Izdava

MOST ART

Edicija
ZA BOLJI GRAD

Za Izdavaa
Dragan Stojkovi

Na koricama
Eduard Loidolt, Akvareli iz Bosne i Hercegovine 1880
Sarajevo, Vratnik , Mejdan, 1880.

Mosmm"
IZDAVATVO C M f l i U M l M t D.0.0.

U M F . T N O S T POVF.ZT J.TF.

LEGENDE
IZ STAROG SARAJEVA

Priredio Vlajko Palavestra

Drugo izdanje

Zemun
2003

UVODNE NAPOMENE

arajevo je grad koji su zasnovali i razvili Turci i davali mu

svoj peat puna etiri vijeka. U procesu formiranja gradskih
naselja s orijentalnom fizionomijom u Bosni, u drugoj polovini XV
i prvoj polovini XVI vijeka uoavaju se dvije komponente - ranija
dervika, kada je podizanjem zavija" (svratita, hospicija)
zapoinjalo osnivanje i razvoj kasaba; i kasnija dravna i zvanina.
Znaajna uloga zavija i dervia, nosilaca islamskog misticizma,
odrazila se i na narodna predanja, koja su nastajala uporedo s razvo
jem varoi i koja su doprla sve do naih dana kao svojevrstan trag
minulih vremena. Otuda je razumljivo to je veina legendi iz
starog Sarajeva vezana za ivot, zbivanja i ljude iz perioda turske
vladavine.
Usmena prozna kazivanja, tradicija, a meu njima i legende,
formirani su, ponekad, i tako to su se memoratska prianja,
uspomene na ljude i dogaaje, sjeanja i zapamenja, dopunjavala
i ukraavala tradicionalnim elementima bogatog fonda usmenih
predanja dublje starine i ire rasprostranjenosti, epske poezije,
obiaja, a naroito narodnih vjerovanja i praznovjerica, koje su bile
prisutne u svakodnevnom ivotu ljudi tog vremena. Tako u predanjima iz starog Sarajeva nalazimo odraze realnog sjeanja na
odreene pojedince i zbivanja koja imaju historijsku podlogu,
zapamcenja pretoena u novu cjelinu s optepoznatim motivima
naih, i ne samo naih, narodnih predanja, sujevjerja, vjerovanja u
mitska bia, mistine pojave i znakove, snove i predskazanja.
Nesumnjivo je da su, tokom proteklih vijekova, zaboravljeni i za
nas danas izgubljeni mnogi sadraji nekadanjeg, vjerovatno znat
no bogatijeg repertoara usmenih narodnih predanja u starom
Sarajevu, tako daje pred nama, zabiljeen u recentnim, esto usput
nim zapisima, vjerovatno samo manji dio - onaj koji je nadivio
zaborav po neznanim opredjeljenjima narodnih shvatanja i tradicio
nalne kulture. Zaboravljanje ili podsvjesno potiskivanje detalja, ak

i itavih dogaaja iz prolosti, pojedinih ljudi i njihovih djela,

zamjenjivanje ili zanemarivanje dijelova historijske stvarnosti i
realnih linosti, variranje motiva te ispremetana hronologija,
karakteriu usmenu narodnu tradiciju uopte, ali je zrnce his
torijske istine gotovo uvijek prisutno u njima. Legende iz starog
Sarajeva odraavaju sve ove bitne osobine narodnih predanja.
Legende iz starog Sarajeva su skladno jedinjenje motiva
usmene prozne tradicije domaeg stanovnitva predislamskog
perioda i snanog, ak dominantnog uticaja islamsko-orijentalnog porijekla. Sjeanje na prokletu" Jerinu, vjerovanja u
zakopano blago, u otiske stopala i ruku u kamenu, prianja o
cijevima kroz koje je sa planine teklo mlijeko, o minaretu koje
je samo pobjeglo od svoje damije, o mnogim konjima
sedlenicima - ime se ilustruje brojnost nekadanjeg naroda, o
ratnim varkama i izdajama, i drugi elementi poznati su na
itavom srpsko-hrvatskom jezikom podruju, ali i kod drugih
naroda. S druge strane, legendarni motivi o ehidima, evlijama,
turbetima, dinovima i mitskim biima, kakve susreemo u leg
endama iz starog Sarajeva, neosporno su orijentalnog i islam
skog postanja. Brojni motivi orijentalnih vjerovanja prisutni su
u sarajevskim legendama; vjerovanje u evlije, koje ima duboke
korijene u metafizici i teozofiji Orijenta, a posebno u musli
manskom misticizmu (tesavufu), bilo je iroko rasprostranjeno u
starom Sarajevu. ak su i motivi, pa i tipovi istonjakih
(turskih) narodnih pripovjedaka zabiljeeni u sarajevskim
predanjima.
ire shvaena, usmena narodna tradicija starijeg perioda u
Sarajevu je sauvana i u pojedinim topografskim nazivima,
dodue jo jedino u sjeanjima i prianju starijih generacija.
Nekadanja imena dijelova starog Sarajeva, mahala, ulica i trgo
va, te raznih graevnih objekata, postepeno ustupaju pred savremenim nazivima novih naselja, komunikacija i predjela.
Tematski grupisani i stilski ujednani, ovdje su, rimskim
brojevima oznaeni naslovi pojedinih tipova legendi. Iza njih su
tekstovi legendi rasporeeni u nizu od 1-85. Poslije svakog tek
sta naznaeni bibliografski podaci iz kojih je uzeta graa (a), a
slijede ih najnuniji komentari (b).
V. P.

I
RANIJA NASELJA
I STARI NAZIVI

1. Zlatni do
U staro doba, prije nego to su Turci osvojili
Bosnu, Sarajevo se zvalo Zlatni do", toliko je bilo
lijepo i bogato. I sada ima u Sarajevu brdo koje se
zove Zlatite, gdje se nekada, kako se prialo, kopalo
zlato.
a. M. ivkovi, Sarajevo od svog postanka do danas, Poarevac, 1894, str. 7; S. Suljagi, Zanimljivosti iz planinskih kraje
va oko Sarajeva, Novi Behar IX, 1935, br. 9-13, str. 196.
b. U poecima rudarstva u Bosni, pa i u okolini Sarajeva,
vjerovatno po narodnoj tradiciji, pisao je ve Jaketa Lukarevi,
dubrovaki kroniar s poetka XVII vijeka. Koliko se danas
zna, na podruju starog Sarajeva nisu kopane rude; predanje
ovdje eli da istakne bogatstvo i ljepotu starog Sarajeva u doba
bosanske dravne samostalnosti.

2. Sakriveno blago
Istono od Sarajeva bila je tvrava Stari grad"
koju je, prije Turaka, sagradila Prokleta Jerina. Svaka
je muka glava za gradnju morala dati tri litre zlata. I
sada, kau, u ruevinama tog grada, kod sela
Hodidjeda na Bulozima, ima zakopano blago i nad
njim, uoi Blagovijesti, gori modar plamen.
7

a. S. Ivanevi, Stari grad, Bosanska Vila II, 1887, str. 283.

b. Srednjovjekovna tvrava Hodidjed bila je ve u prvoj polovi
ni XV vijeka u turskoj vlasti i njen nastanak nema nikakve veze
s Irinom (Jerinom) Kantakuzen, enom srpskog despota ura
Brankovia (1427 -1456) koju je narod nazvao prokletom"
zbog zidanja mnogih gradova u urevo vrijeme.

3. Kralj Dobrobi
Davno je jedan putopisac, gost u Sarajevu, zapisao
da stari grki i latinski pisci ovako opisuju Sarajevo i
njegovu tvravu: Ovaj grad naini najprije kao
zamak na klancu kralj po imenu Dobrobi. Nainivi
najprije u njemu deset-petnaest koliba, ostavi oko 300
vojnika u ovoj pustinji da uvaju prolaz kroz klanac.
Ali poto je tu zrak i voda zdrava i narod se umnoi i
neto doljaka naseli, zasadie vinograde i bate,
nainie kue, te naselje postade malom kasabom.
Uvidjevi kralj Dobrobi potrebu, sagradi tvravu".
a. Evlija elebija, Putopis, Sarajevo, 1954, str. 113.
b. Pomenuti putopisac je glasoviti turski putnik XVII vijeka
Evlija elebi (1611-1682). Ime kralja koga spominje moe se
itati kao Dubrobik, Dobrobi ili slino, ali bi ispravno bilo
Kralj Dubrovnik". Poput narodnog predanja, putopisac je
teio da postanak nekih mjesta pripie poznatim linostima iz
blie i dalje prolosti, koje s odreenim mjestom nemaju
nikakve veze. Vano je napomenuti da je u srednjovjekovnoj
Vrhbosni mogla postojati dubrovaka trgovaka kolonija, pa je
moda Evlija neto o tome uo u narodu i jednostavno smislio
kralja Dobrobia.

4. Susjedi sokola

Ali, narod pria i drukije, pa kae da je sarajevs

ka tvrava graevina iz turskog vremena, da se zvala
Sahin Diran (susjedi sokola) i da ga je zidinama
opasao Ali-paa Skopljak prije 250 godina. Podigao je
i utvrdio zidove i obijelio ih tako da grad izgleda kao
zrno bisera.
8

a. S. Tralji, Narodna tradicija o sarajevskom gradu, Islamski

svijet III, Sarajevo, 1934, br. 79, str. 18.
b. Prilikom upada austrijske vojske u Sarajevo 1697. god. vid
jelo se daje malena sarajevska tvrava nepodesna za odbranu,
pa je do njenog proirenja i modernizacije dolo neto kasnije.
Graenje je godine 1729. poeo bosanski vezir Ahmed-paa
Skopljak, a za graenje zidina upotrebljavani su i mnogi
kameni spomenici sa muslimanskih i hrianskih grobalja.
Izgradnja je dovrena oko god. 1736-1740. U historijskim
izvorima nije poznato da se ta tvrava nazivala ahin Diran".

5. Graditelji saraja
Kada su Turci osvojili Bosnu, na mjestu dananjeg
Sarajeva, prialo se u narodu, sagradio je dvor turski
vojskovoa Isa-beg - neko kae Gazi Husrev-beg, a
neko tvrdi da je to bio Soko Mehmed-paa - i po tome
je dvoru grad Sarajevo dobio svoje dananje ime.
a. H. Kreevljakovi, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini I,
Zbornik za narodni ivot i obiaje XXX, Zagreb, 1935, str. 56;
S. Tralji, Sarajevski grad Vratnik, Sarajevo, 1937, str. 5.
b. Nema nikakva historijskog dokaza da je Isa-beg Ishakovi
imao ovdje stalnu rezidenciju, ve je to vjerovatno bio dvorac u
kome je on, ili neki drugi namjesnik, odsjedao za svog privre
menog boravka u Vrhbosni. Predanje kae da se taj araj
nalazio na mjestu koje se donedavno zvalo Begluk (gdje je
doskora bila zgrada Vojne oblasti).

6. Latinluk
je bio naziv mahale (gradske etvrti) u starom
Sarajevu u kojoj su ivjeli katolici. U njoj su dubro
vaki trgovci imali svoju koloniju, a i ostali stanovni
ci ove mehale bili su velikim dijelom katolici, koji su
tu imali i svoju crkvu sve do godine 1697. Uspomena
na ovu mahalu sauvana je do novijeg vremena u
nazivu Latinske uprije (Principov most ).

a. Evlija elebija, Putopis, str. 117.

b. U jednom slubenom popisu sarajevskih hriana iz 1788.
godine navodi se u Sarajevu 12 mahala u kojima ima i hriana.
Prva je, po brojnosti hriana, mahala Frenkluk ili Latinluk,
kako je narod nazivao.

10

II
OSVAJANJE BOSNE
I PRIE O OSVAJAIMA

7. Careve vode
Kada je bilo sueno da se Bosna osvoji i sud i
uprava Osmanlija proiri, Turci su navalili na Bosnu i
jednog podneva zaustavi se njihova vojska da pripre
mi ruak u ravnici nedaleko od Sarajeva. Ali nigdje u
blizini nije bilo vode. Tada neki vojnik zakopa malo
zemlju i tu voda protee. Sultan Fatih (Osvaja) nare
di da se na tom mjestu izgrade esme, pa se to mjesto
zove i dan-danas Careve vode. Vojniku koji je
pronaao vodu sultan uini dovu (molitvu), da bude
sretan i on i njegovi potomci. Toga vojnika narod
prozva Dovadijom i od njega vodi porijeklo sarajevs
ki rod Dovadija.
a. S. uljagi, nav. djelo, str. 302; H. Kreevljakovi, Vodovodi
i gradnje na vodi u starom Sarajevu, str. 13.
b. Turska prisutnost na podruju srednjovjekovne Vrhbosne
evidentirana je 1436. i 1439. godine, iako su se Turci od
1416-1448. vie puta krae ili due zadravali u tvravi
Hodidjed i po njenoj okolini. Ruevine Hodidjeda nalaze se
istono od Sarajeva, kojih dva i po sata hoda. Hodidjed je 1434.
od turske preotela bosanska vojska, ali je ponovo doao u
turske ruke i sve do 1459. predstavljao najisturenije tursko
utvrenje u bosanskoj zemlji.
Nema nikakva historijskog dokaza da je na mjestu starog
Sarajeva postojao utvreni grad Vrhbosna, kako su pisali neki
historiari. Meutim, u upi Vrhbosni ili Vrhbosanju, postojalo
je istoimeno otvoreno gradsko naselje, varo ili trg. Kada je
11

osnovana ta varo, jo uvijek se ne zna. Spominje se prvi put

1462. godine pod imenom Atik Varo (Stara Varo), i to u vri
jeme kada je ve bila propala. Godine 1468. spominje se pod
imenom Eski Trgovite (Staro Trgovite) koje se u lokalnim
uslovima zvalo najvjerovatnije Trgovite, otvoreno gradsko
naselje, kakvih je u srednjem vijeku bilo dosta. Ta varo je
leala oko ua potoka Koeva u Miljacku.
Srednjevjekovna seoska naselja na podruju Sarajeva bila
su Pohvalii (danas Pofalii), Koevo, Nahorevo, Bjelave,
Radonje i Radilovi na obroncima sjevernih brda, Brodac,
Bratnik (danas Vratnik) i dalje Hvaletii (Faletii). Na obronci
ma Trebevia znamo za vie lokaliteta: na najniim padinama
bili su Komatin i Bilavica (Bjelavica), Toplik uz samu
Miljacku, a vjerovatno i Hrvatin, Hrid i Bistrik, iako se oni ne
spominju u izvorima.
Mehmed II Osvaja, el Fatih (1429-1481), turski sultan
1451-1481, osvojio je i proirio osmanlijsku vlast nad itavim
Balkanskim Poluostrvom i Malom Azijom. Koristei nesug
lasice i unutranje borbe meu feudalcima kao i teak poloaj
zavisnog seljatva u srednjevjekovnoj bosanskoj dravi, poko
rio je Bosnu u proljee 1463. godine i, poput Srpske despo
tovine, pretvorio je u tursku provinciju. Narodu u Bosni ostao
je u uspomeni pod nazivom fatih", osvaja.
Careve vode se nalaze na planini Romaniji, istono od
Sarajeva, ali se ne zna vrijeme kada su esme napravljene.

8. Ratna varka
Starim gradom kod Sarajeva vladali su nekada
Grci. Na pomenutoj ravnici turska vojska naie na
nekog Staniu Golica koji ih posavjetova da, ako hoe
da zauzmu Stari grad, svaki vojnik treba da naloi po
nekoliko vatara, da oni u gradu pomisle da ih silna
vojska napada. Uvee Turci tako i urade, naloe hil
jade vatara, a posada grada se uplai i pobjegne iz
tvrave. Za tu pobjedu Turci ujutro odre dovu,
molitvu-zahvalnicu, na mjestu koje se danas naziva
Dovlii, a mjesto Pale je dobilo ime po tome to su na
tom mjestu Turci palili vatre. Tako se prialo, ali neka
za to odgovara onaj ko je tako govorio.
12

a. B. erovi, Od kuda su imena Dovlii i Pale, Bosanska Vila

ID, 1894, str. 198; . Truhelka, Iz prolosti Sarajeva, Nada I,
1895, str. 263.
b. Vladavinu tzv. Grka biljee mnogobrojne narodna predanja
na znatno irem bosansko-hercegovakom podruju. Ratna
varka koja se ovdje spominje predstavlja dio optepoznatog
repertoara usmene narodne tradicije o zavojevaima. Konano,
narodna etimologija esto izvodi porijeklo pojedinih naziva po
slinosti rijei, kao stoje ovdje sluaj.

9. Osvajanje Zlatnog dola

Poslije pobjede kod Starog grada, sultan
Osvaja je krenuo s vojskom da osvoji Zlatni do,
kako se tada zvalo Sarajevo. Otpoe borba s
bosanskom vojskom na sjevernoj strani grada.
Sultan ugleda neprijatelja na toj strani, pa
uzviknu: Ko! ko" to znai potri, potri!" - i
otada se itav taj kraj nazva Koevo. Zatim car
podijeli vojski na dve hiseta (dijela) i otuda se
dvije stare ulice u gradu prozvae Hiseta gornja i
Hiseta donja.
a. Nikola T. Kaikovi, Kako je postalo Sarajevo, Bosanska
Vila XXVI, 1911, str. 119.
b. I u ovom predanju vidimo primjer naivnog narodnog tumae
nja nastanka pojedinih toponima. Toponim Koevo je sigurno
srednjevjekovnog porijekla.

10. Sultan u "saraju"

Kada su Turci osvojili Zlatni do bila je jesen,
okrenula je ve studen, snijeg i meava. Vojska je bila
pod atorima, a cara sklone u neku ubogu kolibu da se
ne smrzne. Kau caru njegovi doglavnici i veziri:
Oprosti, svijetli care i gospodaru, moramo te skloniti
makar i u ovu seljaku kolibu, samo da ne duva." A
13

car im na to odgovori: Saraj je ovo moj, saraj, samo

kad mogu glavu skloniti!" I tako od careve rijeci
saraj" grad se nazva Sarajevom.
a. Nikola T. Kaikovi, nav. djelo, str. 119.
b. Tobonja bitka u tzv. Zlatnom delu i navodni boravak sultana
Mehmeda II Osvajaa u siromanoj kolibi pomogli su narod
nom pripovjedau da na zanimljiv i neobian nain objasni
postanak naziva grada Sarajeva.

14

III
GAZIJE I EHIDI

11. Fatihovi klesari

U narodu se pripovijedalo da je sa vojskom sultana
Fatiha (Osvajaa) ilo 12.000 kamenara - klesara, koji
su klesali nadgrobne spomenike palim vojnicima. Za
sve stare sauvane nadgrobne spomenike po Bosni
narod kae da stoje nad grobovima Fatihovih ehida.
a. A. Nametak, Islamski kulturni spomenici u BiH, Glasnik
Islamske vjerske zajednice, VII, 1939, br. 3, str. 79; H. Kreevljakovi, Esnafi I, str. 151.
b. Nema historijskih dokaza za ovaj dio predanja o turskim
osvajaima.

12.ehitluci na Bulozima i pod Goricom

Kada su Turci sa Buloga iz topova tukli tvravu
Hodidjed, Bonjaci su se ogoreno branili i mnogi su
junaci pod Hodidjedom poginuli. Sahranjeni su pod
velikim kamenim spomenicima na Bulozima, koje
narod i danas naziva ehitlucima.
I u gradu Sarajevu ima grobalja u kojima su
sahranjeni ehidi, vojnici izginuli prilikom osvajanja
grada. Dok je borba trajala, pria se da su dvojica
vojnika, neki orbadi Hasanaga i Jemeni
Mustafaga, kuhali hranu i odnosili je vojsci na Goricu.
15

a. S. Tralji, Iz narodno tradicije sarajevskih muslimana,

Islamski svijet IV, 1935, br. 133, str. 6.
b. Historijski izvori ne znaju za bitku prilikom posljednjeg
osvajanja Hodidjeda. Godine 1459, kada je Hodidjed ve
odavno bio u turskim rukama, pokuao je da im ga preotme
bosanski kralj Stjepan Toma, ali bez uspjeha.

