Professional Documents
Culture Documents
Patandjali Izreke o Jogi PDF
Patandjali Izreke o Jogi PDF
IZREKE O JOGI
Predgovor, komentari i prevod
sa sanskritskog jezika
ZORAN ZEC
Beograd, 1977
PREDGOVOR
U indijskoj civilizaciji, u kojoj iskustvo opte neugode i neizbene bolne rasprenosti
ovekovog bia poinje da dozreva u svesti, verovatno jasnije nego bilo gde drugde uporedo se
javlja i yoga1 kao metod, put okupljanja, sprezanja2 tog razbijenog, rasplinutog bivstvovanja,
kao svojevrsna terapija. U autentinom bivstvovanju ometeno i zagubljeno ovekovo bie poinje u
legendarnim mudracima da se prepoznaje i pronalazi da bi u momentu kada erudita Patanjali
(Patanjali) sastavlja tekst Yogasutri, yoga ve uivala status jednog tradicijom sasvim priznatog
puta3 ka tom spasonosnom pribiranju, i postaje jedna od est, od bramana priznatih, dakle,
ortodoksnih darana.4 Upravo ovim nizom sutri,5 koga italac po prvi put moe da ita i na
naem jeziku,6 ovo vekovima gomilano iskustvo dobija svoj kanonski, klasini oblik.7
Kao i ostale bramanistike sutre, i ova predstavlja niz pregnantno sroenih izraza
namenjenih prvenstveno u pedagoke svrhe onima ve posveenima kao podsetnik pri daljnjoj
predaji yoge, ili pak kao opti orijentacioni pregled onim ve donekle upuenim, iniciranim.
Sigurno nije re o priruniku iz koga bi se poetnik mogao nauiti ovoj vetini ili putu.8 Nazivi
religija, filozofija, ili nauka samo bi se uslovno i sa mnogo natezanja mogli pripisati onome
izloenom u tekstu Yogasutra.
Zadravajui sanskritsko ime yoga,9 doslovno sprezanje, sabiranje (i u matematici),
smatram da je bolje odustati od kvalifikovanja koja mogu vie da zbune i zbrkaju nego da razjasne.
Ovo posebno zbog neodreenosti i loe omeenosti upravo navedenih pojmova. Pojam mudrosti,
koji ve dugo ostaje sakriven iza pojma filo-sofija moda vie nego drugi nazivi ukazuje na to to
jeste patanjalijevska joga. I re religija u svom zaboravljenom izvornom smislu krije jednu slinu
primitivnu sliku kao i re yoga. Naime, religo, re-ligere odgovara jednom od osnovnih
znaenja sanskritskog korena YUJ sprezati, sastaviti, povezati. I tree, dostojanstvu joge
kao tradicionalno osvedoenog puta svakako doprinosi i to to ova predstavlja jedno iskustvom
provereno znanje nasuprot nekom svetovnom proizvoljnom mnenju, te je stoga mogue u yogi
videti i izvesnu znanost, nauku u smislu grkog epidthmh ili nemakog wissenschaft. Meutim,
ponovimo to, svi ovi termini samo su parcijalno valjani, pa je preporuljivije u upotrebu uvesti, kao
to se to u stvari i s razlogom ve u praksi i dogodilo, sanskritski termin yoga. Ovaj u termin, kao
usvojenicu, pisati kao joga, osim u sluajevima kad ulazi u kompozicije sa drugim terminima i
tretirau ga kao imenicu enskog roda, kako se to ve kod nas odomailo, iako je u sanskritu re
yoga, kao i veina imenica koje zavravaju na a, mukog ili srednjeg roda, a ne enskog.
Rekli smo da Yogasutre (u daljem tekstu YS), sa svojim obimnim komentarima10 to su
vekovima dodavani uz ovaj inae kratak tekst i koji zajedno ine to to se u sanskritu naziva
yogadarana, izlau jedan odreeni put, jedan metod. Rekli smo na poetku i to da re yoga,
shvaena kao cilj kome ovaj methodos vodi, jeste izvesno pribiranje, sprezanje neeg to je
prethodno bilo raspreno, razbijeno.
Meutim, time glavno nije reeno. YS ni ne pokuavaju da to glavno izraze. Ambicija
ovog ezoterinog teksta bila je oevidno samo da ukae na postojanje tog neizrecivog smisla, kao
to je i ambicija same prakse i naina svojstvenih jogi samo da dovede do mesta sa koga se ovaj
smisao ukazuje, do stanja ili sedita u kome se ovaj smisao ivi. Ovo treba shvatiti gotovo
doslovno. Re asana,11 naime, ije je jedno od osnovnih znaenja sedite, u kontekstu joge
oznaava mesto, poziciju, najee sedei stav u kome su preliminarni uslovi za neposredno zrenje,
oseanje, fuziju sa tim smislom ispunjeni. S druge strane, i re dhyna, koju mi se inilo
najpogodnije prevesti sa kontemplacija, oznaava u ovim kontekstima, takoe, jedno odreeno
sasvim specijalno mesto, ono koje oznaava latinsko templum (u najstarijem smislu te rei),
naime, mesto sa koga je pomenuto zrenje posebno istinosno i usled ega se gnoseoloko direktno
poinje da pretapa u ontoloko vodei u samdhi, a preko ovoga u jednu jo stabilniju pribranost,
prikupljenost, naime ka samyami koja, ako ve nije upotrebljena kao sinonim za samdhi,
oznaava jedno vie, kosmiko, jedinstvo najee ukljuujui u harmoniju i spoljanji svet,
odnosno neki njegov deo. (O svemu ovome bie vie rei povodom samog teksta YS, odnosno u
2
postaje najinteresantnija, naime gde je re o razliitim stanjima u kojima se ova supstancija kao deo
svekolike pradatosti (prakrti) u svom obrtanju moe da nae, o njenim elementarnim modusima
oznaenim terminima rajas, tamas i sattva14-jezik zapadne filozofije i psihologije uglavnom teko
moe da prati govor indijske. A time nisu pobrojana sva teka mesta, o kojima je gotovo nemogue
govoriti, kao to je npr. ono o odnosu citte i purue.
Ipak se nadam da e italac i u ovom prevodu, ijih sam nesavrenosti i sam uveliko
svestan, u toku paljivog dobronamernog i, po mogustvu, ponavljanog itanja, sresti i osetiti ta su
glavne teme i problemi kojima se bavi joga i na koje skup YS u elegantnim, lakonski sroenim
izrekama ukazuje. Ve i ova isto informativna funkcija inila mi se dovoljnom da opravda pokuaj
jednog gotovo nemogueg prevoda. Zbog toga sam smatrao neophodnim da se uz prevod objavi i
sam sanskritski tekst. Meutim, najdublje razumevanje ovih tema, i njihovog pravog znaenja i
znaaja, ponovimo to jo jednom, italac moe imati tek kada ove poinje da pronalazi negde u
svom linom iskustvu. Tada e eventualno pridoi i oni osvetljavajui detalji koji u tekstu YS
oevidno nedostaju, a bez kojih organsko inkorporiranje, transplantacija ove stare poruke u jedno
individualno iskustvo nije mogua. Sve to je relevantno, sve detalje glavnih tema, i uputstva za
otklanjanje svih prepreka koji se mogu sresti na putu, ini mi se da ni teorijski nije mogue izrei.
Meutim, o onom najvanijem bie proporcionalno, ipak moda, ponajmanje reeno. O samoj istini
i njenim kriterijumima YS praktino ne govore. Iz celine teksta postaje, dodue, sasvim jasno da je
istina shvaana kao saobraenost s onim autentinim (svarupa). Ali, ta je to autentino i u kom
momentu moe biti rei o toj saobraenosti s njim YS, kao uostalom i veina najvanijih
tekstova indijske duhovne tradicije, gotovo i ne govore. Podrazumeva se da niko ko se nae pred
istinom nee ovu zaobii. Na kontrastu neautentinosti, iaenosti, opte pomerenosti (duhkha)15
spasonosna Istina javlja se nedvosmisleno kao ozdravljenje, kao kad se za vrelog dana ue u sveu
vodu, kako to kae jedan budistiki tekst.16 Razlika je tako velika da Istina ne moe neopaeno
proi i bie sigurno shvaena samo ako su uslovi za nju tu. I upravo o nunim uslovima i
preduslovima najvie se govori u YS, to je ono emu je posveen najvei broj aforizama, ono to
predstavlja centralnu temu i interes ovog teksta i same joge.
Dakle, koji su uslovi i preduslovi potrebni da bi se dostiglo ono mesto sa koga je
istinosna spoznaja (rtambhara-prajna) mogua i odakle se, izmeu ostalih uvida, prua i uvid u onu
suptilnu razliku o kojoj smo maloas govorili? YS prave razliku meu uslovima delei ih na dve
osnovne grupe.
Preduslovima ili preliminarnim uslovima moemo nazvati ono to tradicija naziva
spoljanjim lanovima ili udovima (anga)17 joge i u koje spadaju odreena pravila unutarnje i
spoljanje higijene kao i izvesna etika pravila grupisana pod imenom yame i nyame. Trei, etvrti i
peti ud ili lan ovog spoljanjeg korpusa (pranayama, asana, pratyhara) odnose se pre
svega na ono gde se stapaju, ili meusobno uslovljavaju fizioloko ili fiziko sa psihikim.
Ovim spoljanjim lanovima joge uglavnom je posveena Druga knjiga Yogasutri.
Meutim, ono najinteresantnije svakako su oni specifino jogistiki uslovi ili delovi joge
(antaranga) oznaeni imenima dharana, dhyana i samadhi ijim definicijama zapoinje Trea
knjiga Yogasutri. I sami posledica jedne duhovne bistrine i proienosti, ova stanja ili stepenici
vode ka sve dubljoj proienosti (vairagya)18, dok ova ne postane potpuna. Upravo pojmom
vairagya direktno ulazimo u onu problematiku do koje je YS najvie stalo. Naime, ovaj pojam
upuuje na ono to bi mi danas nazvali podsvest, jer ienje, proiavanje o kome je sada ovde
na ovom nivou re nije vie ienje socijalnih kontakata ili ienje tela, kao to je to na
prethodnom nivou bio sluaj, nego postizanje staloenosti, neuzburkanosti, oienosti od svega to
zamuuje, ometa zrenje ili s-vest19, (naroito) u momentu kada je ova usmerena unutra ka tom
pod-svesnom, za oitavanje teko dostupnom nivou20 joginove due. Ovo nastojanje da prodre
upravo ovde, na nivo gde se u vidu nezaustavljive, spontane emocionalne ili afektivne reakcije21
ivi, doivljava ili proivljava slika, vest, ili bilo koja s-poznaja koju je isposlovala s-vest
(citta), moe moda, unekoliko, da podsea i na izvesnu psihoanalizu (ma kako ovu odredili).
Permanentni kontakt sa ovim primordijalnim impulsima i tendencijama u poetku
garantuje s-vest ili oitanost unutarnje strukturiranosti najdubljih slojeva due, a zatim
omoguuje istinsku aktuelizaciju tih dubokih, donekle skrivenih ili loe shvaenih tendencija, i
time njihovo zadovoljenje odnosno smrt. Za ove preformirane, utisnute, esto uroene i
4
skupljaka faza ivotnog i civilizacijskog, kao da se na ovom teko dostinom nivou poinje da
najzad troi ono dugo uvano, duboko deponovano, pa ak, ponekad i potpuno zaboravljeno. Joga
je neekonomina i destruktivna kao ljubav. Eros koji postaje svestan mogunosti neposrednog
zadovoljenja ne stvara civilizaciju.
No, vratimo se jo jednom na ovu podsvesnu predisponiranost koju samskare i vasane
sainjavaju, pred ijom neumitnom faktinou jogin ne moe nita do da im udovolji da bi
naglasili da patanjalijevska joga ne vodi u nekakav pasivizam ili fatalizam. Koncepcija o
neizbenoj retribuciji akta (karman), o neumitnom dozrevanju upravo onog ploda koji je jednom
bio zasejan (vipka), (ove koncepcije inae sreemo i daleko van joge), imaju i svoju drugu stranu:
zakonitost, naime, kojom prolost nuno implicira sadanjost, ukoliko se jasno uoi na koji nain se
to zbiva, na koji nain se stvara budui karman, stvara povoljne izglede kad je re o uticaju na
budunost. Budunost se ovim na izvestan nain otvara postajui polje slobodnog izbora. A jogin
radei na bistrenju, preiavanju vlastite s-vesnosti i inei sve to pospeuje dostizanje,
makar i privremene, usredsreenosti i pribranosti uveliko, i u sasvim odreenom smeru, odreuje
taj svoj karman. Jer, tragovi koje u dui, u akumulirajuoj svesnosti, ostavlja samdhi
predstavljaju svakako najmoniji generator tendencija i podsvesnih elja ka smirenosti o kojima
smo govorili. Seanje na blaenstvo ovog stanja jednom okuanog i ono, sasvim spontano, na nivou
neposredne primitivne reakcije (bhoga) izvedeno poreenje sa drugim, ranije ivljenim stanjima,
uinie da e se pri svakoj sledeoj evokaciji i pomisli na dobru centriranost (sukha), koja je u
toku samadhija vrsto zauzimala mesto po sredini joginovog bia, kao i pri evociranju one blaene
punoe i transparentnosti proivljene u stanju neuzmuenosti i potpune pribranosti s-vesti
(samahitacitta) (ime sve karakteristike svih vrsta samadhija nisu iscrpljene) pojaviti jedan
snaan poticaj energija u pravcu trajnijeg smirivanja. Cela linost, personalitet,28 koja nije
drugo do zbir steenih, za ivota izraenih, samskara, oblija natopljenih mirisima onog ranije
steenog, uroenog (vasana), biva, u jednom odreenom prelomnom momentu, vie nego za bilo
ta drugo, predisponirana da izae iz samsarinog toka. U celini gledajui, jogin dakle nikada ne
radi protiv sebe, protiv svoje linosti, tanije, protiv onoga to u njoj prevladava. Istina je
otprilike u tome to se u njoj sada dogaaju neke promene koje uobiajene reakcije linosti skreu
na poseban pravac, pa tako izgleda da se stara linost polako gubi. Meutim, do istinskog
gubitka te maskirajue konstrukcije doi e tek mnogo kasnije onda, naime, kada u
nirbijasamadhiju sve sklonosti bivaju iivljene, kada prestaju sve tenzije i sav voljni napor, i kada
samim tim nee dolaziti ni do stvaranja novog karmana. (O etiri vrste karmana cf. YS, IV, 7.)
Ako smo rekli da represija nije nain, metod joginov i ako naglasimo da je udovoljenje
najdubljim tendencijama najee, ako ne u pravilu, praeno ugodom (sukha) time nije reeno
da se pronaenom ugodom, koja, kao i svako pojedinano stanje, ima svoje granice, zavrava
joginov put. Ono nad im se, bivajui van samddhija, ezne, a bivajui u samddhiju strepi, ne moe
da predstavlja vrhunsko dobro, odnosno zavretak joginovog puta ka konanom osloboenju.
Hedonizam, pa ak i eudajmonizam, nisu konana stanovita ove joge, iako se nuno javljaju kao
faze joginovog uspona ka najviim vrstama samadhija.
O razlikama koje postoje izmeu pojedinih usredsreenosti, o karakteristikama prve
grupe samadhija za razliku od onog drugog oznaenog kvalifikativom asamprajnata, ili pak onog
treeg oznaenog kao nirbijasamadhi, bie opirnije rei u samom tekstu, jer svrha ovog Uvoda
nije da pominje i razglaba sve to je predmet Yogasutri. Meutim, nabrajajui neke vanije teme
koje YS tretiraju ostaje, ipak, da se, koliko je to uopte mogue, neto kae i o temi koja natkriljuje
celu tvorevinu i koja se nalazi i u samom naslovu etvrte knjige, naime, o Izbavljenju
(kaivalya).
Kao i u sluaju mnogih drugih soteriolokih doktrina, i ovde se moe o onom
Najviem, o onom to dolazi na kraju puta govoriti uglavnom u negativnim odredbama. Osnovna
od tih negativnih odredbi Absoluta29 jeste neuslovljenost, izbavljenje iz uslovljavajueg lanca koji
bitno karakterie ivot. Negira se svaki onaj odnos uslovljavanja koji postoji izmeu onog koji
poseduje i posedovanog (bez koga onaj koji poseduje ne eli ili ne moe da ostane ono to eli). U
perspektivi YS izriito se negira svaki takav spas koji bi zavisio od osvajanja i posedovanja bilo
ega, ako je ono to se osvojilo i to se poseduje takve prirode da moe i da ne bude, da moe da
ponestane iz bilo kojih razloga. Dostii krajnji cilj ne znai dostii nekakvu besmrtnost, ve bi se
7
pre moglo rei da je re o tome da se dostigne ono stanje u kome smrt kao kategorija sa nieg ontolokog nivoa prestaje da ima smisla. A za ovo joginovo pojedinano biti-na-nain-u-kome-sejavlja-mogunost-smrti reeno je da se transcendira u momentu u kome ovaj dostie vrhunski
razaznavajui uvid (vivekakhyati), odnosno kada u sebi prepoznaje puruu nasuprot ili, tanije, kroz
ili pak unutar svekolikog pojedinanog obrtanja s-vesti, odnosno oitavanja (citta). Ovo se
transcendiranje na pojedinano usmerene panje ili budnosti (buddhi) dogaa upravo kada se
postigne onaj specifini meu pojedinim obrtima svesne supstancije u kome je ova suptilna, ali,
pak, u koncepciji YS, materijalna supstancija u stanju potpune neuzmuenosti, kao transparentan za
sve otvoren medijum (sattva). Dakle, nasuprot ili unutar svekolike materijalnosti u ma kojoj od
osnovnih svojih vidova (guna) se ova nalazila purua, ijom se prepoznatou definie konano
izbavljenje, pojavljuje se, koliko ja mogu nazreti, kao mo jednog specifinog istog oitavanja,
ili s-vesti koja bi se razlikovala od uobiajene upravo odsustvom bilo kakvog uestvovanja, bilo
kakvog pokreta, makar ovaj bio odreen i kao najsuptilniji pokret sauestvujue due (vicara). Za
poreenje u ovom sluaju moe da poslui slika ogledala koje se kree i subjekta koji, iako stoji
mirno, videvi sebe u ogledalu, poto ne opaa niti shvata tano svoju istinsku situaciju, dobija
utisak i veruje da je u pitanju njegovo vlastito kretanje.
Pariz, leto, 1976.
