SOCIJALNI RAD U

SRBIJI U KONTEKSTU
EKONOMSKE KRIZE
I DRUTVENE
TRANSFORMACIJE

Pregledni lanak
Primljeno: Lipanj, 2012.
Prihvaeno: Listopad, 2012.
UDK 364.013(497.11):338.124.4

Aleksandar
Jugovi1
Miroslav Brki2
Univerzitet u Beogradu
Fakultet za specijalnu
edukaciju i rehabilitaciju
Univerzitet u Beogradu
Fakultet politikih znanosti

SAETAK
Cilj ovog rada je pokazati kljune utjecaje (etiri sile) na socijalni rad u Srbiji u vremenu ekonomske
krize i drutvene transformacije, a to su drutveni kontekst, teorijski trendovi, odnos izmeu profesije i drave
te karakter obrazovanja za socijalni rad. Pokazan je dominantan utjecaj socijalno-ekonomskog stanja i dravne politike na profesiju socijalnog rada u Srbiji. Takoer,
u radu su pokazani pozitivistika osnova i postmodernistiki te konstruktivistiki pristup u socijalnom radu kao
glavni teorijski trendovi u Srbiji. Posebno je naznaeno
da odnos izmeu pozitivizma i konstruktivizma u socijalnom radu ima obiljeja teorijskih, epistemolokih,
metodskih i ideolokih rivalstava.
Suvremeni socijalni rad u Srbiji treba uzeti u obzir
ne samo (post)modernu, korisniku perspektivu kao temelj svog djelovanja: korisnika perspektiva mora biti
integrirana u razumijevanje realne materijalne stvar-

1
2

Kljune rijei:
profesija socijalnog
rada, ekonomska kriza,
teorijski trendovi, drava,
obrazovanje.

Prof. dr. sc. Aleksandar Jugovi, socijalni radnik, e-mail: alex7@EUnet.rs

Prof. dr. sc. Miroslav Brki, socijalni radnik, e-mail: brkicmiroslav@ikomline.
net

lanci 95

Ljetopis socijalnog rada 2013., 20 (1) 91-112 str.

nosti korisnika, naine distribucija drutvenih resursa i globalnih drutvenih

struktura unutar kojih djeluje socijalni rad. Zastupanje i osnaivanje su kljune
perspektive socijalnih radnika u uvjetima ekonomske krize. Osnaivanje postaje jedan od odgovora na krizu jer u njegovoj osnovi lee kljune vrijednosti
i smisao misije socijalnog rada: socijalna pravda, briga za ranjive populacije i
proaktivan pristup.

UVOD
U izvornom etimolokom smislu, rije kriza (grki: , krsi, ranije i ,
krsis2) prvobitno je oznaavala odreeno miljenje, procjenu ili neku odluku.
S vremenom, ova rije poprima ue znaenje koje moe imati negativno, ali i
pozitivno: kriza oznaava problematinu ili prijelomnu toku koja je povezana
s potrebom donoenja odreenih odluka. Kriza tako moe znaiti vrijeme
problema (kriza kao gubitak), ali i vrijeme kada treba donijeti odluku kamo dalje
(kriza kao prilika za preispitivanje i razvoj). Ako se vratimo prvom znaenju, kriza
se odreuje i kao miljenje o pojavama koje se dogaaju u drutvu. U tom smislu,
preispitivanje temeljnih osnova (ciljeva, uloga, vrijednosti, perspektiva) socijalnog
rada u vremenu izazova globalne ekonomske krize sutinski je izazov i za socijalne
radnike i za drutvo.
Ujedinjeni narodi procjenjuju da je financijska i ekonomska kriza koja je
nastupila 2008.-2009. godine dovela do globalnog ekonomskog sloma i da
je usporediva s vremenom Velike depresije 30-ih godina 20. stoljea (United
Nations, 2011.). Kriza ima snane posljedice na djelovanje socijalnog rada koji se
bavi ljudima koji su u nevolji ili koji su uzrok nevolje (Howe, 1996.). Ako kriza
znai miljenje i vrijeme prijeloma, temelj razvoja teorije i prakse socijalnog
rada u ovom razdoblju su dekonstrukcija i kritika tradicionalnih temelja, znaenja
i jezika ove znanosti i profesionalne djelatnosti. Poseban izazov je interpretirati
teorijsku osnovu socijalnog rada, ne samo u smislu socijalnih implikacija globalne
ekonomske krize, nego i u irem kontekstu suvremenog brzog, promjenljivog,
nestabilnog i fluidnog drutva (Bauman, 2009.).
Cilj ovog rada je pokazati karakteristike socijalnog rada u Srbiji u vremenu
globalne i unutranje ekonomske krize i drutvene transformacije. U tom smislu,
analizirat e se etiri kljuna elementa koji djeluju na suvremeni socijalni rad u Srbiji.
To su: 1) aktualni drutveni kontekst, 2) paradigmatski/teorijski trendovi koji bitno
utjeu na praksu, 3) odnos drave i profesije socijalnog rada i 4) obrazovni sustav.

96

http://hr.wikipedia.org/wiki/Kriza.

lanci

A. Jugovi, M. Brki: Socijalni rad u Srbiji u kontekstu ekonomske krize...

AKTUALNI DRUTVENI KONTEKST SOCIJALNOG RADA

Drutvene okolnosti imaju snaan utjecaj na sadraj socijalnog rada, kao
jednog od lakmus-papira drutvenih promjena, transformacija i kriza. U
povezanom i globaliziranom suvremenom svijetu, moe se govoriti o irim i uim
(lokalnim) utjecajima krize na socijalni rad.

Globalni kontekst
Analize Ujedinjenih naroda ukazuju na to da globalna ekonomska kriza ima
drastine socijalne implikacije, kao to su (United Nations, 2011.):
pad stope ekonomskog razvoja i drutvenog proizvoda
porast broja nezaposlenih (od 2007. do 2009. godine broj nezaposlenih je
u svijetu porastao s 178 na 205 milijuna)
porast apsolutnog siromatva i gladi (procjenjuje se da je zbog globalne
krize broj ekstremno siromanih porastao izmeu 47 i 84 milijuna)
negativni utjecaji na drutveni napredak pojedinaca, obitelji, zajednica i
drutava u podrujima zdravlja i obrazovanja
irenje drutvenih i osobnih nedaa: poveanje samoubojstava, depresivnosti, sloma obiteljskih struktura, psihosomatskih bolesti, alkoholizma.
Za socijalni rad i socijalne radnike globalna i lokalna ekonomska kriza imaju
vie dimenzija, poput sljedeih (IFSW Europe, 2011.):
utjecaj krize nije isti u razliitim regionalnim podrujima Europe, s obzirom na razinu socijalno-ekonomskog razvoja koji je bio prisutan prije krize
otprije marginalizirani korisnici snanije su pogoeni socijalnim posljedicama krize
radno optereenje socijalnih radnika (vei broj korisnika i kompleksnost
socijalnih neprilika korisnika) poveava se kao direktan rezultat utjecaja financijske krize, to moe proizvesti umanjivanje vanosti meunarodnih
standarda prakse i smanjivanje kvalitete djelovanja socijalnog rada
smanjena ulaganja u sustav socijalne zatite, posebno u preventivne programe i programe rane intervencije
vlade veu panju obraaju na ekonomske indikatore i procjene financijske krize nego na vrijednosti socijalne kohezije, socijalne pravde i socijalne dobrobiti
glas marginaliziranih se u vremenu krize ne uje
ljudi se vie okreu sebi, to vodi gubitku osjeaja za socijalnu solidarnost, itd.

lanci 97

Ljetopis socijalnog rada 2013., 20 (1) 91-112 str.

