UPALE VAGINE - VAGINITISI

Mahira Jahi
Definicija .......................................................................................................105
Istorijat ..........................................................................................................106
Kolposkopski pregled vagine ..........................................................................107
Vrste kolposkopskih nalaza pri pregledu vagine ..............................................108
Kolposkopska slika vagine u generativnom periodu.........................................109
Kolposkopska slika vaginitisa ..........................................................................109
Akutni vaginitis ..............................................................................................109
Hronini vaginitis ...........................................................................................111
Senilni (atrofini) vaginitis ..............................................................................111

Upale vagine - vaginitisi

Vaginitis nastaje kada se normalna vaginalna !lora promijeni to omoguava

patogenim mikroorganizmima da proliferiraju i da izazovu oboljenje. U USA
je bakterijska vaginoza najei oblik
vaginitisa i javlja se u oko 40 do 50%
ena reproduktivne dobi. Mehanizam
nastanka vaginitisa usko se povezuje sa
spolnom aktivnou ena, jer ene koje
nisu imale spolne odnose iznimno rijetko imaju bakterijske upale.
Smatra se da vie od 50% ena ima
bakterijsku upalu bez ikakvih simptoma
pa mnoge ne trae pomo ili odbijaju lijeenje jer navodno bolesti nema. Meutim, zaputena upala vagine moe

105

uticati na reproduktivnu sposobnost:

sterilitet, infertilitet, dovesti do vanmaterine trudnoe, spontanog pobaaja,
prijevremenog poroaja te raanja djece sa malom poroajnom teinom.
Definicija
Vaginitis je akutno zapaljenje vagine, prema desetoj meunarodnoj klasi!ikaciji
bolesti povreda i uzroka smrti (MKB),
koja je utvrena 1990. godine (Slika 50.).
ifra vaginitisa je N-76. Upala vagine
karakterisana je sa pojaanom vaginalnom sekrecijom u kojoj su prisutni leu-

Slika 50. Razliiti oblici vaginitisa

106

VAGINITISI

kociti u velikom broju uz postojanje vulvarnog pruritusa (svrab) i iritacije.

Vaginoza je disbalans vaginalnog ekosistema i karakterisana je pojaanom vaginalnom sekrecijom bez leukocita i
in"lamacije. Vaginitis je stanje koje karakterizira upala vagine i vulve, najee uzrokovana bakterijskim, gljivinim
ili parazitarnim uzronicima.
Termin bakterijska vaginoza se upotrebljava da se oznai stanje kada su
normalno prisutne bakterije vaginalnog
ekositeme zamjenjene potencijalno patogenim bakterijama. Kod bak- terijske
vaginoze potencijalno patogene bakterije ne dovode do pojave simptoma kao
to su svrab i iritacija. Meutim, ukoliko
se pojave simptomi kao to su iritacija i
svrab takvo stanje se naziva bakterijski
vaginitis. Oko 50% sluajeva vaginitisa
izazvano je bakterijama a isto toliko sa
gljivama iz porodice Candida i protozoom Trichomonas vaginalis.
Donders sa suradnicima 1999. godine primjeuje da su enterogene aerobne bakterije redoviti pratilac trihomonasne i gljivine infekcije. On razlikuje dvije vrste nespeci"inog vaginitisa: jedan tip je anaerobna bakterijska
vaginoza po kriterijumima Amsela gdje
mikrobioloki dominiraju Gardnerella,
Prevotella sp. i Mobiluncus, a drugi je
aerobni vaginitis iji su uzronici enterogene bakterije.
Istorijat
Upalu vagine, vaginitis ili kolpitis prvi je
opisao Hipokrat, a u prvom stoljeu
nove ere a Soranus je opisao dvije vrste