ZORAN ZEC
PRAKTINA UPUTSTVA
ZA ITANJE SANSKRITSKOG TEKSTA
Vokali:
Diftonzi:
Konsonanti:
kratki
dugi
kratki
dugi
guturali
palatali
cerebrali
dentali
labijali
poluvokali
sibilanti
hk
posebni znaci
a i
e o
ai au
k kh
c ch
{ {h
t th
p ph
y r
^
h
*
u =
g gh
j jh
n
h
d dh n
b bh m
l
v
10
IZREKE O JOGI
PRVA KNJIGA
,,USREDSREIVANJE"
(samadhi)
U ovoj knjizi re je:
- o cilju kome vodi praksa usredsreivanja (l-4)
- o preprekama koje joj stoje na putu (5-11)
- o metodama i sredstvima njihovog uklanjanja (12-16)
- o vrstama ili nivoima usredsreivanja (17-18)
- o preduslovima i uslovima za dostizanje najviih formi, o prednosti jogistikog nad boanskim
(19-22)
- o odreenju uzvienog i nainu kontakta sa njim (23-28)
- o listi moguih naina za otklanjanje psihosomatskih smetnji (29-34)
- o smirenosti i nainima da se ova ustali (35-39)
- o spregnutoj svesti i razliitim vrstama sjedinjenosti, o specifinim rezultatima koji proizilaze iz
razliitih usredsreenosti i o vrhunskom (39-51)
I, l:
atha yognuasanam.
[Neka bi se upravo ovo to] sada [sledi uzelo za] jogistiko uenje.
Povodom rei atha, koju sam preveo itavom jednom reenicom, valja izriito naglasiti da
prevodilac zaista ne moe uvek slediti izuzetnu konciznost sanskritskog teksta. U dilemi koja se
esto nametala: izneveriti pregnanost i lakonsku poetinost Patanjalijevog aforizma, ili se izloiti
riziku nerazgovetnosti i nedoreenosti - inilo mi se smislenije rtvovati konciznost forme. Ovo tim
pre to iz perspektive interesa koji moe da ima veina italaca danas - pogodnost uenja teksta
napamet ne spada u neophodne ili dragocene stilske karakteristike. Sledei taj princip i elei da u
samom prevedu bude prisutna veina, ako ve ne sve znaenjske nijanse koju sanskritska re ima za
itaoca koji zna sanskrit - jedini izlaz su bili esto dugaki dodaci i perifraze. Njih sam, koliko god
je to bilo mogue, izdvajao od nekakvog osnovnog nosioca znaenja - putem uglatih zagrada.
Tako npr. re atha, kojom po tradiciji zapoinju spisi koji pretenduju na autoritativno izlaganje
odreenog sadraja, ima pored ostalih svojih znaenja (kao to su sada ili evo ili dakle) i
znaenja svojevrsnog blagosiljanja i nekakvog inicijalnog Amin. Da bi sve to, onoliko koliko je
to uopte mogue, nalo mesta i u prevodu, smatrao sam sasvim oportunim uvesti proirenja koja se
u uglatim zagradama nalaze uz osnovni srpskohrvatski korelat pomenute rei.
[A. nirodha-TEKST]
I, 2:
yogacittavrttinirodhah.
Yoga je u obustavljenosti [zamuujuih partikularnih] obrta u s-vesti (cittavrtti).
Drugi aforizam donosi uvenu definiciju koja ostaje kroz vekove kao autoritativno
klasino odreenje onoga to se, bez sumnje, i pre Patanjalija, podrazumevalo pod tehnikim
11
terminom yoga. 1 Definicija tei da - ukazujui na finalni rezultat jogistike prakse - naznai
smisao koji kompleks tehnika i znanja, tradicionalno oznaen ovom reju, ima ili treba da ima.
Ovde, na poetku samog izlaganja, bez znanja onoga to e uslediti posle, neupuen italac ne moe
potpuno da shvati znaenje ovog stava. Kako e ostale izreke iz raznih posebnih aspekata
osvetljavati ono najdublje znaenje koje se krije iza rei yoga, ne ini mi se uputno dugo se
zadravati na komentarisanju ovog mesta. Ovde treba samo napomenuti, u skladu sa klasinim
komentarima, da re nirodha, koju sam preveo kao obustavljanje, ne znai nipoto destrukciju ili
potpunu negaciju funkcija (ili to bi bilo etimoloki blie obrta) (vrtti) koji ine uobiajena
stanja ili aktivnosti nae psihe, a o emu e u nastavku biti vie govora. Re je, naime, o tome da
dua ili svesnost ili s-vest (citta), ili, kako u ovu re esto u nastavku prevoditi - oitavanje2
- izbegavajui svaku ometajuu partikularnost - ue u stanje gde je svakolika budnost orijentisana
na injenicu ili udo vlastitog postojanja mimo pojedinanih modusa. Stanje obustavljenosti
psihikih funkcija nije, dakle, nipoto nekakvo beslovesno, hipnotino stanje suene svesnosti, nego
upravo suprotno: njena prava i puna mera.
Druga stvar na koju treba izriito skrenuti panju u ovom sluaju - jeste da je ovde u
pitanju gotovo sam rezultat ili, bolje rei, poslednji i najvaniji uslov koji mora biti ispunjen da bi
se taj rezultat mogao pojaviti u neijem iskustvu. Dakle, nipoto ne treba misliti da je tajna joge
ovim otkrivena i da je dovoljno odluiti se na zaustavljanje vlastitih misli, seanja, opaanja i da
kroz nekoliko, ili ak i jako mnogo pokuaja i nastojanja, rezultat mora uslediti. Videemo jasnije u
nastavku kako bi takav pristup bio neosnovan i naivan.
I, 3:
vrttisarupyamitaratra.
Inae se [ovek] poistoveuje sa [partikularnim] obrtima (vrtti) [vlastite svesti].
O razliitim znaenjima koje kroz vekove poprima re yoga u sanskritskoj literaturi, italac se moe obilno
obavestiti u filoloki znaajnoj studiji Masson-Oursela Sur la signification du mot Yoga (Revue de Phistoire des
re!igion, Paris, 1927.). Ovo to je ovde osobito relevantno jeste to to re yoga moe biti upotrebljenja ne samo da bi
oznaila skup ili sistem tehnika i znanja objedinjenih imenom yoge, kao to je to bio sluaj u prvom aforizmu, nego i u
smislu finalnog rezultata itavog tog metodikog poduhvata, kao to je sluaj ovde.
2
U prevodu citta sa oitavanje za razliku od drugih mogunosti, kao to je npr. s-vest, mogue je raunati na
izvestan pozitivan transfer znaenja koji etimoloka srodnost i zvukovna slinost korenova ove dve rei omoguuje.
Naime, staroslovensko ~it i sanskritsko CIT - susreu se onde gde i jedan i drugi koren oznaavaju jedno uzimanje
k svesti, procenjivanje, o-itavanje, onde gde i grko ti - upuuje na procenjivanje, vrednovanje.
3
Ponekad u tekstu komentara, klasinih i onih modernijih, sreemo re yoga u znaenju samog rezultata. U tom sluaju
joga je uzeta u onom svom znaenju kad oznaava spregnutost, pribranost i tada je sinonim za samadhi ili samyamu. O
ovim pojmovima bie vie rei na poetku Tree knjige.
12
pramanaviparyayavikalpanidrasmrtayah.
Istinosna spoznaja, zabluda, afektivno uivljavanje u imaginativnom (vikalpa),
spavanje i seanje [ine tih pet obrta].
I, 7:
pratyakanumanagamah pramanani.
Neposredno zrenje (pratyaka), logino zakljuivanje (anumana) i predanje
zasnovano na proverenim tradicijama (agama) su [iskljuivi izvori] istinostnih spoznavanja
(pramana).
Ortodoksni ili bramanistiki duhovni sistemi - darane razlikuju se meusobno i u
zavisnosti koje kriterijume ili izvore istinitih informacija (pramana) priznaju. Sa svoja tri
kriterijuma Patanjalijeva joga ima relativno irok spektar ovih spoznajnih izvora.
I, 8:
viparyaya mithyajnanatadrupapratitham.
Zabluda (viparyaya) je [ona vrsta] pogrenog saznanja koje proizilazi iz formi
razliitih od ovih [napred navedenih].
I, 9:
abhavapratyayalambana vrttirnidra.
Spavanje (nidra) je onaj obrt koji kao potporu poticaju energija (pratyaya) ima
odsutnost.
Za razliku od snova, spavanje u perspektivi YS karakterie se bitno upravo poduprtou
utiskom odsustva, imajui, dakle, kao svoju intencionalnost odsustvo. Preovladavajui utisak koji
izaziva dotini poticaj (pratyaya) koji odreuje stanje citte u tom momentu jeste odsustvo, tanije
ne-bivanje (abhava).
Interesantno je, dakle, primetiti da YS ak ni ovde, u ovom specijalnom sluaju, kao to je
prosto spavanje, ne tvrde odsustvo poticaja nego prisustvo poticaja odsutnosti, tanije, nebivanja. Naime, na nivou obinog iskustva, a san je jedno takvo iskustvo, sve to se zbiva uvek je
jedno obrtanje poticaja i nikad njegovo odsustvo. Zaustavljanje poticaja spada u najvia od
dostignua kojima jogin stremi. O ovoj zaustavljenosti u nastavku YS govore kao o jednoj od bitnih
karakteristika onoga to se naziva asamprajnatasamadhi. (Cf. YS, I, 18).
I, 11:
anubhutaviayasampramoah smrtih.
Neisputanje (asampramoa) onog [jednom ve] iskuenog jeste seanje (smrti).
13
Re smrti koju je ovde mogue bez tekoa prevesti sa seanje, budui da je u pitanju
obino iskustvo - u kontekstima koji govore o specifino jogistikom (ili budistikom) iskustvu bie nemogue svesti na seanje. Tu se ovaj pojam proiruje da bi oznaio, kao to smo to ve
rekli u Uvodu i kao to emo to videti i u nastavku (cf. YS, I, 20, 43; IV, 9, 21), jednu jasnu i
permanentnu prisutnost ili pri-seb-nost svega doivljenog, jedno opte istovremeno prisustvo
svega to jest u nama i za nas.
I, 12:
abhyasavayragyabhyam tannirodhah.
Vebanje i [duevna] proienost vode ka toj umirenosti (nirodha) [o kojoj je
prethodno bilo rei u YS, I, 2].
I, 13:
sa tu dirghakalanairantaryasatkarasevito drdhabhumih.
Ovo [vebanje] pak postaje efikasno ukoliko se kroz dugi period, neprekidno i sa
panjom obavlja.
I, 15:
tatparam puruakyatergunavaitrnyam.
Ova je [proienost] dostigla vrhunac kada se u zrenju sve-transcendirajuesubjektivnosti (purua) i e za [samim] energetskim izvorima [u kojima su i sve
potencijalnosti prisutne] (guna) - gubi.
14
vitarkavicarananadasmitarupanugamatsamprajnatah.
Kada proizlazi iz Razlikovanja, Razgonetnutosti, Uitka ili Oseanja
samodovoljnosti [usredsreenost, (samadhi)] je [jo uvek po karakteru] opojmljavajua
(samprajnata).
Ovom reenicom data je osnovna shema Patanjalijevske joge, koju u neto izmenjenom
obliku sreemo i u budizmu kao i u ostalim baroknim formama joge. Valja naglasiti da o
suptilnoj dijalektici ovih stanja, o kojima e u nastavku biti rei, najvie saznajemo upravo iz
budistikih izvora kojima se i autor ovog komentara bogato inspirisao.
Imena vitarka, vicara, ananda, asmita koje nisu sluajno poreane upravo ovim redom,
oznaavaju niz etapa na putu ka sledeem, kvalitativno viem stadijumu, u kome se tek stiu uslovi
za dostizanje konanog cilja joge, stadijumu koji je oznaen kao asamprajnata, (o emu u sledeem
aforizmu). Ova upravo navedena imena predstavljaju tehnike termine dosta este u reniku
indijske spiritualnosti i nije na odmet da ih italac, po mogustvu, upamti na sanskritu, utoliko pre
to ni priblinih ekvivalenata za njih, u naem jeziku, nema.
Prvi lan ovog nabrajanja je i prvi korak na putu ka konanoj usredsreenosti i konanom
Uvidu. Ve taj prvi stepen, koga emo uslovno prevesti sa Razlikovanje, napada na ono to je i za
jogu izvor svih zala - neznanje, neuvianje (avidya). A razaznavanje i jasno razlikovanje uzroka
jednog odreenog stanja, kontemplacija nad podacima vlastite memorije i vlastite s-vesnosti,
kritiko ispitivanje vrednosti preko odmeravanja neposrednih emotivnih reakcija na predoeno, to
bi, reeno neto savremenijim jezikom, bili neki od najvanijih dogaaja koji se zbivaju u toku te
prve etape. Na fiziolokom planu ova zaokupljenost svih energija s-vesnosti i s-vest o tome da se u
tom momentu dogaa ono to nas se najvie tie - obezbedie jednu privremenu smirenost i
zadovoljenost koja, sa svoje strane, pospeuje ovo prvo, delom diskurzivno, delom intuitivno
sreivanje. Upravo zato je i ovaj prvi stadijum, u kome su mir i sreenost samo relativni, ipak
ubrojan u kategoriju samadhija, odnosno usredsreenosti ili duhovne prikupljenosti. Re
meditacija, u smislu u kome se najee sree upotrebljena u zapadnoj filozofskoj tradiciji, gde
oznaava izvesno misaono prosleivanje nekog problema, izvesno rasvetljavanje predmeta - ulazila
bi u pojam vitarka samo utoliko ukoliko oznaava onu vrstu meditiranja gde je potpuna vitalna
angaovanost onog koji meditira obezbeena izuzetnou interesa i privlanou koju za njega
ima predmet meditacije i ukoliko se zbog toga javlja jedna gotovo fizioloki primetna
15
zadubljenost. Potrebno je, moda, u vremenu u kojem je filozofiranje shvaeno najee izrazito
intelektualistiki insistirati na postojanju ovog, nazovimo ga, fiziolokog aspekta filosofije. Bilo
kako bilo, u perspektivi joge izvesna psihosomatska sreenost je nuni uslov i indikator dobrog
razvijanja ovog duhovnog (=duevnog) usredsreivanja iji se pun hod naziva vitarkasamadhi.
Kada posle dovoljno dugog i upornog upranjavanja poinju da se naziru prvi rezultati u
obliku razumevanja i grubog razabiranja osnovnih struktura vlastite due i njene situacije,
razluujui jasno od nejasnog, ugodno od neugodnog, javlja se i prvo opte odluivanje i
opredeljenje. Time se ulazi u drugu fazu, u tzv. vicarasamadhi. Prelaz se u principu ne dogaa
naglo i esto se karakteristini oblici ove dve faze meusobno smenjuju. Vicarasamadhi je retko
sasvim ist, jer onog momenta kada se posle ispitivanja i odmeravanja izvesnost potpuno
instalira, ime je prva faza potpuno okonana, brzo se potom javlja radost, oseaj slavlja i jedno
neuporedivo blaenstvo (zbog osloboenog energetskog potencijala), a ovi su ve bitne crte tree
faze, tzv. anandasamadhija. Meutim, pokuajmo, ipak, izrei ono neizrecivo, naime ta se dogaa
u stanju vicarasamadhija. Re vicara izvedena je iz korena CAR, koji oznaava ideju kretanja. Za
razliku od vitarke koja je jedno dinamino povoenje za mnogim pojedinanim idejama ili seanjima, pokret o kome je re jeste vicara, u-jedno-sliven, opti pokret cele due u pravcu rezultante,
koja se, u tom momentu, jasno ukazala iz mase komponenti. Intelektualno zrenje samog sreivanja i
okupljanja onog rasprenog (vikipta) i emotivno pristajanje ili prijanjanje uz ugodom praeno
rastereenje to ga izvesnost sobom donosi - stapaju se u jedno mono Aha! iji odjek predstavlja
ivotni titraj Razgonetnutosti (vicara). Njime sada jogin nastavlja da ivi.
Meutim, kao to pomenusmo, ovo odstranjivanje problematinog i razvejavanje
svekolikog oklevanja i dvoumljenje proizvodi jedan energetski viak. Na psiholokom planu ovaj se
viak prevodi u oseanje jedne blaene ispunjenosti i zadovoljenosti, a na fiziolokom planu - lice
se joginovo istog momenta ozari osmehom tako karakteristinim za umetnost koja ova stanja
poznaje. 4 Dakle, dve komponente sainjavaju ovo stanje: s-vest o prirodi ugodnosti i njenom
poreklu i s-vest o pronaenosti sebe i svog interesa van svega pojedinanog, spolja pristiueg to praktino znai izbavljenost iz lavirinta pojedinanih uslovljenosti - spas. Radost i uitak koji
se tada javljaju neuporedivi su sa bilo kojim ranijim uitkom i jogin eli da se nita ne promeni i da
sve ostane tako kako mu je u tom trenutku.
Pa, ipak, logika ili, tanije, priroda stvari ne doputa da se ovde neprekidno i trajno opstaje.
Nee proi dugo i jogin e, izotrenog vida i uma, osetiti da, s jedne strane, ve i sam strah od
prolaznosti ovog stanja - krnji njegovu radost, ako je ve sasvim ne unitava, a, s druge strane,
postae neposredno svestan da ugodno stanje dobre centriranosti (sukha) i opta zadovoljenost ne
zavise od tih posebnosti koju radost (ananda) predstavlja, niti da je energetski viak za to neophodan. Odsustvo strepnje i neugode (duhkha)5 pokazuje se uskoro joginu kao dovoljan uslov za to jo
stabilnije i trajnije (budui manje zavisno) stanje due, u kome jogin sada vidi sve to on jo jeste,
sve do ega mu je jo uvek stalo. U ovom ostatku on prepoznaje svoje pravo preostalo ja sam
(asmi) (od koga se u sanskritu pravi i supstantiv asmita, doslovno ja-sam-stvo kao posebna
oznaka za ovaj samadhi).