Manifestacije ekonomske krize i drutvene transformacije

u Srbiji
U Srbiji je osnovna manifestacija krize izraena u injenici da je svaki deseti
graanin u grupi apsolutno siromanih, a svaki etvrti radno aktivni stanovnik
nezaposlen, uz brojne druge strukturalne probleme koji predstavljaju posljedice
drutvene (tranzicijske) transformacije. To su:
visok javni dug koji prelazi zakonski maksimum od 45% BDP-a
niska stopa zaposlenosti (samo 35%, za razliku od prosjeka EU-a koji je u
2011. godini bio 64%)
niska zarada zaposlenih (prosjena plaa je oko 350 EUR-a)
loa transformacija privrede i dravnog vlasnitva (brojni primjeri tzv. tajkunske privatizacije)
propadanje industrijske proizvodnje
liberalizacija uvoza
prezaduenost kreditima privrede i graana
rasipnitvo dravne administracije i brojnih Vladinih agencija
visoka korupcija
nestabilnost mirovinskog fonda;
slaba kupovna mo stanovnitva (mjerena bruto drutvenim proizvodom
po stanovniku koji iznosi 35% prosjeka bruto drutvenog proizvoda EUa), itd.
U takvim okolnostima, ekonomska kriza, i u svijetu, i u Srbiji, ogoljenije
pokazuje trajne dileme janusovskog lica socijalnog rada (Dominelli, 2009.: 11):
tei li socijalni rad tei statusu quo ili drutvenoj promjeni; zadovoljava li potrebe
marginalnih i depriviranih ili potrebe funkcioniranja drutvenog poretka; je li
usmjeren na razvoj i bogaenje ljudskih potreba ili socijalnu kontrolu; zadovoljava li
vie svojim djelovanjem interese monih (koji osiguravaju financiranje djelatnosti)
ili potreba nemonih (iji su interesi esto suprotstavljeni interesima vladajuih
grupa); kontrolirati ili osnaiti korisnike, itd.

KLJUNI TEORIJSKI TRENDOVI U PRAKSI SOCIJALNOG

RADA U SRBIJI
Aktualna praksa socijalnog rada u Srbiji kree se izmeu dvaju paradigmatskih/
teorijskih trendova: tradicionalnog pozitivizma i postmodernog konstruktivizma.
Izmeu ovih globalnih trendova, u praksi je primjetan i utjecaj eko-sustavskih
teorija, na to e se posebno ukazati u dijelu u kojem se govori o odnosu profesije
socijalnog rada i drave, te o obrazovanju za socijalni rad.

98

lanci

A. Jugovi, M. Brki: Socijalni rad u Srbiji u kontekstu ekonomske krize...

Socijalni rad u globalnim okvirima, pa i u Srbiji, nastaje u socijalno-medicinskom

i pozitivistiko-filantropskom duhu kao odgovor na posljedice irenja socijalnih
problema i potreba drave za ouvanjem drutvene stabilnosti. Utemeljuje se
kao sofisticirano sredstvo za lijeenje bolesti drutva i kao praksa znanstvene
filantropije temeljena na principima efektivnosti, efikasnosti i milosra (Austin,
1997.). Iako je ova veza u literaturi socijalnog rada oznaena kao tradicionalna ili
konvencionalna, trebalo bi razumjeti da ocjena vrijednosti ili aktualnosti nekih
teorijskih doprinosa nije nuno usmjerena samo na to da se ocijeni vrijede li te
teorije jo uvijek. Ponekad bi bilo dobro zapitati se i to to bi nam te teorije mogle
rei o naem aktualnom trenutku, o znanju kojim raspolaemo i vjetinama kojima
vladamo (Kneevi, 2009.: 5-6).
S druge strane, postmoderni konstruktivizam otvara zahtjev teoriji i
praksi socijalnog rada da preispita i redefinira svoja poetna polazita. Odnos
izmeu pozitivizma i konstruktivizma u socijalnom radu ima obiljeja teorijskih,
epistemolokih, metodskih i ideolokih rivalstava, ali i nekih zajednikih uinaka u
praksi. Zato e se prvo prikazati opi teorijski karakter pozitivizma i konstruktivizma
u socijalnom radu, a onda ukazati na razvoj i iskustva susreta ovih dviju idejnih
osnova socijalnog rada u Srbiji.

Bitna obiljeja utjecaja pozitivizma na socijalni rad

Posljedice utjecaja pozitivizma na socijalni rad proizlaze iz epistemolokog i
metodolokog stajalita da je svrha znanosti baviti se ouvanjem postojeeg reda
i poretka (Durkheim, 1972.). Polazei od pozitivistike ideje da su sve ustaljene,
tipine ili standardne forme drutvenog ivota izraz drutvene normalnosti
(Durkheim, 1999.), socijalni rad okree se ouvanju takvih drutvenih odnosa,
reagirajui na situacije odstupanja ili socijalno-moralne defektnosti (Milosavljevi,
1998.). Potreba za kontrolom pojedinaca potkrepljuje se antropolokim stavom da
je ljudska priroda, sui generis, sklona instinktivnom ili nesputanom ponaanju
(Durkheim, 1997., 1999.).
Za pozitivistiku sociologiju integracija, homogenost i drutvena suglasnost
bitne su vrijednosti, dok su promjene u osnovi nepoeljna stvar. Moralni i
vrijednosni konsenzus kao duhovna podloga stabilnosti drutva uvode, ne samo
u sociologiju, ve i u socijalni rad, pojmove poput normalan i nenormalan,
zdrav i patoloki (Milosavljevi, 2009.). Pozitivizam ljudska ponaanja stavlja
u okvire pojmova patoloki proces i bolest. Poput biologa koji moe nauiti
neto o normalnom funkcioniranju ljudskog tijela prouavanjem bolesti, tumai
ljudskih ponaanja mogu razumjeti normalnu drutvenu dinamiku tako to e se
pozabaviti drutvenim patologijama (Turner, 2006.). Iz ovakvih osnova proizlaze

lanci 99

Ljetopis socijalnog rada 2013., 20 (1) 91-112 str.

i ciljevi socijalnog rada, a to su: spreavanje bolesti, lijeenje, reintegracija,

tretman, a sve s zajednikim ciljem: zatititi drutvo od bolesnih pojedinaca
i grupa. Kategorijalni aparat socijalnog rada nastao pod ovim utjecajima proet
je medicinskom terminologijom (Jugovi, 2005.): asocijalnost, defektnost,
neprilagoenost, neintegriranost, neusklaenost, nereguliranost, nestabilnost,
neureenost, poremeaj ponaanja, poremeaj odnosa, poremeaj harmonije,
simptom. Socijalni radnici usmjereni su prema pronalaenju nedostataka, a ne
prema utvrivanju potencijala prisutnih na razini pojedinca, grupe ili zajednice, to
je doprinijelo promatranju korisnika kao pasivnih osoba, sposobnih za primanje
pomoi, a najee nesposobnih za mijenjanje vlastitog ivota (Brki i Jugovi,
2009.: 471).
Pozitivistiki jezik u socijalnom radu dominatno usmjerava socijalni rad
procjenjivanju s pozicije drutvenih normi i birokratskih procedura, a ne kroz
proces zajednikog razumijevanja na relaciji socijalni radnik korisnik kroz
partnerstvo i sudjelovanje. Poststrukturalistika pozicija je da je praksa socijalnog
rada diskurzivna i u njoj jezina znaenja i fluidnost identiteta imaju bitnu ulogu
u stvaranju konstrukata o aktualnoj materijalnoj stvarnosti korisnika (Fook, 2002.).
Socijalni rad tako djeluje u ime drutva, ali ne s pozicije procesa u kojem korisnici
definiraju sami sebe ili sudjeluju u svojim socijalnim svjetovima i suradniki sa
socijalnim radnikom stvaraju svoju socijalnu stvarnost (Parton i OByrne, 2000.).
Empiristiki usmjeren socijalni rad ljude i njihove probleme promatra iz
pozicije nezavisnog promatraa koji je osloboen vrijednosnog suda. Ponaanje
je ono to se vidi i nita vie. Ako su drutvene znanosti kao prirodne, onda se
bihevioristiko i drutveno znanje stjee neposrednim promatranjem i osjeajem.
Ne postoji realnost koja je iznad ili ispod realnosti koja se promatra. Pretpostavlja
se da uzroni odnosi postoje samo izmeu izraenih bihevioralnih i drutvenih
dogaaja (Howe, 1996.: 84). Za pozitiviste socijalna realnost je proizvod
objektivnih injenica koje vrijednosno slobodan istraiva moe precizno mjeriti i
upotrebljavati statistiku u testiranju uzronih (kauzalnih) teorija ili tvrdih injenica
u kvantitativnoj formi (Neuman, 2007.: 42). Uvoenjem u igru vrijednosti i znaenja
neke pojave ili ponaanja, ulazi se u podruje subjektivnog i subjektivizma, to
za pozitiviste znai u neznanstveno polje (Milosavljevi, 2009.). Prema Dominelli
(2009.), ovaj konvencionalni pogled socijalnog rada (eng. maintenance school)
polazi od toga da je cilj njegovog djelovanja unapreivanje individualnog
funkcioniranja ili prilagodba pojedinca u drutvu, pri emu je polazna osnova
neutralna profesionalna pozicija koja objektivno ispituje okruenje pojedinca.
Empirizam, pragmatizam, metodoloki objektivizam i aksioloki princip
razlikovanja injenica od vrijednosti najvanije su toke pozitivistikih utjecaja
na socijalni rad. Ipak, pozitivizam ovjekovom ponaanju prilazi deterministiki.