vaginalnog iscjetka i to jedan crveni bez

tegoba i jedan bijeli sa tegobama.
Patohistoloka podjela vaginitisa od
1952. godine do danas znatno se promjenila. Do 1955. godine vaginitisi su se
dijelili na: gljivine, trihomonasne, gonokokne i nespeci"ine vaginitise.
Patoanatomski oblici vaginitisa po
Pschyrembelu iz 1969. godine su:
a) vaginitis simplex,
b) vaginitis granularis,
c) vaginitis adhaesiva,
d) vaginitis pseudomembranosa,
e) "legmona,
f) gangrena i vaginitis emphysematosa.
Gardner i Dukes su 1955. godine
prvi opisali nespeci"ini vaginitis kao
kliniki sindrom u ena bez trihomonasnog vaginitisa i bez kvasnica, obiljeen
tipinim vaginalnim iscjetkom sivkasto
bijele boje, poput mlijeka, neugodna mirisa, sa povienim pH iznad 4,5 i nalazom karakteristinih epitelnih elija,
granulirane citoplazme i naboranih rubova. Njihov sindrom je precizno de"inisana speci"ina vaginalna infekcija
koja sainjava veinu vaginitisa prije
klasi"iciranih kao nespeci"ini a uzrokuje je Gardnerella vaginalis.
Pheifer i sur. su 1978. godine prvi
dokazali u ena sa bakterijskom vaginozom i anaerobne bakterije, Bacteroides spp. i Peptostreptokoke, to su
Spiegl i sur. 1980. godine potvrdili. Od
tada potie naziv anaerobna vaginoza.
Totten je 1982. godine dokazao da se
Gardnerella vaginalis moe nai kod
ena koje nisu imale nespeci"ini vaginitis, ime je nedvojbeno dokazano da
Gardnerella vaginalis nije jedini uzro-

Upale vagine - vaginitisi

nik gardnerela vaginitisa koji se od tada

naziva nespeci!ina vaginoza.
Konano je 1984. godine termin bakterijska vaginoza meunarodno de!iniran kao: zamjena laktobacila vagine sa
karakteristinim skupinama bakterija,
to je praeno promjenama svojstava
vaginalnog iscjetka.
Juki 1995. godine navodi slijedee
oblike vaginitisa: a) vaginitis acuta, b)
lues et gonorrhea, c) vaginitis nonspeci!ica, d) vaginitis tuberkulosa, e) malacoplakia, f) candida albicans vaginitis,
g) trichomonas vaginalis vaginitis, h)
chlamidia trachomatis vaginitis, i) HPV
vaginitis, j) vaginitis micoplasmatica, k)
vaginitis atrophica, l) vaginitis desquamativa, m) vaginitis noninfectiosa.
Kesi 2000. godine u kolposkopskom atlasu navodi vie oblika vaginitisa kao i podjelu koja se danas najee
koristi.
Podjela vaginitisa prema uzroku nastanka:
1. Bakterijska vaginoza
2. Trihomonijaza
3. Kandidijaza
4. Laktobaciloza (citolitina vaginoza)

107

5. Bakterijski vaginitis
6. Atro!ini vaginitis
7. Deskvamativni in!lamatorni va
ginitis
8. Infekcije vagine uzrokovane HPV
Kolposkopski pregled vagine
(vaginoskopija)
Vaginoskopija je pregled vagine koritenjem kolposkopa pri emu se pod osvjetljenjem sa uveanjem ispituje vaginalni
epitel. Ona ima za cilj da utvrdi prisustvo i raspored patolokih promjena u
vagini (Slika 51.).
Kolposkopija vagine je indikovana:
1. kod pregleda pacijentkinje sa HPV
infekcijom,
2. da bi se pregledale pacijentkinje sa
abnormalnim citolokim brisom a
normalnim nalazom na grliu,
3. da bi se ispitao abnormalan citoloki bris poslije histerektomije,
4. da bi se ispitao patoloki nalaz
primjeen ginekolokim pregledom: krvarenje, upale, granulacije
itd.

Slika 51. Kolposkopski pregled vagine

Promjene na zidu vagine vidljive nakon apliciranja siretne kiseline

108

VAGINITISI

Kolposkopski pregled vagine mora

biti paljiv i temeljan. Poto se obavi
pregled vulve, plasira spekulum u vaginu i uzmu brisevi za citoloku analizu,
vri se pregled grlia, a zatim detaljan
kolposkopski pregled vagine, od svodova do introitusa.
Kolposkopski pregled vagine tehniki se due izvodi od pregleda grlia,
zato to pri optikom pregledu vagine
imamo punu treu dimenziju, za razliku
od grlia materice, gdje se koloposkopska slika vidi praktino u dvije dimenzije, sa blago naglaenom treom
dimenzijom.
Kolposkopom prvo detaljno pregledamo svodove vagine, pri emu je pored
manipulacije spekulumom i kolposkopom esto potrebno pomjeranje grlia
u raznim pravcima, poto se patoloke
promjene mogu nalaziti skrivene u
samim svodovima vagine. To se odnosi
naroito na HPV promjene i vaginalnu
intarepitelnu neoplaziju (VAIN), koji
mogu da preu sa grlia materice na
epitel vagine i obrnuto.
Zatim se pri maksimalno otvorenom
spekulumu iz raznih uglova pogledaju
boni zidovi vagine od svodova do himenalnih nabora, a potom se spekulum
polahko izvlai i istovremeno posmatraju prednji i zadnji zid vagine, naroito
paljivo parauretralni i himenalni nabori. Prvo se vri nativni kolposkopski
pregled vagine i u sluaju bilo kakvog
abnormalnog kolposkopskog nalaza
uzima za citoloki razmaz na malignitet
(Papanicolaou). Zatim se epitel vagine
premazuje 3% rastvorom siretne kiseline i ponovo vri detaljan kolposkopski
pregled.

