METODE MJERENJA

Podjela mjernih metoda

-

Prema karakteru promjene mjerene veliine u toku vremena, mjerenja se dijele na

o Statika (mjerena veliina je konstantna u toku vremena) i
o Dinamika mjerenja.

Klasine metode mjerenja obuhvataju postupke uporeivanja mjerene veliine s drugom

istorodnom poznatom veliinom. Pri tome je druga poznata veliina usvojena za jedinicu mjerenja.
Kod metode indirektnog mjerenja vrijednost veliine dobija se mjerenjem drugih veliina
direktnom metodom, pri emu su one povezane s veliinom koju treba izmjeriti poznatom
relacijom. (npr, zapremina valjka moe se nai mjerenjem njegovog prenika i visine).
Primjer indirektnog mjerenja

Prema nainu registracije mjerene veliine mjerne metode se mogu podijeliti na:
-

Analogne, kod kojih se koristi princip otklona (zakretanja, skretanja) kazaljke.

Digitalne (diskretne), kod kojih se koristi princip odbrojavanja.

Blok ema tipinog ureaja za mjerenje neelektrinih veliina elektrinim putem prikazana je na
slici. Osnovni dijelovi ovakvih ureaja su:
-

Senzor
Kolo ili sistem za prenos i prilagoavanje mjernog signala (mjerni lanac)
Indikator koji slui za oitavanje (registraciju) rezultata mjerenja i
Izvor za napajanje mjernog ureaja.

Prednosti elektrinih mjernih instrumenata u odnosu na mehanike i optike su:

-

Vea osjetljivost i tanost

Mogu biti koriteni i za mjerenje dinamikih veliina
Mogu se koristiti za mjerenja kod kojih je mjerni objekat udalje od mjernog instrumenta
Mogu se koristiti u automatskoj regulaciji neelektrinih veliina.

Klasifikacija mjernih instrumenata

Podjela instrumenata s obzirom na primjenjenu metodu:
-

Nulti metod
Metod otklona
Kompenzacioni metod
Diferencijalni metod

Metoda otklona podrazumijeva da se mjerena veliina pretvara u odgovarajui otklon, tj.

translatorno pomjeranje ili ugaono zakretanje.
Primjer mjernog sistema na bazi otklona (mjerni sistem za mjerenje pritiska)

Kod nulte metode otklona se razlika x mjerene veliine x M i poznate referentne vrijednosti x R
druge istorodne veliine s kojom se uporeuje vrijednost mjerene veliine, svede na nulu (x=0).
Referentna i mjerena veliina su u tom sluaju u ravnotei, pa se ova metoda zove i metoda
ravnotee. Ovo je jedna od najtanijih metoda mjerenja i mjerni ureaji bazirani na ovoj metodi
odlikuju se visokom tanou.

Kompenzaciona metoda je poseban vid nulte metode mjerenja. Razlika je u tome to se kazaljka
prilikom mjerenja ne dovodi u nulti poloaj, nego zauzima odreeni otklon x. Vraanje u nulti
poloaj se vri dodavanjem (ili oduzimanjem, ovisno o predznaku otklona) vrijednosti x.

Diferencijalna metoda mjerenja se bazira na mjerenju razlike x izmeu mjerene veliine x M i

poznate, tj. referentne veliine x R pri emu se njihove vrijednost malo razlikuju. Tada se vrijednost
mjerene veliine dobija sabiranjem (oduzimanjem) rezultata direktnog mjerenja x (razlike izmeu
x M i x R ) i poznate referentne vrijednosti x R , tj. x M = x R x

MEHANIKE KARAKTERISTIKE MJERNIH UREAJA

Ponaanje mjernog sistema u dinamikim uslovima moe se, openito, opisati diferencijalnom
jednainom n-tog reda:
Gdje je x(t) ulazna (pobuda), a y(t) izlazna
dinamika veliina (odziv), dok su ai i bi
konstante koje zavise od fizikih parametara
mjernog sistema i mn.

STATIKE KARAKTERISTIKE
Statika karakteristika je odnos izlazne y i ulazne veliine x u stacionarnim uslovima:
Stacionarni uslovi:

- koeficijent K naziva se koeficijent proporcionalnosti, koeficijent statikog prenosa

ili kalibracioni faktor ija se dimenzija dobije kao odnos jedinice izlaza y i ulaza x.

Primjeri statikih karakteristika dati su na slici (linearizacija statikih karakteristika):

Koeficijent proporcionalnosti K predstavlja ustvari tangens ugla nagiba na razmatranom intervalu

statike karakteristike:
Parametri statike karakteristike:
Mjerno podruje predstavlja skup podioka izmeu dva odreena repera na skali.
Mjerni opseg definie se kao podruje izmeu dva repera koje odgovara razlici najmanje i
najvee vrijednosti na skali.
Tanost predstavlja sposobnost mjernog ureaja da u referentnim radnim uslovima daje
pokazivanja bliska stvarnoj vrijednosti mjerene veliine.
Tanost se najee izraava u odnosu na mjerni opseg ureaja.
Linearnost predstavlja podudaranje realne karakteristike yr i idealne statike karakteristike yi.

Rauna se koritenjem izraza:

Osjetljivost definie se kao odnos prirataja izlazne veliine i prirataja mjerene veliine.

Histerezis je pojava koja dovodi do razlike u pokazivanju mjernog ureaja u zavisnosti od naina
promjene ulazne (mjerene) veliine. Povrina koju zatvara histerezna linija predstavlja energiju
pretvorenu u toplotu.
Histerezis - rezultati nekog djelovanja zaostaju ili kasne i nakon
uzronika tog djelovanja.

Mjera histerezisa je maksimalna razlika izlaznih vrijednosti koje se dobijaju pri istoj ulaznoj
vrijednosti. Histerezis se izraava u procentima punog opsega:

Mrtva zona podruje izmeu dvije vrijednosti ulazne veliine kada nema nikakve promjene
izlazne veliine.

Poremeaj nule (drift nule) opisuje nestabilnost oitanja izlaza za nultu vrijednost ulaznog
signala.

Poremeaj osjetljivosti odreuje vrijednost s kojom se osjetljivost mjernog sistema mijenja u

zavisnosti od vanjskih uticaja, a efekat se odraava kao promjena nagiba statike
karakteristike.

Prag osjetljivosti predstavlja minimalnu vrijednost ulazne veliine koja e, pri njenom porastu
od nule, izazvati promjenu pokazivanja na izlazu. Obino se daje u postotcima opsega, a ponekad
i kao apsolutna vrijednost.
Rezolucija definie minimalni prirataj mjerene veliine koji e izazvati promjenu indikacije na
izlazu.

DINAMIKE KARAKTERISTIKE
Dinamike karakteristike opisuju ponaanje mjernih sistema nakon to se mjerena veliina
promijenila pa do trenutka kada se na izlazu ponovo uspostavi stacionarno stanje. Kod mjerenja
ulazne mehanike karakteristike koja je funkcija vremena x(t), javlja se izlazna dinamika veliina
y(t). Veza izmeu ovih veliina data je diferencijalnom jednainom

Poto se na ulaz dovodi poznata funkcija x(t), jednaina se svodi na:

Mjerni ureaj se obino predstavlja kao mehaniki model, koji je dobijen kao kompozicija prostih
mehanikih modela: opruge (elastini efekti), priguivaa (efekti priguenja), masa (inercijalni
efekti).
a) Elastina svojstva mjernog ureaja prikazuju se oprugom.

Kod istezanja opruge za vrijednost y pod dejstvom vanjske sile F opruga

djeluje elastinom silom:

gdje je c koeficijent krutosti.

b) Priguenje u mjernom ureaju modelira se pomou priguivaa ili amortizera koji se sastoji
od zatvorenog cilindra napunjenog tenou i pokretnog klipa.
Pri pomjeranju klipa brzinom v fluid struji kroz zazor i male otvore na
klipu, ime se stvara sila viskoznog trenja proporcionalna relativnoj
brzini kretanja klipa u odnosu na cilindar:

gdje je b koeficijent priguenja.

c) Inercijalna svojstva mjernih ureaja predstavljaju se inercijalnim ili seizmikim elementom

mase m.

S ciljem utvrivanja dinamikih osobina mjernih ureaja i njihove meusobne usporedbe, na ulaz
se dovode razliite vrste promjene mjerene veliine x(t) u obliku tipskih funkcija, npr:

Mjerni sistem nultog reda

U sluaju da su svi izvodi po vremenu u diferencijalnoj jednaini (*) jednaki nula, tada se mjerni
sistem ponaa kao sistem nultog reda.

Odziv ovakvog mjernog sistema opisuje jednaina:

gdje je K koeficijent osjetljivosti.

Sistemi nultog reda: (a) odskoni ulaz, (b) odziv mjernog sistema

Primjer odziva mjernog sistema nultog reda na odskoni ulaz:

-

Potenciometar za mjerenje pomjeranja

Mjerni sistemi prvog reda

Mjerni ureaji, praktino, uvijek imaju neko odreeno kanjenje, tj. inerciju. To su takozvani sistemi
prvog reda, to znai da su u optoj diferencijalnoj jednaini (*) svi izvodi po vremenu, osim prvog
izvoda, jednaki nula. Jednaina (*) se svodi na:

Gdje je T vremenska konstanta mjernog sistema, izraena u sekundama.

Primjer odziva sistema prvog reda na odskoni ulaz (x(t) = y(t)):

Primjer sistema prvog reda

-

Mehaniki dinamometar koji se sastoji od paralelno vezane opruge krutosti c i priguivaa

s koeficijentom viskoznog trenja b.

