Povijest naroda jugoistone Europe

SLAVENI
- prva pouzdana povijesna svjedoanstva o Slavenima potjeu iz 1. i 2. st.
- Plinije Stariji, Tacit i Ptolomej tada daju vrlo oskudne podatke o Venetima (naziv kojeg su
Germani koristili za Slavene)
- Slaveni su prije seobe naseljavali teritorij od Karpata do Baltikog mora
- Tacit smatra: Slaveni nisu nomadi nemaju stalno boravite, ali grade kue
- poetkom 5. st. Pseudo-Cezarije prvi put spominje Slavene pod njihovim imenom
- 453. g. Smrt Atile propast Hunske drave zapoinje masovna seoba Slavena i
naseljavanje lijeve obale donjeg Dunava
Justin (518. 527.) zabiljeeni su prvi napadi Slavena na Bizantsko Carstvo
Justinijan (527. - 565.) Slaveni i Bugari pustoe bizantske provincije
- 540. god. Slaveni su prvi put pred Carigradom 549. g. Pustoenje Ilirika, Trakije, sve do
Egejskog mora, 550. g. pustoenje Dalmacije zbog pljakanja
- s plijenom se vraaju u Sklaviniju
-U drugoj polovici Avari ratuju protiv Bizanta u Panoniji
583. g. sklopljen savez izmeu Avara i Slavena zajedno pljakaju bizantske provincije
- krajem 6. st. Slaveni naseljavaju istone Alpe, zalee Trsta i Panonsku nizinu izmeu Drave
i Save
- 591. g. Bizant sklopio mir s Perzijom vojsku alje na Avare i Slavene (posljednji
bizantski pokuaj zadrati vlast nad balkanskim poluotokom)
- 593. g. Mir izmeu Bizanta i Avara
- Avari su zaratili sa Francuzima, Langobardima i Bavarcima, a bizantski vojskovoa Prisko
uspjeno ratovao protiv Slavena
- 597. g. avarsko-slavenska vojska upada u Dalmaciju, a 599. u Trakiju
600. g. Opsada Tomija na Crnom Moru Bizant teko poraen
- Prisko dalje uspjeno ratuje protiv Slavena

Mauricije (582. g. 602. g. )

-

Zahtijevao da vojska prezimi u Sklaviniji izbila pobuna voa pobunjenika Foka

postao bizantski car

Foka (602. g. 610. g. )

- Bizant u krizi zaratio s Perzijom morao prebaciti vojsku na Istok

- do 615. god. Slaveni su naselili gotovo itav balkanski poluotok zauzeli Dalmaciju i
neke otoke
- Razlika izmeu Slavena i Avara:
Avari = pljaaki pohodi, nomadski nain ivota
Slaveni = polako poinje sjedilaki nain ivota

SLAVENSKO DRUTVO
- Poljoprivreda, stoarstvo i metalurgija
- demoktratske zajednice (drutvena jedinica = rod)
- vie sela = upa (na elu je upan)
- Perun vrhovni bog i prvo slavensko boanstvo u zapisanoj povijesti (spominje ga
Prokopije iz Cezareje u 16. st.)
- opisan je kao grub ovjek s bakrenom bradom; vozi se na koiji upregnutom jarcem te nosi
monu sjekiru, a katkad i eki; sjekiru baca na duhove i zle ljude te se ona uvijek vraa u
njegovu ruku
- imao je vie linosti te je bio oenjen suncem; svoju enu morao je dijeliti sa svojim
neprijateljem Velesom, i to svaki put kada bi sunce zalo, budui da je Veles vladao
podzemljem
- zlatna jabuka bila je jo jedno njegovo oruje te je predstavljala potpuno unitenje
- Slaveni su Peruna prikazivali kao stablo ivota
- ostala boanstva:

- Jarilo bog vegetacije i plodnosti

- Morana boica prirode i smrti
- Svarog prvo boanstvo sunca kod Slavena; stvoritelj svega na nebu i zemlji
- Svetovid bog rata i proricanja, imao je etiri glave koje su gledale na etiri strane
- slavenski panteon obuhvaao je irok raspon boanstava koja su se tovala na podruju od
obala
Baltika do Crnog mora, u razdoblju od preko 600 godina
- nia boanstva bili su zmajevi, vile i vukodlaci (oni koji su puno zgrijeili postanu
vukodlaci)
- dua je besmrtna i ivi u raju zvanom Nav
- stari Slaveni bili su marljivi, snani i otporni na hladnou i glad
- bili su gostoljubivi i ivjeli su iskljuivo u monogamnim zajednicama
- ena se stjecala kupovinom ili kraom, a ne kao danas
3
SVETI IRIL I METOD (Solunska braa / Sveta braa / Slavenski apostoli)
- braa iril (pravo ime Konstantin; ime iril uzeo je nakon zareenja) i Metod - roeni u Solunu
- njihov otac, Lav, bio je visoki bizantinski zapovjednik (drungar)
- Metod postao upravitelj jedne arhintije u istonoj Makedoniji
- iril odgojen na carskome dvoru
najraniju mladost proveli su u Solunu, koji je u to vrijeme posve okruen Slavenima
- Metod postaje upraviteljem jedne arhontije u istonoj Makedoniji, dok je iril odgajan na
carskome studirao filozofiju i teologiju
POKRTAVANJE SLAVENSKIH NARODA
- 851. g. iril postaje lanom bizantskog poslanstva arapskom kalifu u Samari,
- 856. g. Metod naputa svoj poloaj arhonta i povlai se u samostan na Olimpu u Maloj Aziji;
kasnije i iril
- 860. g. bizantski car Mihailo ih alje kao misionari meu tursko tatarske hazare u junu
Rusiju

- 862. poslanstvo moravskog kneza Rastislava zatrailo je od cara Mihaila biskupa i

sveenike koji e propovijedati na slavenskom jeziku kransku vjeru
OPISMENJIVANJE SLAVONSKIH NARODA
- Bizant udovoljava Rastislavljevoj elji i alje mu irila i Metoda otili Ratislavu
- iril je sastavio prvo slavonsko pismo (glagoljicu) - na jezik makedonskih Slavena iz
okolice Soluna preveli su najnunije crkvene knjige
Stvoren slavenski jezik i temelj slavenske knjievnosti
864. g. stigli kod kneza Ratislava njemako sveenstvo protiv pokrtavanje i
opismenjivanje slavenskog naroda (Zbog trojezine teorije samo tri sveta jezika = grki,
latinski i hebrejski)
- papa Hadrijan vidi u slavenskim misionarima dobre pomagae u borbi protiv osiljenih i
neposlunih njemakih nadbiskupa i njihova suverena te ih primi sveano
- u Rimu se iril razbolio i umro; sahranjen je u crkvi sv. Klementa
- Hadrijan je odobrio slavensku slubu, a Metoda je 869. poslao knezu Kocelju
- za vrijeme Metodovog boravka u Rimu postao je panonski nadbiskup
- time je zapadni Ilirik trebao biti izdvojen iz jurisdikcije salzburkog nadbiskupa i podvrgnut
izravno Rimu
- kad Metod doao u Panoniju - njemaki ga sveenici napadaju kao heretika u Moravskoj
ga zovu na sinodu osuen i baen u tamnicu
- 873. g. papa ga izvadio iz tamnice, ali je morao zabraniti slavensku liturgiju
- Metod dalje irio slavensko bogosluje papa izdao optubu protiv Metoda
879. g. pozvan pred papu da se opravda
- 880. g. bula Industria Tuae = papa Ivan VIII. potvrdio je slavensko bogosluje (nije htio
otetiti utjecaj u Moravskoj)
- Metod prevodi u Moravskoj na slavenski jezik Bibliju
- nakon njegove smrti u Moravskoj je zabranjena slavenska liturgija

BIZANT
Naziv Bizant u 18. st. uveo Montesquie
smatrao je da ta drava nije vrijedna rimskog imena te je preuzeo latinizirani naziv
prijestolnice
Byzantium (Konstantinopol je izgraen 330. god.)
IZVORI ZA BIZANTSKU POVIJEST
Georgije Akropolit (1217. 1282.)
- bizantski pisac i dravnik, roen u Carigradu
- njegovo najznaajnije djelo je "Annales", obrauje razdoblje od 1204. do 1261. god., dakle
od pada Carigrada tijekom 4. kriarskog rata do osloboenja grada
- zahvaljujui svom poloaju, Akropolit se oslanja uglavnom na osobna saznanja i iskustva
Agatija iz Mirine u Maloj Aziji (532. 580.)
- njegovo najznaajnije djelo je "Histories"
- u pet knjiga opisuje dogaaje izmeu 552. i 559. god.
- najvie pozornosti posvetio je vojnim pohodima vojskovoe Narzesa protiv Ostrogota i
Franaka u Italiji
Jordanes (6. st.)
- "Getica" o porijeklu i povijesti gotskog naroda
- "Romana" povijest Rima
6
Laonik Halkokondil (1425. 1490.)
- njegovo najznaajnije djelo je "Prikazi iz historije", a to je kratki pregled svjetske povijesti,
od starih Asiraca do postanka Osmanskog Carstva
- detaljno se opisuje i epoha osmanskog osvajanja te propast Bizanta
- djelo zavrava zauzeem Lemonsa 1463.
- vrlo je objektivan, ali ne i kronoloki pouzdan
Georgije Amartol (9. st.)

- bizantski monah u Carigradu, ivio je u doba cara Mihaila III.

- njegovo najznaajnije djelo je "Kratka kronika", koja se sastoji od 4 knjige:
1. obrauje povijest od Adama i Eve do Aleksandra Makedonskog
2. povijest koju pokriva Stari Zavjet
3. rimska povijest od Julija Cezara do Konstantina Velikog
4. period do pieva doba, zakljuivo sa smru cara Teofila (842.)
Mihailo Glika (13. st.)
- bizantski knjievnik i teolog
- bio je tajnik cara Manuela I. Komnena, i na tom je poloaju kritizirao astroloke sklonosti
cara, pa je uhien i djelomino osljepljen
- obratio se iz tamnice caru putem jedne pjesme, koja predstavlja jedan od najstarijih
spomenika narodnog grkog jezika
- napisao je i "Kroniku svijeta" koja obuhvaa vrijeme do 1118. god.
Nikifor Grigor (1295. 1395.)
- "Romejska historija" (Bizantinci su se nazivali Romejima) njegovo je najznaajnije djelo i
podijeljeno je na 37 knjiga i obuhvaa razdoblje od 1204. do 1395.
- pisao je pompoznim, tekim stilom te je dosta panje posveivao vjerskim prepirkama i
teolokim kontroverzama
- mnogo mjesta posvetio je i odnosima sa Srbijom, koja je u to vrijeme postala najvea sila na
Balkanu
Ivan Malala (6. st.)
- svojim djelom "Kronografija" zapoeo je trend sastavljanja svjetskih kronika
- "Kronografija" obuhvaa razdoblje od Starog Egipta do cara Justinijana
- bila je to jedna od najitanijih knjiga tog vremena
7
Ana Komnen (1083. 1153.)
- lanica bizantske vladarske obitelji Komnena, ker bizantskog cara Aleksija I. i jedna od

