Parcijalne diferencijalne jednadzbe

skripta
Braslav Rabar
27. listopada 2008.


KLASIFIKACIJA PARCIJALNIH DIFERNCIJALNIH JEDNADZBI
Def 1 Linearna PDJ je jednadzba u kojoj se parcijalne derivacije nepoznate
funkcije javljaju linearno uz koeficijente koji mogu ovisti o varijablama.
Def 2 Polulinearna ili semilinearna PDJ je jednadzba u kojoj se parcijalne
derivacije nepoznate funkcije najviseg reda javljaju linearno uz koeficijente
koji mogu ovisiti o varijablama.
Def 3 Kvazilinearna PDJ je jednadzba u kojoj se parcijalne derivacije nepoznate funkcije najviseg reda javljaju linearno uz koeficijente koji mogu ovisiti
o varijablama, funkciji i parcijalnim derivacijama nizeg reda.
Def 4 Nelinearna PDJ je svaka PDJ koja nije linearna, polulinearna ili
kvazilinearana.

PARCIJALNE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE

PRVOGA REDA
Teorem 1 Ako je c R, u0 C 1 (R, C) onda postoji jedinstveno rjesenje
Cauchyjeve zadace

ut + cux = 0 na R2
u(0, .) = u0
dano formulom u(t, x) = u0 (x ct)
Dokaz. Formula je ocito rjesenje Cauchyjeve zadace, a jedinstvenost slijedi
iz cinjenice da je rjesenje konstantno u smjeru vektora (1, c) pa je u(t, x) =
u(t + s, x + cs) = u(0, x ct) = u0 (x ct)
Q.E.D.
Na prostoru C k (Rn , C) definiramo metriku d(f, g) = sup{min{1, |i1 . . . il (f
g)(x)| : l {0, . . . , k}, i1 , . . . , il {1, . . . , n}} : x Rn }
Sada imamo da je preslikavanje L : C k (R, C) C k (R2 , C) dano sa
L(u0 ) = u ocito neprekidno i linearno.
Def 5 Funkcija je analiticka u tocki ako postoji okolina te tocke na kojoj
je jednaka svom Taylerovom razvoju. Funkcija je analiticka na otvorenom
skupu ako je analiticka u svakoj tocki toga skupa.
Teorem 2 Neka je R2 otvoren skup i neka je c C \ R. Ako funkcija
u C 1 (, C) zadovoljava ut + cux = 0 na tada je u analiticka na .
1

Dokaz. Za opceniti c1 + ic2 = c C \ R imamo c2 6= 0. Neka je u = v + iw

tada imamo vt + c1 vx c2 wx = 0 i wt + c2 vx + c1 wx = 0
Definiram regularan linearan operator (a, b) = (a, c1 a + c2 b) koji promatram kao preslikavanje sa 1 () na . Sada definiram f = u = g + ih.
Sada imamo ga = vt + c1 vx , hb = c2 vx , gb = c2 vx i ha = wt + c1 wx pa je
ga = hb i gb = ha odnosno funkcija a + ib 7 f (a, b) je holomorfna pa je
analiticka. Imamo da je tada i u = f 1 isto analiticka.
Q.E.D.
Teorem 3 (Picard, dokaz u Obicne diferencijelne jednadzbe, Alic) Neka je
Rn+1 otvoren skup, (t0 , x0 ) i neka je f : Rn neprekidna
funkcija koja je i lokalno
Lipschitzova po x (po zadnjih n varijabli). Tada

dx/dt = f (t, x) na
Cauchyjeva zadaca
ima jedinstveno neprosirivo
x(t0 ) = x0
rjesenje cije je podrucje definicije otvoren interval.
Ukoliko je funkcija f : Rn iz kalse C 1 po x (po zadnjih n varijabli)
tada je f lokalno Lipschitzova po x.
Teorem 4 (Gronwallova lema, dokaz u Obicne diferencijalne jednadzbe, Alic)
Neka je J interval, neka je w C(J, [0, +i) te neka su , , nenegativni
cijeli brojevi. Ukoliko je tada za t0 J
Z t



w(t) + |t t0 | +  w( )d 
t0

za t J onda je
w(t) ( + |t t0 |)e|tt0 |
za t J.
1
n
Teorem 5 Neka je Rn+1 , a C
7
 (, R ), (t0 , x0 ) onda je t
dx/dt = a(t, x) na
x(t, t0 , x0 ) rjesenje Cauchyjeve zadace
klase C 1 po
x(t0 ) = x0
svim argumentima.

Dokaz. Kako je x(t, t0 s, x0 ) = x(t + s, t0 , x0 ) imamo da je to rjesenje klase

C 1 po prvom i drugom argumentu.
Sustav

dx/dt = a(t, x) na
x(t0 ) = x0

mozemo prevesti u autonomni ako stavimo y = (x, ), b(y) = a(, x), y0 =

(x0 , t0 ). Autonomni sustav tada glasi

dy/dt = b(y) na
y(t0 ) = y0
Primjetimo da rjesenje ovisi samo o (t0 , x0 ) pa gledamo y = y(t, t0 , x0 ).
Definiramo
ri (t, t0 , x0 , h) = y(t, t0 , x0 + hei ) y(t, t0 , x0 )
tada je ri (t0 , t0 , x0 , h) = hei sto zajedno s
t ri (t, t0 , x0 , h) = b(y(t, t0 , x0 + hei ) b(y(t, t0 , x0 ))
daje
Zt
(b(y(s, t0 , x0 + hei )) b(s, t0 , x0 ))ds

ri (t, t0 , x0 , h) = hei +
t0

Sada po teoremu o srednjoj vrijednosti postoji M > 0 takav da je

 t

Z 0



kri (t, t0 , x0 , h)k |h| + M  kri (s, t0 , x0 , h)kds


t

Koristeci Gronwallovu lemu dobivamo

kri (t, t0 , x0 , h)k |h|eM |tt0 |
iz cega slijedi da funkcija y = y(t, t0 , x0 ) ovisni neprekidno o x0 . Postavimo
sustav

w i (t) = Db(y(t, t0 , x0 ))wi (t)
wi (t0 ) = ei
Nije tesko pokazati da wi = wi (t, t0 , x0 ) ovisi neprekidno o t0 , x0 . Sada imamo
t (ri (t, t0 , x0 , h) hwi (t)) =
Db(y(t, t0 , x0 )(ri (t, t0 , x0 , h) hwi (t)) + o(kr(t, t0 , x0 , h)k)
Kako je o(kr(t, t0 , x0 , h)k) = o(|h|) i ri (t0 , t0 , x0 , h) hwi (t0 ) = 0 zbog
neprekidnosti od Db(y(t, t0 , x0 )) postoji N > 0 takav da je
 t

Z



kri (t, t0 , x0 , h) hwi (t)k N  kri (s, t0 , x0 , h) hwi (s)kds + o(|h|)


t0

Sada po Gronwallovoj lemi imamo kri (t, t0 , x0 , h) hwi (t)k o(|h|)eN |tt0 |
i (t)
Odnosno lim ri (t,t0 ,x0 ,h)hw
= 0 odnosno
h
h0

ri (t, t0 , x0 , h)
= wi (t, t0 , x0 )
h0
h
lim

pa je y = y(t, t0 , x0 ) klase C 1 po x0 . Kako je y = (x, ) imamo da je

x = x(t, t0 , x0 ) klase C 1 po x0 .
Q.E.D.
Def 6 Neka je k 1. Neka je Rn otvoren skup i neka je f C k (, R)
ako je skup M = f 1 (c) za c R neprazan onda M zovemo glatkom hiperplohom klase C k ukoliko za x M vrijedi f (x) 6= 0. Za hiperplohu tangencijalni prostor u tocki p M je ortogonalni komplement od f (p).
Def 7 Neka je k 1. Neka je Rm otvoren skup, injektivnu funkciju
C k (, Rn ) takvu da joj je diferencijal u svakoj tocki maksimalnog ranga
zovemo parametrizirana m-ploha klase C k u Rn . Ako je jos m = n1 zovemo
je parametrizirana hiperploha. Tangencijalni prostor Tp M na M = () u
tocki p M je slika od diferencijala preslikavanja u tocki 1 (p) to jest
Im D(1 (p))
Neka je S hiperploha ili parametrizirana hiperploha u Rn klase C 1 . Neka
je u0 : S R funkcija klase C 1 . Sa S = {(x, u0 (x)) : x S} oznacimo graf
od u0 . Neka je U Rn+1 otvorena okolina od S . Neka je a C 1 (U, Rn ) te
b C 1 (U, R). Promatramo kvazilinearnu jednadzbu prvog reda
a(x, u(x))u(x) = b(x, u(x))
sa pocetnim uvijetom u|S = u0 . Pretpostavimo da imamo rjesenje na nekom
otvorenom skupu S. Vrijedi da je (u(x), 1) normala na graf od u.
Da to vidimo graf od u shvatimo kao nivo skup funkcije f (x, y) = u(x) y.
Normala na taj nivo skup je f (x, y) = (u(x), 1) pa je to i normala na
graf od u.
Def 8 Kazemo da je hiperploha ili parametrizirana hiperploha S karakteristicna u tocki x S s obzirom na kvazilinearnu jednadzbu prvog reda
a(x, u(x))u(x) = b(x, u(x))
sa pocetnim uvijetom u|S = u0 ako je a(x, u0 (x)) tangencijalno na S u tocki
x. Ako S nije karakteristicna niti u jednoj svojoj tocki kazemo da je nekarakteristicna.
4

Spomenutu kvazilinearnu jednadzbu mozemo pisati kao


 

a(x, u(x))
u(x)

=0
b(x, u(x))
1


a(x, u(x))
odnosno polje
je tangencijalno na graf od u.
b(x, u(x))
Promatramo sljedece jednadzbe karakteristika

dx/dt = a(x, y)
dy/dt = b(x, y)
zajedno s pocetnim uvijetima u t0 kroz tocku P = (x0 , u(x0 )).

x(t0 ) = x0
y(t0 ) = u(x0 )
Teorem 6 Neka je tocka P = (x0 , u(x0 )) tocka grafa rjesenja u jednadzbe
a(x, u(x))u(x) = b(x, u(x)). Ako je t 7 (x(t), y(t)) karakteristika koja u t0
prolazi kroz tocku P onda ona u cijelosti lezi u grafu od u.
Dokaz. Definiramo z(t) = y(t) u(x(t)). Vrijedi z(t0 ) = 0. Racunamo
dz
d
d
(t) = y(t) u(x(t)) x(t) =
dt
dt
dt
b(x(t), z(t) + u(x(t))) u(x(t))a(x(t), z(t) + u(x(t)))
uz pocetni uvijet z(t0 ) = 0 imamo jedinstveno rjesenje, a jedno ocito rjesenje
je z(t) = 0 pa je teorem dokazan.
Q.E.D.
Teorem 7 Neka je S hiperploha ili parametrizirana hiperpoloha klase C 1 u
Rn , a C 1 (U, Rn ), b C 1 (U, R) i u0 C 1 (S, R) pri cemu je U Rn+1
okolina grafa S funkcije u0 . Postoji rjesenje u klase C 1 problema

a(x, u(x))u(x) = b(x, u(x))
u|S = u0
definirano na nekoj okolini od S ako je S nekarakteristicna.