13. Kiraj-han
Jo dok se borba vodila oko Hodidjeda, odvojio se
od ostale vojske sa svojim odredom neki Kiraj-han,
rodom ak sa Krima, a kau da je bio sin tatarskog
hana. On je krenuo niz Miljacku, zauzeo najuri kulu
koja je bila sagraena visoko na stijenama, ali je
poginuo u samom gradu, kod dananje Alipaine
damije. Tu mu se i sada nalazi grob.
a. C. Truhelka, nav. djelo, str. 263-264; S. Kemura, Sarajevske
damije, GZM XXIII (1911), str. 175.
b. Ne moe se ustanoviti da li je Kuraj-han, o kome predanje
govori, historijska linost, jer za to nedostaju dokazi. Na
uzglavnom nianu nad njegovim navodnim grobom je neobina
iljata kapa, a nian je ukraen plastinim predstavama polum
jeseca, ake, bojne sjekire, luka i strijele, te rozetama. Bogato je
ukraen i noni nian.

14. Gaziler turbe

U ljutom boju, koji se vodio pod Goricom, pogin
ula su i dvojica junaka, Ajni-dede i Semsi-dede, koji
ma je narod kasnije podigao turbe (mauzolej) zvano
Gaziler turbesi (turbe junaka). Stare Sarajlije su
posebno potovale ovo turbe, davali su milostinju za
uvara turbeta i nabavku kandilja nad grobovima.
Vjerovalo se da ako novi koji e darovati najprije
obnese oko glave - dobar je lijek protiv glavobolje.
Narod se molio za duu izginulih ehida i poslije toga
16

pazio ta e mu rei prvi prolaznik koga susretnu; iz

tih su rijei gatali ta nosi budunost.
a. R. Kadi, Legenda o mistinim moima sarajevskih turbeta,
Jugoslavenski list, god. XXIII, 1940, Sarajevo, br. 53, str. 9.
b. Gazilersko turbe spominje se u starom Trgovitu jo 1459.
godine. Do 1950. stajalo je u blizini Alipaine damije. Tekiju
je osnovao neki Hasan-beg. Niani ove dvojice poginulih
dervia postavljeni su danas u dvorite Alipaine damije.

15. Zindirli Ibrahim-dede

S Fatihovom vojskom doao je i neki Hadi
Ibrahim, koga je sultan odredio da bude zapovjednik
zapadnog dijela vojske na Gorici. Sultan mu je turski
naredio: uzeldi dajan hadi Ibrahim!" to znai
Dobro se dri i ne povlai se, hadi Ibrahime". U
borbi na Gorici Hadi Ibrahim je poginuo, pa mu je tu
podignuto turbe zvano Turbe Zindirli Ibrahim-dede.
Bilo je to bijelo, okreeno turbe na etiri vitka kame
na stupa pod kupolom, pokriveno olovom, sa alemom
(ukrasom) na vrhu. Narod gaje posjeivao osobito na
etrdeset dana pred Jurjevo (urevdan), da mu ehid
ispuni elje.
Po vjerovanju o kome se u starom Sarajevu u svoje
vrijeme mnogo pripovijedalo, za vrijeme borbe
Sarajlija s austrijskom vojskom 1878. godine, nad tim
se turbetom uzdigla ogromna ljudska prilika, koja je
poput oblaka lebdila nad Goricom: bila je ogrnuta u
dug zeleni plat, bijele brade i sa zelenim turbanom na
glavi. Prialo se da je u desnoj ruci drala tespih (bro
janice), kojim je mahala oko sebe, a u lijevoj tespihdajak, kratki tap na koga se dervii oslanjaju. Kau da
su austrijski vojnici padali mrtvi pred njegovim tespihom kao snoplje. Na kraju se taj lik rasplinuo na nebu
poput pramena magle. Tada je i Gorica pala u nepri17

jateljske ruke, a austrijski su vojnici istog dana

poruili turbe. Ibrahim-dede je za ivota bio dervi,
vazda opasan dervikim sindirom (lancom).
a. S. Kemura, nav. djelo, GZM XII (1910), str. 632; R. Kadi,
O sablasnoj ljudskoj sjeni, Jugoslavenski list, god. XXIII,
Sarajevo, 1939, br. 67, str. 4.
b. Turbe jer stajalo na vrhu brijega Gorice. Ne zna se kada je
podignuto. Spaljeno je i porueno 19. avgusta 1878.
U starom Sarajevu je bilo vie turbeta i kultnih mjesta za
koje je narodno predanje tvrdilo da su u njima sahranjeni vojni
ci izginuli u borbama za Sarajevo. Tako se zna da je grob
Abduifetah-dede stajao na tzv. ehovoj konji, a turbe etridede u Logavinoj ulici. Turbe Turna-dede i tekija bili su kraj
ekrkinice damije na Baariji, a Dendi-dede u Krajikoj
ulici pod Goricom. Ta i druga turbeta uglavnom su poruena u
prvim decenijama austrougarske okupacije.

16. Sehidsko turbe u Vogoi

U gornjoj Vogoi kraj Sarajeva bilo je jedno staro
sehidsko turbe. Prialo se da je do tog mjesta doao
neki gazija (junak), nosei u rukama svoju odsjeenu
glavu. Na mjestu gdje je pao, sahranjen je i podignuto
mu je turbe.
a. V. ajkanovi, Srpske narodne pripovetke, I, Beograd 1927,
str. 540.
b. Motiv o ratniku koji u rukama ili pod pazuhom nosi svoju
glavu karakteristian je za predanja o izginulim ehidima i poz
nat je u mnogim krajevima Bosne, pa i u svijetu.

17. Krkavica
Za jednog sultan-Fatihovog vojnika se prialo da
je poginuo u Bistriku, uvrh tzv. Sehovih dugonja, kako
se Bistrik nekada zvao. Na mjestu gdje je krei ispus
tio duu podignuta je esma, zvana Krkavica.
18

a. H. Kroevljakovi, Vodovodi, str. 51.

b. Krkavica je bila jedna od esama vodovoda Isa-bega
Ishakovia. Do nje i nie prema Carevoj damiji voda je bila
sprovedena unkovima iz vrela Pastrma na vrhu Bistrika.
esma je tekla do 1938. godine kad je prezidana.

18. Turbe aban-dede

U jednom drvenom turbetu u dnu Bistrika sahran
jen je bio ehid aban-dede, dervi koji je poginuo za
navale Eugena Savojskog na Sarajevo 1697. godine.
Bio je, kau, pokopan u svojoj bati. Neki su ovo turbe
nazivali ejh Alijinim turbetom, po istoimenom rufaijskom ejhu, koji je u istom turbetu bio sahranjen sa
svojom enom. Ovo su turbe posjeivali oni koji su
eljeli da se obogate.
a. M. Mujezinovi, Islamska epigrafija I, Sarajevo 1974, str.
449; R. Kadi, Legenda o mistinim moima turbeta, str. 9.
b. U irem podruju donjeg dijela Bistrika, kraj Cekadine
damije, nalazilo se ovo poznato turbe.

19. Jekovac
Meu ehide narod je ubrajao i nekoga Mustafu
Nuri-efendiju, koji je ivio u XIX vijeku. Kada je sul
tan Mahmut II poeo u turskom carstvu uvoditi
reforme, narod se u Bosni pobuni protiv sultanovih
reformi. Sarajlije su prednjaile u pobuni, jer je u
Sarajevu bilo sjedite janiara. Da uzbune i druge
gradove u Bosni, sarajevski janiari sastave pismo da
ga poalju u Zvornik koji je bio za reforme, pa pozovu
uglednije ljude da potvrde saglasnost s pismom svo
jim peatima. Ali Nuri-efendija ne htjede da udari
peat na pismo, ve istuca muhur u avanu, da se niko
ne moe koristiti njegovim peatom. Zatim pobjegne
19

da se zatvori u sarajevsku tvravu. Upuivao je svijet

na dobro, pa ga zato narod nije volio. Svjetina se digne
u potjeru za njim i stigne ga na Mejdanu, na Vratniku.
Tu su htjeli da ga kamenuju, ali se nalo nekoliko ljudi
koji narodu rekoe: Vodite ga napolje, van grada, pa
radite s njim ta hoete! Ako ga ubijete ovdje meu
zidinama - sav e Vratnik da nastrada od sultanove
osvete." Tako narod povede Nuri-efendiju van zidina
grada i kod ute tabije ga zasue u kamen. Koliko je
ovjek jeao, pria se da se sve do arije ulo. Otada
je to mjesto nazvano Jekovac.
a. S. Tralji, Narodna tradicija o sarajevskom gradu, Islamski
svijet III, Sarajevo, 1934, br. 79, str. 18.
b. Erafski reis (prvak aristokracije) Mustafa Nurudin efendija
erifovi je bio doseljenik sa Krima, a sin mu je uveni Fazlipaa koji je igrao znaajnu ulogu poslije pomenute pobune
1828-1831. godine. Dogaaj koji je zapamtilo narodno predanje odigrao se 6. januara 1827. godine, a o njemu je postajala i
jedna spomen-ploa s kronogramom u stihu na turskom jeziku,
kao i jedna narodna pjesma.

20

IV
STARE GRAEVINE
I PRIE O OSNIVAIMA

20. Kozija uprija

Istono od stare sarajevske tvrave, na rijeci Mi
ljacki, nalazi se jedan starinski most koga narod nazi
va Kozjom uprijom. Prialo se da su taj most sagradi
la dva brata kozara, Sinan i Mehmed. uvajui koze
po oblinjim Jaredolima i oko gaza na Miljacki gdje
je danas most, nali su jednog dana skriveno blago u
nekoj peini. Kada su blago podijelili na jednake
dijelove, Mehmed sagradi most preko Miljacke, a brat
mu kozar Sinan podie damiju u Bistriku, koju narod
prozva Keedijinom damijom.
a. S. Kemura, Sarajevske damije, GZM XXII, str. 227; M.
Hadijahi, Kozja uprija u prolosti, Novi Behar IX, Sarajevo,
1935, br. 1-3, str. 17-18.
b. O vremenu nastanka ovog mosta nema historijskih podataka.
Novije pretpostavke sa dosta uvjerljivosti govore da je most
sagraen u drugoj polovini XVI vijeka, kada je turska central
na vlast, pod vezirom Mehrned-paom Sokoloviem, razvijala
mreu magistralnih putnih pravaca u ovom dijelu carevine.
Sigurniji historijski podaci o mostu potiu uglavnom iz XVIII i
XIX vijeka.

21

21. ejtanija
je bila uprija koja se nalazila na mjestu dananje
obanije uprije, u blizini Pozorita, a podigao je, po
prianju starih ljudi, Hasan Kaimija Sarajlija, uveni
pjesnik. Kaimija je bio dervi i od svoje je kue
napravio derviku tekiju gdje su se okupljali derviikaderije. Od svojih prihoda sagradio je drveni most.
Kako je Kaimija bio derviki starjeina, ejh, narod
njegovu upriju nazva Sejhanijom, od ega je, tokom
vremena, u narodu prozvana ejtanija (avolja) upri
ja. Postoje i podaci daje upriju u XVI vijeku podigao
vojvoda Coban-Hasan.
a. T. R. orevi, Na narodni ivot, Beograd, 1932, str. 13; D.
eli - M. Mujezinovi, Stari mostovi u BiH, Sarajevo, 1969,
str. 108.
b. Ovaj drveni most pripisuje se oban Hasan vojvodi, a kao
obnovitelj spominje se ejh Hasan Kaimija. Postojao je sve do
1888. godine, kada je zamijenjen dananjim eljeznim mostom.

22.Seherehajina uprija pod Alifakovcem

je, po narodnom predanju, sagraena po nareenju
sarajevskog eherehaje (gradonaelnika), ali narod
ne zna za njegovo ime, niti pamti kada je most
sagraen. Tako uprija u svom nazivu nosi samo blije
do narodno sjeanje na bezimenog sarajevskog
eherehaju.
b. Hadi Mehmed Vlakovac je, po historijskim izvorima, osni
va spomenutog mosta oko godine 1540. Bio je rodom iz
visokog sela Vlakova, a osniva je i jedne mahale i damije u
Sarajevu. eherehajina uprija pozvana je, znai, po
eherehaji Hadi Mehmedu, a podignuta je na mjestu ranijeg
mosta to gaje 1462. godine podigao Isa-beg Ishakovi.

22

23. umurija uprija

sagraena je, kako narod pria, u blizini sabljarske
arije. Tu su bile radionice kovaa-sabljara koji su u
svom zanatu mnogo troili drveni ugalj (umur) i gar
istresali u Miljacku. A neko opet kae da su na tom
mjestu bakali i trgovci istresali mangale, posude za
dranje ara, kada bi se zimi grijali u^ svojim
duanima. I po garu od umura prozvala se umurija
uprija. I to e biti tako, iako svijet svata pria i
izmilja.
a. S. Kemura, Sarajevske damije, GZM XXII, str. 261; Iz
starog Sarajeva, Postanak Careve, Latinske i Cumurije uprije,
Veernja pota, IX, Sarajevo, 1930, br. 2608, str. 10.
b. Prvi most na dananjem mjestu Cumurije uprije podigao je
neki Hadi Hasan prije 1565. godine, u blizini sabljarske
arije. Opravljena je vie puta, a 1886. drvena je uprija zami
jenjena dananjim eljeznim mostom.

24.Moanica
je nekada tekla jednim rukavcem preko Vratnika i
kod Carevog mosta se ulivala u Miljacku. Kod
dananje Viegradske kapije ulazio je taj krak meu
gradske zidine i tekao, natapajui bate i okreui
mlinice.
Pripovijedalo se da je davno, nekoliko desetljea
po zauzimanju Bosne, taj rukavac Moanice preko
Vratnika proveo Skender-paa. Neka ena nije nikako
htjela dopustiti da se voda prevede preko njezina
zemljita, pa ju je Skender-paa prevario tako to je
umolio da voda preko njena posjeda tee samo dan i
no. Kada su prola dvadeset etiri sata, zatrai ena
da se voda odvrati. Ali joj Skender-paa odgovori da
je ona sama pristala da voda tee dan i no, a ne samo
23

dvadesetetiri sata. Kada je ena uvidjela da se pre

varila, pomiri se sa sudbinom, jer na ovom svijetu nije
nikom sve poravno.
a. H. Kreevljakovi, Vodovodi, str. 67.
b. Skender-paa, koga spominje predanje, tri puta je bio
sandakbeg Bosanskog sandaka (1478-1505), tako da se
izgradnja kanala Moanice preko Vratnika, koji vie ne posto
ji, odnosi vjerovatno na tree razdoblje njegova namjesnikovanja (1499-1505 god.).

25. Slatke esme

bile su ugraene u zidu dvorita Kemaludinove
damije. Po predanju, one su dobile svoje ime tako to
se neki Sarajlija opkladio s nekim strancem da u
gradu, pored svih znamenitosti, postoje i esme iz
kojih istie voda slatka kao daje zaeerena, ali e mu
ih pokazati tek sutradan, im svane. Tako se i dogov
ore. Ponoi Sarajlija ponese asu meda i oku eera,
pa istrese u musluk, kako se nazivao mali rezervoar
unutar esme. Kad ujutru dovede stranca da se napije
te vode, ovaj okusi i voda je stvarno bila slatka! Tako
tu esmu pozvae Slatkim esmama.
a. H. Kreevljakovi, Vodovodi, str. 99.
b. Na esmi su bile ugraene dvije lule, pa je esma bila tzv.
ifte-esma, a tekla je do 1891. godine. Na mjestu gdje se
nalazila Kemaludinova damija, dvorite s grobljem i Slatke
esme" podignut je, godine 1940, neboder.

94

26. Djevojake esme

Kada je Gazi Husrev-beg dovravao gradnju svoje
damije, isto je to radio i Cekrki-baba Muslihudin,
graditelj i dobrotvor damije podno Kovaa. Kako je
gradnja damija ve bila pri kraju, sastadoe se njih
dvojica da se dogovore u koji dan e biti sveano
otvaranje. Odlue da zajedno pou traiti izvor vode
za vodovod do abdesthana, gdje e se narod umivati i
uzimati abdest.
Pou oni tako preko Kovaa, pa uz Plou i uz
Stroie, kad susretnu jednu lijepu djevojku koja im
ree: Ako ete i meni pred kuom napraviti esmu da
ne donosim vodu izdaleka, kazau vam gdje se nalazi
jedno jako i zdravo vrelo." Oni joj obeaju, a djevoj
ka ih uputi ka Zmajevcu, na vrelo Crnil. Njih dvojica
otuda cijevima provedoe vodu do svojih damija, a u
Stroiima podigoe esmu koju narod nazva
Djevojakom esmom.
Drukije predanje kae da su tu esmu sagradile
neke dvije sirote djevojke koje su se bavile tkanjem
beza, tankog pamunog platna, i tako se prehranjivale.
Pritedile su toliko novaca da su mogle podii esmu
u svojoj mahali, u Stroiima. Sada ti znaj, koja je
pria istinita. A poznato je da ne mogu biti dvije istine,
kao to ne mogu dva pehlivana igrati na istom
konopu!
a. H. Kreevljakovi, Vodovodi, str. 81.
b. Vodovod, koji s izvora Crnil snabdijeva vodom ovu esmu,
kao i mnoge druge javne esme u ovom dijelu grada, zadubina
je Gazi Husrev-bega, a izgraen je neto prije 1531. godine.
Najveim dijelom je voda ila ispod zemlje, kroz zemljane cije
vi. Sve do 1878. godine, ovim se vodovom snabdijevala 21
javna esma u raznim mahalama. Djevojaka esma je tekla sve
do 1895. godine, kada je izvor Crnil kaptiran za gradski
vodovod.
25

27. Prijeka esma

na Vratniku je, po prianju, takoe zadubina Gazi
Husrev-begova i to je sve to se do danas o njoj zna.
Ime je dobila po svom neobinom, poprijekom
poloaju.
a. H. Kreevljakovi, Vodovodi, str. 85.
b. Za ovu esmu nema nikakvih historijskih podataka.

28. Mihrivoda
je naziv esme i vodovoda kojim se snabdijevao
sjeverni dio starog Sarajeva. Kau da je vodu iz tog
izvora sprovela kroz cijevi neka djevojka po imenu
Mihrija. Na san joj je izaao evlija, dobri svetac, i
kazao joj gdje ima vrelo, pa da ga otkopa i napravi
esmu i vodovod. I ona slijedee jutro zapoe gradnju
i uradi sve to joj je nareeno.
a. H. Kreevljakovi, Vodovodi, str. 133.
b. Po prianju starih Sarajlija, Mihrivoda je dosta stara, a vodu
joj je davalo jedno nestalo vrelo, bjeivoda" kako narod kae,
sve do godine 1937. kada je vrelo presahlo. Po nazivu ovog
lokalnog vrela, itav kraj u sjevernom dijelu Sarajeva bio je
poznat kao Mihrivoda.