prvih poznatih bizantskih knjievnica

- u djelu "Aleksijada" opisuje politiku i vojnu povijest Bizantskog Carstva za vrijeme
vladavine njezina oca (1081. 1118.)
- to je jedno od najznaajnijih djela o Bizantu u razvijenom srednjem vijeku
- spominje se i 1. kriarski rat, Normani, itd.
- djelo je pristrano, jer autorica cara nastoji prikazati u to boljem svjetlu, a stil pisanja je vrlo
kompliciran (nastojanje da se pokae uenost)
Lav akon (10. st.)
- pred kraj 10. st. napisao je "Historiju", koja obuhvaa najuspjenije razdoblje bizantske
povijesti; od poetka vladavine Romana II. (959.) do smrti Ivana I. Cimiskija (976.)
- djelo sadri i dragocjene podatke za povijest Slavena: opisuje borbu Svjatoslava I.
Kijevskog
protiv Bizanta oko bugarskih teritorija
- od velikog je znaaja to je u nekim dogaajima autor i sam prisustvovao, a poznavao je i
brojne druge svjedoke
Menander Protektor (6. st.)
- bizantski pisac, pravnik i lan garde cara Mauricija, odakle mu i nadimak "protector"
- napisao je suvremenu "Historiju" u kojoj je obradio period od 558. do 582. god.
- to je jedini opiran izvor za ovo razdoblje bizantske povijesti
Georgije Pahimer (13. st.)
- najpoznatije mu je djelo "Historijski opisi"
- spominje i june Slavene, koje prezire i podcjenjuje, to je karakteristino i za druge
bizantske pisce ove epohe
- naglaava grko-pravoslavni stav
Teofilakt Simokata (7. st.)
- jedan je od posljednjih antikih povjesniara
- njegovo najznaajnije djelo, "Historija", podijeljeno je u 8 knjiga te opisuje razdoblje

Mauricijeve vladavine, a zavrava Fokinim stupanjem na prijestolje 602. god.

- tu se spominju bizantski ratovi protiv Perzije, Avara i Slavena
8
Konstantin VIII. Porfirogenet (905. 959.)
- bizantski car i pisac
- nije ostao upamen po dravnikim poslovima, uglavnom se posvetio kulturi i umjetnosti
- u svom djelu De Administrando Imperio ("O upravljanju carstvom"), nastalom izmeu 949. i
955., dao je detaljan opis svih krajeva Bizantskog Carstva
- u poglavljima 29-36 govori o junoslavenskim narodima i njihovoj povijesti
- ostala djela: De Thematibus (spis o temama BC), Vita Basili ("ivot bazilija"), De
Ceremonis ("O ceremonijama BC")
Prisk (5. st.)
- bizantski diplomat, inovnik i povjesniar
- napisao je "Bizantsku historiju", koja je imala 6 knjiga, ali je sauvana samo u fragmentima
- sauvani dijelovi odnose se na period od 432. do 472. god.
- spominju se Atilino carstvo, barbari i Slaveni (kao plemena koja piju medovinu i koriste
amce monoksile), itd.
Prokopije iz Cezareje (6. st.)
- smatra se posljednjim velikim piscem antike i jedan je od najznaajnijih bizantskih
povjesniara
- u djelu "O ratovima" opisuje Justinijanove sukobe s Perzijancima, Vandalima i Gotima, a to
je njegovo najznaajnije djelo i jedan od najznaajnijih izvora o razdoblju Justinijanove
vladavine
- pisano je nepristrano i zanimljivo
- "Tajnu historiju" objavio je nakon Justinijanove smrti, ovdje kritizira njegovu vladavinu te
govori o moralnom liku cara i njegovih najbliih suradnika
- u djelu "O graevinama Justinijanovim" nabraja sve to je izgraeno za Justinijanove

vladavine (crkve, vodovodi, utvrenja, novi gradovi,)

Mihailo Psel (2. st.)
- bizantski knjievnik, filozof, politiar i povjesniar
- njegovo djelo "Kronografije" jedno je od remek-djela srednjovjekovne memoarske literature
autor je svjedok i sudionik u opisanim dogaajima
9
Ivan Skilica (2. st.)
- napisao je "Kratku historiju" kao povijest bizantskih careva, pa je i klasifikacija grae
izvedena na tom principu
Sozomen (5. st.)
- ranobizantski povjesniar kranske crkve
- njegovo najpoznatije djelo je "Crkvena Historija", posveeno caru Teodoziju II.
Georgije Sfrances (15. st.)
- sastavio je znaajno historijsko-memoarsko djelo "Kronike", koje je obradilo razdoblje od
1401. do 1477. god.
Teofan Ispovjednik (8. st.)
- djelo "Kronografija", obrauje razdoblje od 284. do 814. god.
- vano djelo za 7. i 8. st. bizantske povijesti, zato jer je meu rijetkim izvorima sauvano
- ipak, autor je vrlo subjektivan i neprecizan
Zosim (5./6. st.)
- jedan od posljednjih poganskih povjesniara te prvi koji je pisao nakon pada Zapadnog
Rimskog Carstva
- djelo "Nova historija" obuhvaa razdoblje od prvog cara Augusta do vizigotske pljake rima
410. god.
- sredinja tema je propadanje Rimskog Carstva, a djelo je podijeljeno u 6 knjiga

BIZANTSKA UMJETNOST

Rana bizantska umjetnost

- najznaajniji spomenici rane bizantske umjetnosti se nalaze u talijanskoj Ravenni (402. g.
bila prijestolnica Zapadnog Rimskog Carstva, za vrijeme cara Justinijana sjedite
bizantske vlasti u Italiji)
- crkva San Vitale
- Eufrazijeva bazilika u Poreu jedini je ouvani ranobizantski spomenik u Hrvatskoj
- Hagia Sofia (532. 537.) u Carigradu, najpoznatija je graevina ovog razdoblja
- vjernici su u Bizantu tovali ikone, slike svetaca, te kipove; neki su vjerski voe to
protumaili kao nastavak tovanja poganskih idola, stoga je dolo do ikonoklastike
krize

Kasna bizantska umjetnost

- crkva sv. Marka u Veneciji (1063.)
- u vrijeme Dinastie Komnena bizantska umjetnost = Romanika
U vrijeme Dinastije Paleolog bizantska umjetnost = Gotika
- formiranjem Latinskog Carstva umjetnost se poinje razvijati na perifernim dijelovima
Bizanta: u Makedoniji, Rusiji, Srbiji
- manastir Graanice na Kosovu (1315.)
- saborna crkva sv. Basila Blaenog u Moskvi (1565. 1561.)
BIZANTSKE DINASTIJE
Teodozijeva dinastija (379. 518.)
Justinijanova dinastija (518. 610.)
Heraklijeva dinastija (610. 717.)
Izaurijska dinastija (717. 820.) iliti Sirijska
Amorijska dinastija (820. 867.)
Makedonska dinastija (867. 1059.)
dinastija Duka (1059. 1081.)
dinastija Komnen (1081. 1185.)

 dinastija Angel (1185. 1204.)

- nakon to su kriari 1204. osvojili Carigrad, u progonstvu u Maloj Aziji osnovano je
Nikejsko carstvo
dinastija Laskaris (1204. 1261.)
dinastija Paleolog (1259. 1453.)
- Konstantin Porfirogenet posljednji je bizantski car koji vlada Carigradom
- ipak, nikada nije bio okrunjen
- 1453. Mehmed II. osvaja Carigrad

BIZANT I KARLO VELIKI

- Najvee gubitke Bizanta na zapadu za vrijeme Karla Velikoga
- Karlo Veliki
- svojoj dravi prikljuio Bavarsku i Sasku, unitio Avarsko Kraljevstvo i Langobardsko
Kraljevstvo
Franako Carstva postalo najsnanija kranska drava
- nakon to je pokorio Langobarde,Crkva se pribliava Franakom Carstvu i odvaja se od
Bizanta
- Rim u sukobu s Carigradom po pitanju ikonoklazma te jurisdikcije u junoj Italiji i
Iliriku
- u dokumentu Libri Carolini, Karlo je odbacio ikonoklastiko stajalite Bizanta Karlo u
svojoj dravi osuivao tovanje slika
- 787. g. Nicejski Koncil tovanje slika proglaeno dunou svakog pobonog krana
- 794. g. Frankfurtska Sinoda Karlo Veliki osudio tovanje slika - od tada je papinska
vlast bila usko vezana uz politiku Franakog Kraljevstva
800. god. u Petrovoj crkvi u Rimu, papa Leon III. okrunio je Karla Velikog za cara
Franako Carstvo trebalo je zamijeniti Bizant nakon svrgavanja cara Konstantina VI.
- 802. god. Karlo Veliki ponudio je bizantskoj carici Ireni brak, kao "sjedinjenje istoka i
zapada"
Iste godine u Bizantu je izbila revolucija koju su pokrenuli vii inovnici i asnici

- carica Irena svrgnuta je s prijestolja, a na vlast je doao car

NIKEFOR (802. 811.)
sposoban vladar; drao se kulta slika;
uveo je diminu (porez koji se ubirao po obitelji); kolonizirao je
podruja "Sklavinije"
JUSTINIJAN I. VELIKI (527. 565.)
- Flavius Petrus Sabbatus Iustinianus, car koji nikada ne spava
Ujak Justin I. ga odveo na kolovanje u Konstantinopol
studirao pravo, teologiju i rimsku povijest
- sam se proglasio carem
- izdao zakonik i reviziju rimskog prava (uz pomo Trebonijana i gradskog prefekta)
- zatvorio filozofske poganske kole u Ateni
- 525. g. oenio se Teodorom skandal - ona je bila pripadnica nieg
stalea, moda i prostitutka
donio zakon dozvoljena enidba meu staleima
- u 6. st. zavrilo je razdoblje germanske seobe te se stanje u Europi stabiliziralo
- ideja obnove Rimskog Carstva
naslijedio administracijski sreeno i upravno organizirano carstvo, jaku vojnu silu i prepunu
dravnu blagajnu
izabrao: vojskovou Belizara i Narzesa, te pravnika Tribonijana
- do 565. g. (njegove smrti) Justinijanova rekonkvista =
unitito Ostrogotsko kraljevstvo u Italiji i Dalmaciji
unitio Vandalsko Kraljevstvo u Sjevernog Africi
zauzeo jugoistonu Hispaniju od Vizigota
- jedinstvo carstva je obnovljeno, iako ne u punom opsegu
ostala je cijela Galija i najvei dio Hispanije, a Balkanski poluotok preputen je
Slavenima

zbog obnove Rismkog Carstva snage iscrpljene obvezao se Perzijancima plaati

danak
- 532. izbila je pobuna vozaa koija na gradskom hipodromu
- nezadovoljni Justinijanovim izborom ministara, ljudi su traili smjenu tribunjana i
abdikaciju cara
- udruena je masa izvikivala "Nika!", (gr. pobjeda) te je itav dogaaj upamen kao
'pobuna nika'
Teodora je zapovjedila vojsci da napadne pobunjenike na hipodromu i dolo je do strahovitog
pokolja u kojemu je ubijeno oko 30 000

JUSTIN
-

Izgubio velike dijelove, koje je Justinijan osvoijio

FOKA (602. 610.)