100

lanci

A. Jugovi, M. Brki: Socijalni rad u Srbiji u kontekstu ekonomske krize...

ovjeka se vidi kao bie koje je u potpunosti odreeno i oblikovano drutvom bez
mnogo osobne kreativnosti u drutvenoj akciji. Drutvo je za pozitiviste stvarnost
za sebe koja samo oblikuje ovjeka, a ne ovjek nju.
Pozitivizam je jasno temeljen na hegemoniji racionalnosti koja ima dva
elementa (Montao, 2012.): a) segmentaciju realnosti u autonomnim sferama kao
to su ekonomska, politika, socijalna, kulturna, b) separaciji izmeu znanja i akcije,
znanja i injenja, teorije i prakse. U tom duhu, socijalni rad sagledava klijente: ne
kroz cjelovitu ivotnu situaciju, ve kroz segmente ivota. Pozitivizam donosi
podijeljenost u socijalni rad idejom da je teorija jedno, a praksa neto drugo.
Razdvajajui znanje od akcije i prakse, pozitivizam unosi u socijalni rad jednu vrstu
politikog sljepila za stvarnost u kojoj ive korisnici. To je logina posljedica
naturalizacije socijalnog rada temeljenog na pozitivizmu koji se razvijao kao dio
socio-psiholokog polja u povijesnom kontekstu konsolidacije monopolistikog
kapitalizma (Montao, 2012.).
Zato se pozitivistikom pogledu moe prigovoriti da je ignorirao vanost
individualne subjektivnosti ovjeka i znaaj uloge ovjekove svijesti u uobliavanju
drutvenog svijeta (Jupp, 2006.: 230). Osnovni zadatak socijalnog radnika nije
samo prikupljati i analizirati podatke, postavljajui dijagnoze i prognoze, ve
ih koristiti za preuzimanje suodgovornosti u cilju planiranja, realizacije i izazivanja
promjena. Time se ostvaruje emancipatorska uloga socijalnog rada, kao profesije
usmjerene k promjeni status quo stanja, uvjeta i uzroka koje pojedince i drutvene
grupe ine izoliranim i nemonim da zadovolje potrebe i ostvare svoja prava (Brki
i Jugovi, 2010.).

Konstruktivizam i socijalni rad

Nasuprot pozitivizmu, prema konstruktivistikom pogledu, drutvena realnost
(pojave, ponaanja ljudi) uvijek je posredovana znaenjem. Individualno ivotno
iskustvo predstavlja socijalnu konstrukciju realnosti. Ako je realnost drutvena
konstrukcija, onda je zadatak znanstvenika razumjeti subjektivno iskustvo. Zato
su konstruktivisti posebno zainteresirani za ispitivanje kako ljudi subjektivno ili
iznutra doivljavaju sustav i institucije. Socijalni rad ne smije postati jedan od
mehanizama za odravanje drutvenog poretka. Tada se gubi njegova humanistika
misija. Socijalni radnik treba izbjegavati hegemonistika tumaenja stvarnosti, bilo
da su ona potekla iz znanosti, ideologije ili iz interesa drutvenih elita.
Konstruktivistiko gledite je da stvarnost u pluralistikom drutvu
predstavlja plod drutvene konstrukcije i dominirajuih shvaanja realnosti. Zato i
shvaanje predmeta socijalnog rada ponajvie ovisi o promjenljivom drutvenom i
kulturnom okruenju. Prema konstruktivistikoj perspektivi, socijalni rad treba imati

lanci 101

Ljetopis socijalnog rada 2013., 20 (1) 91-112 str.

sljedee ciljeve (Jugovi, 2009.): interpretaciju i rekonstrukciju stigmatizirajuih

drutvenih procesa i znaenja, razumijevanje subjektivnog svijeta korisnika i
njihovih ivotnih iskustava i definiranja stvarnosti, stvaranje boljeg razumijevanja
i kvalitetnije komunikacije izmeu sudionika naruene interakcije, pomo
korisnicima da prepoznaju, cijene i raspolau svojim iskustvom i potencijalima
(socijalni rad kao kreativna umjetnost), razvijanje odgovornosti korisnika za svoje
ponaanje, redefiniranje korisnikovih ivotnih problema i tekoa kroz ravnopravni
odnos.
Nasuprot pozitivistikom, konstruktivistiki socijalni rad usmjeren je na
naraciju i stvaranje svrsishodnog jezika razumijevanja izmeu socijalnog radnika
i korisnika kao dio procesa rjeavanja problema i stvaranja promjene, umjesto
na davanje informacija o uzrocima problema koji pridonose stvaranju ekspertne
procjene i provoenja unaprijed propisanog rjeenja. Korisnik je potaknut da ispria
priu svog problema, ukljuujui dosadanje pokuaje njegovog rjeavanja i na
taj nain ga eksternalizira. Tako se stvara prostor za nove perspektive suoavanja
i rjeavanja problema, za razvoj novog, zajedniki doivljenog razumijevanja te
prie iji dio postaje i profesionalni pomaga, odnosno socijalni radnik (Ajdukovi,
2008.: 401). Pomo se zajednikim snagama su-ostvaruje putem odnosa, u
okviru kojeg socijalni radnik i korisnik pronalaze nova rjeenja u postojeem
korisnikovom povijesnom, socijalnom i kulturnom kontekstu (Urbanc, 2007.: 180).
Pristup komuniciranja razumijevanja podrazumijeva zajedniko subjektivno
putovanje korisnika i socijalnog radnika, gdje je mnogo vanije kako se putovanje
odvija nego to je krajnji cilj putovanja. Socijalni radnik je netko tko na tom putu
omoguava iskazivanje ili izraavanje osjeaja, iskustava, strahova, problema; on je
netko tko slua, gleda i prihvaa; netko tko nudi vjeru i brigu. To je, prema Adamsu,
put ljubavi u socijalnom radu (Adams, 1985.).
Socijalni rad kroz osnaivanje korisnika polazi od ideja komuniciranja
razumijevanja, nepostojanja apsolutnog znanja (pozicija tzv. neznanja),
skepticizma i afirmativnog postmodernizma. Prema ovim idejama, socijalni radnik
ne moe i ne treba unaprijed znati kakav e biti ishod neke interakcije, ali treba u
partnerstvu s korisnikom biti stalno usmjeren na promjenu nepoeljne situacije,
odnosno promjenu interakcije pojedinac-okolina. Pozicija neznanja takoer trai
od socijalnog radnika da svakoj situaciji pristupa s potovanjem, uvaavajui
specifinosti i sloenosti koju ona nosi sa sobom (Ajdukovi, 2008.: 400).
Konstruktivisti odbijaju esencijalistiku i objektivistiku epistemologiju
koja naglaava da fenomeni imaju oiglednu i konzistentnu sutinu: da znanje
proizlazi iz objektivne istine, realnosti i univerzalnosti kako to vide pozitivisti.
Konstruktivistika perspektiva blia je politikom agnosticizmu: definicija
stvarnosti nije apsolutno jednaka realnosti. Kategorije, kao to su devijantan ili