29. Hrvatin
Prialo se da je u mahali Magudi ivio neki terzija
(kroja). Jedne noi usnije on ovjeka u zelenim halji
nama koji mu ree: Ej ti, majstore, kopaj vie svoje
kue i nai e vodu. Napravi bunar, pa e biti korist i
tebi i ostalom narodu!" Kad se terzija probudio stade
razmiljati ta e i kako e. Tako mu proe dan, a on
nita nije uradio. Druge noi usnije on isti san, tako i
tree, ali mu onaj duh u zelenim haljinama tada ree:
Ako sutra ne pone kopati - propae!" Sutradan
rano nae terzija nekog majstora bunardiju, odvede
26

ga na oznaeno mjesto pa mu ree: Hou da mi ovdje

napravi jedan bunar". Na to mu bunardija odvrati:
Na ovom je mjestu teko kopati, a ako bi se i kopalo,
trebae dosta novaca!" Onda ga terzija uze za ruku i
odvede u svoj duan, pa mu ree: Sto god ovdje vidi
- moje je vlasnitvo. Ja ne alim prodati sve do igle i
makaza, samo da bunar napravim. Ako zatreba i to u
pregorjeti!" Te tako bunardija odmah pone raditi i
bunar u Hrvatinu uskoro bi dogotovljen.
a. H. Kreevljakovi, Vodovodi, str. 55-56.
b. Hrvatin je bio najjae vrelo na podruju starog Sarajeva.
Poto je vrelo bilo u dubini (u predjelu Megara), u jami slinoj
bunaru, izvor je popravljen tako to su jamu zatvorili sa vie
slojeva okruglog kamenja s otvorom u sredini, poput otvora na
mlinskom kolu, pa je voda izbijala uskim mlazom i s veim pri
tiskom. Popravak hrvatinskog vrela finansirao je, 1770, Hadi
Omer etica, sarajevski abadija i trgovac, poznati dobrotvor u
starom Sarajevu (umro 1783).

30. Feredua
Pripovijedalo se da je uvrh Logavine ulice, u
mahali oko Buzadijine damije, nekada stanovao
neki ovjek sa enom. Ponekad bi mu ena prebaci
vala to su siromani i to nema ni ferede, ogrtaa da
ogrne kada izae na ulicu. Dan po dan je prolazio, a
ovjek je kriomice skupljao paru po paru da, siro
maak, kupi eni feredu. I jednog dana, kada je sku
pio dovoljno novaca da se moe kupiti dobra fereda,
zovnu enu: Evo ti pare, pa idi i kupi feredu!" Ali
mu ena odgovori: Zna, u naoj mahali nigdje nema
esme i vodu valja donositi izdaleka, ak iz druge
mahale. Napravi ti nama kraj kue esmu, a feredu
emo kupiti kad mognemo!" I tako ovjek poslua
enu i na uglu kraj damije u Logavinoj ulici sagradi
lijepu esmu, koju narod po tome prozva Feredusom.
27

a. H. Kreevljakovi, Vodovodi, str. 94-95; M. Hadijahi,

Sarajevske damije u narodnoj predaji, Zbornik za ivot i
obiaje Junih Slavena, /2, Zagreb, 1936 (u daljem tekstu:
Sarajevske damije I), str. 230.
b. Feredua se nalazila u podzidu Buzadijine damije i ubra
jale se meu ljepe objekte ove vrste. Prilikom obnove damije
1933. godine zazidana je, a s njom i natpis o obnovi iz 1773.
Sagraena je, vjerovatno, 1624/1625. godine.
v

31. esma u novoj mahali

bila je uz damiju Buzadi Hadi Jahje. Tu je
esmu, kako se u narodu prialo, sagradio neki Hadi
Jahja kada je i damiju podigao. Voda joj je doticala iz
tri razna vrela pod Sedrenikom i po tome je bila
uvena.
a. H. Kree vlj ako vi, Vodovodi, str. 131-132.
b. O osnivau ove esme, Buzadi Hadi Jahji, zna se daje prije
1602, u tzv. Novoj mahali, podigao damiju. esma je bila
solidno graena, s neuobiajene tri lule. Popravljana je vie
puta, a 1928. prikljuena je na gradski vodovod.

32. Jusuf-pain bunar

Kako su stari ljudi priali, u Sarajevu je ivio neki
Jusuf-paa, zvani Cuprili, koji je u Sarajevo dobjegao
i pravio se subudalast. On je sebi napravio jednu sobu
u ariji Zildiluku i kraj nje iskopao bunar. Kada je
umro, na tom je mjestu sagraena medresa, a bunar,
dok nije zasut, bio je poznat kao Jusuf-pain bunar.
Voda iz tog bunara koristila se kao lijek od groznice.
Jusuf-pain grob i danas se nalazi na Alifakovcu, ali to
je druga pria.
28

a. H. Kreevljakovi, Vodovodi, str. 162.

b. Bunar je bio uz tzv. Drveniju medresu, koja se nalazila u
kraju uz obalu Parike komune. Imao je santra (ogradu) od
jednog kamena u obliku kvadra i bio je prokopan poput upljeg
valjka.

33. Isa-beg i njegove zadubine

Ostalo je zapameno da je Isa-beg Ishakovi
utemeljio Sarajevo i, kako je narod priao, naredio da
se od prihoda njegovih imanja (vakufa) podignu razne
graevine u gradu. Prvo je, kau, sagradio dvor, araj,
za sebe, pa onda damiju, danas zvanu Carevu
damiju, a uz nju banju na dnu Bistrika, koju je narod
nazvao Isa-begovom banjom.
Prialo se da su pod mihrabom, udubljenjem u
unutranjosti damije i pod papulukom, gdje se skida
obua, zakopana dva brata. Prije osvojenja Bosne na
dvije stotine godina, jedan je brat ivio na matriku
(istoku), a drugi na magribu (zapadu) turske carevine,
ali su se jednog dana, nakon dugo vremena, ponovo
sreli u jednoj umi, ba na mjestu gdje je danas Careva
damija. Stariji brat tada ree mlaem: Brate, naredi
da te kad umre zakopaju na mjestu gdje e biti damijski mihrab, a ja u narediti da mene zakopaju nie
tebe, da na meni bude papuluk." I, biva, ostvarila im
se ta elja obojici kada |e Isa-beg sagradio Carevu
damiju. Bila je, kau, sve donedavna u kamen ukle
sana oznaka koja je sjeala na grob mlaeg brata.
O Carevoj damiji pria se i ovo: Isa-beg je svo
jom vakufnamom, ispravom o zadubini, odredio
jedan vrijedan dragi kamen za sluaj velike potrebe.
Taj skupocjeni kamen ukrao je bio jednom neki ista
Careve damije, ali je kamen pronaen i zakopan u
zidu pri mihrabu. I danas se, kau, vide dva znaka gdje
je ta dragocjenost zakopana.
29

a. H. Kreevljakovi, Esnafi /, str. 56; M. Hadijahi,

Sarajevske damije I, str. 234.
b. Isa-beg Ishakovi, drugi sin Ishak-begov, bio je namjesnik u
zemlji Brankovia, a zatim drugi sandakbeg Bosanskog
sandaka (1464-1468). U proljee 1448. godine upao je u
Bosnu i nakon pustoenja definitivno zaposjeo upu Vrhbosnu
sa gradom Hodidjedom. Godine 1463. odigrao je presudnu
ulogu u razaranju bosanske kraljevine. Udario je temelj
dananjem Sarajevu, koje je dobilo ime po njegovom dvoru. U
ljeto 1464. imenovanje po drugi put sandakbegom Bosanskog
sandaka, a posljednji put se spominje 1472. godine. Dananje
zdanje Careve damije nastalo je tek u XVI vijeku, na mjestu
nekadanje starije damije, koja je sagraena svakako prije
1462. god. i koju je njen osniva Isa-beg kasnije poklonio sul
tanu Mehmedu II Osvajau, po emu se prozvala Carevom
damijom. Vie puta je obnavljana, a poslednji vei zahvat na
njoj uinjen je 1847/1848. godine.

34. Magribija damija

U zapadnom dijelu starog Sarajeva postoji jedna
damija koju narod naziva ejh Magribijinom dami
jom. Kako se prialo u ranija vremena, sa Isa-begom
je u Sarajevo doao jedan derviki ejh sa zapadnih
strana, od magriba, i na tom je mjestu podigao
damiju.
Kada je Eugen popalio Sarajevo, kae se da su nje
govi vojnici u sarajevskoj mahali Vinogradu zarobili
jednu enu i odveli je u roblje ak u Budim, pa je dali
nekome u slubu. ena je dobro sluila na zadovoljst
vo svojih gospodara, ali joj nikako nisu dali da ue u
jednu zgradu u njihovom dvoritu. Jednom, kada
nikoga od gospodara nije bilo, ona nae kljueve i
otvori tu zgradicu. Ugleda u njoj kuburu, drveni san
duk nad nekim mezarom (grobom). Padne po kuburi i
onesvijesti se, a u to se pojavi neki dedo u ahmediji
omotanoj oko kape, pa je upita koje i odakle je. ena
30

mu sve po redu ispria ta je s njom bilo, a da je rodom

iz Sarajeva. Upita je onaj starac zna li ona gdje je u
Sarajevu Magribijina damija. Ona mu ree da zna, a
on je upita: A bi li ti voljela sada tamo biti?" ena
potvrdi. Kae joj starac: Stani mi malo na nogu i
zamiri! Ona stade starcu na nogu i zamiri, a kad se
prenula - ona se nala u Sarajevu i to upravo pred
Magribijinom damijom! Priaju daje otada ena stal
no ila petkom u tu damiju, obilazila je da bi joj se
elje ispunile i molila za Magribijinu duu.
a. S. Kemura, Sarajevske damije, GZM XIII, str. 630; M.
Hadijahi, Sarajevske damije u narodnoj predaji, Zbornik za
narodni ivot i obiaje Junih Slavena XXXII, Zagreb, 1939 (u
daljem tekstu: Sarajevske damije II), str. 222.
b. Pitanje vremena kada je podignuta Sejh Magribijina damija
jo uvijek je otvoreno; nema dokaza daje narodno predanje his
torijski osnovano.

35. Nategua
ili Nategnuta damija zove se u narodu zbog toga
to se prialo daje nekakva greda za gradnju damije
bila kratka od kraja do kraja, pa su je majstori i njen
dobrotvor natezali da bude dua. S bojom pomou je
istegnu daje bila dola na mjestu, upravo koliko treba,
pa je tako ugrade u damiju, a damija dobije ime
Nategua.
a. M. Hadijahi, Sarajevske damije I, str. 233.
b. Nategua damija ili, slubeno, mesdid Mimar-zade
(Neimarevia) Davud-elebije, podignuta je godine 1528. u
istoimenoj mahali.

31

36. Bijela damija

Za Bijelu damiju na Vratniku neki su priali daje
nju sagradio Bijeli paa" koji je gradio i Bijelu tabiju
(bastion) na sarajevskoj tvravi. Ali to nije istina.
Bijelu damiju sagradio je Divan katib (dvorski pisar)
Hajdar-efendija. Za njega se pripovijedalo da je,
budui daje bio pisar, itavog ivota ostavljao odreske
od kalema, pisaljke nainjene od trstike, i toliko ih
sakupio da je mogao narediti: Kada umrem, vodu u
kojoj ete kupati moje mrtvo tijelo ugrijte na vatri od
komadia ovih kalema to sam ih itavog ivota sku
pljao!" Njegovoj je elji, kau, bilo udovoljeno.
Damiju su prozvali Bijelom damijom po tome stoje
bila tako lijepo kreom obijeljena daje nije bilo bjel
je u itavom starom Sarajevu.
a. M. Hadijahi;av. djelo, str. 232; S. Tralji, Sarajevski grad
Vratnik, str. 36.
b. Bijela damija je zadubina Husrev-begovog sekretara
(divan-katiba) Hajdar-efendije, sina Abdulahovog. Bio je sin
domaeg konvertita, a umro je u Sarajevu po povratku s
hadiluka, kuda je otputovao 1545. godine. Damija je
sagraena u periodu 1536-1545. godine.

37. ekrijina damija

Osniva Cekrkijnice damije u dnu ulice Kovai
bio je, prialo se, zanatlija koji je izraivao ekrke
(vitla). Bio je siromaan i imao je jednu kravu, pa se
tako, uz zanat, prehranjivao. Jedne noi usni on svog
oca koji mu ree da ujutro zakolje kravu, odere kou i
da krene u Dubrovnik gdje e, kae, prodati kou za
dobre pare. Neka, kazao mu je otac, trai za svaku
dlaku - dukat! Kad se ujutro ekrkija probudio 32

krava mu krepala. On je odere i krene u Dubrovnik da

prodaje kou. Upita ga jedan trgovac: Poto koa?",
a ekrkcija mu odvrati: Svaka dlaka - dukat!"
Zaprepasti se Dubrovanin, pa mu ree: Eh, da je
meni ekrk-babino blago u Sarajevu, to ga je
zakopao pod dudom u bati, ja ne bih ni tada mogao
platiti tu kou!" Kad to u ekrkcija, vrati se u
Sarajevo, te u svojoj bati pod dudom iskopa blago i
od tih novaca sagradi damiju. Bogatstvo je mudrom
ovjeku sluga, a ludom gospodar.
Drugi su priali da Cekrkija nije imao dovoljno
novaca da dovri gradnju damije, pa je ovaj posao
nastavio neki terzija. Ali, ni terziji ne bi sueno da
dogotovi gradnju, jer i njemu ponestade novaca, te je
prodao ak i svoje terzijske makaze. Napokon je
damiju dovrio neki trei dobrotvor, koji je za njeno
odravanje odredio svoje duane, to i sada stoje uz
damiju.
Kau da su se pri gradnji majstori posvadili oko
toga kako da okrenu graevinu prema Meki, jer se
prema toj strani svijeta mora sagraditi damijski
mihrab. Cekrkija im pokae pravac rukom i, vele, da
se u taj as pred majstorima ukaza Bejtulah (Caba).
I jo se pripovijedalo da sam Cekrkija nije nikada
iao na molitvu u damiju koju je sagradio, ve bi sje
dio u svom duanu kada ljudi iz arije krenu u
damiju. Upita ga jednom prilikom neki trgovac:
Zato ti, Cekrki-baba, ne ide na molitvu kad si
ovako lijepu damiju sagradio?" A on mu odvrati:
Doi mi u duan za koji dan, kad opet bude vrijeme
molitvi!" 1 jednog dana doe taj ovjek ekrkiji u
duan, a Cekrkija mu ree da mu stane na none
prste, da zamiri i da ne otvara oi dok mu on ne kae.
Ovaj tako uradi, a poslije nekog vremena ree mu
Cekrkija da otvori oi. Ovaj pogleda - kada njih obo-

jica stoje u redu za molitvu na abi, u Meki. Tu se

pomole s ostalim ljudima. Kad se molitva zavrila,
opet on ekrkiji stane^ na nogu, zamiri, a kad je
otvorio oi, vidi da je u ekrkijinu duanu, ba u vri
jeme kada su se ljudi vraali s molitve iz njegove
damije. I onda kae ekrkija tom trgovcu: Ne gov
ori nikada o onome to ne zna i ne sumnjaj u onoga
koga ne poznaje."
a. M. Hadijahi, nav. djelo, str. 229-230; Isti, Sarajevske
damije II, str. 220
b. Cekrkijina damija je danas najstarija podkupolna damija
u Bosni i Hercegovini. Podigao je Muslihudin hadi Mustafa
ekrkija, sin Ishakov, vjerovatno rodom iz Visokog, godine
1526. se nalazi usred grada, na Baariji, ostala je
poteena u katastrofalnom poaru Sarajeva 1697. godine, u
vrijeme upada Eugena Savojskog.

38. Cobanija
Prialo se u starom Sarajevo da je neki oban sjedio

uvajui ovce i trijebio se od uiju, pa kako bi koju

uhvatio, tukao bije na kamenoj ploi. Zanio se u misli,
sjedei tako sam na kamenu. Kad je ubio etrdeset i
jednu u, kamen na kome je sjedio raspukne se sam od
sebe i ukae se blago, dukati. Na blagu je bio tajni
znak, tilsum, da se blago nee nai dok se ne rtvuje
41 krv, pa ija bila. oban pokupi dukate i odlui da
na tom mjestu sagradi damiju. I tako je u DVI vijeku
od toga blaga sagraena Cobanija damija, a oban je
kasnije postao uveni Coban-Hasan vojvoda.
a. M. Hadijahi, Sarajevske damije I, str. 230-231.
b. Historija nije tano ustanovila gradnju damije oban
Hasan-vojvode. Iz temelja je obnovljena 1874/1875. godine u
obliku u kakvom je i sada.

34

39. Keedijina damija

Priao je narod da je nekada u Bistriku ivio neki
Sinan, obanin koji je po Jaredolima uvao koze sa
svojim bratom Mehmedom. Jednog dana, lutajui za
kozama, naiu na jednu peinu i u peini nau
skriveno blago, pa ga bratski podijele meu sobom.
Mehmed je od tog novca, pripovijedalo se, sagradio
Kozju upriju, a Sinan ode najprije na abu, pa kada
se vratio natrag u Sarajevo, podigne damiju koju
narod nazva Keedijinom, tj. kozarevom damijom.
a. S. Kemura, Sarajevske damije, GZM XXII, 1910, str. 227.
b. Mesdid Kekeki Sinan sagraen je prije 1515. godine. Osim
narodnog predanja, nema drugih podataka o linosti osnivaa,
ali se zna daje bio hoda. Obnovljena je i popravljena 1763.
godine.

40. ebedijska damija

U Cebedijskoj mahali na Vratniku ima jedna
damija o kojoj se prialo daje nastala ovako: jedna je
djevojka u Cebedijskoj mahali usnila jedne noi san
i u snu joj se javi neki dobri" i naredi joj da proda
svoje djevojako ruho, to gaje bila spremila za udaju,
pa da od dobivenih novaca sagradi damiju. Djevojka
tako i uini, prodade ruho i od tog novca sagradi
damiju. Grob joj se i sada, kau, nalazi u samoj
damiji.
a. M. Hadijahi, nav. djelo, str. 232.
b. ebedijska damija je slubeno poznata kao mesdid
Mokri-zade (Mokrica) hadi Sinana, koji bi mogao biti iden
tian s nalbantom hadi Sinanom, koji je godine 1540. podigao
jedan mesdid na Vratniku.

35

41. Buzadijina damija

ivio je u Sarajevu neki buzadija koji je svakog
jutra sa svjeom bozom odlazio pre Husrev-begovu
banju da prodaje i togod zaradi. Jedne noi se prene
iz sna, a kako je bila mjeseina pomisli daje ve svan
ulo, pa pode pred banju s bozom, kako je svakog dana
radio. Kad pred banjom ugleda djevojke kako kolo
igraju. On poe da im prodaje bozu, a pare koje su mu
one davale stavljao je u depove ili u prazne sudove.
U to pijevac kukurikne i one djevojke nestanu dok si
udario dlanom o dlan. Buzadija pogleda, kad u
depovima mu mjesto novaca suhe perke od bijelog
luka, komadii ugljena, tikveni trop - para nigdje. One
su djevojke bile vile koje su se nou skupljale oko
banje, u to staro vrijeme. Te tako buzadija brian i
neveseo - nema ni boze ni para! - poe kui, bacajui
usput ciminu iz depova. Doe kui, probudi enu i
sve joj po redu ispria. Ona skoi, otklopi sudove da i
ona vidi, kad - u sudovima sve uti dukati.
Buzadija se tome obraduje i zarekne se da e
sagraditi damiju, a eni da e skrojiti novu feredu.
Dovede majstore i sagradi damiju, na pozove enu da
i ona vidi njegovu graevinu. eni se damija
dopadne, ali prigovori muu to uz damiju nije sagra
dio i esmu. On joj ree da mu je ponestalo novaca, ali
ena proda onu feredu i sagradi esmu, Fereduu.
Prialo se da kada je Buzadija naao dukate i obo
gatio se, da je najprije odluio da ide na hadiluk.
Kau da je sa sobom ponio i dva smotka crvena i zele
na gajtana, kako bi izmjerio irinu i visinu Bejtulaha.
Po toj je mjeri, kau, sagradio damiju koju su neki
zvali po tome abenskom damijom.
a. M. Hadijahi, Sarajevske damije I, str. 230; Isti, Sarajevske
damije II, str. 221-222.

