SKLADITENJE I POTRONJA

ENERGENATA
Skladitenje prirodnog plina i nafte

Prof. dr. sc. Katarina Simon

Zagreb, 2010.

SADRAJ
1.
2.

UVOD ................................................................................................................................ 5
SKLADITENJE PRIRODNOG PLINA .......................................................................... 8
2.1.
PODZEMNA SKLADITA PLINA........................................................................ 14
2.1.1
Oblici podzemnih skladita .............................................................................. 17
2.1.1.1.
Skladita prirodnog plina u djelomino iscrpljenim leitima ................ 18
2.1.1.1.1. Skladitenje u plinska leita................................................................. 18
2.1.1.1.2. Skladitenje plina u naftna leita ......................................................... 20
2.1.1.2.
Skladitenje u akvifere ............................................................................. 20
2.1.1.3.
Skladitenje u solne kaverne .................................................................... 20
2.1.1.4.
Ostali oblici podzemnih skladita plina ................................................... 25
2.1.2
Praenje stanja u podzemnim skladitima plina............................................... 25
2.1.3
Podzemno skladite plina Okoli....................................................................... 26
2.2.
SKLADITENJE UKAPLJENOG PRIRODNOG PLINA ..................................... 29
2.2.1
Primjeri postojeih spremnika za ukapljeni plin .............................................. 37
2.2.1.1.
Darwin (Australija) .................................................................................. 37
2.2.1.2.
Jadranski UPP terminal (Italija) ............................................................... 38
3. SKLADITENJE NAFTE ............................................................................................... 40
3.1.
TIPOVI SPREMNIKA............................................................................................. 41
3.1.1
Podjela prema materijalu i nainu izrade spremnika ....................................... 41
3.1.1.1.
elini spremnici spajani zakovicama ..................................................... 41
3.1.1.2.
Zavareni elini spremnici ....................................................................... 42
3.1.1.3.
Nemetalni spremnici ................................................................................ 44
3.1.2
Podjela spremnika prema tipu krova................................................................ 44
3.1.2.1.
Spremnici bez krova................................................................................. 45
3.1.2.2.
Spremnici s fiksnim krovom .................................................................... 45
3.1.2.3.
Spremnici s plutajuim krovom ............................................................... 46
3.1.2.3.1. Efektivni radni kapacitet spremnika s plutajuim krovom.................... 49
3.1.2.3.2. Kontrola para proizvoda u spremnicima s plutajuim krovom ............. 50
3.1.2.3.3. Pripadajua oprema spremnika ............................................................. 51
3.2.
DISANJE SPREMNIKA ...................................................................................... 52
3.3.
KONTROLA PROPUTANJA I ZATITA SPREMNIKA ................................... 55
3.3.1
Sekundarno sprjeavanje istjecanja/ detekcija proputanja ............................. 55
3.3.2
Zatita spremnika od korozije .......................................................................... 56
3.4.
RAZMATRANJE MJESTA ZA SMJETAJ SPREMNIKA .................................. 57
3.4.1
Spajanje spremnika .......................................................................................... 58
4. ZAKONSKA REGULATIVA HRVATSKOG ENERGETSKOG SEKTORA.............. 60
4.1.
Zakon o energiji ....................................................................................................... 60
4.2.
Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti ............................................................... 60
4.3.
Zakon o tritu plina................................................................................................. 61
4.4.
Zakon o tritu nafte i naftnih derivata .................................................................... 62
5. LITERATURA................................................................................................................. 63

Popis slika
Slika 1-1. Dokazane rezerve prirodnog plina u svijetu (BP Statistical Review, 2010).............. 5
Slika 1-2. Potronja prirodnog plina u svijetu (BP Statistical Review, 2010) .......................... 6
Slika 1-3. Udjeli energenata u proizvodnji primarne energije u Republici Hrvatskoj
(Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva, 2009)........................................................... 6
Slika 2-1. Dijagram potranje plina po mjesecima (Plaat, 2009)............................................. 12
Slika 2-2. Podzemna skladita plina u SAD (EIA, 2004) ........................................................ 15
Slika 2-3. Podzemna skladita plina u Europi (www.gse.com, 2009) ..................................... 15
Slika 2-4. Podzemna skladita konstruirana u formacijama soli (lijevo), naputenim rudnicima
(sredina) i leinim stijenama (desno) (Bary et al., 2002) ....................................................... 17
Slika 2-5. Izgled jezgara soli. Na dvjema prednjim jezgrama vide se plastine deformacije. Na
dvije jezgre u sredini vidljive su pukotine (Bary et al., 2002) ................................................ 22
Slika 2-6. Postupak izrade kaverne (Plaat, 2009)..................................................................... 22
Slika 2-7. Direktno otapanje soli i otapanje obrnutim optokom (Bary et al., 2002) ................ 24
Slika 2-8. Karta utisno crpnih buotina s drenanim zonama PSP Okoli (INA-Naftaplin) .. 28
Slika 2-9. Dehidracija plina na PSP-Okoli (INA-Naftaplin).................................................... 29
Slika 2-10. Tehnoloka shema podzemnog skladita plina Okoli (INA-Naftaplin) ................ 31
Slika 2-11. Svjetska proizvodnja UPP-a i njegov udio u ukupnoj svjetskoj proizvodnji
prirodnog plina (Kavalov et al. 2009) ...................................................................................... 30
Slika 2-12. Spremnik s jednostrukom zatitom........................................................................ 34
Slika 2-13. Spremnik s dvostrukom zatitom........................................................................... 34
Slika 2-14. Spremnik s potpunom zatitom ............................................................................. 35
Slika 2-15. Spremnik za UPP u Darwin-u pri kraju izgradnje ................................................. 38
Slika 2-16. Spremnici za ukapljeni plin na Jadranskom terminalu .......................................... 39
Slika 3-1. elini spremnici zakovicama (www.usatanksales.com 2010).............................. 42
Slika 3-2. Razvoj atmosferskih spremnika (Lake, Arnold, 2007)............................................ 45
Slika 3-3. Spremnici s fiksnim krovom (Lake, Arnold, 2007)................................................ 46
Slika 3-4. Spremnik s vanjskim plutajuim krovom (www.hmttank.com, 2009).................... 47
Slika 3-5. Spremnik s unutarnjim plutajuim krovom (Lake, Arnold, 2007) .......................... 47
Slika 3-6. Spremnik s unutarnjim plutajuim krovom i mogue izvedbe brtvljena izmeu
oplate i krova spremnika (www.landandmarine.com, 2009) ................................................... 48
Slika 3-7. Zatvoreni spremnik s ureajem za skupljanje pare (Lake, Arnold, 2007)............... 49
Slika 3-8. Radni kapacitet spremnika (Lake, Arnold, 2007).................................................... 49
Slika 3-9. Mogua oprema spremnika s plutajuim krovom (Lake, Arnold, 2007) ................ 51
Slika 3-10. Dini ventil (Lake, Arnold, 2007.)......................................................................... 53
Slika 3-11. Hvata plamena (Lake, Arnold, 2007.) ................................................................. 54
Slika 3-12. Detalj sustava nove konstrukcije spremnika na zidu betonskog prstena za
detekciju proputanja (Lake, Arnold, 2007)............................................................................. 56
Slika 3-13. Dodavanje dna na postojei spremnik metodom izgradnje oklopa s prorezima
(Lake, Arnold, 2007)............................................................................................................... 56
Slika 3-14. Mogunosti smjetaja i spajanja spremnika (Lake, Arnold, 2007.) ...................... 59

Popis tablica
Tablica 2-1. Sastav leinog fluida iz plinskih i plinsko-kondenzatnih polja u Hrvatskoj ........ 9
Tablica 2-2. Svojstva metana ................................................................................................... 10
Tablica 2-3. Pregled tipova skladita u svijetu u sijenju 2007. godine (Plaat, 2009)............. 16
Tablica 2-4. Dosadanja poveanja radnog volumena PSP Okoli (ura, 2005)...................... 27
Tablica 2-5. Zemlje izvoznice UPP-a, njihovi udjeli u svjetskoj proizvodnji, udjeli njihovog
ukupnog izvoza UPP-a za Europsku uniju te pripadnost regijama i organizacijama (Kavalov et
al., 2009)................................................................................................................................... 31
Tablica 2-6. Usporedba spremnika za UPP (Huang et al. 2007).............................................. 36
Tablica 3-1. API specifikacija 12 F za zavarene tvorniki izraene spremnike ...................... 43
Tablica 3-2. Kapacitet zavarenih spremnika ............................................................................ 43

1. UVOD
Odgovarajua opskrba enegijom od vitalnog je znaaja za razvoj ekonomije svake zemlje.
Ugljen je bio glavni energent u 19. i poetkom 20. stoljea, ali ga je nakon Drugog Svjetskog
rata potisnula nafta. Od 1970-ih godina prolog stoljea poinje umjereno, ali stalno
poveanje zastupljenosti prirodnog plina u ukupnoj proizvodnji primarne energije. U 2009.
godini od ukupnih svjetskih potreba za enegijom, 23,8% potreba podmireno je prirodnim
plinom, a 34,8% naftom. To znai da je udio plina u proizvodnji primarne energije ostao na
razini 2008. godine dok se udio nafte smanjio za oko 2% (BP, 2010). Postojei podaci
pokazuju da pridobive rezerve prirodnog plina u svijetu iznose 187,49 x 1012 m3 (slika 1-1).
Stalno poveanje potronje rezultiralo je velikim ulaganjima u infrastrukturu. Nekoliko
zemalja, velikih proizvoaa prirodnog plina, upustilo se u vrlo ambiciozne planove za
poveanje izvoznih koliina plina. Izgraena su nova postrojenja za ukapljivanje prirodnog
plina, a novim je tehnologijama pretvorbe prirodnog plina dana vea panja. Meutim,
trokovi razvoja i primjene tih tehnologija, kao i recesija koja je pogodila svijet, zaustavili su
neke projekte, a 2009. godine zabiljeeno je smanjenje potronje plina od 2,1% u odnosu na
2008. godinu (slika 1-2). Bez obzira na trenutno stanje na svjetskom tritu, plin ostaje
najii izvor energije u smislu oneienja okolia pa e sigurno i u budunosti biti jedan od
glavnih energenata.

2009.
1999.
1989.
187,49x1012 m3
148,55x1012 m3
122,4x1012 m3

Slika 1-1. Dokazane rezerve prirodnog plina u svijetu (BP Statistical Review, 2010)

109 m3

Slika 1-2. Potronja prirodnog plina u svijetu (BP Statistical Review, 2010)
U Republici Hrvatskoj je 2008. godine udio nafte u proizvodnji primarne energije iznosio
18%, a plina 47,6% (slika 1-3). Iako se u budunosti oekuje smanjenje udjela fosilnih goriva
u proizvodnji primarne energije, sasvim je izvjesno da e nafta i plin ostati meu najvanijim
enegentima.

Slika 1-3. Udjeli energenata u proizvodnji primarne energije u Republici Hrvatskoj

(Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva, 2009)

Tehnike skladitenja nafte i plina razlikuju se zbog njihovih razliitih svojstava. Zbog
injenice da kod skladitenja plina poveanje tlaka ne smije uzrokovati proputanje

skladinog prostora, plin je zahtjevniji u smislu skladitenja od nafte. Nafta se za razliku od

plina skladiti u atmosferskim spremnicima razliite konstrukcije. Najei nain skladitenja
velikih koliina prirodnog plina je njegovo skladitenje u podzemna skladita, a skladitenje
prirodnog plina u spremnicima pri atmosferskom tlaku i temperaturi kljuanja javlja se kod
njegovog skladitenja na postrojenjima za ukapljivanje i uplinjavanje.

2. SKLADITENJE PRIRODNOG PLINA

Prirodni plin je smjesa razliitih ugljikovodika od kojih je najvei udio metana (CH4).
U manjim koliinama mogu biti prisutni ostali ugljikovodici - etan, propan, butan i dr. esto
se u sastavu prirodnog plina u veem ili manjem udjelu nalaze i ugljini dioksid (CO2),
sumporovodik i duik, a u tragovima mogu biti prisutni helij, argon, vodik, ivine i druge
pare. Porijeklo, vrsta i udio primjesa u prirodnom plinu ovise o vrsti matinih stijena, utjecaju
magmatskih, odnosno hidrotermikih procesa u litosferi i procesima migracije prirodnog
plina. Sastav prirodnog plina stoga se mijenja ovisno o tipu leita iz kojih se crpi (tablica 21), a odreuje se standardiziranim metodama (plinska kromatografija).
U literaturi se susreu razliite podjele prirodnog plina, pa tako Mokhatab i suradnici
(2006) primijenjuju podjelu na slobodni i vezani plin iz konvencionalnih leita i plin iz
nekonvencionalnih leita. Pritom slobodnim plinom smatraju plin iz plinskih leita koji se
sastoji od skoro istog metana uz vrlo mali udio ugljikovodika vee molekularne mase i
ostalih primjesa kao to su duik, sumporovodik i ugljini dioksid. Vezanim plinom smatraju
plin koji se proizvede tijekom proizvodnje nafte. Taj plin moe biti otopljen u sirovoj nafti ili
u kontaktu s njom. Nakon pojave proizvedenog fluida na povrini on se u separatoru razdvaja
na struju nafte ili plinskog kondenzata, vode i plina. Odvojeni plin je bogat ugljikovodicima
teim od metana (etan, propan, butan, pentan i dr.). U sluaju kada je sadraj tekuih
ugljikovodika vei od 0,668 m3/m3 (5 gal/cf) plin se smatra mokrim (engl. rich gas), a kada je
taj sadraj manji od 0,136 m3/m3 naziva se suhi plin (engl. lean gas) (Mokhatab et al., 2006).
Izrazi mokri i suhi plin nisu precizni indikatori kvalitete plina ve samo naznaka koliine
kapljivih ugljikovodika u struji plina. Plin iz plinsko-kondenzatnih leita takoer spada u
mokri plin iz kojeg prije koritenja treba izdvojiti tee ugljikovodike i tetne primjese. Plin
koji izlazi iz separatora obrauje se s ciljem izdvajanja teih ugljikovodika prvo propana i
butana (mjeavina tih dviju frakcija predstavlja ukapljeni naftni plin (engl. Liquefied
Petroleum Gas LPG), a zatim i ostalih teih ugljikovodika koji ine kondenzat koji se moe
mijeati sa sirovom naftom ili transportirati kao zaseban proizvod (Mokhatab et al., 2006.;
Seen, 2002).

Tablica 2-1. Sastav leinog fluida iz plinskih i plinsko-kondenzatnih polja u Hrvatskoj

Sastojak
Metan
Etan
Propan
Izo-butan
n-butan
izo-pentan
n-pentan
Heksan i vii
ugljikovodici
Duik
Ugljini dioksid
Sumporovodik
iva
Merkaptan

Kalinovac
69,97
6,76
2,35
0,63
0,75
0,39
0,34
5,26
1,3
12,17
100 ppm
1000 do 1500
3
g/m
20 do 30
3
mg/m

Plinsko ili plinsko-kondenzatno leite

Gola duboka
Katarina
Marica
41,04
98,95
99,46
1,76
0,03
0,02
0,66
0,1
0,17
0,18
0,05
0,08
0,02
2,38
53,64
900 ppm
1000 do 1500
3
g/m
20 do 30
3
mg/m

0,99
0,03

0,2

Vesna
99,46

0,54
zanemarivo
zanemarivo

Prirodni plin je laki od zraka, nije otrovan, ali svojom koncentracijom smanjuje
koliinu kisika u sluaju proputanja u zatvorenom prostoru. Bez boje je i mirisa. Potpuno
izgara bez tetnih proizvoda izgaranja; ai, ugljinog monoksida, sumpornog dioksida i
pepela. Lako se mijea sa zrakom to omoguuje njegovo dobro i potpuno izgaranje. Granice
eksplozivnosti metana su 5,0 vol % (donja granica) i 15 vol % (gornja granica). Izvan ovih
granica, mjeavina metan-zrak nije zapaljiva. U sluaju skladitenja ukapljenog metana, u
zatvorenom spremniku je skoro 100% metana (uglavnom tekuina s malo para). Bilo kakvo
proputanje para iz spremnika u dobro ventilirano podruje, pogoduje brzom mijeanju i
rasipanju metana do koncentracije manje od 5% u zraku. Zbog brzog mijeanja, samo mali
dio prostora oko mjesta proputanja sadri potrebnu koncentraciju koja bi omoguila
zapaljenje. Temperatura samozapaljenja je najnia temperatura pri kojoj e doi do spontanog
zapaljenja plina ili para u mjeavini sa zrakom, bez prisustva stranog izvora paljenja. Ta
temperatura ovisi mjeavini plina i zraka i tlaku. U mjeavini plina i zraka, s 10% metana u
zraku, temperatura samozapaljenja je oko 540 C. Temperature vie od temperature
samozapaljenja e uzrokovati zapaljenje nakon kraag vremena izlaganju vioj temperaturi.
Svojstva metana prikazana su u tablici 2-2.

