Saleebey, D. (2006) Introduction: Power in the people. In D. Saleebey (Ed.), The strengths perspective in
social work practice Boston: Pearson Education, Inc. 124.
Sanchez, R. M. (2004) Youth perspectives on permanency. San Francisco: California Permanency for Youth
Project.
Sattler, J. M. (2001) Assessment of Children: Cognitive applications (4th edition). San Diego: Author.
Schofield, G. (1998) Inner and outer worlds: a psychosocial framework for child and family social work. Child
& Family Social Work Volume 3,Issue 1,pages 5767.
Serbin, L., Stack, D., De Genna, N., Grunzeweig, N., Temcheff, C. E., Schwartzmann, A. E., et al. (2004). When
aggressive girls become mothers, in M.A.B. Putallaz, K.L. (ed.), Aggression, antisocial behavior and violence
among girls. New York: The Guilford Press.
Settersten, R. (2005) Social policy and the transition to adulthood: Toward stronger institutions and individual capacities. In F. Furstenberg, R. Rumbaut, R. Settersten (Eds.), On the frontier of adulthood: Theory,
research, and public policy, pp. 534560. Chicago: The University of Chicago Press.
Seymour, C. and Seymour, R. (2011) Courtroom and Report Writing Skills for Social Workers. 2nd edition.
Exeter: Learning Matters.
Sheafor, B. W. and Horejsi, C. R. (2003) Techniques and Guidelines for Social Work Practice, 6th Edition.
Boston: Allyn and Bacon.
Sheafor, B.W. and Hojersi, C.R. (2008) Techniques and gudelinesguidelines for social work practice (8th
ed.). Boston: Allyin and Bacon.
Shelter (2006) Chance of a Lifetime: The Impact of Bad Housing on Childrens Lives. London: Shelter.
294
LITERATURA
Shelton, P., Schraeder, C., Dworak, D., Fraser, C. & Sager, M. (2001) Caregivers Utilisation of Health Services: Results from the Medicare Alzheimers Disease Demonstration, Illinois Site. Journal of the American
Geriatrics Society, 49: 1600-1605.
Sidell, N. L. (2011) Social Work Documentation: A Guide to Strengthening Your Case Recording, Washington, D. C.: NASW Press.
Smale, G. and Tuson, G. (1993) Empowerment, Assessment, Care Management and the Skilled Worker.
London: HMSO.
Small, V. (2005) Childrens Best Interests After Divorce: A Guide for Mobility Assessment. Fong Ailon Canniff, http://www.worldpsych.ca/Mobility_Guidelines_Handbook.pdf poseeno 10.12.2014.
Social Exclusion Unit (2004) Mental Health and Social Exclusion. London: Office of the Deputy Prime Minister.
Social services department (2011) Recording with care. http://wakefieldchildcare.proceduresonline.com/
pdfs/rec_with_care.pdf, poseeno 23.05.2012.
Somers, V. (2007) Schizophrenia: The Impact of Parental Illness on Children. British Journal of Social Work
37, 8, 13191334.
Srna, J. I egarac, N. (2011) Intervencije za zatitu deteta od zlostavljanja i zanemarivanja. U: V. Ipanovi-Radojkovi (ur.), 8398.
Sroufe, L.A., Egeland, B., Carlson, E. and Collins, W.A. (2005) The Development of the Person. New York,
NY: Guilford Press.
Stallard, P., Norman, P., Huline-Dickens, S., Salter, E. and Cribb, J. (2004) The effects of parental mental
illness upon children: a descriptive study of the views of parents and children. Clinical Child Psychology
and Psychiatry 9, 1, 3952.
Standardized Mini-Mental State Examination, adapted by Dr. Doug Drummond from Reisberg B, Ferris
SH, Leon MJ, et al. (1982) The global deterioration scale for assessment of primary degenerative dementia. American Journal of Psychiatry, 139:11361139. http://www.health.gov.bc.ca/pharmacare/adti/clinician/
pdf/ADTI%20SMMSE-GDS%20Reference%20Card.pdf, poseeno 10.12.2014.
Stanley, N. Cleaver, H. And Hart, D. (2010) The Impact of Domestic Violence, Parental Mental Health Problems, Substance Misuse and Learning Disability on Parenting Capacity, In J. Horwath (Ed.) pp. 326353.
Stein, M. (2006) Research Review: Young people leaving care,Child and Family Social Work, Vol 11, No. 3,
pp. 273279.