36

b. Buzadi Hadi Hasan, sarajevski trgovac, sagradio je ovu

damiju godine 1555/1556, kao petu po redu podkupolnu
damiju u Sarajevu.

42. Peltek Husamudinova damija

U sarajevskoj mahali Sejh Feraha ivio je neki
Peltek Husamudin, kua mu je bila u Dininom
sokaku iznad Kovaa. Jedno jutro je ustao ba u vri
jeme kada je mujezin sa damijske munare pozivao
vjernike na molitvu. Husamudin pouri da se umije i
spremi, ali dok se on uredio - svi su ve bili zavrili
molitvu u damiji. NJemu bude ao to je toliko
zakasnio, te jo istog dana nae majstore i pone gra
diti damiju u svom dvoritu. Tako se damija prozva
po njegovom imenu.
a. M. Hadijahi, Sarajevske damije II, str. 219.
b. Pelte Husamudinova, u narodu poznata i kao Dinina
damija, prvi put se spominje 1556. godine. O njenom osnivau
ne zna se mnogo, a narodni naziv dobila je po sarajevskoj
porodici Dino, koja je stanovala u blizini.

43. Ojandia damija

U staro vrijeme kada nije bilo topova i prangija,
svaki je predio Sarajeva imao po jednog ovjeka ija
je dunost bila da u vrijeme ramazana, mjeseca posta,
budi narod, da ne prespava zoru i vrijeme za ruak. Za
to su od naroda dobivali plau.
Na nekadanjem Zelenom mejdanu u Tereziji ulici,
sagradio je neki Hadi Ibrahim jednu damiju koja je
odavno sruena. On je, kau, bio sin mahalskog
ojandije, ovjeka koji je budio narod, pa je i damija
prozvana Ojandia damijom.
a. S. Kemura, Sarajevske damije, GZM XXII, str. 227.

37

b. Slubeni naziv damije bio je mesdid Ojandi-zade hadi

Ibrahima i nalazila se u Dobrovoljakoj ulici. Ne zna se tano
kada je podignuta, ali je to svakako bilo poslije 1565. godine.
Prvobitna graevina je izgorjela 1697. godine, pa je na njenom
mjestu sagraena nova.

44. Hitri Sulejmanova damija

U sarajevskom predjelu Paje, iznad Hrida, nalazi
se stara damija koju je, kako predanje kae, sagradio
neki Hitri Sulejman efendija. NJega je narod esto
spominjao u svojim molitvama.
Po jednoj prii, Sulejman efendija je uestvovao u
borbi na Gorici kada je Bosna osvajana. Tu mu je,
kau, jedan od neprijatelja odsjekao glavu. Vjerovalo
se daje Sulejman uzeo svoju glavu pod miku i uputio
se na Paje, gdje je pao. Na mjestu gdje se sruio su ga
ukopali, a nad grobom mu sazidali damiju. O nje
govoj smrti su neki priali i ovo:
poao Hitri Sulejman jednog dana u ariju i pro
lazei pokraj damije koju je ranije sagradio, ugleda
grobare kako kopaju raku za nekog umrlog. Stade, pa
ih upita: Ko je to umro? Je li iz nae mahale?" Poto
mu grobari kazae ko je umro i odakle je, on ree: To
mjesto gdje kopate ja sam sebi namijenio za grob,
znai li to da ja neu tu lei?" I im je to izgovorio padne na zemlju i umre. Grobari ga ukopaju u grob
koji je on sebi namijenio, a za onog mrtvaca iskopaju
novu raku. Kasnije mu je nad grobom postavljen
spomenik za dva niana. Na vrhu uzglavnog niana
iskopana je udubina da u nju moe stati osrednja jabu
ka. ene su obilazile grob Hitri Sulejmana i u to
udubljenje sipale vodu koju su, nakon to prenoi, uzi
mali i pile da se lake porode. A valjalo je, kau, i za
lijeenje raznih bolesti.

38

a. S. Tralji, Iz narodne tradicije sarajevskih muslimana,

Islamski svijet IV, Sarajevo 1935, br. 133, str. 6; M. Hadijahi,
Sarajevske damije II, str. 223.
b. Mesdid Hitri Sulejmana podignut je 1578. godine, a
danaanja drvena munara sagraena je 1857. godine, umjesto
kamene koja se sruila 1796. godine. Grob Hitri Sulejmana
nalazi se u groblju kraj damije. Nad grobom su dva osmokutna niana, bez turbana i natpisa, a narod ih pripisuje Hitri
Sulejmanu.

45. Pribjegija
Minaret se uvijek gradi uz samu damiju, ali je u
sarajevskoj Kadijinoj mahali bila jedna udna
damija, kojoj je minaret stajao za sebe, odmaknut od
damijske zgrade. Narod je tvrdo vjerovao da je
minaret nekada stajao kako je obiaj, uz samu
damiju, ali je jedne noi sam pobjegao na osamu.
Kada su minaret sruili i ponovo sagrdili uz damiju dogodilo se isto: preko noi minaret je sam pobjegao
od damije i osamio se. I tako su ljudi pustili, pa je
damija dobila ime Pribjegija ili Pribignuta damija.
a. M. Hadijahi, Sarajevske damije II, str. 233.
b. Pribjegija ili slubeno mesdid Kadi Bali efendije u mahali
Pirin brijeg, podignuta je vjerovatno izmeu 1578-1582.
godine, kada je njen osniva,^roeni Sarajlija, bio na poloaju
mule u Sarajevu. Bali efendija je bio jedan od istaknutih
Sarajlija onog vremena i uitelj kasnijeg velikog vezira
Mehmed-pae Sokolovia.

39

46. Husrev-beg i njegove zadubine

I sada stare Sarajlije znaju mnoga predanja o Gazi
Husrev-begu, stvarnom dobroinitelju i graditelju
Sarajeva. Od davnina se znalo da je Husrev-beg
ostavio itav svoj imetak za gradnju i izdravanje svo
jih zadubina u starom Sarajevu.
Prialo se kako je, jednom, doao Husrev-beg na
sud, da pred sudijom prepie i ostavi sve svoje imanje
u dobrotvorne svrhe. Kau daje dao sve, ak i odijelo
sa sebe, te da je ostao samo u koulji. Ipak, sud mu
pokloni odjeu i kuu da u njoj stanuje dok je iv. Tom
prilikom je za odravanje svojih zadubina ostavio i
jedan skupocjeni tespih (brojanice), koji moe - ako
zatreba - da nadoknadi sav novac od njegova imanja.
Kau da je jednom neki ovjek sanjao Husrevbega kako uiva u raju sve blagodeti onoga svijeta. I
ree mu Husrev-beg da to nije zasluio zbog svojih
zadubina na zemlji, ve zbog toga to je jednom
egrtu kupio obini bardak za vodu, kada ga je neho
tice razbio i nije se, bez bardaka, smio vratiti svom
opakom i zlom majstoru. O ovom se snu mnogo pripovedalo u starom Sarajevu.
Husrev-beg je stanovao u Curia mahali i vele da
su se sve donedavno vidjeli temelji njegovih dvora u
jednoj bati. A kadgod bi se poveo razgovor o tome da
se u Sarajevu moe dobro trgovati i lijepo zaraditi,
stari su ljudi znali rei da je to zbog toga to je na
Sarajevu Husrev-beg blagoslov! Ko god je u Sarajevo
u opancima doao, iz njega je u izmama otiao. U to
se tvrdo vjerovalo.
O smrti Husrev-begovoj se prialo da je jedne
godine bio poveo vojsku na Crnu Goru kada se bila
pobunila protiv sultana, ali je poginuo u boju s
Kucima. Njegovi ljudi mu izvade drob i zakopaju na
mjestu koje se po tome prozva Drobnjacima. A mrtvo
40

tijelo prenesu u Sarajevo i sahrane u njegovu turbetu

kraj damije koju je podigao.
47. Begova damija
Pripovijedalo se daje turski car jednog dana nare
dio Husrev-begu: Husrev-bee, sagradi dvije damije
u Sarajevu, jednu meni a jednu sebi!" U mlaega
pogovora nema, te se Husrev-beg prihvati gradnje
damija.
Prije nego to je pristupio gradnji, pozove on
jednog neimara (graditelja) i upita ga: Sta treba
najprije napraviti kada se zida damija?" Neimar se
zaudi ovakvom pitanju, pa odgovori: Pa, damiju!",
na to ga Husrev-beg dade pogubiti. Pozove drugog
neimara i upita ga to isto, a ovaj mu odgovori da
najprije treba sagraditi kuhinju gdje e radnici dobi
vati hranu. Husrev-beg njega otpusti, pa potrai treeg
neimara i postavi mu isto pitanje kao i prvoj dvojici.
Neimar se zamisli, pa poslije nekog vremena odgovori
da treba najprije izgraditi nunik, da radnici ne bi
poganih mjesto oko budue damije. Taj se odgovor
dopade Husrev-begu, te povjeri gradnju tom neimaru.
Kad je dovrio gradnju damija kako mu je sultan
naredio, javi caru u Stambol. Sultan je ve bio douo da
je jedna damija vea i ljepa od druge, pa napie nared
bu u Sarajevo: Husrev-bee, damija koji si napravio
meni - neka bude tebi, a ona koju si napravio za sebe,
neka bude moja damija". Sultan se bojao prevare, ali se
sam prevario jer nije znao daje njemu Husrev-beg nami
jenio veu i ljepu damiju. I tako se Husrev-begovom
prozva vea i kienija damija, a manja i skromnija Carevom. Ali, kau da je i Careva damija po neem
vea: u njenoj munari sagraeno je 118 stepenica, a u
Husrev-begovoj samo stotinu i petnaest.
41

48. Gradnja Begove damije

Ima vie od dvjesta godina kako je jedan ljetopisac
zapisao u svoju biljenicu narodno predanje: Pod
planinom Ozrenom ima jedna esma koje se zove
Ozrenska esma, a vie nje se nalazi majdan
(kamenolom) iz koga je Gazi Husrev-beg vadio
mramor za gradnju damije i hamama (banje). To mi
je priao jedan stari rob, a biljeim neka se zna."
Prialo se u starom Sarajevu daje s Trebevia niz
smreve oluke teklo do arije mlijeko, jer se mli
jekom, umjesto vodom, gasilo vapno za gradnju. Tako
ugaen kre mijeao se sa pijeskom i bjelancetom od
jaja da malter bude tvri. Jo se govorilo da je u vri
jeme gradnje Gazi Husrev-begove damije jedan veli
ki direk, na kome su prije visili kandilji i uljane
svjetiljke, usjeen u Kovaiima, u kraju gdje su sada
gusto sagraene kue. Velike granitne stupove to dre
trijem Bogove damije, vuklo je niz Lukavicu, iz
Sarajevskog polja, po stotinu jarmova volova. Prialo
se da su se seljaci otimali iji e volovi vui kamen, jer
je Husrev-beg dobro plaao. Nekom je ovjeku crkao
vo vukui u jarmu i beg mu za vola odmah isplati marija (dva novia). Na to seljak zakuka: Da su mi,
bogdo, crkla sva etiri vola, obogatio bih se!" Toliko
je u to vrijeme novac vrijedio.
a. M. Hadijahi, Sarajevske damije I, str. 236; A. Nametak,
Gazi Husrevbeg u narodnoj tradiciji, Spomenica Gazi
Husrevbegove 400-godinjice, Sarajevo, 1932, str. 25-26; H.
Kreevljakovi,
Gazi
Husrevbeg,
Spomenica
Gazi
Husrevbegova, str. 22; C. Truhelka, Iz prolosti Sarajeva, Nada
1,1895, str. 9. Isti, Gazi Husrefbeg, njegov ivot i njegovo doba,
GZMXX1V, (1912), str. 58.
b. Gazi Husrev-beg, sin Ferhad-bega i Selduke, keri sultana
Bajazita II, roenje u Serezu oko 1480. godine, gdje mu se otac
nalazio kao namjesnik. Godine 1521. Husrev-beg je postavljen

42

za namjesnika u Bosni, kojom je upravljao, uz tri kraa preki

da, sve do smrti 1541. godine. Zbog svojih vojnih zasluga pro
tiv Austrije i Ugarske dobio je titulu Gazi (junak). Husrev-beg
je jedan od najzaslunijih namjesnika u Bosni i smatra se
utemeljiteljem Sarajeva u kome je podigao znatan broj monu
mentalnih graevina i od kasabe razvio Sarajevo u grad s
bogatom trgovinom i raznovrsnim zanatstvom. Svoj najvei
ekonomski i kulturni uspon Sarajevo je doivjelo u periodu
1530-1570. godine, kada je dobilo sve znaajnije komunalne,
saobraajne, privredne i kulturne objekte.
Begova damija je najznaajniji arhitektonski spomenik
starog Sarajeva. Zavrena je u ljeto 1531. godine, ali je gradnja
zapoeta nekoliko godina ranije.

49. Damija Hasei-hatun

Vjerovalo se da je najstarija damija u Sarajevu
bila jedna damija koju je, kako se prialo, podigla
neka ena - trgovka. Zvala se Hasei-hatun, a damija
koju je sagradila bila je za Banjom", tj, sjeverno od
Gazi Husrev-begova hamama.
a. M. Hadijahi, Sarajevske damije II, str. 219.
b. Provera raspoloivih historijskih izvora demantovala je nar
odno predanje o starosti ove damije i pokazala da je damiju
Hasei-hatun sagradila ena Husrev-begova koja se zvala
ahdidar, ije je porijeklo tamno, a koja je bila osloboena
robinja Husrev-begove sestre. Damija je podignuta izmeu
1540-1560, a izgorjela je u poaru 1879. godine.

50. Hadijska (VekiHhareva) damija

Kraj Miljacke, pod Alifakovcem, ima jedna
damija koju je narod nazvao Hadijska damija".
Ime joj postade otuda to su Sarajlije, pri polasku na
hadiluk ili po povratku iz Meke, u toj damiji obavl
jali molitve za sretan put i zahvalnice za srean
povratak u rodni grad. Neki je zovu i Vekil-harevom
43

damijom, po nekakvom Husrev-begovu intendantu

(vekil-haru).
a. S. Kemura, Sarajevske damije, GZM XXII, str. 100; M.
Mujezinovi, Islamska epigrafika u BiH, I, str. 337.
b. Vekil-har Mustafa podigao je u Topliku kraj Miljacke ovu
damiju vjerovatno prije 1545. godine. to se tie njenog osni
vaa, historijski izvori su potvrdili navode narodnog predanja.
Obnovljena je vie puta.

51. Alipaina damija

Prialo se da je dobrotvor ove damije Hadim
(sluga) ili Gazi Ali-paa, koji je u to vrijeme bio valija, guverner bosanske pokrajine, svaki dan nakon svog
posla, pomagao narodu: nemonicima i bolesnicima
donosio bi vodu i pomagao im na svaki nain, a sve je
to inio da zaslui bolje na onom svijetu, u koji je
vrsto vjerovao.
a. M. Hadijahi, Sarajevske damije II, str. 219.
b. Dobrotvor damije, Hadim Ali-paa, bio je bosanski
sandakbeg od 7. maja 1557. godine, do decembra iste godine.
Oporukom od oktobra 1557. odredio je da se uz njegov grob, uz
donji tok potoka Koeva, podigne damija i u tu svrhu je
ostavio treinu imetka. Damija je sagraena 1560/1561.
godine i predstavlja najljepi spomenik turske arhitekture u
Sarajevu. Ali-paa je bio rodom iz sela Drozgometve kraj
Hadia, nedaleko od Sarajeva.

44

V
RATNICI I JUNACI

52. Alija erzelez

U starom Sarajevu se mnogo pjevalo i prialo o
junaku Aliji erzelezu i njegovim junatvima. Za
njega se govorilo da je u Sarajevu imao dvije kue,
jednu kod Sinanove tekije, a drugu pod Grdonjom, na
sjevernoj strani Sarajeva, gdje je ljetovao. Imao je
staru majku i neudatu sestru Ajkunu. Bili su siromani,
pa kako se od Alijine zarade nije moglo ivjeti, njih
dvije su tkale i plele i tako su se nekako prehranjivale.
Jo se pripovijedalo daje Alija imao neto imanja
i u Sarajevskom polju. Predanje veli daje Alijina ses
tra, nepravedno oklevetana, pred smrt zaklela brata, da
kada umre i kada je budu mrtvu kupali, zagriju vodu
na vatri od brestova drveta, a da joj mjesto niana nad
grobom postave dvije glavnje iz te vatre. Zakune brata
da tako uradi i ree mu: Ja ista obraza i nevina
umirem, a to e pokazati i dvije glavnje to e mi ih
postaviti na grobu: ako olistaju - znae se da sam
istinu govorila!" Kad je umrla, pokopaju je i urade
kako je u amanet ostavila. Kad, zbilja, glavnje olistae
i od njih su, nad njenim grobom, izrasli veliki bri
jestovi, pa se itav kraj gdje joj je grob bio prozvao
Velika drveta", faaj Ali-paina polja.
U vrijeme kada je Husrev-beg bio valija u
Sarajevu, kod njega je jedno vrijeme sluio i Alija
erzelez. Beg gaje drao samo za tovarenje konja i za
dotjerivanje drva iz ume.
45