Tablica 2-2. Svojstva metana

Molekulska teina
Kritina temperatura

16,043 g/mol
-82,7 C

(metan se ne moe ukapljiti bez obzira na

tlak)

Kritina
toka

Kritini tlak

45,96 x 10 Pa

(metan se ne moe ukapljiti bez obzira na

temperaturu)

Trojna toka
(metan istovremeno postoji kao plin, tekuina i krutina)

Temperatura samozapaljenja
Gustoa
5

-182,5 C i
5
0,0117 x 10 Pa
595 C
3
422,62 kg/m

(pri 1,013x10 Pa i temperaturi vrelita)

Svojstva
metana u
kapljevitom
stanju

Vrelite
(pri 1,013x105 Pa)
Odnos volumena tekueg i plinovitog
metana (pri 1,013 x 105 Pa i 15 C)
Entalpija isparavanja
5

-161,6 C
1:630
510 kJ/kg

(pri 1,013x10 Pa i temperaturi vrelita)

Gustoa

0,68 kg/m

(pri 1,013 x 10 Pa i 15 C)

Faktor stlaivosti
Svojstva
metana u
plinovitom
stanju

0,998

(pri 1,013 x 10 Pa i 15 C)

Relativna gustoa
5

0,55 (zrak=1)

(pri 1,013 x 10 Pa i 21 C)

Viskoznost

0,0001027 Pas

(pri 1,013 x 10 Pa i 0 C)

Toplinska vodljivost
5

32,81 mW/mK

(pri 1,013 x 10 Pa i 0 C)

Specifikacije kvalitete plina koju proizvoai ili prodavatelji plina moraju zadovoljiti
pri isporuci plina u Republici Hrvatskoj su sljedee (www.ina.hr):

A) kemijski sastav (volumni udio, %):

- metan (CH4) - minimalno 85%
- etan (C2H6) - maksimalno 7%
- propan (C3H8) i vii ugljikovodici (C4+) - maksimalno 6%
- duik (N2), ugljini dioksid (CO2) i drugi inertni plinovi - maksimalno 7%
B) sadraj sumpora:
- sumporovodik (H2S) - maksimalno 7,0 mg/m3
- sumpor ukupni (S2) - maksimalno 100,0 mg/m3
C) gornja ogrjevna vrijednost:
- minimalno - 36400 kJ/m3
- maksimalno - 44300 kJ/m3
D) donja ogrjevna vrijednost:
- minimalno - 33100 kJ/m3
10

- maksimalno - 40200 kJ/m3

E) gornji Wobbe indeks:
- minimalno - 45100 kJ/m3
- maksimalno - 55000 kJ/m3
F) donji Wobbe indeks:
- minimalno - 41000 kJ/m3
- maksimalno - 49900 kJ/m3
Sve vrijednosti odnose se na obujam plina od 1 m3 pri standardnim uvjetima (apsolutni
tlak 101 325 Pa (1,01325 bar) i temperatura 288,15 K (15C)). Gornja ogrjevna vrijednost je
ona koliina topline koja se oslobaa izgaranjem jednog prostornog metra suhog plina, pri
emu su dimni plinovi svedeni na standardno stanje, a vodena para se u njima kondenzira.
Donja ogrjevna vrijednost je ona koliina topline koja nastaje potpunim izgaranjem jednog
prostornog metra suhog plina, pri emu su dimni plinovi svedeni na standardno stanje, a
vodena para u njima ne kondenzira.

Predvia se da e oko 2020. godine, proizvodnja plina premaiti godinju proizvodnju

nafte. Plin se, ovisno o njegovom agregatnom stanju, moe uskladititi na nekoliko naina pa
se razlikuju:.
1.) tehnologija skladitenja prirodnog plina u plinovitom stanju;
2.) tehnologija skladitenja ukapljenog prirodnog plina.
Prirodni plin se primarno koristi za proizvodnju elektrine energije i grijanje prostora. U
mnogim dijelovima svijeta potranja ima sezonski karakter. Najee, vie se plina troi
tijekom hladnih mjeseci nego tijekom toplih. Meutim, potranja za elektrinom energijom se
ljeti poveava i zbog sve vee upotrebe klimatizacijskih ureaja. Osim toga, lokalna potranja
za elektrinom energijom varira tijekom jednog dana najee je poveana tijekom dana, a
smanjena tijekom noi. Periodi vrne potronje mogu trajati samo pola sata, no distributeri
elektrine energije moraju u svakom trenutku biti spremni u sluaju potrebe dostaviti dodatne
koliine energije. Proizvoai elektrine energije koji kao pogonsko gorivo koriste plin, taj
plin moraju kupiti. Dugoroni ugovori s dobavljaima osiguravaju bazinu proizvodnju
elektrine enrgije, no sezonska potranja koja varira, uzrok je dodatnih ulaganja odnosno
kupovine dodatnih koliina plina. Kada je potranja manja, te se koliine prodaju na tritu ili
se skladite. Dobavljai plina esto potpisuju takozvane ''uzmi ili plati'' ugovore s izvoznicima
plina, naftnim ili plinskim kompanijama ili s vlasnicima plinovoda. Tim dugoronim
11

ugovorima, kupac se obvezuje platiti dogovorene koliine plina iako je potranja na tritu
mala. U vrijeme velike potranje, dobavljai isto kupuju plin, no ukoliko se ona smanji, esto
se odluuju na skladitenje, kako bi prodali plin po veoj cijeni. Podzemno skladitenje plina
vaan je nain kontroliranja cijene tog energenta na tritu. Skladitenje kao takvo, vaan je
dio lanca koji se protee od eksploatacije i proizvodnje do distribucije, te na kraju do
potroaa. Postoji mnogo kompanija koje se bave samo skladitenjem i trgovinom plina.
Njihova skladita su najee povezana plinovodom s vie dobavljaa i distributera. Iako se
ini iznenaujue da se prirodni plin utiskuje natrag u leite nakon to je uloeno toliko puno
vremena, truda i novca za njegovu proizvodnju, podzemna skladita plina imaju vanu ulogu
u opskrbi prirodnim plinom. Uspjeno se upotrebljavaju ve stotinjak godina kako bi se
uspostavila ravnotea izmeu potranje i opskrbe plinom. Broj plinskih skladita u svijetu se
stalno poveava, a naroito nakon nestabilnosti koje se periodiki javljaju na tritu nafte i
plina.
Transportni sustav prirodnog plina podloan je velikim dnevnim, mjesenim i godinjim
promjenama u odnosu izmeu opskrbe i potranje. S druge strane proizvoai i distributeri
ele da opskrba plinom bude konstantna u svako doba. Potroaima je plin potreban samo u
odreenim trenucima (za vrijeme kuhanja, grijanja). Podzemna skladita plina omoguuju
zadovoljavanje potranje potroaa u sluajevima kad je potranja vea od koliine plina koja
se nalazi u distributivnoj mrei.
Na slici 2-1 prikazan je primjer godinjeg kretanja potrebe za plinom na mjesenoj bazi u
podrujima koje karakteriziraju klimatski uvjeti slini onima u Republici Hrvatskoj.

Slika 2-1. Dijagram potranje plina po mjesecima (Plaat, 2009)

12

Iz dijagrama je vidljivo u kojem je vremenskom razdoblju potranja manja od koliine

plina koja se nalazi u distributivnoj mrei, te kada se viak plina utiskuje u skladite. Ovakav
primjer potronje tipian je za sezonsko skladitenje plina, kada se podzemno skladite plina
puni za vrijeme ljetnih mjeseci, a prazni za vrijeme zimskih. Skladita plina opisane namjene
nazivaju se sezonska skladita. U nekim zemljama dnevne promjene mogu biti veih
razmjera nego godinje. Zbog toga je potrebno dnevno skladitenje plina, s tim da se plin
utiskuje u skladite tijekom noi, a koristi se ujutro i predveer, pa se takva skladita esto
nazivaju dnevna skladita plina. U iznimnim situacijama vrne potronje, koriste se posebna
skladita plina gdje se velike koliine plina distribuiraju u kratkom periodu (nekoliko dana).
Ovakva skladita se koriste u najhladnijim zimskim danima, s tim da se nadopunjavaju u
ljetnim mjesecima, a nazivaju se skladita za pokrivanje vrne potronje. Prekidi opskrbe su
uglavnom uzrokovani tehnikim problemima (otkazivanje kompresorskih stanica ili problemi
s plinovodom), a u sluaju meunarodnog transporta i distribucije prekid opskrbe mogu
uzrokovati politiki razlozi (npr. sluaj izmeu Ukrajine i ruske tvrtke Gazprom u zimi 2008.2009.). Da bi se u takvim situacijama osigurale dovoljne koliine plina, koriste se tzv.

strateka skladita plina. Plin iz takvih skladita ne mora se upotrebljavati nekoliko godina,
osim u izvanrednim situacijama. Zamiljeni scenarij ovakvih skladita se temelji na
pretpostavci da bi prekid opskrbe mogao potrajati od 2 do 6 tjedana. Punjenje ovakvog tipa
skladita nije vremenski uvjetovano. Kako bi se osigurale potrebne koliine plina, skladita se
esto nalaze blizu plinskih polja. Takavi oblici skladita se nazivaju proizvodna skladita, a
svrha im je sigurna dobava plina u distributivnu mreu (plinovod). U takvim sluajevima,
proizvodnja plina uglavnom nije konstantna, nego je povezana s proizvodnjom nafte, te esto
zna biti prekinuta zbog razliitih imbenika (npr. u Meksikom zaljevu zbog uragana). Svi
navedeni oblici skladita upotrebljavaju se u svim zemljama svijeta i na svim tritima plina.
U prolosti je cijela opskrba plina bila pod kontrolom integriranih kompanija, koje su
mogle uspostaviti ravnoteu izmeu potranje i opskrbe. Nakon razdvajanje kompanija,
plinsko gospodarstvo se podijelilo na veliki broj nezavisnih tvrtki (tvrtke zaduene za
proizvodnju, transport, trgovinu, distribuciju plina i upravljanje skladitima). Svaka od ovih
tvrtki je odgovorna za svoj dio posla, a naroito za uspostavljanja ravnotee izmeu vlastite
potranje i opskrbe.

13

2.1. PODZEMNA SKLADITA PLINA

Potreba za podzemnim skladitima plina je sve vea zbog promjenjive potrebe za tim
energentom. Tehnike i tehnologije koje se koriste kod projektiranja, izgradnje te nadgledanja
podzemnih skladita plina veinom potjeu iz naftne industrije.
Prvo podzemno skladite otvoreno je 1915. godine u Ontariu, Kanada. 1916. godine polje
Zoar, blizu Buffala, New York, postalo je prvo podzemno skladite plina u SAD-u koje je i
danas aktivno. Plin se u skladite utiskivao tijekom ljeta, a eksploatirao se tijekom zime. U
isto vrijeme, 1916. godine, tvrtka Deutsche Erdoel AG patentirala je izradu buotina u solnim
kavernama u svrhu utiskivanja odnosno skladitenja sirove nafte i destilata. Tijekom sljedeih
desetljea, nije bilo velikog napretka u tehnologijama skladitenja, no 1950. godine u Americi
je dolo do novih aktivnosti. Te je godine, kondenzat po prvi put uskladiten u kemijski
obraenu solnu kavernu na polju Keystone, Texas, USA. 1961. godine kaverna u naslagama
soli u Marysville, Michiganu, USA, postala je prvo skladite za prirodni plin tog tipa. Ovi
projekti skladitenja pokrenuti su u svrhu dobave plina rastuim centrima populacije
(gradovima) i to kada je potranja poela premaivati kapacitete postojeih plinovoda i
naftovoda. Prva kaverna dobivena otapanjem soli u solnoj domi postala je skladite prirodnog
plina tijekom 1970-tih godina i to u svrhu dobave plina tijekom raznih uragana kada
proizvodnja iz Meksikog zaljeva nije bila mogua. Slina skladita su izgraena u svrhu
skladitenja stratekih rezervi vienih kao pitanje nacionalne sigurnosti. Trenutano diljem
svijeta postoji 628 razliitih podzemnih skladita plina. Otprilike dvije treine nalazi ih se u
Sjedinjenim Amerikim Dravama, a veina ostalih smjetena je u Europi (Plaat, 2009).
Skladita se najee nalaze u iscrpljenim leitima nafte i plina ili u akviferima, dok su ostali
tipovi skladita mnogo rjei.
U SAD se nalazi stotine podzemnih skladita plina. Tako je 2004. godine u
Ministarstvu za energetiku (US Department of Energy) bilo registrirano 415 podzemnih
skladita plina. Tih 415 skladita smjeteno je u 30 razliitih drava (slika 2-2). Prema Tobin
& Thomsonu (2001) u 83,9% sluajeva rije je o podzemnim skladitima plina u iscrpljenim
plinskim i naftnim leitima, preostalih 16,1% otpada na skladitenje u kaverne i akvifere. I to
na nain da na kaverne otpada 6,5%, a na akvifere 9,6%.

14

Slika 2-2. Podzemna skladita plina u SAD (EIA, 2004)

U Europi su 2009. godine registrirana 133 podzemna skladita plina ukupnog kapaciteta
skladitenja 80 milijardi m3 plina (slika 2-3) (www.gse.com, 2009).

Slika 2-3. Podzemna skladita plina u Europi (www.gse.com, 2009)

15

U tablici 2-3 prikazani su tipovi podzemnih skladita u svijetu. Podaci vrijede za zakljuno
sijeanj 2007. godine (Platt, 2009).

Tablica 2-3. Pregled tipova skladita u svijetu u sijenju 2007. godine (Plaat, 2009)
Broj podzemnih skladita
Podruje
Europa
Drave
biveg
Sov. Sav.
SAD
Kanada
Juna
Amerika
Azija
Australija
Ukupno

Naftna i
plinska
leita

Akviferi

Kaverne

Ostalo

Ukupno

Radni
obujam
(109 m3)

Dobava
(106 m3/dan)

68

23

29

123

79

1560

36

13

50

109

980

318
45
2

45

26
9

390
54
2

108
20
0,2

2560
315
2

5
4
628

1,6
1
318

11
10
5440

5
4
478

81

65

Podzemno skladite plina (PSP) je karakterizirano radnim volumenom plina, potisnim

plinom (plinskim jastukom), dobavom i vremenom potrebnim za utiskivanje/crpljenje plina
u/iz PSP.

Radni volumen plina ili radni plin (engl. working gas capacity) je maksimalni
volumen plina koji se moe iscrpiti iz punog skladita. Ta koliina plina moe se utisnuti u
skladite i iz njega crpiti vie puta godinje. Korisna e koliina plina biti to vea to je vei
maksimalno doputeni tlak u leitu. Maksimalni tlak u skladitu odreen je vrstoom pokrovne
stijene, odnosno tlakom proboja. Maksimalno doputeni tlak za iscrpljena ili djelomino
iscrpljena plinska leita jednak je poetnom leinom tlaku, tj. onome koji je u leitu vladao na
poetku eksploatacije, uvean za tlak proboja. Tlak proboja odreuje se laboratorijski, na
uzorcima stijene dobivene jezgrovanjem tijekom izrade buotina.

Plinski jastuk (engl. cushion gas, base gas) je plin koji ostaje u PSP-u i ne moe se
povui iz leita. On odrava minimalni tlak u leitu koji je potreban kako bi crpljenje plina
bilo mogue. Kad se kao podzemno skladite upotrijebi iscrpljeno plinsko ili naftno leite,
plinski jastuk tek treba formirati utiskivanjem potrebne koliine plina da bi se postigao potreban
tlak u skladitu. esto se umjesto potrebne koliine plina utiskuju ugljik dioksid, duik te
plinovi ija se upotreba sve vie naputa (rafinerijski, grotleni i sl.) i plinovi izgaranja, ako su
takvi plinovi raspoloivi u dovoljnoj koliini. Kad se za skladite plina predvia upotreba

16

djelomino iscrpljenog plinskog leita, eksploatacija plinskog leita se obustavlja kad se leini
tlak smanji do razine koja odgovara potrebama skladita. Tada preostali plin u leitu ini plinski
jastuk pa volumen plinskog jastuka ne treba dopunjavati. Prirodni plin u plinskom jastuku je
zarobljen sve do likvidacije skladita. Potisni plin je u vlasnitvu operatera skladita. Suma

potisnog plina i upotrebljivog plina se esto naziva inventar skladita.