102

lanci

A. Jugovi, M. Brki: Socijalni rad u Srbiji u kontekstu ekonomske krize...

siromaan, ne padaju u drutvo s neba, ve nastaju kao produkt definiranja

unutar drutveno-kulturnog konteksta (Good, 2000.). Iz tih razloga, neto moe
biti proglaeno socijalnim problemom samo ako je produkt procesa drutvene
konstrukcije. U tom kontekstu, Clarke postavlja pitanja: Je li postojanje ljudi bez
adekvatnih uvjeta za stanovanje ista stvar kao i socijalni problem beskunitva? Je
li postojanje ljudi bez adekvatnih sredstava za ivot isto to i postojanje socijalnog
problema siromatva? U odreenim drutvenim i povijesnim okolnostima
ove pojave mogu biti identificirane kao socijalni problemi. U nekim drugim
okolnostima, ove pojave smatraju se privatnim nesreama. Drugim rijeima, one
mogu biti smatrane normalnim ili prirodnim stanjima stvari. Problem socijalnih
problema je stvar drutvene definicije. (Clarke, 1987.: 6-7)
Slino Durkheimovoj ideji o normalnosti kao tipinoj/prosjenoj injenici
koja vrijedi za svako konkretno drutvo u njegovoj razvojnoj fazi (Durkheim, 1999.),
i konstruktivisti vjeruju da su socijalni problemi relativna pojava: u nekom vremenu
i u odreenom drutveno-kulturnom prostoru i prema odreenim ili tipinim
pokazateljima (spol, starost, narodnost, itd.) koji stvaraju realnost drutvenih
grupa. Socijalni problemi su tako vieni kao dio konstrukcije znaenja koja nastaje
u meuodnosu pojedinaca ili pojedinaca i drutvenih institucija.
Ideja da sami konstruiramo svoju stvarnost rezultira moguim odgovorom
da smo onda iskljuivo sami odgovorni i za svoje siromatvo, poput poruke
koja se moe uti u tranzicijskom neoliberalnom kapitalizmu: Uzeli ste kredit
za potronju pa ste sami ste krivi to ste loe konstruirali svoju situaciju i to ste
doli u duniko ropstvo i siromatvo. Promatrajui ovako socijalne probleme,
konstruktivisti ne posveuju panju strukturalnim faktorima nego samo
socijalnoj interakciji koja prema njima odreuje to je socijalni problem. Prema
J. Habermasu, ideje postmodernista su zato odraz neokonzervativnog miljenja
jer su postmodernisti zaslijepljeni idejama trine ekonomije i birokratske drave
koja omoguuje odravanje infrastrukture potrebne za ugroavanje drutvene
integracije i kolonizaciju sveta ivota (Habermas, 2009.). Konstruktivisti, zapravo,
vjeruju da odgovornost za individualnu ivotnu situaciju, ali i za ivotnu promjenu,
lei u pojedincu, to ima snane implikacije na socijalni rad.
Je li za socijalni rad dovoljno krenuti od postmoderne ideje klijenta kao
strunjaka gdje se socijalni rad nudi kroz razne i brojne psiholoke i terapijske
koncepte onima kojima su dostupne institucije ili onima koji na slobodnom tritu
to mogu platiti? Ideoloke posljedice konstruktivizma su: smanjivanje socijalnih
izdataka koje dovodi do toga da je socijalni rad vie usmjeren na sustav unutar kojeg
se odvijaju procesi socijalne pomoi nego na postupke, vie slui sustavu upravljanja
nego korisnicima usluga, tehnokratski je i simplicistiki, a ne holistiki u svojoj
orijentaciji te pokretan imperativima ekonomske racionalnosti (Fook, 2002.: 149).

lanci 103

Ljetopis socijalnog rada 2013., 20 (1) 91-112 str.

Konstruktivistike, kao i pozitivistike, ideje pokazuju odreene slabosti. Tako,

konstruktivistika gledita ne nude objanjenje znaaja nastanaka i socijalnih
implikacija ekonomske krize: zaboravljaju se globalne raspodjele drutvene moi
u vrhovima sustava, drutvene proturjenosti izraene u socijalno-ekonomskim
podjelama i slojno-klasne strukture drutva. Ova perspektiva vie uzima u obzir
socijalno-psiholoke i intimne probleme, nego to polazi od razumijevanja
temeljne materijalne stvarnosti korisnika. Time se zamagljuju socijalni problemi, a
socijalni rad usmjerava se k srednjim, a manje k niim drutvenim slojevima. Iz tih
razloga, socijalni rad vie nego ikada u uvjetima krize treba uzeti u obzir i pristupe
koji ulaze u trag uzrocima osobnih problema razumijevajui socijalno-ekonomske
strukture drutva.

Susret pozitivizma i konstruktivizma u socijalnom radu u

Srbiji
Dugi niz godina socijalni rad u Srbiji bio je pod dominantnim utjecajem
pozitivistikih pristupa. Tome je doprinijela i ideologija socijalizma, kao idealnog
drutva, podlonog mikro reformiranju. Zato je sve one koji ne doprinose
njegovom funkcioniranju trebalo izlijeiti, resocijalizirati, a ukoliko rezultati
nisu zadovoljavajui, smjestiti ih u odgovarajue institucije. Zbog toga, sve do
2000. godine u Srbiji je dominirao medicinski model, primat rezidencijalnih nad
ostalim uslugama. Socijalni radnici zauzimali su poziciju vrijednosno neutralnih
profesionalaca, iji je osnovni zadatak dijagnosticirati problem, propisati dostupne
mjere i recepte. Participacija korisnika uglavnom je svedena na minimum i
mahom se odnosila na davanje odgovora na postavljena pitanja. Odgovornost
nije bila podijeljena izmeu socijalnih radnika i korisnika: odgovornost je bila na
dravi. Taj koncept omoguavao je da socijalnim radnicima u cilju resocijalizacije
budu dostupni razliiti programi zapoljavanja privremeno iskljuenih s trita
rada, prije svega mladih bez roditeljske skrbi i s problemima u ponaanju. Koncept
dravne brige o ovjeku razvijao je razliite mehanizme re(socijalizacije) i
uklanjanja nefunkcionalnih.
Od 2000. godine, s politikim promjenama, javlja se i nova ideologija.
Odgovornost za kvalitetu vlastitog ivota, trite kao osnovni drutveni
regulator, ideje civilnog drutva, nalaze svoje mjesto i u podruju socijalnog rada.
Konstruktivistike ideje postaju primarne. Naputa se medicinska terminologija,
inzistira se na suodgovornosti socijalnih radnika i korisnika, naputanju principa
vrijednosne neutralnosti, pluralitetu usluga, djelovanju trinih zakona i u socijalnoj
zatiti. Dok je pozitivizam probleme traio u patologiji, konstruktivizam ih nalazi u

104

lanci

A. Jugovi, M. Brki: Socijalni rad u Srbiji u kontekstu ekonomske krize...

nedovoljno iskoritenim snagama i potencijalima, zbog ega korisnici nisu preuzeli

odgovornost za kvalitetu vlastitog ivota.
Iako su konstruktivistika polazita mahom sadrana u normativnim aktima,
znaajniji prijelaz iz jednog u drugi teorijski diskurs nije uinjen. Za to postoji
vie razloga. Pristupi utemeljeni na medicinskom modelu, na dijagnosticiranju
problema i ogranienjima jo su uvijek u velikoj mjeri prisutni u praksi socijalnog
radnika. Normama nije mogue preko noi promijeniti dugogodinju praksu.
Snage i potencijali na razliitim razinama jo uvijek su nedovoljno vidljivi,
mogunosti participacije i odgovornosti korisnika jo uvijek se u znaajnoj mjeri
negiraju, zbog ukorijenjenih stereotipa, predrasuda, nasljea prethodnog naina
rada. Pri tome treba ukazati i na jednu potencijalnu opasnost. Ukoliko se itav
koncept temelji na traganju za neiskoritenim snagama, postoji rizik da se ovaj
pristup vulgarizira. Onda bi svi problemi i nezadovoljene potrebe bili posljedica
neiskoritenih potencijala, kao to je to nekada bila patologija pojedinaca. ovjeka
treba promatrati u ukupnosti snaga i ogranienja, utjecaja osobnih i drutvenih
faktora, koji svi zajedno, nekada vie, nekada manje, utjeu na prirodu i intenzitet
nezadovoljenih potreba.
Izuzimajui privatne domove za stare i djelovanje jednog broja nevladinih
organizacija, pluralitet usluga nije u potpunosti zaivio. One se i dalje uglavnom
pruaju preko javnog sektora. Razlozi se pronalaze u izostanku odgovarajuih
standarda, neprofitabilnosti socijalne zatite sa stajalita privatnog sektora,
usmjerenosti organizacija civilnog drutva vie prema kritikama javnih politika,
nego k pruanju socijalnih usluga. Ekonomska kriza, koju prati konstantni
budetski deficit, doprinosi ovakvoj situaciji. Ono to je zajedniko za sadanje i
prolo razdoblje jest snaan utjecaj drave na sadraj i djelatnost socijalnog rada.
Ova konstanta se ne mijenja, bilo da je rije o pozitivistikom ili konstruktivistikom
diskursu. U uvjetima ekonomske krize taj se utjecaj, ini se, jo dodatno poveava.