Mnogobrojne promjene tada postaju

uoljivije, epitel dobija svjetliju ili bjeliastu boju ili nabubri. Na ovaj nain otkrivaju se VAIN, ravni kondilomi, resiasti kondilomi i druga oboljenja u
subklinikoj formi. Na kraju se radi
Schillerova proba Lugolovim rastvorom
(10% kalijum jodid u jodi puri) i precizno lokalizuju neobojene ili slabo obojene povrine, ime se jasno oznaavaju
mjesta za uzimanje ciljane biopsije.
U praksi veliki broj ginekologa ne
obraa naroitu panju na promjene vagine i vulve, ve samo na grli. Veliki
broj infekcija, od kojih mnoge predstavljaju kokarcinogeni faktor i imaju dokazan onkogeni potencijal, prvo se
manifestuje na epitelu vagine ili vulve, a
tek potom na grliu. esto se poslije
veih operativnih zahvata, na primjer
histerektomije, mogu nai rezidualne
promjene, najee u forniksima vagine.
Zato je neophodno vriti kolposkopske
preglede i kod ena nakon izvrene konizacije, amputacije grlia materice ili
totalne histerektomije. Problem kasnog
otkrivanja infekcije postoji i kod neonkogenih tipovahumanih papiloma virusa, tako da se zanemareni sitni resiasti kondilomi vagine proire zahvatajui velike povrine, to oteava njihovo
uklanjanje i oporavak pacijenta.
Vrste kolposkopskih nalaza
pri pregledu vagine
Kolposkopski nalazi vagine siromaniji
su u odnosu na kolposkopske promjene
grlia materice. To je normalno s obzirom da se na grliu nalazi skvamocilin-

Upale vagine - vaginitisi

drina prelazna zona, koja predstavlja

podlogu za razvoj patolokih promjena,
pa samim tim i veliki broj razliitih kolposkopskih slika.
Kolposkopske nalaze pri pregledu
vagine moemo podijeliti u etiri grupe:

1. normalna kolposkopska slika;

2. raznovrsne kolposkopske slike
(razne upalne promjene, iljasti i
ravni kondilomi, endometrioza,
erozija vagine, nijema - jod negativna polja, nespeci$ine granulacije i atro$ija);
3. nenormalne atipine kolposkopske slike (leukoplakija, mozaik,
punktacija, atipina vaskularizacija i promjene veoma sumnjive
na invazivni karcinom);
4. nezadovoljavajue kolposkopske
slike (zbog anatomskih potekoa,
obilnog krvarenja itd.).

Kolposkopska slika vagine

u generativnom periodu
Epitel vagine u generativnom periodu je
naboran, navlaen prozirnom sluzi, blijedoruiaste boje, ponekad sa plavkasto sivim nijansama, to zavisi od
prokrvljenosti subepitelnog tkiva. Mogu
se primjetiti tamnocrvene takice i linije
koje izgledaju kao da su smjetene
ispod epitela i odgovaraju kapilarima,
pravilno rasporeenim u vezivnom
tkivu. One su vidljive ukoliko je epitel
tanji. Premazivanje 3% rastvorom siretne kiseline, epitel vagine postaje
svjetliji, bjeliast ali ne mijenja mnogo
izgled. Premazivanje Lugolovim rastvo-