Dokaz. Uzmimo da je S parametrizirna hiperploha to jest neka je S zadana

parametarski S = {g(s) : s O Rn1 }.
Ako je S hiperploha onda svakako lokalno mozemo naci okolinu takvu da
ta ploha bude zadana parametarski zbog teorema o implicitnoj funkciji.
Promatramo jednadzbe karakteristika definiranih preko Cauchyjeve zadace

dx/dt = a(x, y)

dy/dt = b(x, y)
x(0) = g(s)

y(0) = u0 (g(s))
Neka je rjesenje dano sa h(t, s) = (
x(t, s), y(t, s)). Ono je klase C 1 po oba
argumenta.
Racunamo

x(0, s) = (t x(0, s), s x(0, s)) = (a(g(s), u0 (g(s))), g(s))

pa kako je S nekarakteristicna to je
x(0, s) regularan pa postoji okolina U
tocke g(s) i okolina V tocke (0, s) takve da je x: V U difeomorfizam
Definiramo funkciju u na U sa u(x) = y(s, t) = y(
x1 (x)). Kako karakteristike leze na grafu rjesenja imamo da je u lokalno rjesenje. Vidimo da je
na U jednstveno odreden u. Sada rjesenje na okolini od S je unija lokalnih
rjesenja.
Q.E.D.
Promatramo jednadzbu
a1 (x, y, u)x u + a2 (x, y, u)y u = b(x, y, u)
i pridruzene joj karakteristike

dx/dt = a1 (x, y, u)
dy/dt = a2 (x, y, u)

du/dt = b(x, y, u),

Ako je a1 6= 0 u nekoj tocki onda prema teoremu o inverznoj funkciji
odnos x = x(t) daje odnos t = t(x) pa u okolini polazne tocke imamo dt/dx =
1/a1 (x, y, u) sada imamo da na nekoj okolini y = y(x) pa imamo
dy
dy dt
a2
=
=
dx
dt dx
a1
nas navodi da promatramo subsidijarne jednadzbe
Sto
6

dx
dy
du
=
=
a1
a2
b
Rjesavanjem toga sustava dobijemo
v(x, y, u) = c1
w(x, y, u) = c2
Tvrdimo da rjesenje u mozemo zapisati implicitno za proizvoljnu funkciju
F klase C 1 kao F (v(x, y, u), w(x, y, u)) = 0
Ako je u nekoj tocki P0 = (x0 , y0 , u0 ) vrijedi 1 F u v + 2 F u w 6= 0 tada
postoji okolina U tocke (x0 , y0 ) da na njoj vrijedi ta nejednakost i na njoj
definirana glatka klase C 1 funkcija u = f (x, y) takava da
F (v(x, y, f (x, y)), w(x, y, f (x, y))) = 0
za (x, y) U
Ako deriviramo tu formulu po x dobijemo
1 F (x v + u vx f ) + 2 F (x w + u wx f ) = 0
Ukoliko je deriviramo po y dobijemo
1 F (y v + u vy f ) + 2 F (y w + u wy f ) = 0


x v + u vx f x w + u wx f
1 F
Imamo
=0
u vy f y w + u wy f
2 F
y v + 
1 F
Kako je
6= 0 imamo da je determinanta gornje matrice 0 pa
2 F
slijedi


(x v + u vx f )(y w + u wy f ) (x w + u wx f )(y v + u vy f ) = 0
kada se to sredi dobije se






 (v, w) 
 (v, w) 
 (v, w) 






 (u, y)  x f +  (x, u)  y f =  (y, x) 
Pretpostvaimo da su v, w funkcijonalno nezavisne to jest da je Jacobijeva
(v,w)
matrica (x,y,u)
punog ranga. BSO pretpostavimo da je (v,w)
regularna.
(x,y)
Ako imamo krivulju t 7 (x(t), y(t), u(t)) koja rjesava

v(x, y, u) = c1
w(x, y, u) = c2
7

onda imamo
v(x(t), y(t), u(t)) = c1
w(x(t), y(t), u(t)) = c2
Kada deriviramo to po t dobijemo
dx
dy
du
+ y v + u v
=0
dt
dt
dt
dy
du
dx
+ y w + u w
=0
x w
dt
dt
dt
je jednako zbog jednadzbi karakteristka sa
Sto
x v

x va1 + y va2 + u vb = 0
x wa1 + y wa2 + u wb = 0
pretpostavimo da b 6= 0 pa slijedi






 (v, w) 
a2  (v, w) 
a1  (v, w) 

x f +
y f = 
b  (x, y) 
b  (x, y) 
(x, y) 
odnosno a1 fx + a2 fy = b

VALNA JEDNADZBA
Jednadzbu oblika
tt u c2 4u = f (x, t)
gdje je 4u = x1 x1 u + . . . xn xn u operator Laplacea zovemo valnom jednadzbom, ako je f (t, x) = 0 onda je jednadzba homogena. Prvo cemo promatrati homogenu valnu jednadzbu sa jednom prostornom dimenzijom.
Problem tt u c2 xx u = 0 mozemo zapisati (t cx )(t + cx )u = 0 pa
se problem svodi na rjesavanje sustava

(t cx )q = 0
(t + cx )u = q
Znamo da je q(t, x) = g(x + ct) za neku C 1 funkciju g.
g
pa racunamo (t + cx )G(x +
Neka je G primitivna funkcija funkcije 2c
ct) = G0 (x + ct)c + cG0 (x + ct) = 2cG0 (x + ct) = g(x + ct) pa je (t +
cx )(u(t, x) G(x + ct)) = 0 pa je u(t, x) G(x + ct) = F (x ct) odnosno
u(t, x) = G(x + ct) + F (x ct)
Ako je u klase C 2 onda je i F klase C 2 jer je G klase C 2 . Pokazli smo
8

Teorem 8 Funkcija u klase C 2 zadovoljava homogenu valnu jednadzbu tt u

c2 xx u = 0 ako i samo ako postoje funkcije F i G klase C 2 takve da je
u(t, x) = F (x ct) + G(x + ct)
Teorem 9 Neka je u klase C 2 na otvorenom skupu R2 . Tada je ekvivalentno
(a) u zadovoljeva homogenu valnu jednadzbu na
(b) za svaki paralelogram ABCD unutar cije su stranice paralene sa pravcima
x = ct odnosno x = ct vrijedi u(A) + u(C) = u(B) + u(D)
(c) za svaki romb ABCD unutar cije su stranice paralelne pravcima x = ct
i x = ct vrijedi u(A) + u(C) = u(B) + u(D)

Dokaz. (a) (b) Znamo da postoje funckcije F i G takve da je u(t, x) =

F (x ct) + G(x + ct). Kako A i B leze na istom pravcu x ct = const imamo
da je F (A) = F (B) sa slike vidimo ostatak to jest da je F (C) = F (D),
G(A) = G(D) i G(C) = G(B). Kada zbrojimo tih 4 jednakosti dobijemo
F (A) + G(A) + F (C) + G(C) = F (B) + G(B) + F (D) + G(D) odnosno
u(A) + u(C) = u(B) + u(D)
(b) (c) je ocito.
(c) (a) Neka je (t, x) tada postoji dovoljno mali h > 0 takav da
je konveksna ljuska tocaka A, B, C, D sadrzana u gdje je A = (x, t + h),
B = (x ct, t), C = (x, t h) i D = (x + ct, t). Po pretpostavci je
u(x, t + h) + u(x, t h) = u(x ch, t) + u(x + ch, t) ()
Ako je f : I R R klase C 2 onda postoji h0, 1i takav da je
2
f (x + h) = f (x) + hf 0 (x) + h2 f 00 (x + h) ()
Iz () i () sada slijedi da postoje 1 , 2 , 3 , 4 h0, 1i takvi da je
2

u(t, x) + ht u(x, t) + h2 tt u(x, t + 1 h)+

2
u(x, t) ht u(x, t) + h2 tt u(x, t 2 h) =
2
u(x, t) chx u(x, t) + (ch)
xx u(x 3 ch, t)+
2
(ch)2
u(x, t) + chx u(x, t) + 2 xx u(x + 4 ch, t)
Iz cega slijedi kada se h pusti u 0
tt u(x, t) = c2 xx u(x, t)
Q.E.D.
9

Promotrimo pocetnu (Cauchyjevu) zadacu za homogenu valnu jednadzbu:

tt u c2 xx u = 0,
u(., 0) = u0 ,

t u(., 0) = u1 ,
Imamo opce rjesenje homogene valne jednadzbe
u(t, x) = F (x ct) + G(x + ct)
Probajmo zadovoljiti pocetne uvijete
u(x, 0) = F (x) + G(x) = u0 (x)
t u(x, 0) = cF 0 (x) + cG0 (x) = u1 (x)
Drugu jednadzbu integriramo pa dobijemo
Z
1 x
F (x) + G(x) =
u1 ()d + A
c 0
u kombinaciji s prvom imamo
1
1
G(x) = u0 (x)
2
2c

1
1
F (x) = u0 (x) +
2
2c

u1 ()d +

A
2

u1 ()d

A
2

0
x

pa konacno imamo dAlambertovu formulu

1
1
u(t, x) = (u0 (x ct) + u0 (x + ct)) +
2
2c

x+ct

u1 ()d
xct

Teorem 10 Jedinstveno rjesenje zadace

tt u(t, x) c2 xx u(t, x) = f (t, x)

u(0, x) = u0 (x)

t u(0, x) = u1 (x)
je zadano formulom
1
1
u(t, x) = (u0 (xct)+u0 (x+ct))+
2
2c

x+ct
Z

1
u1 ()d +
2c

xct

10

Zt

x+c(ts)
Z

f (s, )dds
0 xc(ts)

Dokaz. 1. metoda... Rjesavamo sustav

t u cx u = v
t v + cx v = f
metodom karakteristika.

(t, x)(0) = (0, x0 )

y(0) = v(0, x )
0
d
(t, x) = (1, c)

d
dy/d = f (t, x)
R
imamo da je (t(), x()) = (, c + x0 ) te imamo y() = 0 f (t(s), x(s))ds +
v(0, x0 )
Prvo za (t, x) pronademo pripadan x0 = x ct zatim
za taj x0 rijesimo
Rt
gornji problem karakteristika. Slijedi da je v(t, x) = 0 f (s, x ct + cs)ds +
v(0, x ct)
Pogledajmo pocetni uvijet za v
v = t u cx u
pa je
v(x, 0) = u1 (x) cu00 (x)
dakle
Z
v(t, x) =

f (s, x ct + cs)ds + u1 (x ct) cu00 (x ct)

Nastavljemo sa metodom karakteristika za funkciju u

(t, x)(0) = (0, x0 )

y(0) = u0 (x0 )
d
(t, x) = (1, c)

dy/d = v(t, x)
R
Imamo (t(), x()) = (, c + x0 ) te y() = 0 v(t( ), x( ))d + u0 (x0 )
Prvo za (t, x) pronademo pripadan x0 = x + ct zatim
za taj x0 rijesimo
Rt
gornji problem karakteristika. Slijedi da je u(t, x) = 0 v(, x + ct c )d +
u0 (x + ct). Uvrstimo li formulu za v dobivamo
u(t, x) = A(t, x) + B(t, x) + C(t, x) + u0 (x + ct)
gdje je
11

Z t Z
f (s, x + ct c c + cs)dsd =

A(t, x) =
0

Zt

Zt


 = x + ct 2c + cs


d = 2cd
f (s, x + ct c c + cs)d ds = 
s x + ct cs


t x ct + cs
1
=
2c

Zt

xct+cs
Z

1
f (s, )dds =
2c

0 x+ctcs

Zt

x+c(ts)
Z

f (s, )dds
0 xc(ts)


 = x + ct 2c

Zt

d = 2c
B(t, x) = u1 (x + ct c c )d = 
0
x + ct

0

t x ct
1
=
2c

xct
Z

1
u1 ()d =
2c

x+ct

Zt
C(t, x) = c
0

1
=
2

x+ct
Z

u1 ()d
xct


 = x + ct 2c

 d = 2cd
0
u0 (x + ct c c )d = 
0 x + ct


t x ct

xct
Z

1
u00 ()d = (u0 (x ct) u0 (x + ct))
2

x+ct

Q.E.D.

12

Pokazimo prosli teorem drugom metodom to jest pomocu Greenove formule.