Poput toka (kha) koji moe biti samo dobro (su) ili loe (du) centriran, i ovekova
elementarna, dalje nesvodiva stanja u svetu (kao uostalom i stanja bilo kojih drugih bivstvujuih)
mogu biti samo sukha ili duhkha. Ulaskom u stanje samadhija, duhkha biva prevladana. Ali,
dimenzija trajnosti stanja ugode nije nipoto garantovana u pobrojanim stanjima budui da ni ona
sama nisu trajna, sukha se ne moe odrati jednostavnom injenicom da se do nje dri. tavie drati do neega, nastojati odrati, znak je ovisnosti, nesavrenosti. Jogin e, dakle, u potrazi za
stabilnijim stanjem napustiti to nesigurno, izmiue obilje koje ananda prua. Nastojei da na
novosteenom temelju asmite izgradi svoje utoite, on svakako pronalazi i od sada poseduje jedno
stabilnije boravite. S-hvativi ovu, u dostojanstvu realizovanog pojma utemeljenu poziciju,
razreivi svoju sit-uaciju poimanjem jednog neotuivog sup-strata koji ini njegovo ja-sam,
4 Ne krije li se tu i tajna tzv. arhajskog smeka koga sreemo ne samo u starogrkoj umetnosti?
Du je reca koja oznaava loe, neugodno, i sl., za razliku od su koje izraava suprotnu ideju, kha oznaava
rukavac osovine toka. Osnovna ideja koju duhkha sugerie je, dakle, jedna loa centriranost, jedna opta iaenost,
nelagodnost. Termin bol, kojim se esto prevodila duhkha, oznaavao bi samo jedan njen poseban sluaj, samo jedan
deo.
16
5
jogin osvaja svakako jednu viu, trajniju poziciju. Meutim, potpuno pogreno bi bilo u ovom
prepoznavanju pune mere svoga Ja-stva, u reduciranju na njegovu autonomnost - videti ita to bi
nalikovalo na jedno energetsko ili bilo kakvo drugo osiromaenje ili egoizam, ma kako ovaj bio
shvaen. Ja o kome je re jeste upravo negacija ili, tanije, jedno hegelovsko aufgehoben onoga to
se naziva svojim ja u obinom ivotu. To, nazovimo ga, malo ili plitko ja, koje sebe, zapravo, ni ne
poznaje, koje u svoj identitet samo veruje, koje bi se pri svakom paljivom pogledu pokazalo kao
splet kontradiktornih, meusobno se ponitavajuih tendencija, jedan vor zavezanih, sputanih
energija. Sve veliko u jogi (a i van joge) dogaa se upravo nekim radikalnijim raspletom,
razvezivanjem ovog vora6, koji, svakako, nije sluajno nastao, koji ima svoju dugu istoriju i
predistoriju (ali koji zbog toga nije manje vor).
Dakle, novoizgraena pozicija, novosteena tekovina poiva na jednom razumevanju,
poimanju, delo je i posledica tog jednog odreenog zahvata s-vesti. Opstaje ukoliko i ova postoji usmerena, dirigovana, voljom podravana s-vesnost.
Moe, meutim, jo dugo vremena protei pre nego jogin primeti, na svoj neposredan,
nediskurzivan nain (kojim se, uostalom, jedino i moe istinski videti), da graditi, posedovati,
poimati, hteti i strepeti vodi ka istom, odnosno, da se u sri svake konstrukcije krije i klica
destrukcije.
Suoenost sa takvom prirodom svake mentalne konstrukcije vodi ka onom stadijumu u
kome s-vest koja je inae uvek usmerena ka vesti prodire najzad u ono od stanja gde je najvanija
od vesti uvek neposredno prisutna bez voljnog usmeravanja, htenja, nastojanja, naime, do samog,
istog bivanja. Budui da je svest tada uvek kod kue, da je joginovo zahvatanje usled
dostignutosti i sveopte prisutnosti pojma zapravo zavreno, da se ne dogaa vie, ova se usredsreenost, kvalitativno via od svih prethodnih, karakterie kao asamprajnata.
I, 18:
bhavapratyayo videhaprakrtilayanam.
Roenjem je dat [asamprajnatasamadhi] onih neinkarniranih (videha) i onih [ije su
se pojedinane forme] u pramateriji (prakrti) apsorbovale.
Kategorije takozvanih dezinkarniranih bia i bia utopljenih u sebe-nesvesnojpramateriji (prakrti) slue da oznae one tipove meu bistvujuima koja bi asamprajnatasamadhi
imala kao prirodno ili uroeno stanje.7 Za razliku od ovih boanskih stvorenja, smrtnik mora ovo
6
Moda bi se, ak, moglo pokazati da je energija osloboena upravo destrukcijom tog malog kontradiktornog ja
najbogatiji izvor svih odsudnih svetovnih, religioznih ili parapsiholokih poduhvata i pokreta. Pokazalo bi se da ovi po
pravilu mogu da ponu i zaista i zapoinju i proistiu iz na izgled potpuno drukijih izvora od ovog navedenog. Istorija
saoptava o velikom broju pokreta pobuenih bilo osujeenou vitalnih ili egoistikih interesa (ekonomska beda,
potreba za potvrivanjem ili proirivanjem svojih prostora, ma kako se ovi odredili, psihopatski odbrambeni mehanizmi
i tome slino) bilo privremenim, varirajuim vikom potencijala tog istog ja (zanosi i zanesenosti nekih svetaca,
stvaralaca i onih opijenih bilo ime, zatim, filosofovo uenje ili ushienje pred injenicama morala ili
zvezdanog neba). - Svi ti pokreti bilo ime da su inicirani i bilo kuda da streme najee ne stiu daleko ukoliko, pod
vidom rtve, samopregora ili raznih ideala (kao to je npr. humanizam), ne uspeju da ukinu inicijalnu svezanost
energija. S druge strane, proizvevi erupciju ove svakako najznaajnije rezerve energije, ovi zahvati, ukoliko su i
odmakli negde, osueni su na lagano propadanje, na prvobitnu poziciju ukoliko se osloboena energija sve vie poinje
da zaplie u pomenuti vor privatnih egzistencija i egoizma.
7
U tumaenju ovog mesta YS, klasini komentari se unekoliko razilaze. Najubedljiviji inio mi se komentar koji daje
Vijnanabhiku u Yogasarasamgrahi. Tumaenje koje predlaem inspirisano je ponajvie upravo njegovim
razjanjenjima povodom sloenice bhavapratyaya, kojoj nasuprot stoji upayapratyaya. Ovu kovanicu, sastavljenu od
bhava i pratyaya, on shtava kao odreen roenjem, kao prirodan, kao potiui od roenja. Reprodukovanje svih
klasinih i modernijih divergirajuih komentara nastalih povodom ovog aforizma i naroito pojma pratyaya zahtevalo
bi isuvie mesta u odnosu na interes, koji bi iz tih razmatranja mogao da ima proseni italac. Od klasinih komentara
neto opirnije bave se ovim aforizmom Vacaspatimira i Vijnanabhiku, a od modernijih pisaca upuujemo na novo
izdanje Hauerove studije Der Yoga, ein indischer Weg zum selbst i naroito na opirnu beleku i reference koje tu
nalazimo u vezi sa terminom pratyaya.
17
raddhaviryasmrtisamadhiprajnapurvaka itaream.
Inae [da bi se na drugi nain stiglo do asamprajnatasamadhija potrebno je da]
prethodi [itav niz posredujuih uslova:] predanost, energinost, pribranost, koncentrisanost i
mo jasnog razaznavanja.
Sa ovih pet teko prevodljivih manje ili vie tehnikih termina oznaeni su najvaniji od
potrebnih uslova ili vrlina koje omoguuju taj drugi, metodski, tanije, metodom karakterisan
pristup, koga i tradicija starija i od najstarijih jogistikih tekstova naziva upayapratyaya. To je put
koji ostaje obinim smrtnicima, kojima izuzetno povoljne okolnosti ili dobri inovi predaka to ih
poinjemo da snosimo ve i samim roenjem nisu ostavili otvorenom tu izvanrednu mogunost da
se prostom eljom, icchamatrena, uzdignu do sfere u kojoj bie moe u samom sebi, tj. na osnovu
svojih izuzetno povoljnih predisponiranosti (samskara) zasnovati svu punou i neotuivost
bivstvovanja (budui da ga ove ine dovrenim u samom sebi).
Navedene vrline ili osobine koje jogina vode njegovom cilju nisu inae iskljuivo arsenal
joge. U budizmu sreemo ak potpuno identinu seriju. I ovde, kao i u budizmu radha oznaava
onu predanost i poverenje, onu otvorenost srca8, onu neposrednost koju, npr. jedno dete ispoljava
prema svojoj majci. Prevesti ovaj termin u ovom kontekstu sa vera, kako ine neki prevodioci
(Vuds, na primer) ne ini mi se najsrenije zbog mogunosti dovoenja u vezu sa izvesnim hrianskim pojmom vere sa kojim nema ni izdaleka identinu konotaciju. Ono emu se, naime, jogin
srcem predaje, ono emu se jedino i bez rezerve otvara jeste ono to u sebi samom susree ili to se
u njemu zainje u toku sistematskog upranjavanja jogistikog metoda. Iskuano i iskuavanja su
jedini apsoluti pred kojima se jogin sme bezrezervno predati. Jogistiki Bog (ivara), o kome e
kasnije biti rei, jeste jedan pomaui, pomoni hipotetiki princip koji prestaje to da bude u
momentu kada ga jogin realizuje u sebi. Tada se zapravo vie ne moe nipoto rei da se jogin
klanja ili da veruje u Apsolut budui da ga on tada ivi u svom vlastitom iskustvu.
Klasini komentari insistiraju na meusobnoj uslovljenosti ovih vrlina. Tako radha kao
odsustvo oklevanja u pogledu metoda oslobaa energiju, kanaliui je ka rezultatu, a zahvaljujui
energinosti (virya) roenoj iz te sranosti i odreitosti jogin napreduje. Termin virya sadri inae i
znaensku nijansu heroizma, odlunosti, reenosti.
Stavivi hrabro sve svoje snage i sve svoje vrednosti u igru, jogin se angauje u celosti i do
kraja. Kada se u ovoj igri opteg odmeravanja i sameravanja, koja karakterie prve korake na putu
ka konanom cilju, stavi sve to ga okruuje, konstituie i odreuje, sve predstave, sve uspomene9 i
sve elje - ta prisutnost totaliteta, ta sveopta prizvatost u svesti ini ono to se naziva smrti.
8
Etimoloka analiza pokazuje da se radha ima dovesti u vezu sa onim istim indoevropskim korenom na koji se svode i
nae srce i grko chr, cardia i lat. cor, cordis kao i credo (umesto cred-do).
9
Otuda naziv za ovu fazu smrti. Ova re slui u sanskritu, da, izmeu ostalog, oznai ono stoje ostavljeno od predaka,
ono to je namrto. U grkom i lat. etimoloki srodni pojmovi su mermerox, memor i mora. Meutim, u kontekstima kao
to je ovaj, engleski termin mindfulness koji mnogi prevodioci jogistike i specijalno budistike literature
upotrebljavaju za smrti dosta dobro slue kao ekvivalent.
18
tivrasamveganamasannah.
Onima koji arko ele [asamprajnatasamadhi] je na domaku.
Unutranja motivisanost i snaga elje se u tradiciji joge uzimaju kao merilo spremnosti i
podobnosti za bavljenje jogom, ali i za merilo stepena ostvarenosti samog rezultata. Metodino
objedinjavanje energija raa i pospeuje samadhi, ali je ve donekle ostvaren i okuan samadhi
sa svoje strane izvor elje za ponavljanjem tog iskustva. Zbog toga se moe rei da je prisustvo jake
elje sa samadhijem ujedno i znak da je ovaj blizu.
I, 22:
ivarapranidhanad va.
U predanosti Uzvienom [nalazi se] takoe [jedan od naina da se dostigne
samadhi].
I, 24:
I, 25:
Pojam sarvajna sam u ovom kontekstu preveo dosta slobodno sa istinsko znanje da bi
izbegao dvosmislenost prevoda sve-znanje (to bi inae bio doslovni, pa, ak, i etimoloki veran
prevod). Sarvajna upuuje, po mom miljenju, samo na totalitet relevantnog znanja.
I, 26:
Kontinuitet do koga je Patanjaliju stalo vidi se i ovom prilikom. Prvobitni mudraci (guru),
o kojima je ovde re, je tradicionalna bramanistika kategorija i pozivanje na njih je oduvek bilo i
bie argument ortodoksije. Stvaralatvo i originalnost pojedinaca, ma kako ovi bili nadareni, u
duhovnoj klimi Indije nije gotovo nikad mogla da se po ugledu meri sa tradicijom osvetalih
tekovina. I yogadarana je nastala u toj klimi, i ona kao celina, kao pojava meu drugima, trai dodatni zaklon u autoritetu predanja ili otkrovenja, elei upravo na taj nain da ostane verna
metodolokom principu iskustva i okuanosti. Razumljivo je to je kao takva bila priznata za jednu
od est ortodoksnih, od bramana priznatih, darana, iako po nekim od svojih osnovnih postavki,
bar u onoj meri u kojoj su ove identine sa onim iz samkhye, ova pripada skupu ili sloju ideja koje
arijevci u svojim Vedama nisu doneli sobom, ve zatekli na tlu koje su osvojili i postepeno poeli
asimilovati.
I, 27:
I, 28).
I, 28:
tajjapastadarthabhavanam.
Ponavljati je i realizovati u sebi njen smisao [vodi takoer ka samadhiju].
Pri tome ponavljanju razlikuju se, kae Bhoja, tri momenta: prvi je a, drugi u, trei m, koje
se pri kraju svoga trajanja pretvara u nazal, to predstavlja etvrti ili, tanije, polovinu etvrtog
momenta (ako se momenat shvati kao podjednako dug vremenski period).
I, 29:
I, 32:
tatpratiedharthamekatattvabhyasah.
Da bi otklonio ove [prepreke joginu se preporuuje] praktikovanje [unutranjeg]
objedinjavanja (ekatattvabhyasa).
ta znai ovo unutranje, introvertovano objedinjavanje s-vesti oko jedne jedine
potpore (alambana), teko je shvatiti bez bar izvesnog elementarnog istorodnog iskustva. Ako bi
se u poznatijim oblastima ivota trailo neko poreenje sa iskustvom koje, iako daleko od toga da bi
bilo jogistiko, moe moda da uputi na smer u kome treba zamiljati ili praktikovati ovo
objedinjavanje - onda bi moda moglo da se tvrdi da npr. u sluaju jednog puaa ovoj potpori
pomou koje se vri izvesno usredsreivanje na neki problem odgovaraju prvi udasi dima cigarete
koji, iako naizgled odvlae svest ili panju dalje od problema - ipak, u konanom ishodu, pomau.
Naime, u tom momentu, iako to ini potpuno nesvesno, pua okuplja svoju panju oko ina udaha.
Ova okupljenost se na psiholokom planu prevodi neposredno kao ugodna punoa i puau se, s
pravom, ini da je tada spremniji da se suoi s bilo kakvim problemom. Jedan drugi primer moe
olakati razumevanje nepuaima koji imaju izvesno religiozno iskustvo.
Molitva je par exellence in koji vekovima vri ovu funkciju okupljanja (sigurno bolje
nego cigareta). Pri inu koncentrisanog izgovaranja (glasnog, poluglasnog ili samo mentalnog)
neke molitve, vernik izganja iz due uobiajenu rastresenost. Verujui pri tom da oseaj punoe koji
se tada javlja dolazi iz kontakta s bojom panjom, molitva postaje utoliko efikasnija ukoliko je i
ova vera jaa. Okupljenost duevne energije koja je tada spremna za novu efikasniju mobilisanost, u
bilo kom pravcu, moe da potraje i due. Time se delimino mogu objasniti mnoga uda
poinjena u religioznom zanosu i sva zastranjivanja religioznog fanatizma.
Izuzetni rezultati sportista i izuzetna izdrljivost stvaralaca iz svih oblasti teko bi bili
mogui bez jedne permanentnije okupljenosti koja zna za razna pomona sredstva, ali koja moe
biti i direktna, neposredna. Posle izvesnog dueg vremena provedenog u vebanjima, veliki
sportisti, borci ili umetnici postiu gotovo neverovatnu mo voljne mobilizacije energije. Unutarnja
pak objedinjenost svekolike energije jeste cilj koji jogin eli da postigne nezavisno od bilo kakvog
izvanjskog cilja. U tome je moda jedna od bitnih razlika, sa prethodno navedenim primerima.
I, 33: maitrikarunamuditopekanam sukha duhkha punya apunya viayanam bhavanata citta
prasadanam.
Duevna proienost (cittaprasadana) javlja se uspostavljanjem (bhdvana) [odnosa]
simpatije za ono to je u dobru (sukha), sauea za ono to je u patnji (duhkha), radovanja za
ono to je valjano (punya) i ravnodunosti za ono to takvo nije (apunya).
Pored prethodno pomenutog, ovaj aforizam ukazuje na jo jedan nain kako se u dui
stvaraju povoljni uslovi za samadhi.
Ovo su, kako kae Bhoja, spoljanji uslovi koji favorizuju ulazak u stanje samadhija, ali
nisu konstitutivni delovi tog stanja.
I, 34:
pracchardanavidharanabhyam va pranasya.
[Pomenuta proienost javlja se] takoer [kao posledica kontrolisanog] otputanja i
zadravanja daha.
Ono to se u baroknim oblicima joge sree razvijeno do mere u kojoj preti da izgubi iz
vida svoje pravo mesto - jesu upravo ovi pomoni oblici dostizanja izvesne unutranje
objedinjenosti i proienosti. Besmisleno bi bilo pisati prirunik pranayame10 ili dinamike daha
budui da je to ve onaj nivo gde samo neposredni kontakt onog koji zna, i ima pedagoko iskustvo,
sa onim koji eli da putem pranayame uini prve korake - moe nekuda zaista da vodi. Bez ovog
linog kontakta nikakav progres gotovo da nije mogu preko ovog pomonog ali vrlo delikatnog
sredstva joge.
10
I, 35:
visoka va jyotimati.
- ili [se pomenuta duevna vedrina i proienost javlja u ostvarenosti stanja]
ispunjenog blaenom rastereenou i rasvetljenou (jyotimati).
Komentari dodaju ono to YS, kao jedan sumarni pregled celine joge niti sadre niti mogu
da sadre, naime, detalje koji se odnose na njenu tehniku, praktinu stranu. Ve na nivou YBh
nailazimo na elementarna tehnika uputstva koja se preporuuju sledbeniku joge za realizovanje
odreenih stanja. Dok YBh samo napominje da je region na kome ili u kome se vri
koncentracija jeste, u ovom sluaju, tzv. lotos srca, dotle komentar ovog komentara
Tattvavaiaradi opisuje jo neto detaljnije to mora da se dogodi da bi se dotino stanje pojavilo.
Meutim, interesantno je sa metodolokog stanovita primetiti da se u principu ni u jednom od
jogistikih pisanih tekstova ni izdaleka ne pretenduje da kae sve. Uvek se ostavlja mesto za ono to
samo neposredni inicijator, uitelj (guru), kroz neposredni kontakt, jedino moe da prui poetniku.