Mjerni sistemi drugog reda

Ako su koeficijenti an, an-1, ..., a3 u diferencijalnoj jednaini (*) jednaki nula, dinamike promjene
izlaza opisuju se diferencijalnom jednainom drugog reda:

Diferencijalna jednaina mjernih sistema drugog reda:

Gdje je:

Model mjernog sistema drugog reda:

Upotreba mjernih sistema drugog reda:

a) Mjerenje sile: na seizmiki element djeluje sila F(t), dok je podloga na kojoj je ureaj
uvren nepomina.
Izlazna veliina pomjeranje seizmikog elementa. Pomijeranje seizmikog elementa u odnosu na
podlogu se obino transformie u elektrini signal.
Model mjerenja sile:

b) Mjerenje vibracija: pretvara je uvren za pokretni ram ije se pomjeranje mjeri.

Na seizmiki element ne djeluje sila. Ulazne veliine u ovom sluaju mogu biti: ubrzanje, brzina ili
pomijeranje rama. Izlazna veliina je relativno pomijeranje seizmikog elementa u odnosu na
podlogu.
Model mjerenja vibracija:

Odziv mjernih sistema drugog reda na odskoni ulaz.

Oblici odziva mjernog sistema drugog reda na odskoni ulaz.

a)
b)
c)
d)

= 0, oscilatorno neprigueni ili harmonijski odziv. Funkcija odziva tada ima oblik:
0< <1 , oscilatorno prigueni ili podprigueni odziv.
= 1, kritiki prigueni odziv
> 1 , nadkritiki prigueni odziv.

Parametri dinamike karakteristike

- vrijeme kanjenja

t u vrijeme uspona

definie se kao vrijeme potrebno da se izlaz

promijeni od 10% do 90% novog
stacionarnog stanja i to prije pojave prvog
preskoka.
ts vrijeme uspostavljanja stacionarnog
stanja naziva se jo i vrijeme smirivanja, a
odreuje se kao vrijeme kada se izlaz
indicira pa do trenutka kada izlaz dospije
unutar definisanih granica do 5% konane
stacionarne vrijednosti.

ts 0 - vrijeme odziva odreuje se iz odziva sistema kao vrijeme potrebno da izlaz dostigne 95-99%
novog stacionarnog stanja i to prije pojave prvog preskoka.
T dominantna vremenska konstanta odreena je kao vrijeme potrebno da anvelopa amplituda
prelaznog procesa opadne na 37 % svoje poetne vrijednosti.
K koeficijent statikog ponaanja. odreuje se nakon jedinine skokovite promjene ulaza kao
razlika izmeu novog i starog stacionarnog stanja.
A preskok
tp period oscilovanja definie se kao vremenski razmak izmeu dva susjedna maksimuma.

MJERENJE BRZINE
Ova mjerenja zastupljena su kod ispitivanja motora, razliitih prenosnika i mehanizama. Mjere
se translatorna i ugaona brzina. Translatorna brzina predstavlja promjenu pomjeranja po

i za njeno mjerenje mogu se, npr, koristiti indukcioni senzori.

vremenu =

Ugaona brzina : =

. Ureaji za mjerenje ugaonih brzina tahometri.

Prema nainu primjene tahometri mogu biti stacionarni i prenosivi, a prema metodi mjerenja
kontaktni i beskontaktni. Prema tipu konverzije energije u primarnom elementu senzora
tahometri se mogu podijeliti na:
-

Mehaniki imaju samo mehanike pretvarake elemente

o Centrifugalni
o Frikcioni
o Hidraulini
o Pneumatski
Magnetni kod kojih je glavni element indukcioni senzor
Elektromehaniki koji u svojim mjernim kolima sadre elektromehanike pretvarae
(tahometri sa brojanjem impulsa)
Stroboskopski koji rade na principu stroboskopskog efekta.

Tahogeneratori osnovna namjena bila je stabilizacija servo mehanizma. Meutim, zbog

osobine da im je izlazni signal linearno proporcionalan ugaonoj brzini, tahogeneratori se
proizvode kao senzori namjenjeni mjerenju ugaone brzine.
Istosmjerni tahogenerator je istosmjerni generator koji stvara elektromotornu silu
proporcionalnu brzini obrtanja rotora. Sastoji se od stalnog magneta u ijem polju se obre rotor
s kolektorom.

Naizmjenini tahogeneratori se izvode kao sinhroni i asinhroni.

Mjerenje ugaone brzine reluktantnim senzorima
Reluktnanti senzori rade na principu promjene otpornosti magnetnog kola pod uticajem rotacije
osovine (vratila). Mogu biti indukcioni ili inudktivni, a izvode se u velikom broju konstruktivnih
varijanti.

Indukcioni senzon ugaone brzine sastoji se iz dva dijela. Prvi dio uvijek je postavljen na osovinu,
a izrauje se u obliku :
-

Diska od neeljeznog materijala po ijem se obodu nalaze pravilno rasporeeni eljezni

umeci ili
Zupanika od feromagnetnog materijala

Pomicanjem eljeznog umetka ili zupca zupanika, smanjuje se magnetni otpor i raste magnetni
fluks. Odmicanjem umetka ili zupca stvara se suprotan efekt.
Princip rada

promjena magnetnog fluksa i izlaznog napona

Mjerenje ugaone brzine pomou stroboskopa

Ugaona brzina u pogonskim uslovima moe se mjeriti i pomou stroboskopa. Stroboskop se
sastoji od generatora impulsa, pojaala snage i gasne cijevi (sijalive) koja se pali u taktu
impulsa iz pojaala.

MJERENJE UBRZANJA
Ureaji za mjerenje ubrzanja nazivaju se akcelerometri. Klasifikacija akcelerometara moe se
izvesti po sljedeim osnovama:
-

Konstruktivnim osobinama (nain pomicanja i nain vjeanja mase)

Tipu izlaznog signala (kontinualni i diskretni)
Tipu veze izmeu mjerenog ubrzanja i izlaznog signala (prosti, ingegrirajui)
Nainu konverzije ubrzanja u izlazni signal (direktni i kompenzacioni) i dr.

esta je klasifikacija prema odnosu izmeu vlastite frekvencije akcelerometra i opsega

frekventnog spektra mjerenog ubrzanja. U tom smislu razlikuju se:
-

Akcelerometri imaju vlastitu frekvenciju iznad svih frekvencija u spektru mjerenog

ubrzanja
Velosimetri vlastita frekvencija bliska frekvencijama koje su sadrane u spektru
mjerenog ubrzanja

Vibrometri vlastita frekvencija manja od frekvencija koje su sadrane u spektru

mjerenog ubrzanja
Rezonantni akcelerometri vlastita frekvencija jednaka osnovnoj frekvenciji mjerene
vibracije
Polurezonantni akcelerometri vlastita frekvencija se razlikuje od osnovne frekvencije
mjerenog ubrzanja za neki odreeni iznos.

Mjerenje ubrzanja potenciometarskim senzorima

-

Za mjerenje ugaonog ubrzanja

Za mjerenje translatornog ubrzanja

1. Kuite pretvaraa se puni silikonskim uljem kojim se ostvaruje pogodna vrijednost

koeficijenta priguenja
2. Viskoznost ulja treba da se to manje mijenja s temperaturom
3. Termiko irenje ulja se kompenzuje time to je jedan od zidova kuita od elastinog
materijala
Potenciometarski senzor sa kliznim tegom mase m

s tegom u obliku klatna

MJERENJE VIBRACIJA
Oscilacije koje su tetne za ureaje i prouzrokuju beskorisno utroenu energiju, dovode do
lomova i havarija nazivaju se vibracije. U optem sluaju vibracije imaju periodiki, trajni ili
sluajni karakter.
Uzroci vibracija su:
-

Mala dinamika krutost kuita i temelja maina

Necentrinost spojnica i leajeva
Neizbalansiranost rotacionih mainskih elemenata
Pohabanost mainskih elemenata
Geometrijska odstupanja kod lanaca i remenih prenosnika
Pojava nepredvienih udarnih sila u sistemu
Zatupljenost reznog alata na alatnim mainama

Karakteristike vibracija su:

-

Frekvencija
Amplituda
Brzina i
Ubrzanje

Vibracije s velikom amplitudom i malim vremenom trajanja oznaavaju se kao udarne. Brzina i
ubrzanje vibracija su promjenjive veliine u svakom dijelu ciklusa.
Parametri vibracija
-

Frekvencija osnovne oscilacije (prvog harmonika)

Frekvencija viih harmonika
Pomjeranje
Brzina i
Ubrzanje tijela zbog vibracija

Senzori za mjerenje vibracija vibrometri (mogu biti kontaktnog ili beskontaktnog tipa).
Principi mjerenja vibracija
Mjerenje parametara vibracija mogue je koritenjem dva principa:
-

Seizmiki i
Neseizmiki

Seizmiki princip mjerenja vibracija koristi se onda kada ne postoji nepokretna podloga u
blizini objekta koji vibrira, to se deava kod mjerenja vibracija npr. na velikim konstrukcijama,
automobilima ili kod mjerenja potresa zemljine povrine. Kod ovog ureaja se kuite sa
magnetom stavlja na pokretnu podlogu, a kalem privrujemo na teg mase m.

Neseizmiki metod mjerenja vibracija koristi se kada u blizini objekta vibrira postoji nepomina
podloga. U tom sluaju magnet se stavlja na nepokretnu podlogu, dok se kalem privruje za
objekat ije vibracije mjerimo.

