BORBA OKO INVESTITURE

Ideja o moralnom ozdravljenju crkve sve se vie iri u dr. pol. 11. st. a potekla je iz
francuskog samostana Cluny.Iz njegovih redova bio je i papa koji je prvi zapoeo borbu
protiv laike investiture- Grgur VII.Svoj reformni program on je formulirao u dokumentu pod
nazivom Dictatus papae ili Papini zahtjevi.
U tim zahtjevima papa se zalagao za duhovni investituru.Otro mu se suprotstavio tadanji
njemaki car Henrik IV jer bi tako izgubio oslonac na crkvu.Stoga je car svrgnuo papu pa je
papa njega ekskomunicirao iz crkve a njegove podanike je razrijeio zakletve vjernosti.
S obzirom da su se nakon toga njemaki vazali poeli odmetati od cara, on je krenuo u
Canossu k papi na pokajanje kako bi dobio opoziv izreenih kazni.
Spor oko investiture zavren je 1122.g.tzv. Wormskim konkordatom. Tim je dokumentom
prihvaeno kompromisno rijeenje da e laikoj investituri prethoditi duhovna.Kao posljedica
ovakvog rijeenja oslabit e autoritet njemakih careva i uzdrmat e se ustroj njemake
drave.
Jo tijekom borbe za investituru zapoeli si vjerski ratovi koje je pokrenula crkva a koji su
nesumljivo svjedoili o trijumfalnoj pobjedi papinstva u borbi za investituru.

KRIARSKI RATOVI

Ti ratovi su se vodili s prekidima 200 godina, od kraja 11. do kraja 13.st.( 1095.-1291.g.). Po
svom karakteru bili su vjerski ratovi jer su poeli na poticaj crkve. Iako je Jeruzalem jo u
7.st. pao u ruke
muslimana, zahvaljujui arapskoj vjerskoj snoljivosti krani su slobodno mogli hodoastiti
na Kristov grob. Povod za ratove bio je taj to u 11. St. taj prostor zauzimaju Turci Selduci
koji su kranima zabranjivali posjet Svetoj zemlji.
To je bio poticaj tadanjem papi Urbanu II da na crkvenom saboru u Clermontu 1095.g.
pozove krane u sveti rat protiv nevjernika. Pod kriarskim ratovima podrazumijevamo 8
veih i nekoliko manjih ratova.
U Prvom kriarskom ratu su kriari krenuli morskim putem i doli do Male Azije. Nakon to
su potukli Selduke, oni su na ovom prostoru osnovali nekoliko svojih drava od kojih je
najvanija bila Jeruzalemsko kraljevstvo stvoreno 1099.g.
Budui da je u Drugom kriarskom ratu u dr. pol. 12. St. kurdski voa Saladin ponovo
zauzeo Jeruzalem, pokrenut je Trei kriarski rat. Rat je znaajan zbog toga to su u njemu
osonbo sudjelovali tadanji najpoznatiji europski vladari: engleski kralj Rikard Lavljeg Srca,
francuski kralj Filip II August i njemaki car Fridrik I Barbarosa.
U etvrtom kriarskom ratu veina kriara se sakupila u Veneciji ali nisu imali novaca da bi
Mleanima platili put do Svete Zemlje. Stoga su se nagodili s mletakim dudom Enricom
Dandolom da za Veneciju zauzmu kranski grad Zadar. Nakon duge opsade grad je
osvojen 1202.g.
Nakon toga su kriari sruili Bizantsko Carstvo i na njegovu mjestu uspostavili kratkotrajno
Latinsko Carstvo 1204.g-1261.g. Jedina bilanca ostalih kriarskih ratova bio je gubitak svih
posjeda koje su kriari osvojili u Prvom kriarskom ratu.

POSLJEDICE KRIARSKIH RATOVA

S obzirom da je poloaj kranskih drava stvorenih u Prvom kriarskom ratu bio
izuzetno nepovoljan, u svrhu njihove obrane od muslimana osnovani su viteki
redovi: templara, teutonaca i ivanovaca.
Po zavretku kriarskih ratova njih je snala sljedea sudbina:
1. Ivanovci su se preselili na Cipar pa na Rodos od kuda u 16. St. zbog opasnosti od
Osmanlija bjee na Maltu ( malteki viteki red).
2. Teutonci ili Njemaki viteki red stvara svoju dravu u pruskoj na Baltiku.
3. Templari odlaze u Francusku gdje ih je francuski kralj Filip IV Lijepi, elei se
domoi njihovog bogatstva, proglasio hereticima pa je red po. 14.st. ukinut.
Vjerske posljedice kriarskih ratova: s obzirom da su ratovi zavrili neuspjeno
nastupilo je veliko razoaranje jer bog nije dao kriarima brzu i laku pobjedu kojoj su
se nadali. Posljedica toga bilo je slabljenje papinog autoriteta i vjere u boga i pojava
velikog broja hereza ( krivovjerja) u Europi.
Kako bi crkva ojaala svoj autoritet , protiv heretika se zapoinje primjenjivati
inkvizicija.Kasnije se inkvizicija primjenjivala i nad vjeticama i arobnjacima koji su
bili krivi za nerodicu, glad i epidemije. Inkvizicija je trajala od 13.-18.st.Provodili su je
franjevci i dominikanci. Najpoznatiji inkvizitor bio je panjolac Tomas de Torquemada
iz 15.st.Redovno sredstvo za dobivanje optuenikova iskaza bila je tortura.