Jer, ukoliko vrhunska iskustva poinju vrlo brzo da konvergiraju, dotle ono nebrojeno mnotvo
poetnih pozicija praktino ne doputa mogunost jednog opte vaeeg i najefikasnijeg uputstva,
koje bi najkraim putem povelo prema vrhu piramide. Otuda i ezoterini aspekt jednog ovakvog
teksta kao to su Yogasutre.
I, 37:
vitaragaviayam va cittam.
- ili, pak [u poistoveenosti] sa domenima eljom-nepomuenih (vitaraga) s-vesti.
Za ovakav jedan nain dostizanja toga to se naziva cittaprasadana mogli bismo rei da
krije otprilike ono na ta ukazuje izanala formula - slediti dobar primer: jogin se postavlja, bar
privremeno, u stanje onoga ko je preao na drugu obalu, iju s-vest ne remeti nikakva
zamuenost - raga11. Ovo se zbiva uzimanjem za svoj - upravo domen (vi-aya) ili predmet svesti (citta) onoga ko je vitaraga - onoga ije oitavanje ne zapreuje nikakva emocionalna
obojenost, niti mu se taj materijalni fluks s-vesti upuuje u domene odreene eljom, inercijom.
I, 38:
svapnanidrajnanalambanam va.
- ili [se pak taj mir javlja] iz spoznaja to se raaju potpomognute bilo snovima ili
[smirujuim iskustvom] spavanja bez snova.
I, 39:
yathabhimatadhyanadva.
- ili [se pak mir o kome je re javlja] kroz kontemplaciju (dhyana) predmeta koji nam
je drag.
Tome ta znai dhyana i ta za indijsku duhovnost ona predstavlja valjalo bi posvetiti
mnogo vie prostora nego to nam stoji na raspolaganju ovom prilikom. O tome kako je ona
shvaena u okviru Yogasutri bie govora povodom aforizama II, 10 i naroito III, 2, gde je ova
definisana.
Ovom prilikom navedimo samo ono to se ini da predstavlja osnovnu ideju ovog
aforizma. Naime, putem okupljanja panje i zadovoljenosti u koju zapada jogin kontemplirajui
predmet koji mu je posebno drag, postie se jedno inicijalno smirenje koje se potom moe
zadrati i izvan te posebne usmerenosti s-vesti.
I, 40:
11
Podsetimo se da raga, koja se najee prevodi sa uitak ili strast, jeste derivat korena RANJ - koji znai bojiti,
obojiti, dakle omesti izvesnu (prvobitnu) transparentnost ovog suptilnog ali, ipak, materijalnog supstratuma ili
medijuma u kome se i ivot (animalni) i svesnost zbivaju, oznaenog najee kao citta ili kao buddhi.
22
prevazilaze moi obine ulne percepcije (one koja ima posla sa krupnim, prostim (sthula)
predmetima). U hijerarhiji suptilnih entiteta najvie mesto zauzima, kao to emo videti u
sledeem aforizmu - ono nesvodljivo (alinga), apsolutno, ono to nije mogue svesti ni oznaiti
znakom (linga).
I, 45:
sukmaviavatvam calingaparyavasanam.
Suptilnost dostie svoj najvii domet u Nesvodljivom (alinga).
I, 46:
nirvicaravaiaradye 'dhyatmaprasadah.
[Tek] kroz vedrinu (vaisaradya) proisteklu iz duevne nepomuenosti (nirvicara)
javlja se najdublji unutranji mir (adhyatmaprasada).
A ovaj e mir, to se rodio iz obavljenosti svih relevantnih egzistencijalnih sameravanja i
vrednovanja, u nastavku joginovog putovanja sa svoje strane odigrati ulogu daljeg pokretaa i
nastavljaa. Jogin koji u dnu svoje due zadri seanje na ovaj blaeni mir, nosi ga kao jedno
sigurno utoite, i sve to se bude kao novo pojavljivalo u njegovom svetu bie sameravano u
odnosu na to jednom snano doivljeno stanje. Drugim reima, u joginovoj citti ostaju tragovi
odnosno determinirajui ostaci ranijih iskustava (aaya) i odreene predisponiranosti (samskara)
koje su nosioci pozitivne retribucije (karman) i dae odgovarajuom maturacijom (vipaka)
pozitivne plodove u obliku unutranjeg osloboenja i istinske spoznaje, o emu govori i sledei
aforizam.
I, 48:
Valja izriito naglasiti ovaj vaan momenat jogistike gnoseoloke koncepcije. Naime,
tek tamo gde je svaki unutarnji pokret zaustavljen, stvoreni su uslovi za usklaenje, poistoveenje,
Istinu (rta) koja znai usklaenost. Jer, pokret, ak i onaj suptilni kao to je poimanje,
intelektualno zahvatanje, krije u sebi mogunost, rizik opiranja, nesklada, a samim tim i neugode,
iaenosti, bola (duhkha). Istina shvaena kao sklad, kao poistoveenje sa izvesnom
prestabiliranom formom (dharma) ili oblikom, odnosno prirodom (rupa), kao nekakav
primordijalni ritam (re sa kojim rta ima i etimoloku srodnost) - ne zbiva se, dakle, u poimanju
(kao operaciji), a pogotovu ne na nivou diskurzivnog i verbalnog zakljuivanja. Sledei aforizam
izriito naglaava ovaj vrlo specifian smisao koji prajna poseduje.
15
Nirvicara -je izvedeno-od nir-vi-CAR, gde koren CAR oznaava pre svega ideju kretanja.
24
I, 49:
rutanumanaprajnabhyamanyaviaya viearthatvat.
Ova spoznaja nema isti domen kao slovesnost (ruta) ili [logiko] zakljuivanje
(anumana) i smisao (arthatva) joj je razliit.
I, 50:
DRUGA KNJIGA
ili
- o nainima kako da se oslabe, a potom i otklone elementarne prepreke i uine prvi koraci (l-11)
- o karmanu (12-14)
- o optosti neugode (15)
- o tome ta se moe izbei (16)
- o uzrocima opte neugode (17-24)
- o izbavljenju, njegovim stepenima i oblicima (25-27)
- o podeli joge na osam lanova (28-29)
- prvi lan: opta pravila (30-31)
- drugi lan: specifino jogistike obaveze (32)
- o rezultatima koji proizilaze iz potovanja pravila i obaveza (33-45)
- trei lan - asane (46-48)
- etvrti lan - pranayama (49-52)
- peti lan - uzdravanje ula (53-55)
samadhibhavanarthah kleatanukaranarthaca.
[Njen] cilj je uspostavljanje usredsreenosti i oslabljenje zapreka (klea).
Cilj kriyayoge, kao to se jasno moe zakljuiti iz ove reenice, jeste jedno preliminarno
sreivanje koje tek treba da stvori neophodne uslove za otpoinjanje onog definitivnog okupljanja i
raiavanja o kojem e u sledeim knjigama biti vie rei. Oslabljenje zapreka
(kleatanukarana) nije i njihovo konano likvidiranje. Upoznati prirodu ovih zapreka i eliminisati
ih voljom koliko god je to mogue jeste samo prvi korak na putu oslobaanja, ali je njegova
neophodnost neosporiva u sluaju kad ove bitno odreuju ponaanje. U sledeim sutrama nalazimo
listu i ono to je najbitnije za svaku od ovih zapreka. Ne treba u pojmu klea traiti bilo ta od
onoga to pojam poroka oznaava. klea je prvenstveno gnoseoloka kategorija i skoro nema ni
traga od nekakve moralistike konotacije. Uostalom, to jasno proizlazi ve i iz injenice da je
najosnovnija od klea i glavno zlo protiv koga se bori itava indijska spiritualnost upravo
shvaeno kao ne-uvianje (avidya).
II, 3:
avidyasmitaragadveabhiniveah klesah.
Neuvianje, neopravdano pridavanje personaliteta (asmita), [podleganje]
strastima (raga), neopravdana odbojnost (dvea), i e za ivotom predstavljaju
[najvanije oblike u kojima se javljaju] zapreenosti (klea).
II, 4:
anityauciduhkhanatmasu nityaucisukhatmakhyatiravidya.
Uzimati ono to je prolazno (anitya), neisto (asuci), bolno (duhkha) i bez [svesti o
svome] Ja (anatman) za veno, isto, ugodno i svesno sebe jeste [to] neuvianje [o kome je
re].
II, 6:
drgdaranaaktyorekatmatevasmita.
Poistovetiti mo-onoga-koji-u-via (drgakti) sa obavljanjem
(daranaakti) predstavlja [neopravdano] pridavanje personaliteta (asmita).
vienja
Razlikovanje o kojem je re ovde jeste svakako najvanije razlikovanje koje jogin uopte
treba da obavi radi savladavanja prepreka to se javljaju na putu ka izbavljenju. Supstancijalna
modifikacija koja obavlja ili, tanije, kojom biva obavljeno vienje (buddhi), koja, shodno
koncepciji o pasivnosti s-vesnosti ili o-s-veavanja (citta), trpi in-formaciju, ali koja nije subjekt
koji moe da je proceni (bar ne iz perspektive totaliteta iskuenog) - u obinom iskustvu mea se
upravo sa tom sve-pamteom, sve-procenjujuom i sveznajuom subjektivnou. Bol ili ugoda nisu
ni u vesti samoj niti u poslednjoj instanci koja ovu ita, nego u medijumu koji vesti ili
informacije prenosi. Zbog te svoje moi da oseti bolnosti ili ugodnost, za obino iskustvo se ovaj
medijum javlja kao subjectum, personalitet, ili doslovno kao Ja-sam-stvo (asmita).
II, 7:
sukhanuayi ragah.
U uivanju lei [skrivena opasnost podleganja] strasti.
II, 8:
duhkhanuayi dveah.
26
biva zaustavljen, [odnosno lokalizovan] (sthiti); nalazi se u formi elemenata (bhutas) ili
organskih ulnih sklopova (indriya); smisao mu je u tome da bude iskuen (bhoga) ili
naputen (apavarga).
Sve to zbiva se u relaciji oitavajua mo, tj. svesnost (citta) ili, to je esto njen sinonim,
(buddhi) i objekta. Purua kao vrhunska subjektivnost nije dotaknuta niim od svega toga osim
spoznajom. Vyasa daje slikovito uporeenje: kao u sluaju boraca ija se pobeda ili poraz, ropstvo
ili osloboenje koji oni zapravo doivljavaju pripisuje njihovim komandantima koji je samo
spoznaju, tako se i dogaaji u svesti pripisuju nosiocu subjektivnosti.
Ezoterini smisao prve tri karakteristike je njihovo povezivanje sa teorijom o tri
elementarna stanja (guna) koja se uopte sreu u fizikom i psihikom svetu: guna sattva
odgovara svojstvu vidljivog objekta ili fenomena (drya) da biva vidljiv, osvetljen (prakaa)
svetlou ili sveu; rajas je svojstvo objekta da proizvodi kretanje, odbojnost ili privlanost,
jednom reju, da je aktivan, da deluje (kriya); tamas - obezbeuje stabilnost, mogunost
zaustavljanja, lokalizovanja, odreenja (sthiti). Da bi se govorilo o fenomenu potrebno je, dakle, da
sva tri stanja budu zastupljena. U zavisnosti od proporcije u kojoj je pojedino stanje zastupljeno
zavisi upravo i priroda samog objekta. Meutim, da bi se govorilo o objektu, svi uslovi jo time nisu
nabrojani. Bez bivstvujuih elemenata (bhutta) kao supstancijalnih nosilaca i organskih ulnih
sklopova (indriya) koji, iako su samo deo tog sveta, uestvuju u formiranju egzistencije objekta fenomenalna stvarnost jo nije konstituisana. Ovih organskih sklopova u skladu sa gnoseolokom
tradicijom Indijaca ima, kao to znamo, tri vrste: ulni organi, organi akcije i suptilni organi unutranjeg registrovanja i sreivanja. 16
II, 19: vieaviea lihgamatralingani gunaparvani
Momenti (parvani) [u kojima se pojavljuju] osnovna-konstitutivna-energetskastanja-bia (guna) su: konkretizovano, (viea), [njemu odgovarajue konkretizujue ili]
ne-konkretizovano (aviea), samo-sebe-sadravajue (lihgamatra) i nita-neizdvajajue (alinga).
Konkretizovano (viea) prema Vyasi jeste: eter-prostor (akaa), vazduh (vayu), vatra
(agni), voda (udaka) i zemlja (bhumi); pet organa ula: uvo, koa, oko, jezik, nos; pet organa
akcije: glas, ruke, noge, organi vezani za metabolizam i regeneraciju i koordinirajui centar
(manas). Organi ili aparati ula i akcije na nivou konkretnog shvaeni su kao mehanike aparature
nedovoljne da same prue za iskustvo relevantnu sliku bez posredstva grupiueg i koordinirajueg
centra (manas).
Pod tehnikim terminom ne-konkretizovano (aviea) podrazumevaju se oni suptilni, na
metafizikom nivou delujui i odreujui entiteti (pet takozvanih suptilnih ili nesvodljivih
elemenata - tanmatra).
Sledei nivo je nivo samo-sebe-sadravajue, odnosno samo-svesnost-reflektirajue
realnosti - odakle i karakteristika da se osim samog karakterisanja nita ne pojavljuje kao
karakteristika.
Sinonimi koje sreemo u YBh ukazuju na mistini, nesvakodnevni aspekt ovog iskustva:
uzviena sutastvenost (mahattattva), uzviena svest (mahabuddhi), velika dua (mahatma).
Prakrti nazvana alinga u ovoj podeli zauzima najvie mesto. Njena neizdiferenciranost i
nepojedinanost, njena potpunost i nesvodivost ine da se u jogistikoj i naroito samkhyaperspektivi ovaj neizdiferencirani supstrat iz koga se sve izvodi pojavljuje kao ono konano
odmorite koje je u pravcu potpunog izlaenja iz zamarajueg i bolom duboko karakterisanog
bivstvovanja u svetu guna.
II, 20: drata drimatrah uddho'pi pratyayanupayah.
Onaj-koji-vidi nije drugo do mo vienja koja, ak i potpuno ista, zadrava
16
Opirnije izlaganje ove jogistike i gotovo panindijske gnoseoloke koncepcije zahtevalo bi mnogo vie prostora
nego to bi ga neposredna svrha ovih komentara opravdavala. Eventualna poreenja sa nekim kod nas prisutnim
gnoseolokim koncepcijama takoe emo ostaviti za drugu priliku.
29
Domogavi se prostora koji joj autentino pripada, vrhunska samosvest (purua) naputa
i modifikacije triju guna i samim tim i podruje gde postoji bol i njegovi uzroci.
II, 26: vivekakhyatiraviplava hanopayah.
[Nepogreivi] razaznavajui uvid
osamostaljenja.
(yivekakhyati)
je
[jedino]
sredstvo
tog
[D. yoganga-TEKST]
17
Na ovom mestu sledimo autoritet Vyasinog komentara prevodei tasya kao da se ova zamenica odnosi na subjekat
uvianja, a ne, kao to bi to proizlazilo iz prethodnog aforizma, na samo uvianje.
31
U nekim izdanjima YS (npr. KSS) tekst ove sutre se razlikuje po tome to je ispred jati dodato ete. Kako je subjekt
potpuno jasan i bez ove zamenice, to nisam smatrao nunim da odustajem od verzije teksta koju daje ASS.
32
istom ishranom, unutranja (antara) zahteva otklanjanje duhovne prljavtine (one koja smeta
istom uvianju).
Askeza (tapas) je ispit volje i izdrljivosti kojom se ispoljava spremnost i upoznaju prave
potrebe (za razliku od mase lanih kojih esto nismo ni svesni). Ko moe izdrati dugi post, moe
lake u svojoj ishrani uoiti i odbaciti suvino. Ko izdrava jaku hladnou ili toplotu, moe lake
odbaciti suvinu odeu ili komfor kue. Dugo utanje proiava re, a izlaganja bolovima, koja se
tradicionalno smatraju delom askeze, spadaju u isti red samoupoznavanja kao i ostale manifestacije
asketizma koje smo spomenuli, a ijim nabrajanjem nismo iscrpli irok repertoar koji se razvio na
marginama indijske civilizacije. Askeza ima svoje ogranienje samo utoliko ukoliko ne sme izazivati poremeaje u funkcionisanju organizma.
II, 33: vitarkabadhane pratipakabhavanam.
Ukoliko se javljaju razmiljanja koja se suprotstavljaju [izvrenju nekog od pravila
ili obaveza], valja uspostaviti njima suprotna,
Kako ni misao ne prolazi a da ne ostavi traga, joginu se preporuuje da, ukoliko se misli
oprene onima koje ostavljaju dobar trag ipak jave, iskoristi svoju razvijenu mo jasnog
predoavanja i uspostavi u svojoj dui ono to je suprotno misli koju je sumnja donela. Ovo
uspostavljanje ili kultivisanje odreene ideje ili slike, ovo saivljavanje sa neim na nain da ovo po
psiholokim kriterijumima zaista biva, naziva se u duhovnoj tradiciji Indijaca - bhavana (od
korena BHU - koji je u srodstvu sa naim biti).
II, 34: vitarka
ahimsadayah
krtakaritanumodita
lobha
krodha
moha
purvaka
mrdumadhyadhimatra duhkhajnananantaphala iti pratipakabhavanam.
[Ova oprena] razmiljanja odnose se kako na nasilje tako i na ostale [nedozvoljene
inove]. Bilo da smo ih sami poinili, bilo da smo ih prouzrokovati, bilo da se [samo] slaemo
sa njima, izvor im je ili pohlepa, ili bes, ili zabluda. Mali, obini ili neuobiajeno veliki [ovi
prekraji bez razlike] neprestano poraaju patnju i neznanje, te se zato preporuuje
uspostavljanje (bhavana) onoga to je ovima suprotno (pratipaka).
Uspostavljanjem onoga to je suprotno nepoeljnim stanjima duha izbei e se nepoeljni
tragovi, zaustavie se neprestano obnavljanje bola i dotai e se istinsko bivanje. Zato sledei
aforizmi insistiraju na saivljavanju i vrstom ustolienju u vrlovitoj duhovnoj (=duevnoj)
ustrojenosti.
II, 35: ahimsapratithayam tatsamnidhau vairatyagah.
Uspostavivi [duboko u svojoj dui vrlinu]19 uzdravanja od nasilja, iz okoline
[joginove] tada iezava neprijateljstvo.
II, 36: satyapratithayam kriyaphalarayatvam.
Uspostavivi istinoljubivost [duboko u svojoj dui - jogin tada postaje] uporite
[zakona pravedne retribucije] inova i [njihovih] posledica.
II, 37: asteyapratiihayam sarvaratnopasthanam.