Teorem 11 Neka je R2 otvoren, F = (F1 , F2 ) : R2 klase C 1 ,
pozitivno orjentirana PDG kontura takva da je njeno unutrasnje podrucje
G sadrzano u tada vrijedi
Z
Z
1 F2 2 F1 = F1 dx1 + F2 dx2
G

Formulu tt u c2 xx u = f integriramo po G (trokut sa slike)

R
R
Imamo G tt u c2 xx u = G f . Stavimo F = (F1 , F2 ) = (c2 x u, t u) te
vidimo da je 1 = t i 2 = x . Promatramo sada

 

1 F2
tt u
=
2 F1
c2 xx u
R
R
Imamo G tt u c2 uxx = G c2 x udt + t udx.
Integral po je u pozitivnom smjeru sto je zbog inverzije t i x (na slici
je x apscisa, a t ordinata, a u funkciji prvo dolazi t pa x) na slici to smjer u
kojem se krecu kazaljke na satu.
Na L0 imamo parametrizaciju r( ) = (0, ). Tada je r(
) = (0, 1) pa je
xct
x+ct
R 2
R
R
c x udt + t udx =
t u(0, )d =
u1 ( )d
L0
x+ct

xct

Na L1 imamo parametrizaciju r( ) = (t , x + c ).Tada je r(

) = (1, c).
13

Imamo

Rt
Rt
2
hu(r( ))|r(
)id =
(c
u(r(
))
u(r(
)))d
=
c
c

udt+
udx
=
c
x
t
x
t
L1
0

c(u(0, x ct) u(t, x)) =R c(u(t, x) u(0, x ct))

Na L2 analogno dobijemo L2 c2 x udt + t udx = c(u(t, x) u(0, x ct))
R
Rt x+ctcs
R
R
Po Fubiniju imamo G f =
f (s, )dds S druge strane G f =
0 xct+cs
R x+ct
xct u1 ()d + c(u(t, x) u0 (x + ct)) + c(u(t, x) u0 (x ct)). Pa smo
dokazali da ako rjesenje postoji ima oblik koji teorem tvrdi, treba provjeriti da rjesenje postoji to jest provjeriti da formula koju smo dobili stvarno
rjesenje. No to ne moramo raditi jer je prva metoda kojom smo dokazli teorem je dala da je dana formula zbilja rjesenje.
Neka je R2 glatka kontura i neka je G njeno unutarnje podrucje.
Neka je 7 r( ) = (r1 ( ), r2 ( )) parametrizacija te konture cija derivacija
ne iscezava. Tada je vanjska normala dana sa n( ) = (n1 ( ), n2 ( )) =
(r2 ( ), r1 ( ))
R
R
Rb
Rb
Racunamo G 1 f = G f dx2 = f (r( ))r2 ( )d = f (r( ))n1 ( )d =
a

Zb

n1 ( )
kr(
)kd =
f (r( ))
kr(
)k

Zb
f (r( ))

n1 ( )
kr(
)kd =
kn1 ( )k

Rb

R
f (r( ))1 (r( ))kr(
)kd = G f 1 ds (krivuljni integral prve vrste) gdje
a
R
R
)
. Slicno je G 2 f = G f 2 ds. Pa imamo 2D tvrdnju
je 1 (r( )) = knn11 (
( )k
teorema o divergenciji
Z
Z
div F =
F ds
G

Promotrimo sljedece probleme i rjesenja...


u + Au = 0
u(t) = eAt u0 = h(t)u0 gdje je h(0) = I
u(0) = u0

u + Au = f
u(0) = u0

At

u(t) = e

Zt
Zt
A(ts)
u0 + e
f (s)ds = h(t)u0 + h(ts)f (s)ds
0

Primjetimo da ako imamo operator koji nam za pocetne uvijete daje

rjesenje homogene jednadzbe s nehomogenim pocetnim uvijetom t 7 h(t)
14

onda je rjesenje nehomogene jednadzbe s homogenim pocetnim uvijetom

Rt
dano sa t 7 h(t s)f (s)ds. Taj princip se naziva Duhamelov princip.
0

Sada pokazimo tvrdnju proslog teorema trecom metodom pomocu Duhamelovog

principa.
Uvedimo pomocnu funkciju v
t u = v
t v = c2 xx u + f




0
1

Stavimo W :=
pa imamo W +AW = F gdje je A =
c2 xx 0
 


0
0
iF =
. Ovdje je F (s) =
f
f (s, .)
+ AW = 0,


W


u0
ima rjesenje W (t) = h(t)
Problem
u0
u1
W (0) =
u1
Koje je po dAlambertovoj formuli


h(t)

u0
u1

u
v

1
(u0 (x
2

c
(u00 (x
2

+ ct) + u0 (x ct)) +

+ ct)

u00 (x

ct)) +

1
2c

1
(u1 (x
2

x+ct
R

u1 ()d

xct

+ ct) + u1 (x ct))

Sada
pomocu Duhamelovog principa imamo da je rjesenje problema

+ AW = F,
W
Rt
 
dano sa t 7 h(t s)F (s)ds
0
W (0) =
0
0
Odnosno

t x+c(ts)
R
R
 
1
f (s, )dds
u

2c
=

0
xc(ts)
v
1
(f (s, x + c(t s)) f (s, x c(t s)))
2
Pa je tvrdnja pokazana.
Neka je = {(t, x) : t 0, x 0}. Promatramo pocetno rubnu zadacu

tt u c2 xx u = 0 na

u(x, 0) = u0 (x)
x0
t u(x, 0) = u1 (x) x 0

u(0, t) = 0
t0
15

Ideja rijesenja je da se u0 i u1 prosire neparno na R dakle



u0 (x)
x0
u1 (x)
x0
u0 (x) =
te u1 (x) =
u0 (x) x 0
u1 (x) x 0
pa je rjesenje dano dAlambertovom formulom
1
1
u(t, x) = (
u0 (x + ct) + u0 (x ct)) +
2
2c

x+ct
Z

u1 ()d
xct

Neka je = {(t, x) : t 0, x [0, L]}. Promatramo pocetno rubnu

zadacu

tt u c2 xx u = 0 na

x [0, L]
u(x, 0) = u0 (x)
t u(x, 0) = u1 (x) x [0, L]

u(0, t) = 0
t0

u(L, t) = 0
t0

Ideja rjesenja je slicna. Prosirimo u0 i u1 na sljedeci nacin.



u0 (x kL)
x [kL, (k + 1)L], k 2Z
u0 ((k + 1)L x) x [kL, (k + 1)L], k 2Z + 1

u1 (x kL)
x [kL, (k + 1)L], k 2Z
u1 ((k + 1)L x) x [kL, (k + 1)L], k 2Z + 1

u0 (x) =

u1 (x) =

pa je rjesenje dano dAlambertovom formulom

1
1
u(t, x) = (
u0 (x + ct) + u0 (x ct)) +
2
2c

x+ct
Z

u1 ()d
xct

16

Pretpostavimo da se Rn moze prikazati u obliku = {x Rn :

(x0 ) < xn < + (x0 ), x0 n } gdje je x0 = (x1 , . . . , xn1 ), n Rn1 i
+ , C 1 (n ).
R f
=
Neka je h+ (x0 ) = (x0 , + (x0 )), h (x0 ) = (x0 , (x0 )) tada je x
n

R R + (x0 ) f
R
0
0
0
dxn dV = n (f h+ f h )(x )dV
(x0 ) xn
n

Neka je k n, neka je O Rk otvoren skup i neka je h C 1 (O, Rn )

takvo preslikavenje da je matrica
h1

1
(q) . . . h
(q)


q1
qk
h
h

.
.
0
.
.
h (q) =
...
=
.
.
q1
qk
hn
hn
(q) . . . qk (q)
q1
punog ranga za sve Rq O. Neka
neprekidna
R je S = h(O) i neka je f : S R p
funkcija definiramo S f ds = O (f h)(q)Gh(q)dq gdje je Gh(q) = det h0 (q)T h0 (q).
h
h
Znamo da je Gh(q) volumen koji razapinju vektori q
, . . . , q
1
k
Neka je k = n 1 tada je S hiperploha. Definiramo vektor




e2
...
en
 he1 1

h2
hn


(q)
(q)
.
.
.
(q)
q1
q1
 q1

N (q) = 

..
..
..


.
.
 h1.

h2
hn


(q)
(q)
.
.
.
(q)
qn1
qn1
qn1
h
, . . . , qh
, x.
q1
n1
h
h
okomit na q1 , . . . , qn1
h
, . . . , qh
pa imamo
q1
n1

Imamo da je hN (q)|xi volumen koji razapinju vektori

N (q)
i i kako je N (q)
Kako imamo kN (q)k = hN (q)| kN
(q)k
slijedi da je kN (q)k volumen koji razapinju vektori
kN (q)k = Gh(q)
Vektor
(N h1 )(x)
(x) =
k(N h1 )(x)k

je jedinicna normala hiperplohe S u tocki x.

Neka je rub od , + odnosno neka su grafovi od h+ odnosno h .
Sada imamo
Z
Z
Z
1
1
0
0
(f h+ f h )(x )dV =
1 f dS
1 f dS
n
+ kN h+ k
kN h k
R
R
1
1
Pokazimo to.
(f h+ )(x0 )Gh+ (x0 )dV 0 =
1 f dS =
kN (x0 )k
kN h+ k
n
+
R
= (f h+ )(x0 )dV 0 jer je Gh+ (x0 ) = kN (x0 )k.
n

17

Iz oblika funkcija h+ odnosno h dobivamo da je (N h1

)n = 1 odnosno
1
1
+
(N h1
)
=
1
imamo
da
je

=
na

=
na
n
n
+ n
kN h1 k
kN h1 k

Ako \ (+ ) nije
R nije problemR jer je n = 0Rna tom dijelu
R zanemariv
f
od . Konacno imamo xn dV = + f n dS + f n dS = f n dS
Ako je takvo podrucje gdje prosli racun mozemo napraviti za svaki xi
onda imamo teorem o divergenciji
Z
Z
div f dV = f dS

Promatramo homogenu valnu jednadzbu tt uc2 4u = 0 u vise prostornih

dimenzija.
Def 9 Konus proslosti C(t0 , x0 ) = {(t, x) [0, +i Rn : kx x0 k
c|t t0 |}
Baza konusa proslosti je K(x0 , ct0 ) {0}
Teorem 12 Ako u zadovoljava tt u c2 4u = 0 na C(t0 , x0 ), u(0, x) = 0,
t u(0, x) = 0 na K(x0 , ct0 ) onda je u = 0 na C(t0 , x0 )
Dokaz. Pomocu energetske metode. Definiramo
Z


E(t) =
(t u)2 + c2 kuk2 dV
K(x0 ,c(t0 t))

Operatori i 4 djeluju samo po x. Zelimo

pokazati da je E(t) = 0 za
t [0, t0 i tada je t u = 0, u = 0 na C(t0 , x0 ) pa je u = const na C(t0 , x0 )
sto zbog pocetnog uvijeta daje u = 0 Rna C(t0 , x0 )
R
d
f (x)dx =
f ds. Definirajmo
Pocnimo sa dokazom tvrdnje dr
K(x0 ,r)

K(x0 ,r)

(x, r) = r(x x0 ) + x0 . Imamo da je r (x, r) = x x0 i (x, r) = rI

Racunamo
Z
Z
d
d
f (x)dx =
f (x)dx =
dr
dr
K(x0 ,r)

d
dr

(K(x0 ,1),r)

d
f ((X, r))| det (X, r)|dX =
dr

K(x0 ,1)

f ((X, r))rn dX =

K(x0 ,1)

f ((X, r))r (X, r)rn + f ((X, r))nrn1 dX =

K(x0 ,1)

18


1
f (x)r ( (x, r), r) + f (x)n dx =
r
1

K(x0 ,r)

1
r

(f (x) (x x0 ) + nf (x))dx =
K(x0 ,r)





Z
Z
x = (x1 , x2 , . . . , xn )
 1

1
0
0
0


x0 = (x1 , x2 , . . . , xn )
div F =
F ds =
=

r
 F (x) = (f (x)(x1 x01 ), . . . , f (x)(xn x0n )  r
K(x0 ,r)
K(x0 ,r)


Z
Z

 F (x)
(x x0 )
=

=
f
(x)
=
f
(x)
f kk2 ds =
f ds

 r
r
K(x0 ,r)

Iz dokazane tvrdnje slijedi

f dV =

K(x0 ,R)

K(x0 ,r)

RR

K(0,r)

f ds dr

Kako je E(t) 0 i E(0) = 0 dovoljno je pokazati dtd E(t) 0 to jest da

funkcija E ne raste.
Racunamo
Z
dE
(t) = c
((t u)2 + c2 kuk2 )ds+
dt
K(x0 ,c(t0 t))

(2t utt u + 2c2 u t u)dV =

K(x0 ,c(t0 t))

((t u) + c kuk )ds + 2c

K(x0 ,c(t0 t))

(t u4u + u t u) =

K(x0 ,c(t0 t))

((t u) + c kuk )ds + 2c

K(x0 ,c(t0 t))

Z
c

Z
div(t uu) =

K(x0 ,c(t0 t))

2

((t u) + c kuk )ds + 2c

K(x0 ,c(t0 t))

Z
t uu ds =

K(x0 ,c(t0 t))

Zbog
t uu |t uu | |t u|kukkk

c
1
(t u)2 + kuk2
2c
2

tvrdnja teorema je dokazana.