Obrok (dobava) crpljenja je koliina plina koja se moe povui iz skladita u

odreenom vremenu. Uglavnom je konstantna tijekom crpljenja kada se u skladitu nalazi
velika koliina plina, a smanjuje se kada uslijed crpljenja doe do smanjenja tlaka u leitu ili
kaverni.

Obrok (dobava) utiskivanja plina je suprotna dobavi plina iz skladita te se izraava

kao koliina plina koja se moe utisnuti u skladite u odreenom vremenu. Smanjuje se s
popunjavanjem skladita.

Vrijeme rada skladita je odnos izmeu radnog volumena i obroka crpljenja ili
radnog volumena i obroka utiskivanja, a posredno pokazuje uinkovitost postrojenja. Vrijeme
rada odreenih skladita je poprilino dugo (60 do 120 dana), a za vrijeme vrne potronje je
relativno kratko (1 do 20 dana), i moe biti tek nekoliko sati.

2.1.1

Oblici podzemnih skladita

Podzemna skladita mogu biti izraena u naslagama soli, iscrpljenim naftnim i

plinskim leitima, te naputenim rudnicima (slika 2-4).

Slika 2-4. Podzemna skladita konstruirana u formacijama soli (lijevo), naputenim

rudnicima (sredina) i leinim stijenama (desno) (Bary et al., 2002)
17

Za svaki projekt izrade skladita potrebna je petrofizika i mehanika karakterizacija

promatranog leita. Kod naslaga soli bitno je ispitati njihovu vrstou i volumen. Kod leita
koja se nalaze u poroznim stijenama bitno je vidjeti da li su zatvorena, te da li imaju
odgovarajuu poroznost odnosno propusnost budui se tijekom perioda skladitenja odnosno
eksploatacije oekuje veliki protok plina.
Dva vrlo vana parametra za svaki tip skladita su radni volumen plina, odnosno ukupna
koliina plina koju je mogue proizvesti (crpiti) iz leita, te maksimalna dobava koju je
mogue ostvariti tijekom definiranog vremenskog perioda. Maksimalna dobava plina
ograniena je otporima protjecanju, a ovisi o otporima koji se javljaju uslijed protjecanja u
buotini i pornom prostoru. Konstrukcija buotina kroz koje se utiskuje/crpi plin iz
podzemnih skladita mora biti takva da buotina izdri velike tlakove utiskivanja, velike
dobave, te brze i este promjene toka (od utiskivanja do proizvodnje). Podzemna skladita
plina, za razliku od konvencionalnih leita nafte i plina imaju dugotrajan radni vijek od ak
80 godina pa i dulje (Bary et al., 2002).

2.1.1.1. Skladita prirodnog plina u djelomino iscrpljenim leitima

2.1.1.1.1. Skladitenje u plinska leita

Veina postojeih podzemnih skladita nalazi se u iscrpljenim plinskim leitima.

Prednost ovakvog tipa skladita predstavljaju dobro poznate karakteristike leita u koje se
utiskuje plin. To ne znai da je bilo koje iskoriteno plinsko leite povoljno za skladitenje.
Osnovne znaajke koje odreuju da li je neko leite prikladno da bude skladite plina su:

1) Nepropusnost leita - iako plinska leita imaju sposobnost zadravanja plina, nakon
odreenog vremena moe doi do promjena u geolokim formacijama koje mogu rezultirati
gubitkom plina iz leita. Razlozi gubitka plina iz leita mogu biti frakturiranje stijena zbog
prevelikog tlaka, prodor plina u susjedne formacije ili loa veza izmeu cementnog kamena i
kolone zatitnih cijevi.

2) Veliina leita geoloki je ograniena, s tim da bi leite trebalo biti dovoljno veliko za
smjetaj radnog volumena plina i potrebnog plinskog jastuka. Veliina leita ne bi trebala
biti prevelika jer e onda biti potrebna prevelika koliina potisnog plina (plinskog jastuka) te
e projekt biti ekonomski neisplativ.
18

3) Svojstva leita - upljikavost, propusnost i debljina leita nisu samo svojstva koja utjeu
na ponaanje buotine ve i na kretanje plina prema buotini i od nje dublje u leite. Brzine
kretanja plina u PSP u leitima su esto nekoliko puta vee od brzina koje su karakteristine
za proizvodni vijek leita. Volumen plina koji se proizvede u razdoblju od 10 do 20 godina,
moe se utisnuti i isprazniti iz PSP-a u razdoblju od svega 3 do 6 mjeseci (Plaat, 2009).

4) Snaga akvifera - mnoga PSP-a ne sadre vodu te se ponaaju kao rezervoar iji je tlak
proporcionalan koliini plina u leitu. Meutim, u leitima u kojima se ispod sloja plina
nalazi voda (akvifer), voda e se proiriti unutar sloja plina. U nekim sluajevima podizanje
(irenje) sloja vode je toliko snano da se voda u sluaju smanjenja volumena plina u leitu
kroz plinski jastuk probije do proizvodnih buotina. Plinske buotine mogu izdrati odreenu
koliinu vode, ali bi prevelike koliine izazvale guenje buotine. U nekoliko sluajeva se
pokazalo da se u sluaju kada voda iz akvifera dosegne proizvodne buotine dobava plina
smanjuje zbog nakupljanja taloga u buotini. S druge strane podizanje razine akvifera e
doprinijeti odravanju potrebnog tlaka, te e se time smanjiti potrebna koliina plina u
plinskom jastuku.

5) Prisustvo kondenzata u leinom plinu. U sluaju kada se radi o leitu mokrog plina, sa
smanjenjem leinog tlaka dolazi do izdvajanja kondenzata koji ostaje u leitu. Kod crpljenja
utisnutog plina iz skladita, dio kondenzata e isplinjavati i s plinom iz skladita doi na
povrinu. U plinu koji se crpi iz skladita moe se nalaziti i odreena koliina vode. Vodu i
kondenzat potrebno je na povrini izdvojiti iz plina. Ukoliko je potrebno izdvojiti samo vodu
problem se lako rjeava primjenom metode apsorpcije na temelju koje se u postrojenju voda
uklanja pomou trietilenglikola. Postupak je jeftin, a potrebno smanjenje tlaka izlaznog plina
iznosi samo nekoliko bara. Meutim, ukoliko iz plina treba ukloniti tee ugljikovodike
potrebno je za primjenu sustava na principu Joule-Thompsonovog uinka ostvariti pad tlaka
izmeu 20 i 40 bara, to rezultira manjom proizvodnou buotina. Zato se na novijim
skladitima za uklanjanje vode i teih ugljikovodika primjenjuju adsorpcijski sustavi sa
silikagelom kao adsorbentom. Nedostatak sustava je velika cijena.

6) Udaljenost skladita od trita. Udaljenost skladita od sustava opskrbnih cjevovoda vrlo

je vano razmotriti prilikom odabira leita pogodnog za skladitenje prirodnog plina.

19

2.1.1.1.2. Skladitenje plina u naftna leita

Kada se plin skladiti u naftnim leitima, uglavnom se skladiti u plinsku kapu koja je
ve prisutna u leitu (to moe biti primarna plinska kapa i sekundarna plinska kapa formirana
tijekom proizvodnje nafte). Ponaanje ovakvih leita je vrlo slino ponaanju plinskih
leita. Prednost skladitenja plina u plinsku kapu moe biti i poveanje proizvodnje nafte u
odnosu na period prije utiskivanja. U trenutku skladitenja, tlak se moe odravati sve dok
buotine proizvode s velikom vrijednou odnosa plina i kapljevine (GOR). Taj dobiveni plin
se odmah moe utisnuti natrag u leite, u suprotnom e vrijednost GOR-a biti velika samo u
sluaju pranjena skladita. Naftna leita bez plinske kape se takoer koriste kao skladita
plina. Priprema leita u tim sluajevima moe trajati nekoliko godina jer je potrebno naftu u
leitu zamijeniti plinom, to znai da se ta nafta mora prvo proizvesti. U takvim leitima
skladitenje plina zahtijeva posebnu panju, jer ako ta leita sadre naftu to ne znai da pri
istom tlaku mogu sadravati i plin. Iako su stare buotine u plinskim poljima projektirane tako
da osiguraju da nema prodora plina izmeu leita, za naftna polja to esto nije sluaj. Zbog
toga skladitenje plina u stara naftna leita predstavlja veliki rizik.

2.1.1.2. Skladitenje u akvifere

Akvifer tj. leite vode

moe se pretvoriti u skladite plina iako je to ekonomski

nepovoljniji nain skladitenja plina u odnosu na skladitenje u djelomino iscrpljena leita.

Naime, kod ovog tipa skladita potrebno je precizno utvrditi izolatorske sposobnosti
pokrovnih stijena. Osim velikog broja analiza pokrovnih stijena, potrebno je provesti i test
utiskivanja plina u leite jer maksimalni tlak u akviferu mora biti vei od poetnog leinog
tlaka kako bi se plin mogao utiskivati u akvifer. Veliki tlak utiskivanja postavlja dodatne
zahtjeve na konstrukciju i cementaciju buotina. Osim toga, volumen plinskog jastuka moe
iznositi i do 50% radnog volumena skladita. Svi ovi podaci upuuju na to da je, za razliku od
ostalih oblika skladitenja, za skladitenje plina u akvifere potrebno vie vremena i
financijskih sredstava.

2.1.1.3. Skladitenje u solne kaverne

Sol ima nekoliko svojstava koja je ine idealnom za skladitenje plina. Srednje je
vrstoe i tee plastino, to omoguava zatvaranje pukotina koje bi inae mogle biti mjesta
gubljenja plina. Njezina upljikavost i propusnost za plinove i tekue ugljikovodike je skoro
20

jednaka nuli, tako da uskladiten plin ne moe ''pobjei'' iz leita. Kaverne soli odlikuju se
velikom dobavom, jer nema pada tlaka koji se inae javlja kod protjecanja plina kroz pore. Uz
to skladita u kavernama nisu osjetljiva na trenutnu operaciju utiskivanje - proizvodnja i
obrnuto. Promjena izmeu utiskivanja i proizvodnje, kod solnih kaverni je mogua unutar
samo nekoliko minuta i to pri visokim dobavama, zbog ega je ovaj tip leita najzanimljiviji
trgovcima plinom. Najee se za skladitenje plina izrauju kaverne na dubinama izmeu
1000 i 15000 m (Plaat, 2009). Stabilnost kaverne e ovisiti o njezinom obliku, visini i o
maksimalnom i minimalnom doputenom radnom tlaku. Maksimalni tlak mora biti manji od
slojnog tlaka i od tlaka frakturiranja soli dok minimalni tlak iznosi 20 do 35% od ukupne
vrijednosti maksimalnog tlaka (Plaat, 2009). U podzemlju se mogu nai i strukture u kojima
se slojevi soli (evaporita) izmjenjuju s drugim tipovima stijena, no takve akumulacije najee
sadre anhidrite i vapnence te dolomite koji nisu topivi. Zbog toga je najpoeljnije da je
leite u obliku solne dome. Solne dome homogenije su od navedenih leita i poeljnije za
skladitenje jer se lake otapaju te mogu sadravati vee kaverne. Kod istraivanja naslaga
soli primijenjuju se elektromagnetska, seizmika i gravimetrijska mjerenja i to zato jer se
vodljivost, brzina irenja valova kroz sol i njezina gustoa bitno razlikuju od karakteristika
stijena koje ju okruuju. Jezgrovanje je potrebno u svrhu otkrivanja strukture i sastava same
soli. Mehanika svojstva leita su vrlo vaan faktor pri dizajniranju podzemnih skladita
plina. Teoretskim proraunima mogue je odrediti da li e odreeno leite moi sadravati
kaverne za skladitenje. Uz to je bitno znati strukturu i vrstou leita, te oblik i poziciju
leita. Isto tako, potrebno je znati koje i kakve se formacije nalaze izmeu kaverni, te
maksimalne radne tlakove koje sama kaverna i stijene oko nje mogu izdrati. Sol se plastino
deformira u relativno malom vremenu, to objanjava njenu odlinu sposobnost zatvaranja
pukotina odnosno hermetinost. To fizikalno svojstvo osigurava da se pri visokim tlakovima
mogue frakture same od sebe brzo zatvore, no meutim, zbog toga svojstva volumen kaverni
e se s vremenom smanjivati. Testiranjem i analizom jezgara uzetih iz leita soli moe se
utvrditi vrstoa stijena i karakteristike deformacija (slika 2-5).

21

Slika 2-5. Izgled jezgara soli. Na dvjema prednjim jezgrama vide se plastine
deformacije. Na dvije jezgre u sredini vidljive su pukotine (Bary et al., 2002)
Jezgre se ispituju da bi se ustanovila optimalna metoda kojom bi se kemijskim putem
(otapanjem) stvorile kaverne u leitu soli.
Solne kaverne nastaju otapanjem (ispiranjem) soli vodom uz primjenu rudarskih tehnika.
Postupak izrade kaverne prikazan je na slici 2-6.

Slika 2-6. Postupak izrade kaverne (Plaat, 2009)

22

Kroz odgovarajuu naslagu soli izradi se buotina definirane konstrukcije. Nakon

cementacije posljednje kolone zatitnih cijevi u buotinu se sputaju dva niza za ispiranje vanjski i unutarnji. Dio stupca u prstenastom prostoru izmeu vanjskog niza za ispiranje i
kolone zatitnih cijevi ispuni se dizelom ili duikom da se sprijei otapanje soli oko i na dnu
pete zatitnih cijevi. U tipinu konstrukciju buotine pri buenju leita soli spada uvodna
kolona promjera (28"), ukoliko je potrebno, prva tehnika kolona promjera (24" ili 20),
druga tehnika kolona promjera (18 " ili 16), i konano trea tehnika kolona promjera (13
3/8 ili 11") koja je zacementirana ispod vrha naslage soli (slika 2-7). Proizvodna i utisna
kolona ovjeene su o zadnju tehniku kolonu. Prije nego se zapone s utiskivanjem vode u
leite, treba ispitati hermetinost buotine. Tijekom procesa proizvodnje i utiskivanja
odnosno skladitenja plina najvei se diferencijalni tlakovi javljaju u peti posljednje kolone
tako da je to mjesto na kojemu je za vrijeme ispitivanja potrebno postii najvee tlakove. Pri
izradi skladita, u buotinu se utiskuje ista (slatka) voda, dok se istovremeno iz nje proizvodi
slana, odnosno otpadna voda. U postupku izrade kaverne, slatka voda se utiskuje u buotinu
kroz jedan od nizova dok se slana voda proizvodi kroz drugi niz. Oblik kaverne kontrolira se
promjenom dubine sputanja nizova za ispiranje, dubinom izolacijskog stupca u prstenastom
prostoru, te dobavom i smjerom protoka vode. Izrada kaverne moe trajati od nekoliko
mjeseci do nekoliko godina. Istom buotinom e se odvijati proces skladitenja i proizvodnje
prirodnog plina. Prilikom buenja kroz leita soli i isplaka mora biti zasiena solju da ne bi
dolo do prijevremenog otapanja, odnosno stvaranja manjih kaverni unutar leita, a prije
postizanja eljene dubine. Slana voda proizvedena tijekom procesa utiskivanja i oblikovanja
samog skladita najee se koristi u kemijskoj industriji za proizvodnju soli ili se odlae u
more ako je to dozvoljeno. Ako nije, utiskuje se u druge formacije. U nekim sluajevima,
otpadna slana voda odlae se u naputene rudnike soli. Netopivi ostaci iz kamene soli zasieni
su vodom i nalaze se na dnu kaverne. Nakon to se kaverna ispuni suhim plinom, voda s dna
kaverne isparava, mijea se s plinom i zajedno s njim proizvodi. Smanjenjem tlaka pri
proizvodnji, iz sada mokrog plina, izdvojiti e se hidrati, zbog kojih moe doi do zaepljenja
tubinga. Da se to ne bi dogodilo, potrebno je pratiti vrijednosti tlaka u kaverni, temperaturu te
vlanost plina. Injektiranje inhibitora prije same proizvodnje postao je normalan postupak u
svrhu dehidracije plina.