Uspostavivi [duboko u svojoj dui vrlinu] ne-pose-zanja-za-tuim-dobrom, sva
blaga ovog sveta (sarvaratna) mu pripadaju.
II, 38: brahmacaryapratithayam viryalabhah.
vrsto uspostavivi kontrolu vlastite ulnosti (brah-macarya), muevna snaga
nadolazi.
II, 39: aparigrahasthairye janmakathamtasambodhah.
19
Pratitha - uspostavljanje zahteva u svojoj, nazovimo je, tehnikoj upotrebi pojaanje u smislu u kome sintagma
(vie poetska nego tehnika) - duboko u svojoj dui to indicira.
33
Prevodei jugupsa sa otmena distanciranost sledio sam Hauerovu sugestiju koju daje povodom vlastitog prevoda
ovog mesta.
21
U KSS susreemo termin ekagrata umesto ekagrya.
34
Prvobitno asana oznaava sedite, a potom sedenje. U jogistikoj tradiciji pak pod
asanom se podrazumeva poloaj, pozicija, odnosno situacija u kojoj se zbiva yoga (shvaena i kao
tehnika i kao rezultat).
II, 47: prayatnaaithilyanantyasamapattibhyam.
[Tek] kada je svaki napor iezao i [javio se oseaj] sjedinjenosti sa bezgraninim
[moe biti govora o asanama].
Kao najbitnije u vezi jogistikih pozicija YS izdvajaju upravo ovo pomenuto oputanje
(aithilya) koje, rastvarajui svaki napor odranja pozicije (ili situacije), rastvara i granice koje
napor, inae, implicira, uspostavlja. Iz ove potpune rastoenosti sledi oseaj sjedinjenosti sa
beskonanim. 22
II, 48: tato dvamdvanabhighatah.
Iz te [oputenosti sledi] izbavljenje (anabhighata) od [ometajuih] parova (dvamdva)
[suprotnosti].
Suprotnosti o kojima je re su hladno-toplo, radost-tuga i tome slino.
II, 49: tasminsati vasapravasayorgativicchedah pranayamah.
[Tek] kada je ova [potpuno stabilna i ugodna pozicija] uspostavljena [sledi]
zaustavljanje [uobiajenih] udaha i izdana i [moe otpoeti] kontrola daha (pranayama).
II, 50: bahyabhyantarastambhavrttirdeakalasamkhyabhih paridrto dirghasukmah.
Kada je izlazei, ulazei i zadravani [dah] regulisan (paridrta) s obzirom na mesto,
trajanje i broj [u svakoj od tri pomenute modifikacije (vrtti) dah tada] postaje produen i suptilan.
Svakako jedan od najdelikatnijih delova celokupnog korpusa joge jeste taj to smo u
prethodnom aforizmu preveli kao kontrola daha, a to je moda najbolje ostaviti neprevedeno, jer
se re pranayama, kao uostalom i rei yoga, samadhi i dhyana, polako odomauju i u drugim
jezicima zahvaljujui uticaju koji joga u obliku hathayoge poinje da vri irom sveta.
Ne verujem da ima smisla pisati o pranayami. To je onaj domen gde samo intuicija i
prigodna re gurua moe da ima odgovarajui efekat, budui da je broj pojedinanih izuzetnih
sluajeva praktino jednak ukupnom broju, pa je, kako bi Aristotel to rekao, govor, nauka, logija
o tome nemogua.
II, 51: bahyabhyantaraviayakepi caturthah.
U [svojoj] etvrtoj [modifikaciji disanje] nije vie ogranieno ni pravcem izlaenja ni
ulaenja, niti bilo kojom drugom situirajuom odredbom (viaja).
Termin bahya doslovno oznaava spoljanji.
II, 52: tatah kiyate prakaavaranam.
Time se veo koji spreava svetlost [neuzmuene svesti postepeno] otklanja.
Boraviti u stanju potpune neovisnosti, koja ide do toga da i dah na odreeno vreme prestaje
da se oituje, pomae, kako to kae Vyasin komentar, da se nadie i nadvlada (bar privremeno)
karmiki lanac. Kada se jogin uzdigne do ove opte neuslovljenosti u kojoj i disanje, kao poslednje
uporite, iezava - tragovi e ovog boravka posluiti za stvaranje jednog novog uporita, iz koga e
22
U perspektivi YS, gde je psiholoka istina jedina relevantna istina, ovaj oseaj dostie status realnog
sjedinjenja. Univerzum joginove citte (uma) je, naime, jedini univerzum o kome moemo uopte biti obaveteni (=svesni).
35
tek osveenje biti mogue. Ovo se uporite izgrauje postepeno, jer tragovi i uspomene jednog
izlaska nisu dovoljni da bi se na njima izgradilo jedno potpuno sigurno uporite sa koga je mogu
taj novi pogled na bivanje. I Vyasin komentar insistira na ovoj postepenosti, te sam zato u prevodu
teksta sutre dodao re postepeno.
II, 53: dharanasu ca yogyata manasah.
Kroz [sve ove] zadranosti (dharana) i koordinirajui organ celokupne
intelektualne aktivnosti (manas) bie spregnut [pod kontrolom] (yogyata).
Zadranost ili stabilnost ili moda i bolje fiksnost odnosno na psihofizikom planu,
koja se u jogistikoj tradiciji naziva dharana,23 voljna je mobilizacija celokupne duevne i duhovne
energije u jednom pravcu, njeno okupljanje oko jedne ideje ili slike, njeno postavljanje na jedno
mesto u psihosomatskoj celini. Ova mobilizacija povlai za sobom automatsku kontrolu, zapt,
podjarmljenost duhovnog organa - uma (manas), koji od ovog momenta nije vie mesto gde se
dogaa rasipanje, disperzija bia u vidu (sluajem ili podsveu izazvanih) asocijacija, ili pak kroz
neeljene apercepcije. Na nivou manasa (uma) ili citte (svesnosti)24 uspostavlja se stanje
spregnutosti. Ovo stanje, na ovom nivou, videemo to u sledeem aforizmu, prethodi
spregnutosti na nivou ula.
II, 54: svaviayasamprayoge citta25 svarupanukara ivendriyanam pratyaharah.
Kada ula, ne bivajui [vie] podjarmljena svojim [specifinim] domenima
(svaviaya), tako rei oponaaju [prethodno postignutu] saobraenost duha pravoj mu prirodi
(citta-svarupa) - to predstavlja tzv.] uzdravanje [ula] (pratyahara).
Komentari razjanjavaju ovo mesto tvrdei da je osloboenje ili uzdravanje ula
posledica prethodno izvedenog osloboenja (ili uzdravanja od uplitanja u svet) na nivou uma.
Vydsa daje primer pela koje slede svoju maticu: kada matica (um) poleti, roj pela (ula) je sledi.
Kada pak ova sleti, i ostale pele to ine.
Izgovoreno savremenijim jezikom, to bi znailo da ukidanje (iznuenog) apercipiranja
povlai ukidanje percipiranja, a nipoto obratno.
II, 55: tatah parama vayatendriyanam.
Ovom se [uzdranou] uspostavlja [tek] vrhunsko gospodstvo nad ulima.
23
TREA KNJIGA
IZUZETNE MOI
Tekst Tree knjige se prirodno nastavlja na kraj Druge knjige izlaui poslednja tri od
osam lanova joge. Samo pozniji komentatori, kao Vacaspatimira ili Bhoja, govore o poetku
novog poglavlja, dok najstariji komentar, tzv. Yogabhaya, kao, uostalom, i u sluaju poetka
Druge knjige, niim ne pokazuju da je re o novom poglavlju.
Trea knjiga sadri:
- definicije unutarnjih lanova joge (l-3)
- definiciju samyame, njenih oblika i rezultata (4-6)
- vrste usredsreenosti, forme optih raspoloenja due s obzirom na vrste podsvesnih
predisponiranosti (6-13)
- osnovne epistemoloke stavove i koncepciju vremena (14-16)
- primenu samyame i rezultate ove primene; izuzetne moi (16-52)
- odreenje vrhunskog razaznavanja i izbavljenja (53-55)
III, l:
deabandhacittasya dharana.
Fiksiranje [celokupne] moi oitavanja (citta) na [iskljuivo] jedno mesto
[predstavlja] - zadranost (dharana).
U momentu kada se uspostavlja pomenuto fiksiranje ili lociranje moi oitavanja,
celokupna s-vesnost se koncentrie bez ostatka na samo jedno izabrano mesto. Kako tog
momenta vie nikakva duevna energija ne preostaje, kako se ivotno tog momenta pretvorilo u
spoznajno, u oitavajue - moe se rei da se tog momenta gnoseoloki, psiholoki ili estetski i
ontoloki plan zapravo stapaju u jedan jedini. Bie, bez ostatka angaovano u aktu zrenja, ivi svoj
zor kao samog sebe. U ovim momentima (a upravo njima se joga i bavi) pojmovi kao to su duh,
dua, mo ili organ svesnosti, energija ivotnog, budnost ili oitavajiia mo gotovo su potpuno
nerazluivi. Kao to emo videti dalje u YS - termini kao to su citta, buddhi, manas, daranaakti
upotrebljavaju se esto kao sinonimi.
Kao primere za mesto, oblast (dea), na kome ili u kome se vri mobilizacija psihike
energije komentari navode oblast oko pupka, oko srca, u unutranjosti glave iznad nepca (oblast u
kome se nalazi tzv. okean svetlosti), vrh nosa, vrh jezika ili neko drugo mesto na telu ili u telu.
Osim ovih manje-vie internih oblasti, komentari (svakako u skladu sa vrlo starom praksom)
ukazuju i na transcendirajue, spoljne regione ili oblike u ije vienje ili predstavljanje jogin moe
uspeno da smeta, vezuje i kanalie svoju oitavajuu energiju. To su slike ili ideje boanstava,
idealne predstave Brahme, Indre, Vine ili tome sline inspirirajue ideje - predmeti. Bez ove
37
unutranje ili spoljanje podrke - zadranost (dharana) panje nije mogua, kae
Vacaspatimira.
[Iako postoje razliiti objekti za uspostavljanje panje, grubi ili suptilni, najvii i za
ostvarenje cilja joge najbitniji vid koncentracije jeste okretanje panje ka sebi, ka izvoru misli i
samog uma. Svi drugi oblici vebanja mogu biti korisni samo kao priprema za ovu sutinu
meditacije. - Prim. Ivan Anti]
III, 2:
26
tajayatprajnalokah.
[Tek] dostizanjem ove [spregnutosti javlja se] - svetlost Spoznaje.
Samyama sa svoje tri komponente ipak nije jo Spoznaja (prajna). Dharana, dhyana i
samddhi su pogodne forme ili, tanije, stanja u kojima se trancendirajua subjektivnost (purua)
susree sa samom sobom i gde se dogaa spoznaja (prajna) i sudbonosno razaznavanje (viveka) - o
kojem je ranije bilo rei, cf. I, 48, II, 28... Smisao ovog i sledeeg aforizma lei u isticanju ove
razlike.
III, 6:
III, 7:
trayamantarangam purvebhyah.
Ova tri [poslednja] lana su sutinska u poreenju sa prvih [pet].
Valja istai i naglasiti da su, u perspektivi Yoga-sutri, prethodnih pet lanova, sa svim
svojim tehnikim i asketskim arsenalom, shvaeni samo kao preparativni u odnosu na ova tri
poslednja dela (naime, dharana, dhyana, samadhi) koji ine sutinu joge. Sledei aforizam ide i
dalje u uspostavljanju hijerarhije meu delovima tvrdei da ove tri komponente jo nisu nec plus
ultra joge budui da i od njih postoji neto bitnije.
III, 8:
uspostavila Istinu. Onome ko je spreman i eli da okua spasonosni put joge ne preostaje nita
efikasnije od sleenja i razaznavanja vlastitih naklonosti (naravno, raunajui tu i one asketske i one
kvijetistike, kada se ove najave). Na vie mesta, kao to smo videli, YS insistiraju na postupnosti.
Uivati se moe samo dozreli plod. Reeno drugim jezikom, najoptija teleoloka pretpostavka YS
osniva se na uverenju da najdublji (genetski) kod bia, ukoliko nije ometan (nebrigom i
nerazaznavanjem), vodi ovo ka Istini. Otuda njen, nazovimo ga, soterioloki realizam. Naime,
suprotno rairenom verovanju o nekakvom nasilnom podvrgavanju asketskim odricanjima i munim
vebanjima koja tobo karakteriu jogu - Patanjalijev tekst gotovo svuda upuuje na strpljivo
usmeravanje panje na dubine vlastite due upravo da bi se uoile, a potom na povrinu dovele,
iivele ili kultivisale najsnanije tendencije koje se u ovim dubinama kriju. Sledei aforizam izriito
ukazuje na uslovljenost i takvih dragocenih duevnih dostignua kao to je trajna nepomuenost i
vedrina - upravo ovom podsvesnom predisponiranou.
III, 10: tasya prasantavahita samskarat.
U ovoj podsvesnoj predisponiranosti (samskara) [due ka smirenju javlja se
definitivno] trajna neometana usmerenost toka [s-vesti].
Kao to vidimo, trajna neometana usmerenost toka svesti (prasantavahita) ili, to bi bilo
blie doslovnom znaenju, mirni tok pri oitavanju smisla javlja se kao posledica povoljnih
predisponiranosti ili tragova (samskara) koji ostaju posle odreenih duhovnih modifikacija ili stanja
kakvo je npr. prethodno pomenuti period smirivanja.
III,11: sarvarthataikagratayah kayodayau cittasya samadhiparinamah.
[Kada pak doe do potpunog] ukidanja (kaya) na-mnogo-predmeta-usmerene
(sarvarthata) s-vesti i [javi se] uspostavljenost (udaya) koncentrisanosti (ekagrata) - [to se
naziva) periodom [uspostavljene] usredsreenosti (samadhi-parinama).
Prethodni stadijum u kome su tendencije ka miru izbile na povrinu predstavljao je izvesnu
zamrlost umorne due koja u optem obustavljanju (nirodha) aktivnosti nalazi eljeno utoite
(nirodhaparinama).
Stadijum o kome je ovde re razlikuje se od prethodnog utoliko ukoliko je aktivnost svesti uspostavljena ponovo. Meutim, u ovom sluaju ne na nain koji karakterie uobiajeno
stanje razbuene svesti, naime, kao simultanu usmerenost-na-mnoge-sadraje (savrarthata)
koja vodi zamoru i neplodnoj rasutosti energije - nego na koncentrisano i stabilno oitavanje smisla
(ekagrata). Naravno, predmet iji smisao i znaaj ispitujemo jeste predmet koji nas se najvie tie,
koji nas (najbolnije) dotie.
III,12: tatah punah antoditau tulyapratyayau cittasyaikagrataparinamah.
Budui, ipak, da su duhovni poticaj (pratyaya) koji vodi miru (santa) i onaj koji vodi
[aktivnosti kakva je pomenuto] uspostavljanje (udita) [stabilnosti u oitavanju] - srodni [po
cilju, postoji i stanje koje ih objedinjuje i koje se naziva] - periodom stabilno-usmerene-svesti.
III, 13: etena bhutendriyeu dharmalakanavasthaparinama vyakhyatah.
Ovim [modifikacijama ili periodima u svesti razjanjava se] i promenljivost
elemenata (bhuta) i organskih sklopova (indriya) u smislu forme (dharma), temporalnih
karakteristika (lakana) i relacija (arastha).
Ovo za razumevanje dosta teko mesto Komentar razjanjava tvrdei da su, u stvari, sve
promene samo pripisane supstanciji, a da u njoj one ne postoje.
III, 14: II antoditavyapadeyadharmanupati dharmi.
Formama (dharma) [bilo da su ove] prestale da postoje (santa) [doslovno: u miru
poivajue], potpuno ispoljene (udita) ili jo ne ispoljene (avyapadeya) pripada [obavezno
40
27
Termin samyama koji u svim ovim aforizmima gde je re o izuzetnim moima stoji u ablativu, koji treba da oznai
poreklo odreene moi ili nain kako se do ove stie - u zavisnosti od konteksta prevodimo donekle na drugi nain
istiui time vie neki od aspekata samyame koja, kao to znamo, jeste jedno odreeno koncentrisanje na
identifikovanje sa, uivljavanje u, usredsreenost na ili ka, usmerenje ili spregnutost (snopa) svesti na... esto je zbog
konciznosti ovaj termin isputen i aforizam tada valja shvatiti kao nastavak prethodnog, kao niz koji nabraja domene i
rezultate jedne iste operacije.
42
taka.
III, 29: nabhicakre kayavyukajnanam.
[Samyama] na centar smeten u regionu oko pupka [donee joginu intuitivno] znanje
o funkcionisanju tela.
U regionu oko pupka (epigastrini pleksus), prema jogistikoj fiziologiji, nalazi se jedan od
sedam centara (cakra) - takozvana nabhicakra, poznata i pod imenom manipuracakra.
Napomenimo samo to da se itava fiziologija i anatomija koju joga pretpostavlja zasniva na
realnosti iskuenog. Meutim, to iskustvo koje uspostavlja injeninost jeste specifino iskustvo
steeno u momentu vrlo specifine koncentracije (u kome mo registrovanja odreenih impulsa to
ih jogin osea u svome telu biva izuzetno izotrena, a i sami fizioloki procesi unekoliko se
menjaju). Iz tog iskustva, po pristupu vrlo razliitog od iskustva i nauke roene iz seciranja mrtvih
tela, roena je fiziologija cakri koju e poznija, takozvana tantristika joga specijalno razviti.
III, 30: kanthakupe kutpipasanivrttih.
[Samyamom] na oblast grla nestae oseaj gladi i ei.
III, 31: kurmanadyam sthairyam.
[Potpunom spregnutou svesti na oblast zvanu] kornjain kanal (kurmanadi)
postie se stabilnost [odnosno mo dugotrajne nepominosti].
Kornjain kanal je oblast koja, poavi iz larinxa, silazi do u sredite grudi. Tu, naime,
ovaj kanal (nadi), irei se, poprima oblik kornjae.
Stabilnost (sthairya) o kojoj je ovde re, kae Komentar, jeste opta zaustavljenost nalik
na onu koju ima zmija u stanju hibernacije. Duh i telo idu, naime, uvek zajedno u perspektivi
yogadarane, i kada se kae da jogin postie stabilnost ili nepominost, onda se tu misli na obe
komponente. Stabilnost tela nije mogua bez stabilnosti duha, i obratno.
III, 32: murdhajvotii siddhadaranam.
[U spregnutosti s-vesti na] svetlost [koja se krije] u [vrhu] glave [joginu e se javiti]
vienje savrenih jogina (siddha).