Q.E.D.
19

Korolar 1 Rjesenje zadace

tt u c2 4u = f na h0, +i Rn
u(0, .) = u0

t u(0, .) = u1
je jedinstveno
Promatramo valnu jednadzbu u tri prostorne dimenzije...
Lema 1 Neka je C 2 (R3 ) i neka je
1
U (t, x) =
4c2 t

Z
ds
K(x,ct)

tada je U C 2 (h0, +i R3 ) i vrijedi tt U c2 4U = 0 na h0, +i R3

i vrijedi lim U (t, x) = 0 te lim t U (t, x) = (x)
t0+

t0+

R
R
c2 t2
Dokaz. Imamo U (t, x) = 4c
(x + ct)ds = 4t
(x + ct)ds
2t
K(0,1)
K(0,1)
R
R
1
(x+ct)ds+ 4t
(x+ct)cds = 1t U (t, x)+
t U (t, x) = 4
K(0,1)

K(0,1)
R
1
1
4(x+cty)dy = t U (t, x)+ 4ct
4(z)dz. Racunamo tt U (t, x)
K(0,1)
K(x,ct)
R
R
1
c
4(z)dz+ 4ct
4ds = t12 U (t, x)+
t12 U (t, x)+ 1t t U (t, x) 4ct
2
K(x,ct)
K(x,ct)
R
R
R
1
1
1
1
U
(t,
x)
+
4(z)dz

4(z)dz
+ 4t
4ds =

t2
4ct2
4ct2
K(x,ct)
K(x,ct)
K(x,ct)
R
R
1
4ds. Racunamo 4U (t, x) = 4c1 2 t
4ds. Pa imamo
4t
K(x,ct)
K(x,ct)
tt U c2 4U = 0
(ct)2
4

Vidimo da je lim U (t, x) = 0 te da je lim t U = (x)

t0+

t0+

Q.E.D.
Lema 2 Neka je R3 i V = t U gdje je U iz predhodne leme. Tada je
V C 2 (h0, +i R3 ) i vrijedi
tt V c2 4V = 0 na h0, +i R3
lim V (t, x) = (x)

t0+

lim t V (t, x) = 0

t0+

20

Dokaz.

1
tt V = t tt U = t
4t

c2 t2
4ds = t
4t

Z
K(x,ct)

c2
4

4(x + ct)ds =
K(0,1)

c2 t
4(x + ct)ds +
4

Z
4(x + ct) cds =
K(0,1)

K(0,1)

c2 t
c2
4U (t, x) +
t
4

Z
4(x + ct) cds =
K(0,1)

Racunamo
ct
1
4
4V (t, x) = 4(t U )(t, x) = 4U (t, x) +
t
4

Z
(x + ct)ds =

K(0,1)

1
t
4U (t, x) +
t
4

Z
4(x + ct) cds
K(0,1)

Pa imamo tt V c2 4V = 0
Imamo lim V (t, x) = lim t U (t, x) = (x)
t0+

t0+

Takoder imamo
c2 t
lim t V = lim tt U (t, x) = lim
t0+
t0+
t0+ 4

Z
4(x + ct)ds = 0
K(0,1)

Q.E.D.
Iz ove dvije leme slijedi sljedeci teorem:
Teorem 13 Neka je u0 , u1 C 2 (R3 ) tada je rjesenje Cauchyjeve zadace

tt u c2 4u = 0 na h0, +i R3
u(0, .) = u0

t u(0, .) = u1
je dano KIRCHHOFFOVOM formulom

Z
1
1

u0 ds +
u(t, x) = t
2
4c t
4c2 t
K(x,ct)

21

Z
u1 ds
K(x,ct)

Primijetimo da na rjesenje u tocki (x, t) utjecu samo pocetni podaci od

u0 i u1 na sferi K(x, ct) sto zovemo HUYGENSOV princip
Nehomogenu zadacu rjesavamo Duhamelovim principom.
Promatramo valnu jednadzbu u dvije prostorne dimenzije...

tt u c2 4u = 0 na h0, +i R2
u(0, .) = u0

u(0, .) = u1
toj zadaci pridruzimo 3D zadacu
u0 (x1 , x2 , x3 ) = u0 (x1 , x2 )
u1 (x1 , x2 , x3 ) = u1 (x1 , x2 )
ona ima rjesenje prema Kirchhoffovoj formuli

Z
1

1
u0 ds +
u(t, x) = t
2
4c t
4c2 t
K(x,ct)

Z
u1 ds
K(x,ct)

3
+
Neka je x = (x1 , x2 , x3 ). Neka je S = K(x,
p ct) R i neka je S gornja
2
2
hemisfera. Definiramo f (1 , 2 ) = (1 , 2 , (ct) (1 x1 ) (2 x2 )2 ).
2
Neka je K
ct.
R R kugla Roko (x1 , x2 ) radiusa
R
Imamo S u0 ds = 2 S + u0 ds = 2 K (
u0 f )(1 , 2 )Gf (1 , 2 )d1 d2 =
Z
u0 (1 , 2 )
p
2ct
d1 d2
(ct)2 (1 x1 )2 (2 x2 )2
K

Dokazali smo sljedeci teorem:

Teorem 14 Neka su u0 , u1 C 2 (R2 ) tada je rjesenje Cauchyjeve zadace

tt u c2 4u = 0 na h0, +i R2
u(0, .) = u0

t u(0, .) = u1 ,
Dano POISSONOVOM formulom

1
u(t, x) = t
2c

1
p
+
2c
(ct)2 kx k2
u0 ()d

K(x,ct)

Primjetimo da ne vrijedi Huygenssov princip.

22

Z
K(x,ct)

u1 ()d
p

(ct)2 kx k2

FOURIEROVI REDOVI
Pokusajmo sada rjesiti problem

utt c2 uxx = 0

u(., 0) = 0
u(., l) = 0

u(0, .) = u0

t u(0, .) = u1

na h0, +i h0, li

pretpostavljajuci rjesenje u separiranom obliku u(t, x) = T (t)X(x). Ubacimo

li to u jednadzbu dobivamo
XT 00 c2 X 00 T = 0
odnosno

X 00
T 00
=
=
c2 T
X
gdje je konstanta. Imamo tri mogucnosti
1. = 0 daje X 00 = 0 pa imamo X(x) = ax + b. Rubni uvijeti X(0) =
X(l) = 0 daju X(x) = 0

2. > 0 daje X(x) = A cosh( x) + B sinh( x). Rubni uvijeti X(0) =

X(l) = 0 daju A = B = 0 to jest X(x) = 0
3. = 2 . Imamo X 00 + 2 X = 0 odnsono X(x) = A cos(x) + B sin(x).
Rubni uvijet X(0) = 0 daje A = 0, a X(l) = 0 daje B sin(l) = 0 pa

2

2
. Stavimo n = n
. Za taj n imamo T 00 + c2 n
T =0
imamo = n
l
l
l
nc
nc
pa imamo Tn (t) = an cos( l t) + bn sin( l t). Za taj n funkcija un (t, x) =
(an cos( nc
t)+bn sin( nc
t)) sin( n
x) zadovoljava valnu jednadzbu i rubne uvil
l
l
jete. Proizvoljna linearna kombinacija takvih funckija (za razlicite n) isto
zadovoljava valnu jednadzbu i rubne uvijete. Ako zelimo zadovoljiti pocetne
uvijete to mozemo samo za usku klasu funkcija pocetnih uvijeta. Ideja je da
prijedemo na redove trigonometrijskih funkcija.

P
n
Ako red funkcija f (x) = a20 +
an cos n
+
b
sin
konvergira na
n
l
l
n=1

R onda predstavlja periodicku funkciju s periodom 2l pa je dovoljno promatrati tu funkciju na [l,
l].


Funkcije 1, cos n
x , sin n
x su ortogonalne uz skalarni produkt hf |gi =
l
l
Rl
f (x)g(x)dx takoder mozemo integrirati i od a l do a + l za svaki a R
l

zbog periodicnosti i opet ce biti definiran skalarni produkt.

Imamo da je
Rl
l

12 dx = 2l,

Rl
l

cos2

nx
l

dx = l,

Rl
l

23

sin2

nx
l

dx = l

a0
2

Pretpostvimo da se funkcija f : [l, l] R moze zapisati u obliku f (x) =

P
n
+
an cos n
+
b
sin
n
l
l
n=1

dobivamo
1
a0 =
l

Zl
f (x)dx
l

1
an =
l

Zl

 nx 

f (x) cos

dx za n = 1, 2, 3, . . .

1
bn =
l

Zl
f (x) sin

 nx 
l

dx za n = 1, 2, 3, . . .

i time smo funkciji f pridruzili Furijerove koeficijente a0 , a1 , . . . , b1 , b2 , . . .

k





P
n
x
+
b
sin
x
takozvani trigonometrian cos nx
Definiramo Sk (x) = a20 +
n
l
l
n=1

jski polinom.
Kazemo da je realna funkcija f po dijelovima neprekidna na [a, b] ako je
definirana i neprekidna na [a, b] osim eventualno u konacno mnogo tocaka te
u svakoj tocki x ha, bi postoje i konacni su limesi s lijeva f (x) i s desna
f (x+) te postoje i konacni su limesi f (a+) i f (b). Za funkciju f koja je
Rb
po djelovima neprekidna na [a, b] dobro je definiran a f (x)dx iako funkcija
f mozda nije definirana u svim tockama od [a, b].
Lema 3 Ako je f : [l, l] R po dijelovima neprekidna onda
Zl

(f (x) Sk (x))2 dx =

Zl

f (x)2 dx l

!
k
a20 X 2
+
(an + b2n )
4
n=1

Dokaz.
Zl

Zl

(f (x) Sk (x)) dx =
l

Zl

f (x) dx 2
l

Zl
l

f (x)2 dx 2l

a20
2

Zl
f (x)Sk (x)dx +

l
k
X

!
(a2n + b2n )

n=1

Sk (x)2 dx =

+l

a20
2

k
X

!
(a2n + b2n )

n=1

Q.E.D.
24

Korolar 2 Ako je f : [l, l] R po dijelovima neprekidna i neka su

a0 , a1 , . . . , b1 , b2 , . . . Furierovi koeficijenti pridruzeni funkciji f onda vrijedi
Besselova nejednakost

! Zl

a0 X 2
+
(an + b2n ) f (x)2 dx
2
n=1
l

P
posebno red (a2n + b2n ) konvergira. Pa za Furierove koeficijente vrijedi an
0 i bn 0 kada n .