Alija je, kau, tada bio elav do uiju, pa kada bi

morao ii u umu po drva, uvijek bi poranio i kasno se
uvee vraao kada nikoga nema po ulicama, da ga
ljudi, a naroito djeca ne zadirkuju i kamenjem ne tjer
aju. Jo se prialo da Alija nije nikada htio posjei sta
blo, niti je sa drveta kresao mlade granice. Bie daje
od nekoga uo da je i drvee ivo i da je grijeh posjei
mlado drvo, pa se tog nauka uvijek pridravao.
Poranio Alija jednog jutra u drva, pa krene u umu,
po prilici na Vuju luku. Lutajui po umi i traei
suvih drva, zauje u toj pustinji djeiji pla, pa poe
da vidi ta je to. Na svoje veliko udo ugleda u travi
maleno dijete, tek roeno, u koga je bilo upeklo sunce.
Zamisli se: otkuda tako maleno dijete u umi samo,
bez matere? Zaali se na dijete, pa prvi put u ivotu
odsijee jednu sirovu lisnatu granu i pobode je djetetu
vie glave, da mu makar malo hlada naini, te ode
dalje da sakuplja drva po umi. Odjednom ugleda kraj
djeteta jednu enu, svu u bijelim haljinama: kose joj
raspletene pale niz lea, a lice joj bijelo, prelijepo.
Upita ga ena: Jesi li ti nad mojim djetetom hlad
nainio?" Alija joj odgovori: Jesam, da ga sunce ne
opali." A taje ena bila vila, pa mu kae: Trai ta te
volja, ja u ti uiniti, jer si ti moje dijete sauvao."
Kae njoj Alija erzelez: Ja bih najvie volio da
postanem jak i da budem junak!" - Dobro", kae
njemu vila. Doi ovamo i podoji me malo." Alija se
primakne vili i podoji njezina mlijeka. Na to mu vila
ree: Vidi li, Alija, onaj veliki kamen? Hajde, podigni ga malo od zemlje!" A kamenje bio veliki, ne bi ga
ni dvadeset ljudi s mjesta pomaklo. Primae se Alija
kamenu i samo ga malo od zemlje odie. Kae mu
opet vila: Doi ovamo i podoji me jo malo!" Alija to
uini po drugi put, pa kada mu vila naredi da ponovo
pokua podii kamen, die ga Alija kao od ale i
46

daleko ga od sebe baci. Tako je on od vile svoju snagu

dobio.
Kae mu onda vila: Kad prvi pazarni dan doe, ti
e izai na at-mejdan gdje se konji prodaju, da trai
sebi konja. Nai e jednu gubavu doratastu kobilu i
pod njom doratasto drijebe. Kupi je poto-zato i
uvaj to drijebe dok ne bude naraslo za jahanje. Ako
ti ikad doe do velike nevolje - samo pozovi mene, ja
u ti uvijek u pomo doi!" I u taj as nestane i nje i
njezina djeteta.
Kad je dolo vrijeme prvom pazaru, uzae Alija na
at-mejdan da trai sebi konja. Naie jedna ena, goni
kruke na gubavoj kobili, a pod kobilom doratasto
drijebe. Alija se lijepo nagodi i kupi kobilu sa
drebetom, pa ih odvede u gospodarevu talu. Dan po
dan, za godinu dana naraste to drijebe koliko drugo
za tri godine. Jedne noi svrati Alija poslom u talu,
kad ima ta vidjeti: njegovo drijebe dobilo krila.
Putalo bi ih samo po noi, kada nikoga nema u tali i
kada niko ne vidi. A ni Alija nije htio pokazivati daje
dobio snagu i da je jak. Ali kada bi se god s djecom
igrao, bacao kamena s ramena ili skakako iz mjesta
uvijek bi svima kamen odbacio i skoio dalje od svih.
Dan po dan, doe i ljeto, a s ljetom i vridbe. Alija
je vrho penicu s Husrev-begovim kerkama u
Sarajevskom polju, kad doe glas da se Husrev-beg
bije sa svojom vojskom negdje u brdima protiv Vuka
Jajanina, koji vodi na Sarajevo trista Jajana. Alija
se, kad to u, kriom izvue, te u tali osedla svog krilatog dorata i pojuri svom gospodaru u pomo.
Husrev-beg se hrabro borio s Vukom Jajaninom,
ali je ve bio posustao i stao uzmicati. Odjednom
ugleda nepoznata junaka na krilatu konju kako mu juri
u pomo i zaas rastjera neprijatelje oko njega. U toj
trci rane Husrev-bega po ruci. Onaj nepoznati junak
47

izvadi zaas maramu iza pasa, te Husrev-begu poveza

miicu po kojoj su ga ozlijedili sabljom. Nije Husrevbeg stigao da ga upita ni ko je, ni odakle je, a ve se
junak dalje u borbu uputio, pa rastjera sve neprijatelje
i lijepo se negdje izgubi, kao daje u zemlju propao.
Po vremenu, vrati se Husrev-beg kui s vojskom.
Doe kui. Pita ga ena kako mu je bilo na vojni, kako
je proao. Kae njoj Husrev-beg da bi se loe svrilo i
da bi bitku izgubili da se nije pojavio jedan nepoznat
junak na krilatu konju, koji je svu vojsku Vuka
Jajanina rastjerao i sabljom isjekao. Kad su me,
kae, u tom boju u ruku ranili, taj mi je junak svojom
maramom ranu zavio, eno marame u mojim bisagama!" A ena skoi da vidi, pa u bisage, izvadi mara
mu, stade je razgledati tamo i ovamo, pa ree Husrevbegu: Ja znam, bee, ija je ovo marama! Ja sam ovu
maramu naem slugi Aliji dala. I znam da ga dva dana
nije bilo kad smo najvie posla imali, kada je vridba
bila." Husrev-beg bfe porui da mu dovedu Aliju.
Doe Alija, opet isti, kobajagi jadan i emeran, ali
Husrev-beg pred njirn na noge skoi, doeka ga i kraj
sebe na iljte posadi: Alija, ti si toliko godina u mene
sluio i zaduio si me, treba da ja tebe isplatim, nisi ti
vie za mene, da mi bude sluga. Junak si ti vei od
mene!" Te, bogme, lijepo ga isplati i oprosti se s
Alijom.
Od tada je Alija poeo po svijetu hodati i s
najveim junacima megdane dijeliti. Pria se da mu je
po tome i prezime nastalo, jer ono (erz-elez) znai
borac s buzdovanom", biva buzdovandija. Prialo
se da se, u staro vrijeme, ratovalo tako da bi carevi
izabrali kakva junaka da ih zastupa u dvoboju s
drugim carem, pa bi ti junaci na dvoboju bili umjesto
careva. Kau da su se tako nekada zemlje i gradovi
osvajali. Tako je Alija erzelez vie puta izlazio na
48

megdan umjesto turskog cara i uvijek je megdan

dobio.
Bilo je donedavno u Sarajevu ivih ljudi koji su
zapamtili jednu uplju brezu na Klokotima kod
Kiseljaka, koju je buzdovanom probio Alija erzelez
kada je ono gonio Vuka Jajanina. Doskora su se,
kau, i na kamenu, pri dnu munare na Ulomljenici
damiji, mogle vidjeti udubine za koje se vjerovalo da
su otisci prstiju Alije erzeleza.
O smrti Alijinoj pjesme su pjevane i prialo se na
c
razne naine. Jedni su kazivali da ga je na "^zovu
polju kod Mrkonjia, u ljutoj Krajini, pogubio ba Vuk
Jajanin. Kau daje on zatekao Aliju na molitvi, te mu
se prikrao i sabljom ga posjekao, jer Alija, iako je
vidio da e poginuti, nije htio da prekine molitvu.
Jedna je pjesma spomenula kako je Aliju na Romani)i
pogubio neki hajduk Sava od Posavlja, ali teko da je
tako bilo. Treba istinu govoriti, a do nje nije lako doi.
Na Gerzovu polju i sada ima jedno turbe za koje se
vjerovalo da je u njemu sahranjen Alija erzelez.
Tome turbetu dolazio je svijet izdaleka, osobito oko
Aliduna (Ilindana), pa bi slavio uspomenu na ovog
junaka. A stari su ljudi priali da se buzdovan Alije
erzeleza uvao u Sarajevu, u tekiji Sedmorice
brae", ali kada je jednom prilikom Sarajevo gorjelo,
propao je tom zgodom i Alijin buzdovan.
a. K. Hormann, Narodne pjesme Muslimana u BiH, sabrao K.
H. 1888-1889, Sarajevo 1933.
b. Poznati junak muslimanskih epskih pjesama i istaknuta
linost historijske narodne tradicije Alija erzelez je, prema
dananjem stanovnitvu nauke, historijska osoba. Bio je ratnik
i junak Bosanskog krajita. U izvjetaju o Krbavskoj bitki
(1493) anonimnog turskog ljetopisca s poetka XVI vijeka,
spominje se izvjesni Gerz-Iljas, koga komentator izvjetaja
dovodi u vezu s epskim erzelezom. U turskom popisnom
deftera iz 1485. godine, u nahiji Dobran kod Viegrada, upisan
49

je timar Gerz-Eljaza, a istaknuti junak Gerz-Eljas spominje se i

u obimnom izvjetaju turskog historiara Ibn Kemala
(1468-1534) o ratnim zbivanjima na Bosanskom kraj itu u
godinama 1479-1480.
U prvim godinama nakon osnivanja zadesila je Sarajevo
jedna vea nesrea: grad je porobljen i popaljen, i to u jednu sri
jedu mjeseca novembra 1480. godine. U akciji maarske
vojske, u Bosnu su, sve do Jajca, prodrle ete koje su vodili
hrvatski ban Ladislav od Egervara, Petar Doezi i Vuk
Grgurevi, despot srpski. Vuk je od Jajca stigao do Sarajeva i
harao ga tri dana. Ovaj dogaaj je opjevan i u narodnim pjes
mama.

53. Kraljevi Marko i brat

Ima vie od dvjesta godina kako je jedan stari
Sarajlija zabiljeio predanje o Matijau, bratu
Kraljevia Marka, o kome se prialo u starom
Sarajevu. Zapisao je da u Sarajevu nije bilo nijedne
crkve sve do vremena Gazi Husrev-bega. Jednom
Husrev-begov rob (sluga) Matija zamoli svog gospo
dara da dozvoli izgradnju crkve, makar i od pletenog
prua. Husrev-beg mu dozvoli gradnju, pa je dugo
vremena takva pravoslavna crkva postojala u
Sarajevu.
Ali, prialo se da taj sluga nije bio Matija, ve
Andrija, drugi brat Kraljevia Marka, i daje on izmolio od Husrev-bega dozvolu za gradnju crkve. A trei
su kazivali da su hriani zamolili Husrev-bega da
dozvoli gradnju bogomolje, sasvim malu graevinu,
toliku da moe stati makar na bivolju kou. Husrevbeg im tako i dozvoli. Kada je dozvolu dobio,
Kraljevi Andrija isijee bivolju kou na tanku oputu,
ta na taj nain zaokrui jednom jedinom bivoljom
koom povelik prostor na kome je sagraena dananja
Stara crkva u Sarajevu.
Govorilo se daje i Kraljevi Marko bio jednom u
Sarajevu, kada je traio svog brata Andrijaa.
50

Pokazivali su kod Bentbae, kraj Pehlivan stijene,

dvije litice izmeu kojih je prolazio stari put za
Sarajevo i na njima dvije oznake. Kada je tuda naiao
Kraljevi Marko, bilo mu je tijesno proiste se, kau,
odupro o jednu stijenu nogom, a o dragu rakom, pa ih
razmaknuo i tako proao. Sve do nedavno mogle su se
vidjeti udubine, jedna u obliku opanka, a draga u vidu
ljudske ake. To su, vele, uspomene na prolazak
Kraljevia Marka.
A govorilo se i to kako se Kraljevi Marko pobra
tio s Alijom erzelezom, kako su obojica isti san usnila, pa su krenuli po svijetu da jedan dragog trae.
Susreli su se na nekom polju, pa se pobratili i od lju
tih neprijatelja postali vjerni pobratimi. O tome su i
pjesme pjevale, sve do naih dana.
a. Mula Mustafa evki Baeskija, Ljetopis 1746-1804. (u dal
jem tekstu: Baeskija), Sarajevo, 1968, str. 399; M. ivkovi,
nav. djelo, str. 34; Vilenjak, Begova damija u Sarajevu,
Kalendar Novi Trebevi II, Sarajevo, 1893, str. 122; V. Skari,
Srpski pravoslavni narod i crkva u Sarajevu, Sarajevo, 1928;
Isti, Sarajevo i njegova okolina, Sarajevo, 1937, str. 56; L. G.
Bjelokosi, Markova stopa, Karadi I, Aleksinac 1899, str. 96;
K. Hormann, nav. djelo, str. 594-595.
b. Kraljevi Marko je bio najstariji sin i nasljednik (1371-1395)
srpskog kralja Vukaina. Neznatan i malo poznat kao vladalac
(kralj Marko), iako turski vazal, brzo je postao vrlo popularan
u predanju Junih Slovena i najomiljeniji junak narodne
pjesme.
Stara pravoslavna crkva osnovana je, po tradiciji, oko
1530. godine; meutim, Sarajlije pravoslavne vjere imali su i
ranije u Sarajevu svog svetenika. Teko je vjerovati da su
Turci, nakon konanog osvojenja Bosne, dozvolili gradnju bilo
kakve nove crkve, pa postoji miljenje daje Stara pravoslavna
crkva sagraena na mjestu znatno starije poruene hrianske
bogomolje. Uz crkvu se od 1539. godine pominje i pravoslav
na kola.

51

VI
TURBETA I KULTNI GROBOVI

54. Turbe sedmorice (Jedileri)

Za turbe Sedmorice brae (Jedileri) Sedam braa"
u Bistriku jedni su priali da je u njemu sahranjeno
sedmoro brae koji su se oduprli navali vojske Eugena
Savojskog, kada je bio provalio u Bosnu, i da su sva
sedmorica u borbi izginuli. A drugi su vjerovali i
pripovijedali daje ovo turbe sedmorice dervia koje je
nevine pogubio Gazi Mustafa Daltaban-paa, radi
krae novca iz dravne blagajne.
Onoga dana kada je kraa izvrena, zateklo se u
Sarajevu sedmorica nepoznatih dervia. Kad se kraa
ustanovila, vlast odmah uhapsi njih sedmoricu, pa
iako oni krau nisu priznavali, paa ih osudi na smrt.
Izvodili su ih na gubilite jednog po jednog i sjekli ih
redom, sve do posljednjeg. Tada ree paa tom
posljednjem derviu: Priznaj da ste vi ukrali blago i
reci mi gdje ste ga sakrili, pa u ti oprostiti ivot."
Dervi mu odgovori da su on i njegovi drugovi nevi
ni, a da su krau poinili nekakvi trgovci iz Pljevalja,
koji blago nose skriveno u vreama zobi i bjee prema
Viegradu. Dervi optui pau daje veliki grenik kad
nije vidio da aneli hvataju krv njegovih nevinih dru
gova u zlatne posude, jer oni su dobri (sveti) ljudi. To
ree i podmetnu glavu pod sablju. Kako je obeao
derviu, paa poalje potjeru za kraljivcima, pa su ih
uhvatili ba kada su prelazili Drinu, na mostu kod
Viegrada, na granici bosanske pokrajine. *
52

a. I. Varatanovi, Legenda i istorija o turbetu sedmorice" u

Sarajevu, Jugoslovenska pota III, Sarajevo, 1931, br. 78, str.
15; R. Kadi, Legende o mistinim moima sarajevskih grobo
va i turbeta, Jugoslovenski list XXIII, Sarajevo, 1940, br. 53,
str. 9; H. Dizdar, Legende i istina o Jedilerima, Osvit II,
Sarajevo, 1943, br. 82-83, str. 4.
b. Po heterodoksnom islamskom vjerovanju, Jedileri su sed
morica evlija (dobrih) koji, poput krklera i ulera, predstavljaju
nadzemaljsku vladajuu duhovnu hijerarhiju. 0 postanku ovog
turbeta nema pisanih dokumenata i sve to se o njemu zna
legendarnog je postanja. O kultnim mjestima u starom Sarajevu
vidi: Prilozi za orijentalnu filologiju 1/1981, str. 111-129.

55. Kotrino turbe

U Huremui ulici na Hridu stajalo je, u groblju,
jedno turbe koje je narod podigao nad grobom nekog
Husein-efendije. Bilo je to drevno turbe, u kome su
nad kuberom stajala dva niana, bez saruka i natpisa.
Uzglavni je nian na vrhu bio malo udubljen, pa su u
njega ene sipale pomalo vode. Nakon to bi obavile
molitvu, crple su vodu i upotrebljavale je kao lijek.
Vjerovalo se da lijei od mnogih bolesti.
Pripovijedalo se daje Kotro jednom poao na put
i daje htio, kako mu je vjera nalagala, da se po propisu
okupa. Pomisli: da nije musliman, ne bi morao ovu
dunost da izvri. Samo to je to pomislio - umre.
A ivjela je u to isto vrijeme u bekog cara ki
Kotra, koja se osjeala muslimankom, iako je to
krila. Dogodilo se da je i ona umrla u onaj isti tren,
kad i Husein-efendija. Husein-efendiju ukopaju, a
djevojku, carevu ker, zakopaju u Beu po
hrianskom obiaju, sa svim njenim nakitom i
dragocjenostima. Ali kudret deve, boje pomonice,
prenesu mrtvo tijelo Husein-efendije u Be i zamijene
ga s tijelom djevojke Kostre.
53

Jedne noi pou neki kradljivci da otkopaju taj

grob careve keri i da pokradu blago iz njezina groba,
pa poto su otvorili grob - ugledaju u grobu mrtvog
Husein-efendiju! To se razglasi, te od usta do usta
doe ta pria do Sarajeva. Qudi pou da otkopaju grob
Husein-efendije na Hridu, otvore, kad u grobu zaista
lei mrtva djevojka, onoga bekog cara ker. Stoga su
se najvie ene i okupljale oko Kotrina turbeta i
molile za zdravlje.
a. S. Kemura, Sarajevske damije, GZM XXII, str. 70-71; M.
Hadijahi, Sarajevske damije I, str. 234.
b. Turbe je postojalo na Hridu sve do 1939. godine. Historijski
podaci ne biljee Husein-efendiju Kotru, kao ni vrijeme nas
tanka turbeta.

56. Turbe u vinogradu

U damiji na Vinogradu, u sjevernom dijelu starog
Sarajeva, nalazi se jedno skromno drveno turbe koje
su ponekad obilazili sarajevski momci i molili se za
duu nepoznatog pokojnika koji je u turbetu sahran
jen. Vjerovalo se da e ih on zatititi od regrutovanja
u austrougarsku vojsku u koju su, po zakonu, morali
ii.
a. M. Mujezinovi, Islamska epigrafika u BiH, I, str. 449.
b. Turbe kraj damije Rogo-zade u Vinogradu nastalo je rela
tivno kasno, poslije godine 1600. Kao i naseljavanje itave ove
mahale, predanje njegov nastanak pripisuje doseljenicima iz
Maarske. U narodu je vladalo uvjerenje da su u turbetu i u
groblju oko njega sahranjeni neki vidoviti ljudi.

54

57. Turbe Urjan-dede

U ovom je turbetu sahranjen neki Urjan-dede, stari
dervi. On je, kako kau, sa svojim bratom doao u
Bosnu sa sultanom Mehmedom Osvajaem i u
Sarajevu umro. Vjerovalo se da on ne voli da ga iko
obilazi, ljuti se kad mu neko remeti njegov vjeni mir,
pa je narod to turbe zvao ljutim turbetom".
a. R. Kadi, nav. djelo, str. 9.
b. Turbe Urjan-dede nalazi se zapadno od damije na
Soukbunaru, u blizini starog Jevrejskog groblja. Bilo je
porueno 1878. godine, ali je obnovljeno 1910. godine, kada je
postavljen novi nian s natpisom.

58. Turbe Debar-dede

Nalazilo se nedaleko od turbeta Urjan-dede, na
nekadanjoj atoriji. Prialo se daje u turbetu sahran
jen Deber-dede, nasmijeeni dervi - nekibendija,
vojnik ehid u vojsci Osvajaevoj, brat Urjan-dede.
Vjerovalo se da u due onih koji ga obilaze uliva
radost, pa je stoga narod to turbe prozvao turbetom
radosti" na Piivodi.
a. R. Kadi, nav. djelo, str. 9.
b. Turbe je porueno prije Drugog svjetskog rata. O njemu
nema historijskih podataka.

59. Turbe na Alifakovcu

U velikom muslimanskom groblju na Alifakovcu,
meu starim nadgrobnim spomenicima, istiu se dva
jednaka turbeta, podignuta na etiri stupa. Po predanju, u njima su sahranjeni Jusuf-paa Cuprili, doljak
koji se bio sklonio i krio u Sarajevu, sin nekog kadije
55

Jahje. Bio je obiaj a se u groblju na Alifakovcu

sahranjuju stranci i musafiri, gosti koji su umrli u
Sarajevu.
a. M. Mujezinovi, Stari Alifakovac u Sarajevu, Nae starine
VIII, Sarajevo, 1962, str. 131-132.
b. Turbeta u Alifakovcu podignuta su u XVIII vijeku, jedno nad
spomenutim sinom doseljenika iz Turske (Jahja efendije), umr
log 1779/1780. godine; a pod drugim turbetom, u grobu
oznaenom manjim uzglavnim nianom, sahranjen je Jusufpaa koji je, kako se prialo, bio zapovjednik tvrave Tebriz i
bio osuen na smrt, ali je pobjegao i u Sarajevu ivio krijui se.
Turbe nad njegovim grobom podigao je spomenuti kadija Jahja
istovremeno kada i svom sinu. Vidi i komentar za br. 62.