Vacaspatimira precizira da je oblast koja se podrazumeva pod terminom glava
(murdha) u stvari zavretak glavnog kanala zvanog suumna, a Bhoja dodaje da je re o tzv.
Braminom otvoru (brahmarandhra). Ovaj pak otvor kojim se komunicira sa najviim duhovnim
sferama odgovara otvoru koji se lako moe opaziti kod tek roene dece u kostima lobanje.
III, 33: pratibhadva sarvam.
Ili e se sve [te izuzetne moi pojaviti kao posledica] iluminacije (pratibha).
Pratibha doslovno znai svanue, zora. Kao to ona prethodi suncu, tako i ova
naveujua svetlost (pratibha) i kako kae Vyasa, neposredno prethodi konanom razaznavanju
(vivekajnana), te je zbog toga nazvana i spasonosnom (taraka) (to je istovremeno ime za zvezdu
Zornjau). Naime, kao to onaj koji u noi, ekajui razdanjenje, ne zna kada e ovo nastupiti, ali
kada ugledavi Zornjau zna da dan i sunce neposredno sledi, tako je i iluminacija neto
nepredvidljivo, ali kada je jednom tu (poput Zornjae) spas konanog Uvianja sasvim sigurno i
neposredno sledi. I nikakva vie pojedinana samyama nije potrebna. Poput instikta ona e biti
stalno prisutna i vie nikakav napor uspostavljanja ove spregnutosti sa svetom u kome se ivi nije
potreban, kae Bhoja.
III, 34: hrdaye cittasamvit.
[Prodorom svesti] u srce [jogin dobija] uvid (samvit) u samu s-vesnost (citta).
44
Srce (hrdaya) je u indoevropskom svetu, kao i za jogina, gotovo isto to i sam centar,
sredite svekolikog ovekovog bia. Budui da u momentu uspostavljanja samyame fluks o-itavanja, ili vesti, lagano i u koncentrinim krugovima naputa periferne regione spoljanjih ula,
nogu, ruku i glave da bi se svekoliko oitavanje svelo na ovo sredite, privilegovani poloaj srca u
sreditu tela, kao i fizioloka uloga organa ovog regiona, pruie utisak joginu da je svesnost (citta)
konano prodrla u samu sebe, u svoje izvorno boravite. Kako se nikuda dalje nije mogla povui i
kako oseaj potpune punoe dominira u tom momentu, jogin e shvatiti ta znai koncentrisana
svesnost. Pamtei ranija stanja rasute svesti i oseaj koji je pratio njeno koncentrisanje, on
poinje da uvia njenu prirodu i njenu dinamiku.
Ovo iskustvo o energetskoj prirodi svesti (citta= buddhi) koja se pokree, menja objekte,
koja biva zapreena (klita) ili proiena, koncentrisana (samahita) ili rasprena (vikipta) i sl.,
ipak nije vrhunsko iskustvo. Sledei aforizam izriito upozorava da se ne smemo zaustaviti na
ovom podatku obinog ulnog iskustva (bhoga) koje bi energetsku supstanciju, takvost (sattva)
koja je u osnovi svesti uzela za vrhunsku transcendentalnu subjektivnost, za oveka samog
(purua).
28
Interesantno je napomenuti da je u naem jeziku ova veza izmeu sr(d)-ca i sred-ita lako uoljiva i na etimolokom
planu. (O ovome vidi opirnije u Skokovom Etimologijskom rjeniku, III, 34, 316.) Srce i sredite se i u sanskritu
sinonimno upotrebljavaju kao i u veini indoevropskih jezika.
Interesantno je i to to i starokineski prevodioci budistikih tekstova upotrebljavaju ideogram koji znai
srce - kao ekvivalent za sanskritsko citta.
29
Na ovom mestu izdanja teksta YS se unekoliko razilaze. Umesto pararthatsva, kako predlae tekst kritike edicije
anandarama, koji sam do sada uvek sledio, ovde, u skladu sa razlozima koje Hauer daje povodom ovog mesta (cf.
Hauer: Yoga ... s. 468.), usvajam jednostavnije itanje, naime: pararthanyasva.
45
Uzlaz, uzdizanje, uzdizanje due u momentu smrti ( = izdah) ili prosto nadilaenje - ostaje nejasno. Komentar Vyasin
i Vacaspatimire objanjavaju re utkranti u onom znaenju u kome se ona tradicionalno upotrebljava: uzlaz due na
nebo. Jogin koji ovlada ovim dahom postii e, kae se, uskrsnue u plamenu, nalik na boansko.
46
bivstvujuim (bhuta).
O ovoj klasifikaciji osnovnih ontolokih kategorija i potpodelama koje ova inplicira, kao i
odgovarajue primere nai e italac ukoliko ga ovaj aspekt yogadarane posebno interesuje,
nairoko i nadugako objanjene u Komentarima. Primetimo samo u vezi s ovim mestom da ovaj,
nazovimo ga metafiziki aspekt, gde se insistira na spoznaji sveta i njegovoj logikoj
sistematizaciji, postoji i u jogi. Izvanredno izotrena panja jogina u momentu samyame treba da se
angauje i u ovom smeru pod uslovom da ga prodiranje u svet i ovladavanje bivstvujuim uopte
interesuje.
III, 45: tato 'nimadipradurbhavah kaya samsampattaddharma nabhighata ca.
[Sa svoje strane pak] ovo [ovladavanje bivstvujuim] doprinosi pojavi [izuzetnih]
moi [kakva je npr. mo] smanjenja do veliine atoma (anima) i drugih slinih [moi. Tada se
javlja] i savrenstvo tela kao i nepovredivost (anabhighata) njegovih formi (dharma).
Moi o kojima je ovde re nazivaju se mistinim usavrenostima (mahasiddhi) i po
tradiciji koju prenose Komentari ima ih osam:
1) anima - postati malen poput atoma,
2) laghima - postati lagan poput pamune niti (levitacija),
3) garima - postati izuzetno teak,
4) mahima - postati (beskrajno) velik da mesec prstom moe dotaknuti,
5) prakamya - mogunost zadovoljenja svih elja,
6) iitva - zagospodarenost vlastitim telesnim i duhovnim moima,
7) vaitva - mo vladanja nad drugim biima i elementima,
8) kamavaa-yitva - odustajanje (u ime vieg poretka stvari) od vrenja uticaja i zadovoljenja
vlastitih prohteva i elja.
Lista ovih izuzetnih moi navedena je po komentaru Bhojinom. Vyasin komentar daje u
nekim detaljima razliitu listu.
III, 46: rupalavanyabalavajrasamhananatvani kayasampat.
Savrenstvo tela (kayasampad) [o kome je prethodno re] podrazumeva lepotu,
privlanost, snagu i solidnost dijamanta.
III, 47: grahanasvarupasmitanvayarthavattvasamyamadind riyajayah.
Usredsreenost na precizno uoavanje (grahana), na specifinu prirodu [odreene
stvari] (svarupa), na ono po emu jesam (asmita) [koje je energetska sutina], na [opti]
kauzalni poredak (anvaya) kao i na optu imanentnost (arthavattva) [transcendentalne
subjektivnosti (purua) u pojedinanim formama] - omoguie podreivanje vitalnih
organskih sklopova.
Indriya, organski sklopovi, su partikularne forme opte nediferencirane, oko JA
centrirane energije koja u njima ima svoju formu i u njima biva uoena. Meutim, ovi sklopovi
zajedno sa tom sutinskom vitalnom energijom su, kae Vyasa, stanja, razvojni obrti (parinama)
jedne vie kategorije koja je ovde nazvana anvaya, a to sam uslovno preveo sa kauzalna
uslovljenost. Ovo je, u ontolokoj analizi, nivo na kome jo jedino tri gune ostaju kao ono
partikularno. One su, naime, shvaene kao mogunost ili, tanije, dispozicija za bivanje; bilo (1) u
istom stanju opte s-vesnosti, kada je bie u stanju lucidne neaktivnosti koja ostavlja svaku
potenciju i sve partikularne obrte samo kao otvorene mogunosti, i koja se naziva prakaa, bilo (2)
kao aktivnu, pokrenutu energiju (rajas) u pravcu ka neemu (=ljubav, privlanost) ili u pravcu od
neega (=mrnja, odvratnost), bilo (3) kao stanje istog mraka i neosetljivosti u kome su pri tom i
obe tendencije (i ona ka i ona od) odsutne (tamas).
III, 48: tato manojavitvam vikaranabhavah predhanajayaca.
Iz ovoga e uslediti mogunost kretanja brzinom misli (manojavitva), mo
47
ETVRTA KNJIGA
IZBAVLJENJE
janmauadhimantratapahsamadhijah siddhayah.
Izuzetne moi (siddhi) su date roenjem (janman) ili se postiu [uzimanjem
specijalnih] trava (oadhi) ili putem mantri, ili preko askeze, ili su proizvod
usredsreenosti (samadhi).
Komentar precizira da se pojedinim od pomenutih naina postie samo neka odreena
mo, a ne sve. Tako se npr. askezom postiu samo one moi u kojima igra ulogu snaga volje, a
samadhijem samo one koje su prethodno (u prethodnoj knjizi) bile opisane. Termin samadhi je
ovde, kao i ponegde drugde, uzet kao sinonim za samyamu, odnosno, za onaj specifino jogistiki
deo osmolanog korpusa joge, naime, za njegova poslednja tri lana.
[E. nirmanacitta-TEKST]
IV, 2:
jatyantaraparinamah prakrtyapurat.
Proces koji vodi ka novom roenju ide kroz ulivanje u ono-praizvorno (prakrti).
Novo roenje, ili, doslovno, roenje u drugom (jatyantara) ili, drugim reima,
problem kontinuiteta tela i organskih sklopova u procesu transformisanja je domen koji jogina
posebno interesuje s obzirom na mogunost u-pliva na ove dogaaje. Kao to vidimo, ovde svaki
mogui u-pliv na proces raanja vri se posredstvom sveposredujueg elementa, posredstvom
prakrti u kojoj je sve dato kao mogunost i iz koje sve moe ponovo da istee.
IV, 3:
nirmanacittanyasmitamatrat.
Razvijeni fond svesti (nirmanacitta) proizlazi [ipak] samo iz Ja-sam-stva [asmita,
i ni od kuda drugde].
Drugim reima, u evolucijskoj lestvici, razvijena, odnosno uposebljena,
partikularizovana s-vesnost smatra se izvedenom iz onoga to se naziva jastvo ili doslovno Jasam-stvo. Asmita je, dakle, ono jezgro koje ini moguim celokupni razvoj fenomena s-vesti.
IV, 5:
tatra dhyanajamanaayam.
Ovde [pak, u tom mnotvu obrta to se izdvajaju na zajednikom fondu svesnosti],
oni iz kontemplacije proizili (dhyanaja) ne ostavljaju [nepoeljne] tragove (asaya).
IV, 7:
karmauklakrnam joginastrividhamitaream.
Retribucija joginovog akta nije ni crna ni bela; inae [u sluaju drugih koji ne
poseuju joginovu proienost] ova moe biti trostruka.
Po tradiciji koju prenosi Vyasa retribucija akata (karman) spada u neku od etiri vrste: - 1)
crna ili, drugim reima, nepovoljna, nepoeljna kao u sluaju onih zlom obeleenih. - 2) i-belai-crna kao u sluaju svih spoljanjih sredstava kojima se jogin na poetku svoje karijere slui, a
koja nisu liena ambivalentnih efekata. Tako npr. pravednost nije uvek sasvim liena nasilja. - 3)
bela ili povoljna retribucija usledie u sluaju kad su potpuno potovana pravila yame i niyame,
kao i u sluaju akta kontemplacije. - 4) U sluaju onoga koji je u potpunoj proienosti potpuno
napustio svaku akciju i koji kao prosjak-beskunik (sannyasin) ivi svaki svoj trenutak kao
poslednji - retribucija zapravo ne postoji. Za ovakvu retribuciju reeno je da nije ni crna ni bela.
IV, 8:
tatastadvipakanugunanamevabhivyaktirvasananam.
Kao rezultat [neke od pomenute tri vrste retribucije akata] usledie [nuno] i sasvim
u skladu sa odgovarajuom dozrelou (vipaka) - obelodanjenost duevnih ostataka
(vasana).
Termin vasana koji se izvodi iz korena VAS - ostaviti, staviti u, poloiti, oznaava
one ostatke, onu ostavtinu koja posle jednog akta ostaje u dui kao jedan sasvim odreen trag
koji je obeleava, peati, proima najee na nain na koji miris ostaje u glinenom sudu i kada se
51
ovaj isprazni. Pre ili kasnije, kada uslovi za to budu postojali, ovo zaostalo seme ranijeg akta dae
svoj plod. Sa terminima samskara i karmaaya ovaj termin predstavlja trei sinonim, sa
napomenom da samskara ima mnogo iru konotaciju i da u kontekstima gde se upotrebljava kao
sinonim za vasana oznaava jedan mnogo doraeniji, specifiniji trag, najee nastao
uposebljavanjem, konkretizacijom odreenih vasana.
IV, 9:
jatideakalavyavahitanamapyanantaryam smrtisamskarayorekarupatvat.
I pored toga to [u toku manifestacija duevnih ostataka] postoji meu njima jaz
kako u smislu neposrednog proizvodeeg uzroka (jati), tako i u smislu mesta i vremena, ipak
postoji [meu njima] neprekinuta [kauzalna] povezanost (anantarya), budui da pamenje
(smrti), [koje omoguuje taj kontinuitet] i podsvesne gotovosti (samskara) [=vasana], u jednom
te istom obliku (rupa) postoji.
Jedna od dominantnih tendencija etvrte knjige je da ukae na mehanizam psihike
determinacije i produbi tradicionalno uenje o optoj povezanosti akata (karman), pretpostavljajui
(u skladu sa koncepcijom koja se naroito razvija u poznijem budizmu) da postoji jedan fond ili
jedna posuda svesti (citta) koja obezbeuje to jedinstvo i taj kontinuitet u rasparanosti
individualnog iskustva (cf. YS: IV, 5). Prodor u sadraj ove posude koju obezbeuje smrti i sam
sadraj u vidu samskara (kao samodeterminirajuih, aktivnih elemenata posude s-vesti) ne
daju se meusobno razluiti. Seanje ili pribiranje (smrti) je shvaeno kao evociranje prisutnosti,
ospoljenje jedne samskare, jedne ranije oformljene predispozicije ili tendencije. Zato se i tvrdi
njihova istovetnost.
IV, 10: tasamanaditvam ca 'sio nityatvat.
A ovi su [psihiki ostaci akata] stalno prisutni budui da je i elja vena.
Ako je elja (za ivotom), vena, da li je onda mogue ukloniti iz svesti i podsvesti te
nepoeljne, uslovljavajue ostatke (vasana)? Naravno, odgovor joge je pozitivan jer je
proiavanje od svih moguih uslovljenosti i intruzija zapravo njen osnovni cilj. Potpuno u skladu
sa poznatim budistikim uenjem o uzroku i posledicama koje je poznato pod imenom
pratityasamutpada - autor IV knjige Yogasutri naveuje u odgovoru to ga nalazimo u sledeoj
sutri i kako je to oslobaanje od vasana mogue.
IV, 11: hetuphalarayalambanaih samgrhitatvadeamabhave tadabhavah.
[Vasane postoje] podravane [svojim] uzrokom [tj. eljom za ivotom], [neizbenou
sazrevanja] ploda (phala), [svojom unutranjom] potporom (asraya) [tj. supstratom ili fondom svesnosti] i [svojim spoljanjim] potporama (alambana) [u vidu objekata spoljanjeg
sveta]. Kada ova [etverostruka podranost] nestane, i ovi [duevni ostaci] nestaju.
IV, 12: atitanagatam svarupato 'styadhvabhedaddharmanam.
Ono prolo i ono to jo nije [mogu da paralelno] postoje svako na svoj specifian
nain s obzirom na injenicu multidimenzionalnosti razvojnog procesa (adhvan) formi
(dharma).
U sistemu kakav je joga, gde se metodikom naporu usmerenom na ono to jo nije
(konano osloboenje - moka) daje centralno mesto - negirati potpunu realnost tome to jo nije
(anagata) znailo bi ne biti konsekventan. Otuda ova tvrdnja - koju inae susreemo i u budizmu
meu pristalicama teze da sve - [i ono prolo i ono sadanje i ono to jo nije] - jeste
(sarvastivadin).
Gotovo cela etvrta knjiga postaje razumljiva jedino kada se zna motiv koji je gonio
autora da je pie. Duh preutnog polemisanja sa tezama koje su verovatno bile uticajne u vremenu u
kome je ova redigovana, posebno se osea poev od ovog mesta i taj filozofski, polemiki duh ne
prestaje da provejava gotovo celom etvrtom knjigom. Teza koju brani Dasgupta - da je, naime,
ova knjiga pozniji dodatak prvobitnom korpusu YS, ini mi se vrlo plauzibilna ako se, osim izves52
nih terminolokih razlika, uzme u obzir i razlika u atmosferi i tonu koja posebno ovde jasno dolazi
do izraaja.
IV, 13: te vyaktasukma gunatmanah.
Ove [forme, naime, mogu postajati kao] jasno uoljive (vyakta), ili pak kao ulima
nedostupne (sukma). Ono sutinsko u njima su energetski aspekti (guna).
IV, 14: parinamaikatvadvastutattvam.
Jedinstvenost (ekatva) [koja se moe uoiti] u promenljivosti (parinama) ini moguim
[tvrenje] realnosti [nekog] entiteta (tattva).
Dokazati (nasuprot budizmu vijnanavadin-kole) da postoji realnost entiteta - moe se
jedino ako se opovrgne teza da je neuhvatljiva promenljivost opta i iskljuiva forma postojanja i da
mogunost uoavanja jedinstvenosti i celovitosti u pojedinim procesima zaista postoji.
Na ovoj mogunosti, koju YS ovde tvrdi i koju Komentar shvata kao inherentnu
ovekovim spoznajnim moima, zasniva se teza o realnosti, tanije, o postojanju pojedinanog
entiteta.
IV, 15: vastusamye cittabhedattayorvibhaktah panthah.
I pored toga to je [na ontolokom nivou] ono-realno (vastu) samo jedno - ishodita
dva [razliita posmatraa nuno se] razilaze, budui da im se fond oitavanja (citta)
razlikuje.
Jo jednom se brani realistika teza. Razilaenja, koja su vidljiva u ponaanju raznih ljudi,
objanjavaju se razlikama u moima oitavanja, tanije, razlikom u proienosti fonda na kome se
oitavanje vri - citta, a ne nepostojanjem jedinstvene realnosti vidljivog pojedinanog predmeta.