Pokazimo tvrdnju da za svaki R za kojeg je sin 2 6= 0 vrijedi
1/2 + cos() + cos(2) + . . . + cos(n) =

sin((n + 1/2))
2 sin(/2)

Pomnozimo izraz 1/2 + cos() + cos(2) + . . . + cos(n) sa sin(/2) tada

koristeci formule pretvorbe umnoska u zbroj dobijemo
1/2 sin(/2)
+1/2 sin((1 + 1/2)) +1/2 sin((1/2 1))
+1/2 sin((2 + 1/2)) +1/2 sin((1/2 2))
..
.
+1/2 sin((n + 1/2)) +1/2 sin((1/2 n))
Kada se to sredi dobije se da je to jednako 1/2 sin((n + 1/2)) i tvrdnja
je dokazana.
Definiramo k-tu Diricletovu funkciju




 
2
k
x + cos
x + . . . + cos
x
Dk (x) = 1/2 + cos
l
l
l
( sin(k+1/2) x

l
,
sin
x
6= 0
x
2l
2 sin( 2l )
=

k + 1/2,
sin 2l x = 0
Lema 4 Neka je h C 1 ([l, l]) tada je
1
lim
k l

Zl
Dk (x)h(x)dx = h(0)
l

25

Dokaz.
Zl

Zl 
Dk (x)dx =

1/2 + cos

 x 
l


+ . . . + cos

kx
l


dx = l

Iz cega slijedi

1
l

Rl

Dk (x)dx = 1 i h(0) =

1
l

Rl

Dk (x)h(0)dx

Racunamo
1
l

Zl

Zl

1
Dk (x)h(x) h(0) =
l

Dk (x)(h(x) h(0))dx =
l

Imamo da je
sin
sin(k + 1/2) x

l =
Dk (x) =
x
2 sin 2l
2 tg
1
(h(x)
tg( x
2l )

Neka je (x) =

kx
l

x
2l

1
+ cos
2

kx
l


za x 6= 0

h(0)). Jedina problematicna tocka te

funkcije je x = 0.
Pomocu LHopitalovog pravila racunamo
lim (x) = lim

x0

x0

h0 (x)
1

cos2 ( x
2l ) 2l

2l 0
h (0)

Pa imamo da je po dijelovima neprekidna iz cega slijedi

Zl


sin

kx
l


(x)dx 0 kada k

Takoder imamo da
Zl


cos

kx
l


(h(0) h(x))dx 0 kada k

Pa je tvrdnja dokazana.
Q.E.D.
26

Teorem 15 Neka je f C 1 ([l, l]) te f (l) = f (l) i f 0 (l) = f 0 (l). Tada

za svaki x [l, l] vrijedi

 n 
 n 
a0 X 
+
an cos
x + bn sin
x
f (x) =
2
l
l
n=1
gdje su a0 , a1 , . . . , b1 , b2 , . . . Furijerovi koeficijenti funkcije f .
Dokaz. Prosirimo periodicki funkciju f : [l, l] R do funkcije f : R R.
Zbog pretpostavka funkcije u tockama l i l imamo da je to prosirenje glatko
klase C 1 .
Promatramo za x [l, l]
k

 n 
 n 
a0 X 
an cos
+
x + bn sin
x =
Sk (x) =
2
l
l
n=1
1
l

Zl "
l

1
l

Zl

#
k
 ny 
 nx 
 ny 
 nx 
f (y) X 
+
f (y) cos
cos
+ f (y) sin
sin
dy =
2
l
l
l
l
n=1







2
k
1
+ cos
(y x) + cos
(y x) + . . . + + cos
(y x)
=
f (y)
2
l
l
l


1
l

Zl


 yx=z
f (y)Dk (y x)dy = 
dy = dz


Zl+x
 1
=
f (z + x)Dk (z)dz =

l
lx

1
l

Zlx

f(z + x)Dk (z)dz =

lx

zbog periodicnosti od f i Dk
1
=
l

Zl

f(z + x)Dk (z)dz

zbog predhodne leme

f(0 + x) = f (x)
kada k
Q.E.D.
27

Lema 5 Neka su h i h0 po djelovima neprekidne funkcije na [l, l]. Tada je

Rl
lim 1l Dk (x)h(x)dx = 12 (h(0) + h(0+))

Dokaz.
1
l

Zl

1
Dk (x)h(x)dx =
l

Z0

1
Dk (x)h(x)dx +
l

Tvrdimo da
1
l

Zl
Dk (x)h(x)dx
0

Zl
Dk (x)h(x)dx h(0+)/2
0

i
1
l

Z0
Dk (x)h(x)dx h(0)/2
l

Pokazimo prvu tvrdnju jer druga ide analogno. Definiramo

(
h(x)h(0+)
, x h0, l]
tg(x/2l)
(x) =
0
x [l, 0]

h(x) h(0+) x h0, l]
(x) =
0
x [l, 0]
Sada samo upotrebimo modificirano LHopitalovo pravilo koje promatra
limese i derivacije samo jednog smjera da dobivamo da su i po dijelovima
neprekidne. Sada imamo
Z
1 l
Dk (x)h(x) h(0+)/2 =
l 0
Z
1 l
Dk (x)(h(x) h(0+))dx =
l 0
Z
1 l
kx
kx
(sin(
)(x) + cos(
)(x))dx 0
l l
l
l
kada k .
Q.E.D.

28

Teorem 16 Neka su f i f 0 po dijelovima neprekide na [l, l]. Tada Furijerov

red funckije f konvergira u svakoj tocki funkciji
 1
(f (x) + f (x+))
x hl, li
2
f(x) =
1
(f
((l)+)
+
f
(l))
x {l, l}
2
Dokaz. Funkcija f se razlikuje od f u eventualno konacno mnogo tocaka
pa se Furierovi redovi podudaraju. Prosirimo periodicki funkciju f do funkcije
f definiranoj na R
Promatramo za x [l, l]

1
Sk (x) = . . . =
l

Zl


 yx=z
f(y)Dk (yx)dy = 
dy = dz


Zlx
 1
=
f(z+x)Dk (z)dz =

l

lx

1
l

Zlx

f(z + x)Dk (z)dz =

lx

zbog periodicnosti od f i Dk
1
=
l

Zl

f(z + x)Dk (z)dz =

zbog predhodne leme

1
(f((0 + x)+) + f((0 + x))) = f(x)
2
kada k
Q.E.D.
Def 10 Niz funkcija fn : Q R konvergira uniformno prema f ukoliko
sup |f (x) fn (x)| 0 kada n
xQ

Teorem 17 Neka je f neprekidna na [l, l] i zadovoljava f (l) = f (l) te

neka je f 0 po dijelovima neprekidna tada Furierov red funkcije f konvergira
uniformno prema f .

29

Dokaz. Oznacimo sa a0 , a1 , . . . , b1 , b2 , . . . Furierove koeficijente funkcije f , a

sa A0 , A1 , . . . , B1 , B2 , . . . Furierove koeficijente funkcije f 0
Neka je n N Imamo
1
an =
l

Zl
f (x) cos

 nx 
l

1
=
n

Zl




 u(x) = f (x), v 0 (x) = cos nx
l



dx =  0
l
sin nx
u (x) = f 0 (x), v(x) = n
l

f (x) sin

 nx 
l

dx =

l
Bn
n

Sada imamo
Analogno

k
P

|an | =

n=1
P

k
P
n=1

l
|Bn |
n

n=1

1
n2

Bn2 pa

|an | konvergira

n=1

|bn | konvergira pa je u Furierov redu

 nx 
 nx 
a0 X 
an cos
+
+ bn sin
2
l
l

n-ti clan majoriziran sa |an |+|bn | pa taj red konvergira apsolutno i uniformno.
Q.E.D.
Pretpostavimo da imamo po dijelovima neprekidnu funkciju na [0, l], ako
ju prosirimo neparno na [l, l] tada su koeficijenti uz kosinuse 0, a koeficijenti


Rl
dx
uz sinuse bn = 2l f (x) sin nx
l
0

Teorem 18 Ako su f i f 0 po djelovima neprekidne na [0, l] onda ce Furierov

red funckije f po sinusima konvergirati na [0, l] prema
 1
(f (x+) + f (x)) x h0, li
2
0
x {0, l}
Ako je jos f neprekidna i f (0) = f (l) = 0 onda Fourierov red po sinusima
tezi prema f uniformno i apsolutno.
Pretpostavimo da imamo po dijelovima neprekidnu funkciju na [0, l], ako
ju prosirimo parno na [l, l] tada su koeficijenti uz sinuse 0, a koeficijenti uz


Rl
cosinuse an = 2l f (x) cos nx
dx
l
0

30

Teorem 19 Ako su f i f 0 po djelovima neprekidne na [0, l] onda ce Furierov

red funckije f po cosinusima konvergirati na [0, l] prema
1
2 (f (x+) + f (x)) x h0, li
f (0+)
x=0

f (l)
x=l
Ako je jos f neprekidna onda Fourierov red po cosinusima tezi prema f uniformno i apsolutno.
Sa PDN([a, b]) oznacimo skup svih po dijelovima neprekidnih funkcija
na [a, b]. Na tom prostoru definiramo produkt funkcija f, g PDN([a, b])
Rb
kao hf |gi = f (x)g(x)dx, ta funkcija ima svojstva skalarnog produkta osim
a
p
stroge definitnosti. Sada imamo da funkcija f kf k = hf |f i ima svojstva
norme osim stroge definitnosti.
Za funkciju PDN([a, b]) kazemo da je netrivijalna ako je kk =
6 0. Za
niz netrivijalnih funkcija (n )n u PDN([a, b]) kazemo da je ortogonalan ako
hi |j i = 0 za i 6= j
|n i
Za f PDN([a, b]) definiramo Furierove koeficijente an = hfkk
2 i Furierov

P
red
an n
n=1

Definiramo k-tu sumu kao Sk =

k
P

an n

n=1

Teorem 20 Za Furierov red funkcije f PDN([a, b]) vrijedi BESSELOVA

jednakost
k
X
a2n kn k2
kf Sk k2 = kf k2
n=1

Dokaz. kf Sk k2 = hf Sk |f Sk i = kf k2 2hf |Sk i + kSk k2

k
k
k
X
X
X
kSk k = h
an n |
an n i =
a2n kn k2
2

n=1

n=1

n=1

hf |n i = an kn k2
hf |Sk i = hf |

k
X

an n i =

n=1

k
X

a2n kn k2

n=1

Q.E.D.
31

Korolar 3 Ako je f PDN([a, b]) i a1 , a2 , . . . Furierovi koeficijenti od f

onda vrijedi Besselova nejednakost

a2n kn k2 kf k2

n=1

Def 11 Kazemo da je ortogonalni niz (n )n potpun ako za svaki f PDN([a, b])

Furierov red funkcije f tezi prema f u smislu
lim kf

k
X

an n k = 0

n=1

Teorem 21 Za f PDN([a, b]) funkcija Ek (1 , . . . , k ) = kf

k
P

n n k

n=1

poprima minimum u tocki (a1 , . . . , ak ) gdje su a1 , . . . , ak Fourierovi koeficijenti od f .