60. Grob brae Celja

Na uglu starih ulica Magode i Megare nalazila se
jedna mala damija, zvana Jakub-pain mesdid. Uz
damiju je bilo groblje, a tu i grobovi brae Celja. Po
predanju, oni su ivjeli u eljigoviima, na jugois
tonoj strani Sarajeva, u predjelu koji je po njima i
dobio naziv. Prialo se da je bilo sedmoro brae Celja
i da su u eljigoviima imali vlastitu tekiju, jer su bili
dervii koji su se jedino bavili bogosluenjem.
Najstariji im se brat zvao Sulejman-dede i bio im
je derviki ejh. Za njega se govorilo da je jednom pri
likom, pred svoju smrt, napisao pismo sultanu u
Carigrad, u kome je predskazao budue dogaaje: da
e se Rus" i Nijemac" sporazumijeti i da e od toga
turska carevina veliku tetu da pretrpi.
I uzglavni niani nad grobom brae Celja bili su,
kau, na vrhu malo izdubljeni i kada se u ove udubine
nalije kinica, dolazile bi ene, i molei se, ciple
kaikama ovu vodu, pa pile ili nosile kui za lijeka"
od raznih bolesti. A ako je bila dugotrajna sua, ene
bi same donosile vodu, sipale u te udubine i molile za
kiu.
56

a. S. Kemura, nav. djelo, str. 210; A. Nametak, Islamski kulturni

spomenici turskog perioda, Sarajevo, 1939, str. 26; M.
Mujezinovi, Islamska epigrafika I, str.90.
b. Damija i groblje sa grobovima brae Celja vie ne postoje.
Sauvan je samo jedan nian na kome nema natpisa, pa se nita
ne moe znati o ovoj brai. Najpoznatiji je Ismail-elebi-dede,
zvani Celjo, koji je sa braom pokopan kraj damije Jakub-pae
zvanog Mago.

61. Grob siteNefe

U groblju iza Bakija nalazio se jedan zaravnjen i
zaputen grob, u kome je, po prianju sahranjena
sita" Nefa (Nefisa). Taj su grob obilazile one Sarajlije
koje su eljele da im se gladne oi" i pohlepa zado
volje onim to im je sudbina dodijelila. Pravo su stari
ljudi govorili da nije jadan onaj ko malo ima, ve onaj
koji trai vie.
a. R. Kadi, nav. djelo, str. 9.
b. Nefisa-kaduna, poznata kao Vaizkinja bula, koja je smatrana
evlijom, pokopana je u tzv. Velikom groblju.

62. Dedin grob u trnju

nalazio se takoe na Bakijama. Vjerovalo se da
ak ako neko i uredi grob i oisti ga od trnja, sutradan
e ponovo osvanuti zarastao kako bi se dedi koji je u
njemu pokopan obezbijedio mir. Niko ne zna ko je taj
ovjek koji je u grobu sahranjen, a obilazio gaje narod
u vrijeme dugotrajne sue i molio za kiu. Neka svjet
lost, kau, obasjava njegov grob!
a. R. Kadi, nav. djelo, str. 9.
b. O ovom kultnom grobu nema nikakvih dragih podataka.

57

63. Merdan Kaduna

Bio je u Sarajevu neki Mel ejh i sestra mu Hava
kaduna koja je imala kerku, Merdan kadunu.
Merdan kaduna je bila udata za nekog velikog pijan
icu, koji bi je vazda tukao. Ali, prialo se, da je
Merdan kaduna sve strpljivo podnosila, ak je, kau,
i tap kojim ju je tukao mu omotala pamukom i
mekom krpom, da ne bi ruku nauljao dok je tue.
Tako je Merdan kaduna postala evlija (dobra). Jer,
prialo se, ena moe postati evlija za etrdeset dana,
a mukarac ne moe ni za etrdeset godina.
Za vrijeme gradnje zidina oko starog grada na
Vratniku dogodio se ovakav sluaj: kada se narod sku
pio i kada je doneseno kamenje za podizanje zida,
gradnja je u poetku dobro krenula; ljudi su kamen
dodavali jedan drugom iz ruke u ruku, a majstori su
umjesto krea mijeali so i jaja da zid bude tvri. Ali,
na Ravnim Bakijama, zid se najednom mjestu nikako
nije mogao odrati. Ono to bi se preko dana sazidalo,
to bi se po noi samo sruilo. Glavni zidar pozove
onde jednog starog hodu za koga se govorilo da je
vidovit i upita ga zato se zid na tom mjestu nikako ne
moe odrati. Kae mu hoda: Sigurno je na tom
mjestu ukopana kakva evlija! Kad se to mjesto ogradi,
pa ga zidom zaobiete, zid se vie nee ruiti." Zidari
tako urade i bez muke dovre zidanje grada. Kau da
je na tom mjestu bio grob Merdan kadune.
a. S. Tralji, Iz narodne tradicije muslimana, Islamski svijet IV,
Sarajevo, 1935, br. 133, str. 6.
b. Sarajka Merdan kaduna je historijska linost i umrla je u
Sarajevu 1695/1696. godine, kako je pisalo na njenom nad
grobnom spomeniku. Varijanta ovog predanja sadrana je i u
narodnom prianju o jednom ashabu, drugu i sljedbeniku
Muhamedovu, koji je esto dolazio kui ljut, a ena bi mu,
odmah kraj vrata, ostavljala tap, da mu je pri ruci.
58

64. Karain grob

U groblju nad Kovaima nalazio se grob u kome
je, po predanju, bio pokopan neki Karaa. Bio je,
kau, udotvorac, pa se u danima pred austrougarsku
okupaciju Bosne i Hercegovine 1878. godine, prialo
po Sarajevu da e Bosnu od vaba" odbraniti Karaa.
Kad bude najea bitka on e ustati iz svog groba, a
kada vabe" dou do Alipaine damije, iz svakog
prsta njegovih raku zapucae po deset topova i tako e
satrti neprijatelja.
a. V. Skari, Sarajevo i njegova okolina, str. 280.
b. Karaa je legendarna linost starog Sarajeva, iji je grob
donedavno stajao u najstarijem dijelu groblja nad ulicom
Kovai. Legenda o Karai pria daje u Sarajevo doao sa sul
tanom Osvajaem; historijskih izvora o njemu nema.

65. Grob utog hafiza

Za utog ili Sari hafiza narod je vjerovao da je
evlija. Grob mu se i sada nalazi u groblju na
Kovaima, a vjerovalo se da e onoga ko pokraj groba
proe, a ne proui molitvu za hafizovu duu, boljeti
noge. Ako se to desi, valjalo je uzeti malo zemlje s
hafizova groba, ponijeti kui i moliti se nad tom
zemljom, pa e bolest proi. Ako zemlju sutradan ne
vrati na grob odakle je uzeo, vjerovalo se da taj ovjek
nee imati mira sve dok zemlju ne vrati.
Bilo je mnogo pria o utom hafizu, ali je
zapamena tek poneka. Tako se pripovijedalo kako su
se neke aljivdije dogovorili da malo ismiju utog
hafiza. Polegnu jednog svog dra^a u tabut, mrtvaki
sanduk bez poklopca, pa pozovu utog hafiza da nad
njim proui denazu, molitvu za mrtve. Hafiz doe i
upita ga: Hoemo li klanjati denazu ivom ili
59

mrtvom ovjeku?" Oni se, ko bajagi, zaude i odgov

ore: Ko je jo klanjao denazu ivom ovjeku?
Mrtvom ti klanjaj!" - Tako i jeste", saglasi se hafiz.
Poto su klanjali denazu i ispratili utog hafiza,
otkriju tabut, kad u tabutu nau svog druga mrtva.
Pripovijedalo se i to daje nekoj eni, kad se selila
iz jedne kue u drugu, nestalo nekih stvari, nekojoj ih
bio ukrao. Ona ode na hafizov grob i uzme malo zeml
je s njegova mezara, te donese kui. Oko ponoi ukae
joj se u sobi gdje je spavala ovjek potpuno ut, bijele
brade, u zelenu dubetu, pa joj ree: Sto mi ne da
mira? Stvari koje trai ukrali su ti kolari to su ti prtljag preseljavali!" I tako je i bilo. A bio se toj eni javio
uti hafiz za koga se, za ivota njegova, vjerovalo da
je vidovit, pa su mu se ljudi obraali raznim molbama.
Neki je eljo zbog svojih pogreaka bio protjeran
iz Sarajeva. ivio je u progonstvu i skoro se bio
navikao na tuinu. Kad, jednog dana ugleda on na
ulici utog hafiza kako mu ide u susret. eljo se
zaudi, pa ga upita: Kada si ti, hafize, doao? Jesu li
to i tebe protjerali iz Sarajeva?" Na to mu hafiz odgov
ori: Ja sam, eljo, doao po tebe, da te vodim kui u
Sarajevo. Stani mi malo na nogu i zatvori oi!" eljo
mu stane na nogu i zamiri, a kad mu hafiz ree da
otvori oi, on vidje da vie nije u tuem svijetu, nego
na sred Kovaa u Sarajevu. Hafiz ode svojim poslom,
a eljo lijepo svojoj kui u eljigovie.
a. S. Tralji, nav. djelo, str. 6.
b. uti hafiz je historijska linost. Zvao se Hasan-efendija, a po
utoj boji lica nazvan je utim hafizom. Za ivota se u Sarajevu
bavio lijeenjem, pa su ga sugraani smatrali vidovitim. Prema
jednom opisu, bio je udak, neenja i prijatelj dervia. Umro je
godine 1778/1779. i sahranjen je u groblju Nadkovai, gdje mu
se i sada nalazi nadgrobni spomenik s natpisom.

60

66. Kajgusuzov grob

Na Pirinu brijegu, u kraju koji se zvao medrese,
bila su dva groba, Kajgusuza i njegova druga. To su
bili grobovi dvojice beara, koji su jo za ivota gov
orili da e, poslije njihove smrti, narod izmeu njih
prolaziti. I stvarno, put koji su ljudi kasnije izgradili,
prolazio je izmeu njihovih grobova. Vjerovalo se da
e se kasnom prolazniku, koji tuda prolazi u gluho
doba noi, svata prikazati i straiti ga.
a. R. Kadi, nav. djelo, str. 9.
b. Kajgusuz je, po islamskim vjerovanjima, boji ovjek pone
sen mistikom, bezbrian religiozni boem ravnoduan prema
ovom svijetu. Naziv je turskog porijekla, nastao od rijei kajgu
(strepnja, briga) i sufiksa -suz (bez).

67. Grob Ali Ufake

Kako se prialo i vjerovalo u starom Sarajevu, u
groblju u Alifakovcu sahranjen je i neki Ali Ufaka, po
kome je itav ovaj kraj starog dijela grada dobio ime.
Kazivali su daje bio malog rasta, pa su ga i zvali mali
Alija" ili Ali Ufaka.
a. M. Mujezinovi, Stari Alifakovac, str. 131.
b. Navodno, njegov nadgrobni spomenik bez natpisa i sada pos
toji u groblju na Alifakovcu. Nad sarkofagom su dva manja
niana postavljena dosta blizu jedan drugoga, ime se moda
eljelo ukazati na to daje pokojnik bio malog rasta. Historijskih
podataka o Ali Ufaki nema.

61

68. Djeiji grob u Staroj crkvi

ivio je u Sarajevu neki udovac, kome je iza ene
ostalo nejako muko dijete. Kako je poslom mnogo
putovao i od toga ivio, odlui da se ponovo oeni da
mu ima ko da pripazi sina i da ga njeguje dok je on
odsutan.
Tako i uini. Jednom, kada je bio na putu, maeha
- zla i ljubomorna, naljuti se neto na siroto dijete, a
kako ga je i inae tukla i zlostavljala, u ljutnji dohvati
siroe i baci ga niz stepenice. Dijete ostane na mjestu
mrtvo.
Kada su nekom prilikom otvarali djeiji grob, ljudi
ustanove da djeije tijelo nije istrulo, daje cjelokup",
te narod poe vjerovati da se to nevino ubijeno dijete
- posvetilo! I onda ga prenesu u Staru srpsku crkvu
gdje se i sada nalazi.
a. L. Pavlovi, Kultovi lica kod Srba
Smederevo, 1965, str. 211.

i Makedonaca,

b. Istraivai starog Sarajeva i njegove prolosti nisu zabiljeili

ovo poznato lokalno predanje, niti su ga pokuali rasvijetliti.
Biljeka L. Pavlovia, pisana prije otvaranja kovega, ima
dosta netanosti. Pretpostavlja se da predanje nee biti starije
od XVIII vijeka. Godine 1981. otvorenje koveg, u kome su
zateeni dobro ouvani ostaci nepoznatog djeteta, bez ikakvih
drugih elemenata za hronoloko odreivanje.
Grob je u Sarajevu i irokoj okolini poznat kao kultno
mjesto koje su posjeivale pravoslavne i druge ene, posebno
nefotkinje, i prilikom tzv. enskih praznika provlaile se ispod
kovega i ostavljale zavjetne darove u naturi i novcu.

62

VII
DOBROTVORI,
POZNATE LINOSTI
I ZANESENJACI

69. Abdi elebija

U vrijeme kada je Evlija Celebi boravio u
Sarajevu, ivio je u gradu neki Abdi elebija, boji
ugodnik. Bio je to, u te dane, iznemogao starac, koji je
uvijek iao opijen i zanesen ljubavlju prema Bogu, i
kao van sebe. Poznavao je tajne znakove i riznice
tajanstvenih znanja, kako je zapisao Evlija Celebi, a
njegova su se proroanstva hiljadu puta obistinila.
Jednog dana doao je tako Abdi elebija u ariju
i bazar i hodao zapomaui i viui:
Bre dii, bre trpaj u harae, bre stani, bre udri,
gasi, ne stoj, bre ode Sarajevo, jao pustinja, obnova,
sabahski vjetar, dri, stoj!"
I za udo boje, te noi pojavi se u kazandijskoj
ariji poar i izgorje nekoliko hiljada duana i kua.
Nekoliko dana kasnije narod je rastrgao subau gospo
dara Melek Ahmed-pae stoga to se naao u neza
konitom poslu. Na to je paa sve one koji su sudjelo
vali u ovom ubistvu povjeao, isjekao i pobio.
Sutradan je Abdi elebija etao govorei:
Eto, dobro bi, a neki postadoe dobri ehidi."
Bilo je jo mnogo zgoda o njemu, ali se ne mogu
sve spominjati.
63

70. Deli Nisa-kaduna

Evlija je takoe zabiljeio da je u vrijeme njegova
boravka u Sarajevu slovila kao vidovita i neka DeliNisa-kaduna. Ona je, zapisao je Evlija, bila nadahnuta
otkrovenjem i zanesena, ali dobra i povuena ena.
etala bi kao daje gluha i nijema.
a. Evlija elebija, Putopis, str. 130, 131.
b. O Abdi elebiji i Deli Nisi nema podrobnijih historijskih
podataka, a ivjeli su, sudei prema Evlijinom boravku u
Sarajevu 1660, vjerovatno u XVII vijeku.
Poari su bili velika nesrea starog Sarajeva. Od njih je
vie puta stradala arija, a u poaru 1697. godine izgorio je
gotovo itav grad. Izmeu 1460. i 1879. godine vei poari u
Sarajevu zabiljeeni vie od dvadeset puta.

71. Hadi Abdija

Na Trebeviu, na mjestu koje se od starina zove
Kneginjac, ima jedno vrelo, zvano Hadi Abdijino.
Neki Hadi Abdija izgradio je, a neki su govorili daje
samo obnovio, vodovod u tom dijelu grada, pa se i
vrelo po njemu prozvalo.
Za Hadi Abdiju se prialo daje bio veliki tedia,
i on i njegova prva ena iza koje je ostao udovac, pa je
tako i mogao uteenim novcima da gradi i opravlja
vodovode i ini dobra djela. Kada se ponovo oenio,
donese mu jednog dana ta druga ena pitu, da rua
negdje na Hambinoj carini, gdje je nadzirao radnike
koji su gradili vodovod. Jedui, opazi Hadi Abdija da
je pita toliko masna da se gotovo raspada, pa uzdahnu
i ree: Vie Hadi Abdija nee graditi haj rata i initi
dobra djela." Upita ga ena: Kako to misli, moj
hadija?" A on joj odvrati daje njemu i prva ena isto
tako donosila pitu da rua, ali je u piti bilo tako malo
masla, da se mogla na tapu nositi.
64

a. N. Kreevljakovi, Vodovodi, str. 123.

b. Hadi Abdija Arakijadija, graditelj vodovoda na padinama
Trebevia, po kome se zove vrelo i ulica, odnosno mahala
Hadiabdinica, sin je Alijin i stanovao je u mahali Hadi
Mustafe Muslihudina pod Trebeviem. U zakladnici iz 1704.
godine odredio je da se izvri popravak vodovoda od izvora do
ulice Mjedenice. U svojoj mahali je obnovio damiju koja je
izgorjela 1697. godine, a popravljao je i druge esme u tom
dijelu grada. Hadi Abdija je umro 1719/1720. godine.