23

Slika 2-7. Direktno otapanje soli i otapanje obrnutim optokom (Bary et al., 2002)
Vrijeme potrebno za formiranje kaverne ovisi o topivosti same soli te volumenu kaverne
koji se eli postii. Ukoliko se skladite izrauje u naslagama soli (halita), esto se izmei
njih nalaze proslojci od netopivog materijala kao to je pjeenjak, lapor ili dolomit. Zbog
toga e volumen takvih kaverni biti manji od volumena kaverni izraenih u solnim domama.
Kaverne u solnim domama mogu biti visoke nekoliko stotina metara s promjerom izmeu 50 i
80 m, pa njihov volumen moe biti izmeu 300 000 i 700 000 m3. Za razliku od njih, volumen
kaverni izraenih u slojevima soli je izmeu 100 000 i 300 000 m3.
Primjer podzemnog skladita plina ovog tipa nalazi se u u Nuttermooru, u Njemakoj.
Ovo leite imalo je idealne uvjete za gradnju podzemnog skladita: sol visoke kvalitete,
pozicionirano je blizu distributivnog plinskog sustava, dostupnost besplatne svjee vode i
mogunost isputanja slane vode u estuarij rijeke Ems. Kaverne u tom skladitu visoke su
400, a iroke 75 metara. Ukupno ih je 18, a volumen im je oko 8,5 x 106 m3, te se u njih moe
uskladititi oko 1,3 x 109 m3 prirodnog plina od ega 80% otpada na radni volumen, a 20% na
plinski jastuk. Minimalni radni tlak je oko 30 bar, a maksimalni oko 150 bar. Ovo skladite je
strateki bitno za Njemaku jer osigurava velik udio plina u potronji zemlje.

24

2.1.1.4. Ostali oblici podzemnih skladita plina

To mogu biti naputeni rudnici. Prvi takav objekt je bio rudnik u blizini Lourenceburga u
Indiani, SAD-u (1952.). 1970. godine rudnik soli u blizini Burggraf-Bensdorfa u Njemakoj
je pretvoren u skladite plina. Skladitenje plina u rudnike ugljena je takoer bilo isprobano u
Denveru (1959-2003) i u dvama rudnicima u Belgijskim Ardenima izmeu 1975. i 2000.
godine. Glavni problem ovakvog oblika skladitenja je bila ne mogunost zadravanja plina u
skladitu pa ova skladita nisu vie u uporabi. Dva skladita plina izgraena su u kavernama
iskopanim u vrstim stijenama. Blizu Haje u Republici ekoj, u granitu je na dubini od 1000
m napravljen niz tunela ukupne duljine 45 km koristei za pristup okno oblinjeg naputenog
rudnika urana. Nakon zatvaranja rudnika u tunel se od 1998. godine skladiti oko 54 x 106 m3
plina (radni volumen).
U vedskoj se od 2004. godine plin skladiti u kavernu izraenu u granitu. Kaverna
volumena 40 000 m3 protee se na dubini izmeu 100 i 200 m i obloena je elinom
oblogom da se sprijei migracija plina. Njezin radni volumen je 8,5 x 106 m3 plina, a dobava
960 000 m3/dan (Plaat, 2009).
U novije se vrijeme razmatra izrada kaverni u vapnenakim formacijama pomou
otapanja kiselinom. Postupak izrade je jo u istranoj fazi.

2.1.2

Praenje stanja u podzemnim skladitima plina

Sva podzemna skladita plina zahtijevaju neku vrstu kontrole, odnosno nadzora.

Praenje stanja u leitu potrebno je da bi se osigurala stalna dobava. Velike dobave tijekom
proizvodnje mogu uzrokovati oteenje naslaga stijena oko proizvodnog niza. Slino tome, do
oteenja

moe

doi

prilikom

utiskivanja

te

estim

izmjenama

ciklusa

utiskivanje/proizvodnja. Mjerenja zbog praenja stanja u leitu obino se obavljaju svake

dvije godine i to pomou testa smanjenja tlaka. Test se sastoji od zatvaranja buotine na
nekoliko sati dok se tlak ne stabilizira, te naizmjeninim otvaranjem buotine sljedeih 4 do 8
sati. Tijekom testa kontrolira se dobava uz biljeenje vrijednosti poveanja odnosno
smanjenja tlaka. Podaci dobiveni ovim testom mogu dati saznanja o sadanjoj i buduoj
dobavi odnosno prizvodnosti buotine. Ponavljanjem testa svake dvije godine, mogu se otkriti
eventualna oteenja u buotinskom nizu ili leitu. Ukoliko se test ne provodi redovito,
eventualna oteenja nee biti otkrivena na vrijeme, te e zbog toga doi do nepovratnog
smanjenja proizvodnosti. Uz to, neredovito testiranje oteava otkrivanje tipa oteenja.
Budui je test smanjenja tlaka skup postupak, preesto testiranje se ne isplati. Postoje i novije

25

metode praenja stanja u leitu gdje se pomou podataka dobivenih povrinskim testovima
mogu odrediti oteenja nastala u buotini tijekom vremena. Jedan od naina kojim se
kontinuirano prati stanje u buotini je mjerenje elektrinog toka (engl. Electric flow

measurements - EFM). Pomou te metode mjere se dobava i tlakovi na buotinskoj glavi, a

izmjereni podaci se elektronikim putem alju operatera. Buotine su povezane
kompjuterskom mreom, te se svakih sat vremena biljee podaci o tlaku i protoku, nakon ega
se alju do operatora. Ovakva esta mjerenja pomau pri otkrivanju problema odnosno
oteenja u buotinama ili pri npr. zakazivanju jednog od sigurnosnih ventila. Osim mjerenja
tlaka, ekperimentira se i sa seizmikim mjerenjima u svrhu nadgledanja podzemnih skladita
plina.
Oteenja stijena koja se najee javljaju u podzemnim skladitima plina su:
1) oteenje uslijed djelovanja bakterija,
2) oteenje uslijed prisustva anorganskih estica (spojevi eljeza, soli, kalcijev karbonat,
barijev sulfat),
3) oteenje uslijed prisustva ugljikovodika, organskih ostataka i ostataka sredstava koritenih
tijekom eksploatacije,
4) prisustvo raznih vrstih estica.
Svi ovi mehanizmi trebaju se sanirati na razliite naine ukoliko se eli poveati
proizvodnost skladita. Postoje modeli koji slue za identificiranje tipa oteenja te za odabir
metode sanacije. Model koji slui primarno za podzemna skladita plina sadri baze podataka
prikupljenih tijekom godina, te posebne proraune i logiku. Ovisno o ulaznim podacima koje
korisnik unese, program dijagnosticira najvjerovatniji tip oteenja te predlae nain
stimulacije buotine i fluide koji bi se trebali koristiti tijekom radova.

2.1.3

Podzemno skladite plina Okoli

U Hrvatskoj u ovom trenutku postoji samo jedno podzemno skladite plina Okoli.

Uvjetovano potrebama trita, podzemnom skladitu plina Okoli nekoliko se puta poveavao
radni volumen i kapacitet crpljenja-isporuivost (tablica 2-4):

26

Tablica 2-4. Dosadanja poveanja radnog volumena PSP Okoli (ura, 2005)

Godina

Radni volumen,
106 m3

1987.
1995.
2004.

350
500
558

Dobava
crpljenja,
103 m3/h
30 160
20 210
20 -240

Dobava
utiskivanja,
103 m3/h
30 -160
30 -160
15 -160

Napomena
Izgradnja PSP-a
Dogradnja PSP-a
Dogradnja PSP-a

Podzemno skladite prirodnog plina je rudarski objekt posebne namjene koji se ne

razlikuje bitno od objekta za eksploataciju leita prirodnog plina. Osnovna je razlika u tome
to se u ljetnom periodu leite puni plinom koji se oduzima iz plinskog sustava, pa su
pojedini elementi postrojenja prilagoeni takvom pogonu. U fazi crpljenja plina nema razlike
izmeu proizvodnog plinskog polja i podzemnog skladita prirodnog plina, osim to su
protoni kapaciteti buotina i nekoliko desetaka puta vei. Za pogon podzemnih skladita
izvode se dvije vrste buotina: utisno-crpne i kontrolne buotine (slika 2-8). Prva vrsta
buotina naziva se i radnim buotinama koje su razmjetene tako da optimalno zadovoljavaju
geoloke uvjete leita. One su opremljene kao standardne proizvodne buotine, a njihova
konstrukcija ovisi o fizikalno-geolokim karakteristikama leita. Kontrolne buotine slue za
praenje kretanja rubne vode i za mjerenje tlaka i temperature u leitu. esto se, radi tednje
prostora i pojednostavljenja instalacija vie buotina smjeta na zajednikom prostoru. Iz tog
prostora se prema eljenim pozicijama u leitu izrauju koso usmjerene buotine. Tada su
platforme opremljene jednim mjernim i jednim zajednikim separatorom za odvajanje
slobodne kapljevine pa se plin naizmjenino usmjerava preko mjernog separatora dok sve
ostale buotine rade preko zajednikog separatora. Takav se postupak primjenjuje i prilikom
utiskivanja da bi se prikupili podaci karakteristini za svaku buotinu. U nekim skladitima
plina svaka buotina ima svoj separator pa je mogua stalna kontrola svih mjerenih veliina.

27

a1 buotine izraene kroz proizvodni sloj a1

a1 + a2 - buotine koje dreniraju slojeve a1 i a2
a1 + a2 + a3 buotine koje dreniraju proizvodne slojeve a1, a2 i a3

Slika 2-8. Karta utisno crpnih buotina s drenanim zonama PSP Okoli (INANaftaplin)

Svaka je buotina, bilo pojedinano, bilo zajedniki povezana prikljunim cjevovodom s

plinskom stanicom. Centralna stanica podzemnog skladita sastoji se od dva funkcionalno
odvojena dijela. Tako je izvedeno i podzemno skladite plina Okoli. Jedan dio slui za
utiskivanje u skladite, a drugi za crpljenje iz skladita. Nadzemna oprema koja slui za
utiskivanje plina u skladite sastoji se od ulaznog separatora ili baterije separatora
prikljuenih na magistralni plinovod, ulaznog mjernog sustava i kompresora za utiskivanje
plina. Dio koji slui za crpljenje plina iz skladita sastoji se od stanice za smanjenje tlaka (od
buotinskog tlaka na tlak u magistralnom plinovodu) s ureajem za grijanje plina, od sustava
za dehidraciju pomou trietilenglikola (slika 2-9), sa separacijom kapljevine i regeneracijom
sredstva za dehidraciju, te od sustava za mjerenje koliine plina koja iz skladita odlazi u
magistralni plinovod.

28

Slika 2-9. Dehidracija plina na PSP-Okoli (INA-Naftaplin)

Neki od elemenata centralne stanice mogu biti tako izvedeni da slue i u periodu utiskivanja i
u periodu crpljenja. To se odnosi na separatore i mjerne ureaje. Kompresorska stanica
najsloeniji je dio postrojenja podzemnog skladita. Snaga kompresora iznosi katkada i vie
desetaka tisua kilovata. Uz kompresore, postoje hladnjaci vode, ulja i plina, separatori plina
te kontrolni i sigurnosni ureaji. Karakteristike naina rada postrojenja PSP odreene su
komponentama koje ine postrojenje. Plin kroz plinovod koji transportira plin iz glavnog
transportnog sustava dolazi do postrojenja PSP. Prvo prolazi kroz kompresore koji
poveavaju tlak na odreenu vrijednost, potrebnu za utiskivanje plina u skladite. Iz
kompresorskih stanica plin se kroz buotine utiskuje u leite. U poroznim skladitima
(plinska leita, akviferi) plin putuje od buotina prema krajevima leita odnosno ulazi u
porni prostor u stijenama. Za vrijeme tog procesa tlak u leitu se poveava proporcionalno s
koliinom utisnutog plina. Za vrijeme izvlaenja plina iz skladita plin prvo prolazi kroz
leite/kavernu do buotina, izlazi iz leita/kaverne i prolazi kroz ureaje za obradu plina.
Prije putanja plina natrag u glavni transportni sustav, ponekad se koriste i kompresori kako
bi se tlak podesio na tlak u plinovodu. Zbog otpora uslijed trenja koje se javlja pri protjecanju
plina dolazi do smanjenja tlaka. Trenje je glavni razlog pada tlaka u postrojenjima PSP. Iako
uslijed malih brzina protjecanja trenja moe biti malo, poveanje rasta brzine postaje vani
parametar na koji treba obratiti panju. Kad se plin izvlai iz PSP, smanjuje se tlak u

29

leitu/kaverni. U veini sluajeva smanjenje tlaka je linearno s ostatkom plina u skladitu. To

uzrokuje pad tlaka na uu buotine (buotinska glava).
U centralnoj stanici postoji kontrolna ploa s mjernim i regulacijskim instrumentima, raunalo
za voenje i kontrolu pogona, alarmni sistem i sistem za blokiranje. Uz centralnu stanicu
podzemnog skladita potoje kotlovnica za grijanje medija za zagrijavanje plina prilikom
snienja tlaka, transformatorska stanica, radionica i skladite rezervnih dijelova.
S obzirom da je leini tlak u izravnoj vezi s koliinom radnog volumena plina, ponaanje
skladita moe se prikazati kao profil izvlaenja plina. Dokle god je ukupni

izvueni

volumen plina iz skladita manji od kritinog radnog volumena plina, dobava PSP e biti
maksimalna. Skoro stotinu godina PSP dokazuju svoju vrijednost u uspostavljanju ravnotee
izmeu potranje i ograniene proizvodnje i transporta plina. PSP su postala neophodna za
gotovo sva trita plina u svijetu. Kako liberalizacija trita raste, potreba za razliitim
oblicima PSP se poveava. Dizajn postrojenja PSP je uglavnom kompromis izmeu geolokih
i tehnolokih mogunosti.
Na slici 2-10 prikazana je tehnoloka shema podzemnog plinskog skladita Okoli.

30

Slika 2-10. Tehnoloka shema podzemnog skladita plina Okoli (INA-Naftaplin)

2.2. SKLADITENJE UKAPLJENOG PRIRODNOG PLINA

Europa je jedan od najveih svjetskih potroaa energije, no potranja za energijom je
mnogo vea od proizvodnje pa veina europskih zemalja, ukljuujui i Hrvatsku, ovisi o
uvozu energenata. U dananje vrijeme, gospodarstva svih svjetskih zemalja direktno ovise o
njihovoj energetskoj stabilnosti te je od iznimne vanosti razviti distribucijske sustave koji bi
omoguili iri spektar dobavljaa, odnosno, u to veoj mjeri diverzificirati dobavne pravce
energenata, kako bi se u sluaju prekida jednog od tih pravaca, uspjelo zadrati energetski
integritet i izbjegle mogue nestaice i redukcije.
U posljednje vrijeme znaaj plina kao energenta raste iz vie razloga. U prvom redu
zbog njegove manje cijene u odnosu na naftu i injenice da cijena plina na tritu nije
podlona velikim oscilacijama kao to je sluaj s naftom. Drugo, plin je poeljan energent
zbog svoje ''istoe'', jer pri izgaranju znatno manje zagauje okoli u usporedbi s ostalim
fosilnim gorivima. Usto, vrijednost plina nalazi se i u njegovoj praktinosti pri transportu i
uporabi. Ukapljeni prirodni plin (u daljnjem tekstu: UPP) je oieni prirodni plin ohlaen na
temperaturu od 112 K (-161C) i na taj nain privremeno preveden u tekue agregatno stanje.
UPP tehnologija transporta prirodnog plina postala je vrlo popularna tijekom protekla
tri desetljea. Potronja UPP-a je naglo rasla (oko 3,5 puta bre od ukupne potronje plina), te
danas iznosi gotovo 8% od svjetske proizvodnje plina (slika 2-11).
Proizvodnja UPP-a je koncentrirana u malom broju zemalja. Tijekom 2001. godine
osnovan je Forum zemalja izvoznica plina (engl. Gas Exporting Countries Forum, GECF),
koji se ponekad naziva i "plinski OPEC" te predstavlja skup vodeih svjetskih proizvoaa
plina s ciljem predstavljanja i promicanja njihovih zajednikih interesa. Zemlje lanice
foruma su: Alir, Bolivija, Egipat, Ekvatorijalna Gvineja, Iran, Libija, Nigerija, Katar,
Rusija, Trinidad i Tobago, Venecuela, te Kazahstan i Norveka kao promatrai
(http://www.gecforum.org/). Forum ima dominantan utjecaj u svjetskoj trgovini UPP-om, a
osigurava oko 85% svjetske proizvodnje UPP-a.
Europska unija (EU) posjeduje manje od 2% svjetskih rezervi plina, a na plin otpada
oko 25% njezine domae potronje energije. Uz to, domaa proizvodnja plina u EU stagnira i
oekuje se njezino budue opadanje, dok je potronja plina u stalnom porastu. Sve vea
razlika izmeu domae proizvodnje i potronje plina u Europskoj uniji pokriva se uvozom iz
malog broja zemalja, pri emu je najvei pojedinani dobavlja Rusija. Oko 85% uvezenog
plina doprema se plinovodima, od ega 40 % otpada na ruski plin (Kavalov et al. 2009). Zbog

29

malog broja dobavnih pravaca, Europska unija je osobito osjetljiva na trine nestabilnosti i
oscilacije cijena plina, pa prekid jednog dobavnog pravca esto znai nestaicu plina i
redukcije. Nedavno naglo poveanje cijene energenata i privremeni prekidi opskrbe prirodnim
plinom iz Rusije pojaali su zabrinutost zemalja lanica Europske unije o dostupnosti,
raznolikosti dobavnih pravaca te sigurnosti i pouzdanosti opskrbe prirodnim plinom.