Stolberg, A., & Anker, J. (1983) Cognitive and behavioral changes in children resulting from parental divorce and consequent environmental changes. Journal of Divorce, 7, 2341.
Strickland, H. and Olsen, R. (2005) Children with Disabled Parents. In Child Poverty Action Group, At Greatest Risk: The Children Most Likely to be Poor. London: CPAG.
Tahan, H., Huber, D., and Downey, W. (2006) Case Managers Roles and Functions: Commission for Case
Manager Certifications 2004 Research, Part I. Lippincotts Case Management, 11(1):422.
Tanner, D. and Harris, J. (2008) Working with Older People. London: Routledge in association with Community Care.
Taylor, C. and White, S. (2001) Knowledge, truth and reflexivity: the problem of judgement in social work.
Journal of Social Work 1, 1, 3759.
Teater, B. (2010) An introduction to applying social work theories and methods. New York: Open University
Press.
Thoburn, J., Wilding, J. and Watson, J. (2000) Family Support in Cases of Emotional Maltreatment and
Neglect. London: The Stationery Office.
Thoburn, J. (2009) Reunification of children in out-of-home care to birth parents or relatives: a synthesis
of the evidence on processes, practice and outcomes. Expertise fr das Projekt: Pflegekinderhilfe in Deutschland, Deutsches Jugendinstitut.
Thorpe R. (2007) Family Inclusion in Child Protection Practice: Building Bridges in Working with (not against) Families, Communities, Families and Children 3 (1) 417.
Trocme, N. et al. (2005) Canadian Incidence Study of Reported Child Abuse and Neglect 2003: Major Findings. Ottawa: Minister of Public Works and Government Services Canada.
295
LITERATURA
Turnell, A. and Edwards, S. (1999) Signs of Safety: A Solution and Safety-orientated Approach to Child
Protection. New York, NY: Norton.
Turnell, A (2011) Signs of Safety Child Protection Practice Framework. Government of Western Australia,
Department of Child Protection.
Understanding environmental factors N13 Childhood Neglect: Improving Outcomes for Children, https://
www.gov.uk/government/uploads/system/uploads/attachment_data/file/268874/n13_understanding_
environmental_factors.pdf., pristupljeno 12.10.2014.
UNHCR (2008) UNHCR Gidelines on Determining the Best Interests of the Child Geneva: United Nations
High Commitioner for Refugees.
United Nations (2009) Guidelines for the Alternative Care of Children. UN General Assembly (UNGA),
64/142, http://www.alternativecareguidelines.org/Portals/46/Guidelines/English/English%20UN%20Guidelines.pdf
Van Aken, C., Junger, M., Verhoeven, M., Van Aken, M.A.G. and Dekovic, M. (2008) The longitudinal relations between parenting and toddlers attention problems and aggressive behaviours. Infant Behavior and
Development 31, 432446.
Van dam, T, Ellis, J and Sherwin, J. (2008) Person Centred Planning: A Review of the Literature. Department
of Ageing Disability and Home Care.
Walker, S., Shemmings, D. And Cleaver, H. (2010) Write Enough. Department of Education and Skills, http://
www.writeenough.org.uk/introduction.htm, poseeno 15.04. 2013.
Wallerstein, J. (1989) Children after divorce: Wounds that dont heal. Perspectives in
Psychiatric Care, 3(4), 107113.
Wallerstein, J. S. and Kelly, J. (1980) Surviving the Breakup: How Children and Parents Cope with Divorce,
New York: Basic Books.
Wallerstein, J. (1991b) Tailoring the intervention to the child in the separating and divorced family. Family
and Conciliation Courts Review, 29(29), 448459.
Walsh, J. (2008) Generalist Social Work Practice: Intervention Methods. Cengage Learning.
Whiston, S. C. (2009) Principles and applications of assessment in counseling. (3rd ed.). Belmont, CA: Brooks/Cole, Cengage Learning.
White, A. (2005) Assessment of parenting capacity NSW Department of Community Services: Centre
for Parenting & Research, http://www.community.nsw.gov.au/docswr/_assets/main/documents/research_parenting_capacity.pdf, pristupljeno, 23.06.2013.
Whittaker, J. K. (1991) Understanding intensive family preservation services in the context of the total
service continuum. In E. M. Tracy, J. Kinney, D. Haapala, & P. Pecora, P. (Eds.) Family preservation: An instructional sourcebook. Cleveland, OH: Mandel School of Applied Social Sciences, Case Western Reserve
University.