Mjerenje vibracija piezoelektrinim senzorima

Imaju najiru primjenu. Za izradu senzora koriste se keramiki materijali. Odnovni dijelovi
senzora su piezoelektrina ploica i seizmiki element mase m.
Senzor kompresionog tipa kristal optereen na pritisak
Senzor smiueg tipa kristal optereen na smicanje
Senzor smiueg tipa s tri kristala

Piezoelektrini akcelerometri :
-

Ulazna veliina je pomjeranje objekta

Izlazna veliina je deformacija kristala odnosno koliina elektriciteta
Visoka otpornost na temperaturne promjene
Frekventni opseg od 0,1 do 100 kHz
Koriste se kao sekundarni etaloni

MJERENJE NAPREZANJA I DEFORMACIJE PRIMJENOM MJERNIH TRAKA

Princip rada mjernih traka
Promjenom duine provodnika mijenja se elektrini otpor
Uspostaviti vezu izmeu promjene elektrinog otpora R i deformacije
Preko poznate deformacije mogue je odrediti naprezanja i silu (moment)

Istezanjem ice za l doi e do promjene prenika D. Iz vrstoe materijala je poznata relacija

izmeu poprene D / D i uzdune deformacije / :

= -

= -

; gdje je uzduna deformacija, a Poissonovo koeficijent.

Izduenje ice optereene zateznom silom.

Elektrini otpor provodnika duine se definie kao:

R =

, gdje je specifina otpornost i A povrina poprenog presjeka provodnika.

Deformacija ice, odnosno mjerne trake:

; K faktor proporcionalnosti koji se naziva K faktor i predstavlja osnovnu mjernu

karakteristiku mjernih traka koje se koriste kao otporniki senzori.

Vrste mjernih traka

-

Trake sa icom (iane trake) :

o Sa ravnim namotajima
o Sa krunim namotajima
Trake sa folijom

Dobre osobine mjernih traka su:

-

Velika preciznost
Mogunost postavljanja na tee dostupna mjesta
Mogue je istovremeno mjerenje deformacija u vie taaka s odgovarajuim brojem
traka
Mjerenje u irem rasponu temperatura
Mogunost mjerenja pri razliitim spoljanjim uslovima (vlanost, pritisak, jonizirajue
zraenje i sl.)
Mjerenje viekomponentnih deformacija u taki primjenom specijalno dizajniranih
mjernih traka (rozeta)
Nizak prag reagovanja
Pouzdanost u radu
Mala masa
Mogunost statikih i dinamikih ispitivanja
Pristupana cijena
Zbog svoje elastinosti mogu se lijepiti na prave i krive povrine
Oitavanje se moe vriti na veoj udaljenosti od mjesta ispitivanja

Nedostaci mjernih traka:

-

Jednokratna upotreba (ne odnosi se na pretvarae mehanikih veliina u koje su

ugraene mjerne trake)
Deformacija se moe mjeriti samo u jednoj taki, koritenjem jedne trake, bez
poznavanja cjelokupne slike naponskog stanja
Deformacija se moe mjeriti samo na povrini elementa (konstrukcije)
Relativno nizak apsolutni nivo izlaznog signala

MJERNI MOSTOVI
Mjerni most
Kada se radi o malim veliinama deformacija koje se ne mogu izmjeriti ommetrom, koriste se
prikladni strujni krugovi, od kojih je najee u upotrebi Vitstonov (Wheatstoneov) most.

Um napon na dijagonali mosta izlazni napon

U E napon napajanja
R 1 promjenjivi otpornik
R 2 ,R 3 ,R 4 konstantni otpornici

Mjerenje otpora pomou mjernog mosta zasniva se na dva Kirhofova pravila:

Prvi Kirhofov zakon: za svaku taku (vor) grananja struje zbir intenziteta struje koje u datu
taku utii jednaka je zbiru intenziteta struja koje iz nje istiu.
Drugi Kirhofov zakon : u svakom zatvorenom strujnom kolu zbir elektromagnetnih sila jednak je
zbiru proizvoda intenziteta struje i otpora.
Sistem jednaina za tri nezavisne konture:

Za strujni krug kae se da je u ravnotei ako je I G = 0, pa je R 2 R 4 R 1 R 3 = 0, odnosno ako

vlada odnos

R1
2

R4
3

Deformacija ispitivanog objekta u zadatoj taki se odreuje prema izrazu:

=

1 R1

Za sluaj I G 0, izlazni napon kroz optereujuu otpornost tada je:

etvrtmost
Neka su svi otpori u mostu meusobno jednaki, tj. R1 = R2 = R3 = R4 i neka se u jednoj grani
mosta izvri mala promjena otpora za R , tako da se most izvede iz stanja ravnotee. Ovo se
moe praktino izvesti ako je samo jedna traka izloena deformaciji, dok ostali otpori mogu biti
ili obini otpornici ili pasivne mjerne trake. Ovakva konfiguracija naziva se etvrtmost.

etvrtmostna konfiguracija:

Polumost
Za sluaj da se u mjerenje ukljue dvije mjerne trake, dobija se polumostna konfiguracija. Ova
konfiguracija omoguuje laku registraciju izlaznog signala jer e vei broj aktivnih traka davati
jai signal odstupanja od ravnotenog poloaja mjernog mosta.
Mjerni most

Primjer primjene (savijanje konzole)

U ovom sluaju mjerna traka sa otporom R1 ima prirataj otpora zbog istezanja gornjih vlakana,
a traka sa otporom R4 negativan prirataj zbog sabijanja.

Izlazni napon i deformacija e biti:

Puni most
Povezivanjem etiri aktivne trake u mjerni most dobija se tzv. Puni most.

Primjer primjene (optereeni element sa nalijepljene 4 mjerne trake):

Punomostna konfiguracija:
Za sluaj da su dvije mjerne trake postavljene u pravcu djelovanja sile F ( trake sa otpornicima
R2 i R4), a dvije okomito na taj pravac (trake sa otpornicima R1 i R3), odgovarajue promjene
otpora e biti:

Poto su promjene otpora male, moe se uzeti da je

, pa je

, dok je deformacija

Pravilno postavljanje mjernih traka

Konstrukcije mjernih traka

-

Osnovne dimenzije

a aktivna duina trake

Rozete predstavljaju dvije, tri ili etiri mjerne trake postavljene na zajedniku podlogu pod
tano odreenim uglovima, tako da se mogu zalijepiti na mjerno mjesto jednom operacijom.

Ako su poznati pravci glavnih naprezanja, za mjerenje deformacija moe se koristiti rozeta sa
dvije sastavne trake 0/90, koje mjere deformacije u dva okomita pravca, a orijentacija rozete
se vri u pravcima glavnih naprezanja.

U sluaju kada pravci glavnih napona nisu poznati, na mjernom mjestu treba mjeriti deformaciju
u tri razliita pravca. U ovakvim situacijama mogu se koristiti rozete s trakama koje meusobno
zaklapaju uglove 0/45/90, ili 0/60/120.

MJERENJE PRITISKA
Ureaji za mjerenje pritiska nazivaju se manometri. Kategorije mjerenja pritiska mogu se
podijeliti u tri grupe:
-

Mjerenje apsolutnog pritiska

Mjerenje atmosferskog (barometarskog) pritiska
Mjerenje diferencijalnog pritiska, kao razlike izmeu dva pritiska

Ukupni mjerni opseg u kojem se mjeri pritisak moe se podijeliti u etiri oblasti:
-

Oblast niskog apsolutnog pritiska

Oblast barometarskog pritiska
Oblast malih diferencijalnih pritisaka u odnosu na atmosferski
Oblast visokog relativnog pritiska (nadpritisak)

U Manometri
Manometri sa tenostima ili U-manometri se koriste za mjerenje apsolutnog statikog pritiska u
laboratorijskim uslovima, a u odreenim sluajevima i kao etalonski instrumenti za kalibraciju
drugih tipova manometara. Mogu se podijeliti na dva osnovna tipa:
-

Manometar sa U cijevi
Manometar sa nagnutim krakom

Kao radni medij najee se koristi iva, voda ili alkohol.

Manometar sa U cijevi pokazuje razliku pritisaka izmeu dva kraka U cijevi koji djeluju na
radni medij mjerila (manometarsku tenost). Ova razlika predstavlja hidrostatiki pritisak:
gdje je - gustoa manometarske tenosti, g gravitacija, h
razlika visina izmeu stubova tenosti.

U manometri, osobine:
-

Ne mogu se koristiti za mjerenje negativnih pritisaka

Ne mogu se mjeriti pritisci kod gasovitih fluida
Neprikladni za mjerenje visokih pritisaka

Manometar sa nagnutim krakom izvedbe manometara kod kojih je jedan od krakova nagnut
pod uglom prema horizontali osigurava veu osjetljivost instrumenta. Duina stuba tenosti l
je:

to znai da se uslijed nagiba dobija poveanje osjetljivosti za 1/sin puta u odnosu na

manometar sa uspravnim kracima.

ELASTINI SENZORI ZA MJERENJE PRITISKA

Za praktina mjerenja apsolutnog pritiska kako u statikim, tako i u dinamikim uslovima,
najee se koriste senzori na principu elastinih deformacija tankih metalnih elemenata.
Najrasprostranjeniji elastini senzori za mjerenje pritiska su:
-

Burdonove cijevi
Membrane
Mijehovi

Instrumenti na bazi ovih senzora koriste se za mjerenje niskih i visokih pritisaka do 7x108 Pa.
Burdonova cijev najstariji i najee koriteni elastini senzor za mjerenje pritiska. Osnovni
tip Burdonove cijevi je ''C'' oblik. Pod djelovanjem razlike unutranjeg i vanjskog pritiska,
popreni presjek cijevi tei da dobije oblik blizak krunom.