Dokaz. kf

k
P

n n k = kf Sk +

n=1

Sk |

k
P
n=1

(an n )n i +

k
P

(an n )n k2 = kf Sk k2 + 2hf

n=1
k
P

(an n )2 kn k2 = kf Sk k2 +

n=1

k
P

(an n )2 kn k2

n=1

jer je hf |n i = hSk |n i = an kn k2
Q.E.D.
Teorem 22 Neka je f neprekidna na [l, l]. Tada vrijedi
Zl
lim

(f (x) Sk (x))2 dx = 0

Dokaz. Kako je f neprekidna na [l, l] to je i uniformno neprekidna

pa postoji > 0 takva da ako je |x x0 | < onda je |f (x) f (x0 )| < .
Uvedimo sada razdiobu l = x0 < x1 < . . . < xp = l segmenta [l, l] takvu
da je |x1 x0 | < 2 i |xk+1 xk | < za k = 1, . . . , p 1. Neka je g funkcija
ciji graf afino spaja tocke (x0 , f (l)), (x1 , f (x1 )), . . . , (xp , f (xp )).
Imamo da je g neprekidna, g 0 po dijelovima neprekidna i g(l) = g(l) pa
trigonometijski red funkcije g konvergira uniformno prema g to jest postoji
n0 takav da za sve n n0
|g(x) Sng (x)| < za x [l, l]
32

Stavimo M = sup |f (x)| tada je takoder sup |g(x)| M pa imamo

x[l,l]

x[l,l]

|f (x) g(x)| 2M dok na [x1 , l] imamo da je |f (x) g(x)| < pa imamo

Zl

(f (x) g(x))2 dx 4M 2 2 + 2 2l

Racunamo primjenjujuci predhodni teorem

v
v
uZ l
uZ l
u
u
u
u
f
2
t (f (x) Sn (x)) dx t (f (x) Sng (x))2 dx =
l

= kf Sng k kf gk + kg Sng k
Prvo pustimo n pa vidimo da trazeni izraz proizvoljno malen.
Q.E.D.
Teorem 23 Neka je f neprekidna na [a, b]. Tada za svaki > 0 postoji
n N i polinom Tn stupnja n takav da je |f (x) Tn (x)| < za x [a, b]
Dokaz. Neka je l > 0 takav da je [a, b] [l, l] takav da l > max{|a|, |b|}.
Funkciju f prosirimo afino na [l, l] tako da za prosirenje koje isto oznacimo
sa f vrijedi f (l) = f (l) = 0. Funkcija f je uniformno neprekidna pa
postoji > 0 takav da ako je |x x0 | < onda je |f (x) f (x0 )| < /3.
Izaberemo razdiobu l = x0 < x1 < . . . < xp = l segmenta [l, l] takvu da
je |xk+1 xk | < . Neka je funkcija g takava da joj graf afino spaja tocke
(x0 , f (x0 )), . . . , (xp , f (xp ))
Imamo da je |g(x) f (x)| < /3
Kako je g neprekidna, g 0 po dijelovima neprekidna i g(l) = g(l) imamo
da Furijerov red funkcije g konvergira uniformno prema g to jest postoji
n0 N takav da za n n0 vrijedi |Sng (x) g(x)| < /3. Kako je Sng 0
analiticka to Taylerov red oko 0 funkcije Sng 0 konvergra uniformno prema Sng 0
to jest postoji m0 N takav da je |Tn (x) Sng 0 (x)| < /3 za x [l, l] i
n m0
Q.E.D.
Teorem 24 Ortogonalan sustav {n : n N} je potpun ako i samo ako za

P
svaki f PDN([a, b]) vrijedi Parsefalova jednakost kf k2 =
a2n kn k2
n=1

33

Dokaz. Iz Besselove nejednakosti kf Sk k2 = kf k

k
P

a2n kn k2 . Imamo

n=1

da je n potpun ako i samo ako kf Sk k 0, a to je ako i samo ako

P
kf k2 =
a2n kn k2
n=1

Q.E.D.
STURM-LIOUVILLEOV PROBLEM
Separacija u PDJ vodi na ODJ
(au0 )0 + bu = u na h0, li
Gdje su a, b, zadane funkcije. Uzimamo da vrijedi a C 1 ([0, l]) i a > 0 na
[0, l], b C([0, l]), C([0, l]) i > 0 na [0, l], f C([0, l])
Rubni uvijeti su

u0 (0) u(0) = 0 (, ) 6= (0, 0)
(R.U.)
u0 (l) + u(l) = 0 (, ) 6= (0, 0)
Uzimamo da je , , , 0
Realan broj za koji postoji ne nul funkcija u takva da vrijedi jednadzba
i rubni uvijeti nazivamo svojstvena vrijednost, a pripadnu funkciju nazivamo
svojstvena funkcija.
Rubna zadaca (au0 )0 + bu = f uz gornje pretpostavke na a, b, i uz R.U.
ima jedinstveno rjesenje ukoliko je b 6= 0 ili bar jedan od , 6= 0 jer onda
postoji Greenova funkcija G : [0, l]2 R pa je rjesenje dano kao
Zl
u(x) =

G(x, s)f (s)ds

0

Na C 2 ([0, l]) definiramo diferencijalni operator Lu = (au0 )0 + bu. Taj

operator je linearan no zanimljivo je da ako uzmamo u, v C 2 ([0, l]) takve
da zadovoljavaju R.U. onda
Zl

Zl

Zl

(au ) v +

(Lu)v =
0

0 0

buv = au

v|l0

Zl
+

au0 v|l0 + av 0 u|l0

34

(av 0 )u +

buv =
0

Zl
buv
0

Zl

au v +
0

Zl

0 0

kada se to sredi imamo

Zl

Zl
(Lu)v

(Lv)u = a(v 0 u u0 v)|l0

sto je zbog R.U. jednako 0. Pa je L simetican operator na kalasi funkcija

Rl
koje zadovoljevaju R.U. uz skalarni produkt hf |gi = f g
0

Zbog umijetsto L promatramo operator A = 1 L. Svojstveni problem

Rl
sada glasi Au = u. Uvodimo skalarni produkt na C([0, l]) sa hf |gi = f g
0

Definramo operator B : C([0, l]) C([0, l]) koji funkciji f pridruzuje

rjesenje problema (au0 )0 + bu = f uz R.U. Ako je Au = u onda je
B(u) = u
Imamo u sklarnom produktu s tezinom
Zl
hBf |gi = hBf |Avi =
0

1
Bf Lv =

Zl

Zl
LBf v =

1
LBf v = hABf |vi

= hf |Bgi
Teorem 25 Sve svojstvene vrijednosti problema Au = u uz R.U. su nenegativne.
Dokaz. hAu|ui = kuk2 . S druge strane hAu|ui =

Rl
0

Rl
1 (Lu)u = ((au0 )0 +
0

Rl

bu)u = au0 u|l0 + (a(u0 )2 + bu2 ). Iz R.U. slijedi da je u0 (0) i u(0) su istog
0

predznaka dok su u0 (l) i u(l) suprotnog predznaka. Slijedi kuk2 0 odnosno

0
Q.E.D.
Teorem 26 Svakoj svojstvenoj vrijednosti S-L problema odgovara (do na
faktor) jedinstvena svojstvena funkcija.
Dokaz. Neka je > 0 svojstvena vrijednost, a u i v pripadne svojstvene
funkcije tada
(au0 )0 + bu = u
35

(av 0 )0 + bv = v
pa u i v zadovoljavaju homogenu ODJ
(au0 )0 + (b )u = 0
0
0
0
0
i vrijedi u(0)v
 (0) u (0)v(0)= 0, u(l)v (l) u (l)v(l) = 0 to jest Wronskijan
u(x) v(x)
W (x) = det
funkcija u, v je jednak 0 u tockama 0 i l pa su
u0 (x) v 0 (x)
u, v linearno zavisne

Q.E.D.
Teorem 27 Svojstvene funkcije koje odgovaraju razlicitim svojstvenim vrijednostima su medusobno ortogonalne uz skalarni produkt s tezinom
dva svojstvena para.
Dokaz. Neka su (u, ) i (v, )
Imamo
hAu|vi = hu|vi = hu|vi
= hu|vi

hAu|vi = hu|Avi = hu|vi

Pa imamo ( )hu|vi
= 0 slijedi da je hu|vi = 0
Q.E.D.
Teorem 28 (Dokaz u Funkcionalna Analiza, S. Kurepa str 210) Neka je
X unitaran prostor i B kompaktan simetrican operator na X beskonacnog
ranga. Tada postoji ortonormiran niz (en )n u X i niz (n )n realnih brojeva
takvih da je
|1 | |2 | . . . |n | . . . > 0
i
Bx =

i hx|ei iei

i=1

Teorem 29 Skup svih svojstvenih vrijednosti S-L problema je prebrojiv bez

gomilista 1 < 2 < 3 < . . .. Pripadni niz svojstvenih funkcija cini potpun
ortogonalni sustav funkcija na (C([0, l]), k.k) gdje je k.k norma dobivena iz
skalarnog produkta s tezinom
Dokaz. Pretpostavimo da b 6= 0 ili barem jedan od , 6= 0 tada je operator
Rl
B koji je inverz od A dan formulom Bf (x) = G(x, s)(s)f (s)ds. To je
0

simetrican kompaktan (vidi Normirani, Guljas, str 107) operator beskonac36

nog ranga (vidi Normirani, Guljas str 109) na C([0, l]). Lako se vidi da 0 nije
svojstvena vrijednost. Znamo od prije da razliciti svojstveni vekori pripadaju

P
razlicitim svojstvenim funkcijama. Sada imamo Bf =
i hf |ei iei sada
racunamo ABf =

i hf |ei iAei . Iz toga slijedi f =

i=1

i=1

hf |ei iei jer svojstvene

i=1

vrijednosti od A su 1/i za i = 1, 2, . . ., pa niz svojstvenih funkcija cini

potpun ortogonolani sustav funkcija odnosno teorem slijedi.
Q.E.D.
KLASIFIKACIJA I KANONSKI OBLIK PDJ-a 2. REDA
Neka je dan operator
L = axx + 2bxy + cyy + dx + ey
Neka su a = a(x, y), b = b(x, y) c = c(x, y), d = d(x, y) i e = e(x, y)
Provodimo zamijenu varijabli = (x, y) i = (x, y) Operator L u novim
varijablama je L = A + 2B + C + D + E gdje je

 



A B
x y
a b
x x
=
B C
x y
b c
y y
odnosno
A = a(x )2 + 2bx y + c(y )2
B = ax x + b(x y + x y ) + cy y
C = a(x )2 + 2bx y + c(y )2
te D = L i E = L
U slucaju b2 ac > 0 proamtramo dva ODJ-a



b b2 ac
0
(x, y(x))
y (x) =
a



b + b2 ac
0
y (x) =
(x, y(x))
a
Neka je rjesenje prvoga dano implicitno (x, y(x)) = const, a rjesenje drugoga dano implicitno (x, y(x)) = const tada imamo

b + b2 ac
x (x, y(x))
=
a
y (x, y(x))
37

i
b

x (x, y(x))
b2 ac
=
a
y (x, y(x))

sto daje A = C = 0
U slucaju b2 ac = 0 imamo da je B 2 AC = 0 promatramo jedan ODJ
b
y 0 (x) = (x, y(x))
a
Neka je njegovo rjesenje dano implicitno (x, y(x)) = const tada je A = 0 no
onda je i B = 0 Funkciju (x, y(x)) = const biramo tako da bude nezavsina
sa
U slucaju b2 ac < 0 promatramo dva ODJ-a



ac b2
b
+
i
0
(x, y(x))
y (x) =
a



b i ac b2
0
y (x) =
(x, y(x))
a
No dovoljno je promatrati samo prvi jer iz drugoga ne slijedi nista novo.
Neka je (x, y(x)) + i(x, y(x)) = const prvi integral. Tada slijedi

b
ac b2
y )
x = (y
a
b

b
ac b2
x = (y +
y )
a
b
Sada dobivamo A = C i B = 0

JEDNADZBA
PROVODENJA.
Teorem 30 Inicijalno rubna zadaca
t u = xx u + f
u(0, t) x u(0, t) = g(t)
u(l, t) + x u(l, t) = h(t)
u(x, 0) = u0 (x)
gdje su , , , 0 i || + || > 0 i || + || > 0 te > 0 ima najvise jedno
rjesenje u C 2 ([0, l] [0, i)
38

Dokaz. Pretpostavimo da imamo dva rjesenja u1 i u2 . Definiramo w =

u1 u2 . Imamo da w zadovoljava homogenu jednadzbu
t w = xx w
homogene rubne uvijete
w(0, t) x w(0, t) = 0
w(l, t) + x w(l, t) = 0
i homogeni pocetni uvijet
w(x, 0) = 0
Pomnozimo homogenu jednadzbu sa w i integriramo od 0 do l. Imamo
Z l
Z l
wt wdx =
xx wwdx
0

Parcijelno integriramo i dobijemo

Z
Z l
1d l 2
w (x, t) + (x w(t, x))2 dx 0
2 dt 0
0
Sada integriramo od 0 do T te dobijemo
Z TZ l
Z
Z
1 l 2
1 l 2
(x w(t, x))2 dxdt 0
w (x, T )dx
w (x, 0)dx +
2 0
2 0
0
0
Pa imamo da je w = 0 na [0, l] [0, T ] za proizvoljan T .
Q.E.D.
Pogledajmo problem u vise prostornih dimenzija.
Jednadzba provodenja
t u 4u = f
na Q = h0, +i gdje je otvoren omeden skup sa glatkim rubom. Rubni
uvijet u(x, t) = g(x, t) na h0, +i zovemo Diricletov dok u
(x, t) =

h(x, t) gdje je jedinicna vanjska normala zovemo Neumanov.