Whitaker, T., Weismiller, T., & Clark, E. (2006) Assuring the sufficiency of a frontline workforce: A national
study of licensed social workersExecutive summary. NASW Web site: http://workforce.socialworkers.
org/studies/nasw_06_ execsummary.pdf
Wilson, K., Ruch, G., Lymbery, M. and Cooper, A. (2008) Social Work: An Introduction to Contemporary
Practice. Harlow: Pearson.
Woodside, M. & McClam, T. (2003) Generalist Case Management: A Method of human Service Delivery.
Pacific Grove, CA: Thomson - Brooks/Colle.
Wright, L., & Freundlich, M. (2005) Post-permanency services. In G. Mallon and P. Hess (Eds.), Child Welfare
for the 21st Century: A Handbook of Practitioners, Policies, and Programs (pp. 583595). Columbia University Press: New York.
Zakon o potvrivanju konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, Slubeni glasnik RS, Meunarodni ugovori, br. 42/2009.
Zakon o potvrivanju konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, Slubeni list CG, Meunarodni ugovori
2/2009.
Zakon o socijalnoj i djeijoj zatiti, Slubeni listCrne Gore, br. 27/2013.
Zakon o socijalnoj zatiti, Slubeni glasnik Republike Srbije, br. 24/2011.
296
LITERATURA
Zakon o zatiti podataka o linosti, Slubeni list CG, br. 79/08 i 70/09.
Zakon o zatiti podataka o linosti, Slubeni glasnik R, br. 97/2008, 104/2009 dr. zakon, 68/2012 odluka
US i 107/2012.
egarac, N. i Damonja Ignjatovi, T. (2010) Instrumenti procene u socijalnoj zatiti: Upitnici, skale i tehnike.
Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.
egarac, N. i Vujovi, R. (2011) Intervencije centra za socijalni rad u zatiti dece od zlostavljanja i zanemarivanja. U: V. Ipanovi-Radojkovi (ur.) Zatita deteta od zlostavljanja i zanemarivanja Primena Opteg
protokola. Beograd: Centar za prava deteta, 99139.
egarac, N. (2004) Deca koja ekaju izazovi i trendovi profesionalne prakse u zatiti dece od zlostavljanja.
Beograd: Save the Children UK i Centar za prava deteta.
egarac, N., Mijanovi, Lj., Obretkovi, M., Pejakovi, Lj., Simonovi, I. i Stevanovi, I. (2004). Zatita deteta
od zlostavljanja Prirunik za centre za socijalni rad i druge slube. Drugo izdanje. Beograd: Jugoslovenski
centar za prava deteta.
egarac, N. (2007). Deca govore rizik od trgovine ljudima i rezilijentnost dece u jugoistonoj Evropi. Beograd: Save the children UK i Centar za prava deteta.
egarac, N. i Brki, M. (2007) Razvoj lokalnih usluga socijalne zatite Ka standardima kvaliteta. Beograd:
Fond za socijalne inovacije i UNDP.
egarac, N., Brki, M. i Damonja Ignjatovi, T. (2010) Operativno planiranje u centrima za socijalni rad.
Beograd: Republiki zavod za socijalnu zatitu.
egarac, N. (ed.) (2014) U lavirintu socijalne zatite: pouke istraivanja o deci na porodinom i rezidencijalnom smetaju. Beograd: Fakultet politikih nauka.
egarac, N. (2014a) Deca na porodinom i rezidencijalnom smetaju: koncepti i konteksti, u: N. egarac
(ed.) 4176.
egarac, N. (2014b) Sistem zatite dece u Srbiji, u: N. egarac (ed.) 77122.
egrac, N. i Burgund, A. (2014) Kvalitet dokumentacije centra za socijalni rad o deci na smetaju, u: N. egarac (ed.) 251256.
egarac, N. (2014c) Pravo deteta na kvalitetno staranje. Analiza sprovoenja smernica UN za alternativno staranje o deci u zemljama zapadnog Balkana. Sarajevo: Save the children. http://nwb.savethechildren.net/sites/nwb.savethechildren.net/files/library/Pravo-djeteta-na-kvalitetno-staranje.pdf, poseeno
20.02.2105.
egarac, N. (2015) Renik pojmova interpersonalnog nasilja, nasilja u porodici, zlostavljanja i zanemarivanja.
Podgorica: u tampi.
297