Kraa osa a elipsastog presjeka i ugao cijevi imaju relativne deformacije linearno
proporcionalne razlici unutranjeg pritiska (u cijevi) i vanjskog pritiska:

Osjetljivost Burdonove cijevi moe se poveati na sljedee naine:

-

Smanjenjem debljine cijevi

Poveanjem spljotenosti poprenog presjeka
Smanjenjem radijusa krivine cijevi i
Smanjenjem modula elastinosti.

Neki oblici Burdonove cijevi:

MEMBRANE
Mjerni ureaji na bazi membrana koriste se u irokom opsegu pritiska, poev od nieg vakuuma
pa do pritiska od preko 108 Pa. Sila zbog razlike pritisaka koji djeluju s jedne i druge strane
elastine membrane izaziva deformaciju membrane proporcionalnu veliini razlike pritiska.
Mjerenje atmosferskog pritiska

mjerenje diferencijalnog pritiska

Naborane membrane ili mijehovi daju vee izlazno pomjeranje, od 5 mm do 10 mm. Broj i
dubina navoja na mijehu zavisi od potrebne osjetljivosti. Mijehovi se upotrebljavaju za mjerenje
malih pritisaka, a i u uslovima kad su potrebni veliki pomaci za male promjene pritiska.

SENZORI ZA MJERENJE PRITISKA

ELEKTROMAGNETNI SENZORI PRITISKA
Najee je u upotrebi induktivni senzor s relativnim pomicanjem jezgra i jednim namotajem.
Induktivni senzor diferencijalnog tipa ima dva jednaka namotaja izmeu kojih se pomjera
metalna membrana ije je pomicanje uzrokovano razlikom pritisaka s desne i lijeve strane
membrane.

Neke od mogunosti koritenja induktivnih senzora za mjerenje pritiska su:

-

S uvijenom Burdonovom cijevi

Primjena mjernih traka za mjerenje pritiska

Mjerna traka moe biti u obliku folije ili sa slobodnom icom.

Kod senzora sa mjernom trakom pomicanje membrane zbog promjene pritiska dovee do
ugiba konzole na kojoj je nalijepljena mjerna traka. Ugibanje konzole e izazvati izduenje
mjerne trake, odnosno promjenu njenog elektrinog otpora to e biti registrovano na mjernom
mostu.
Kod senzora sa slobodnom icom pomicanjem membrane kree se i nosa ice koji je vezan za
membranu, ime se mijenja duina ice, tj. elektrini otpor.

Senzori pritiska potenciometarskog tipa

Pomicanjem membrane dolazi do kretanja klizaa potenciometra ime se mijenja elektrini
otpor.
Potenciometarski senzori:
Sa membranom

Sa Burdonovom cijevi i ugaonim potenciometrom

MJERENJE SILE
Principi mjerenja sile
-

Mjerenjem mase (metode balansa)

Mjerenjem ubrzanja (akselerometrijske metode)
Mjerenjem elastine deformacije

Metode balansa metode mjerenja sile primjenom gravitacionog zakona nazivaju se metode
balansa. (nepoznata sila direktno ili indirektno poredi se sa poznatom gravitacionom silom).
Mjerenje sile Zemljine tee pri poznatoj gravitaciji g svodi se na mjerenje mase. F G = mg
Vage sa jednakim kracima

Vage sa nejednakim kracima

Elastini pretvarai za mjerenje sile

Mjerenje sile mjerenjem deformacije moe se izvesti na jedan od naina:
-

Mjeri se deformacija elastinog elementa u mjernom pretvarau. Elastini elementi

mogu biti opruge, prstenovi, cilindri ili elementi specijalne konstrukcije.
Mjere se parametri ili svojstva elastinog elementa u senzoru koji se mijenjaju pod
uticajem sile. Takvi parametri su: elektrini i magnetni otpor, frekvencija vlastitih
oscilacija i dr. Ovakvi senzori sile oznaavaju se kao magnetnoelastini,
magnetnootporni, piezoelektrini i dr.

Ako je poznat koeficijen krutosti, tada je silu mogue odrediti mjerenjem izduenja. F = c

Ako je poznat modul elastinosti, tada je silu mogue odrediti mjerenjem deformacije.
Hukov zakon: = E ; =
Izvedbe davaa sile

Najjednostavniji deformacioni element za mjerenje sile je opruga. Tu su jo:

Princip gradnje davaa za silu

Pretvarai za mjerenje sile

Kapacitivni davai se izvode s mjernim opsegom 0.01N do 10MN i dobra osobina im je to su

neosjetljivi na djelovanje magnetnog polja.
Induktivni mjerni pretvarai za silu najee se izvode s LVDT senzorom. Opseg mjerne sile
iznosi 0.01 N do 10 MN
Piezoelektrini mjerni pretvarai imaju dobra dinamika svojstva. Opseg mjerne sile je od 1 k do
0,5MN.

MJERENJE OBRTNOG MOMENTA

Mjerenjem obrtnog momenta dolazi se do spoznaje o veliini i karakteru opreteenja
(ravnomjerno, impulsno, periodino...) ispitivanih mainskih elemenata odnosno maina.
Metode mjerenja obrtnog momenta
-

Dinamometarski metod
Primjenom mjernih traka
Primjenom induktivnih davaa

Dinamometarska metoda mjerenje obrtnog momenta zasniva se na mjerenju sile reakcije u

leajevima. Sila se moe mjeriti na strani izvora snage ili na strani potroaa. Obrtni moment se
rauna kao proizvod izmjerene sile F i poznatog rastojanja l.

Obrtni moment se moe mjeriti i ugradnjom davaa koji radi na principu mjerenja neelektrinih
veliina elektrinim putem izmeu izvora snage i potroaa.

Mjerenje obrtnog momenta induktivnim davaima

MJERENJE TEMPERATURE

Temperatura predstavlja stepen zagrijanosti tijela. Povezana je sa termikim kretanjem

molekula ili atoma, tj. sa termodinamikim stanjem tijela i njegovom unutranjom energijom.
Termiko kretanje gasova razlikuje se od termikog kretanja u tenostima i kristalima. Prema
kinetikoj teoriji gasova, apsolutna temperatura T tijela definie se kao mjera srednje energije
translatornog kretanja molekula gasa, tj:

Temperatura se ubraja u intenzivne ili aktivne veliine jer pri dijeljenju homogeno zagrijanog
tijela na vie dijelova svaki dio zadrava temperaturu tog dijela. Temperaturu je mogue izmjeriti
jedino indirektnim pute, preko termometarskih veliina, koje se mogu direktno mjeriti i nalaze se
u funkcionalnoj vezi sa temperaturom:
-

Duina
Volumen
Elektrini otpor ....

Metode mjerenja temperature

-

Ekspanzioni termometri
Termoparovi
Otporniki termometri
Termistori

EKSPANZIONI SENZORI TEMPERATURE

Ekspanzioni senzori temperature su termometri iji se radni medij grijanjem iri, a hlaenjem
skuplja, tako da linearno mijenja svoje geometrijske mjere.
a) Gasni ekspanzioni termometar
Radi na principu Gej-Lisakovog zakona o irenju zapremine pri poveanju temperature:
gdje je p0 pritisak gasa na temp. 0, a termiki koeficijent pritiska.

Gasni ekspanzioni termometri se sastoje od balona kao rezervoara gasa, kapilare kao spojnog
voda i senzora pritiska. Senzor pritiska obino je Burdonova cijev, spirala, helikoida, pa odatle i
tradicionalni naziv manometarski termometri. Balon, kapilara i senzor pritiska spojeni su
hermetiki u jedinstvenu cjelinu.

b) Parni ekspanzioni termometri

Parni ekspanzioni termometri ispunjeni su zasienom parom neke lako isparljive tenosti
(aceton, propan..). Slini su gasnim po konstrukciji. Termometar se sastoji od mjerne posude,
kapilare i Burdonove cijevi. Donji dio posude, kapilaru i Burdonovu cijev ispinjava isparljiva
tenost, dok se u gornjem dijelu posude nalazi para koja je u stacionarnom stanju uvijek
zasiena. Pritisak pare je u potpunosti odreen temperaturom u posudi. Pri poveanju
temperature jedan dio tenosti prelazi u paru, to je praeno porastom pritiska. Pri hlaenju
odgovarajui dio tenosti se ponovo kondenzuje, a pritisak u posudi smanjuje. Kao radna
tenost termometra na bazi pritiska koristi se etan.

DILATACIONI SENZORI TEMPERATURE (BIMETALI)

Rade na principu poveanja dimenzija vrstog tijela s porastom temperature. U odreenom
temperaturnom intervalu zavisnost duine tijela od temperature priblino je linearna:
gdje je l0 duina na temp. 0, lt duina na mjerenoj temp., koeficijent linearne dilatacije (irenja) vrstog tijela
Ovi senzori se uobiajeno prave od bakra, mesinga, legura eljeza...
Bimetalni senzori temperature
Trakasti ravni

trakasti savijeni

spiralni

Helikoidni

MJERENJE TEMPERATURE TERMOELEKTRINIM SENZORIMA TERMOPAROVI

Princip rada
Za mjerenje temperature moe se koristiti i termoelektrini efekat. Kada su krajevi provodnika
na razliitim temperaturama T2>T1, izmeu njih nastaje toplotni tok od toplijeg prema hladnijem
kraju.