ODNOS DRAVE I PROFESIJE SOCIJALNOG RADA: PRIMJERI

I ISKUSTVA SRBIJE
Aktualna globalna ekonomska, socijalna i vrijednosna kriza dodatni je izazov
za socijalni rad koji je pod viestrukim pritiscima, prije svega: irenja socijalnih
problema (posebno siromatva i nezaposlenosti), suavanja materijalnih sredstava
za njegovo djelovanje i fokusiranja na kontrolne i filantropsko-pomaue uloge. U
Srbiji je, kao i u drugim tranzicijskim dravama regije, primjetan trend da se unutar
izraenih postmodernistikih naela socijalnog rada dogaaju pozitivistikobirokratski zahtjevi i zahtjevi socijalne kontrole. Na primjer, od centara za socijalni
rad u Srbiji trai se da uz policiju, imaju ulogu kontrolora osuenika za seksualne

lanci 105

Ljetopis socijalnog rada 2013., 20 (1) 91-112 str.

prekraje u formi savjetodavno-preventivnog rada (to je definirano u Prijedlogu

zakona o posebnim mjerama za spreavanje vrenja krivinih djela protiv spolne
slobode prema maloljetnim osobama koje je usvojila Vlada u travnju 2012. godine).
Problem je to postojei obujam poslova nadilazi realne radne mogunosti
zaposlenih u centrima za socijalni rad, ali i u nedostatku dodatnih specifinih
edukacija potrebnih za ove aktivnosti. Oigledno je da se drava u ekonomskoj
krizi ne odrie populistike politike kontrole devijantnih, pri emu taj posao ne
eli posebno financirati.
Slian je sluaj i sa zahtjevima Gradske uprave da centri za socijalni rad u
Beogradu obavljaju poslove administrativnog davanja potvrda za oslobaanje
korisnika materijalne pomoi od plaanja dijela cijene komunalnih usluga, za to
takoer nisu predviena dodatna sredstva za zaposlene, niti je ova vrsta posla
primjerena fakultetski obrazovanim strunjacima. Takva situacija dovela je do
viemjesenog trajka zaposlenih. Ovi primjeri pokazuju da pozitivistiki socijalni
rad u ekonomskoj krizi odgovara nosiocima politike moi koji ele efikasan,
administrativan i u isto vrijeme jeftin sustav socijalne zatite.
Donoenjem Pravilnika o organizaciji, normativima i standardima u centrima
za socijalni rad, naputen je dugogodinji kategorijalno-timski pristup u radu,
temeljen na medicinskom modelu (socijalnoj anamnezi i dijagnozi), koji je u praksi
najee predstavljan kroz pojedinane izvjetaje strunjaka razliitih profila
(socijalni radnik, pedagog, psiholog). Voenje sluaja (eng. case management)
danas je dominantna metoda koja se temelji na eko-sustavskom modelu socijalnog
rada. Dokumentacija o korisniku koja je vaila od 1974. godine zamijenjena je
novom. Umjesto socijalne dijagnoze, anamneze i plana tretmana, postoje razliite
vrste:
1) procjena (prijemna, poetna, usmjerena)
2) planovi (poetni plan, plan usluga i mjera za obitelj s planom samostalnosti
za dijete, plan usluga i mjera za odraslog ili starijeg korisnika, plan za samostalni
ivot, odnosno emancipaciju mlade osobe).
Inzistira se na utvrivanju snaga korisnika i okruenja, na njihovoj participaciji u
svim procesima strunog rada, na osobnoj i profesionalnoj odgovornosti. Iako se o
dometima i ogranienjima nove organizacije jo uvijek ne moe pouzdano govoriti,
mogue je napraviti prve procjene. Pozitivno je to je poveana samostalnost
i odgovornost strunih radnika, to se dosjei ne gube izmeu timova, to
odreeni struni radnik ima potpuni uvid u potrebe i probleme korisnika. Ono to
je problem jest to to je administracija poveana samom injenicom da postoji vie
procjena i planova. Takoer, ono to je i do nove organizacije bilo vidljivo, sada je
postalo potpuno jasno. Naime, timovi su omoguavali da se pojedinci sakrivaju
unutar njih. U veini sluajeva, odreene osobe su nosile tim. Sada kada postoji

106

lanci

A. Jugovi, M. Brki: Socijalni rad u Srbiji u kontekstu ekonomske krize...

individualni rad na sluaju, (ne)strunost pojedinaca postala je vidljivija. Posljedica

toga je da su kvalitetniji radnici jo vie optereeni zahtjevnijim sluajevima.
Nova organizacija uz ekonomsku krizu koja uvjetuje poveanje broja korisnika
otkrila je jo jednu injenicu. U centrima za socijalni rad u Srbiji nedostaje 130
strunih radnika. Ovaj podatak treba uzeti uvjetno jer se vezuje samo za indikator
broja stanovnika. Ukoliko bi se uveli i novi, kao to su broj korisnika i pruenih
usluga, nesumnjivo je da bi broj bio znatno vei. Dodatni problem predstavlja to je
osniva centra za socijalni rad lokalna samouprava, a glavni financijer ministarstvo,
koje i financira voditelje sluaja.
U praksi, lokalna samouprava kao osniva prenosi na centre za socijalni rad
razliite administrativne poslove (donoenje rjeenja o subvencijama za elektrinu
energiju, komunalije, za korisnike narodnih kuhinja, stipendije za siromane uenike,
i niz drugih). Problem je to u veini sluajeva ne financira zaposlene za ove poslove.
Imajui sve ovo u vidu, oigledno je da se centri za socijalni rad u uvjetima novog
pravilnika, nedostatka strunog osoblja, dvostruke nadlenosti (dravne i lokalne
administracije), konstantnim nedostatkom financijskih sredstava, teko mogu
adekvatno suoavati s posljedicama ekonomske krize. Ovo nije teorijsko pitanje, u
smislu koji koncept dominira, ve prvenstveno praktino! Mogu li slube socijalne
zatite s novim zahtjevima koji se pred njih postavljaju, nedostatkom prostornih i
strunih kapaciteta funkcionirati na eljeni nain? Ukoliko se ne osiguraju sredstva
za tzv. kadrovsko osnaivanje centara za socijalni rad, ne uspostavi jedinstven
sustav nadlenosti i odgovornosti, ove slube postepeno e se uruavati i postajati
sve vie administrativne, a manje strune.
Kada ciljeve i uloge (a samim time i metode) socijalnog rada bitno usmjerava
normativno-pravni okvir, onda su institucije pozicionirane tako da se bave
iskljuivo posljedicama socijalnih problema. Ako se odreene grupe korisnika (npr.
siromani ili devijantni) smatraju pokazateljima moralne krize drutva i njegove
nesposobnosti da ih uini funkcionalnim, socijalni rad postaje forma znanstvenog
milosra koja razvija metode korekcije onih koji su nedovoljno funkcionalni.
Primjer ove konstatacije su domovi za smjetaj korisnika. Kao i u drugim drava
regije bive Jugoslavije, i u Srbiji je dominirao koncept rezidencijalnog smjetaja.
Na to je utjecalo vie razloga. Jedan je ideoloki koncept o dravi koja rjeava sve
socijalne probleme. Drugi je temeljen na klasinom pozitivistikom konceptu o
(ne)funkcionalnom pojedincu koji ne doprinosi ouvanju i razvoju drutva, zbog
ega ga treba izolirati. Trei se moe traiti u nerazvijenosti usluga u zajednici.
Reforma sustava socijalne zatite, zapoeta 2002. godine, kao osnovne ciljeve isticala je razvoj usluga zajednici i deinstitucionalizaciju, posebno u odnosu na
osobe s invaliditetom. Usluge u zajednici predstavljaju podrku obitelji, preveniraju institucionalizaciju korisnika, stvaraju uvjete za integraciju, i po mnogim poka-

lanci 107

Ljetopis socijalnog rada 2013., 20 (1) 91-112 str.