109

rom vagina se boji difuznomrkobraon

(kestenjasto) i to potie od reakcije joda
iz Lugolovog rastvora sa glikogenom
koji se nalazi u elijama ploastoslojevitog epitela.
Kolposkopska slika vaginitisa
Vaginitisi su oboljenja vagine koja se
mogu kolposkopski pratiti, radi svoje
velike uestalosti i radi uticaja koje vaginitis naroito u akutnoj fazi ispoljava
na grli materice. Gotovo u svim sluajevima vaginitisa oteani su tano posmatranje i interpretacija promjena na
grliu, ne samo pri kolposkopskom
nego i pri citolokom pregledu. Poznavanje kolposkopskih promjena i kod
diskretnih oblika vaginitisa omoguava
njihovo otkrivanje i lijeenje ime se poveava egzaktnost nalaza na grliu materice.
Kolposkopska podjela vaginitisa:
1. akutni vaginitis
2. hronini vaginitis
3. senilni vaginitis

Akutni vaginitis
Akutni vaginitis se lahko dijagnostikuje
a kolposkopski uvjek prua jasnu sliku,
iako nekarakteristinu s obzirom na
etioloko porijeklo upale.
Akutni vaginitis po pravilu zahvata
uvijek cijelu povrinu vagine. Najizraenije promjene nalaze se u forniksima,
naroito u zadnjem, gdje se stalno zadrava sekret. Nativnom i proirenom kol-

110

VAGINITISI

poskopijom mogu se razlikovati tri stepena akutnog vaginitisa. Zajedniko je

za sve ove oblike da se u vagini nalazi
obilan, tean sekret ija boja i miris zavise od etiolokog uzroka upale (Slika
52.). Sreu se bijeli, utobijeli, ut ili sivouti sekret, sa mjehuriima gasa ili
bez njih, a u izuzetno tekim sluajevima i sukrvav.
Izgled sluznice vagine je razliit u zavisnosti od stepena upale.

I stepen
Vidljiva je opta hiperemija sluznice
sa nizom gusto poredanih, vrlo sitnih,
crvenkastih takica, koje odgovaraju
proirenim papilama subepitelne strome i hiperemija krvnih sudova u njima.
Poslije premazivanja rastvorom siretne kiseline ove takice postaju blijee.
Pri bojenju jodom one su neto svijetlije
boje, te su bolje izraene.

II stepen
Promjene na sluznici vagine su u
osnovi iste kao i kod prvog stepena ali su
jasnije izraene, te se bolje i uoavaju. Crvenkaste takice su neto krupnije, potpuno su u nivou okoline, epitel nad njima

je nepromjenjen. Poslije premazivanja

rastvorom siretne kiseline slabije se
vide. Pri bojenju jodom su jod negativne.

III stepen
Naziva se jo i granularni vaginitis,
zbog karakteristine kolposkopske
slike. Po cijeloj povrini vagine, naroito
u forniksima, a ponekada i na prednjoj
povrini grlia, nalaze se lahko ispupene zone, veliine 3-5 mm, ruiasto
crvene boje. Unutar tih zona se vide
jedva razdvojene sitne crvene takice.
Okolna sluznica izmeu ovih ispupenja
pokazuje promjene I i II stepena vaginitisa. Poslije premazivanja rastvorom siretne kiseline sve promjene granularnog vaginitisa poblijede usljed vazokonstrikcije sudova u subepitelnoj stromi.
Naroito upadljivo djeluje sluznica poslije premazivanja jodom, jer se podruja ,,granula" uopte ne boje jodom, dok
je ostali epitel vagine obojen mrkocrno,
to daje tzv. ,,sliku bijelih oblaka na
mrkom nebu".
Slika granularnog vaginitisa je naroito upadljivo izraena u trudnoi. Broj
ispupenih crvenkastih zona je velik, cijela sluznica njima je gusto posijana,