Promjena na ovaj nain generisane struje u funkciji temperature jednaka je:

gdje je S koeficijent koji zavisi od svojstava materijala od kojeg je izraen
provodnik i od temperature.
Napon koji nastaje kao rezultat temperaturne razlike izmeu krajeva posmatranog provodnika
naziva se termoelektrini napon, a njegova vrijednost je:

Ukoliko se spoje dvije ice od razliitih materijala A i B koji su elektrini provodnici, i ukoliko se
na spojnim mjestima temperature razliite (T1 i T2), izmeu spojnih taaka ovih materijala doi
e do pojave termo elektromotorne sile. Ovakav spoj naziva se termopar.

Ako se kolo prekine, elektrini napon na otvorenim krajevima bie jednak razlici generisanih
napona u provodniku A i provodniku B:

gdje je U AB Seebeckov napon, a S AB Seebeckova konstanta.

Termonapon nastaje izmeu otvorenih krajeva A i B, ne zavisi samo od temperature T1 i T2,
ve i od vrste materijala upotrijebljenih za termopar. Temperatura T1 dri se na poznatoj
vrijednosti, a T2 se proraunava na osnovu izmjerenog termonapona.

OSNOVNI ZAKONI TERMOELEKTRINIH KOLA

-

Zakon homogenog kola (zakon unutranje temperature) na izlazni napon termopara

kojeg ine materijal A i materijal B i iji krajevi imaju temperature T1 i T2 ne utie
temperatura toplog izvora koji djeluje izmeu krajeva (temp. T3 na slici)

Zakon meumetala (zakon ubaenog materijala) algebarska suma termoelektrinih

napona u strujnom krugu koji se sastoji od proizvoljnog broja razliitih homogenih
metalnih provodnika jednaka je nuli ako cijelo kolo na istoj temperaturi. U ovom sluaju
vai:

Ugradnja produnih vodova

Prikljuni kablovi voltmetra koji mjeri izlazni napon termopara iz ekonomskih razloga se izrauje
od bakra. Na kontaktnim takama 3 i 4 nastaju termoelektrini spojevi Cu A i A - Cu.

Vezivanje termoparova u baterije

S ciljem dobijanja jaeg izlaznog signala, vie termoelemenata moe biti vezano u tzv baterije
koje mogu imati serijsku ili paralelnu vezu.
Serijska veza termoparova ima n vezanih termoparova koji su rasporeeni na n mjernih taaka
koje se nalaze na istoj temperaturi. Isto tako i sve referentne take su na nekoj drugoj
konstantnoj temperaturi. Ovakva veza se uglavnom koristi za poveanje osjetljivosti. U ovom
sluaju e izlaz biti n puta vei nego u sluaju primjene samo jednog termopara. Svi mjerni kao i
referentni spojevi moraju biti meusobno izolovani.

Kod paralelne veze termoparova generira se ista vrijednost izlaza kao u sluaju jednog
termopara ako su sve mjerne take na istoj temperaturi. Ako su mjerne take na razliitim
temperaturama i termoparovi imaju istu otpornost, onda e izlazni napon biti jednak srednjem
naponu. Temperatura koja odgovara ovom naponu e biti srednja temperatura svih povezanih
termoparova, ukoliko su termoparovi postavljeni na meusobno jednakim razmacima u
temperaturnom polju koje se mjeri.

Izrada termoparova u principu, mogu se koristiti bilo koja dva ista metala ili legure.
Prednosti koritenja termoparova:
-

Rad bez vanjskog izvora energije jer se radi o aktivnom senzoru

Jednostavna i kompaktna konstrukcija
iroka mogunost ugradnje
irok temperaturni opseg mjerenja (od -270 do 4000)
Visoka tanost

Nedostaci termoparova:
-

Nizak nivo izlaznog signala (do 100mV)

Mala osjetljivost, zbog ega je veoma oteano mjerenje malih temperaturnih razlika
Potrebna stabilna referentna temperatura
Nelinearna statika karakteristika
Osjetljivost na hemijsko djelovanje okoline
Pojava parazitskih termoelektrinih napona koji su rezultat nehomogenosti materijala od
kojeg je napravljen termopar

TERMISTORI (thermally sensitive resistor) otpornik osjetljiv na temperaturu

Za veinu termistora, otpor opada s porastom temperature, to znai da je koeficijent
temperaturnog otpora negativan. (NTC)
Za izradu termistora koriste se poluprovodniki materijali. Najee su to germanijum, oksidi
metala hroma...
Termistori najee imaju oblik diska, prstena ili cilindra.

Karakteristika termistora

Dobre osobine termistora su:

-

Visoka osjetljivost na temperaturne promjene

Male dimenzije
Velika brzina odziva
Velika vrijednost nominalnog otpora
Neosjetljivost na otpor prikljunih vodova zbog velikog nominalnog otpora
Poveanje stabilnosti starenjem
Niska cijena

Nedostaci termistora:
-

Izrazito nelinearna karakteristika

Velike varijacije parametara, pa je eventualna zamjena drugim termistorom uvijek
problematina
Mali temperaturni opseg
Nestabilnost na viim temperaturama
Poveano samozagrijavanje zbog malih dimenzija, zbog ega termistori rade s manjom
strujom nego iani termootpornici

OSNOVI MJERENJA I OBRADE PODATAKA

Pitanja za II kolokvij
1. Objasniti pojmove: tanost, preciznost, osjetljivost, histerezis, mrtva zona, poremeaj nule i poremeaj
osjetljivosti. Dati odgovarajue skice.
2. Mjerni sistemi nultog reda: osobine, parametri, opta jednaina, skicirati primjer mjernog sistema.
3. Mjerni sistemi I reda: osobine, opta jednaina, parametri sistema, skicirati primjer mjernog sistema.
4. Mjerni sistemi II reda: opta jednaina, osnovni parametri, skicirati primjer mehanikog modela
mjernog sistema II reda i objasniti uloge pojedinih elemenata u tom modelu.
5. Induktivni senzori sa promjenjivim zazorom: princip rada, skice osnovnih izvedbi i statike
karakteristike.
6. Induktivni senzori sa promjenjivom povrinom vazdunog zazora: princip rada i skice osnovnih izvedbi
sa statikim karakteristikama.
7. Indukcioni senzori. Skicirati osnovne izvedbe, objasniti princip rada i navesti podruje primjene.
8. Kapacitivni senzori sa promjenjivom povrinom - skicirati osnovne izvedbe sa statikim
karakteristikama i navesti podruje primjene.
9. Kapacitivni senzori sa promjenjivim zazorom: objasniti princip rada i skicirati osnovne izvedbe.
10. Piezoelektrini senzori: princip rada, podruje primjene i skice osvnovnih izvedbi.
11. Potenciometarski senzori: podjela, princip rada, statika karakteristika i skica osnovnih izvedbi.
12. Izvesti izraz za K-faktor mjernih traka.
13. Skicirati Wheatstoneov most, objasniti princip rada i izvesti izraz za ravnoteu mosta.
14. Za zadati primjer elastino napregnutog elementa s nalijepljenim mjernim trakama skicirati
odgovarajui mjerni most i izvesti izraze za elektrini napon i deformaciju.
15. Mjerenje obrtnog momenta primjenom mjernih traka. Skicirati princip i izvesti izraz za deformaciju.
16. Skicirati i objasniti seizmiki i neseizmiki princip mjerenja vibracija.
17. Elastini pretvarai za mjerenje pritiska: skicirati Burdonovu cijev i ostale vrste elastinih pretvaraa i
objasniti princip rada.
18. Skicirati i objasniti princip mjerenja temperature pomou gasnog ekspanzionog senzora.
19. Izvesti izraz za napon na krajevima termopara. Objasniti princip rada.
20. Skicirati i objasniti zakon meumetala i zakon homogenog kola kod mjerenja temperature primjenom
termoparova.
21. Skicirati i komentarisati serijsku i paralelnu vezu termoparova.
22. Objasniti princip rada termistora, skicirati osnovne izvedbe i nacrtati njihovu karakteristiku.
________________________
Napomene:
Kompletno uraen II kolokvij u ukupnoj strukturi predmeta vrijedi 20 bodova.
Na ispitu se zadaje 5 pitanja.
Trajanje ispita je 90 min.

SENZORI
Jedna od kljunih prednosti u odnosu na mehanike mjerne sisteme ogleda se u tome to se
elektrini mjerni signali mogu prenijeti na vee udaljenosti bez znaajnijeg uticaja na tanost.
Neke od osobina elektrinih mjernih sistema su:
-

Visoka tanost
Brzo i jednostavno oitavanje mjernih rezultata
Relativno mali uticaj spoljanjih ometajuih faktora na rad instrumenata
Mogunost mjerenja na objektima sa izraenim dinamikim promjenama u toku rada

Podjela senzora s obzirom na prirodu ulaznog signala

-

Aktivni i
Pasivni senzori

Aktivni senzori
Neelektrina veliina se u odgovarajuem pretvarau pretvara u elektrinu veliinu. U ovu grupu
spadaju senzori kod kojih se mehanika, toplotna i svjetlosna energija pretvaraju u elektrinu
struju. Za svoj rad zahtijevaju dovoenje elektrine energije. Mogu biti :
-

Elektromagnetni (indukcioni)
Piezoelektrini
Termoelektrini
Fotoelektrini

Pasivni senzori
-

Neelektrina veliina utie samo na promjenu neke elektrine veliine, npr, otpora,
kapaciteta ili induktiviteta.
Potrebno im je dovesti elektrinu energiju
U ovu grupu senzora spadaju:
o Induktivni
o Kapacitivni
o Elektrootporni senzori.