zateljima su jeftinije od usluga smjetaja. U socijalistikom razdoblju ove usluge

nisu bile razvijene zbog nezainteresiranosti lokalnih samouprava kao financijera i
dominantne zastupljenosti rezidencijalnog smjetaja. Posljednjih godina dolazi do
njihovog intenzivnijeg razvoja, posebno pomoi u kui i dnevnih boravaka za osobe s intelektualnim tekoama. Ipak, odrivost ovih usluga konstantno se dovodi u
pitanje. Razlozi se pronalaze u ogranienim financijskim sredstvima kojima opine
raspolau i nedovoljnom razumijevanju znaaja usluga u zajednici od lokalnih vlasti. Zato u ekonomskoj krizi, populistiki oblici pomoi izraeni u jednokratnim
materijalnim davanjima koje trenutno gase poar, dobivaju prednost u odnosu
na razvoj usluga.
Posebno je nepovoljan poloaj osoba s invaliditetom. Usluge u zajednici
nedovoljno su razvijene i postoji problem njihove odrivosti. Istovremeno, na listi
ekanja za smjetaj u odgovarajue domove u 2010. godini bilo je 390 odraslih i
511 starijih osoba s invaliditetom (Republiki zavod za socijalnu zatitu, 2011.). Ovaj
podatak je u suprotnosti s isticanim principima deinstitucionalizacije i integracije
korisnika u zajednicu. Da bi se ovi ciljevi u praksi ostvarili, potrebno je razvijati
usluge stanovanja uz podrku i specijalizirano hraniteljstvo.
Dakle, i pored toga to u stratekim pravcima prevladavaju postmodernistike
ideje, konzervativni diskurs o izdvajanju nefunkcionalnih u praksi je jo uvijek
prisutan. Ekonomska kriza moe doprinijeti njegovom jaanju, zbog injenice da
su budeti, posebno manjih opina ispranjeni, a da se na dravnoj razini uvijek
moe nai novac za razvoj usluga koje su u njegovoj nadlenosti, u ovom sluaju
rezidencijalnog smjetaja. Oit je i trend da se dio sustava socijalne zatite sve vie
premjeta, kao dio pluralizacije usluga, u privatni sektor za plateno sposobne
pojedince i obitelji, za to su najbolji primjeri domovi za stare i usluge savjetodavnopsihoterapijskog tipa.
Iako se dravna politika formalno zalae za veu razinu decentralizacije,
fleksibilnosti, samostalnosti i odgovornosti pruatelja usluga, u Srbiji je trenutno
u tijeku proces normativizacije socijalne zatite. Planirano je da se u razdoblju
2011.-2012. godine usvoji preko dvadeset podzakonskih akata kojima e biti
regulirana cjelokupna organizacijska osnova i sve faze i oblici strunih postupaka.
Nesporno je da se osnovni standardi usluga kao mjera kvalitete moraju postaviti.
Meutim, diskutabilno je treba li regulativa biti u toj mjeri usitnjena da zadire i
u razine procedura kao konkretnih mehanizama za dostizanje standarda. Na taj se
nain uspostavlja jedna nova centralizacija, koja se ne vezuje samo za financiranje,
ve i za cjelokupan proces pruanja usluga. Tenja da se sve normira, pa ak i
osnovni principi socijalnog rada kao to su participacija, odgovornost, partnerstvo,
moe predstavljati put u neki novi paternalizam.
Poseban problem u odnosu socijalnog rada i drave otvara se i preko pitanja

108

lanci

A. Jugovi, M. Brki: Socijalni rad u Srbiji u kontekstu ekonomske krize...

pluraliteta usluga i odnosa vladinog i nevladinog sektora. Ideja o ravnopravnom

sudjelovanju razliitih sektora (javnog, privatnog, neprofitnog) sama po sebi nije
sporna jer moe doprinijeti boljoj kvaliteti i ostvarivanju proklamiranog prava na
izbor usluge. Ono to moe biti sporno su pojedini razlozi kojima se ovi zahtjevi sve
ee opravdavaju. U kritikama socijalnog rada u dravnom sektoru, stavovima
da je vie usmjeren na zatitu interesa monih drutvenih grupa, zbog ega nije
u mogunosti autentino zastupati interese korisnika, opravdavaju se ovi zahtjevi
(Wertheimer, 1998.; Brooke, 2002.). Kao rjeenje nudi se tzv. nezavisno zastupanje
koje se moe osigurati jedino unutar neprofitnih organizacija. Pritom se zaboravlja
da i neprofitne organizacije ovise o financijeru, te da i one mogu doi u konflikt
interesa (Brki, 2010.). Javlja se dilema o nezavisnom socijalnom radu i nezavisnom
zastupanju. Sve aktivnosti ovisne su o interesima korisnika i potencijala na
razliitim razinama. Ideje o prebacivanju osnovnih socijalnih funkcija drave na
neformalni i neprofitni sektor doivjele su poraz u epohi reganizma i taerizma.
Snanija intervencionistika politika drave naroito je neophodna u uvjetima
drutvene krize jer je nerealno oekivati da oni koji su njenim posljedicama
najvie pogoeni preuzmu i najveu odgovornost za njeno prevladavanje. ini
se da e u socijalnoj zatiti uvijek postojati potreba da drava preko svojih slubi
neposredno titi interese najugroenijih drutvenih grupa, jasno definirajui tko,
kako i pod kojim uvjetima koristi usluge sustava. S druge strane, pluralitet usluga
moe osigurati veu efikasnost i ekonominost, ali samo pod uvjetom da za sve
potencijalne pruatelje usluga vae isti uvjeti, odnosno standardi koji se moraju
ispuniti. Na taj se nain spreavaju eventualne manipulacije, tite se interesi
najugroenijih, jasno se definiraju kriteriji za koritenje usluge i zahtjevi pod kojima
se ona prua.
I konano, u analizi odnosa socijalnog rada i drave u Srbiji treba primijetiti da
politiki i iri drutveni utjecaj udruenja socijalnih radnika gotovo da i ne postoji.
To utjee na to da se socijalni radnici, kao i njihovi korisnici, uglavnom nalaze u
pasivnoj poziciji, s nedovoljnim utjecajem na sustavna reenja u podruju socijalne
zatite. Razlozi ovakvog stanja pronalaze se u neorganiziranosti, djelovanju na
osnovi delegatskog principa prema kome je bitnija regionalna zastupljenost
od kvaliteta onih koji se angairaju ili nesposobnosti udruenja da se nametne
kao legitimni zastupnik interesa socijalnih radnika. Zakonom o socijalnoj
zatiti predvieno je osnivanje Komore socijalne zatite, koja e imati znaajne
ingerencije u licenciranju profesionalaca i njihovoj kontinuiranoj edukaciji. U tijeku
2012. godine izabrat e se lanovi skuptine, prema kriterijima koji u prvi plan
istiu strunost, znanja i vjetine. Ukoliko se izbor lanova izvri na ovaj nain, u
narednom razdoblju moe se oekivati znaajni utjecaj profesionalnih udruenja
na politiku socijalne zatite i odluke drave.

lanci 109

Ljetopis socijalnog rada 2013., 20 (1) 91-112 str.

NEKA OBILJEJA OBRAZOVANJA ZA SOCIJALNI RAD U

SRBIJI U AKTUALNOM VREMENU
Medicinsko-pozitivistiki model, uz psihologizaciju socijalnog rada, dugo je
dominirao u obrazovanju socijalnih radnika u Srbiji. Obrazovanje za socijalni rad
uvijek je bilo i velikim dijelom refleksija ideolokih i politikih utjecaja. Usmjerenost
k ogranienjima, patologiji, karakteristikama osobnosti, uvjetovao je da budui
socijalni radnici vie ue o savjetodavno-terapeutskim intervencijama, a manje
o razvijanju i jaanju primarnih i sekundarnih mrea, razvoju nedostajuih usluga,
utjecajima na politiku socijalne zatite, itd. Na primjer, u strukturi kolegija na
Fakultetu politikih znanosti Smjeru za socijalnu politiku i socijalni rad u Beogradu
i dalje znaajno sudjeluju (oko 35%) tzv. opeobrazovni predmeti (sociologija,
jezici i razliite politoloke discipline). Ako se na ovaj postotak doda i udio kolegija
iz socijalne politike (oko 30%), za socijalni rad preostaje oko 1/3 svih nastavnih
disciplina (Komisija za akreditaciju i proveru kvaliteta, 2009.). U osnovi, dominiraju
politoloko-normativna polazita, to znai da dominiraju pozitivistiki pristupi. Iz
tog razloga i ne udi to se u internoj anketi provedenoj 2010. godine oko 70%
studenata zavrne godine i 80% studenata na masteru izjasnilo da ih fakultet
uope ili samo djelomino osposobljava za samostalan rad. Naravno, drutvena
pluralizacija i demokratizacija, kao i politike i ekonomske reforme, neminovno
su dovele do irenja idejnih osnova socijalnog rada, prije svega kroz uvoenje
sustavskih i postmodernistikih teorija u praksu. Naroito je otvorenost srpskog
drutva prema demokratskim promjenama (2000. godine) i meunarodnim
tokovima utjecala na poveanu komunikaciju nastavnika sa strunim krugovima u
svijetu i tenju da se nastavni planovi i programi usklauju s globalnim standardima
u obrazovanju socijalnih radnika. U tom smislu, definiraju se ciljevi i ishodi kolegija
te se poveava zastupljenost praktinih oblika nastave.
U tranzicijskom razdoblju prisutni su razliiti utjecaji na relacijama obrazovanje drutvena ideologija reforme profesija. U ovom interaktivnom i meuzavisnom procesu, poseban izazov predstavlja i primjena bolonjskog procesa. Sustav
bodovanja, kontinuiranog uenja, razvijanja praktinih vjetina i mjerljivih ishoda
obrazovnog procesa, uglavnom je samo formalno zaivio. Nedovoljna usklaenost
nastavnih planova i programa s obujmom literature, brojem sati, uz zahtjeve za
ispunjenjem predviene prolaznosti, doprinosi da se uglavnom inzistira na minimalnoj reprodukciji gradiva, pri emu se zanemaruju praktine komponente u
obrazovanju socijalnih radnika. To doprinosi tome da diplomirani studenti socijalnog rada nisu u dovoljnoj mjeri osposobljeni za neposredan rad s korisnicima. ini
se da su im teorijska znanja znaajno vea od praktinih.