Slika 2-11. Svjetska proizvodnja UPP-a i njegov udio u ukupnoj svjetskoj proizvodnji
prirodnog plina (Kavalov et al. 2009)
Do sada se UPP pokazao kao obeavajua tehnologija u osiguranju i diverzifikaciji
europske opskrbe prirodnim plinom. Doprinos UPP-a ukupnom uvozu plina u Europi jo
uvijek je skroman, te iznosi oko 47 milijardi m3 uplinjenog prirodnog plina godinje, ili 15%
ukupnog uvoza plina. Trenutno su glavni uvoznici UPP-a u Europskoj uniji panjolska, s vie
od pola ukupnog uvoza UPP-a i Francuska, s vie od etvrtine ukupnog uvoza UPP-a.
Europska unija trenutno gotovo sav UPP uvozi iz zemalja lanica GECF-a (tablica 2-5)
(Kavalov et al., 2009).
Rusija trenutno veinu svog izvoznog plina transportira putem plinovoda. Ona sigurno
nee olako prepustiti svoj dio europskog trita izvoznicima UPP-a, te se oekuje njezin
agresivan ulazak na trite UPP-a, kako bi zatitila svoju poziciju glavnog opskrbljivaa plina
za Europsku uniju. U prilog tome govori i putanje u pogon postrojenja za ukapljivanje
Shakalin II kapaciteta 9,6 milijuna tona UPP-a godinje (http://gazprom-sh.nl).
30

Trenutno, svjetska industrija UPP-a godinje proizvodi vie od 177 milijuna tona UPP-a u
postrojenjima za ukapljivanje koncentriranim u nekoliko regija (True, 2008):
-

Azija Pacifik (Indonezija, Australija, Malezija, Brunej, Rusija),

Bliski istok (Katar, Oman, Ujedinjeni Arapski Emirati),

Zapadna i Sjeverna Afrika (Alir, Egipat, Libija, Nigerija, Ekvatorska Gvineja), te

izoliranim postrojenjima za ukapljivanje na Karibima (Trinidad i Tobago) i u

Arktikom krugu (Aljaska i Norveka).
Prve komercijalne koliine UPP-a proizvedene su 1964. godine u Aliru. Danas je

Katar najvei svjetski proizvoa UPP-a s godinjom proizvodnjom od 53 milijuna tona

(www.eia.doe.gov). U budunosti se predvia poveanje postojeih kapaciteta ukapljivanja i
izgradnja novih postrojenja za ukapljivanje. Veina novih kapaciteta u izgradnji nalazi se na
Bliskom istoku, u Kataru i Jemenu. Novi terminali za ukapljivanje grade se i u Indoneziji,
Australiji, Papui Novoj Gvineji, Nigeriji i Angoli (True, 2008).

Tablica 2-5. Zemlje izvoznice UPP-a, njihovi udjeli u svjetskoj proizvodnji, udjeli
njihovog ukupnog izvoza UPP-a za Europsku uniju te pripadnost regijama i
organizacijama (Kavalov et al., 2009)

Terminal za uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina samo je dio transportnog lanca

koji obuhvaa niz usklaenih objekata i postrojenja. Glavni cilj je, kao i kod klasinog
transporta prirodnog plina plinovodima, dopremiti plin s plinskog polja do potroaa. Ako
31

plinsko polje i mjesto potronje nije mogue spojiti plinovodom, ili ako takav nain
povezivanja nije isplativ, kao rjeenje se javlja koncept UPP-a. Pritom se plin prevozi
brodovima, a zbog ogranienog skladinog prostora broda on se prethodno prevede u tekue
agregatno stanje, ime mu se volumen smanji za oko 600 puta u odnosu na standardne uvjete.
Proporcionalno smanjenju volumena, smanjuju se trokovi skladitenja i trasporta.
Tehnologija UPP-a je konkurentna transportu plina cjevovodima, samo pri
transportnim udaljenostima veim od 2500 km. Meutim, mnogo je fleksibilnija jer, za
razliku od klasinog uvoza plina cjevovodima, gdje su kupci najee ovisni o samo jednom
proizvoau, vlasnicima uvoznih terminala omoguuje poslovanje i kupovinu plina od niza
proizvoaa.
Glavne komponente transportnog lanca UPP-a su sljedee:
1. proizvodni sustav prirodnog plina na plinskom polju,
2. transport plina plinovodom od polja do postrojenja za ukapljivanje,
3. proiavanje plina, njegovo ukapljivanje hlaenjem na temperaturu od -161C u
postrojenju za ukapljivanje, te skladitenje u spremnike ukapljenog plina,
4. prijevoz UPP-a brodovima od postrojenja za ukapljivanje do terminala za
uplinjavanje,
5. pretakanje UPP-a iz brodova u spremnike terminala u kojima se on privremeno
skladiti, uplinjavanje UPP-a i otprema u mreu plinovoda, te
6. transport plina plinovodom do krajnjih potroaa.

Ukapljeni prirodni plin skladiti se u spremnicima na terminalu za ukapljivanje i

uplinjavanje, ali i tijekom transporta brodovima s tim da su to spremnici manjeg volumena od
spremnika na kopnu. U nastavku e se razmatrati skladitenje ukapljenog prirodnog plina na
kopnu. Izbor konstrukcije spremnika je specifian za svaki projekt. Razmatranja trebaju
ukljuiti (Huang et al., 2007):
-

primjenjive norme, pravila i zakone,

uvjete lokacije,

zahtjeve konstrukcije (dozvoljeni tlak, prodor topline),

vanjska optereenja (vjetar, potresi, snijeg),

sigurnosna pitanja (proputanje spremnika, izljev UPP-a, zatita od poara),

temelje (karakteristike zemljita, iskopne radove) i

dodatnu opremu (pumpe u spremnicima, mogunost pristupa spremniku).

32

Spremnici za UPP se prema nainu izvedbe dijele na nadzemne i podzemne.

Nadzemni spremnici se najee koriste jer su, u odnosu na podzemne spremnike, jeftiniji,
lake se odravaju i bre grade. Prije njihove izgradnje nije potrebno obavljati iskope, niti
osigurati sustav za opseno dreniranje zemljita. Svi spremnici za UPP u Europi su nadzemne
izvedbe (www.liderpress.hr, 2008). Terminali s podzemnim spremnicima su ei na
lokacijama koje se nalaze na seizmiki aktivnim podrujima, kao to su Japan, Juna Koreja i
Tajvan. Na tim lokacijama se uglavnom teko osigurava velik prostor za izgradnju terminala,
pa se podzemni spremnici bolje uklapaju, jer mogu biti rasporeeni na vrlo malim
meusobnim udaljenostima. Takoer, ne naruavaju izgled krajolika, jer mogu biti potpuno
nevidljivi javnosti.

Nadzemni spremnici za UPP se, prema konstrukcijskim osobinama, dijele na

(Huang et al. 2007):
-

spremnike s jednostrukom zatitom (slika 2-12),

spremnike s dvostrukom zatitom (slika 2-13) i

spremnike s potpunom zatitom (slika 2-14).

Spremnici s jednostrukom zatitom su trenutno najpopularniji izbor ukoliko na lokaciji

ima dovoljno prostora za izgradnju zemljanih nasipa, koji slue za sekundarno zadravanje
UPP-a. Primarno zadravanje obavlja unutranja stijenka spremnika, koja se nalazi unutar
prostora ograenog nasipom. U sluaju proputanja unutranje stijenke, nasip sprjeava
nekontrolirano razlijevanje UPP-a po lokaciji terminala, s tim da ne moe zadrati pare UPPa. U takvim situacijama, zbog irokog rasprenja zapaljivih para UPP-a, te velikog toplinskog
isijavanja u sluaju poara, moe doi ugroavanja ljudi i opreme na terminalu. Zbog toga
spremnici s jednostrukom zatitom iziskuju vie otvorenog prostora oko sebe i vee
meusobne razmake od ostali tipova spremnika. Izgradnja spremnika s jednostrukom zatitom
je jeftinija, no zbog zahtjeva za velikom koliinom slobodnog zemljita, ti su spremnici
praktini samo na rijetko naseljenim i nenaseljenim lokacijama, gdje slobodnog prostora ima
u izobilju.

33

Slika 2-12. Spremnik s jednostrukom zatitom

Spremnici s dvostrukom zatitom i spremnici s potpunom zatitom sekundarno
zadravanje UPP-a u sluaju proputanja ostvaruju vanjskim stjenkama od prenapregnutog
betona izgraenim oko unutranje stijenke, a razlika je u nainu rukovanja parama UPP-a. U
sluaju napuknua unutranje stijenke i izlijevanja UPP-a, spremnici s dvostrukom zatitom
pruaju nepropusnost samo za kapljevinu. Vanjska stijenka ne zadrava pare, ali bitno
umanjuje njihovo rasprivanje, te visinu vatre i toplinsko isijavanje u sluaju poara.

Slika 2-13. Spremnik s dvostrukom zatitom

34

Kod spremnika s potpunom zatitom, u sluaju proputanja unutarnje stijenke, vanjska

stijenka zadrava i UPP i njegove pare. Dio para bi se mogao ispustiti kroz odune ventile.
Spremnici s potpunom zatitom su najsigurniji u pogledu neoekivanog istjecanja UPP-a te
mogu biti smjeteni gotovo svugdje, no imaju najvie trokove izgradnje. Spremnici s
dvostrukom zatitom su neto jeftiniji, ali jo uvijek zahtijevaju znaajnu koliinu prostora za
izgradnju. Stoga je pri odabiru tipa spremnika najprije potrebno provesti paljivu analizu
trokova zemljita i trokova spremnika, kako bi se u okviru lokalnih propisa moglo odabrati
najisplativije rjeenje (tablica 2-6). U nekim zemljama vlasti diktiraju koritenje spremnika s
dvostrukom zatitom kao sigurnosni minimum, tako da je u tim zemljama odluka o tipu
spremnika za investitora ve donesena (Kaplan et al., 2003).

Slika 2-14. Spremnik s potpunom zatitom

Kod sva tri tipa spremnika se kao unutranja stijenka koristi elik s 9%-tnim udjelom
nikla. Sekundarno zadravanje osiguravaju zemljani nasipi ili vanjske betonske stijenke. Svi
spremnici su opremljeni slojem izolacije, koji sprjeava prodor okolne topline u unutranjost
spremnika i nepoeljno prijevremeno isparavanje UPP-a.
Postoje i dva novija tipa spremnika, membranski i PC/PC spremnici s dvije stijenke od
prednapregnuog betona (engl. prestressed concrete, PC). Membranski spremnici koriste
membrane za primarno zadravanje i pratee zidove izraene od betona ili drugog
izolacijskog materijala za sekundarno zadravanje. PC/PC spremnici koriste dva sloja
prednapregnutog betona za zadravanje UPP-a.
35

Za izgradnju spremnika potrebno je prosjeno 36 mjeseci, ako se iskljui vrijeme

potrebno za pripremu zemljita i putanje spremnika u pogon. Zbog njihove jednostavne
konstrukcije, najmanje je vremena potrebno za izgradnju spremnika s jednostrukom zatitom.
Najee se na terminalima za uplinjavanje grade dva ili vie spremnika, iako postoje
terminali sa samo jednim spremnikom. Ako je terminal opremljen samo jednim spremnikom,
tada e se pretakanje i otprema UPP-a na uplinjavanje obavljati u istom spremniku, no to ne
uzrokuje nikakve operativne potekoe. Radi smanjenja trokova, projektanti pokuavaju broj
spremnika svesti na minimum, poveavajui skladini volumen spremnika. Zbog toga se
maksimalni volumen pojedinanogspremnika za UPP poveavao tijekom vremena, te se
danas grade spremnici volumena 200 000 m3 (Huang et al. 2007).

Tablica 2-6. Usporedba spremnika za UPP (Huang et al. 2007)

Potreban

Faktor

Vrijeme

Udio na

slobodni

trokova

izgradnje

tritu

prostor

izgradnje

(mjeseci)

Spremnici s

2,5 x promjer

22 do 25

jednostrukom

spremnika

1,5

25 do 30

64 %

zatitom
Spremnici s

1,6 x promjer

dvostrukom

spremnika

18 %

zatitom
Spremnici s

1,5 x promjer

potpunom zatitom

spremnika

PC/PC spremnici

1,5 x promjer

1,7

31 do 37

1,6

33 do 36

1%

1,5/1,7

30 do 36

6%

42 do 48

11 %

spremnika
Nadzemni

1,5 x promjer

membranski

spremnika

spremnici
Podzemni

1,5 x promjer

membranski

spremnika

spremnici

Pri razmatranju ukupnog skladinog kapaciteta spremnika treba primjetiti da terminali za

uplinjavanje esto posluju s nekoliko proizvoaa UPP-a, s razliitim rasporedom isporuka i
razliitim kapacitetima brodova za transport UPP-a. Povrh toga, od terminala se oekuje i
36

prihvat sporadinih dostava UPP-a sa slobodnog trita. Planirani skladini kapacitet

terminala bi trebao omoguiti amortizaciju tih nesigurnosti. On treba biti dovoljno velik da
omogui odravanje neprekidne dostave plina u distribucijski sustav pri ugovorenim
koliinama. Takoer mora osigurati i strateke rezerve UPP-a, za sluajeve kada je terminal
prozvan da trenutno zamijeni neki drugi veliki izvor plina. Potreban skladini volumen
spremnika rauna se na temelju podataka o veliini primljenih poiljaka UPP-a, uestalosti
poiljaka i priuvnom kapacitetu potrebnom za ouvanje kontinuiteta procesa u sluajevima
kanjenja brodova ili prekida isporuke UPP-a na odreen broj dana, zbog nevremena ili
havarija. Zbog potrebe za snienjem kapitalnih i operativnih trokova terminala, postojei
skladini kapaciteti se moraju iskoritavati u najveoj moguoj mjeri, dok se novi, planirani,
skladini kapaciteti moraju optimizirati.
Odluka o koritenju spremnika s jednostrukom, dvostrukom ili potpunom zatitom,
temelji se na vaeim propisima, trokovima izgradnje spremnika, dostupnosti zemljita, a
ponekad i zatiti od vanjskih dogaaja, kao to su eksplozije oblaka isparenog UPP-a,
projektili i mali zrakoplovi.

2.2.1

Primjeri postojeih spremnika za ukapljeni plin

2.2.1.1. Darwin (Australija)

Japan troi vie od polovice svjetske proizvodnje UPP, a oekuje se da postrojenje za
ukapljivanje prirodnog plina u Darwinu opskrbljuje Japan prilikom sljedeih 17 godina.
Izgradnja terminala za ukapljivanje vrijednog 1,5 milijardi dolara zapoela je 2003. godine, a
terminal je zavren 2006. godine. Na terminalu je za skladitenje ukapljenog plina izgraen
spremnik s potpunom zatitom (slika 2-15) kapaciteta 188 000 m3. Visina spremnika je oko
47 m, promjer 94 m, a debljina vanjskog betonskog zida je 550 mm.