s Balkana, nemirna vladavina (pobune itd.)
- bizantski izvori ga prikazuju u negativnom svjetlu
sluio je kao centurion u vojsci (zapovjednik odreda od sto vojnika)
zahvaljujui pobune protiv cara Mauricije Foka je postao car
- Mauricije i njegovi sinovi su pobijeni, a Foka je u Carigradu trijumfalno doekan
- na vijest o pogubljenju Mauricija, perzijski kralj Horozje II. najavio je rat protiv Bizanta
591. g. Horozje II. svrgnut s prijestolja vratio se uz pomo biveg cara Mauricija
Horozje II. je zauzeo dijelo Mezopotamije i Siriju
- Avari s druge strane napadaju Bizant
- 603. g. vratio ravenskog egzarha Smaragda (u ast podignut spomenik u Rimu)
- smanjio poreze time je financijski unitio Bizant

- 608. g. egzarh Kartage Heraklije Stariji i neki drugi gradovi Sirije i Palestine su se
pobunili protiv cara

 610. g. Heraklije uplovio sa svojom flotom u Carigrad u ubio cara sam se proglasio
carem
HERAKLIJE (610. 641.)
- Bizant financijski uniten
- probleme obrane dravnih granica
- Avari i Slaveni prodirali su sve dublje na Balkan
- Slaveni su kontrolirali Podunavlje, Trakiju, Makedoniju, a poeli su prodirati i u sredinju
Grku, te na Peloponez
- Perzijanci su zauzeli Siriju, Palestinu i Egipat
- sklopio mir s Avarima i poeo rat protiv Perzijanaca Perzijanci sklopili savez s
Avarima zajedno opsjedali Carigrad (bez uspjeha)
627. g. Bitka kod Ninive Heraklije porazio Perzijance
Novi car u Perziji Kavad II. sklapa mir s Bizantom Perzijanci vraaju osvojena
podruja i potpadaju pod utjecaj Arapa
- Arapi su ubrzo napali i Bizant te su zauzeli Egipat, Siriju, Palestinu, Mezopotamiju i
Armeniju
- Heraklijeve reforme:
- reforme vojske i dravne uprave
- umjesto latinskog jezika, kao slubeni uveo je grki
- stare rimske titule august i imperator zamijenio je novom bazilej
- u Maloj Aziji uveo je posebne oblasti teme, u kojima je vojna i civilna vlast bila u rukama
vojnih zapovjednika stratega
- u temama je zemlja davana vojnicima na trajno koritenje u zamjenu za vojnu slubu i
plaanje poreza time je Bizant smanjio trokove za plaeniku vojsku, koja se u ranijem
razdoblju pokazala nepouzdanom
- osnovane su i slobodne seoske opine koje su kao zajednica plaale porez i imale zajedniko
vlasnitvo nad zemljom
- Vjerski sukob:
Monofiziti = Isus ima samo jednu narav boansku

Pravovjernici = Isus ima dvije narave boansku i ljudsku

- carigradski patrijarh Sergije iznio novi nauk = Monoenergizam (Krist ima dvije
prirode, ali jednu energiju)
- otpor od jeruzalemskog patrijarha Sofronija Sergije razvio novi nauk = Monoteletizam
(Krist ima jednu volju)

DOBA IKONOKLASTIKE KRIZE (726. 843.)

sukobi zbog tovanja svetakih slika
- rije 'ikonoklazam' znai doslovno razbijanje slika (gr. eikon = slika, klao = lomim,
razbijam)
- car Leon II Isaurijac (717. 741.)
726. g. zabranio kult slika i unitio sve slike dolo do pobune u Carigradu pobuna
uguena, patrijarh svrgnut
car Konstantin V. Korponim (741. 775.)
nastavio je unitavati crkve
787. g. Koncil u Nikeji carica Irena je dopustila tovanje slika (pod uvjetom da se
razlikuje to je tovanje i to je oboavanje)
-car Leon V. Armenac (813. 820.)
nastavio je ikonoklastiku politiku
843. g. carica Teodora ponovno uvela tovanje slika

VELIKI CRKVENI RASKOL

- 1054.g. za vrijeme carigradskog patrijarha Mihajla Kerularija i pape Lava IX.
- povod raskola bila je rasprava o beskvasnom kruhu u
- legat pape, kardinal Humbert na oltar crkve Sv. Sofije bulu kojom ekskomunicira
Kerularija i istonu crkvu, a Kerularije je na to ekskomunicira papu
DINASTIJA KOMNEN (1057. 1185.)
-IZAK KOMNEN (1057. 1059.)
sukobio se s monim patrijarhom Kreularijem te se zbog toga morao odrei prijestolja

vlast preuzela DINASTIJA DUKA (1059. g. 1081. g.)

- nije bila popularna
ALEKSIJE KOMNEN (1081. g. 1118. g. )
- ker Ana Komnen napisala je remek-djelo o ivotu svoga oca, "Aleksijadu"
vojna, financijska i teritorijalna obnova Bizanta
1074. g. uguio pobunu u Maloj Aziji
- uspio je uguiti dvije pobune guvernera Draa
- Robert Guiskard pripremao normansku invaziju na Carigrad
- Aleksije Komnen planirao urotu protiv tadanjeg bizantskog cara Nikeofra III. Votanijata
- njegova vojska ga je proglasila carem, pa sa vojskom kree na Carigrad
- Aleksije je potplatio plaenike koji su uvali Carigrad - uli u grad
gotovo bez otpora
- Nikefor III. Votanijat je abdicirao i povukao se u manastir, a Aleksije je okrunjen 1081.
- borbe sa Normanima 1081. 1085.
- Robert Guiskar se sa Normanima 1081. iskrcao kod Valone
- 1081. g. Bitka kod Draa - poeo je opsjedati Dra, pa je stigao car Aleksije Aleskije
teko poraen u bitku se trebao ukljuiti srpski kralj i vazal Konstantin Bodin = nije se
ukljuio
- Normani su zauzeli Dra, a nakon toga i itavu Makedoniju, Epir i Tesaliju
- njemaki car Henrik IV. Napao Normane sa sjevera to je prisililo Normane da se
tijekom 1083. i 1084. povuku u Italiju
- 1085. umire Robert Guiskar te prestaje normanska opasnost, a Bizant vraa veinu
izgubljenih teritorija
- nakon borbi s Normanima, Aleksije I. Komnen sukobio se s bogumilima i pavlianima u
Maloj Aziji
- Peenjazi (nomadsko tursko pleme) poinju napadati zarobili cara Aleksije i traili veliku
sumu novaca
1090. g. Peenjazi i Selduci opsjedaju Carigrad Aleksije sklopio savez s Kumanima
zajedno porazili Peenjege

- kasnije Kumani poinju pljakati bizantske teritorije poeli pljakati u Trakiji sve dok
njihov voa nije ubijen kraj Hadrijanopola
- nakon toga Aleksije se morao posvetiti Turcima selducima koji su osvojili vei dio Male
Azije
Prvi kriarski rat =
- oko 1090. Aleksije uspostavlja dobre odnose s Rimom, kako bi dobio zapadnu podrku u
borbi protiv Selduka
- 1095. g. Sabor u Piacenzi Aleksije I. zamolio papu Urbana II. za pomo u ratu protiv
Selduka (nevjernika)
1095. g. Sabor u Clermontu papa Urban II. pozvao na kriarski rat Aleksije traio
plaeniku vojsku, a ne seljaku vojsku
- neorganizirana i nedisciplinirana kriarska vojska voa je bio Peter Pustinjak
- ipak, veina te seljake vojske bila je vrlo nestrpljiva to prije oduzeti Nikeju Turcima
- druga grupa kriara bila je mnogo organiziranija
- voe: Godfrey Bujonski, Bohemund Tarantski, i Raymond Tuluki
- Aleksije se sastajao sa voama kriara i od njih traio da poloe zakletvu da e svi
osvojeni teritoriji biti vraeni Bizantu
Aleksije je obeao u povratku kriarima opskrbu
- kriarski rat pokazao se neuspjenim i mnogi su teritoriji vraeni Bizantu
- poslije opsade Antiohije, Bohemund Tarantski tvrdio je da je Aleksije prekrio svoj dio
dogovora, pa je odbio vratiti autonomiju Bizantu
- tek 1108. Bohemund je pristao biti bizantski vazal
Aleksije Komnen izgubio je na popularnosti i to uglavnom zbog progona bogumila i
pavliana
- iako je kriarski rat bio uspjean, Aleksije je morao sprjeavati upade Selduka od 1110. do
1117.
- imao je i problema oko odreivanja nasljednika
1092. odredio je da njegov sin Ivan II. Komnen bude sljedei car
- meutim, Aleksijeva ena Irena nije eljela da njezin sin bude vladar, ve ker Ana

- kad je nakon Aleksijeve smrti otkrio urotu, Ivan je poslao Anu i njezinog supruga Nikifora
Urijenija u manastir
- promijenio je i nain vlasti, ukljuujui dosta plemstva u visoku politiku
LATINSKO CARSTVO (1204. 1261.)
4. Kriarski rat 1204. g. Kriari osvoijili Carigrad osonovali Latinsko Carstvo
(direktan naslijednkik Rimskog Carstva
- prvi car = Baldwin Flandrijski, jedan od voa 4. kriarskog rata
- Latinsko Carstvo na poetku usjeno ratovalo protiv Nikejskog Carstva (ostatak nekadanjeg
Bizantskog Carstva, onsovao Teodor Laskaris I.
- nakon smrti Henrika Flandrijskog carstvo je oslabilo uslijed stalnih borbi na svim
stranama i
nedostatka financijske pomoi sa zapada
1236. g. opsada Carigrada od Nikejskog Carstva i Bugara uz pomo mletakih flota se
Latinsko Carstvo moglo obraniti
Do 1247. g. Nikejsko Carstvo osovijlo veinu Latinskog teritorija
1259. g. Pelagonijska Bitka izmeu Latinskog Carstva i nikejskog regenta Mihaila
Paleologa
1261. g. Aleksije Stratigopul osvoijio Carigrad kraj Latinskog Carstva (posljednji car
Balduin II. Flandernski pobjegao)
BOSNA I HERCEGOVINA
Bosna = povijesna i geografska regija koja se uglavnom nalazi u Dinaridima
Hum = naziv koji se u srednjem vijeku koristio za Hercegovinu
- na podruju Huma vladali su nasljednici kneza Miroslava Nemanjia te su priznavali
vazalnost srpskoj dravi Nemanjia
- 1326. g. ban Stjepan II. Kotromani je pripoijio Hum Bosni Bosna dugo ratovala
protiv Srbije i Ugarske oko Huma
IZVORI ZA POVIJEST SREDNJOVJEKOVNE BOSNE
- povelje bosanskih banova (ban Kulin, 1189.)
- povelje bosanskih kraljeva (Tvrtko I., Stjepan Dabia)
- brojni dokumenti iz Dubrovakog arhiva