Slika 52. Vaginitis uzrokovan gljivicama i Trichomonas vaginalis

Upale vagine - vaginitisi

znatno su ispupenije i ponegdje su slivene u formacije nepravilnog oblika. U

njima se vide pojedinani kapilari kao
crvenkaste odvojene takice. Povrina
epitela na tim mjestima je vulnerabilna
te lahko nastaje krvarenje u toku pregleda.
Hronini vaginitis
Hronini vaginitis pri kolposkopskom
pregledu pokazuje sline promjene, tj.
sliku granularnog ili difuznog vaginitisa,
samo to su promjene slabije izraene
na sluznici vagine i po pravilu su ograniene na gornju treinu vagine i predjele forniksa. Kliniki se ove diskretne
promjene ne mogu zapaziti, te se samo
kolposkopskim pregledom otkrivaju i
ukazuju na pravu prirodu patolokog
%lora zbog ega se ena obino i obraa
ljekaru.
U toku vaginitisa histoloki postoji
elijska in%iltracija u submukozi, iji intenzitet zavisi od stepena zapaljenja.
Kod granuloznog vaginitisa u submukozi se nalaze mjestimina gusta arita
in%iltracije neposredno ispod epitela,
koja daju izgled limfocitarnih folikula,
to prouzrokuje opisana ispupenja. Papile strome su usljed hiperemije i
edema izdignute i proirene, a epitel vagine je istanjen na tim mjestima. Zbog
toga se kroz njega pri kolposkopiji provide papile strome kao crvenkaste takice. Takav epitel slabije se boji jodom
ili se uopte i ne boji.
Opisane kolposkopske promjene nalaze se kod vaginitisa izazvanog razliitim patolokim %lorom u vagini (III, IV i

111

V grupa vaginalnog sekreta), te se na

osnovu kolposkopskog nalaza ne moe
precizirati etioloki uzronik vaginitisa,
nego je neophodan pregled vaginalnog
sekreta. Kod vaginalne trihomonijaze u
akutnom stadijumu odreene upute o
vrsti prouzrokovaa moe dati izgled
sekreta, ako je zelenout i pjenuav, ali
to nije dovoljno pouzdan dokaz. Kod
hronine trihomonijaze kolposkopske
promjene su potpuno nekarakteristine. Jedino u tipinim sluajevima akutne kandidijaze izgled sekreta i pri
kolposkopskom pregledu sa velikom
vjerovatnoom ukazuje na gljivinu infekciju. Sekret je grudvast, bjeliast i
veoma gust, ponegdje relativno vrsto
%iksiran za sluznicu, a na grliu daje utisak leukoplakije. Poslije jaeg brisanja
sekret se odvaja, a sluznica vagine i grlia na tom mjestu pokazuje sliku koja
podsjea na sliku leukoplakine osnove.
Opte promjene u vagini, izgled sekreta
i nalaz gljivica u sekretu dovoljni su za
diferencijalnu dijagnozu.
Senilni (atrofini) vaginitis
U doba senijuma vaginitis daje posebnu
sliku, koja se razlikuje od predhodnih
oblika vaginitisa. U tom ivotnom dobu
ene sluznica vagine je glatka, blijedoruiaste boje, te su upalne promjene ve i
u blagom obliku upadljivo izraene pri
kolposkopskom pregledu. Kod senilnog
kolpitisa karakteristino je postojanje rijetkih uzvienja prenika zrna rie, crvenkasto ukaste boje, od kojeg se na
sve strane zrakasto razilaze pravilni redovi crvenkastih sitnih takica (Slika 53.).

112

VAGINITISI

Slika 53. Atrofija vagine (epitel vagine postaje tanji)

Ove promjene su cirkumskriptne,

jod negativne i odudaraju od ostalog dijela epitela, koji je ruiast i gladak. U
preostalom dijelu epitela lahko nastaju
petehijalna krvarenja, pojedinana ili
slivena, usljed povredljivosti sluznice
pri uvlaenju spekula.
U senijumu se via i jedan izuzetno
rijedak oblik vaginitisa koji se zove hronini senilni produktivni vaginitis. U
nekim sluajevima ovih upala sree se
istovremeno i krauroza vaginalnih forniksa, ali ipak u veine pacijentica ne
postoji. Dugotrajna i izraena ovarijalna
insu%icijencija je presudna u razvoju ove
vrste vaginitisa u senijumu. Znaaj hroninog produktivnog vaginitisa ne lei u
potrebi diferentovanja od drugih vaginitisa nego u izvanrednoj slinosti sa
malignim neoplazmama vagine i grlia.
Kolposkopska slika hroninog produktivnog vaginitisa nije jedinstvena,
karakterie je istovremeno prisustvo
nadraajnog i destruktivnog uticaja
upale na tanku atro%inu sluznicu. U va-