37

Slika 2-15. Spremnik za UPP u Darwin-u pri kraju izgradnje

2.2.1.2. Jadranski UPP terminal (Italija)

Jadranski terminal za UPP (engl. Adriatic Liquefied Natural Gas - ALNG) prvi je
odobalni svjetski terminal za uplinjavanje izveden na principu gravitacijske konstrukcije.
Smjeten je na sjeveru Jadranskog mora, oko sedamnaest kilometara istono od Porto
Levantea i predstavlja projekt talijanske tvrtke Terminale GNL Adriatico Srl u vlasnitvu
Qatar Petroleuma, ExxonMobilea i Edisona. Gradnja terminala zapoela je u listopadu 2003.,
a zavrila u kolovozu 2008. godine. Prva isporuka UPP-a je ostvarena 11. kolovoza 2009.
godine. Osnovu ALNG terminala sainjava betonska (gravitacijska) struktura, koja je
projektirana tako da podupire i sadrava dva spremnika za UPP, ali isto tako da podupire
gornju etau s pripadajuim postrojenjem. Duga je 180 metara, iroka 88 metara i visoka 47
metara (Wesselink, 2008). To je masivna graevina koja se vlastitom teinom uvruje na
morsko dno na dubini od oko 29 metara.
Na ALNG prihvatnom terminalu koriste se dva modulna skladina spremnika za UPP
(slika 2-16). Spremnici su u potpunosti izgraeni od elika s 9%-tnim udjelom nikla,
prizmatinog su oblika i konstruirani su s unutarnjim rebrastim pojaanjima. Dva spremnika,
svaki radnog obujma od 125 000 m3, ugraena su unutar betonske strukture. Spremnici su
iroki 33 metra, visoki 28 metara i dugaki 155 metara. Svaki spremnik tei otprilike 4 500
tona, a cijela konstrukcija terminala 290 000 tona.

38

Slika 2-16. Spremnici za ukapljeni plin na Jadranskom terminalu

39

3. SKLADITENJE NAFTE
Transport nafte od mjesta proizvodnje ili prikupljanja do krajnjeg korisnika nije
kontinuiran postupak ve zahtijeva skladitenje nafte. Za skladitenje se koriste spremnici
razliitih oblika i veliina koji mogu biti nadzemni ili podzemni. Postoji vie podjela
spremnika no najee su one prema obliku, tipu krova, nainu izrade i materijalu od kojeg su
izraeni. Prema obliku spremnici se dijele na cilindrine (koji mogu biti uspravni; najee
koriteni, i vodoravni), sferine i prizmatine. Prema tipu krova razlikuju se spremnici s
fiksnim i plutajuim krovom, a prema nainu izrade spremnici spajani zakovicama i zavareni.
Prema materijalu izrade spremnici mogu biti elini i spremnici od nemetala, s tim da se
spremnici koji se ovdje obrauju izrauju iskljuivo od elika.
Prvi spremnici koriteni u naftnoj industriji bili su izraeni od drveta. Nakon toga poinju
se primijenjivati elini spremnici spajani zakovicama, a nakon njih se javljaju zavareni
spremnici koji se danas najee u praksi koriste za skladitenje nafte. Na odabir spremnika
mogu utjecati radni uvjeti, kapacitet skladitenja i dizajn spremnika. Postoje tri svojstva koje
treba uzeti u obzir pri dizajniranju odnosno izradi spremnika za sirovu naftu i naftne
preraevine, a to su:

tlak para tvari koja se skladiti,

tlak i temperatura skladitenja i

toksinost proizvoda.
Da bi se zadovoljila ogranienja o zagaenju zraka, sprijeile opasnosti od poara i izbjeglo
gubljenje vrijednih sastojaka uskladitenog proizvoda, preporuljivo je:

koritenje spremnika s plutajuim krovom za skladitenje nafte i naftnih

derivata s tlakom para od 7700 do 80000 Pa (pri temperaturi
skladitenja) ili

koritenje spremnika s fiksnim krovom opremljenim ureajem za

skupljanje para.

U spremnicima se skuplja nafta proizvedena s buotine prije otpremanja u naftovode pa oni

moraju biti konstruirani tako da omogue mjerenje koliine fluida u njima i uzimanje uzoraka.

40

3.1. TIPOVI SPREMNIKA

3.1.1

Podjela prema materijalu i nainu izrade spremnika

Spremnici mogu biti razliitih veliina i oblika. Kao smjernice za procjenu volumena
skladitenja za postrojenje koje proizvodi naftu, te za odabir broja spremnika sirove nafte
treba voditi rauna o sljedeem (Lake, 2007.):

1. za odreivanje kapaciteta:
(a) za jednu buotinu, volumen jednog spremnika trebao bi biti dovoljan za
skladitenje koliine nafte proizvedene tijekom 2 do 3 dana proizvodnje,
(b) za cijelo polje, ukupni kapacitet spremnika trebao bi omoguiti
skladitenje koliine nafte proizvedene tijekom 3 do 4 dana;
2. za odreivanje broja spremnika:
-

broj i dobava proizvodnih buotina.

Posebne potrebe mogu zahtijevati prizmatine spremnike, vodoravne cilindrine spremnike ili
ak spremnike oblika kugle. Vodoravni cilindrini spremnici openito se koriste za
skladitenje ugljikovodika i kemikalija pod veim tlakom. Najei oblik koji se koristi u
praksi je uspravni cilindrini spremnik. Kapacitet jednog spremnika moe varirati od 16 do
240000 m3. Spremnik odgovarajueg obujma ima promjer u rasponu od 3 m do 125 m za
neke od najveih spremnika s plutajuim krovom.
Nain izgradnje spremnika ovisi o veliini spremnika, proizvodu koji se skladiti, vremenu i o
specifinim uvjetima ovisno o mjestu na kojem se spremnik nalazi, te lokalnim sigurnosnim
zakonima ili zakonima vezanim uz zatitu okolia.

3.1.1.1. elini spremnici spajani zakovicama

Datiraju jo iz 1900-tih kada su zamijenili drvene spremnike i jo se koriste za skladitenje
kapljevine. Njihov volumen moe biti 6000 m3 i vei. Spremnici za skladitenje nafte
obuhvaeni su API specifikacijom 12B koja definira karakteristike spremnika obujma od 15,9
do 159 m3 (100 do 10 000 bbl). To su atmosferski spremnici koji se proizvode se od ugljinog
elika. Prednost im je mogunost transporta te jednostavan nain gradnje i odravanja. Ako se
ne galvaniziraju ili prevuku slojem za zatitu od korozije, oekivani radni vijek im je krai od
41

onog koji imaju zavareni elini spremnici. Poveani trokovi odravanja i pootreni ekoloki
i sigurnosni zahtjevi diktiraju zamjenu starih spremnika sa zakovicama novim modernim
spremnicima. Na slici 3-1. prikazan je spremnik spajan zakovicama.

Slika 3-1. elini spremnici zakovicama (www.usatanksales.com 2010)

3.1.1.2. Zavareni elini spremnici

Alternativa izvedbi spremnika spajanih zakovicama je elini zavareni spremnik. Ovaj tip
spremnika se najee koristi za skladitenje nafte. Veliina i kapacitet skladitenja ovog tipa
spremnika limitirani su primarno nainom transporta koji se koristi za prijevoz tvorniki
zavarenog spremnika na eljeno mjesto postavljanja. Zato se tvorniki izrauju gotovi
spremici malog obujma (od 14 do 80 m3) dok se spremnici veeg obujma izrauju na terenu.
Tvorniki zavarene spremnike karakterizira potrebna sigurnost uz razumnu cijenu skladitenja
sirove nafte i drugih tekuina kojima se obino rukuje u proizvodnom segmentu industrije.
Tvorniki izraen spremnik testira se na proputanje u tvornici, pa je odmah spreman za
upotrebu. Karakteristike ovog tipa spremnika obuhvaene su API specifikacijom 12F.
U tablici 3-1. prikazani su podaci iz API specifikacije 12 F za zavarene tvorniki izraene
spremnike (Lake, 2007).

42

Tablica 3-1. API specifikacija 12 F za zavarene tvorniki izraene spremnike

Radni
obujam,
m3
14,3
15,9
23,8
31,8
33,4
39,7
44,7
63,6
79,5

Tlak, Pa
Pretlak
Potlak
110316
110316
110316
110316
110316
110316
110316
110316
55158

Prosjeni
radni
obujam, m3

Vanjski
promjer
spremnika, m

Visina, m

11,4
12,5
20,5
26,4
31,8
35,6
42,3
58,2
76,1

2,1
2,7
2,7
3,65
3
3,3
3,6
3,6
3,6

3
2,4
3,6
3
4,6
4,6
4,6
6,1
4,9

34373
34373
34373
34373
34373
34373
34373
34373
34373

Spremnici izraeni na terenu zadovoljavaju potrebe industrije za poveanim skladinim

prostorom bilo na udaljenom proizvodnom polju, u rafineriji ili na terminalu.
Njihove su karakteristike obuhvaene API specifikacijom 12D, a spremnici obujma veeg od
1600 m3 grade se u skladu sa standardom API 650. Taj standard definira materijal,
konstrukciju, tvorniku izradu dijelova spremnika, izgradnju i kontrolu spremnika.
Tablica 3-2 prikazuje kapacitet zavarenih skladinih spremnika kao funkciju promjera i visine
(Lake, Arnold, 2007).

Tablica 3-2. Kapacitet zavarenih spremnika

Promjer, m
6,1
7,6
9,1
10,7
12,2
13,7
15,2
16,8
18,3
19,8
21,3
24,4
27,4
30,5
36
39,6
42,7
45,1
48,8
54

6,1

9,1

17
274
400
545
712
901
1112
1345
1601
1879
2179
2847
3603
4448
5382
6400
7517
8718
10008
11387

267
417
800
817
1067
1351
1600
2015
2402
2819
3269
4270
5404
6672
8073
9007
111275
13077
15012
17080

Visina spremnika, m
12,1
15,2
3
Nominalni obujam, m
356
556
801
1090
1423
1801
2224
2691
3202
3758
4059
5693
7206
8896
10764
12410
15034
17436
20015
22173

445
695
1001
1362
1770
2252
2700
3364
4003
4698
5449
7117
8007
11120
13455
16012
18792
21795
25019
28466

18,3
534
834
1201
1635
2136
2701
3030
4036
4804
5638
6538
8540
10808
13344
16146
19210
22551
26153
30023
33160

43

3.1.1.3. Nemetalni spremnici

Nemetalni spremnici mogu biti sastavljeni u tvornici ili na terenu i obino su izraeni od
plastinih materijala. Njihova prednost je u tome to ne korodiraju, izdrljivi su, jeftini i male
teine. Za izradu plastinih spremnika najee se koriste polivinil klorid, polietilen,
polipropilen i poliesteri s ojaanjima od staklenih vlakana. Najee koriteni tip spremnika je
plastini spremnik s ojaanjima od staklenih vlakana (engl. Fiber Reinforced Plastic-FRP).
Ovaj tip spremnika pogodan je i za vanjsku i za unutarnju primjenu. Temperaturna granica za
plastine spremnike je od 10000 do 39000 K.
Zbog zatite od ultraljubiastog zraenja spremnici se s vanjske strane premazuju bojom.
Neophodna je i zatita od mehanikih udaraca. Budui se plastini spremnici raspadaju bre
od metalnih kada su izloeni vatri, neki operateri zabranjuju upotrebu plastinih spremnika za
skladitenje ugljikovodika.

3.1.2

Podjela spremnika prema tipu krova

Prema tipu krova atmosferski spremnici se dijele na:

- spremnike bez krova (engl. Open Top Tank - OTT),
-

spremnike s fiksnim krovom (engl. Fixed Roof Tank - FRT),

spremnike s plutajuim krovom

o spremnici s vanjskim plutajuim krovom (engl. External

Floating Roof Tank- EFRT),
o spremnici

unutarnjim

plutajuim

krovom

koji

podrazumijeva fiksni (zatvoreni) krov iznad plutajueg

(engl. Closed Floating Roof Tank- CFRT).
Na slici 3-2. prikazan je razvoj atmosferskih spremnika.

44

Slika 3-2. Razvoj atmosferskih spremnika (Lake, Arnold, 2007)

Na proizvodnim postrojenjima najee se primjenjuju spremnici s fiksnim krovom, koje
karakterizira atmosferski tlak.

3.1.2.1. Spremnici bez krova

Ovaj tip spremnika je bio jedan od prvih spremnika koritenih za skladitenje naftnih
proizvoda. Direktna izloenost povrine tekuine atmosferi rezultira velikim gubicima uslijed
isparavanja, irenjem esto neugodnog mirisa i poveanom opasnou od poara. Spremnik
bez krova ima ogranienu primjenu, primarno za skupljanje zauljene vode bilo da se radi o
vodi za ispiranje ili vodi iz procesa.

3.1.2.2. Spremnici s fiksnim krovom

Spremnik s fiksnim krovom omoguuje zadravanje para i smanjuje mogunost poara. Zbog
izloenosti velike povrine tekuine javljaju se znaajni gubici zbog isparavanja i poveava se
mogunost stvaranja eksplozivne atmosfere. Zbog toga su spremnici s fiksnim krovom esti u
proizvodnim pogonima za skladitenje ugljikovodika koje karakterizira tlak para blizu
atmosferskog tlaka. Na terminalima sirove nafte i otpremnim stanicama, u spremnik s fiksnim
krovom moe se dodati unutarnji plutajui krov, da bi se smanjili gubici uslijed isparavanja.
Spremnici s fiksnim krovom prikazani su na slici 3-3.
Najea konstrukcija fiksnog krova podrazumijeva plitki konusni krov poduprt centralnim
stupom i internim (ili eksternim) okvirom za podupiranje krovnih ploa. Kod izgradnje
spremnika promjera veeg od 36,6 m koristi se vie pravilno rasporeenih stupova
podupiraa. Dizajn moe ukljuivati i krovni zglob za dodatnu zatitu u sluajevima naglog
porasta

unutarnjeg

tlaka.

Ostale

izvedbe

fiksnog

krova

kao

to

su

krov

sa

samopridravajuom kupolom ili krov u obliku kiobrana mogu se koristiti ako tlakovi u

45

spremniku premauju mogunosti krova s konusnom izvedbom. Spremnici s fiksnim krovom

bi trebali imati brzo otvarajui mjerni otvor na krovu, koji omoguuje operateru pristup
spremniku zbog odreivanja da li je u spremniku prisutna voda, mjerenja visine razdjelnice
nafta/voda i za uzimanja uzoraka sirove nafte.

Slika 3-3. Spremnici s fiksnim krovom (Lake, Arnold, 2007)

Ovisno o promjeru spremnika, konstrukcija spremnika ukoliko je unutranji tlak do 17000 Pa

definirana je API standardom 650, dodatak F. Za radni tlak vei od 17000 Pa (do 1,0342 x 105
Pa) pri konstrukciji spremnika treba slijediti pravila definirana u API standardu 620.

3.1.2.3. Spremnici s plutajuim krovom

Iako se normalno ne koriste u proizvodnim operacijama, spremnici s plutajuim krovom se
esto koriste za skladitenje nafte na terminalima gdje je sirova nafta stabilizirana na tlak para
manji od 76500 Pa.
Kada je tlak para proizvoda vei od 3500 Pa (u nekim dravama i vei), ali manji od 76500
Pa, amerika Agencija za zatitu okolia dozvoljava koritenje plutajueg krova kao
primarnog sredstva za kontrolu para iz skladinog spremnika. Spremnici s plutajuim krovom
nisu namijenjeni skladitenju svih proizvoda. Openito, nisu primjereni za skladitenje
proizvoda koji nisu stabilizirani (iskljuena pojava pare pri skladitenju). Svrha primjene
spremnika s plutajuim krovom je omoguiti sigurno, uinkovito skladitenje hlapivih
proizvoda s minimalnim utjecajem para na okoli. Konstrukcijski su parametri za ovj tip
spremnika obuhvaeni dodatkom C API standarda 650.
Vanjski plutajui krov pluta na povrini kapljevine te se podie ili sputa s ulijevanjem
odnosno isputanjem kapljevine (slika 3-4).
46

Slika 3-4. Spremnik s vanjskim plutajuim krovom (www.hmttank.com, 2009)

Spremnik s unutarnjim plutajuim krovom je razvijen sredinom 1950-tih godinazbog zatite

plutajueg krova od tetnih vanjskih utjecaja, ukljuujui i udare munje.
Podruje za skupljanje pare smjeteno iznad plutajueg krova, a ispod fiksnog krova,
ukljuuje otvore za cirkulaciju koji omoguuju prirodnu ventilaciju prostora smanjujui time
akumuliranje para i mogunost formiranja zapaljive smjese. Slike 3-5 i 3-6 prikazuju
spremnik s unutarnjim plutajuim krovom.