- natpisi
- listine
- povjesniari: Pavao Aneli, Mihailo Dini, Konstantin Jiriek, Vjekoslav Klai, ime
Ljubi,
Desanka Kovaevi-Koji, Fraki, Ferdo ii, uro Toi, Marko Vego
BAN KULIN (1180. 1204.)
- bosanski ban nakon bana Boria, hrvatskog velikaa iz Slavonije
- prvi domai bosanski vladar
- za vrijeme njegove vladavine Bosna u miru samo je jednom je 1183. g. zajedno s Srbima
i Maarima protiv Bizanta kao vazal Ugarsko hrvatskog kraljevstva
- heretiko uenje u Bosni 1199. g. zetski knez Vukan (sin srpskog upana Stefana
Nemanje) obavijestio papu Inocenta II. o herezi
- od tada se rimska kurija posvetila suzbijanju tog uenja, najee uz pomo ugarskog
kraljevstva
- 1203. na Bilinom polju kod Zenice, ban Kulin i prvaci patarenske crkve odrekli su se pred
papinim legatom Ivanom de Kazamarisom i svjedokom dubrovakim arhiakonom Marinom
zabluda te su se obvezali na uenja i norme rimske crkve
- ipak, patarenstvo se odralo u Bosni te je s vremenom postalo narodna crkva na ijem se
elu nalazio djed; tako je Bosna u srednjoj Europi predstavljala jedan buntovni religijski
specifikum
- 1189. Ugovor izmeu bana Kulina i Dubrovnika Dubrovnik ima pravo na slobodno
trgovanje preko Bosne (najstarija sauvana isprava pisana bosanskim jezikom)
- ban Kulin u narodu je ostao upamen kao dobar vladar, a poznata je i izreka "Od Kulina
bana i dobrijeh dana"
CRKVA BOSANSKA
- Pojava Manihejstva = dualistiko uenje Perzijanca Manija iz 3. st.
- ono se iz Male Azije proirilo po Rimskom carstvu, Trakiji, a u 10. st. i po Bugarskoj i
Makedoniji
- pripadnici tog pokreta nazvani su po sveeniku Bogumilu, ije postojanje nije potvreno
- osnovno shvaanje svijeta po bogumilima bilo je da je sve materijalno, pa tako i drutvo,
vojska i drava, proizvod zla, tj. vraga, a da se ovjekov spas nalazi u duhovnom ivotu u
askezi

- bogumili odbacuju stari zavjet kao proizvod tjelesne prevlasti

- osuuju tovanje ostalih svetaca osim Krista
- ne priznaju krtenje male djece jer djeca ne shvaaju znaaj tog ina
- pri tome oni odbacuju i ostale crkvene sakramente poput priesti, potvrde, bolesnikog
pomazanja,..
- bogumili istupaju kao ljudi koji su uspjeli savladati svoje strasti (vegetarijanstvo, seksualna
apstinencija)
- bili su vie drutvena nego vjerska sekta te su upravo zbog toga postigli uspjeh meu
narodom
(enama su davali izvjesnu ravnopravnost)
- od 13. do 15. st. katolika crkva organizirala je kriarske pohode na bogumile u Bosni, no
nije se
dogodila niti jedna vea bitka, niti je uniteno neko bogumilsko uporite (najpoznatija
kriarska vojna
bila je ona bana Kolomana i kalokog nadbiskupa Ugrina 1234.-1237.)
- dolaskom Turaka u Bosni polako poinje opadati broj bogumila
DINASTIJA KOTROMANI (1250. g. 1463. g.)
- prvi poznati lan ove dinastije bio je ban Prijezda I.
STJEPAN II. KOTROMANI (1314. 1353.)
- jedan od najznaajnih bosanskih vladara (stric prvog bosanskog kralja Tvrtka I.
Kotromania)
- za njegove vladavine Bosna je doivjela do tada najveu teritorijalnu ekspanziju ukljuio
Bosnu u balkansku politiku
- u to vrijeme na ugarsko-hrvatsko prijestolje dolaze Anuvinci, a Mleani dre Dalmaciju
- iskoristio je nemire u Srbiji izmeu Milutina i Dragutina proirio dravu na istok
(pripoijio donje krajeve)
- 1326. Borba s sr srpskom vlastelom Branivojevia nakon toga dodao sebi titulu Gospodar
Huma
- osvajanjem Huma Bosna prvi put imala izlaz na more
- 1353. enidba s Elizabetom (ker ugarskog kralja Ludovika I. Anuvinca)

- u njegovo vrijeme poinje jaati bosanska vlastela

- nakon smrti - pokopan u franjevakom samostanu u Milama kod Visokog
TVRTKO I. KOTROMANI (1353. 1391.)
- bosanski ban od 1353. do 1377 bosanski kralj 1377. G. 1391. g
- postao je bosanskim banom nakon smrti strica Stjepana II. Kotromania
- u poetku je bio vjerni vazal ugarskog kralja Ludovika I. Anuvinca
- sukob s Ludovikom I. Auvincem oko Huma (Ludovik traio Hum kao miraz)
- 1363. g. Ludovik I. Anuvinac krenuo na kriarski rat protiv Bosne zbog Huma
(navodno zbog bosasnkih heretika) Tvrtko I. Kotromani ga porazio
- Tvrtko je vodio borbe i s feudalcima 1366. izbila je buna na elu s Tvrtkovim mlaim
bratom Vukom Tvrtko i majka Jelena morali sakriti u ugarsko-hrvatsko kraljevstvo
- 1367. Ludovik ga je vratio na bansko prijestolje
- 1371. G. umro srpski car Uro Tvrtko I. Kotromani se javio kao pretendant za
srpsku krunu
- zajedno sa srpskim knezom Lazarom Hrebljanoviem 1373. porazio je upana Nikolu
Altomanovia i proirio se na podruje Drine i Lima
1377. Tvrtko I. Kotromani u Milu okrunjen za kralja Srbije, Bosne, Primoja i zapadnih
strana
- Dubrovani su priznali Tvrtka I. te su mu poeli isplaivati tribut u iznosu od 2000 perpera
na dan sv. Dimitrija, kao i ranijim srpskim vladarima
- 1382. G. umro ugarski kralj Ludovik I. Anuvinac Tvrtko I. Se poeo umijeati u hrvatske
poslove prikljuio se hrvatskim feudalnim buntovnicima (Ivan Palina, braa Horvati) koji
su zajedno s maarskim ustali protiv Ludovikove keri Marije, nove ugarske kraljice
- 1388. g. Bitka kod Bilee izmeu Tvrtka I. i osmanske vojske Tvrtkova vojska
(zapovijednik Vlatko Vukovi Kosaa) porazila Osmanlije
- 1389. G. Kosovska Bitka (zapovijednik bosanske vojske bio je Vlatko Vukovi Kosaa
- nakon Kosovske Bitke Tvrtko I. pojaava pritisak na Dalmaciju 1390. Su mu se
pokorili Split, Trogir, ibenik te Bra, Hvar i Korula
- titula: Kralj Rake, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja
- 1347. G. oenio se za bugarsku princezu

- Tvrtko I. umro je 1391. nakon smrti Kraljevstvo pada u razdoblje bezvlaa i politikih
nemira jaaju velikake obitelje, ugled kralja
HRVOJE VUKI HRVATINI (1350. 1416.)
- hrvatski ban, bosanski vojvoda i splitski herceg
- 1376. G. prvi put se spominje u ispravi kao knez i vjerni vitez ugarskog kralja Ludovika I.
- 1380. Ludovik I. mu dao naslov velikog vojvode i darovao posjede u upi Lavi
- nakon smrti kralja Ludovika I. - sudjeluje je u dinastikim borbama kao protivnik kralja
igmunda Luksemburkog
- 1391. g.kao pristaa Ladislava Napuljskog - Ladislav mu povjerio upravu banovine
Dalmaciju i Hrvatsku
- 1398. g. utjecao na izbor bosnaskog kralja Stjepana
- 1403. G. krunidba Ladislava Napuljskog u Zadru za ugarskog kralja Ladislav ga
postavio za glavnog namjesnika u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni, te ga
imenovao hercegom Splita
- titula: herceg Splita, potkralj Dalmacije i Hrvatske, veliki vojvoda Bosne i knez donjih
krajeva
- 1404. g. Sukob s kraljem Stjepanom Ostojem pomogao u svrgavanju Stjepana Ostoje i
uspostavio Tvrtka II. Kotromania
- Ostojino svrgavanje izazvalo je napade Ugarske
- u Bosni se pod Hrvojevim vodstvom stvorio pokret protiv Ugarske i kralja igmunda
- 1408. g. igmundova vojna intervencija i pokolj bosanske vojske Hrvoje je preao na
igmundovu
- bio je lan Zmajevog Reda, kojeg je ustanovio igmund Luksemburki 1408.
- doavi u sukob sa Sandaljem Hraniem, bosanskim vojvodom i velikaem, pao je u
nemilost kod ugarskih vladara
- Hrvoje je kovao vlastiti novac, naruio je iluminirani irilski rukopis te glagoljaki misal
poznat pod nazivom "Hrvojev misal" jedan od najznaajnijih spomenika bosanske
srednjovjekovne kulture
TVRTKO II. KOTROMANI
- Nemirno razdoblje Rat izmeu Ugarskog Kralkevstva i Osmanskog Carstva
- vladao je u tri perioda:

 1404. 1409.
1421. 1433.
1435. 1443.
1404. bosansko plemstvo skida s vlasti prougarski orijentiranog kralja Stjepana Ostoju,
a na njegovo mjesto postavlja Tvrtka II.
- ovo ljuti igmunda Luksemburkog 1409 kree s vojskom na Bosnu i ponovno
postavlja Stjepana Ostoju
- Osmansko carstvo podrava bosansko plemstvo i Tvrtka II. - te tako ulazi u sukob s
Ugarskom i Stjepanom Ostojom
- 1421. Tvrtko II. postao je po drugi put bosanski kralj; sklopio savez s Ugarskom
Ugarska bila potrebna protiv pobuna bosnasnkih plemia Sandalja Hrania i Radivoja
Ostoijia (uz osmansku pomo vladali dijelom Bosne od 1433 1435)
- Tvrtko ponovno dolazi na vlast 1435. i tu ostaje sve do svoje smrti 1443.
- njegovu vladavinu karakterizira obnova bosanskih gradova i jaanje utjecaja franjevaca u
Bosni
STJEPAN TOMA KOTROMANI (1443. 1461.)
- propast bosanske drave
- porast moi feudalaca i njihovi meusobni sukobi centralna vlast slabi
- Kosae i Pavlovii (gospodari junih i istonih oblasti) sve vie zavise o Turcima koji se
poinju uplitati u bosanske unutarnje prilike
- posljednji bosanski vladari pokuavali su otkloniti tursku prijetnju oslanjajui se na Ugarsku
i papu; ali "bosanski heretici" ipak nisu voljeli katolike te su prije eljeli Turke
- kralj Tvrtko I. nastojao je poveati broj katolika u Bosni titei franjevce i potiui ih da
podiu samostane i ire katoliku rije (1436.)
- na koncilu u Baselu 1433. god. se raspravljalo o tome da se Bosna privede katolicizmu, no
to
nije ostvareno
- mo bosanske crkve ostala je gotovo netaknuta
- prije pataren, Stjepan Toma je kao novi kralj postao katolik te je poeo dosljedno provoditi
politiku

svog prethodnika
- postao je ugarski vazal te se obvezao plaati godinji iznos od 3000 zlatnika Ivanu
Hunyadyju, kako
bi dobio njegovu pomo protiv Turaka
- Turci su za kralja Bosne pokuali postaviti svoga tienika, Tomaeva brata Radivoja
- budui da je vlastela uglavnom bila na strani Tomaa, plan im nije uspio
- Stjepan Toma ne moe dravu okrenuti katolicizmu
- papa 1446. alje svoju krunu da se Stjepan Toma okruni njome, no bosanska vlastela je to
blokirala
- pod pritiskom pape Stjepan Toma poinje progoniti patarene
- Turci slabe Bosnu desetljeima:
- pljakaki pohodi
- mijeanje u unutarnju politiku
- raspirivanje sukoba meu feudalcima i njihovo dovoenje u vazalni poloaj plaanje
danka
- podupiranje odreenih pretendenata na prijestolje
29
STJEPAN TOMAEVI KOTROMANI (1461. 1463.)
- posljednji bosanski kralj
- pokuavao je pripremiti zemlju za borbu protiv Turaka
- nakon pada Bizanta (1453.) i Srbije (1459.) bilo je oito da sultan Mehmed II. Osvaja
sprema
unitenje bosanske drave
- feudalci koji su neko bili uz Turke sada staju uz kralja
- kralj se okrunio krunom poslanom iz Rima, to je znailo otvoreno pristupanje Bosne
zapadu
- oslanjajui se na pomo kranske koalicije koju je organizirao papa Pio II., Stjepan
Tomaevi je
otkazao plaanje danka sultanu (1462.)