IV, 16: na caikacittatantram vastu tadapramanakam tada kim syat.
[Ali, time] nije [reeno] ni da je realno projekcija jedne [Apsolutne] moi oitavanja
(ekacittatantra), a kako [u skladu sa prethodnim aforizmom] ona nije [jedinstveno i jednoznano] merilo (pramana) [postojanja stvari] - tada [u sluaju neaktivnosti ili rasprenosti
citte] na koji nain bi [uopte dotina stvar] mogla postojati?
injenica da Bhoja ne komentarie ovu sutru, a donekle i stil i sadraj koji se njom izrie,
govori dosta snano u prilog teze koju podravaju neki istoriari indijske filozofije, naime, da ova
reenica ne pripada tekstu YS, nego da je to deo komentara Vyasinog. Bilo kako bilo, ova je izreka
potpuno u skladu sa prethodnim sutrama kojima je stalo da izreknu poziciju jogina u smislu
ontolokog realiteta spoljnog sveta. Dosta duhovito Vyasa kritikuje poziciju koja je veoma nalik na
vedantinsku ili, pak, na onu Vijnanavada - kole, tvrdei da: poto sopstvena lea, kada ih joginova
citta ne opaa, u skladu sa pomenutom koncepcijom, samim tim i ne postoje - kako je mogue, pita
dalje Vyasa, da onda stomak joginov koji ovaj opaa, u isto vreme nesmetano postoji bez lea?
IV, 17: taduparagapekitvaccittasya vastu jnatajnatam.
Ono realno (vastu) se zna ili se ne zna u zavisnosti od uticaja koji ovo ima na fond
oitavanja (citta).
U rei uparaga krije se vie nego to prevod sa reju upliv moe da prui. Naime, ako se
zna da je osnovno znaenje korena RANJ - iz koga je izvedena imenica raga - bojiti, bojadisati,
onda je poreenje koje se namee kao ilustracija za gnoseoloku koncepciju koja je ovde
pretpostavljena otprilike ova: citta poput bistre vode prima odsjaje koji joj stiu spolja od stvari i
biva sama obojena utoliko ukoliko ova spolja pristiua svetlost stie do nje (cf. YS: I, 41). Vyasa
sa svoje strane daje jedno moda jo interesantnije poreenje sa magnetom. Naime, predmeti su kao
obdareni magnetskom moi, a s-vesnost (citta) je elezo. Tek kada se magnetina mo predmeta
manifestuje, dolazi do toga da pasivna citta postaje aktivna na nain predmeta i tek tada dolazi do
53
meusobnog uticaja.
Meutim, spoznaja purue ni po predmetu ni po kvalitetu nije iste prirode. Dok s-vest
moe svoj objekt i da ne zna, transcendirajua subjektivnost, (purua), imajui za objekt svoje
spoznaje same obrte svesti (cittavrtti) - neprekidno ih motrei - uvek ih zna, tvrdi se u sledeoj
sutri.
IV, 18: sada jnatacittavrttayastatprabhoh puruasyapari namitvat.
Budui da [vie] ne podleu promenljivostima - obrti u svesti (cittavrtti) - u onoga ko
je ovim [obrtima] ovladao, i ko je [injenicom nepromenljivosti postao] ista,
transcendirajua subjektivnost (purua) - uvek su znani.
[Aktivnosti uma mogu biti poznate samo onome ko je iza njega, svedoku uma i sveg
zbivanja, purui, jer je on izvan uma, transcendentalan.]
IV, 19: na tatsvabhasam dryatvat.
Ovi [obrti], budui [da mogu biti samo] objekt vienja (drya) [a ne i posmatra dratr] ne mogu sami sebe osvetliti.
[Um samog sebe ne spoznaje, jer je deo prakrti.]
IV, 20: ekasamaye cobhayanavadharanam.
Niti [je pak mogue] da istovremeno postoji izvesnost o oboma [naime, i o objektu
vienja i o posmatrau].
IV, 21: cittantaradrye buddhibuddheratiprasahgah smrtisamkaraca.
Kada bi jedna svesnost (citta) mogla da uzme drugu kao svoj objekt vienja (drsya),
usledio bi regressus ad infinitum moi budnosti (buddhi), [a time] bi i potpuno jasna
prisutnost (smrti) [koja je upravo neprikosnovenou probuenosti garantovana] - bila
pomuena.
IV, 22: citerapratisamkramayas tadajarapattau svabuddhisamvedanam.
Kada isto zrenje (citi) koje se [inae] ne podaje [pojedinanom oitavanju]
poprimi njegov nain (akara) - sagledava [ono tada] svoju vlastitu budnost (svabuddhi).
[Individualna, ograniena svest, dobija svoju svesnost od neograniene, transcendentalne,
iste svesti, koja se modifikuje kao individualna.]
IV, 23: dratrdryoparaktam cittam sarvartham.
[I tada] oitavanje (citta), koje bivajui impregnirano [u isto vreme] i onim-kojiga-vidi (dratr) i objektom-koga-vidi (drya), postaje sposobno-za-uvianje-svekolikog-smisla (sarvartha).
IV, 24: tadasamkhyeyavasanabhiscitramapiparartham samhatyakaritvat.
ak i kad u ovom [oitavanju o kome je prethodno re] izrazito uoljivi bivaju
[nepoeljni] duevni ostaci (vasana) - budui da je [ono sada] u saradnji
(samhatyakaritva) [sa Onim-koji-vidi] - sledi ono svrhu (artha) koja je s one strane (para)
[tj. sledi put konanog izbavljenja-kaivalya].
[Iako je svesnost (citta) razliito obojena od mnogobrojnih podsvesnih utisaka (vasana),
ona se kree ka transcendenciji, jet ju je iskusila.]
IV, 25: vieadarsina atmabhavabhavananivrttih.
Za onoga-koji-je-uoio (dariri) razliku [izmeu purue i citte] misaoni napor
(bhavana) koji se odnosi na vlastitu egzistenciju prestaje.
54
izbavljenosti (kaivalya). [Drugi aspekt ovog stanja] je postavljanje energije [pravog] subjekta
oitavanja (citisakti) u samoj sebi.
BELEKE UZ PREDGOVOR
1. U kojoj meri je yoga indijski, tj. arijevski produkt, valja li joj korene traiti u Vedama ili pak
njeno sutinsko jezgro, taj skup specifinih tehnika koji je bitno karakterie, postoji na tlu Indije jo
u Mohenjo Daro civilizaciji i pre dolaska arijevskih osvajaa, da li u raznovrsnim formama
amanizma treba videti pretee i izvore yoge - o ovome i slinim pitanjima polemika meu
istoriarima jo nije dala definitivan rezultat. Podataka ovakve vrste italac e u dovoljnoj meri nai
u istorijama indijske filozofije kao to su Dasguptina, Radakrinanova, (koja je prevedena i na
srpskohrvatski), Cimerova (Zimmer) i Glasenapova (Glasenapp) kao i u knjigama i lancima M.
Eliadea, Hauera (J. W. Hauer), Filioza (J. Filliozat), Mason-Ursela (Masson-Oursel) i dr. Gotovo
svi prevodi Yogasutre, o kojima e biti reci, takoer su, u pravilu, praeni jednim istorijskim
pregledom joge i stoga se ne bih uputao u jedno tako delikatno i relativno jalovo raspravljanje kao
to bi bilo ovo oko izvora joge kao sistema, ili oko autorstva YS. Ilustracije radi, gde je stala
polemika oko autorstva samog teksta neka poslui i to da se istoriari koji su se bavili njegovom
istorijom ne slau ni oko toga da li ovog Patanjalija koga jedino tradicija zasigurno uzima kao
autora Yogasutri valja identifikovati sa Patanjalijem gramatiarem, piscem Velikog komentara za
Pahinijevu gramatiku ili su pak postojala dva Patanjalija.
2. Yoga je derivat korena YUJ, korena koji oznaava prvobitno ideju sprezanja, sabiranja.
Etimoloki srodno je latinsko jugum (jaram) i englesko yoke.
3. Ne treba nipoto misliti da je autor YS ujedno i tvorac, odnosno izumitelj sistema yoge. Neki
izvori, kao to je Yajria-valkyasmrti, kao osnivaa spominju Hiranyagarbhu. Ako miljenja oko
autorstva i datuma redigovanja samog teksta YS uveliko i variraju dotle nema nikakve sumnje da
skup tehnika i mnoge od osnovnih doktrina koje sreemo u njemu potiu mnogo vekova pre datuma
samog redigovanja. Ovo pak po optem uverenju nije poznije od II v. n. e., mada ima uglednih
istraivaa, mahom Indijaca, koji mu pripisuju i daleko veu starost kao npr. Dasgupta, ali i onih
kao npr. Vuds, koji Patanjalijeve sutre smetaju negde u IV ili V vek nae ere.
4. itaocu koji ne vlada ni elementarnim znanjima iz indijske filozofije savetujem da sve termine
koje u tekstu sree na sanskritu, a za koje neposredno ne sledi objanjenje ili prevod, potrai u
Filozofijskom rjeniku to ga je u Zagrebu izdala Matica hrvatska i gde e, iz pera naeg iskusnog
poznavaoca indijske kulture, . Veljaia, nai dovoljno podrobnih objanjenja.
5. Re sutra izvlai se iz korena SIV, koji znai iti, nizati. Kao to se niu ubodi, bodovi pri
iu, kao to se niu perle neke ogrlice, tako se mogu nizati i reenice nekog teksta, ili poglavlja
neke istorije. I onda susreemo ovaj supstantiv da bi se njim oznaio niz ili niska pregnantno
sroenih, lakom pamenju namenjenih izreka kojim se u bramanizmu rezimiraju pojedine darsane.
Stoga bi moda najpoetiniji prevod naslova ovog dela mogao glasiti Niska o jogi. U budizmu
pojam sutra utoliko je razliit to je svaki od bisera koji obrazuju celu ogrlicu istorije Budinog
uenja daleko vei i predstavlja itavu, esto vrlo dugaku priu. Bramanistike sutre u koje spada i
Yogasutra za razliku od budistikih sutri lakonski, u vidu aforizma i potpuno izvan bilo kakvog
istorijskog konteksta, izriu svoju istinu, ne uputajui se ni u izvoenja ni u dokazivanja.
Kao i u sluaju jo nekih estih sanskritskih rei kojima nisam u stanju da naem
zadovoljavajui ekvivalent u naem jeziku, prilikom slaganja u rodu, broju i padeu, dodavau nae
56
Johnston), Vud (E. Wood) (prevod ovog poslednjeg autora nalazi se u knjizi Practical Yoga, a
prevedeno je sa engleskog i na francuski (La pratique du yoga Paris, 1969).
7. Osim Patanjdalijeve joge postoje i drugi manje-vie doraeni sistemi joge: joga iz klasinih
epova, tantristike barokne forme, budistika, jainistika, vedantinska joga . . . Joga se, kako ree
La Vale-Pusen (La Valle-Poussin), lako venavala sa raznim spekulativnim i duhovnim sistemima i
doktrinama, nadopunjujui ih vrlo uspeno, inei ih u praktinom smislu mnogo efikasnijim. Brak
samkhya-joga i budizam-joga su, svakako, ako ne najuspeliji, ono najtrajniji i najpoznatiji brakovi
joge. O jogi i njenoj ulozi u jednom tako izraenom duhovnom sistemu kao to je ivaizam iz
Kamira znamo isto toliko koliko i o samom sistemu dakle, veoma malo. Nesrazmerno malo
poznat u poreenju sa drugim sistemima, ovaj sistem, koji u delima Abhinavagupte doivljava svoju
najviu taku, predmet je danas sve veeg interesovanja i na Zapadu i na Istoku. Delo kao to je
Abhinavaguptina Tantraloka moe se smatrati pravom enciklopedijom joge. Verovatno
najkondenzovaniji oblik jogistikog, mistikog iskustva moemo sresti u delu iste tradicije
nepoznatog autora pod imenom Vijnanabhairava (Uvod, prevod na francuski, kao i bogati i veoma
korisni komentari iz pera Lilijan Silbern, Paris, 1964, zastupnik izdavaa E. de Boccard).
8. Retko se veliki uitelji odluuju da piu ita nalik na udbenik ili praktini prirunik za inicijaciju
u tajne joge. Udbenici joge su pozna pojava u njenoj istoriji. Na Zapadu, meutim, gde je od
interesa, ma kako plemenitog, relativno lako mogue napraviti business, u poslednje vreme sreemo
mnoge potene i nepotene pokuaje da se joga uini dostupna to veem broju (kupaca). Moda iz
proseka odskau kompletnou informacija dela Indijca Iyangara (Light on Yoga) i Belgijanca
Van Lisbeta (Andre van Lysbeth), predsednika Evropske federacije za jogu, (J'apprend le Yoga).
Meutim, ovde su u pitanju iskljuivo udbenici hathayoge. Za druge oblike joge ne znam nijedan
udbenik koji bih mogao posebno preporuiti ili izdvojiti.
9. O tome ta je sve oznaavala re yoga kroz vekove bogate sanskritske literature italac se moe
obilno obavestiti u znaajnoj studiji Mason-Ursela: Sur la signification du mot Yoga (Revue de
l'histoire et religion, Paris 1924). Na naem jeziku neka elementarnija obavetenja o tome italac
moe nai u prevodu Radakrinanove Istorije indijske filozofije.
10. Najstariji sauvani komentar koji uiva najvei autoritet meu spisima o jogi nastalim povodom
yogasutri i koji je i sam bio povod mnogih poznijih komentara je relativno kratak komentar poznat
pod imenom Yogabhasya (u daljem tekstu YBh) koji se pripisuje Vyasi. Kao i u sluaju veine
starih indijskih tekstova, datum je neodreen. ini mi se verovatnije miljenje onih autora koji tvrde
da ovaj tekst nije stariji od druge polovine VII veka, mada ga Radakrinan smeta u IV vek, niti pak
pozniji od komentara koji su usledili kao njegova razjanjenja, kao to je to Vacaspatimirin
Tattvavaisaradi dakle, prva polovina IX veka. Neto pozniji od ovog opirnog komentara koji
obiluje erudicijom jeste esto interesantan, komentar uvenog uenog kralja i jogina Bhoje
poetkom XI veka, pod naslovom Rajamartanda. Jedan od vanih komentara svakako je i komentar
iz pera iskusnog poznavaoca vedante, samkhye i joge Vijnanabhikua iz XVII veka, koji se po
znaaju jedini meu poznijirn komentarima moe meriti sa autoritetom Vyasinim. Vijnanabhiku je
napisao dva komentara relevantna za jogu: jedan na Vyasin komentar, pod imenom Yogavarttika, i
drugi, koji sa puno razumevanja i vrlo jasno, na jedan sistematiniji nain, ukratko izlae, sve to je
vano u YS i povodom njih, pod imenom Yogasarasamgraha. Od starijih komentara vredi
pomenuti jo moda i Ramananda Sarasvatijev komentar iz XVI veka Maniprabha. Opirniju
bibliografiju starijih i modernijih radova o YS italac moe nai u esto pretampavanoj knjizi M.
Eliadea Le yoga: immor-talite et liberte, u Cimerovoj knjizi Filozofije Indije ili u popularnoj
knjizi Danijelua (A. Danielou) Yoga. The Method of reintegration.
11. O ovim osnovnim pojmovima joge, kao to su asana, dhyana, samadhi, samyama... bie vie
rei povodom aforizama u kojima se ovi prvi put pojavljuju.
12. Kako je izgledala izvorna verzija Patanjalijevog teksta, nije nam poznato. Tradicija nam je
58
ostavila verziju prema kojoj se Yogasutre dele u etiri knjige (pada). Otkad se pojavila sumnja u
pripadnost IV knjige originalnoj verziji i meni se ini opravdanije verovati da je celina teksta,
onakva kakvu je poznajemo i iju tradicionalnu verziju ovde objavljujemo, u stvari jedna poznija
kompilacija nekih razdvojenih tekstova u kojoj dosta jasno moemo da uoimo izvesne tematske
celine. Kao Dojsenu i Haueru, i meni se inilo opravdanim da u samom tekstu posebnim naslovima
naznaim te celine, zadravajui, ipak, i tradicionalnu podelu na etiri knjige.
13. Tek s izuzetno naglim razvojem nauke, koja se razvija pod imenom parapsihologije, neka od
ovih iskustava, otkrivena kao izvesni sluajni darovi nekih pojedinaca, skreu panju i uvruju
autoritet tekstova u koji spada i tekst YS. Ono to poneki sluajno otkriven i afirmisan medijum
ili izuzetno osetljiv subjekt ima kao jedan bogomdani dar, jogin razvija sistematski i, da tako
kaemo, usput - idui za svojim najviim ciljem. U YS se eksplicite skree panja na opasnost da se
na ovim zavodljivim moima kao to su telepatija, telekineza, astralna projekcija,
levitacija i njima slinim moima jogin, zaveden njihovom profanom primenom, zaustavi u
svom napredovanju ka cilju (cf. YS, III, 37).
14. Takozvana teorija o tri gune (rajas, tamas, sattva), koja je gotovo panindijska, ali koju
specijalno samkhya i yogadarana razvijaju, nalazi se upletena u samu sr jogistike problematike.
O istoriji ili, tanije, predistoriji ovih pojmova moe se italac opirnije obavestiti u studiji E.
Senarta: Rajas et Ja theorie des trois guna (Journal Asiatique, 1915, II, s. 151 sq) ili Piluki (J.
Przvluski): La theorie des gunas (London 1932). Meutim, svaka istorija filozofije o ovome govori
dovoljno, tako da nema potrebe da ona ovde bude specijalno izlagana. U meri u kojoj se ova javlja
kao neophodna za elementarno razumevanje teksta YS italac e nai nuna razjanjenja u
komentarima ispod aforizama u kojima se ovi pojmovi pojavljuju po prvi put.
15. O pojmu duhkha i njegovoj suprotnosti sukha vidi beleku pod YS, I, 17.
16. Inae je veza izmeu YS i izvesnih delova budizma tako tesna da mi se inilo sasvim opravdano
posegnuti ponegde u bogatu riznicu budistikih tekstova da bi se potrailo poneko dodatno
rasvetljivanje, pogotovu onde gde su jogistiki tekstovi ili nedovoljno jasni ili, to je ei sluaj,
isuvie krti na opisima. Ovo se specijalno odnosi na zamrenu problematiku samadhija.
Napominjem da sam se u komentarima uz YS, I, 17. i 18. obilno sluio podacima i objanjenjima
koje prua jedan tako bogat tekst kakav je, bez sumnje, jedna od osnovnih budistikih summa Mahaprajnaparamitasastra.