ELEKTROMAGNETNI SENZORI
-

Rad elektromagnetnih senzora zasniva se na elektromagnetnoj indukciji.

Dijele se na:
o Induktivne (pasivne)
o Indukcione (aktivne)
Rade na bezkontaktnom principu, a prednost im je to masa senzora i opreme ne utie
na rezultate

Induktivni senzori
Induktivitet kalema (solenoida) s jezgrom od feromagnetnog materijala i zranim zazorom
rauna se kao:

gdje je

Ovi senzori se dijele u skladu s time koji se od parametara mijenja na sljedee grupe:
a) Senzori s promjenjivim zazorom induktivitet ovih senzora mijenja se zavisno od
promjene zazora izmeu jezgra i pokretnog dijela (kotve). Prosti induktivni senzor ima
jezgro u obliku slova U ili E. Kada se kotva priblii jezgru, zazor se smanji, a induktivitet
poraste. Statika karakteristika je linearna samo za male relativne promjene zazora.
Prosti induktivni senzor sa U presjekom

Prosti induktivni senzor sa E presjekom

Diferencijalni induktivni senzor sastoji se od dva prosta induktivna senzora. Kad se kotva
priblii jednom jezgru od drugog se udaljava, tako da induktivitet i raste i opada respektivno.

b) Senzori sa promjenjivom povrinom zranog zazora kod ovih senzora induktivitet

se mijenja sa promjenom povrine zazora koja je posljedica pomicanja dijela jezgra
(slika1), ili kompletnog jezgra (slika2 ). U sluaju izvedbe sa pomjerljivim jezgrom,
proirenje opsega i poboljanje linearnosti postie se izradom diferencijalnog
induktivnog senzora.
Pomicanje dijela jezgra

Pomicanje kompletnog jezgra

Diferencijalni

c) Senzori sa promjenjivim magnetnim permeabilitetom - magnetni permeabilitet

zazora se mijenja sa promjenom poloaja zastora u obliku ploe od magnetno
nepropustljivog materijala, npr. aluminija.

Posebna grupa ovih senzora su magnetnoelastini (magnetnostrikcijski) senzori. Njihov rad

se zasniva na svojstvu nekih magnetnih materijala da mijenjaju permeabilnost uslijed
mehanikog naprezanja. Na njihovu tanost najvie utiu temperatura i zaostali mehaniki
naponi. Glavna karakteristika magnetnoelastinih senzora je faktor magnetnoelastine
osjetljivosti:

d) Meuinduktivni senzori ova grupa induktivnih senzora ima po dva namotaja koji su
magnetno povezani. Zbog toga, izmeu izvora napajanja i izlaza postoji
transformatorska veza, pa se ovi senzori nazivaju i transformatorski. Jedan od najee
koritenih senzora za mjerenje pomjeranja i drugih mehanikih veliina je linearni
varijabilni diferencijalni transformatorski (LVDT) senzor. Po svojoj konstrukciji LVDT

senzor predstavlja transformator sa jednim primarnim (P) i dva sekundarna (S1 i S2)
namotaja, koji su simetrino postavljeni.

Na izlaznim krajevima senzora javlja se izlazni napon s amplitudom srazmjernom pomjeranju

jezgra koji je jednak:

INDUKCIONI SENZORI
Kod ovih senzora se za transformaciju neelektrine mjerne veliine u elektrinu koristi princip
elektromagnetne indukcije. Rade na samopobudnom pricnipu, a nazivaju se jo i
elektrodinamiki. U provodniku koji se kree i presijeca silnice stalnog magnetnog polja,
indukuje se napon:
gdje je N broj namotaja, l duina jednog namotaja, B magnetna
indukcija [ T ], v relativna brzina kretanja kalema u odnosu na magnet.
Magnetna indukcija kod ovih senzora ne prelazi 1 T, pa se poveanje osjetljivosti ostvaruje
velikim brojem namotaja. Brzina kretanja kalema moe biti translatorna ili ugaona pa se ovi
senzori koriste za mjerenje brzine ili veliina koje su s njom u funkcionalnoj vezi (pu i ubrzanje).
Na tanost rada ovih senzora utie promjena temperature okoline, nestabilnost parametara
magneta zbog starenja materijala, kao i nelinearnost magnetnog polja u zazoru.

Indukcioni senzori
Sa pokretnim kalemom

Sa pokretnim magnetom

Za mjerenje ugaone brzine

PIEZOELEKTRINI SENZORI ovi senzori rade na principu piezoelektrinog efekta.

Piezoelektrini efekat predstavlja vid konverzije mehanike energije u elektrinu i obrnuto.

Izvedbe piezoelektrinih senzora

Prosti piezoelektrini senzori grade se u obliku ploe (kvadra), diska, cilindra ili uzdunog
segmenta cilindra.
Ploasti senzor izlazni napon je pozitivan kada je ploa izloena naprezanju na sabijanje.
Najvea osjetljivost je kada je piezoelektrik u obliku trake. Naalost, traka ima malu vrstou i
lako se lomi pri uzdunom optereenju.
Oblik diska povoljniji je od trakastog oblika u pogledu vrstoe. Plohe diska su posrebrene
kako bi kontakt izmeu piezoelektrika i prikljunih vodova bio to bolji.

Oblik cilindra najbolju vrstou ima ovaj oblik senzora. Potrebno je samo osigurati da
popreni presjek to manje odstupa od krunog prstena, kao i da debljina prstena bude
jednaka.
Uzduni segment cilindra mnogo je vri od trake.

Viestruki piezoelektrini senzori otklanjaju osnovne nedostatke prostih senzora, a to su mali

izlazni napon i slaba svojstva. Sloeni senzori grade se spajanjem vie prostih piezoelektrinih
senzora. Senzori iz ove grupe najee se prave od vie slojeva jednostavnih ploastih
pravougaonih (trakastih) ili okruglih senzora. Ukupni izlazni napon jednak je sumi napona
pojedinih piezoelektrinih slojeva.

Kapacitivni senzori
Kapacitivni senzori su pasivni senzori. Princip rada im se zasniva na promjeni kapaciteta
kondenzatora koji se mijenja pod uticajem mjerene neelektrine veliine. Kondenzator
sainjavaju dvije metalne ploe izmeu kojih se nalazi dielektrini (izoloacioni) materijal.

Kapacitet kondenzatora dat je izrazom:

gdje je A povrina ploe, d

rastojanje izmeu ploa, r relativna dielektrina konstanta, 0
dielektrina konstanta vakuuma.

Ukoliko se nekom neelektrinom veliinom utie na promjenu parametra A, d ili r, tada se

mijenja i kapacitet kondenzatora, pa se na taj nain dobija kapacitivni senzor. Ovisno o tome da
li se utie na A, d ili r, postoje razliite izvedbe kapacitivnih senzora:
a)
-

Sa promjenjivom povrinom:
Prosti ploasti senzori
Diferencijalni senzori
Ugaoni kapacitivni senzori
Cilindrini kapacitivni senzori

Prosti ploasti kapacitivni senzor napravljen je na bazi ploastog kondenzatora, kod kojeg je
jedna od ploa fiksna, a druga ima mogunost pomicanja. Statika karakteristika ovog senzora
je linearna. Veliina kapaciteta je veliina preklapajue povrine:

Poboljana varijanta senzora :

Statika karakteristika

Diferencijalni senzor sastoji se od dva kondenzatora, tj. dvije fiksne i jedne pokretne ploe.
Pri pomicanju pokretne ploe, kapacitet jednog kondenzatora se poveava, a drugog smanjuje.
Npr, u sluaju pomicanja u desnu stranu, kapaciteti e biti:

Ugaoni kapacitivni senzor ima ploe iji se meusobni poloaj mijenja zakretanjem. Statorska
ploa je fiksna, dok se rotorska zakree za odreeni ugao . Statika karakteristika je data
jednainom:

Cilindrini kapacitivni senzori imaju metalne elektrode u obliku cilindra prenika D1 i D0

izmeu kojih se nalazi dielektrik s konstantom r. Kapacitet ovih senzora se rauna prema
izrazu:

Kapacitivni senzori sa promjenjivim zazorom (razmakom izmeu ploa)

Ovi senzori imaju nelinearnu statiku karakteristiku i vrlo su osjetljivi na promjenu razmaka
izmeu ploa. Mogu biti:
-

Prosti ploasti kapacitivni senzor

Diferencijalni kapacitivni senzor

Prosti ploasti kapacitivni senzor s promjenjivim razmakom izmeu ploa ima negativnu
osjetljivost C / x, to znai da s porastom pomaka kapacitet kondenzatora opada i obrnuto.