gini se nalazi obilna ukasta ili zelenkasta sekrecija sa sukrvavim primjesama. Prvi kolposkopski pregled po
pravilu ne uspijeva jer ljekar ne znajui
za promjene u vagini pri uvoenju spekula, esto izazove povrede te one
obilno krvare. Tek uz vrlo oprezno uvlaenje uskih spekula moe se izvriti
pregled. U donjim dijelovima vagine nalaze se promjene karakteristine za obian senilni vaginits. U gornjoj treini
vagine, pa i na grliu, a naroito u forniksima, nalaze se polja koja lie na grubu
osnovu leukoplakije, lahko uzviena od
okoline, otro ograniena, gusto posijana krupnim crvenim takicama, lahko
povredljiva koja ve pri obinom dodiru
krvare. U crvenkastim takicama se ve
i pri manjem uveanju mogu prepoznati
proireni kapilari sa nejasnim tokom.
Znaajno je da je podloga polja kruta i ne
elastina. U okolini polja grube osnove
nalaze se podruja grlia i vagine u kojima epitel potpuno nedostaje, tzv. erozio vera koja spontano i na dodir krvare.

Upale vagine - vaginitisi

Slika 54. Senilni ili atrofini vaginitis

U vagini naroito u njenim bonim i

zadnjim forniksima, moe se nai egzo-

113

$itino tkivo neravne talasaste povrine,

jasno crvene boje, sa gusto razvijenom
vaskularnom mreom dugih krvnih sudova (Slika 54.). Histolokim pregledom u oblasti polja osnove nae se
hiperplastina reakcija epitela sa hroninom produktivnom upalom u submukozi. U oblasti sa defektima epitela
postoje hronine ulcerozne promjene, a
egzo$itino tkivo pokazuje grau karakteristinu za hronino nespeci$ino granulaciono tkivo. Opisani kolposkopski
nalaz, budi sumnju na postojanje karcinoma vagine i grlia, te se uzimanjem
isjeka dobije rezultat koji to ne potvruje. Potrebno je sprovesti energino lijeenje dok se upalne promjene ne
stiaju i tada je mogue preciznije kolposkopsko i citoloko ispitivanje (Slika
55.).

Slika 55. Karcinom vagine

114

VAGINITISI

LITERATURA
1. Abuhammour W, Johnson CW. En
terococcal Infection. Med J 2002;
4(2):680-701.
2. Cepicky P, Malina J, Libalova Z, Ku
zelova M. Mixed and miscellaneous
vulvovaginitis: diagnostic and therapy of vaginal administration of
nystatin and nifuratel. Ceska Gynecol 2005; 70(3): 232-237.
3. Fatui i saradnici. Ginekologija.
PrintCOM Tuzla. 2005: 283-285.
4. Geisler WM, Yu S, Venglarik M,
Schwebke JR. Vaginal leucocyte
counts in women with bacterial vaginosis: relation to vaginal and cervical infections. Sex Transm Infect
2004; 80: 401-405.
5. Gupta K, Hiller SH, Hooton TM, Roberts PL, Stamm WE. Effects of contraceptive method on the vaginal
microbial #lor: A prospective evaluation. J Infect Dis 2000;181:595601.
6. Horowitz B. J.; Streptococcal Vaginosis. J Lower Genit Tract Dis,
1998; 2: 71-75.
7. Jahi M. Klinike, mikrobioloke i
citoloke karakteristike enterokoknog vaginitisa. Doktorska disertacija. Medicinski fakultet Univerzitet
u Tuzli. Tuzla 2007.
8. Kesi V. Kolposkopija i bolesti donjeg genitalnog sistema ene; Za

9.

10.
11.
12.
13.
14.

vod za udbenike i nastavna

sredstva. Beograd 2000; (33): 179187.
Mendling W, Poli A, Magnani P. Clinical effects of nifuratel in vulvovaginal infections: A meta-analisis of
metronidasole-controlled trials. Arznemittel Forschung 2002; (52):
725-730.
Randjelovi G, Koci B, Stojanovi
M, Mii M, Mladenovi V. Bakterioloki nalaz brisa vulve kod djevojica sa vulvovaginitisom. Medicine
and Biology 2005; (3): 159-163.
Schouten MAA, Vos JAA. Antimicrobial Susceptibility Patterns of Enterococci Causin Infections i Europe.
AAC 2006; 43(10): 2542-2546.
Sweet R. The Vaginitis Report. Volume One, 3M National Vagintits
Association 3M Center, Saint Paul.
1998: 43-44.
Tomljanovi M. Bakterijskavagino
zakao imbenik rizika za upale gornjih genitalnih organa. Gynaecol
Perinatol, 1996; 5 (suppl): 43-56.
Zlatkov V, Karagozov I. The treatment of vaginal infections with Macmiror and Macmiror complex.
Akush Ginekol So#ia; 1998:37(2):
57-59.