Teorem 31 Pocetna rubna zadaca
t u 4u = f na Q
u = u0 na {0}
Uz rubni uvijet Diricletovog ili Neumanovog tipa ima najvise jedno rjesenje
u C 2 (Q)
39

Dokaz. Neka su u1 , u2 C(Q) rjesenja zadace. Razlika w = u1 u2 zadovoljava t w k4w = 0 na Q te w = 0 na {0} i homogene rubne uvijete.
Pomnozimo jednadbu s w i integriramo po
Z
Z
t w(t, x)w(t, x)dx = w(t, x)w(t, x)dx

te iskoristimo div(ww) = kwk2 + w4w pa imamo

Z
Z
Z
1d
2
2
w (t, x)dx = kw(t, x)k dx + div(w(t, x)w(t, x))dx
2 dt

Kako je
Z

Z
div(ww)dx =

wwds = 0

zbog rubnih uvijeta jer jeR w = 0 (Diricletov) ili je w = 0 (Neumanov).

Sada imamo da je (t) = w2 (t, x)dx 0, 0 (t) 0 i (0) = 0 pa slijedi da

je (t) = 0 tako da je w = 0.
Q.E.D.
Teorem 32 (Princip maksimuma) Neka je = h0, li, Q = h0, +i,
QT = h0, T i te PT = QT \ {T } parabolicka granica. Neka u
C 2 (Q) C(Q) zadovoljava jednadzbu provodenja t u xx u = 0 na Q.
Tada ona svoje ekstreme na QT postize upravo na PT .
Dokaz. Pokazimo tvrdnju za maksimum. Neka je M = max{u(t, x) : (t, x)
QT i m = max{u(t, x) : (t, x) PT . Pretpostavimo da je m < M . Neka je
u(t0 , x0 ) = M tada (t0 , x0 )
/ PT . Definiramo v(t, x) = u(t, x) + (M m)(t
t0 )/2T Kako je v(t, x) u(t, x) + (M m)/2 imamo da v sigurno ne poprima
maksimum na PT jer za (t, x) PT imamo v(t, x) (M +m)/2 < M . Imamo
da je t v(t0 , x0 ) 0, a da je xx v(t0 , x0 ) 0. Pa imamo t v xx v 0 no
s druge strane t v xx v = t u xx u (M m)/2T < 0 pa smo dobili
kontradikciju.
Q.E.D.
Teorem 33 Pocetna rubna zadaca uz Diricletove R.U. ima najvise jedno
rjesenje u prostoru C 2 (Q) C(Q)

40

Dokaz. Pretpostavimo dva rjesenja u1 , u2 tada gledamo njihovu razliku w =

u1 u2 . Po principu maksimuma dobivamo da max{w(t, x) : (t, x) QT } =
max{w(t, x) : (t, x) PT } = 0 pa je w = 0.
Q.E.D.
Teorem 34 Pocetna zadaca

t u xx u = f na R h0, +i
u(0, .) = u0
ima najvise jedno rjesenje u klasi ogranicenih funkcija iz C 2 (R h0, +i)
C(R [0, +i)
Dokaz. Neka su u1 , u2 rjesenja zadace takva da je

|ui (t, x)| c

sup
(t,x)Rh0,+i

za i = 1, 2. Definiramo w = u1 u2 tada imamo

sup

|w(t, x)| 2c.

(t,x)Rh0,+i

Neka je R > 0. Definiramo vR (x, t) = R4c2 (x2 /2 + t). Lako se provjeri da

t vR xx vR = 0 na R h0, +i. Definiramo QR,T = hR, Ri h0, T i,
neka je PR,T pripadna parabolicka granica. Imamo da je vR |w| na PR,T
pa je vR |w| na QR,T . Sada za vrijedi |w(t, x)| R4c2 (x2 /2 + t) za |x| < R
pa imamo da je |w(t, x)| 0 za x R
Q.E.D.
Teorem 35 Neka je u0 C(R) ogranicena. Tada je rjesenje pocetne zadace

t u xx u = 0 na R h0, +i
u(0, .) = u0
jedinstveno i dano Poissonoviom formulom
Z
u(t, x) =

G(t, x, )u0 ()d

pri cemu je G(t, x, ) =

(x)
1 e 4t
2 t

Dokaz. Prvo provjerimo da je integral dobro definiran. Pretpostavimo da je

|u0 (x)| c za x R tada imamo


Z

Z
Z


c
2
 G(t, x, )u0 ()d  c
e d = c
G(t, x, )



41

Neka je un (t, x) =

Rn

G(t, x, )u0 ()d tada je un neprekidna funkcija za

svaki n N. Racunamo
Z
kun uk = sup |

G(t, x, )u0 ()d| 0

(t,x)
||>n

kada n pa je u neprekidna kao uniformni niz neprekidnih.

Tvrdnja 1 (Lebesgueov teorem o dominiranoj konvergenciji, dokaz u Mjera
i integral, Antonic-Vrdoljak) Neka je fn niz izmjerivih funkcija na (X, M, )
koji skoro svuda konvergira izmjerivoj funkciji f . Ako postoji integrabilna
funkcija g koja dominira |fn | onda je i funkcija f integrabilna i vrijedi
Z
Z
lim
fn d =
f d
n

Tvrdnja 2 Neka je (X, M, ) prostor mjere, pretpostavimo da funkcija G: R

X R ima sljedeca svojstva:
a) Postoji zanemariv skup Z u X takav da G(., ) je diferencijabilna za
Z c.
b) Za svaki x R funkcija G(x, .) je -izmjeriva.
c) Postoji integrablina funkcija g takva da za svaki x R dominira funkciju
x G(x, .)
d) Postoji x0 R takav da je G(x0 , .) integrabilna
Tada
je za svaki x R funkcija G(x, .) integrabilna, dok
R
R je funkcija x
G(x, .)d diferencijabilna i njezina derivacija je x X x G(x, .)d
X
Dokaz. Uzmimo Z c . Neka je x 6= x0 Imamo da postoji (x) takav da


 G(x0 , ) G(x, ) 

 = |x G((x), )|


x0 x
pa slijedi da je G(x, ) integrabilna za svaki x R. Neka je (hn )n
proizvoljan niz koji ne sadrzi 0 i konvergira prema 0. Definiramo fn (x, ) =
G(x+hn ,)G(x,)
. Tada za svaki n postoji n takav da niz n konvergira prema
hn
x i da je fn (x, ) = x G(n , ) iz cega slijedi da fn (x, ) x G(x, ) za
Z c i da g dominira funkciju fn (x, .). Sada racunamo
R
R
Z
Z
G(x + hn , .)d X G(x, .)d
X
x G(x, .)d = lim
fn (x, .)d = lim
=
n
n
hn
X
X
R
d
iz cega zbog proizvoljnosti od (hn )n imamo = dx
G(x, .)d
X
Q.E.D.
42

Tvrdnja 3 Neka je (X, M, ) prostor mjere, pretpostavimo da funkcija G: R

X R ima sljedeca svojstva:
a) Postoji zanemariv skup Z u X takav da je G(., ) klase C k za Z c .
b) Za svaki x R funkcija G(x, .) je -izmjeriva.
c) Za svaki n 1, . . . , k postoji integrablina funkcija gn takva da za svaki
x R dominira funkciju xn G(x, .)
d) Postoji x0 R takav da je G(x0 , .) integrabilna
Tada
je za svaki x R funkcija G(x, .) integrabilna, Rdok je funkcija x
R
G(x, .)d klase C k i njezina n-ta derivacija je x X xn G(x, .)d
X
Dokaz. Primjenjujemo predhodnu tvrdnju k puta.
Q.E.D.
Proizvoljna derivacija po t i x funkcije (t, x, ) G(t, x, )u0 () je majorizirana integrabilnom funkcijom jer eksponencijalni dio nadvlada u integralu. Funkcija G(t, x, )u0 () je neprekidna pa i -izmjeriva. Slijedi da je u klase C . Direktnom provjerom se dobije da je t G(t, x, )
xx G(t, x, ) = 0 tako da imamo
Z
t u(t, x) xx u(t, x) =

(t G(t, x, ) xx G(t, x, )) u0 ()d = 0

pa u zadovoljava homogenu jednadzbu provodenja. Racunamo


 
Z
 

  = x
4t

|u(t, x) u0 (x0 )| =  G(t, x, )u0 ()d u0 (x0 ) = 
d

d
=


4t


 1
2


e (u0 (x + 4t) u0 (x0 )d 




Sada imamo

lim
(t,x)(0,x0 )

|u(t, x) u0 (x0 )| = 0.

Da to pokazemo uzmimo
2

proizvoljan
niz xn x0 i tn 0 tada imamo da je fn () = e u0 (xn +

2
4tn ) -izmjeriva jer je neprekidna i fn () e
u0 (x0 ). Kako je fn maR
jorizirana integrabilnom funkcijom slijedi 1 lim fn d = lim u(tn , xn ) =
n
n
R 2
1
e
u
(x
)d
=
u
(x).
Tvrdnja
slijedi
iz
proizvoljnosti
niza
(tn , xn )
0 0
0

Q.E.D.
43

Ako stavimo (t, x) =

rema je dano sa u(t, x) =

x
1 e 4t
2 t
R

rjesenje pocetne zadace iz proslog teo-

(t, x )u0 ()d. Funkciju zovemo elemen-

tarno ili fundamentalno rjesenje.

Teorem 36 Neka je u0 C([0, 1]) takva da je u00 PDN([0, 1]). Pocetno
rubna zadaca

ut (t, x) uxx (t, x) = 0 na h0, +i h0, 1i

u(0, .) = u0

u(., 0) = u(., 1) = 0
ima rjesenje ako i samo ako u0 (0) = u0 (1) = 0
Dokaz. Nuznost je ocita pokazimo dovoljnost. Pretpostavimo rjesenje u
separiranom obliku u(t, x) = T (t)X(x) tada dobivamo za svaki k N imamo
2 2
rjesenje rubne zadace uk (t, x) = Ak ek t sin(kx) gdje je Ak poizvoljna
konstanta. Pretpostavimo rjesenje pocetno rubne zadace u obliku u(t, x) =

P
2 2
Ak ek t sin(kx). Ako zelimo zadovoljiti pocetni uvijet zbog uvjeta
k=1

u0 (0) = u0 (1) = 0 i jer je u0 neprekidna i u00 po dijelovima neprekidna

P
mozemo uzeti za Ak Fourierove koeficijente od u0 pa red
Ak sin(kx)
k=1

konvergira uniformno i apsolutno prema u0 (x) odnodnoPpocetni uvijet je

2 2
zadovoljen. Kako je |Ak ek t sin(kx)| |Ak | i red
|Ak | konvergira
imamo da je u(t, x) dobro definrana. Kako sumu mozemo shvatiti kao integral na prostoru mjere (N, P(N), ) gdje je (A) = card(A). Imamo da

R
P
je N f d =
f (n) pa sve tvrdnje koje smo pokazali za integrale mozemo
n=1

primjeniti. Jedini zanemariv skup u N je . Funkcija uk je klase C za

sve k N . Funkcija k uk (t, x) je -izmjeriva jer je pripadna -algebra
maksimalna to jest jednaka je partitivnom skupu od N. Neka je t t0 > 0
2 2
2 2 k2 2 t0
tada
C 2 k 2 ek t0 = gk . Imamo da
P imamo |t uk (t, x)| Ak k e
gk konvergira po DAlambertovom kriteriju jer
(k + 1)2 (2k+1)2 t0
e
0
k2
Tako da za P
svaki (t, x) ht0 , +i h0, 1i imamo integrabilnu funkciju
k gk (red
gk konvergira) koja majorizira t uk (t, x) na ht0 , +i
P h0, 1i.
uk (t, x) je integrabilna za svako (t, x) h0, +i h0, 1i odnosno
uk (t, x)

P
je konacan. Tada je u(t, x) =
uk (t, x) za (t, x) ht0 , +i h0, 1i difergk+1 /gk =

k=1

encijabilna i njezina derivacija je ut (t, x) =

P
k=1

44

t uk (t, x). Sada

t uk (t, x)

lokalno uniformno konvergira. Kako je t0 proizvoljno malen dobivamo da je

P
ut (t, x) =
t uk (t, x) na h0, +i h0, 1i. Na slican nacin dobivamo rezulk=1

tate za proizvoljne derivacije od u po t i x pa je u klase C . Sada slijedi da

P
(t uk (t, x)
u zadovoljava homogenu zadacu jer t u(t, x) xx u(t, x) =
k=1

xx uk (t, x)) = 0
Q.E.D.