- Turski napad se oekivao 1463. god. te je bosanski kralj nastojao osigurati pomo izvana
- u nemogunosti pronalaska saveznika Stjepan Tomaevi predlae Turcima 15-godinje
primirje
- sultan je to prihvatio, no samo kako bi sakrio svoje prave namjere i osigurao si iznenadan
napad
- kada je turska vojska zapoela invaziju, neki se velikai nisu odupirali, ve su se predali bez
borbe
(Pavlovii i vojvoda Tvrtko Kovaevi) te su po nareenju sultana pogubljeni
- u zemlji je zavladao kaos; osvojena je kraljevska prijestolnica Bobovac
- kralj je pokuao pobjei iz zemlje, ali ga je stigla turska vojska te se morao predati u gradu
Kljuu
- Stjepan Tomaevi je pogubljen; udovica Stjepana Tomaa, Katarina Kosaa-Kotromani,
pobjegla
je u Rim, a njezino dvoje djece, imun i Katarina, odvedeni su u Istanbul ugasila se loza
Kotromania
- samo neto vie od mjesec dana bilo je potrebno Turcima da unite bosansku feudalnu
dravu
- ugarski kralj Matija Korvin nije mogao pritei Bosni u pomo budui da ga je po naredbi
sultana
napao smederevski sandak-beg i tako sprijeio slanje ugarske vojske u Bosnu
- taj je manevar u potpunosti uspio budui da se Korvin nadao puno duem otporu Bosne
Turcima
- Matija Korvin oslobaa sjevernu Bosnu te ustrojava dvije banovine:
Jajaka banovina (1463. 1527.)
- najisturenija toka obrambenog sustava ugarsko-hrvatskog kraljevstva
- maarski povjesniar Thalloczy Jajce je prozvao "vratima jugozapada" i "kljuem
Dalmacije,
Istre i Njemake"
- Gazi Husref-beg 1527. zauzima Jajce, ijom je obranom zapovijedao Petar Keglevi
Srebrenika banovina (1461. 1512.)
- obrambena zona od Beograda do Banja Luke; na elu hrvatski velika Nikola Iloki

30
- kako bi stvorili iluziju opstanka bosanske drave te tako pridobili domae stanovnitvo,
Osmanlije
su u sjeverne dijelove bosanskog sandaka (sjeverno od Lave), gdje je bilo potrebno stvoriti
koridor
izmeu osmanskog i ugarskog posjeda u Bosni, postavljali domae velikae: Matija
Kotromani,
Matija Sabani, Matija Vojslavi
- budui da oni nisu ispunili oekivanja Osmanlija, minijaturno osmansko-bosansko
kraljevstvo
prestalo je postojati 1476.
- injenica da je sultan u pokorenoj Bosni uz uvedenu tursku upravu bio prisiljen da pridobiva
narod
fiktivnim obnavljanjem stare drave pokazuje da turska vlast nije bila na vrstim osnovama te
da je
protiv nje bilo otpora u narodu
- 1465. god. poinje osmanska ofenziva na Hercegovinu
- Isa-beg Isahovi zauzima vei dio Hercegovine i prodire do dubrovake granice
- 3. 6. 1466. Osmanlije zauzimaju Blagaj, staru hercegovu prijestolnicu
- iste je godine umro herceg Stjepan te ga je naslijedio sin Vlatko
- hercegovaka zemlja bila je podijeljena izmeu hercega Vlatka, Vlatkova brata Stjepana,
kneza
Vladislava, Mleana, Ugra te Osmanlija
- "hercegovu zemlju" Osmanlije su osvojili 1482. god.
POSTANAK HERCEGOVINE
- Hercegovina je povijesna regija u BiH koja se prije nazivala Humska zemlja, Zahomlje ili
Hum
- kao povijesni i geografski pojam prvi put se javlja pod tim imenom 1454. u pismu
bosanskog
sandak-bega Isa-bega Isahovia

- krajem 14. st. feudalna anarhija sve je vie zahvaala bosansku dravu, a posebno june
krajeve
- Sandalj Hrani, bosanski vojvoda, zavladao je prostranim podrujem izmeu Drijeva na
Neretvi,
rijeke Lima te Boke Kotorske na jugu
- njega je naslijedio neak Stjepan Vuki Kosaa, koji 1448. godine uzima titulu hercega, po
kojoj
je Hercegovina i dobila ime
- pod Stjepanom Vukiem ubrzava se proces izdvajanja junih oblasti iz bosanske drave
one
postaju posebna politika jedinica zavisna od Turaka
- Dubrovani gledaju na Stjepana kao na "sumnjivog ovjeka" budui da se eli rijeiti
dubrovake
posrednike uloge u trgovini
- tako 1451. god. izbija rat izmeu Stjepana Vukia i Dubrovnika, te on traje do 1454.
31
SRBIJA
- ''Srbi'' prema Konstantinu VII. servi sluge, oni koji nose opanke
- postoje razliite hipoteze o srpskome imenu
- afarik: ser = narod (zajedniko ime svih Slavena?)
- Danii: ser = borac
- u antiko doba rimska provincija Mezija
- u 7. st. Srbi naseljavaju ovo podruje
STVARANJE SRPSKE DRAVE
- kao drava, Raka (JZ Srbija) se nalazila na podruju rijeke Lima, gornje Drine, Ibra i
zapadne
Morave
- u 10. st. proirila se na podruje Travunje, Zahumlja, Neretve i Konavla
- ime Raka javlja se u 9. st. i vezano je s episkopijom grada Rasa

- Srbi primaju kranstvo oko 870. god. posredovanjem klera iz bizantskih gradova na
Jadranu
- krajem 9. st. bore se s Bugarima (knez Vlastimir odbija napade kana Presijana)
- Vlastimirovi sinovi Mutimir, Stojimir i Gojnik potukli su vojsku bugarskog kana Borisa
izmeu
852. i 867.
- 924. bugarski car Simeon pokorio je Raku
- nakon smrti cara Simeona, srpski knez aslav Klonimirovi obnovio je srpsku dravu i
proirio ju
na raun Travunje
- 971. u sastavu Bizanta
- 976. 1018. pod Makedoncima
- opet pod Bizantom
- od 1168. istiu se knezovi Uro I., Uro II. i Desa
32
DINASTIJA NEMANJIA (1180. 1371.)
- veliki upan Stefan Nemanja (1166. 1196.)
- kralj Stefan Prvovjenani (1217. 1228.), upan 1196. 1217.
- kralj S. Radoslav (1228. 1234.)
- kralj S. Vladislav (1234. 1243.)
- kralj Stefan Uro I. (1243. 1276.)
- kralj S. Dragutin (1276. 1282.)
- kralj S. Uro II. Milutin (1282. 1321.)
- kralj Vladislav II. (1321. 1325.), kralj Srijema i nepriznati kralj Srbije
- kralj S. Uro III. Deanski (1321. 1325.)
- Stefan Uro IV. Duan, kralj (1331. 1346.); car Srba, Bugara i Grka (1346. 1355.)
- car Stefan Uro V. Nejaki (1355. 1371.)
VELIKI UPAN STEFAN NEMANJA (1166. 1196.)

- osniva srpske srednjovjekovne dinastije Nemanjia i nezavisne srpske drave

- za prijestolje se borio s bratom Tihomirom, a kada je doao na vlast, uz pomo Ugarske i
Venecije,
pokuao se osloboditi bizantske prevlasti
- ipak, morao je pristati na vazalski odnos prema Manuelu I. Komnenu
- nakon vazalske prisege bizantskom caru u Carigradu, Nemanja se vratio u Raku i ustoliio
na elu
drave kao veliki upan
- 1180. god. nakon smrti Emanuela I. Komnena oslobodio se i proirio dravu na raun
Bizanta
- uz pomo kriara i Maara Nemanja je osvojio podruja izmeu zapadne i velike Morave,
Kosovo,
Metohiju,
- Izak Angel poduzima uspjeni vojni pohod protiv rake vojske koju je porazio na Moravi
- ipak, Bizant nije bio dovoljno jak da to iskoristi, a Raka je bila u usponu
- sklopljeno je primirje bez teritorijalnih promjena, a upanov sin Stefan Nemanji oenio se
bizantskom princezom
- 1196. se povlai sa prijestolja, zareuje se i uzima ime Simeon Mirotoivi
- upravu nad Rakom dao je sinu Stefanu, dok je Zetu (sredinji dio sadanje CG) dao sinu
Vukanu
- umire 1200.
- o njegovom ivotu biografije su napisali sinovi, a crkva ga je proglasila svecem
33
KRALJ STEFAN PRVOVJENANI (upan 1190. 1217., kralj 1217. 1228.)
- drugi sin velikog upana Stefana Nemanje
- 1190. oenio se za bizantsku princezu Eudokiju (kasnije se oenio Anom Dandolom,
unukom
mletakog duda E. Dandola)
- uz pomo ugarskog kralja Emerika, Vukan je svrgnuo mlaeg brata s prijestolja velikog
srpskog

kneza; dravom je vladao od 1202. do 1204., a kada su Bugari poeli osvajati srpski teritorij,
1205. je
posredstvom Save potpisao primirje sa Stefanom
- Vukan je postao knezom JZ Srbije, a Stefan veliki upan
- sukobio se opet s Bugarskom
- dobri odnosi s Ugarskom
- Stefan je traio od pape Honorija III. krunu kako bi Srbija postala kraljevina
- prvi zahtjev za krunom odvio se jo 1204., ali tome se suprotstavio Vukan Nemanji, koji je
u Duklji
nosio krunu zetskih kraljeva, te je elio da upravo on bude jedini srpski knez
- zbog toga je dolo do sukoba meu braom koji je zavrio Vukanovim porazom
- prilikom drugog traenja krune 1217. papa je odgovorio pozitivno i poslao krunu
- Sava je 4. 1. 1217. u manastiru ia okrunio Stefana za kralja te je Srbija tako postala
meunarodno
priznata drava i k tome jo nezavisna
- 1219. Sava se uspeo do poloaja patrijarha u Nikeji (?)
- Stefan je umro 24. 9. 1228., a neposredno prije smrti se zaredio i dobio ime Simon
- na prijestolju ga je naslijedio najstariji sin, Stefan Radoslav
SVETI SAVA (1169. 1236.)
- srpski prosvjetitelj, prvi srpski arhiepiskop
- rodio se kao Rastko Nemanji 1169.
- bio je najmlai sin velikog upana Stefana Nemanje koji ga s 15 god. postavlja za humskog
upana,
gdje ostaje manje od godinu dana
- sa 16 godina odlazi na Svetu Goru (u Grkoj) i postaje monah 1191.
- nakon to abdicira u korist srednjeg sina Stefana, tamo e mu se pridruiti i otac
- u Srbiji dolazi do borbe za vlast izmeu Savine brae, a on se vraa u Srbiju kako bi ih
zaustavio