110

lanci

A. Jugovi, M. Brki: Socijalni rad u Srbiji u kontekstu ekonomske krize...

TEORIJSKO-PRAKTINI ODGOVOR NA EKONOMSKU KRIZU:

PREMA NOVIM PERSPEKTIVAMA
U okolnostima ekonomske krize, s jedne strane, govori se o neophodnosti
vee drutvene solidarnosti, ravnomjernije distribucije resursa, dok se s druge
strane revitaliziraju neoliberalni koncepti koji prenaglaavaju znaaj trita i
samo-odgovornosti za kvalitetu vlastitog ivota, to sa svoje strane doprinosi
tendencijama za redukciju budetskih rashoda, posebno u financiranju socijalnih
usluga. U takvim okolnostima, pristupi temeljeni na zastupanju i osnaivanju
posebno dobivaju na znaaju. Ekonomska kriza doprinosi stvaranju jo veeg jaza
izmeu normativnog i praktinog, izostanku razvojnih koncepata, utemeljenju
znanstvene bespomonosti, zbog ega zastupanje i osnaivanje postaju osnovni
mehanizmi za promociju socijalne pravde i aktivne participacije.
Ideje o zastupanju interesa nemonih i marginaliziranih datiraju iz vremena
kada je socijalni rad poivao na volonterskoj osnovi, i prije nego to je uspostavljen
sustav formalnog obrazovanja. S vremenom, zastupanje postaje etika obaveza
socijalnih radnika (NASW, 1969.), a pojedini autori u njemu pronalaze kljune
razlike izmeu socijalnog rada i ostalih pomauih profesija (Sosin i Caulum,
1983.; Kaminski i Walmsley, 1995.). Socijalni radnici svakodnevno su angairani u
pokuajima da se ostvare najbolji interesi korisnika, da se donesu odgovarajue
odluke i osiguraju usluge na razliitim razinama koje najadekvatnije odgovaraju
njihovim potrebama. Zastupanje ne treba shvatiti kao formu paternalizma, ve
kao proces koji ima za cilj aktivirati potencijale korisnika, kako bi u krajnjoj instanci
postali sposobni samostalno zastupati vlastite interese (Brki, 2010.: 22).
Aktivnosti zastupnika usmjerene su i na zakonodavce da izmijene ili donesu
propise kojima se poboljavaju ivotni uvjeti marginaliziranih drutvenih grupa,
odnosno poboljavaju uvjeti rada profesionalaca u socijalnim slubama. Iako
zastupanje ima dugu tradiciju, socijalni radnici nedovoljno ga koriste i iskazuju
odreene vrste otpora, koji proizlaze iz:
nedovoljnih znanja o zakonodavnim procesima
otpora prema politikim aktivnostima
nestrpljenja izazvanog duinom vremena da se ostvare odreene promjene
preokupacije klinikim pristupima
nedostatka edukativnih sadraja u profesionalnom osposobljavanju socijalnih radnika (Scheinder i Loster, 2001.).
Ekonomska kriza dodatno poveava jaz izmeu monih i nemonih.
Monopol nad moi osigurava se putem obrazovnih, pravosudnih, zdravstvenih,
socijalnih slubi, koje svojom politikom pruanja pomoi etiketiraju pojedince

lanci 111

Ljetopis socijalnog rada 2013., 20 (1) 91-112 str.

i itave drutvene grupe, drei ih u pasivnoj poziciji, odnosno u nemogunosti

da upravljaju vlastitim emocijama, vjetinama, znanjem i materijalnim izvorima
(Solomon, 1985.: 247). Tome mogu doprinijeti i socijalni radnici koji svojim
paternalistiko-zatitarskim pristupom odravaju sebe, ali i korisnike u uvjerenju
da su slabi, nesposobni, ovisni o tuoj pomoi, to doprinosi razvijanju koncepta
znanstvene bespomonosti.
Suprotno od ovoga, perspektive osnaivanja polaze od drugaijih pozicija.
Prepoznavanje vlastitih snaga, svijest o uzrocima koji su ih doveli u neravnopravan
poloaj, razvijanje odgovornosti i sublimiranje kolektivne snage, vide se kao
osnovni ciljevi osnaivanja. Oni se ostvaruju na razini osjeaja, ideja i akcija,
odnosno na: 1. redukciji utjecaja osobnih iskustava koja su doprinijela nastanku
korisnikovog osjeaja bespomonosti, 2. uspostavljanju osjeaja samopotovanja,
3. poticanju djelatne komponente linosti i izraavanju tenje za promjenom
(Dalrymple i Burke, 1995.).
Samo korisnici svjesni svojih potencijala i odgovornosti, spremni poduzeti
osobne i kolektivne akcije u cilju promjene svoga poloaja, mogu izai iz zaaranog
kruga pasivnosti i paternalizma. U tome im trebaju pomoi socijalni radnici, koji
su napustili pozicije vrijednosne neutralnosti, kao partneri u izazivanju promjena
na razliitim razinama. Tako osnaivanje postaje jedan od odgovora na krizu jer u
njegovoj osnovi lee kljune vrijednosti i smisao misije socijalnog rada: socijalna
pravda, briga za ranjive populacije i proaktivan pristup.
I konano, ekonomska kriza je trenutak izazova i za pitanje politizacije
profesionalne prakse socijalnih radnika, koja ne znai poistovjeivanje socijalnog
rada sa politikim partijama, nego predstavlja (Montao, 2012.): a) razumijevanje
kontradikcije globalnih interesa u drutvu, b) razumijevanje potencijalno razliitih
interesa korisnika i institucija, c) sposobnost socijalnih radnika da uspostave veze
izmeu mikrorealnosti, gdje kao profesionalci interveniraju, i makrorealnosti
(socijalna struktura i dinamika) korisnika, d) voenje socijalne akcije prema
horizontu ljudske emancipacije: drutva bez eksploatacije, socijalne nejednakosti
i diskriminacije; drutva razvijene demokracije i socijalne pravde; drutva u kojem
se potuju graanska, politika, socijalna, ekonomska i radnika prava, kao i spolna
i rasna jednakost.

ZAKLJUAK
U radu je pokazano da etiri kljune sile utjeu na suvremeni socijalni rad u
Srbiji, a to su: drutveni kontekst, teorijske ideje, odnos drave i profesije i obrazovni
sustav. Moemo zakljuiti da drutveni kontekst i odnosi na relaciji drava-profesija
dominantno utjeu na karakter socijalnog rada u Srbiji. S druge strane, teorijske

112

lanci

A. Jugovi, M. Brki: Socijalni rad u Srbiji u kontekstu ekonomske krize...

ideje, obrazovni sustav i status profesije vie su oblikovani politikim, ekonomskim

i institucionalnim kontekstom, nego to profesija ima drutvenu mo da kljuno
odreuje svoj poloaj. Ipak, to ne znai da teorijski pristupi ili neke paradigmatske
ideje nemaju utjecaj na politike i reformske tokove. Naravno, borba izmeu
etiri sile koje odreuju socijalni rad je stalni, meuzavisni proces.
No, kljuno je istaknuti da je jednostrano gledanje na socijalni rad kao profesiju
koju iskljuivo definira drava jer je on socijalno konstruirana djelatnost koja se
moe razumjeti tek u socijalnom i kulturnom kontekstu sudionika (Kneevi, 2003.).
Predmetno-ciljna pragmatinost i utilitarnost socijalnog rada ne doprinose a prirori
njegovoj humanistikoj misiji. Njegovo vrijednosno i humanistiko obiljeje mnogo
vie ovisi o tome kojim ciljevima, ulogama i metodama se koristi. Sve ovo posebno
dolazi do znaaja u ekonomskoj i socijalnoj krizi koja e gurati socijalni rad prema
suavanju svojih uloga i tekoi ostvarivanja temeljnih vrijednosti poput socijalne
pravde, socijalnog blagostanja, razvoja ljudskih potreba i promocije socijalnih
promjena. Ekonomska kriza doprinosi slabljenju razvojnih koncepata u socijalnom
radu i pojaavanju osjeaja otuenosti i fatalizma kod mnogih korisnika.
Zbog toga, suvremeni socijalni rad u Srbiji u vremenu aktualne socijalne,
ekonomske (i vrijednosne) krize treba posebno obratiti panju na humanistike
ideje kritike teorije koje pripadaju antidiskriminacijskim i antipotinjavajuim
perspektivama. Ove perspektive moraju biti integrirane u razumijevanje: realne
materijalne stvarnosti korisnika, naina distribucije drutvenih resursa i globalnih
drutvenih struktura unutar kojih djeluje socijalni rad. Zastupanje, osnaivanje i
emancipatorski pristup kljuni su naini za ostvarivanje humanistikih vrijednosti
socijalnog rada. I konano, treba konstatirati da profesiju socijalnog rada i u Srbiji,
kao i u svakom drutvu, ne odreuju samo obrazovni utjecaji, socijalne okolnosti,
drutvene strukture i resursi, korisnici, institucionalne postavke prakse, nego je
odreuju i sami socijalni radnici svojom profesionalnom strau, vjerom, snagom i
organiziranou.