LAPLACEOVA I POISSONOVA JEDNADZBA

Neka je Rn otvoren skup sa kada treba glatkom granicom. Jednadzbu
obilika 4u = f na zovemo Poissonovom dok za homogen slucaj f = 0
koristimo naziv Laplaceova.
Rubni uvjeti su:
1) Diricletov rubni uvijet: u = g na
2) Neumannov rubni uvijet: u = g na
3) Robinov rubni uvijet: u + cu = g na gdje je c 0
Lema 6 (1. Greenova formula) Za u, v C 2 () vrijedi
Z
Z
Z
uvds uvdx
v4udx =

Dokaz.
Z

Z
uvds =

Z
uv +

div(vu)dx =

v4udx

Q.E.D.
Korolar 4 Za u C 2 () vrijede jednakosti
Z
Z
4u =
uds

Z
uuds

u4u =

kuk2 dx

Korolar 5 (2. Greenova formula) Za u, v C 2 () vrijedi

Z
Z
(v4u u4v)dx =
(uv vu)ds

45

Teorem 37 Rubna zadaca 4u = f na uz Diricletov, Neumannov ili

Robinov rubni uvijet ima jedinstveno rjesenje u prostoru C 2 ()
Dokaz.R Neka su u1 , u2 rjesenja. Stavimo w = u1 u2 . Sada iz rubnih uvjeta
slijedi wwds 0. Imamo
Z
Z
Z
0=
w4w =
wwds kwk2 dx

Pa slijedi da je w = 0 odnosno w = const pa iz rubnih uvjeta slijedi da je

w = 0.
Q.E.D.
Def 12 Fundamentalno rjesenje Laplaceove jednadzbe je n : Rn \ {0} R
dano formulom
(
1
1
ln( kxk
)
n=2
2
n (x) =
1
1
n3
|Sn |(n2) kxkn2
Teorem 38 Za fundamentalno rjesenje Laplaceove jednadzbe vrijedi
Z
n ds = 1
K(0,R)

4n = 0 na Rn \ {0}
1
Dokaz. Racunamo 2 (x)(x) = 2kxk
. Tako da je integral iz teorema 1.
1
Uzmimo sada da je n 3. Racunamo n (x)(x) = |Sn |kxk
n1 . Tako da je
integral iz teorema 1. Drugu tvrdnju pokazujemo direktnom provjerom.

Q.E.D.
Teorem 39 (Dokaz u Linearne diferencijalne jednadzbe, Aganovic-Veselic,
str 64.) Za funkciju u C 2 () vrijedi integralna reprezentacija

Z 
u(y)

u(x) =
n (kx yk) u(y) n (kx yk)dSy +

Z
+ 4u(y)(kx yk)dVy

Def 13 Uzmimo fiksan x . Definiramo funkciju

G(x, y) = n (kx yk) + w(x, y)
pri cemu w zadovoljava 4y w(x, y) = 0 na i w(x, y) = n (kx yk) za
y . Tada G zovemo Greeenova funkcija za podrucje .
46

Teorem 40 (Dokaz u Linearne diferencijalne jednadzbe, Aganovic-Veselic,

str 66.) Ako postoji Greenova funkcija G tada za u C 2 () vrijedi integralna
formula
Z
Z

G(x, y)u(y)dSy G(x, y)4u(y)dVy

u(x) =

Korolar 6 Ako je u C 2 () rjesenje Diricletovog problema 4u = f na
i u = g na onda je
Z
Z

u(x) =
G(x, y)g(y)dSy + G(x, y)f (y)dVy

Def 14 Neka je Rn otvoren skup. Za funkciju kazemo da je harmoniska

na ako je 4u = 0 na
Teorem 41 (Teorem srednje vrijednosti za harmonijske funkcije) Neka je
Rn otvoren skup. Ako je funkcija u harmoniska na , onda za svako
x i svaku kuglu K(x, R) koja je kompaktno sadrzana u vrijedi:
Z
Z
1
1
u(x) =
udS =
udV
|K(x, R)| K(x,R)
|K(x, R)| K(x,R)
R
1
Dokaz. Pokazimo prvu jednakost. Definiramo (r) = K(x,r)
udS =
K(x,r)
R
1
u(x + r)ds. Tada je
|Sn | Sn
Z
Z
1
1
0
u(x + r)dS =
udS =
(r) =
|Sn | Sn
|K(x, r)| K(x,r)
Z
1
4udV = 0
|K(x, r)| K(x,r)
Sada imamo
1
K(x, R)

Z
udS = (R) = lim (r) = u(x)
r0

K(x,r)

Sada pokazimo drugu jednakost. Racunamo

1
|K(x, R)|

1
udV =
|K(x, R)|
K(x,R)

1
=
|K(x, R)|

ZR Z
udsdr =
0

K(x,r)

ZR
|K(x, r)|u(x)dr = u(x)
0

Q.E.D.
47

Teorem 42 Ako je funkcija u harmonijska na otvorenom povezanom skupu

Rn i razlicita od konstante onda ona na skupu nema ekstrema.
Dokaz. Dovoljno je promotriti slucaj maksimuma. Neka je M = sup u(x).
x

Definiramo M = {x : u(x) = M }. Pretpostvimo da je M neprazan

tada je po definiciji zatvoren. Neka je x M i K(x, R) neka je kompaktno
sadrzan u . Funkcija M u je harmonijska pa prema teoremu srednje
vrijednosti za harmonijske funkcije imamo
Z
1
0 = M u(x) =
(M u(y))dV
|K(x, R)| K(x,R)
pa slijedi da je u(y) = M za svako y K(x, R). Prema tome skup M je
otvoren pa je jednak sto je kontradikacija sa time da funkcija nije konstanta. Prema tome M je prazan.
Q.E.D.
Korolar 7 (Strogi princip maksimuma) Ako je funkcija u C 2 () C()
harmonijska na omedenom otvorenom skupu , ona svoje ekstreme prima na

Korolar 8 Neka je Rn otvoren omeden skup. Diricletov problem 4u =

f na uz u = g na ima najvise jedno rjesenje u C 2 () C()
Teorem 43 (Obrat teorema srednje vrijednosti za harmonijske funkcije) Neka
je Rn otvoren skup i neka funkcija ima svojstvo srenje vrijednosti to jest
za svaku K(x, R) koja je kompaktno sadrzana u vrijedi
Z
1
udS
u(x) =
|K(x, R)| K(x,R)
onda je u harmonijska na
Dokaz. Pretpostvimo da postoji x0 takav da je 4u(x0 ) 6= 0. BSO
pretpostavimo da je 4u(x0 ) > 0 tada postoji R > 0 takav da je K(x0 , 2R)
kompaktno sadrzana u i da za y K(x0 , 2R)
R vrijedi 4u(y) > 0. Defini1
ramo za r h0, 2Ri funkciju (r) = |K(x,r)| K(x,r) udS. Kao i u dokazu
teoremaRsrednje vrijednosti za harmonijske funkcije dobivamo da je 0 (r) =
1
4udV > 0 pa je u(x0 ) = lim (r) < (R) = u(x0 ). Zbog
|K(x,r)| K(x,r)
r0
kontradikcije slijedi da je u harmonijska.
Q.E.D.

48

FOURIEROVA TRANSFORMACIJA
Def 15 Neka je sa L(Rn , C) oznacen skup svih Lesbegue integrabilnih funkcija
sa Rn na C
Lema 7 Neka je f L(Rn , C) tada je integral
Z
e2ix f (x)dx
Rn

dobro definiran za svaki Rn

R
 R
Dokaz. Imamo da je  Rn e2ix f (x)dx Rn |f (x)|dx
Q.E.D.
Def 16 Neka je f L(Rn , C). Fourierova transformacija funkcije f je
funkcija Ff definirana kao
Z
e2ix f (x)dx
Ff () =
Rn

Lako se vidi da je Ff neprekidna, a po Riemann-Lebegueovoj lemi koji necemo

dokazivati imamo da Ff trne u beskonacno. Neprekidne funkcije koje trnu u
beskonacno oznacimo sa C0 (Rn , C). Imamo da je F : L1 (Rn , C) C0 (Rn , C)
2

Tvrdnja 4 Neka je f (x) = ex tada je f L1 (Rn , C) i vrijedi F(f ) = f .

Dokaz. Racunamo
n
Q

ex dx =
Rn

R
Rn

n
Q

exi dx1 . . . dxn =

i=1

i=1
0

1 = 1. Uzmimo n = 1. Racunamo (Ff ) () =

i=1

n R
Q

ex1 dxi =
2

R
R

2ixe2ix ex dx =

F(if 0 )(). Nadalje F(f 0 )() = 2iFf () iz cega nakon mnozenja sa i slijedi F(if 0 )() = 2Ff (). Sada dobivamo ODJ (Ff )0 () = 2Ff ().
2
Pocetni uvijet je (Ff )(0) = 1 pa imamo (Ff )() = e . Pogledajmo
n R
R
Q
2
2
sada slucaj n > 1. Racunamo Rn e2ix ex dx =
e2ixi i exi dxi =
R
n
Q

i=1

i2

=e

i=1

Q.E.D.

49

Def 17 Schvartzove oznake:

Neka je n N. Multindeks je svaki vektor N0n .
Oznaka x stoji za x1 1 x2 2 . . . xnn .
Oznaka stoji za 11 22 . . . nn
Red multindeksa u oznaci || je 1 + 2 + . . . + n .
Teorem 44 Ako je x f L1 (Rn , C) za svaki multindeks N0n takav da
je || k onda je
a) Ff C k (Rn , C) i Ff = 2iF(x f )
b) Ako je f C k (Rn , C) i za sve njene derivacije vrijedi f L1 (Rn , C)
gdje je || k tada je F f = 2i Ff
R
Dokaz. a) Dokaz ide indukcijom po ||. Racunamo Ff () = Rn e2ix f (x)dx
U uvjetima
teorema mozemo zamijeniti sa integralom pa dobivamo Ff () =
R
2i Rn e2ix x f (x)dx
= 2iF(x f )
R
R
b) Racunamo F f = Rn e2x f (x) = (1)|| Rn (e2x )f (x)dx =
2i Ff ()
Q.E.D.
Def 18 Za f, g L1 (Rn , C) definiramo (f g)(x) =
je sto se lako provjeri f g L1 (Rn , C)

R
Rn

f (x y)g(y)dy tada

Teorem 45 Neka su f, g L1 (Rn , C) tada je F(f g) = Ff Fg

R
R
2ix
Dokaz.
Ra
c
unamo
F(f

g)()
=
e
f (x y)g(y)dydx =
n
R
Rn
R R
2i(xy)
2iy
e
f (x y)e
g(y)dydx = Ff ()Fg()
Rn Rn
Q.E.D.
Def 19 Za f L1 (Rn , C) definiramo Ff () =

R
Rn

e2ix f (x)dx

Teorem 46 (Teorem inverzije, vidjeti Folland Real Analysis) Ako su f i Ff

iz L1 (Rn , C) tada vrijedi FFf = FFf = f skoro svuda.
Def 20 Schwartzov prostor S je prostor svih beskonacno derivabilnih funkcija
takvih da produkt bilo koje njenje derivacije sa bilo kojim polinomom trne u
beskonacnost. Ako je f S onda je Ff S i Ff S.
Korolar 9 Funkcija F: S S je bijekcija sa inverzom F

50