Slika 3-5. Spremnik s unutarnjim plutajuim krovom (Lake, Arnold, 2007)

47

Slika 3-6. Spremnik s unutarnjim plutajuim krovom i mogue izvedbe brtvljena

izmeu oplate i krova spremnika (www.landandmarine.com, 2009)
48

Zatvoreni spremnik s unutarnjim plutajuim krovom slian je prije opisanom spremniku s

unutranjim plutajuim krovom, ali eliminira prirodnu ventilaciju podruja za paru. Umjesto
toga, on je opremljen dinim ventilom, a moe ukljuivati i zatvoreni sustav identian onome
koji se koristi u spremnicima s fiksnim krovom (slika 3-7).

Slika 3-7. Zatvoreni spremnik s ureajem za skupljanje pare (Lake, Arnold, 2007)
3.1.2.3.1. Efektivni radni kapacitet spremnika s plutajuim krovom
Pri odreivanju veliine spremnika potrebno je uzeti u obzir nekoliko faktora.
Visina stijenke spremnika s unutarnjim ili vanjskim plutajuim krovom mora odgovarati

Visina stijenke

Visina pete

Radna visina

Visina gaza

prostoru potrebnom za kretanje plutajueg krova kao to je prikazano na slici 3-8.

Slika 3-8. Radni kapacitet spremnika (Lake, Arnold, 2007)

49

Radni prostor spremnika s plutajuim krovom odreen je prostorom izmeu maksimalne

mjerene i preporuene minimalne visine do koje se smije spustiti plutajui krov. Plutajui
krov mora se spustiti do dna spremnika samo ako spremnik treba podvrgnuti pregledu ili
tekuem odravanju. Sputanje plutajueg krova na dno spremnika tijekom normalnih
operacija spremnika treba izbjegavati. Gubici proizvoda se poveavaju svaki puta kada krov
nije u potpunom dodiru s povrinom kapljevine.
Openito se spremnici s plutajuim krovom koriste samo na terminalima ili u rafinerijama
gdje su potrebni vei skladini kapaciteti. Poveani naglasak na kontrolu emisija uslijed
isparavanja iz spremnika u budunosti e promijeniti ulogu spremnika s plutajuim krovom u
smislu poveane primjene u spremnicima manjeg obujma.
3.1.2.3.2. Kontrola para proizvoda u spremnicima s plutajuim krovom
Openito, plutajui krov pokriva cijelu povrinu tekuine osim uskog prstenastog prostora uz
stijenku spremnika. U normalnim uvjetima krov pluta ravnomjerno i centriran je unutar
okvira spremnika pa ispod elinog plutajueg krova ne bi smjelo biti prostora za izdvajanje
pare, a koliina pare koja moe ostati zarobljena ispod plutajueg krova trebala bi biti
zanemariva. Meutim ako su ispod krova zarobljene velike koliine trenutno otplinjene pare
to moe bitno utjecati na stabilnost plutanja krova, pa bi takve uvjete trebalo izbjegavati.
Ameriki naftni institut proveo je sveobuhvatna istraivanja s ciljem odreivanja, kontrole i
sprjeavanja emisija iz spremnika. U travnju 1997. godine dvije prethodne publikacije (br.
2517 i 2519) objedinjene su i objavljene u poglavlju 19.2 API prirunika standardnih mjerenja
u naftnoj industriji, a odnose se na odreivanje emisija za spremnike s plutajuim krovom. Iz
prorauna proizlazi da se u sluaju skladitenja istog proizvoda pri istim uvjetima, emisije iz
spremnika s fiksnim krovom mogu smanjiti i do 98% ako se umjesto njega koristi
odgovarajue konstruiran i odravan spremnik s plutajuim krovom. Emisije uslijed
isparavanja, iako jako smanjene, ne mogu se u potpunosti eliminirati. Praksa podrazumijeva
koritenje spremnika s plutajuim krovom samo za skladitenje proizvoda koji se smatraju
stabilnima tako da velike koliine pare nee doi ispod plutajueg krova. U sluajevima
naglog isparavanja proizvoda koji ulazi u spremnik, proizvedene pare bit e uhvaene ispod
plutajueg krova. Isparavanje i slini gubici proizvoda jo uvijek se dogaaju u rubnom
prostoru, standardnoj krovnoj instalacijskoj armaturi, proizvodu koji ostane na oklopu
spremnika i tijekom operacija koje zahtijevaju da se spremnik isprazni, a plutajui krov spusti
na svoje potpornje.
50

3.1.2.3.3. Pripadajua oprema spremnika

Spremnici, ovisno o vrsti skladitenog proizvoda, potrebama vlasnika i primjenjivim
zakonima mogu ukljuivati raznovrsnu pripadajuu opremu. Uz cijevi za punjenje i
pranjenje, otvore za sputanje razliitih instrumenata i ulazak ljudi, spremnik moe
ukljuivati unutarnje grijae, platforme, ljestve i dine ventile.
Spremnici s plutajuim krovom zahtijevaju specijalnu panju jer navedeni dijelovi mogu
utjecati na siguran rad plutajueg krova. Na spremnicima s vanjskim plutajuim krovom,
treba osigurati dobro brtvljenje ruba krova sa stijenkom spremnika, a krovni odvodi
dizajnirani tako da svedu na minimum bilo kakav teret na strukturi plutajueg krova.
Svaki plutajui krov trebao bi ukljuivati jedan ureaj protiv zakretanja (rotacije) krova
tijekom njegovog kretanja unutar spremnika. Neki ureaji su neophodni za siguran rad
plutajueg krova dok drugi mogu biti preputeni izboru temeljenom na specifinim potrebama
skladitenja. Mnogi od tih ureaja utjeu na radnu razinu plutajueg krova. Slika 3-9
prikazuje moguu opremu spremnika s plutajuim krovom koju treba uzeti u obzir pri izradi
spremnika.

Plutajua usisna cijev

Grija

Izlaz
nafte

Ulaz smjese

Raspriva
Slika 3-9. Mogua oprema spremnika s plutajuim krovom (Lake, Arnold, 2007)

51

3.2. DISANJE SPREMNIKA

Kada se hlapiva tvar nalazi u ventiliranom spremniku s fiksnim krovom, koncentracija para u
prostoru iznad kapljevine moe varirati ovisno o radnim uvjetima u spremniku. Tijekom
perioda mirovanja prostor za paru dolazi u ravnoteno stanje s obzirom na temperaturu
proizvoda i tlak para.
Kod dizajniranja sustava ispuhivanja moraju se uzeti u obzir mogue izvedbe i radni uvjeti.
Vei otvori mogu biti potrebni na spremnicima koji skladite grijane proizvode. Pad tlaka
uslijed djelovanja hvataa plamena ili nekih drugih ogranienja ispuha mora se uzeti u obzir
da osigura da pod djelovanjem navedenih uvjeta tlak u spremniku ostane manji od nazivnog
tlaka spremnika.
Normalni radni uvjeti ukljuuju:

pojavu podtlaka zbog maksimalnog istjecanja proizvoda iz spremnika,

pojavu podtlaka zbog stlaivanja para uzrokovanog maksimalnim smanjenjem
temperature zraka,

pojavu poveanog tlaka uslijed naglog pritjecanja ugljikovodika iz izvora s

viim tlakom u spremnik. U procesu proizvodnje to moe biti najvei izvor
ispunih para.

poveanje tlaka zbog maksimalnog pritjecanja proizvoda u spremnik, nagle

pojave ugljikovodinih para, i maksimalno isparavanje proizvoda uzrokovano
pritjacanjem,

poveanje tlaka zbog ekspanzije i isparavanja uzrokovane maksimalnim

porastom vanjske temperature zraka, te

poveanje tlaka zbog izlaganja zagrijavanju.

Razvoj para ovisi o fizikim karakteristikama proizvoda, o radnom tlaku opreme, uvjetima u
spremniku i operacijama u spremniku. Fluid koji ulazi u spremnik esto dolazi iz izvora pod
veim tlakom (iz separatora ili tritera). Kako fluid ulazi u spremnik, dio fluida e ispariti
odnosno prijei u plinovito stanje. Ovisno o vrsti spremnika, izdvojeni plin se moe usmjeriti
kroz tlane ventile direktno na otvor ili na baklju. Alternativno, moe se instalirati kompresor
u koji se usmjerava plin koji se tlai i alje u plinski transportni sustav. U sustavu dinog

52

ventila je i vakuum ventil potreban da bi se sprijeila pojava vakuuma uslijed disanja i

pranjenja spremnika (slika 3-10). Ako se ostvari vakuum, moe se uruiti krov spremnika.
Procesi punjenja i pranjenja spremnika takoer utjeu na prostor za izvojeni plin u
spremniku s fiksnim krovom. Kada se tekuina ispumpava iz spremnika, zrak se povlai u
prostor plina. Tijekom perioda mirovanja, prije sljedee operacije punjenja spremnika,
poveaju se gubitci uslijed disanja zbog poveanog volumena prostora koji ispunjavaju pare.
Kada se spremnik puni, poveanje volumena tekuine istiskuje mjeavinu zraka i pare kroz
otvore na spremniku rezultirajui znaajnim emisijama.

Slika 3-10. Dini ventil (Lake, Arnold, 2007.)

Dok god je tlak para nizak (manji od 10400 Pa), smatra se da je dovoljno sigurno na krovu
koristiti ventilirajui otvor. Za spremnike u kojima tlak para tekuine koja ulazi u spremnik
premauje atmosferski tlak pri temperaturi okoline, za odravanje pozitivnog tlaka u
spremniku i svoenja na minimum mogunosti uvlaenja zraka potreban je dini sustav.
Tijekom perioda bez pritoka, proces disanja spremnika moe uzrokovati pritjecanje zraka u
spremnik kroz dini ventil i formiranje eksplozivne smjese. Taj sustav ukljuuje uputanje
odgovarajue koliine prirodnog plina i regulator tlaka koji odrava unaprijed definirani tlak u
spremniku. Tijekom dana i poveanja temperature okoline, tlak u spremniku se poveava, a
regulator se zatvara. Ako tlak nastavi rasti, ventil se otvara i unutranji tlak u spremniku se

53

smanjuje bilo da se pare isputaju u atmosferu ili postoji sustav za hvatanje para. Gubljenje
para formiranih iznad uskladitene sirove nafte ili njezinih derivata, moe se svesti na
minimum koritenjem ureaja za skupljanje para. Tri glavne funkcije sustava za skupljanje
pare su:
1. skupljanje para iz skladinih objekata
2. vraanje pare u kapljevito stanje (kondenzacija)
3. vraanje kapljevitih ugljikovodika u spremnik
Sigurnost treba biti prva briga kod odabira ispunog sustava spremnika. U proizvodnim
operacijama, to obino znai da rukovanje parama mora biti uklopljeno u sustav, a zrak ne
smije ulaziti u spremnik i mijeati se s ugljikovodicima u prostoru pare. Spremnici s fiksnim
krovom trebali bi biti konstruirani tako da imaju odgovarajui sustav utiskivanja plina u
spremnik radi odravana tlaka u spremniku u svim operativnim uvjetima. Spremnici trebaju
biti opskrbljeni sa specijalno izvedenim dinim (tlak-vakuum) ventilima za zatitu spremnika
od pretlaka ili potlaka. Iznad otvora spremnika i ventila na krovu spremnika trebaju se nalaziti
hvata plamena (slika 3-11), koji tite spremnik od zapaljenja ispunih plinova uslijed udara
groma ili oslobaanja statikog elektriciteta na mjestu ispuha. Redovno odravanje dinog
ventila i hvataa plamena kljuno je za siguran rad bilo kojeg spremnika s fiksnim krovom.
Na naftnim se poljima, hvatai plamena mogu zaepiti. U sklopu sigurnosnog sustava nalazi
se i sigurnosni ventil badaren na vie vrijednosti tlaka i vakuuma od primarnog.

Slika 3-11. Hvata plamena (Lake, Arnold, 2007.)

54

Na spremnicima s fiksnim krovom, gdje je spoj krova sa stijenkom izveden u skladu s API
Standardom 650, Poglavlje 3.10.2.5.1, spoj krova i stijenke spremnika moe se smatrati
mjestom osjetljivim na oteenja, pa u sluaju prevelikog unutranjeg tlaka moe doi do
njegovog oteenja. Kod spremnika graenih na taj nain, ne treba postavljati nikakve
dodatne uvjete za hitno ispuhivanje ukoliko je spremnik izoliran od ostale opreme, a gubitak
krova tijekom izvanrednih uvjeta je prihvatljiv.

3.3. KONTROLA PROPUTANJA I ZATITA SPREMNIKA

Svaki spremnik koji se koristi za skladitenje ugljikovodika moe tijekom radnog vijeka
proputati. Zato treba uzeti u obzir opcije izvedbe spremnika koje smanjuju rizik od
proputanja, ili u sluaju proputanja, omoguuju njegovo rano otkrivanje i zaustavljanje
istjecanja sadraja spremnika u to je mogue kraem roku. Proputanje spremnika esto je
uzrokovano promjenama materijala najee zbog lokalizirane korozije. Proputanje na dnu
spremnika moe biti rezultat loe izrade temelja ili izrade spremnika izvan preporuenih
granica tlaka i temperature.
Veina vlasnika spremnika uzima u obzir opcije koje ukljuuju unutarnju i vanjsku zatitu od
korozije i katodni sustav zatite dna. Sekundarno sprjeavanje istjecanja i sustavi detekcije se
takoer smatraju kljunim dijelom instalacije spremnika.

3.3.1

Sekundarno sprjeavanje istjecanja/ detekcija proputanja

Vlasnici bi trebali uzeti u obzir instalaciju otputajuih preventivnih barijera ispod novih
spremnika tijekom njihove izrade. Izrada ukljuuje drugo elino dno, nepropusne glinene
materijale, ili sintetike materijale kao to su polietilenski materijali visoke gustoe.
U mnogim sluajevima, novo dno je samo dodano nakon to je originalno dno korodiralo i
proizvod je procurio u temelje.
Primjeri tipinih sustava otputajuih preventivnih barijera koji se koriste su prikazani na
slikama 3-12 i 3-13. Svaki od njih koristi sintetiku kolonu proizvedenu od polietilenskih
materijala visoke gustoe (debelog 0,06-0,09 m) zavarenih zajedno da tvore neprekinutu
barijeru. Slika 3-12 prikazuje detalj sustava koji se koristi primarno za nove konstrukcije
spremnika na zidu betonskog prstena kada je potrebna detekcija proputanja.

55

Primjer na slici 3-13 prikazuje nain koji se koristi kada se na postojei spremnik dodaje novo
dno koritenjem metode izgradnje oklopa s prorezima. Takoer se oslanja na sintetike
polietilenske materijale visoke gustoe kao barijere. Taj sustav takoer ukljuuje detektore
proputanja i moe se koristiti bilo s granularnim ili betonskim punjenjem izmeu starog i
novog dna. Katodna zatita moe se ukomponirati u svaki dizajn.