Diferencijalni kapacitivni senzor s promjenjivim zazorom ima tri ploaste elektrode, pri
emu se sredinja elektroda pokree zbog djelovanja mjerene veliine. Senzor se sastoji iz dva
kondenzatora iji su kapaciteti:

Potenciometarski senzori spadaju u grupu pasivnih senzora, a koriste se za mjerenje

linijskih i ugaonih pomjeranja. Do promjene elektrinog otpora kod ovih senzora dolazi zbog
promjene poloaja klizaa koji se moe translatorno ili rotaciono kretati po namotaju otpornike
ice. Pomjeranja se mjere tako to se potenciometar prikljui na izvor konstantnog napona U 0 , a
izlazni signal se mjeri izmeu klizaa i jednog kraja potenciometra pomou voltmetra.
Potenciometarski senzor za mjerenje linearnog pomjeranja

Potenciometarski senzor za mjerenje ugaonog pomjeranja

Karakteristika potenciometarskih senzora

1. Karakteristika uravnoteenog Wheatstoneovog mosta je:

a. Napon napajanja mosta (U E ) je konstantan
b. Sva etiri otpornika koji ine most (...
c. Jednaina stanja na mjernoj dijagonali jednaka je nuli.
2. Primjenom mjernih traka mogue je mjeriti:
a. Deformaciju u jednoj ili vie taaka na povrini napregnutog tijela
b. Zaostala naprezanja unutar tijela
c. Cijelokupna slika naponskog stanja tijela pod optereenjem
3. K-faktor mjerne trake je karakteristika koja prestavlja odnos:
a. (Promjena volumena trake)/(promjena duine trake)
b. (Promjena el.otpora u traci)/(promjena duine trake)
c. (Promjena duine trake)/(Promjena el.otpora u traci)
Po definiciji K=(R/R)/(l/l)
4. Konfiguracija otpornika (Wheatstoneov most) dat na slici postolja:
a. Polumost (dvije aktivne mjerne take)
b. etvrtmost (jedna aktivna mjerna taka)
c. Puni most ( etiri aktivne mjerne take)
5. Od osnovne jedinice za vrijeme, izvedene su sledee mjerne jedinice:
a. Brzina
b. Frekvencija
c. Implus sile
6. Temperatura trojne take vode, kod koje su zastupljena sva tri agregatna stanja vode
iznosi:
a. 0 K
b. 273,16 K
c. -273,16 C
7. U aktivne senzore za mjerenje neelektrinih veliina elektrinim putem ubrajaju se:
a. Piezoelektrini i otporniki
b. Termoelektrini i indukcioni
c. Induktivni i kapacitivni
8. Indukcioni mjerni pokazivai mogu biti upotrebljeni za mjerenje:
a. Brzina
b. Pritisak
c. Sile
9. Odbacivanje netane nulte hipoteze:
a. ...........
b. ...........
c. Ne pravi se nikakva greka

10. Pretpostavka za primjenu t-testa je:

a. Varijanse osnovnog skupa poznate
b. Varijanse osnovnog skupa jednake
c. Varijanse osnovnog skupa nepoznate
d.
11. Temperatura je intenzivna veliina:
a. Zato to prolazi sa toplijeg na hladnije tijelo
b. Kada nosa temperature prepolovi svaki dio zadrava istu temperaturu
c. Postoji pri najmanjem kretanju estica
12.

Mjerna nesigurnost je povezana sa :

- rasipanjem,
13.

U takozvane pozicione sredine spadaju:

- medijana i mod,
14,. Za koje faktore se smatra da imaju uticaj na rezidualnu sumu kvadrata kod
linearne regresije:
-svi faktori osim faktora x,
15. Prednost mijerenja neelektricnih velicina elektricnim putem ogleda se u
mogucnosti:
-mijerenje na objektima koji se nalaze na vecim udaljenostima,
Optickim i mehanickim uredjajima nemoze se mijeriti na vecim udaljenostima.

16. Indukcioni mijerni pretvaraci mogu biti upotrebljeni za mijerenje:

-brzine,
17. Na koji nacin se izrazava korisni mijerni opseg kod instrumenata za mijerenje
protoka:
-odnos maksimalnog i minimalnog protoka.

18. NEKE VRIJEDNOSTI VJEROVATNOE

1. Potpuno siguran dogaaj: p =1
2. Nemogu dogaaj: p = 0
3. Dogaaj koji ima dva ishoda podjednakih ansi: p = 0,5
19. Vjerovatnoa dogaaja A jednaka je odnosu broja realizacija dogaaja m prema
ukupnom broju nezavisnih eksperimenata N.
20. Matematiko oekivanje jeste srednja vrijednost sluajne veliine i predstavlja
numeriku karakteristiku raspodjele vjerovatnoa sluajne promjenjive.
21. IZRAUNATE SREDNJE VRIJEDNOSTI
(aritmetika, kvadratna, harmonijska, ... sredina)
22. TEORIJSKE RASPODJELE VJEROVATNOA PODJELA :
Kontinuirane: Normalna (Gaussova), Studentova, Trougaona, Pravougaona
Diskontinuirane: Binomna, Poissonova

23. BINOMNA RASPODJELA OSOBINE

kontrola pomou uzoraka,
sluajna varijabla - cijele pozitivne vrijednosti,
izraena desna asimetrija za male vrijednosti n i p<q,
za p > q ima negativnu asimetriju,
za dovoljno veliko n, bez obzira na meusobni odnos
parametara p i q, distribucija dobija skoro simetrian oblik.
24. NORMALNA (GAUSSOVA) RASPODJELA
najznaajnija kontinuirana raspodjela
zakon distribucije vjerovatnoa normalne krive ste granini
zakon, (zakon kome se pribliavaju zakoni drugih distribucija u
tipinim uslovima)
ako sluajna promjenjiva nema normalnu raspodjelu, relativno
jednostavnim transformacijama se moe svesti na
normalnu sluajnu promjenjivu.

25. STATISTIKA HIPOTEZA ?

-vrijednost odnosno unaprijed utvreno znaenje jednog ili vie parametara zadate
raspodjele ili sam oblik raspodjele.
26. VRSTE HIPOTEZA
U mnogim sluajevima statistika hipoteza se formulie s ciljem da bude odbaena !
Ovakve hipoteze nazivaju se nultim hipotezama - H0.
Alternativne hipoteze - H1.
27. GREKE KOD DONOENJA ODLUKA
greka prve vrste nulta hipoteza H0 stvarno istinita (tana), a odbaena,
greka druge vrste tana alternativna hipoteza H1, a prihvaena nulta hipoteza H0,
(pogreno prihvatanje H0).
28. REZIME
Statistike hipoteze mogu se postavljati u svim oblastima nauke i tehnike za analizu
onih pojava koje se mogu kvantificirati brojanjem ili mjerenjem,
Vrste hipoteza (nulte i alternativne; jednostrane i dvostrane),
Greke kod donoenja statistikih zakljuaka (1. vrste, 2. vrste) vezane su za statistiku
sigurnost.
29. t- TEST
Testiranje hipoteze o jednakosti aritimetikih sredina dva osnovna skupa.
Mali uzorak (n < 30),
Veliki uzorak (n 30 ).
30. MJERNE GREKE
odredive greke, unaprijed se mogu predvidjeti ili teorijski utvrditi (sistematske
greke).
neodredive (neobuhvatljive) greke, zapaaju se tek kod ponovljenih mjerenja iste
konstantne fizikalne veliine jer se pojedini rezultati prividno bez razloga meusobno
razlikuju (sluajne greke).

31. SISTEMATSKE GREKE

- imaju stalnu vrijednost, (predznak),
- djeluju jednostrano
metodske sistematske greke,
sistematske greke mjernih ureaja i
osobne greke ispitivaa.
32. SLUAJNE GREKE
nesavrenost mjera i mjernih ureaja;
nesavrenost ljudskih osjetila;
uticaj i promjenljivost uticaja okoline;
nedovoljno mjerno iskustvo i znanje ispitivaa.
33. TANOST I PRECIZNOST
Tanost mjerenja stepen bliskosti izmjerene vrijednosti neke fizikalne veliine i njene
stvarne vrijednosti. (kvantitativno se izraava preko greke mjerenja)
Preciznost (ponovljivost), (engl. repeatability) stepen meusobnog podudaranja niza
pojedinanih izmjerenih vrijednosti dobijenih ponovljenim mjerenjem.
(Preciznije mjerenje vea podudarnost tj. manje rasipanje izmjerene vrijednosti.
(Egzaktno se izraava standardnom devijacijom)
34. APSOLUTNA GREKA
Razlika izmeu izmjerene vrijednosti xi fizikalne veliine i njene stvarne vrijednosti x:

ai=xix
35. REGRESIONA ANALIZA

Regresiona analiza je statistiki metod koji omoguuje iznalaenje funkcionalne veze, ako
ona uopte postoji, izmeu jedne zavisno promjenjive i jedne ili vie nezavisno
promjenjivih veliina.
36. MJERNA NESIGURNOST je parametar pridruen mjernom rezultatu koji opisuje
rasipanje vrijednosti koje se mogu razumno pripisati mjerenoj veliini*.
Mjerna nesigurnost se odreuje kao:
standardna nesigurnost A vrste i
standardna nesigurnost B vrste.