72. Braa Morii

Narodno predanje pamti da je za turske uprave u
Sarajevu ivjela imuna porodica Moria, od kojih su
najpoznatiji braa Mehmed i Ibrahim Mori.
Porodina tradicija zna za oca ove dvojice Moria,
Mustafagu i majku im Aminu.
Prialo se daje Amina imala brata koji je bio paa
i koji je jednog dana posjetio sestru u staroj Moria
kui, u Vekil harevoj mahali. Tom prigodom je, kai,
otpasavi sablju, natakao gajtan od sablje o vrat
malom Mehmedu i Ibrahimu, a najmlaem sestriu
Aliji udario amar. Kada gaje sestra Amina upitala ta
to radi, vele da joj je rekao da uti, a da e joj on sam
donijeti vode s vrela Toplika, stoje i uinilo. Nekoje,
kasnije, Amini to protumaio kao predskazanje da e
joj oba starija sina biti udavljena gajtanom, Alija da e
mlad umrijeti, a ona e piti vodu da odagna muku sa
srca.
Braa Morii su bili sarajevski trgovci i voe
pobuna protiv turske vlasti. Bili su u zavadi sa porod
icom Halibaia i prialo se da su se njihove pristae
borile i tukle po Sarajevu kao dvije neprijateljske
vojske. Kau da su se, sve do poetka XX vijeka, na
vratima Halilbaia kue vidjele rupe od puanih
taneta, jo iz vremena kada su ih, nekom prilikom,
Morii bili opsjedali.
65

Ali, kako se kae, kada se strijela odapne, natrag se

ne vraa, pa su i Morii dodijali vlastima.
Pripovijedalo se da su pohvatani na prevaru, za vri
jeme popodnevne molitve u Bakribabinoj damiji na
At-mejdanu, koja je stajala prema umuriji upriji.
Vezane lancima provela ih je straa kroz ariju da ih
zatvore i smaknu u sarajevskoj tvravi. Narod veli,
gdje ima uzbrdo, ima i nizbrdo; ta ih je sudbina zade
sila jer nisu bili posluni veziru, bunili su narod i radili
ta su htjeli, ak su se bili nametnuli za poglavice Sa
rajlija.
Prialo se i to da su Morii bili velike prznice i
pijanci, silnici i zulumari: sjeli bi na sred eherehajine uprije jedan prema drugom i pruili svoje
dugake ibuke da im se lule dodiruju. Tako bi sjedili,
razgovarali i puili, a niko nije smio prei preko upri
je. ak se prialo da su oteli nekakav bostanluk
(povrtnjak) i poklonili ga slubenicima svoje
mahalske damije.
Pamtilo se i vjerovalo da se zemlja zatresla u asu
kada su njih dvojica zadavljeni, jer, vele, Bog ne trpi
nikakva nasilja i ne odobrava ga, makar bilo i oprav
dano.
Po usmenom predanju, koje su dugo pripovijedalo
po Sarajevu, njihova majka Amina preivjela je njiho
vo pogubljenje, iako pjesme drukije kau, i jo je
dugo ivjela nakon njihove smrti. Kau da se Morika,
kada je saznala da su joj sinovi zadavljeni, zatvorila u
sobu iz koje sedam dana nije izlazila, niti je koga sebi
putala, a nije ni jela ni pila. Htjela je da umre od
gladi. Ali, kad je osvanuo osmi dan, izala je iz sobe i
rekla snahama: Pritee glad jad!"
Sjeanje na brau Morie i njihovo vrijeme dugo
je nakon njihove smrti ivjelo meu Sarajlijama kao
doba Moria" ili kao vrijeme u kome su se Morii
66

bunili". Predanje kae da je i Paino brdo, na sjever

noj periferiji starog Sarajeva, dobilo naziv po nadimku
Mehmeda-Pae Moria, a narod i danas zna da su im
grobovi u dvoritu, damije Vekil harc pod
Alifakovcem.
U dvorini zid uzidana je ploa sa natpisima:
Poznatoj i omiljenoj brai Moriima,
Hadi-Mehmedu i Ibrahim-agi,
Nenadano je puknuo vjetar smrtni,
I obojicu ih zaas unitio.
Ostavie majku u velikoj tuzi i alosti,
A Gospodar (Bog) neka ih primi svojoj milosti.
Sa jednim uzdahom napisan im je ovaj kronogram:
Neka im je vjeni spomen kao muenicima
(ehidima).
Godina 1170. (1757)
a. I. Maranovi, Narodne pjesme po Herceg-Bosni, Zadar 1906,
str. 14-15; S. Kemura, Sarajevske damije, GZM, XXII, str.
103-104; Baeskija, Ljetopis, str. 31-35; H. Kreevljakovi,
Morii - prilog povijesti Sarajeva, Novi Behar DII,
1938-1939, br. 1^1, str. 3-29; H. Krnjevi, Usmene balade
Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973, str. 255, 353, 495; M.
Mujezinovi, Islamska epigrafika I, str. 340-341.
b. Sjeanje na brau Morie i njihovu pogibiju ivi u Sarajevu
sve do danas. ini se da je tome, na prvom mjestu, zasluna
usmena balada (zabiljeena u vie varijanata), u kojoj se govori
o nastojanjima njihove majke da ih oslobodi i spase, te o njenoj
smrti nad mrtvim sinovima.
Uoljiv je izraziti nesklad izmeu lirske, tragikom proete
balade, i usmenih proznih predanja o brai Moriima. Dok ih
stihovi popularne narodne pjesme slikaju kao nepravedno
osuene voe domaeg otpora tuinskoj vlasti i zatitnike sirot
inje, fragmanti zabiljeene prozne tradicije i ouveni memorati
prikazuju ih kao neobuzdane nasilnike i zulumare.
Braa Morii bili su lanovi stare sarajevske aginske
67

porodice i pripadali su janiarima-serdengedijama (ju

rinicima). Nakon desetgodinjih buna i nemira u Bosni, poseb
no u Sarajevu, pogubljeni su marta 1757. godine, sa jo dvade
set drugova. Spomen-ploa u stihovima, koja biljei njihovu
nasilnu smrt, uva se u dvoritu damije Vekil har, u blizini
kue u kojoj su ivjeli.

73. Dobro je ponekad biti niko i nita

ivio je tada u Sarajevu, negdje u nekoj maloj
kuari pod Trebeviem, neki siromani hamal. Nigdje
nita nije imao osim ene i jedva je sastavljeno kraj sa
krajem.
Jedne noi, dok je spavao sa enom, probudi ga
pucanje topova sa tabije. Probudi se i ena, pa ga,
uplaena upita: Staje ono? Sto to puca u ovo doba?"
- Zna, eno, odvrati hamal, u Sarajevu je ovih dana
buna bila. Digli se age, begovi i draga gospoda protiv
cara, ali ih pohvatae, bacie u tamnicu i osudie na
smrt. Jue je iz Stambola doao carev kapidi-baa i
donio za svakog osuenika po svilen gajtan kojim e
ih udaviti. Ono ih sada delati rastavljaju s duom, a
top sa tvrave za svakog od njih opali, puca im pred
duu." Upita ga ena: A koji su to, kukala im
majka?" Hamal joj odgovori: Sve sami prvaci i
gospoda sarajevska: Morii, hadi Pao i brat mu
Ibrahim, Hajdar-paa i drugi."
Zamisli se ena u uuti, pa pokrivajui jorganom i
mua i sebe, ree: Bogu hvala, neka si ti meni niko i
nita."
a. Ova kratka pria bila je poznata meu starim Sarajlijama i
esto je pratila kazivanja o pogibiji brae Moria i ostalih bun
tovnika; upor. H. Tahmii, Poezija Sarajeva, Sarajevo, 1968,
str. 87.
b. Kazivanje slika dogaaje iz burne 1757/58. godine i
odraava linu nesigurnost i iskustva Sarajlija u otporu osmanlijskih vlasti.
68

74. Mio belukija

U jednoj mahali na Ploi, povie Kovaa, ivio je
neki Mehmed, sin Jusufov, zvani Miija, ili Mio,
belukija koji se bavio izradom enske odjee, jeleka,
fermena i drugog. Bio je poznat mujezin Kebkebirove
damije, koji je svakog dana, u zoru, sa munare
okuisao i svojim glasom budio grad. Po tome je postao
uven u starom Sarajevu, a to vidimo i po tome to se
damija Kebkebir hadi Ahmetova, u kojoj je Mio
sve do starosti bio mujezin, prozvala po njegovom
nadimku - Miina damija i mahala. Eto, zadubina
je i dobar glas to ga nakon smrti ostavljamo za
sobom.
a. Baeskija, nav. delo, str. 338; M. Mujezinovi, Islamski epigrafika I, str. 273-274.
b. Mehmed zvani Miija ivio je u XVIII vijeku, a umro je u
Sarajevu 1786/87. godine. Za jedan grob u velikom groblju nad
Kovaima, upravo prema Miijinoj damiji, nad kojim su dva
manja niana od zelene sedre bez natpisa, predanje kae daje
grob ovog glasovitog sarajevskog mujezina.

75. Moe Danon

je zapamen u tradiciji bosansko-hercegovakih
Jevreja-Sefarda zbog svoje pobonosti, pravinosti i
po neobinom, - prema narodnom predanju udesnom
- spasenju taoca, Jevreja koje je Rudi-paa u
Sarajevu bio zatvorio i ve osudio na smrt. Moe
Danon je sahranjen kraj Stoca, gdje mu je sarajevska
jevrejska zajednica podigla spomenik. Narod je svake
godine, oktobra mjeseca (4. marhevana po jevrejskom kalendaru) hodoastio na njegov grob i slavio
uspomenu na rabina Mou Danona i njegove zasluge.
69

a. M. Levy, Die Sephardim in Bosnien, Sarajevo 1911, str.

81.; I. Rizvanbegovi, Stari jevrejski nadgrobni spomenici ka
Krajini kraj Stoca, Nae starine III, Sarajevo, 1956, str.
265-267.
b. Povod za nastanak ove jevrejske tradicije je historijski
dogaaj: poetkom XIX vijeka je neki Moe Havijo, lan sara
jevske jevrejske optine, u Travniku preao na islam, dobio ime
Ahmed i uvukao se meu dervie. Neko se vrijeme bavio pror
icanjem i lijeenjem raznih bolesti, ali je iznenada nestao.
Bosanski valija Rudi-paa optui za njegov nestanak sara
jevske Jevreje, a prava mu je namjera bila da ih ucijeni i tako
doe do novaca. Stoga je zatvorio sarajevskog nadrabina Mou
Denona i deset njegovih saradnika. Kako se bio pronio glas da
su ve osueni na smrt, ugledni Sarajlija Ali Asaka pobuni ion
ako nezadovoljne sarajevske prvake koji nisu trpjeli Rudipau, pa provale u zatvor, oslobode taoce, a paa pobjegne iz
Sarajeva natrag u Travnik.
Novac sakupljen za otkup Moe Danon je odredio za
dovrenje jevrejskog hrama u Sarajevu (izgraen 1822). Pred
smrt se uputio u Jerusalim, ali je na putu umro, 1815. godine.

76. Hadi Dervi Hala

Jednog zimskog dana, u svom duanu u Halaima
na Baariji, hadi Dervi, hala, otpoeo je svoj
svakidanji posao, pucanje pamuka i vune i nalaganje
vunom jorgana, pamuklija i zimskih anterija.
Odjednom, doe mu na duan jedan ovjek i zatrai
gro milostinje. Iako preko volje, hadija mu dade
gro bez rijei, a neznanac zahvali i ode svojim putem.
Kau da je od tog susreta s prosjakom hadi Dervi
poeo da se bogati. Po vremenu je napustio zanat,
poeo trgovati i ulagati novac u nekretnine. Svojim
novcima platio je opravku Buzadijine damije, o
emu se ovako pripovijedalo:
Jedne veeri je sarajevski mualim, djeiji
vjerouitelj Mehmed Rami, naiao pokraj
Buzadijine damije i zauo prepirku bogatijih
graana oko doprinosa koji je trebalo dati za opravku
70

damije. Te iste noi usnije Rami san kako se pred

Buzadijinom damijom dodjeljuje mjesto u raju i
kako ga je zasluio upravo hadija Dervi Hala.
Ujutro se Rami uputi hadi Derviu i ispria mu ta
je sanjao, a ovaj odmah odlui da on sam, bez ikog
drugog, pokloni novac potreban za opravku damije. I
tako je, prialo se, damija opravljena.
a. H. Kraevljakovi, Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878.
godine, Sarajevo, 1937, str. 93.
b. Hadi Dervi Kala je historijska linost. Poeo je kao
skromni sarajevski zanatlija, koji se, sredinom prolog vijeka,
obogatio trgujui i kupujui kue i zemljite. Umro je godine
1876. i sahranjen je u groblju uz Buzadijinu damiju.

77. Kad je neko baksuz

Prialo se da je u Mustaj-bega Babica sluio neki
Mustafa koji je stanovao preko Miljacke u
eljigoviima. On je svaku veer iz Mustaj-begovih
konaka, preko Seherehajine uprije, odlazio kui na
poinak, a ranim jutrom dolazio u konake na slubu.
Bio je dobar, ali nespretan, pa se esto pravdao gov
orei daje baksuz. Mustaj-beg gaje mnogo volio, pa
jedno jutro naredi slugama da kesu s parama odnesu
na upriju kuda e Mustafa naii, a da iz prikrajka
paze da novac ne uzme niko drugi osim Mustafe.
Kada je Mustafa naiao preko mosta, proe pokraj
kese i ne podie je. Zovne ga beg sebi i upita: Kako
si ti, Mustafa, jutros preao preko uprije?" - Bee,
uvijek sam zamiljao kako li je slijepcu kad prelazi
preko mosta, pa kada sam jutros naiao na upriju,
zamirio sam i mirei preao preko nje."
Tada se Mustaj-beg uvjeri da je Mustafa zaista
baksuz, jer ne kae se uzalud: Rodi me, majko, bez
sveta, samo nemoj bez sree!
71

a. H. Kreevljakovi, Vodovodi, str. 205-206.

b. Mustaj-beg Babi, sin sarajevskog muselima Omer-bega,
izdanak bogate i ugledne porodice bosanskih zaima i alajbega
porijeklom s Glasinca, postao je bosanski alajbeg 1835. godine.
Dio njegovih konaka i sada se nalazi na nekadanjem Majdanu,
u blizini eherehajine uprije. Mustaj-beg je obnovio dio te
uprije 1843. godine, o emu svjedoi natpis uklesan u
podnoje jednog stupa. Sjeanje na ovu sarajevsku porodicu
sauvano je i u nazivu jednog dijela starog Sarajeva (Babica
baa).

78. Dugo je do jutra

Bio je jednom davno jedan vezir u Sarajevu, koji
je imao obiaj da uzme durbin i da gleda s pendera,
ne bi li gdje opazio iju lijepu enu. I tako opazi jedan
put lijepu enu nekog tabudije, pa poalje po nju
slukinju da doe, da e biti vezirovica. Ali
tabudinica odgovori slukinji da ona ima svog ovje
ka, pa nije htjela doi veziru. Vezir se razljuti, pa ree
svom muhir-sahibiji da e tabudiju posjei. A muhursahibija mu odgovori da ne moe ovjeka posjei bez
ikakve krivice. Onda vezir pone smiljati kakav
uzrok da nae. Najposlije opremi momka i zovne
tabudiju preda se, pa mu zapovijedi da od akama do
sabaha nastrue i donese stotinu oka talasa. Kad to u,
tabudija se uplai, pa zatvori duan i zabrinut ode
kui.
Kad je doao kui, opazi ena na njemu da je
kaharli, te ga zapita ta mu je, a on joj ispria ta mu
je vezir naredio. Ali mu ena ree: ta si se prepao?
Dugo je od akama do sabaha!" Zovne ga da s mirom
veeraju, ali on ne moe od brige da jede. Govori mu
ena da se ne boji, daje dugo do jutra, ali daba, on ne
moe da jede. Poslije veere, prostre ena da spavaju
i zovne ga da legne, a on opet kae da ne moe ni da
72

spava i tako ostane cijelu no sjedei. Kad bi pred

sabah na jedan sat, kucne neko na avlijska vrata.
Ustane tabudija da otvori, ali najprije upita ko je?
Onaj ree: Ja sam vezirov momak!" Tabudija opsu
je potiho i pomisli: to barem nejprieka dok svane?"
Otvori vrata pa zapita momka: Sta e?" A ovaj mu
kae: Vezir je umro, pa me poslali kod tebe da mu
napravi tabud do sabaha". Tabudija bre-bolje otri
u svoj duan, te do sabaha napravi veziru tabut.
a. H. Tahmii, Poezija Sarajeva, Sarajevo, 1968, str. 80.; V.
Cajkanovi, Srpske narodne pripovetke, Beograd, 1927, str.
371.
b. Pria je gotovo identina s turskom narodnom priom o caru,
tesaru i njegovoj eni. U Turskoj su zabiljeene dvije varijante,
a poznata je i pripovijetka o caru, kovau (Nalcioglu) i njegov
oj lijepoj eni, sa istim motivima.

73

VIII
MITSKA BIA,
MISTINE POJAVE
I DRUGA VJEROVANJA

79. Krkleri
Vjerovalo se da onaj ko eli da vidi dobre" treba
da ode na Obhodu, na istonu periferiju grada, ili na
grob kakvog ehida ili bogougodnika i tu izmoli
molitvu za njegovu duu. Tada e mu se ukazati
Krkleri, etrdeset dobrih, u zelenu ohu odjevenih pri
lika, koje pred zoru, jedna za drugom, ure na jutarn
ju molitvu.
a. S. Kemura, Sarajevske damije, str. 210.
b. Poput Jedilera, po heterodoksonom islamskom vjerovanju, i
Krkleri pripadaju vladajuoj duhovnoj hijerarhiji. Odlazak na
kultne grobove, pusta i sjenovita" mjesta je, po narodnom
vjerovanju, preduslov za susret s natprirodnim biima.

80. Dervi i ehid

Pripovijedalo se kako je neki sarajevski dervi,
skoro etrdeset godina svakog dana u prolazu pokraj
malog Gaziler turbeta, zastao i palim junacima izmolio molitvu za duu. Ali, jedne noi, kada se sa enom
vraao sa sijela kui, propustio je taj svoj obiaj i nije
zastao da se pomoli. Idui dalje prema Gorici odjed
nom susrete visoku, u zelenu ohu ogrnutu priliku
koja mu prie i udari mu vru amar. Stid te bilo",
74

ukori ga, zar tako prolazi kraj mog groba, zar ti je

prea ena od mene?" Kako se u ono vrijeme vjerova
lo, bio je to jedan od one dvojice ehida to su sahran
jeni u Gazilerskom turbetu.
a. R. Kadi, nav. djelo, str. 9.
b. Vjerovanje da se due umrlih mogu uvrijediti i naljutiti ako
im se ne ukae duno potovanje, veoma je staro, a i danas se
susree kod gotovo svih naroda.

81. ejtani
Takoe se prialo da u sarajevskim hamamima i
banjama nou borave ejtani (avoli). Naroito se to
vjerovalo za Ramia banju, iz koje se, kau, nou
esto mogla uti cika, vriska i ejtanska dreka, pa su
ljudi izbjegavali da tuda prolaze u kasne sate. Mnogim
Sarajlijama su se, navodno, nou prikazivali ejtani i
na ulici ili u snovima, kako je zapisao jedan ljetopisac
starog Sarajeva.
a. H. Kreevljakovi, Banje u Bosni i Hercegovini, Sarajevo,
1952, str. 65-69.
b. O ejtanima koji su se, navodno prikazivali pojedincima,
ostavio je slikovite zabiljeke hroniar Mula Mustafa Baeskija.

82. Dini
su, po nekadanjim praznovjericama, slini ejtan
ima, a mogu se uvui u ovjeka, pa ovjek poludi.
Zabiljeeno je u starom Sarajevu kako je u jednu enu
bio uao din i iz nje bi ponekad progovorio. A bilo je
ljudi koji su znali lijeiti i arolijama istjerivati dine,
pa su tu enu doveli jednom poznatom sarajevskom
iscjelitelju. On je imao nekakav prsten, talisman, pa
75

kada bi ga bacio - sakupili bi se ili razili dini, po

njegovoj zamolbi. Taj je ovjek toj eni stavio svoj
prsten-peatnjak u ruku, i kako pie ljetopisac, u taj
as poeo je din jaukati, a ene odjednom progovori
razumno, pa ubrzo i potpuno ozdravi.
a. Baeskija, Ljetopis, str. 314.
b. Spomenuti ljetopisac ostavio je zanimljiva svjedoanstva o
dinima u koje se u njegovo vrijeme (XVIII vijek) u Sarajevu
vjerovalo.
v

83. udotvorni izvor

Brezumulja je naziv jednog neobinog izvora u
Dolu na Vratniku. To vrelo bi u proljee ujutro teklo
bistrom vodom, a oko podne bi presuilo. Nalazilo se,
kau, pod mihrabom susjedne damije, a isticalo je uz
oblinju Kupusovu esmu. Vjerovalo se da valja na
etrdeset dana prije Jurjeva (urevdana), prije zore,
zahvatiti vode s ovog vrela, jer se smatralo da je to
lijek od raznih bolesti, osobito za djecu koja ne mogu
prohodati.
a. H. Kreevljakovi, Vodovodi, str. 69-70.
b. Kultno vrelo Brezumulja vjerovatno je potovano i prije
podizanja damije i damijskog mihraba nad njim. Tu damiju
je, prije 1602. godine, podigao Hadi Hasan Nei (Ne-zade),
u istoimenoj mahali. Povremena vrela, osobito bogata vodom u
proljee kada se tope snjegovi, esta su pojava u karstnim
oblastima.

84. Narodni lijek

Na nekim drvenim koritima pred starim sara
jevskim javnim esmama mogle su se vidjeti udubine
na mjestima gdje vode iz esma pada u korito.
76

Praznovjerni ljudi su s tih mjesta izrezivali komadie

korita i to drvo nosili sa sobom kao talisman. To su
inili ponajvie oni koji su bolovali od srca, posebno
od lupanja srca. Jednom je neka ena upravo izrezivala noem komadi drveta na esmi u Stroiima,
kada je neki prolaznik upita ta to radi. Ona mu brzo
odvrati: Prije ovo ilad (lijek) bio, nego to si ti upi
tao!" Vjerovalo se da ne valja pitati emu e neto
sluiti, ako je za lijeka.
a. H. Kreevljakovi, Vodovodi, str. 81.
b. Iako se ovde radi o vjerovanju u vezi s narodnom medici
nom, predanje ukazuje na usku povezanost usmenih legendi sa
vjerovanjima i praznovjericama u narodu.