Inae su se ovim odnosom izmeu budizma i joge specijalno bavili La Vale-Pusen u Le
bouddhisme et le Yoga de Patanjali (Bruxelles, 1937), M. Eliade posveuje celo jedno poglavlje u
svojoj monografiji o jogi koju smo maloas pomenuli, E. Senart, u lancima Bouddhisme et yoga i
Origines bouddhiques.
17. Po ukupnom broju lanova (ahga) (pet spoljanjih i tri unutranja) patanjalijevska se
joga naziva i osmolana joga, a esto zbog dostojanstva koje se pridaje onim viim ili
unutranjim lanovima ova se joga - za razliku od hatha-yoge, bhaktiyoge, mantrayoge,
karmayoge, kriyayoge, laya-yoge, jnanayoge itd. - naziva raja ili kraljevska joga. O ovim
niim, podreenim formama joge italac moe nai osnovna obavetenja i bibliografiju kod
Danielua u Toga. The method of reintegration (London, 1948). Neke od oblika susreemo
implicitno ili eksplicitno pominjane i u tekstu YS. O raznim formama joge i razliitim tradicijama
italac se moe opirnije obavestiti u knjigama Eliade-a, Vudruf (Wodroof), Bharatia, Silbern i dr.
18. Vairagya sam preveo kao proienost, vodei rauna o osnovnom znaenju korena RANJ
preko kojeg ovaj stoji u u direktnoj vezi sa rajas i koji upuuje na izvesnu obojenost, neprozirnost.
vairagya, oznaava, dakle, odsustvo, uklonjenost te neistoe, te nepoeljne obojenosti. Iako
upotrebljena u ovim kontekstima kao psiholoka kategorija, ipak prevodi u smislu bez-eljnost
(dispassionless) ili detachement i pored toga to dobro ukazuju na neke aspekte ove rei, ne
zadovoljavaju utoliko ukoliko uopte ne evociraju tu osnovnu ideju na koju proienost ukazuje.
59
19. Da bih mogao jo uvek da upotrebljavam ovaj vaan, ali toliko upotrebljavan i zloupotrebljavan
pojam, ovom ortografijom rei svest skreem panju itaocu na to koju osnovnu sliku ili ideju
nosi za mene u ovom kontekstu ovaj pojam. S-veu jedan sadraj ili intencionalitat jedna vest
postaje in-formacija. Prefiks s- (od sa) ukazuje na ovu saobraavajuu in-formativnu funkciju
odreene vesti, koja u registrujuem kompleksu obavlja (ili ne) jedno novo formiranje. U
perspektivi YS ovaj registrujui kompleks sadri upravo kao svoj centar jednu transcendentalnu
subjektivnost, koju tekst oznaava kao ovek (purua), a ija differentia specifica jeste upravo to
to vest mada saoptena s-vesti (citta ili buddhi), odnosno upeaena, ubeleena u njoj, ne
izaziva nikakvu trans-formaciju.
20. Za jogina koji je jogin upravo zato to postie mo nezaustavljive introspekcije pojam nesvesnog predstavljao bi contra-dictio in adjecto.
21. Ova uvek prisutna, spontana afektivna ili emocionalna reakcija, ovaj primordijalni impuls due,
njen neposredni odgovor na predoeno ili vest taj sloeni i pomalo zagonetni pojam koji YS
oznaavaju kao bhoga, predstavlja svakako jedan od najvanijih pojmova jogistike psihologije ili
psihoanalize. Izveden iz korena BHUJ - ije je jedno od osnovnih znaenja, participiranje u...
(najee u jelu, piu i sl.) - ovaj termin ukazuje na onaj ivotni pokret due kojim se ova baca na
predmet da bi ga iskuala, svarila, doivela. Vuds i Mira ga prevode prilino dobro sa experience, a
drugi sa das Geniessen, Genuss, la jouissance.
O ovome e neto vie biti rei povodom odgovarajueg aforizma (cf. YS I, 15).
22. O tome kako izgleda to najgrublje ienje i smirivanje, naime, o tome ta znae termini yame i
nyame kojima je ukazano na naine ovog ienja, neka italac vidi izreke i komentare koji se time
bave (cf. YS II, 29 i dalje).
23. Ove pojmove ovde pobrojane daje Vyasa u svom komentaru.
24. Veoma vaan pojam patanjalijevske joge je i ovaj poticaj, odnosno povoenje (pratyaya,
od korena praty-i). Naime, uvek kada neto ulazi u polje interesa ili znaenja, kad god se javlja
pokret due usled pojave nekog znaka, tada se kao najoptiji termin upotrebljava upravo pratyaya.
Termin dua, o ijem pokretu ili poticaju upravo govorimo, ovde, i inae, stoji prilino
neadekvatno umesto onoga to indijci nazivaju suptilno telo (linga ili sukmaarira) za razliku od
vidljivog, grubog, fizikog. Slika koja moe moda najbolje da poslui da bi se imala neka
predstava o ovom telu jeste izvestan plazmatini fluid koji se prostire na prostoru koji priblino
odgovara naem fizikom telu ili moda tanije - u kome je ovo vidljivo telo smeteno. Razni
poticaji, bilo iznutra bilo spolja, izazivaju pokret, ponekad i buru u tom fluidu, ili bioplazmi kako
to ovaj fenomen, dosta sreno, naziva savremena sovjetska parapsihologija zasnovana na
rezultatima Kirlijanove fotografije.
25. O odnosu joge prema seksualnoj apstinenciji kao delu tog represivnog morala prof. Filioza je
posvetio itavu jednu studiju, u kojoj, po mom miljenju, dobro osvetljava ovaj odnos. Povodom
represije seksualnog nagona zauzima se priblino isto stanovite kao to smo upravo formulisali s
obzirom na bilo kakve represije (cf. J. Filliozat: Continence et sexualite dans le bouddhisme et les
disciplines de yoga).
26. Sva promaena traganja za svetim, naravno, valja takoer ukljuiti u pojam civilizacijske
istorije, koja je u jogistikoj, i ne samo u jogistikoj perspektivi jedno ciklino kretanje, bez
teleolokog opravdanja.
27. Kao to je to uvek bilo, pravci kao ovaj, i njemu slini, najee oznaeni kao ezoterini, i
sami e, po prirodi stvari, izai na marginu socijalnog ili e i sami zaboraviti ili zapostaviti to to su
i drugi zaboravili ili ega nisu nikad ni bili svesni. Tako danas jedina forma joge koju susreemo i
60
BIBLIOGRAFIJA
Zahvaljujui mnotvu dobro sauvanih rukopisa (od kojih najstariji datiraju iz 1600.
godine) - indijskim panditima i nekim evropskim indolozima polo je za rukom da ustanove
nekoliko dobrih kritikih izdanja teksta Yogasutri. Meu nekoliko veoma dobrih inilo mi se
najpraktinijim upotrebiti ono koje je 1904. izalo u Puni u seriji sanskritskih tekstova koja se
navodi kao Anandarama Sanskrit Series budui da se uz izdanje ovog teksta nalaze i tri klasina
komentara na okupu i da se u tekstu navode varijacije iz dvanaest najverodostojnijih
manuskripata31. Verziju koju je izabrao izdava K. . Agae sa neznatnim izmenama uzeo sam za
osnovu teksta koji je posluio za ovaj srpskohrvatski prevod. Preporuiti se moe pre svega izdanje
iz Kalkute, 1890, zatim izdanja Bombay SS, Benares SS, Kashi SS. to se teksta samih YS tie,
mogu korisno posluiti sva dela navedena u bibliografiji koja sadre sanskritski original budui da
su razlike relativno male. esto uz izdanje samog teksta ide i prevod na neki od ivih jezika.
Meutim, u ovu istu grupu naslova ukljueni su i prevodi bez originala koji, ak i kada su u
mnogome nesavreni, mogu biti interesantni itaocu koji eli da uporeuje prevode. U istu listu sam
ukljuio i sve one studije i radove koji se neposredno odnose na Patanjalijev sistem joge, odnosno
koji poblie obrauju neki od posebnih aspekata samog teksta.
U drugoj grupi naslova nalazi se izvestan broj dela koja mogu itaocu da prue jedan
celovit pogled na totalitet fenomena joge smetajui ga u iru celinu drugih, srodnih mu duhovnih
pojava, pruajui i istorijski kontekst u kome se ovaj razvijao i bez koga ga je teko razumeti. Tu su
ukljuena i dela koja predstavljaju presek istorije nekog od problema koji su univerzalno prisutni u
indijskoj filozofiji a koji se nalaze u centru i Patanjalijevog sistema, kao npr. problem svesti ili
problematike guna.
U treoj grupi nalaze se dela koja tretiraju neki od mnogih drugih oblika koje je joga
31
Listu MSS Patanjalijevog i svih do nedavna pronaenih dela iz joga-tradicije italac moe nai u Mitrinom delu (cf.
bibliog.) ili u Aufrehtovom katalogu (Th. Aufrecht, Catalogus Catalogorum, Leipzig, IIII, 18911903).
61
poprimala u toku svoga istorijskog razvijanja. Radi komparativnih studija navedeni su i neki od
najvanijih klasinih tekstova te druge joga tradicije i neke od vanijih studija posveenih tim
razliitim vrstama joge. Tu se nalazi i izvestan broj dela posveenih razmatranju odnosa koje je
mogue ustanoviti izmeu joge i nekih drugih pravaca prisutnih u indijskoj odnosno
zapadnoevropskoj tradiciji (budizam, samkhya, vedanta, psihoanaliza i dr.). I, najzad, tu su i
bibliografski podaci za sva ona dela koja se bilo kojim povodom nalaze spomenuta u tekstu Uvoda i
komentara.
I
Agae, K. ., (izd.), Ptanjala-yoga-sutrni (tekst YS sa komentarima Vyase, Vacaspatimire i
Bhoje, ASS No 47, Poona, 1904
Aranya, S. H., Yoga Philosophy of Patanjali, University of Calcutta, 1963
Aurobindo, Elements of Yoga, Pondicherrv, 1933-36
Ayyar, N. S. V., A peep into Patanjali, Visvabharati Quarterly, VI, Santiniketan, 1928
Balarama, Yoga-darana. Bhagavan-Mahamuni-Patanjali-pranitam (YBh, TV and a tippana by
Balarama), Calcutta, 1890. - Pretampano u Benaresu 1908. bez izmene paginacije pod naslovom:
Patanjala--daranasya-yoga-tattva.
Ballantyne and astri Deva, Yoga-sutra of Patanjali, (tekst YS i engl.prev.) Delhi, 1971
Bodas, R. Sh., Ptanjala-sutrani, (YS, YBh i TV) BSS, No 46, 1892
Das, B., A Concordance Dictionary to Yogasutras of Patanjali and the Bhya of Vyasa, Benares,
1938
Dhundiraj asrri, The Vogasutram, KSS No 85, Benares, 1931 Dvivedi, M. N., The Yoga-sutra of
Patanjali, Bombay. 1890
Eliade, M., Patanjali et le Yoga, Paris, 1962 Esnoul, A. M. et L. Silburn, Les Yoga Sutras, (fr. prev.
A. M.E.; komentari L. S.) u zborniku L'Hindouisme, Paris, 1973
Feuerstein, G. and Miller, J., A reappraisal of Yoga, London, 1971
Hauer J. W., Der Yoga: ein indischer Weg zum Selbst, (translit. tekst YS i nem. prevod), Stuttgart,
1958
Janaek, A., Two texts of Patanjali and a statistica! comparison of their vocabulaires, Archiv
Orientalni, XXVI, Prague, 1958
Janaek, A., The voluntaristic type of yoga in Patanjali's Yogasutras Archiv Orientdlni, XXII,
1954
Jha, G., The Yogadarshana, (YS i YBh sa navodima iz Vacaspatimirinog, Vijnanabhikuovog i
Bhojinog komentara), Madras, 1934
Johnston, Ch., The Yoga Sutras of Patanjali, New York, 1912, 1949, 1952, London, 1952
Lacombe, O., u zborniku Themes et texts mystiques (urednik L. Gardet) parcijalni prevod YS (99
sutri), Paris, 1947
Mishra, N., Conception of samskara in the Yogasutra, Journal of Bihar and Orissa Research
Soc'iety, XXXVII, Patna, 1951
Mitra, R., The Yoga aphorisms of Patanjali With the commentarv of Bhoja Raja and an english
translation, Calcutta, 1883
Prasada, R., Yoga-sutras of Patanjali with Vydsa Bhaya, Allahabad, 1910
Purohit Swami. S., Aphorisms of Yoga, London, 1938, ponovo 1957
Sahay, M., PatanjaIayogasutras and the Vyasa Bhaya, Visheshvaranand Indological Journal, II,
1964
Sarasvati, R. Y., Maniprabh (teskt i engl. prev.), BenSS, No 75, 1903 Woodsov prevod u Journal
of American Oriental Society, 1914
Taimni, I. K., The Science of Yoga (tekst YS, engl. prev. i prevodioevi komentari) Madras, 1965,
1971
Vijnanabhiku, Yogasdrasamgraha, (tekst i engl. prev. G. Jha), Bombay, 1894, Madras, 1933*
Vijnanabhiku, Yogavarttika, u The PanditNewSeries,\o\. VVI,Benares, 1884
Vivekananda, Raja Yoga (sa tekstom YS, engl. prevodom i komentarima) Calcutta, etrnaesto izd.
1970)
Wood, Ernest, Practical yoga, ancient and modem, (prevod i koment.) Beverly Hills, California,
62
1948, 1973
Woods, James Haughton, The Yoga Sistem of Patanjali or Ancient Hindu Doctrine of
Concentration of Mind, Harvard Oriental Series, vol, 17, Cambridge, Massachusets, 1914, 1927,
New Delhi, 1965, 1972
II
Dasgupta, S. A History of Indian Philosophy, 5 vol. Cambridge, 192255
Dasgupta, S., Hindu Mysticism, Chicago, 1927
Deussen, P., Allgemeine Geschichte der Philosophie, Leipzig, 1894
Glasenapp, H. von, Die Philosophie der Inder, Stuttgart, 1948, 1958
Grousset, R., Les philosophies indiennes. Les systemes, Paris, 1930
Katii, R., Stara indijska knjievnost, Zagreb, 1973
Masson-Oursel, P., Esguisst d'une hisloire de la philosophie indienne, Paris, 1923
Przyluski, J., La theorie des gunas, Buli. Oriental School, vol. VI, London,193032
Radhakrishnan, S., Indian Philosophv, 2 vol., New York London, 1923 srpskohrv. prev. Indijska
filozofija, Beograd, 196465
Renou, L. et J. Filliozat, UInde classique, 2 vol., Paris, 1953
Saksena, S. K., The Nature of Consciousness in Hindu Philosophy, Benares, 1944
Veljai, ., Filozofija istonih naroda, I tom Indijska filozofija, Zagreb,1958
Zimmer, H., Philosophies of India, ed. by J. Campbell, New York, 1951
III
Aurobindo, Bases of Yoga, Pondicherry, 1936
Aurobindo, On yoga, Pondicherry, 1955
Aurobindo, The Life Divine, Pondicherry, 1955
Avalon, A. (alias Sir J. Woodroffe), The Serpent Power, London, 1919, Madras, Ganesh, 1936
Ayyangar, T. R. S., The Yoga Upaniads, Theosophical Publ. House, Adyar, 1952
Bedekar, V. M., Dharan and codana (yogic terms) in Mokadharmaparvan of the Mahbharata in
their relation with the Yogasutras, Bharatiya Vidya, XXII (1962)
Bedekar, V. M., The Dhydnayoga in the Mahbharata (XII, 188), Bharatiya Vidya, XXI (1961)
Bernard, Theos, Hatha Yoga, London, 1944
Bharati, A., The Tantric Tradition (sa opirnom bibliografijom), London 1965, New York, Anchor
Books, 1970
Briggs, G. W., Gorakhnath and Kanphata Yogis, Delhi, 1973
Brosse, Therese, Etudes instrumentales des techniques du Yoga. Experimen-tation
psychosomatique, Paris, 1963
Choisy, M., La metaphisigue des yogas, Geneve, 1948
Conze, E., Buddhist Meditation, Unwin Books, London, repr. 1972
Cowell, E. B., The Saiva darsana samgraha by Madhava acharya with english translation,
Chowkhamba Sanskrit Sridies, vol. X, Varanasi 1961
Danielou, Alain, Yoga. The Method of reintegration, London, 1949
Franc. prevod Yoga-methode de reintegration, Paris 1951, 1973
Dasgupta, S. N., A Study of Patanjali, Calcutta, 1920
Dasgupta, S. N., Yoga as Philosophy and Religion, London, 1924
Dasgupta, S. N., Yoga Philosophy m relation to other Systems of Indian Thought, Calcutta, 1930,
Delhi, 1974
Digambarji, Swami and Pt. Raghunathashastri Kokaje, Hatha-yoga-pra-dipika, (Kritiko izdanje
sansk. teksta i engl. prevod), Lonavla, Poona, 1970
Divanji, Sri Prahlad C., Yogayjnavalkya, a treatise on Yoga as taught by Yogi Yjnavalkkhya,
Bombay Branch of the Royal Asiatic Society Monograph Bo 3, Bombay, 1954
Eliade, M., Yoga. Essai sur les origines de la mystique indienne (sa bibliografijom), Bucarest-Paris,
1936
63
Sastri, Mahadeva, The Yoga Upaniads, text with commentary of Sri Upaniad-Brahma-Yogin,
Madras, 1920 Varenne, J., Le Yoga et la tradition hindou, Paris, 1973
Varenne, J., Upanishads du Yoga, traduites du sanskrit et annotees par J. V., coll. UNESCO,
Gallimard, 1971
Vasu, Srischandra, Gheranda Samhita, text and engl. translation, Madras, 1933
Vidhyaravasa, S. C., Siva samhita, engl. translation, Allahabad, 1923
Vidyarnava, R. B. S. Ch., iva-Samhita, text and transi., Allahabad, 1942
Williams, R. H. B., Jaina Yoga, London, 1963
Winter, F. L, Psychoanalysis and the Yoga aphorisms, Quest, 10, London, 191718
Wood, E., Yoga dictionary, New York, 1956 Yajnavalkya-Smrti with the Mitakara, edit. Bapu
Sastri Moghe, Bombav,1892
Yogaakti, P. M., Science of Yoga, (transi, of Gheranda Samhita, Bombay, 1964
Zigmund-Cerbu, A., The adangayoga, History of Religions, II, Chicago, 196364
65
Faksimil teksta Yogasutri na sanskritskom jeziku (izdanje ASS, br. 47, Poona, 1904)
66