- istovremeno Sava se bavi prosvjetiteljskim radom nastojei svojim sunarodnjacima pribliiti

osnove
vjerske i svjetovne poruke
34
- 1217. Sava je okrunio brata Stefana za prvog srpskog kralja
- 1217. vraa se na Svetu Goru
- 1219. Savu imenuje nikejski patrijarh za prvog srpskog arhiepiskopa tim inom srpska
crkva je
postala autokefalna (nezavisna)
- ostaje na poloaju arhiepiskopa sve do 1233., a zatim ga nasljeuje uenik Arsenije
- od tada Sava esto odlazi na hodoaa u Palestinu, a 1236. smrt ga zatie u bugarskoj
prijestolnici
Velikom Trnovom
- Savina najznaajnija djela za srpsku nacionalnu povijest bila su crkvenog, knjievnog i
pravnog
karaktera; "itije" (spomen na pokojnog oca), "Tipikon" (pravila ponaanja u manastiru
Hilandar
kojeg je osnovao), "Nomokanon" (prvi srpski zbornik zakona)
URO I. (1243. 1276.)
- u vrijeme njegove vladavine dolazi do sukoba s Dubrovnikom
- barska i dubrovaka nadbiskupija se sukobljavaju oko vlasti nad katolicima
- barska nadbiskupija izborila se za jurisdikciju nad katolicima u srpskoj dravi
- 1252. Uro I. napao je Dubrovnik no uspjeli su se nagoditi
- Dubrovnik sklapa savez s bugarskim carem Mihajlom Asenom u sluaju da ovaj zarati sa
Srbijom; Dubrovani u sluaju bugarskog ratnog uspjeha trae Cavtat, crkvenu jurisdikciju i
nove trgovake povlastice
- Bugari su napali Srbiju, no bez teih posljedica po Uroa I., pa je ovaj prisilio Dubrovnik
plaati ratne odtete
- Uro eli proiriti svoj teritorij prema Savi i Dunavu, no ne uspijeva

- u ugarskoj vlada Bela IV. te on nastoji proiriti svoju vlast na Srbiju i Bosno
- kada je izbila borba izmeu Bele i njegovog sina Stjepana, Uro je elio iskoristiti situaciju
te je
provalio u Mavansku banovinu
- poraen je te je morao obeati da e pola kraljevstva dati na upravu sinu Dragutinu
- Uro je elio pribliiti Srbiju Bizantu udajom keri Mihajla Paleologa za svog sina
Dragutina, no
pregovori su se oduili te je Srbija ostala u neprijateljskom poloaju prema Bizantu
- Mihajlo je Srbiji osporavao pravo na arhiepiskopiju te je obnovio povlastice ohridskoj
arhiepiskopiji
kojoj je Srbija sve do 1219. bila podvrgnuta
- na crkvenom saboru u Lyonu 1275. Bizant je traio ukidanje srpske arhiepiskopije
35
MILUTIN I DRAGUTIN
- Uroev sin Dragutin (1276. 1282.) traio je na upravu pola zemlje u graanskom ratu
pobijedio
je oca te je zavladao Srbijom, a svojoj majci Jeleni prepustio je Zetu i Trebinje
- Dragutin je stao na kraj sukobima s Dubrovanima te im je obnovio povlastice
- i za vladanja Dragutina Srbija je ostala neprijatelj Bizanta i na strani Anuvinaca
- Dragutin je prijestolje prepustio mlaem bratu Milutinu (1282. 1321.)
- s Milutinom zapoinje trajno uvrivanje Srba u Makedoniji, jer Bizant vie nije imao
snage to
sprijeiti
- 1283. Milutin prodire duboko u bizantski teritorij
- 1297. Bizant je poraen te je prisiljen nagoditi se s Milutinom
- Milutin zadrava osvojene teritorije te su uspostavljeni dobri odnosi s Bizantom
- budui da Francuzi namjeravaju osvojiti Bizant, Milutin sklapa savez s Karlom Valois
- ipak, nakon kraeg neprijateljstva, Milutin se opet pribliio Bizantu te je pomogao u borbi
protiv

Turaka koji su protjerani iz Galipolja

- Milutin otvara brojne rudnike i podie velebne manastire
- odnos Dragutina i Milutina u poetku je bio dobar; Dragutin je pomagao u obrani od
Bizanta, a
Milutin je pomagao Dragutinu ovladati Branievom na sjeveru
- Dragutin je imao utjecaja i na prilike u Ugarskoj te je odravao veze s papom, budui da su
obojica
eljeli preobratiti patarene u Bosni
- nepovjerenje izmeu Dragutina i Milutina pretvorilo se u otvoren sukob poetkom 14. st. jer
se nisu
mogli dogovoriti iji e potomci vladati dravom
- osim toga, Dragutin je bio nezadovoljan bratovim savezom s Bizantom te je traio da se
osloni na
zapad, Ugarsku i katoliku crkvu
- srpska je crkva zazirala od Dragutinovih veza sa zapadom i bila je na Milutinovoj strani
- iako Milutinov ivot nije bio u skladu s crkvenim pravilima, nakon smrti e biti proglaen
svecem
- kada je Dragutin 1316. umro, zapoela je borba oko oblasti koje su mu pripadale
- dio osvaja Karlo I. Anuvinac (1319. osvaja i Beograd)
- Milutina s prijestolja eli zbaciti sin Stefan
- Milutin je uguio bunu te je dao oslijepiti svog sina i poslati ga u Carigrad, gdje je ovaj
proveo
sljedeih sedam godina
36
- tek pred svoju smrt Milutin je Stefanu dozvolio da se vrati u Srbiju te mu je na upravu dao
dio upe
Budimlje
- Milutinova smrt 1321. bila je uzrokom tekih unutarnjih sukoba u zemlji
STEFAN DEANSKI (1321. 1331.)
- upravljao zetom od 1309. do 1314.

- ustao protiv oca Milutina te ga je ovaj poslao u Bizant

- po dolasku u Srbiju bori se za prijestolje s bratom Konstantinom i Dragutinovim sinom
Vladislavom
- uz pomo Bizanta pobijedio je Bugare te si je osigurao prevlast u Makedoniji
- s vlasti ga je sruila ratoborna vlastela na elu sa Stefanom Duanom
CAR STEFAN DUAN (kralj 1331. 1345., car 1346. 1355.)
- sin kralja Stefana Deanskog
- izvrio je dinastiki prevrat i svrgnuo oca s prijestolja
- 21. 9. 1331. okrunjen je za kralja svih srpskih zemalja (tada nije imao vie od 22 godine)
- susjedne zemlje odmah su poele ugroavati granice srpske drave
- oenio se Jelenom, sestrom bugarskog cara Ivana Aleksandra (u poetku nisu imali djece, pa
se
Stefan elio rastati, no tada mu je Jelena rodila Uroa)
- uspjeno je potukao ugarsku vojsku te je granicu postavio na rijeci Savi
- jedno vrijeme je u sastav njegove drave ulazio i Beograd (kao dio Srijema dolazi pod vlast
Srba
1284. za Stefana Dragutina)
- prelaskom Helesponta 1342., Turci stupaju na europsko tlo
- sredinom svibnja 1344. Srbi su se prvi puta sukobili s Turcima u bitci kod Stefanijane i
doivjeli
teak poraz
- osvajanja na jugu (Halkidika, Sveta Gora, ) i slabljenje Bizanta omoguili su Stefanu
Duanu da
se oko Boia 1345. god. proglasi za cara
- srpska arhiepiskopija uzdignuta je tada na rang patrijarije (Joanikije je postao prvim
srpskim
patrijarhom) jer ni carigradski patrijarh ni rimski papa nisu htjeli okruniti Stefana
- 16. 4. 1346. Stefana Duana je patrijarh Jonikije okrunio za cara Srba i Grka
- Stefan Duan tada je pokazao svoju jasnu namjeru da uniti Bizant

37
- 1350. carigradski je patrijarh bacio prokletstvo na Stefana Duana, patrijarha i sve Srbe te ih
je
iskljuio iz crkve (ta anatema je skinuta tek za kneza Lazara 1375.)
- za vrijeme Stefana Duana, Hilandar je postao najvee manastirsko vlastelinstvo u Srbiji
- 1348. pandemija kuge; srpsko osvajanje Epira i Tesalije
- srpsko carstvo se tada prostiralo izmeu Dunava, Jadranskog mora i Korinta na jugu
- Duan je u savezu sa Venecijom namjeravao napasti Carigrad
- Duan silom pokuava zauzeti Hum, koji mu je bosanski ban Stjepan II. Kotromani
preuzeo, ali ne
uspijeva
- Duan je traio da ga rimski papa imenuje za kapetana krana u borbi s Turcima
- elio je i dalje ostati pravoslavac i osigurati se od upada drugih katolikih vladara (prvotno
ugarskih)
- 1355. doli su papini poslanici u Skoplje, no Duan ih je odbio shvativi da ga papa nee
obraniti
- 20. 12. 1355. Duan je umro (u 43. god.), a uzrok smrti je ostao nepoznat (trovanje, modani
udar,
epilepsija, )
- carstvo se poelo raspadati
- naslijedio ga je Stefan Uro V. Nejaki posljednji Nemanji
- "Duanov zakonik", 201 lanak, crkveno pravo, prava i obveze vlastele
KNEZ LAZAR (1329. 1389.)
- roen je u gradiu Prilepcu, njegov otac bio je logotet cara Duana
- Lazar je ve za Duana postao ugledna linost
- Duan ga je oenio Milicom, iji je otac Vratko bio iz roda Nemanjia
- nakon smrti cara Duana, u zemlji je zavladao kaos zbog sukoba meu feudalcima
- knez Lazar se sukobljava sa Nikolom Altomanoviem, jednim od najmonijih ljudi u Srbiji
- njegov najvaniji i najbogatiji grad bio je Rudnik