LITERATURA
1.
2.
3.

Adams, R. (1985). Truth and love in intermediate treatment. British Journal of

Social Work, 15 (4), 391-401.
Ajdukovi, M. (2008). Socijalni problemi, socijalni rizici i suvremeni socijalni
rad. Revija za socijalnu politiku, 15 (3), 395-414.
Austin, M. D. (1997). The profession of social work in the second century. In:
Reisch, M. & Gambrill, E. (eds.), Social work in the 21st Century. Thousands
Oaks, California, London, New Delhi: Pine Forge Press.

lanci 113

Ljetopis socijalnog rada 2013., 20 (1) 91-112 str.

4. Bauman, Z. (2009). Fluidni ivot. Novi Sad: Mediterran Publishing.

5. Brki, M. & Jugovi, A. (2009). Experience of service users involvment in the education of social workers in Serbia. Ljetopis socijalnog rada, 16 (2), 457-468.
6. Brki, M. (2010). Zastupanje u socijalnom radu. Beograd: Fakultet politikih
nauka i igoja tampa.
7. Brki, M. & Jugovi, A. (2010). Zastupanje maloletnih prestupnika u sistemu
socijalne zatite. In: Kovaevi, J. & Vuini, V. (eds.), Smetnje i poremeaji:
Fenomenologija, prevencija i tretman - deo II. Beograd: Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, 517-529.
8. Brooke, J. (2002). Good practice in citizen advocacy. Kidderminster: BILD
Publications.
9. Clarke, J. (ed.) (2001). Social problems: Sociological perspectives. In: Understanding social problems: Issues in social policy. Oxford/Massachusetts:
Blackwell Publisher, 3-15.
10. Darlymple, J. & Burke, B. (1995). Anti-oppresive practice: Social care and
the law. Buckingham: Open University Press.
11. Dominelli, L. (2009). Introducing social work. Cambridge: Polity Press.
12. Durkheim, E. (1972). O podeli drutvenog rada. Beograd: Prosveta.
13. Durkheim, E. (1997). Samoubistvo. Beograd: BIGZ.
14. Durkheim, E. (1999). Pravila socioloke metode. Zagreb: Naklada Jasenski i
Turk i Hrvatsko socioloko drutvo.
15. Fook, J. (2002). Social work: Critical theory and practice. London: Sage.
16. Good, E. (1996). Social deviance. New York: State University of New York,
Stony Brook Allyn & Bacon.
17. Howe, D. (1996). Uvod u teorije socijalnog rada. Beograd: Fakultet politikih
nauka.
18. Habermas, J. (2009). Moderna nedovren projekt, Politika misao, 46 (2),
96-111.
19. http://hr.wikipedia.org/wiki/Kriza.
20. IFSW Europe (2011). The social consequences of financial crisis. Preuzeto s:
http://ifsweurope-ifsweurope.blogspot.com/2011/04/social-consequencesof-financial-crisis.html (13. 3. 2012.)
21. Jugovi, A. (2005). Teorija drutvene devijantnosti. Beograd: Slubeni glasnik.
22. Jupp, V. (ed.) (2006). The sage dictionary of social research methods. London-Thousand Oaks-New Delhi: SAGE Publications.
23. Kaminski, L. & Walmsley, C. (1995). The advocacy brief: A guide for social workers. The Social Worker, 63 (2), 53-58.
24. Kneevi, M. (2003). Neka razmiljanja o identitetu profesije socijalnog radnika. Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 10 (1), 45-60.

114

lanci

A. Jugovi, M. Brki: Socijalni rad u Srbiji u kontekstu ekonomske krize...

25. Kneevi, M. (2009). ikaka socioloka kola iskustva socijalnog rada za sociologiju i socioloka teorija za socijalni rad. Ljetopis socijalnog rada, 16 (1),
5-28.
26. Komisija za akreditaciju i proveru kvaliteta (2009). Odluka o akreditaciji studijskih programa osnovnih akademskih studija socijalne politike i socijalnog rada. Beograd: Fakultet politikih nauka.
27. Milosavljevi, M. (1998). Ogranienja i mogunosti prevencije kriminaliteta.
U: Jaovi, . (ed.), Prevencija kriminaliteta. Beograd: Institut za socioloka i
kriminoloka istraivanja.
28. Milosavljevi, M. (2009). Osnove nauke socijalnog rada. Banja Luka: Filozofski fakultet.
29. Montao, C. (2012). Social work theory-practice relationship: Challenges to
overcoming positivist and postmodern fragmentation. International Social
Work, 55 (3), 306-319.
30. National Association of Social Workers (NASW) - Ad Hoc Committee on Advocacy (1969). The social workers as advocate: Champion of social victims.
Social Work, 14 (2), 16-22.
31. Neuman, W. L. (2007). Basics of social research: Qualitative and quantitative approaches. Second edition. Boston: Pearson Allyn and Bacon.
32. Parton, N. & OByrne, P. (2000). Constructive social work. Houndmills: Palgrave.
33. Payne, M. (1991). Modern social work theory: A critical introduction. London: Macmillan.
34. Republiki zavod za socijalnu zatitu (2011). Izvetaj o radu centara za socijalni rad. Beograd: Republiki zavod za socijalnu zatitu.
35. Schneider, R. L. & Lester, L. (2001). Social work advocacy. Belmont:
Wadsworth/Thomson Learning.
36. Solomon, B. (1985). Community social work in oppresed minoruty communities. In: Taylor S. H. & Roberts, R. (eds.), Theory and practice of community
social work. New York: Columbia University Press.
37. Sosin, M. & Caulum, S. (1983). Advocacy: A conceptualization for social work
practice. Social Work, 28 (1), 12-17.
38. Turner, H. J. (2006). Sociology. New Yersey: Prentice Hall Upper Saddle River.
39. United Nations (2011). The global social crisis: Report on the world social situation. New York: United Nations-Department of Economic and Social
Affairs.
40. Urbanc, K. (2007). Smisao i obiljeja postmodernog pristupa u socijalnom
radu. Ljetopis socijalnog rada, 14 (1), 179-196.
41. Wertheimer, A. (1998). Citizen advocacy: A powerful partnership. London:
CAIT.

lanci 115

Ljetopis socijalnog rada 2013., 20 (1) 91-112 str.

Aleksandar Jugovi
University of Belgrade
Faculty of special education and rehabilitation

Miroslav Brki
University of Belgrade
Faculty of political science

SOCIAL WORK IN SERBIA IN THE ECONOMIC CRISIS AND SOCIAL

TRANSFORMATION CONTEXT
SUMMARY
The aim of this study was to show key influences (forces) on the social work in Serbia in the time of economic
crisis and social transformation: its social context, theoretical trends, the relation between the profession and the state and
characteristics of social work education. The paper shows the dominant influence of socio-economic conditions and the state
policy on the social work profession in Serbia. Also, the paper presents positivist foundation and postmodern and constructivist
approach in social work as the main theoretical trends in Serbia. It emphasises that the relation between positivism and
constructivism in the social work has characteristics of theoretical, epistemological, methodological and ideological rivalries.
Contemporary social work in Serbia should take into account not only the (post)modern customer perspective as the
basis of its activity: the user perspective should be integrated into real understanding of material reality of users, methods of
distribution of social resources and global social structures within which social work operates. Advocacy and empowerment
are the key perspectives of social workers during the economic crisis. Empowerment becomes one of the responses to the crisis
since its basis incorporates the key values a nd the purpose of the social work mission: social justice, care for vulnerable groups
of population and a proactive approach.
Key words: social work profession, economic crisis, theoretical trends, state, education.

116

lanci