Slika 3-12. Detalj sustava nove konstrukcije spremnika na zidu betonskog prstena za
detekciju proputanja (Lake, Arnold, 2007)

Slika 3-13. Dodavanje dna na postojei spremnik metodom izgradnje oklopa s

prorezima (Lake, Arnold, 2007)
3.3.2

Zatita spremnika od korozije

Primarna metoda za zatitu metalnih povrina od korozije je primjena odgovarajueg

premaza. Nanoenje odgovarajueg primarnog i zavrnog sloja po preporukama proizvoaa

56

uglavnom prua adekvatnu zatitu vanjske povrine spremnika na kopnu. Puno sloenije
vieslojne epoxy boje se koriste na lokacijama u moru.
Zatita unutranjih povrina moe biti problematina. Voda i ostali korozivni proizvodi
prirodno se skupljaju na dnu. U mnogim sluajevima, samo su dno i dio vanjske stijene visine
od 0,45 do 0,60 m prevueni. Razliiti tipovi premaza se koriste ovisno o servisnim
potrebama ugovorenim u specifikaciji premaza. Neki od uobiajenijih premaza za spremnike
su katran, razliite dvokomponentne epoxy boje i konvencionalne prevlake od fiberglasa. U
spremnicima za naftu, unutarnja katodna zatita u kombinaciji s premazima nije ula u iroku
upotrebu.
Korozija dna elinog spremnika moe biti smanjena ili sprjeena s pravilnom primjenom
katodne zatite. Sustavi se mogu koristiti pri izradi novog spremnika ili se isti mogu dodati na
postojeu strukturu kada se zamjenjuje originalno dno.
Sa sustavima katodne zatite, kompletna povrina dna djeluje kao katoda elektrokemijske
elije. Tipini galvanski sustav, prikazan na slici 5-1, koristi metale aktivnije od strukture koja
se titi da opskrbljuje strujom potrebnom za limitiranje ili zaustavljanje korozije. Aktivniji
metal se zove anoda, i esto se naziva galvanskom anodom ili rtvenom anodom. Uslijed
razvoja galvanske korozivne elije, anoda aktivnijeg metala korodira (rtvuje se) dok je
metalno dno (katoda) zatieno. Metali koji se esto koriste kao anode su magnezij i cink ili u
kovanom obliku ili obliku trake.
Na rad bilo kojeg sustava katodne zatite moe utjecati izvedba temelja spremnika i radni
uvjeti na terenu.

3.4. RAZMATRANJE MJESTA ZA SMJETAJ SPREMNIKA

Tipini rezervoarski park sadri dva ili vie spremnika i obino ima kapacitet jednak
etverodnevnoj proizvodnji. Spremnici bi trebali biti u ravnini jedan s drugim uz minimalni
razmak od 0,91 m, osim ako lokalni propisi ne zahtijevaju vei razmak.
Izabrati odgovarajuu lokaciju za skladini spremnik je od primarne vanosti. Temelj
spremnika trebao bi biti lagano izdignut, ravan i malo veeg promjera od samog spremnika, s
poravnanim okolnim prostorom zbog dobre drenae oko spremnika. Najbolja drenaa je ona
napravljena od sitnog pijeska ili zdrobljene stijene. Taj tip drenae ne omoguava zadravanje
vode ispod spremnika i omoguava cirkulaciju zraka. Ako se spremnik stavlja direktno na
zemlju, na teren se moe prvo nanijeti oblog od katran papira na koji se ondapostavlja
57

spremnik. Ako se za poravnanje koristi beton, trebao bi biti malo veeg promjera od
spremnika i moe imati plitke brazde na povrini za poboljanu cirkulaciju zraka. Brojni
zakoni, standardi i specifikacije mogu regulirati lokaciju, izvedbu i instalaciju skladinog
spremnika ovisno o njihovoj krajnjoj upotrebi. Odabir odgovarajue specifikacije i pruanje
adekvatne zatite od poara za instalaciju moe smanjiti vrijednost osiguranja preko trajanja
instalacije.
Nasipi su openito namijenjeni da zadre volumn odreenog dijela okruenog spremnika
ovisno o sadraju spremnika. Nasipi se koriste za zatitu okolnog zemljita od izljevanja
sadraja spremnika ili poara. Ukupni volumen okruenog podruja trebao bi biti jednak
volumenu najveeg spremnika. Zidovi nasipa mogu biti od zemlje, elika, betona ili vrsto
zidanih zidova napravljenih tako da budu nepropusni. Ako postoji vie spremnika izmeu njih
se mogu postaviti plonici ili jo bolje, drenani kanali da podijele to podruje i zatite
susjedne spremnike od moguih izljeva.

3.4.1 Spajanje spremnika

Mogunost smjetaja i spajanja spremnika je prikazana na slici 3-14. Cjevovodni spoj u
spremniku trebao bi se nalaziti direktno ispod mjernog otvora spremnika i minimalno 0,30
metara iznad dna spremnika. Ventili na cjevovodu se trebaju esto provjeravati zbog
proputanja. Poeljno je da se usisni spojevi nalaze na platformi spremnika, a trebali bi imati
ventile koji se nalaze blizu usisa sposobne za brzo zatvaranje uslijed poveanja tlaka.
Drenani spojevi trebali bi se nalaziti odmah iznad dna spremnika na strani spremnika ili na
dnu spremnika odmah do stranice. Trebali bi biti opremljeni sa ventilima i ureajem za
zatvaranje koji se nalazi pored spremnika. Odvodi svih spremnika trebali bi biti spojeni
zajedno i odvoditi se daleko od spremnika.
Spojeni spremnici funkcioniraju tako da fluid ulazi u jedan spremnik koji je podeen s
drugim. Linija izjednaenja omoguava da se dotok iz primarnog spremnika pretae u
sekundarni spremnik kada je primarni spremnik pun. Operator tada podeava drugi spremnik
sa sljedeim praznim spremnikom sadraj primarnog spremnika je tada spreman za prodaju.
Prije nego li je spremnik prihvaen od kupca sirovine, iz spremnika treba odvojiti vodu ako je
potrebno i zatvoriti vodni ventil. Sve ostale ventile, osim ispunog otvora ili linije za
skupljanje pare, treba zapeatiti. Tada se otvara ventil na cjevovodu za dostavu sirovine
kupcu. Kada je uzeta mjera zatvaranja, i prije nego se spremnik ponovno pone puniti, ventil
na cjevovodu treba biti zapeaen, odvodni ventili provjereni da se osigura da su zatvoreni.
Tada se moe otpeatiti ventil linije izjednaenja i spremnik je spreman za ponovnu upotrebu.

58

Slika 3-14. Mogunosti smjetaja i spajanja spremnika (Lake, Arnold, 2007.)

Spremnici koji su pravilno dizajnirani, izraeni i odravani mogu imati radni vijek od 30 do
50 godina. eline spremnike treba redovito istiti. Trebaju biti obojani i sva voda ili
akumulirana neistoa treba biti maknuta sa dna spremnika. Mjerni otvori spremnika i ventili
voda za ispuhivanje trebaju se drati zatvorenima i periodino provjeravati.

59

4. ZAKONSKA REGULATIVA HRVATSKOG ENERGETSKOG

SEKTORA
Tijekom posljednjih deset godina hrvatski energetski sektor prolazi kroz znaajne
organizacijske i strukturne promjene. Kroz proces pribliavanja EU Hrvatska je prihvatila
osnovna naela i obveze iz energetskih direktiva te je prilagodila zakonodavni okvir koji
ureuje odnose u energetskom sektoru. 2001. godine je od Hrvatskog sabora prihvaen paket
energetskih zakona. Uz Zakon o energiji, Zakon o tritu plina i Zakon o regulaciji
energetskih djelatnosti, u isti paket prikljueni su i zakoni o tritu elektrine energije i tritu
nafte i naftnih derivata. U nastavku se nalaze kratki komentari pojedinih Zakona u smislu
definiranja problematike na koju se odnose.

4.1. Zakon o energiji

Zakon o energiji (Narodne novine, br. 68/01, 177/04, 76/07, 152/08), kao opi zakon,
rjeava temeljna pitanja unutar energetskog sektora. Tim Zakonom definirana su naela
energetske politike, uvjeti za obavljanje energetske djelatnosti, organizacija energetskog
trita, planiranje energetskog razvitka, izgradnja, pogon, odravanje i nadzor energetskih
postrojenja, promicanje energetske uinkovitosti, koritenje obnovljivih izvora i zatita
okolia, cijene energije, tarifni sustavi i opi uvjeti opskrbe energijom i nadzor nad
provoenjem zakona. Ovim Zakonom stvorene su pretpostavke za otvaranje energetskog
trita i poboljanje kvalitete energetske usluge.

4.2. Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti

Zakonom o regulaciji energetskih djelatnosti (''Narodne novine'' 68/01, 109/01) osnovano
je Vijee za regulaciju energetskih djelatnosti koje je izdavalo dozvole za obavljanje
energetskih djelatnosti, obavljalo poslove osiguravanja preglednog i nepristranog obavljanja
energetskih djelatnosti koje se obavljaju kao javne usluge (jedna od djelatnosti je nadzor nad
primjenom tarifnih sustava) te ostale regulatorske poslove utvrene odredbama spomenutog
zakona kao i odredbama ostalih zakona iz energetskog paketa. Novim Zakonom iz 2004.
godine (NN 177/2004 i 76/2007) Vijee je preimenovano u Hrvatsku regulatornu energetsku
agenciju (HERA), a kao temeljni ciljevi regulacije energetskih djelatnosti odreeni su:

osiguranje objektivnosti, razvidnosti i nepristranosti u obavljanju energetskih

djelatnosti,

briga o provedbi naela reguliranog pristupa mrei/sustavu,

60

donoenje metodologija za utvrivanje tarifnih stavaka tarifnih sustava,

uspostavljanje uinkovitog trita energije i trinog natjecanja,

zatita kupaca energije i energetskih subjekata.

Energetski subjekti mogu zapoeti obavljati energetsku djelatnost samo na temelju rjeenja dozvole kojim se dozvoljava obavljanje te djelatnosti. Dozvolu izdaje Agencija za regulaciju
energetskih djelatnosti (HERA Hrvatska energetska regulatorna agencija).
Pravilnikom o dozvolama za obavljanje energetskih djelatnosti (NN 118/07) propisuju se
uvjeti za izdavanje, produenje, prijenos i prestanak vaenja dozvole za obavljanje energetske
djelatnosti te oblik, sadraj i nain voenja registra izdanih i oduzetih dozvola.
Agencija moe dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti izdati pravnoj ili fizikoj osobi
koja je registrirana za obavljanje energetske djelatnosti u Republici Hrvatskoj i koja ispunjava
uvjete tehnike kvalificiranosti, strune osposobljenosti i financijske kvalificiranosti
propisane Pravilnikom, te ako ne postoje zapreke propisane Zakonom o energiji.
Pravilnikom je propisano kojim dokumentima se dokazuje zadovoljavanje uvjeta za
obavljanje svih energetskih djelatnosti.

4.3. Zakon o tritu plina

Prvi Zakon o tritu plina iz 2001. godine (''Narodne novine'' 68/01), vie nije na snazi.
2007. godine donesen je novi Zakon o tritu plina (''Narodne novine'' 40/07 i 152/08).
Temeljni cilj Zakona je stvaranje normativnih pretpostavki za osiguranje pouzdane,
uinkovite i ekonomine opskrbe plinom.
Zakonom se ureuju pravila i mjere za obavljanje energetskih djelatnosti u sektoru prirodnog
plina, ukljuujui UPP, prava i dunosti sudionika trita plina, razdvajanje djelatnosti
operatora sustava, pristup tree strane plinskom sustavu i otvaranje trita prirodnog plina.
Zakon predvia da trite plina mora biti organizirano na temelju prava tree strane na pristup
mrei proizvodnih plinovoda, transportnom sustavu, distribucijskom sustavu, sustavu
skladita plina, ukljuujui pristup operativnoj akumulaciji i terminalu za UPP, jednako za sve
sudionike na tritu koji imaju pravo na pristup na temelju Zakona.
Zakon predvia liberalizaciju trita na nain da se trite plina otvara postupno, u skladu s
prilikama na domaem tritu te gospodarskim i socijalnim prilikama u Republici Hrvatskoj.
Utvruje se novi sustav podzakonskih akata za provedbu zakona putem kojih bi se dovrio
proces usklaivanja propisa u sektoru plina s pravnom steevinom Europske unije.

61

Definicije pojmova su preuzete iz EU zakonodavstva Direktive 2003/55/EZ uz odgovarajuu

prilagodbu hrvatskom jezinom i pravnom standardu, a dopunjene su definicijama iz okvira
hrvatskog pravnog sustava. Odreuje se da se energetske djelatnosti u sektoru plina obavljaju
kao trine ili kao regulirane djelatnosti. Distribucija plina odreena je kao regulirana
djelatnost, koje se obavlja kao javna usluga. Prava i obveze svih sudionika na tritu plina
detaljno su opisani u Zakonu.

4.4. Zakon o tritu nafte i naftnih derivata

2006. godine donesen je novi Zakon o tritu nafte i naftnih derivata (''Narodne novine''
57/06). Zakonom se ureuje obavljanje djelatnosti: proizvodnje naftnih derivata, transporta
nafte naftovodima, transporta naftnih derivata produktovodima, trgovine na veliko naftnim
derivatima, trgovine na malo naftnim derivatima, skladitenje nafte i naftnih derivata i
trgovanje,

posredovanje

zastupanje

na

tritu

nafte

naftnih

derivata.

Zakonom se takoer osniva i Hrvatska agencija za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata
(HANDA) te ureuju mjere za sigurnu i pouzdanu opskrbu naftom i naftnim derivatima s tim
da se odredbe ovoga Zakona ne odnose na sabirno-transportne i skladine sustave nafte na
proizvodnim poljima. Definiraju se operativne i obvezne zalihe nafte i naftnih derivata te
djelatnosti Agencije.

62

5. LITERATURA
1.

Bary, A., Crotogino, F., Prevedel, B., Berger, H., Brown, K., Frantz, J., Sawyer, W., Henzell,
M., Mohmeyer, K., Ren, N., Stiles, K., Xiong, H. 2002. Storing Natural Gas Underground,
Oilfield Review, Summer 2002, Schlumberger

2.

Bauk, A., 2003. Podzemno skladitenje plina, Zagreb: INA Industrija nafte d.d.

3.

Dharmananda, K. 2004. Underground Gas Storage: Issues Beneath the Surface. SPE 88491.
U: SPE Asia Pacific Oil and Gas Conference and Exibition, Perth, Australia.

4.

ura, S., 2005. Razvoj djelatnosti podzemnog skladitenja plina u slubi plinskog trita
Republike Hrvatske, Poster na: 3. meunarodnom znanstveno strunom skupu/Suvremene
tehnologije osiguravaju energetsku dominaciju ugljikovodika i u 21. stoljeu, Zadar, 2005. / 4.
do 7. listopada. Zagreb: INA-Naftaplin

5.

Flanigan, O., 1995. Underground Gas Storage Facilities: Design and Implementation,
Elsevier Science, Amsterdam

6.

http://www.bp.com, BP Statistical Review of World Energy 2009.

7.

Huang, S., Chiu, C-H., Elliot, D., 2007. LNG: Basics of Liquefied Natural Gas,
Austin, Texas: University of Texas, Continuing Education, Petroleum Extension
Service

8.

Kaplan, A., Yang, C., 2003. Design Considerations for an LNG Receiving Terminal.
U: SPE Annual Technical Conference and Exhibition, Denver, Colorado, S.A.D., 5-8.
10.2003.

9.

Kavalov, B., Petri, H., Georgakaki, A., 2009. Liquified Natural Gas for Europe
Some Important Issues for Consideration URL:
http://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/111111111/6170 (3.3.2010.)

10.

Lake L., Arnold, K. 2007. Petroleum Engineering Handbook; Facilities and

Construction Engineering, Vol. 3, Society of Petroleum Engineers, Richardson, Texas

11.

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva Republike Hrvatske, 2009. Energija u

Hrvatskoj 2008, Godinje izvjee, Zagreb.

12.

Mokhatab, S., Poe, W., Speight, G., J. 2006. Handbook of Natural Gas Transmission and
Processing, Gulf Professional Publishing, Elsevier, Amsterdam

13.

Plaat, H., 2009. Underground gas storage: Why and how, 25-37

14.

TRUE, W., 2008. Overview of World LNG Industry. U: Offshore Technology

Conference, Houston, Texas, S.A.D., 5-8.5.2008.

15.

Wang, X., Economides, M., 2009. Advanced Natural Gas Engineering, Gulf Publishing
Company, Houston, Texas

16.

Narodne novine, 2001. Zakon o energiji, br. 68/01; 177/04; 76/07; 152/08, Zagreb.

63

17.
18.
19.

Narodne novine, 2001. Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti, br. 68/01 i 109/01, Zagreb.
Narodne novine, 2007, Zakon o tritu plina, br 40/07 i 152/08, Zagreb.
Narodne novine, 2006. Zakon o tritu nafte i naftnih derivata, br. 57, Zagreb.

http://www.gse.com
http://www.hmttank.com
http://www.iea.org
http://www.landandmarine.com
http://www.nma.org
http://www.statoil.com

http://gazprom-sh.nl/lng/technology/liquefaction - The Sakhalin II Project

http://www.gecforum.org/ - The Gas Exporting Countries Forum
http://www.liderpress.hr/default.aspx?sid=54375 LNG terminal na Krku mora biti siguran i
konkurentan sljedeih 40 godina, 2008.

64