37. UZROCI MJERNE NESIGURNOSTI

nepotpuna definicija mjerene veliine,
nesavrenstvo pri ostvarivanju definicije mjerene veliine,
nereprezentativno uzorkovanje (mjerni uzorak moe neadekvatno predstavljati odreenu
mjerenu veliinu),
nedovoljno poznavanja uslova okoline u kojima se vri mjerenje (vlanost, temperatura,
atmosferski pritisak, osvijetljenost, prisustvo druge opreme) ili pak njihovo
nesavreno mjerenje
nesavrenost metoda mjerenja i mjernih ureaja (drift nule, drift osjetljivosti, histerezis i
dr.),
subjektivnost pri oitavanju kod analognih mjerila,
konano razluivanje mjerila ili prag osjetljivosti,
netane vrijednosti mjernih etalona i referentnih materijala,
netane vrijednosti razliitih konstanti i drugih parametara koji se dobijaju iz vanjskih
izvora i koriste u algoritmima za obradu podataka
38. MJERENJE NEELEKTRINIH VELIINA ELEKTRINIM PUTEM

Prednosti u odnosu na mehanike i optike ureaje:

vea osjetljivost i tanost,

mogu biti koriteni i za mjerenje dinamikih veliina,
mogu se koristiti za mjerenja kod kojih je mjerni objekat udaljen od mjernog
instrumenta,
mogu se koristiti u automatskoj regulaciji neelektrinih veliina.
39. METODE MJERENJA
Podjela instrumenata s obzirom na primjenjenu metodu:
Nulti metod
Metod otklona (Deflection method)
Kompenzacioni metod
Diferencijalni metod
40. Parametri statike karakteristike
Mjerno podruje.
Predstavlja skup podioka izmeu dva odreena repera na skali.
Mjerni opseg.
Definie se kao podruje izmeu dva repera koje odgovara razlici najmanje i najvee
vrijednosti na skali.
Tanost
Tanosu se podrazumijeva stepen bliskosti izmjerene vrijednosti neke fizikalne veliine i
njene stvarne veliine .

Linearnost
Predstavlja podudaranje realne karakteristike yr i idealne statike karakteristike yi.
Osjetljivost
Definie se kao odnos prirataja izlazne veliine i prirataja mjerene veliine.
Histerezis
Rezultati nekog djelovanja zaostaju ili kasne i nakon uzronika tog djelovanja.
Mrtva zona
podruja izmeu dvije vrijednosti ulazne veliine kada nema nikakve promjene izlazne
veliine,
Poremeaj nule (drift nule)
opisuje nestabilnost oitanja izlaza za nultu vrijednost ulaznog signala
Poremeaj osjetljivosti
odreuje vrijednost s kojom se osjetljivost mjernog sistema mijenja u zavisnosti od
vanjskih uticaja, a efekat se odraava kao promjena nagiba statike karakteristike.
Prag osjetljivosti.
Predstavlja minimalnu vrijednost ulazne veliine koja e, pri njenom porastu od nule,
izazvati promjenu pokazivanja na izlazu. Obino se daje u postotcima opsega, a ponekad i
kao apsolutna vrijednost.
Rezolucija.
Definie minimalni prirataj mjerene veliine koji e izazvati promjenu indikacije na
izlazu.
41. OSNOVNI MEHANIKI MODELI
1) Opruga (elastini efekti) Opruga
prikazuju se elastina svojstva mjernog ureaja. Kod istezanja opruge za vrijednost y pod
dejstvom vanjske sile F opruga djeluje elastinom silom : Fc = cy
1) Amortizer (efekti priguenja) Pri pomijeranju klipa brzinom v fluid struji kroz zazor i
male otvore na klipu, ime se stvara sila viskoznog trenja proporcionalna relativnoj brzini
kretanja klipa u odnosu na cilindar
2) Masa (inercijalni efekti)

42. Podjela senzora s obzirom na prirodu ulaznog signala

1) Aktivni senzori,
odgovarajua neelektrina veliina generira pretvara u odgovarajuem pretvarau u
elektrinu veliinu.
mehanika, toplotna i svjetlosna energija se pretvaraju u elektrinu struju ili napon.
za svoj rad ne zahtijeva dovoenje elektrine energije.
- indukcioni,
- piezoelektrini,
- termoelektrini i
- fotoelektrini.
2) Pasivni senzori,
neelektrina velina utie samo na promjenu neke elektrine veliine na primjer otpora,
kapaciteta ili induktiviteta.
Da bi mogli raditi neophodno im je dovesti dodatnu energiju.
- induktivni,
- kapacitivni i
- elektrootporni pretvarai.NETNI
43. ELEKTROMAGNETNI SENZORI
- induktivni (pasivni)
- indukcioni (aktivni)

44. INDUKTIVNI SENZORI

1) Senzori sa promjenjivim zazorom
2) Senzori sa promjenjivom povrinom vazdunog zazora
3) Senzori sa promjenjivim magnetnim permeabilitetom
4) LVDT senzori
45. KAPACITIVNI SENZORI
sa promjenom aktivne povrine izmeu ploa (elektroda)
sa mijenjanjem zazora izmeu elektroda
sa promjenom dielektrika
KAPACITIVNI SENZORI SA
PROMJENJIVOM POVRINOM
a) Prosti ploasti senzori
b) Diferencijalni senzori
c) Ugaoni kapacitivni senzori
d) Cilindrini kapacitivni senzori

46. DOBRE OSOBINE MJERNIH TRAKA

velika preciznost
mogunost postavljanja na tee dostupna mjesta
mogue je istovremeno mjerenje deformacija u vie taaka s
odgovarajuim brojem traka
mjerenje u irem rasponu temperatura
mogunost mjerenja pri razliitim spoljanjim uslovima (vlanost,
pritisak, jonizirajue zraenje, itd.)
mjerenje viekomponentnih deformacija u taki
nizak prag reagovanja
mala masa
pouzdanost u radu
mogunost statikih i dinamikih ispitivanja
pristupana cijena
zbog svoje elastinosti mogu se lijepiti na prave i krive povrine
oitavanje se moe vriti na veoj udaljenosti od mjesta ispitivanja
NEDOSTACI MJERNIH TRAKA
jednokratna upotreba (ne odnosi se na pretvarae mehanikih veliina u koje su
ugraene mjerne trake)
deformacija se moe mjeriti samo u jednoj taki, koritenjem jedne trake, bez
poznavanja cjelokupne slike naponskog stanja
deformacija se moe mjeriti samo na povrini elementa (konstrukcije)
relativno nizak apsolutni nivo izlaznog signala.
47.METODA KRHKIH LAKOVA
Dobre strane metode krhkih lakova su:
ispitivanja se vre na realnoj konstrukciji, a ne na modelu,
konstrukcija se ispituje pod realnim optereenjem,
debljina nanesenog sloja krhkog laka je vrlo mala, i ne utie na tanost
mjerenja,
dobija se kvalitativna slika rasporeda deformacija za razliku od metode
mjerenja elektrootpornim mjernim trakama koje daju kvantitativni podatak
u taki.
Nedostaci metode krhkih lakova su:
dobijeni rezultati mjerenja odnose se samo na povrinu ispitivanog objekta,
nemogunost da se kvantitativno tano odredi veliina deformacije,
tanost se kree u idealnim uslovima 10% a u radnim uslovima 20%.

48. PRINCIPI MJERENJA SILE

- MJERENJE MASE (metode balansa)
- MJERENJE UBRZANJA (akselerometrijske metode)
- MJERENJE ELASTINE DEFORMACIJE
Mjerenje sile mjerenjem deformacije
Mjeri se deformacija elastinog elementa u mjernom pretvarau Elastini elementi
mogu biti opruge prstenovi pretvarau. opruge, prstenovi, cilindri ili elementi specijalne
konstrukcije. Elastini senzori sile po ovoj metodi su ustvari senzori pomijeranja.
Mjere se parametri ili svojstva elastinog elementa u senzoru koji se mijenjaju pod
uticajem sile. Takvi parametri su: elektrini i magnetni otpor, frekvencija vlastitih
oscilacija i drugi. Ovakvi senzori sile oznaavaju se kao magnetnoelastini,
magnetnootporni, piezoelektrini i drugi.
Mjere se svojstva tijela koja se mijenjaju pod djelovanjem sile. Takve osobine su:
brzina prostiranja zvuka, provoenje toplote, prelamanje svjetlosti, a senzori sile
oznaavaju se kao ultrazvuni, termoelastini, fotoelastini, jonizacioni, interferometarski
i drugi.

Eldin Grai i Almin Hala na zavrsnom ispitu 06 .01.2011 je bilo

ovo zaokruzi ,nacrtaj i dopuni!!!!!!!!!!!!!!!!!25pitanja!po2boda!
1.Napisati izraz za kumulativnu relativnu frekvenciju__________
2.Opsta jednacina metrologijei sta znaci _____________________
3.Odziv nultog sistema___________________________________
4.Odziv sistema drugog reda,koliko je psi____________________
5.Koje vrijednosti ocitajemo t-testa_________________________
6.Matematicko ocekivanje predstavlja:a)raspodjelu vjerovatnoca...
7.Osjetljvost je (dopuni)__________________________________
8.Tacnost je___________________________________________
9.Pitanje omjernim etalonima zasto se cuvaju_________________
10.Vjerovatnoca da cu zaokruzit svih 9 pitanja tacno___________
11.Vjerovatnoca da cu izvuci iz 2 spila po 32 karte ,desetku list__
12.Mjere asimetrije i mjere zaobljenostinesto oko tog (str55-59)__
13.Nepouzdanost srednje vrijednosti________________________
14.Kako se zovu krajevi termopara_________________________
15.Sta se mjenja kod u manometra a sta je const______________
16.Kako se zovu mjerne trake za mjerenje vise deformacija_____
17.Trojna tacka vode je:a)273,16K(0,01oC)__________________
18.Navesti kontinirane nacine raspodjele____________________
19.Navesti koja je greska kod uticajnih parametara____________
20.Navesti kakva jeraspodjela za 3 i 4vece od 3_____________
21.Kod t-testa kakvi trebaju biti uticajni parametri_____________
22.Srednje vrijednosti statistickog niza______________________
23.Kako se zove Gausova raspodjela koja ima 1=varijansu i x=0_
24.Prciznost je_________________________________________
25.Zasto se cuva Etalon u Parizu___________________________