- do Marike bitke 1371. svoju je vlast proirio sve do Dubrovnika

- Marika bitka
- odigrala se 25. 9. 1371. na rijeci Marici (dananja Grka) izmeu Osmanskog carstva pod
vodstvom sultana Murata II. i srpskih snaga predvoenih Serom Ugljeom i Vukainom
Mrnjaeviem
- Ugljea i Mrnjaevi su poginuli, a njihov brat kraljevi Marko priznao je suverenitet
osmanskog carstva; Osmanlije su dobili jug Srbije i dio Makedonije
38
- Turcima je otvoren put prema osvajanju ostatka Srbije pustoenje, strah,
- Lazar se u svim intitulacijama poinje nazivati vladarom srpske zemlje te poinje
upotrebljavati
kraljevsko ime Stefan Lazar
- Lazar energino poinje raditi na obrani zemlje i enidbenim vezama sklapa saveze
(Brankovii,
Balii, Mava, obiteljski savez na ijem se elu on nalazi)
- udruene snage kneza Lazara i bosanski ban Tvrtko 1373. pobjeuju i zarobljavaju Nikolu
Altomanovia te ga osljepljuju
- budui da je bio potomak Nemanjia po enskoj liniji, Tvrtko se 1377. okrunio za kralja
Bosne i
Srbije pravi gospodar srpske zemlje bio je Lazar, pa je to pomutilo njihov odnos
- kako bi osnaio crkvu, knez Lazar izmiruje peku i carigradsku patrijariju
- iako se bojao da nee imati mukoga nasljednika, kneginja Milica mu je 1377. rodila sina
Stefana
(kasnije je rodila jo Vuka i Dobrivoja)
- Turci 1386. provaljuju u Srbiju i zauzimaju Ni, ali Lazar ipak poraava Murata I.
- Lazar eli osigurati ugarsku pomo te preko svog zeta Nikole Gorjanskog prima vazalne
obaveze
- bosanski ban alje Lazaru svoju vojsku predvoenu Vlatkom Vukoviem, a u Srbiju dolazi i
jedan

odred Hrvata koje predvodi hrvatski ban Ivan Palina

- Lazaru je vojno pomogao i Vuk Brankovi
- Kosovska bitka, 15. 6. 1389.
SRPSKA DESPOTOVINA od osnutka do pada
- osnovana 1389. nakon poraza srpske vojske na Kosovom polju i pogibije kneza Lazara
- despotovinom vlada Lazarev sin Stefan Lazarevi (1389. 1427.)
- u vazalnom odnosu s turskim sultanom
- ratuje protiv ugarsko-hrvatskog kralja igmunda Luksemburkog
- 1396. igmund je teko poraen na Nikopolju
- kad se Stefanov brat Vuk odmetnuo od sultana, ovaj ga je razbatinio i njegove zemlje dao
Stefanu
- 1402. sudjeluje u bitci kod Angore protiv Mongola
- po dolasku u zemlju zatie pobunjene Brankovie kod Tripolja, no on ih poraava
- zbog dinastikih nemira u Osmanskom carstvu Stefan Lazarevi 1403. postaje ugarski vazal
i na
upravu dobiva Beograd, Mavu i jug Ugarske
39
- pod njegovom upravom nale su se i prostrane oblasti koje su se prostirale od Save i Dunava
na
sjeveru do junog Jadranskog mora
- njegova vladavina predstavlja kratkotrajnu obnovu na podruju kulturnih djelatnosti
(podizao je
crkve i manastire)
- despotovina je bila relativno mirna od Turaka, a zemlja se obogatila otvaranjem brojnih
rudnika
(Kopaonik, Novo Brdo, Srebrenica, )
- uspostavljena je trgovina s Dubrovnikom i Ugarskom
- budui da Stefan Lazarevi nije imao mukih potomaka, nakon njegove smrti na vlast dolazi
ura

Brankovi (1427. 1456.)

- period vladavine uraa Brankovia predstavlja posljednje pokuaje da se ouva srpska
feudalna
drava u vrijeme kad su opi politiki uvjeti bili vrlo nepovoljni i kada je bila pojaana turska
eksploatacija na Balkanskom poluotoku
- unutranji odnosi u srpskoj dravi bili su vrlo nesreeni, krupni feudalci eljeli su se
osamostaliti,
- raspolaui izvanredno velikim novanim sredstvima (rudnici, posjedi u Maarskoj,)
despot
ura mogao je izdrati teke krize koje su pogodile njegovu dravu te se uspio do smrti
odrati na
vlasti
- da bi se oslobodio turskog pritiska i opasnosti, despot je pristao priznati vrhovnu vlast
turskog
sultana Murata II. te se obvezao na plaanje godinjeg danka od 50,000 dukata (uz davanje
pomonog
odreda od 2,000 konjanika)
- tako je despotovina imala dva gospodara ugarsko-hrvatskog kralja i turskog sultana
- poslije gubitka Beograda, Golupca i Kruevca, u despotovini gotovo da i nije bilo utvrenih
gradova, pa je ura podigao novu utvrenu prijestolnicu Smederevo
- neprijateljski odnosi izmeu Bosne i Srbije olakali su Turcima osvajanje despotovine 1439.,
a
ura je tada pobjegao u Ugarsku
- nakon kriarskog pohoda 1443., sultan Murat je bio prisiljen sklopiti mir te obnoviti
despotovinu u
njenim ranijim granicama s tim da bude u vazalnom odnosu prema Turskoj i Maarskoj
- ura se vratio u despotovinu; u sukobu izmeu Ugarske i Osmanskog carstva ostaje
neutralan
- novi sultan Mehmed II. odluio je pokoriti cijeli Balkan
- po dolasku na vlast osvojio je Carigrad (1453.), ali je uzaludno nastojao zauzeti Beograd
(1453.) kao jedno od glavnih uporita obrane Panonske nizine

40
- nakon smrti Brankovia u Srbiji nastaju dvije stranke jedna zahtjeva saveznitvo s
Maarskom, a
druga s Turskom
- 1459. pada Smederevo i cijela Srbija
- posljednji plan ouvanja Srbije bila je enidba bosanskog prijestolonasljednika Stjepana
Tomaevia i Lazareve keri Jelae te sjedinjenje Srbije i Bosne
- vjenanje je odrano, ali srpsku dravu to nije spasilo
- ugasila se i srpska patrijarija
CRNA GORA / DUKLJA
- dananja Crna Gora, odnosno vei dio rimske provincije Prevalitane, nazivala se do 10. st.
Dioklitija
- naziv potjee od rimskog grada Dokleje koji se nalazio blizu dananje Podgorice
- u 11. st. javlja se i drugo ime, Zeta, po imenu desnog pritoka Morae
- Porfirogenet naziva stanovnike Duklje Dioklianima
- drugi bizantski pisci identificiraju Dukljane kao Srbe ili Hrvate
- Duklja je bila nazivana i "Crvenom Hrvatskom", iako nikada nije bila sastavni dio hrvatske
drave
- do druge pol. 10. st. jedina poznata linost meu dukljanskim vladarima bio je knez Petar
(spominje
se na grkom olovnom peatu kao "arhont Dioklije")
- tek od vremena kneza Vladimira, koji je vladao potkraj 10. st. i na poetku 11. st., a
prijestolnica
mu je bila u krajini na zapadnoj obali Skadarskog jezera, doputaju izvori da donekle
utvrdimo
povijesni razvoj Duklje
- makedonski car Samuilo provalio je 998. u Duklju i cijelu ju pokorio osim primorja sjeverno
od
ua Bojane

- Samuilo je zarobio Vladimira, ali nakon to ga je uinio svojim zetom vratio mu je Duklju
na upravu
- Vasilije II. pokorio je Samuilovu dravu te uspostavio bizantsku vlast u Duklji (1018.
1025.)
- nakon Vasilijeve smrti opada mo Bizanta te u Duklju izbijaju ustanci za osloboenje od
Bizanta
- 1035. Vojislav podie prvi ustanak, no bezuspjeno
- alju ga u Carigrad, a uprava nad Dukljom povjerena je bizantskom vojskovoi
- idue godine Vojislav bjei iz Carigrada te ovlada itavom Dukljom, Tavunijom i
Zahumljem
41
- doao je i do znatnih financijskih sredstava nakon to je zaplijenio novac iz razbijene
bizantske lae
- Bizant se eli osvetiti dukljanskom knezu te car Konstantin IX. Monomah nareuje drakom
patriciju Mihailu da napadne Vojislava, ali Mihailo biva teko potuen
- Vojislava je naslijedio Mihailo (1050. 1082.)
- Vojislavovi sinovu su meu sobom podijelili Duklju, a Mihailo je sam vladao Zetom i
Travunijom
- poboljao je odnose s Bizantom
- 1054. crkveni raskol raste ugled pape, a postepeno opada ugled Bizanta
- Mihailo je iskoristio nerede u Bizantu te je osvojio Raku, koja je bila pod bizantskom
vlau
- Mihailo pomae i ustanak u Makedoniji te postavlja svog sina za makedonskog cara; ipak,
ustanak
je uguen, a Bizant je vratio i Raku
- da bi papa Grgur VII. pridobio za Rim to vie balkanskih zemalja i tako oslabio utjecaj
carigradskog patrijarha, a osim toga okupio to vie drava protiv njemakog cara Henrika
IV., svoga
glavnog protivnika, on se odazvao na Mihailovu molbu i poslao mu 1077. kraljevske znakove,
kao to

je dvije godine ranije poslao hrvatskome kralju Zvonimiru (Rex Sclavorum)

- iako je Duklja tada bila nezavisna drava, nedostajala joj je pravna osnova za nezavisnost, a
ona se
tada mogla dobiti jedino iz Rima ili Carigrada
- Duklja je meunarodno priznata
- elio je osigurati i samostalnost barske crkve, no u tome nije uspio
- barska biskupija smatrala se nasljednicom biskupije u Dokleji
- za vrijeme Bodinove vladavine (1082. 1108.) Duklja je postala najmonijom
junoslavenskom
dravom tog vremena
- Bodin je jo kao mladi sudjelovao u bojevima skupa s bratom Vladimirom
- godine 1072. pobijedio je Srbe i okupirao Raku, a po naredbi je svoga oca Mihaila
pomagao
ustanike u Makedoniji protiv bizantske vojske
- bizantski kroniar i vojskovoa Nikifor Vrijenije pie kako Bodin predvodi vojsku Dukljana
i Hrvata te da zajedno "zlostavljaju Ilirik"
- Bizantinci su porazili Bodina te je on poslan u ropstvo u Carigrad
- nekoliko godina proveo je u samostanu sv. Sra i Vakha u Carigradu, a potom u Antiohiji
- uspio je otuda pobjei 1078.
- od oca Mihaila je, po povratku u Duklju, dobio na upravu upu Grbalj s Budvo
42
- 1081. eni se Jakvintom, keri normanskog vladara Arhiriza iz Barija (Italija)
- nakon smrti Mihaila, Bodin se za prijestolje bori sa stricem Radoslavom, koji je na kraju
pobjegao u
susjednu Travuniju
- Bodin je sukob nastavio s Radoslavovim sinom Branislavom, ali je spor izglaen uz
posredovanje
biskupa iz Bara
- 1083. i 1084. Bodin je poduzeo nove vojne na Raku te ju je pokorio, a pokorio je i Bosnu