85. Predskazanje iz 1878.

Upravo pred okupaciju Bosne i Hercegovine, u
ljeto 1878. godine, u Sarajevu su se, govrilo se, pojav
ili udnovati crvi na drveu, koji su unitili svo lie
na ljivama i zerdelijama. Toliko su se bili namnoili
da su po batama i po travi poeli ispredati pauinu,
tako da je drvee od te pauine izgledalo kao da je
obeharalo. Poeli su ispredati pauinu i po avlijama,
saacima, divhanama i sofama, pa su neki morali
ostaviti svoje kue i preseliti na druga mjesta. Neto
slino se dogaa u pet stotina godina jednom, a ima
pojava, poput ove, da se deavaju jedanput u hiljadu
godina.
Dervi-efendija Goradak, jedan od velikih protiv
nika Austrijanaca i zagovornik otpora vapskoj"
okupaciji, protumaio je narodu ovu pojavu kao
predznak velike nesree kojoj se niko ne nada: da e
vabo" pobijediti. I svi su se po Sarajevu bili uplaili.
77

a. H. Kreevljakovi, Sarajevo u doba okupacije Bosne, 1878,

str. 10.
b. Neobine pojave, zemljotresi, komete, iznenadne grmljavine,
pojave epidemije ili najezde buba i crva, po narodnom
vjerovanju predznaci su krupnih dogaaja ili velikih narodnih
nesrea.

78

IX
RASTANAK SA SARAJEVOM

Pripovijedali su ljudi da je godine 1816. iz

Carigrada doao u Sarajevo jedan turski inovnik sa
zadatkom da popravi i proiri zidine sarajevske
tvrave i podigne tabije. Sarajlije su morale donositi
kamenje za zidove i kule, i raditi druge teke poslove.
Taj se inovnik bio nastano pred gradom, pod
atorom, pa bi tu sjedio, seirio i uivao gledajui
Sarajevo. Jednog dana zauje on bubanj i pjesmu od
Kozje uprije, pa zapita sluge: Sta je ono?"
Odgovorie mu da odnekle, iz neke male kasabe, vode
svatovi nevjestu da je udaju u Sarajevo. inovnik
naredi slugama da izau pred svatove i da od nevjeste
zatrae jednu zlatom vezenu maramu da mu je poalje.
Ne proe mnogo vremena, sjedei tako zauje
Stambolija opet pjesmu i bubnjeve, pa upita sluge:
ta je opet?" Kau mu sluge da sada svatovi vode
djevojku iz Sarajeva, udaju je u neku daleku kasabu.
Na to Stambolija izvadi iz depa aku dukata i naredi
slugama: Izaite brzo na put i dajte nevjesti ove
dukate!" Upitae ga sluge: Zato si od one prve nev
jeste traio da ti poalje zlatnu maramu, a ovoj drugoj
alje aku dukata?" A on im odgovori:
Ona prva nevjesta je sretna to je dovode iz male
kasabe u veliku varo da tu provede ivot, stoga sam
od nje iskao maramu. A ova druga je nesrena i tuna
jer se rastaje sa svojim Sarajevom, to iz velike varoi
ide u daleku kasabu! Stoga jo aljem ove dukate."
79

80

RENIK
abadija - suknar, zanatlija koji izrauje odijela i predmete
od sukna (abe)
abdesthana - posebno mjesto u bosanskim kuama i pored
damija gdje se uzima abdest, ritualno pranje pred molitvu
aga - gazda, dobro stojei graanin; gospodar, prvak, vele
posjednik, in vojnih zapovjednika
ahmedija - tanko platno omotano oko fesa ili koje druge
kape koja ima oblik fesa
akam - prvi mrak, zalaz sunca, prvi dio veeri naposredno
poslije zalaska sunca
alaj-beg - zapovjednik spahija u sandaku; nakon reforme
turske vojske, alaj-beg je naziv za komandanta andarmerijskog
puka
alem - polumjesec sa tri ili etiri kugle ispod njega, koji se
nalazi na vrhu minareta kao ukras
Aliun - Ilindan (2. avgusta)
amanet - preporuka, zavjet, svetinja
anterija - vrsta gornje haljine, muke i enske
atmejdan - konjsko sajmite, pijaca gdje se prodaju konji
avlija - kuno dvorie ograeno zidom

bajagi toboe, kao da; esto sa prijedlogom kao": kao

bajagi, kobajagi
baksuz - nesrean, zlosrean ovjek
bardak - zemljana posuda za vodu, posuda za pie
bear - neenja, momak samac bez porodice
beg - plemi, gospodin, odlinik, velika, vii vojni in
(iznad age)
begluk - begovsko imanje, begov posjed; dravno imanje,
erar
behar - cvijet voke, cvat
obeharati - procvjetati
Bejtulah - aba, boja kua"
belukija - zanatlija koji izrauje pojedine dijelove enske
81

odjee (fermene, jeleke i dr.)

bentbaa, Bentbaa - glavna brana na rijeci; dio Sarajeva
gdje rijeka Miljacka ulazi u grad
bez - platno, pamuno platno domae izrade na kome se
veze
bostanluk - vrt, povrtnjak
boza, buza - kiselkasto osvjeavajue pie koje se pravi od
kukuruzna, projina brana
bozadija, buzadija - onaj koji pravi i prodaje bozu
bunardija - zanatlija koji se bavi kopanjem bunara, kladenaca
buzdovan - vrsta starinskog oruja za udaranje, mlat na
ijem vrhu se nalazi metalna kugla, pera ili iljci
buzdovandija - ovjek koji u borbi nosi buzdovan, boracs
buzdovanom

cimina - suha pera (listovi) od luka

arija - trgovaka etvrt u gradu, trite, trgovite

ekrk - vitlo, nasprava za sukanje prediva; motovilo, kolotura
ekrkija - zanatlija koji izrauje vitla
ekrk-baba - otac ili djed ekrkije; ovjeka koji izrauje
vitla, ekrke
emeran - gorak
ibuk - kami, cijev sa lulicom na jednom kraju, slui za
puenje
ifte-esma - dvostruka esma, esma s parom lula za isti
canje vode
oha - sukno bolje vrste, meke i ljepe
aba - islamska sveta zgrada, svetilite u gradu Meki u
Saudijskoj Arabiji
asa - dublja posuda u kojoj se slui itko jelo
82

ebedija - zanatlija koji se bavi izradom grubih vunenih

pokrivaa, ebadi; trgovac ebadima; ime jedne mahale u
Sarajevu gdje su nekada radile ebedije
uprija - most

dajak - suha batina

defter - biljenica, registar, protokol; zvanina knjiga turske
administracije i raunovodstva
dervi - pripadnik islamske sekte, reda koji obavlja poseb
ne obrede pobonosti
direk - stup, greda, stoer
divhana - prostrano predsoblje (hodnik) na spratu u starim
graanskim kuama
dorat - konj tamnocrvene, crvenosmee boje
dova - molitva bogu, blagoslov
duan - trgovaka radnja

daba - ono to je dato besplatno, poklon; zalud, uzalud

damija - islamska bogomolja sa jednim ili vie minareta
delat - krvnik, ovjek koji izvrava smrtne kazne nad
osuenicima
denaza - muslimanski sprovod; pokojnik opremljen za
sahranu; obavezna molitva za mrtvog pred njegovu sahranu
din - nevidljivo bie, duh, demon (dobar ili zao), po islam
skom vjerovanju stvoren od plemena
dube - odora, mantija muslimanskog svetenika, izraena
obino od crne ohe

efendija - gospodin, obrazovan ovjek; poasni naziv za

obrazovana ovjeka
evlija - sveti ovjek, dobri", izuzetan vjernik koji u
dubokom asketizmu spozna bia Alaha, postaje boji miljenik i
dobiva odreene moi na zemlji i svemira

83

fereda - vrsta enskog ogrtaa (mantila) od crne ili modre

ohe, koji su muslimanke oblaile prilikom izlaska na ulicu
fermen - vrsta prsluka od ohe ili boljeg tkanja koji se ne
skopava na prsima
gajtan - ue upredeno ili pleteno od pamuka ili svile; vrpce
za ukraavanje odjee
gazija (gazi) - heroj, ratni junak, pobjednik; poasni naziv
za junaka koji se proslavio u svetom ratu" protiv nemuslimana

had, hadiluk- hodoae u Meku koje je jedna od glavnih

obave za punoljetnog i ekonomski osiguranog muslimana
hafiz - ovjek koji zna itav Kuran napamet
haj rat - dobro djelo, zadubina, dobrotvorna ustanova
hajduk - odmetnik od vlasti, drumski razbojnik, lopov; u
naim krajevima takoe borac protiv turske vlasti za
osloboenje naroda
hala - pucar, drndar, zanatlija koji se bavi pucanjem vune
i pauka i nalaganjem tzv. debelih terijera i pokrivaa
hamal - nosa
hamam - javno kupatilo, banja; banjica u muslimanskoj
kui
herar - vrea od kostrijeti (kozje dlake)
heseija - pripadnik odabranog odreda vojske u carskoj
slubi: upravitelj velikog feudalnog posjeda kojim su upravljali
najvii funkcioneri centralne turske vlasti
hasei-hatun - haseijina supruga
hatun - dama, gospoa, supruga (kaduna)
havan (avan) - posuda od mjedi u kojoj se tucaju razni
prehrambeni artikli; merzer
hise, hiseta - dio-dijelovi; naziv jedne mahale u starom
Sarajevu
ilad - lijek

84

janjiar - specijalna pjeadija u koju su, u poetku, regrutovani vojnici islamizirani Hriani, osnovana u XIV vijeku kao
prva stajaa vojska u Evropi; u prvoj polovini XVIII vijeka
janjiari su sve vie preuzimali vodeu ulogu u trgovini, zanat
stvu i poljoprivredi, pretvarajui se u privilegovan sloj sa veim
politikim uticajem
janjiar-serdengedija -jurinik u janjiarskoj vojsci
jelek - prsluk, enski prsluk
jorgan - posteljni pokriva napunjen pamukom i proiven

kalem - pisaljka nainjena od trske; olovka

kapidi-baa - starjeina dvorske slube, koji je esto u sul
tanovo ime, obavljao razne povjerljive funkcije
kasaba - manje otvoreno muslimansko gradsko naselje,
varoica
katib - pisar, pisar na dvoru, sekretar
kazandija - zanatlija koji izrauje i prodaje bakarno
posue i druge predmete od bakra
konak - bolja kua uglednog domaina; dvorac, rezidencija,
prenoite, noite
kubura - drveni sanduk nad grobom u mauzoleju (turbetu)
obino pokriven zelenom ohom
kudret-deve - deve (kamile) boje pomonice, mitske ivot
inje koje izvravaju boju volju
luka - dio ibuka u koji se stavlja duhan ili cigareta
magrib - zapad; arapske zemlje na zapadu - Tunis, Alir,
Maroko
mahala - manja gradska etvrt, dio grada ili sela
mangala - posuda od bakra ili drugog metala u kojem se
dri eravica radi grijanja
mafija - sitan starinski novac, novi
marik, matrik - istok
medresa - opti naziv za sve vrste srednjih i visokih kola u
islamskom svijetu; islamska vjerska kola
85

mejdan - boj, dvoboj

mesdid - manja muslimanska bogomoblja u kojoj nema
mimbera, a obino ni minareta, mala mahalska damija
mezar - grob, raka
mihrab - ovalno udubljenje (nia) u damiji prema kome se
muslimani licem okreu za vrijeme molitve
mualim - djeiji vjerouitelji, nastavnik u djeijoj vjerskoj
koli
muhur - pecat
muhur-sahibija - uvar carskog peata (veliki vezir)
mujezin ~ damijski slubenik koji poziva vjernike na
molitvu
mula - naziv za visoko obrazovane ljude u islamskom svi
jetu; uen ovjek, teolog; poasni naziv za sudiju (kadiju) koji
je, osim sudske, vrio i druge dunosti; kadija najvieg ranga
munara, minaret - visoki, vitki toranj uz damiju sa kojeg
mujezin poziva vjernike na molitvu
musafir - gost, putnik namjernik, svaki gost iz dragog mjes
ta

nahija - upa, upravna jedinica manja od kadiluka; u

turskoj administraciji nahija je bila najnia redovna upravna
jedinica koja ima svoju stalnu i tano odreenu teritoriju
nalbant - potkiva konja
nakibendija - pripadnik dervikog reda nakibendija, koji
je osnovao Behaudin Makibend (umro 1389)
neimar (mimar) - graditelj, arhitekt, graevinski inenjer
nian - nadgrobni kamen na muslimanskom groblju, znak

oka - stara mjera za teinu u orijentalnom sistemu mjera,

obino 1,283 kg
ojandija - ovjek ija je dunost da ujutro budi narod u
ramazanu, muslimanskom mjesecu posta
oputa - tanka uskukana kona vrpca

86

pamuklija - gornja odjea naloena pamukom

papuluk - prostor kod ulaznih vrata u kui ili damiji gdje
se skida i ostavlja obua
pazar (bazar) - trg, pijaca; pijanani dani trgovanja uopte
pehlivan - akrobata na ici ili uetu, vjetak
Pehlivan stijena - teko pristupana stijena u kanjonu
Miljacke, na istonoj periferiji Sarajeva
pender - prozor
prangija - mali top, muar
ramazan - deveti mjesec islamskog kalendara; mjesec posta
rufaija - pripadnik dervikog reda rufaija

sabah - zora, jutro

saak - isturena streha iznad zida
sandak-vea administrativno-teritorijalna jedinica, oblast
kojom je upravljao sandak-beg
santra - ograda; okvir
araj - dvor, palaa
saruk - zavoj oko glave, alma
seir, seiriti - gledati, razgledati, posmatrati
sindir lanac
sofa - trijem; hladnjak
subaa - nadzornik imanja, onaj koji ubire aginske i
begovske prihode sa imanja

eher-ehaja - gradonaelnik, starjeina ehera

ehid - musliman koji je junakom smru pao u borbi za
vjeru; nevino pogubljeni; muenik
ehitluk- groblje u kome su pokopani ehidi
ejh - proelnik, prvak dervia, duhovni elnik jedne tekije
ejtan - avo, vrag
iqte - vuneni etvrtasti duek za sjedenje, madrac

VI

tabija - bastion, isturena kamena utvrda sa koje pucaju

topovi
tabut - mrtvaki sanduk kod muslimana (bez poklopca)
tabudija - stolar koji izrauje mrtvake sanduke, tabute
tala- sitni otpaci od drveta nakon tesanja i obrade blanjom
tane - puano zrno, metak iz vatrenog oruja
tekija - dervika zgrada u kojoj se obavljaju derviki obre
di, spiritualni ceremonijali jaanja duha na putu ka intuitivnoj
(gnostikoj) spoznaji Alaha
terzija - kroja ohe, kroja uopte
tespih - brojanica
tilsum - maijska tajna: tajna izreka, znak; mantra; bez
upotrebe tog maijskog sredstva ne moe se doi do tajne koja
se krije
timar - feudalni posjed, leno koje su uivali pripadnici
vojno-feudalnog stalea
trop - otpaci od groa, ljiva i drugog, preostali nakon pre
rade voa u alkoholna pia (vino, rakiju i si.)
turban - alma, kapa oko koje je omotano tanko platno
turbe mauzolej, natrkivena grobnica
vakuf zadubina, zavjetanje, zaklada
vakuf-nama - isprava o osnivanju vakufa i njegovu upravl
janju
valija - upravitelj pokrajine, esto u znaenju sandak-beg
vekil har ekonom (intendent), onaj koji se brine o snab
dijevanju i trokovima
vezir - najvii upravni dostojanstvenik u hijerarhiji
Osmanske imperije, guverner pokrajine
zaim - posjednik velikog timara
zerdelija - vrsta voke, rane ljive poludivlje
zildiluk - mjesto gdje se izrauju i prodaju predmeti od
mjedi (zvona, avani, kantari i dr.); naziv jednog dijela stare sara
jevske arije na lijevoj obali Miljacke
zulumar - nasilnik, tiranin

88

SADRAJ
UVODNE NAPOMENE
I RANIJA NASELJA I STARI NAZIVI
1. Zlatni do
2. Sakriveno blago
3. Kralj Dobrobi
4. Susjedi sokola
5. Graditelji saraja
6. Latinluk

7
7
8
8
9
9

II OSVAJANJE BOSNE I PRIE O OSVAJAIMA

7. Careve vode
8. Ratna varka
9. Osvajanje Zlatnog dola
10. Sultan u "araju"

11
12
13
13

III GAZIJE I EHIDI

11. Fatihovi klesari
12. Sehitluci na Bulozima i pod Goricom
13. Kiraj-han
14. Gaziler turbe
15. Zindirli Ibrahim-dede
16. ehidsko turbe u Vogoi
17. Krkavica
18. Turbe aban-dede
19. Jekovac

15
15
16
16
17
18
18
19
19

IV STARE GRAEVINE I PRIE O OSNIVAIMA

20. Kozija uprija
21. Sejtanija
22. eerehajina uprija pod Alifakovcem
23. umurija uprija
24. Moanica

21
22
22
23
23

25. Slatke esme

26. Djevojake esme
27. Prijeka esma
28. Mihrivoda
29. Hrvatin
30. Feredua
31. esma u novoj mahali
32. Jusuf-pain bunar
33. Isa-beg i njegove zadubine
34. Magribija damija
35. Nategua
36. Bijela damija
37. ekrijina damija
38. obanija
39. Keedijina damija
40. ebedijska damija
41. Buzadijina damija
42. Peltek Husamudinova damija
43. Ojandia damija
44. Hitri Sulejmanova damija
45. Pribjegija
46. Husrev-beg i njegove zadubine
47. Begova damija
48. Gradnja Begove damije
49. Damija Hasei-hatun
50. Hadijska (Vekil-hareva) damija
51. Alipaina damija

24
25
26
26
26
27
28
28
29
30
31
32
32
34
35
35
36
37
37
38
39
40
41
42
43
43
44

V RATNICI I JUNACI
52. Alija erzelez
53. Kraljevi Marko i brat

45
50

VI TURBETA I KULTNI GROBOVI

54. Turbe sedmorice (Jedileri)
55. Kotrino turbe
56. Turbe u vinogradu
57. Turbe Urjan-dede
58. Turbe Debar-dede
59. Turbe na Alifakovcu
60. Grob brae Celja
61. Grob site Nefe
90

52
53
54
55
55
55
56
57

62. Dedin grob u trnju

63. Merdan Kaduna
64. Karain grob
65. Grob utog hafiza
66. Kajgusuzov grob
67. Grob Ali Ufake
68. Djeiji grob u Staroj crkvi

57
58
59
59
61
61
62

VII DOBROTVORI, POZNATE LINOSTI

I ZANESENJACI
69. Abdi elebija
70. Deli Nisa-kaduna
71. Hadi Abdija
72. Braa Morii
73. Dobro je ponekad biti niko i nita
74. Mio belukija
75. Moe Danon
76. Hadi Dervi Hala
77. Kad je neko baksuz
78. Dugo je do jutra

63
64
64
65
68
69
69
70
71
72

VIII MITSKA BIA, MISTINE POJAVE

I DRUGA VJEROVANJA
79. Krkleri
80. Dervi i ehid
81. ejtani
82. Dini
83. udotvorni izvor
84. Narodni lijek
85. Predskazanje iz 1878

74
74
75
75
76
76
77

IX RASTANAK SA SARAJEVOM

79

RENIK

81

SADRAJ

89

91