- svoja dva upana, Vukana i Marka, postavio je za upravitelje Rake, a upana Stevana
upravitelja
Bosne
- od Normana je preoteo Dra (1085.), no ubrzo ga je predao Bizantu
- u Rimu je 8. 1. 1089. izdana papinska bula kojom je barska biskupija izdignuta na rang
nadbiskupije
- tzv. "dukljanska crkva" dobila je sufraganstvo nad sljedeim biskupijama: barskom,
kotorskom,
ulcinjskom, svakom, skadarskom, drivaskom, polatskom, srpskom, bosanskom i tavunjskom
- izmeu 1096. i 1097. kroz dukljansko kraljevstvo prolazili su kriari koje je Bodin gostio u
svojoj
prijestolnici Skradinu
- unutarnje borbe postaju uestale
- kao opozicija Bodinu postavlja se njegov drugi stric, Branislav, i njegova djeca, no on ih
poraava
- mnogi su se urotnici skrili u Dubrovniku i stoga je Bodin 1104. zauzeo grad i protjerao ih od
tamo;
Dubrovnik je vratio Dubrovanima na upravljanje
- podigao je jednu utvrdu, a benediktincima je darovao crkvu sv. Martina na Lokrumu
- nakon 26 godina vladavine umro je Bodin
- pokopan je u samostanu sv. Sra i Vakha pokraj rijeke Bojane
- nakon njegove smrti mo dukljanskog kraljevstva je trajno opala
- od Bodinove smrti do potpunog ukljuenja u sklop Nemanjine Rake drave (oko 1183.),
Duklja je
naglo opadala i teritorijalno i u svom politikom utjecaju
- Raka, Hum i Bosna definitivno su se od nje odvojili
- Bizant opet eli pokoriti Duklju
- Bodina je naslijedio njegov brat Dobroslav, a njega je brzo svrgnuo velik raki upan Vukan,
te je
na mjesto kralja postavio Koapara pretpostavlja se da se ovaj elio osloboditi Vukanovog
utjecaja,

pa je Vukan za kralja postavio Bodinova brata Vladimira

- Vladimir je uvrstio svoje odnose s Rakom oenivi se s Vukanovom keri
- iako je Vukan napao Bizant i bio pobijeen, Vladimir je ostao neutralan u sukobu
43
- u Duklji jaa pokret otpora prema Rakoj
- Bodinova udovica Jakvinta otrovala je Vladimira i na poloaj kralja je postavila svoga sina
uru (oko 1113.); a u Rakoj na vlast stupa Uro I.
- uro je neprijateljski nastrojen prema Bizantu i stoga ga ovi nakon upada u zemlju
svrgavaju te na
prijestolje postavljaju Grubeu (Branislavljev sin kojeg je uro bacio u tamnicu)
- uro stvara koaliciju protiv Grubee te oko 1125. upada u Duklju i povraa vlast (1125.
1131.)
- po stupanju na prijestolje uro se miri s Grubeinom braom te im daje neke upe na
upravu, sve to
kako bi uvrstio svoju vlast
- ipak, tijekom novog bizantsko-ugarskog rata nastoji unititi Branisavljevie, to mu samo
djelomino uspijeva
- Grubeina braa primaju vojnu pomo i osvajaju neke gradove, a nakon to izbije ustanak
protiv
ure, na prijestolje dolazi Gradihna (1131. 1142.)
- dugotrajne borbe gotovo su razorile dravu
- nakon Gradihnine smrti njegov sin Radoslav odlazi u Bizant te caru Manuelu obeaje biti
vjerni
vazal; za razliku od oca, Radoslav se nazivao samo knezom
- kada je koalicija Rogera II. Sicilskog ugrozila Bizant, u Duklji se javlja pokret protiv
bizantskih
tienika
- 1148. na prijestolje iz Rake dolazi Desa, sin Uroa I.
- nakon uspjenog rata s Ugarskom (1166.), car Manuel je na obali Duklje od primorskih
gradova

sastavio posebnu administrativnu jedinicu na ijem je elu stajao "Dux Dalmatiae et Diocliae"
sa
sjeditem vjerojatno u Kotoru, Baru ili Skadru
- Dukljanskom vladaru ostala je samo okolna zemlja oko tih gradova, a nju je 1183. Stefan
Nemanja
pripojio Rakoj
44
BUGARSKA
- prva slavenska drava formirana na balkanskom poluotoku
- podruje Bugarske Slaveni su naselili jo u 7. st.
- na elu svake plemenske zajednice (upe) Slavena stajali su upani koje je birala rodovska
aristokracija
- Bugari su bili nomadsko pleme turansko-tatarskog porijekla, a bavili su se stoarstvom i
svojim
nainom ivota podsjeaju na Hune
- njihov voa zvao se kagan ili kan, a okruivala ga je vojno-rodovska aristokracija (kasnije
bojari)
PRVO BUGARSKO CARSTVO
- Asparun (681. 702.) kan bugarske horde koji je porazio Bizant i zauzeo Meziju gdje su
ivjeli
Slaveni formirani u savez od sedam plemena
- Bugari nameu Slavenima svoju vlast i potpuno se asimiliraju meu njima (do 9. st. potpuno
preuzimaju slavenski jezik i obiaje)
- Bugari osvajaju i Trakiju i Makedoniju
- bizantski car Konstantin IV. ne moe zaustaviti bugarsko nadiranje te im se 680. obvezuje
plaati
danak
- Bugarska je nezavisna prva priznata barbarska drava na tlu Balkana
- pod kanom Krumom, poetkom 9. st., Bugari uspjeno ratuju s Bizantom (dolaze ak do
Carigrada)

- Krumov nasljednik Omurtag Francima oduzima Srijem

- granice su se na jugu protezale do Soluna, a na zapadu preko Ohrida
- Boris (852. 888.) uspostavlja dobre odnose s Bizantom i prima kranstvo
- Boris se i sam pokrstio, a krsni kum bio mu je bizantski car Mihajlo III.
- Klement i Naum, uenici Metoda, organiziraju bugarsku autokefalnu crkvu sa sjeditem u
Ohridu
- Carigrad eli bugarsku crkvu podvrgnuti svojoj patrijariji; Boris se stoga okree papi Nikoli
I. koji
mu daje obeanje da moe osnovati bugarsku biskupiju
- zbog zategnutih odnosa pape i Carigrada, Bugari prihvaaju kranstvo istonog tipa
- kristijanizacija ubrzava raspadanje rodovskih zajednica, ali i ojaava centralnu vlast kanova
nad
boljarima
- patrijarija poputa pred Borisom i daje Bugarima arhiepiskopiju
45
- Boris se obraunavao s poganima, a ba je njegov sin Vladimir pokuao obnoviti poganstvo
- zato Boris na kneevsko prijestolje postavlja svog drugog sina, Simeona
- Simeon (893. 927.) je bio bizantski odgojen i u Bugarskoj je elio uvesti kulturu
- na svom dvoru okupljao je uenjake
- Simeon esto ratuje protiv Bizanta
- 913. dolazi pred carigradske zidine
- 917. unitava veliku bizantsku vojsku na rijeci Aheloj te postie iznimnu slavu i mo
- 919. uzima titulu cara, a bugarski arhiepiskop proglaen je patrijarhom
- 920. zauzima Tesaliju
- 923. uz posredovanje pape sklapa primirje sa carem Romanom Lapkapenom
- 926. doivljava teak poraz od hrvatskog kralja Tomislava
- 927. Simeon umire, a nasljeuje ga sin Petar koji je sklopio mir s Hrvatskom i Bizantom
(iste
godine Bizant kanu konano priznaje titulu cara, a poglavaru bugarske crkve titulu patrijarha)

- u sastavu Bugarske su istona Rumelija, vei dio Makedonije i Albanije

- slabljenje bugarske drave zapoinje sa jaanjem bogumilskog pokreta ije je uenje bilo u
opreci sa
monim nositeljima vlasti (materijalni svijet djelo je Sotone)
- Bugari gube nadzor nad Srbijom gdje aslav Klonimirovi organizira srpsku kneevinu
- na poticaj Bizanta kijevski knez Svjatoslav 968. napada i osvaja Bugarsku te ju uzima za
sebe
- tek bizantski car Ivan Cimiskije ponovno osvaja Bugarsku i pripaja ju Bizantu
- na teritoriju koji nije bio okupiran, formiran je slobodni teritorij, jednako nezavisan i od
zapadne
Bugarske i od Bizanta njega su vodili sinovi Komesa Nikole Komitopulija koji prvo
priznaju vlast
Bizanta, a nakon smrti cara Cimiskija 976. diu novi ustanak i oslobaaju se svake tuinske
vlasti
- jedini preivjeli brat, Samuilo, osvaja Makedoniju, Trakiju i zapadnu Bugarsku te stvara
Makedonsko carstvo (trajalo je do 1018. kada ga je sruio Bazilije II., do 1186. cijeli je taj
teritorij
pod Bizantom, a nakon toga zapoinje razdoblje drugog Bugarskog carstva)
DRUGO BUGARSKO CARSTVO (1186. 1396.)
- nastaje 1186. kada su na sjeveru ustali boljari pod vodstvom Petra i Asena oni su u pomo
pozvali Kumane i sklopili savez sa srpskim velikim upanom Stefanom Nemanjom
- obnovljeno je bugarsko carstvo osloboeno od Bizanta
- sjedite u Trnovu (grad u sjevernoj Bugarskoj, prijestolnica od 1186. do 1393.)
46
- Bizant eli iskoristiti nezadovoljstvo boljara potkupljujui Petra i Asena; brau ubijaju
boljari te ih
na prijestolju nasljeuje trei brat, Kalojan (1197. 1207.)
- Kalojan u savezu s Kumanima uspjeno ratuje protiv Bizanta
- 1201. Bizant priznaje nezavisnost Bugarske
- Bugarska je tada obuhvaala itavu Meziju, sj. dio Trakije, dio Srbije i sj. Makedoniju

- papa Inocent III. Kalojanu je dao titulu kralja Vlaha i Bugara, a Kalojan mu je zauzvrat
obeao
podiniti bugarsku crkvu
- 1204. unija Bugarske i Rima Kalojan se slubeno naziva carem
- Kalojan ipak podrava bogumile te pobjeuje kriare 1205. u bitci kod Jedrena
- Kalojana ubijaju boljari te u Bugarskoj zavlada anarhija
- 1218. god. Bugarsko carstvo obnavlja Ivan Asen II. koji je svoj oslonac naao u bogumilima
- za njegove vladavine Bugarska je bila najmonija sila na Balkanu
- enidbenim se vezama povezao s dinastijom Nemanjia, a bio je regent bizantskog latinskog
cara
Balduina II. koji se oenio njegovom keri
- uspio je obraniti grad Carigrad od Teodora Angela, ali ga je i sam napao u savezu s
Nikejskim i
Solunskim carstvom kada je za regenta latinskog carstva izabran Ivan od Brijena
- uz pristanak Nikejskog carstva, bugarski car 1235. osniva patrijariju u Trnovu
- iako je ker Jelenu udao za Ivana III., Asen II. je napao i Nikejsko carstvo, ali mu vojna nije
uspjela
jer je uo kako su mu u Trnovu umrli ena, sin i patrijarh pa je pohod morao prekinuti
- Asen II. umire 1241.
- razmirice izmeu boljara; izgubljene su Makedonija i Trakija, a Bugarsku poinju napadati
Maari,
Turci i Tatari
- izbija ustanak seljaka na elu s Ivajlom koji se 1277. proglaava carem
- boljari u pomo pozivaju Grke, Tatare i Kumane i ustanak je uguen a legendarni Ivajlo
ubijen
- Bugarska se raspala na nekoliko nezavisnih kneevina
- u 14. st. Bugarska se podijelila na 3 zasebne drave koje e uskoro postati plijenom
Osmanlija
- Osmanlije 1393. zauzimaju Trnovo, a 1398. itavu Bugarsku, ime je uniteno Bugarsko
carstvo sa

zadnjim carem Ivanom Stracimirom u Vidinu

47