Subota, 21. listopada 2006.

Tko je Joko ipalo

Joko ipalo, roen 1948. godine u
Sinju, bio je potpukovnik u nekadanjoj
JNA. Godine 1971. zavrio je Vojnu
akademiju kopnene vojske u Beogradu, da bi potom dobio slu
bu u Delnicama. Zavrio je i sigurnosno-obavjetajnu kolu 1976., a zatim 1980. i kolu
stranih jezika. Potom dolazi u Rijeku,
gdje radi u sigurnosno-obavjetajnim
slu
bama i Ministarstvu obrane. Komandno-tabnu akademiju polo
io je
1986., a poetkom devedesetih zbog
izjanjavanja protiv velikosrpske politike bio je
zajedno s obitelji izlo
en ikaniranju unutar
struktura.
Na koncu, dobio sam poetkom 1991.
prekomandu za aak. Nekako sam se uspio
izvui pozivajui se na bolest sina, i ostali smo
kao obitelj u Rijeci. JNA sam napustio, u dogovoru s predstavnicima Vlade nacionalnog
jedinstva, u kolovozu 1991. Prevladalo je miljenje da to du
e ostanem aktivan i pratim si-

Pie Dragan OGURLI

More problema
Problem sa 128. brigadom u poetku je bio upravo
taj to je brigada proizala iz
Teritorijalne obrane ka
e
njen zapovjednik Joko ipalo. To jest, brigada je bila
stvorena za tu namjenu, za
djelovanje na irem podruju
Rijeke, ne za operativne, nego za taktike zadae. Nadalje, to je bila brigada ljudi
starijega godita, prosjek je
tada bio 36-37 godina. Iz toga
e kasnije proizai mnogi
problemi. Onda, ljudi nisu
imali ni naoru
anja ni uniforme, ''smb'' uniforme, to je
razumljivo, nisu htjeli nositi.
Naelnik za logistiku Josip
Balen uinio je sve da nekako
odjenemo tu vojsku. Naiao
je i problem ishrane vojnika
svaki dan trebalo je prehraniti vie od dvije tisue vojnika.
Trebalo je obaviti obuku vojske, pa bojeva gaanja. More
problema. Ali bez obzira na
sve to, neizmjeran je doprinos ove brigade injenici da
je Rijeka ostala netaknuta.
Pri odlasku brigade na liko ratite od 3. do 7. prosinca
s naom vojskom nije bilo ba
nikakvih problema. Sjeam
se, kao danas, kad je 1. bojna
ila u Liku autobusima s
Grobnikog polja, nitko nije
ni zaustio. Svi ozbiljni, pomalo zabrinuti, ali odluni. Sluajte, gledajui situaciju tada
na likom ratitu, ona je bila
vrlo slo
ena, i vojno i politiki. Prijetilo je u tom vremenu
odsijecanje Gospia i prodor
prema Karlobagu. Neprijatelj

tuaciju u JNA iznutra. Naravno, u JNA sam

bio pod velikim pritiskom cijelu 1991. godinu,
konstantno praen, ozvuen, sa stalnim pritiscima na obitelj i slanjem agenata, vi to ne mo
ete ni zamisliti. Stjecanjem okolnosti radio
sam u tim sigurnosnim slu
bama pa je meni
sve to poznato, i metode i ljudi koji su to obavljali. ak sam po sadr
aju rijei i poruka
znao od kojeg je operativca stigla nova prijetnja.

Suoenje s ratom

niti sa zemljom''. U Dom
alama su mu zbog sudjelovanja

u agresiji na Sloveniju pripremili vjeala. A vidite, na koncu je ispao gotovo heroj. To
gotovo nije za vjerovati.

Tragedija u anku bila je i jedna od veih

trauma za Rijeku. Suoenje s ratom.
Da, anak je bila prava trauma. U tom
trenutku su kolale svakakve prie. Zato je bilo
nu
no to prije ii meu obitelji, pokuati razgovarati, da sprijeimo bilo kakve kalkulacije.
Zborno podruje, odnosno zapovjednik Raki tada je napravio izuzetno dobre poteze i
uspjeli smo smiriti napetosti koje su nastajale.

Selo anak, u kojem su 10. prosinca 1991. stradali pripadnici 2. bojne 128.
rijeke brigade, bilo je okru
eno s tri strane i teko branjivo
Faksimil naslovnice Novog lista od 12. prosinca
1991. koja je okirala regiju: jo se nije znao toan
broj poginulih i nestalih u anku

je ve doao do Bilajskog
mosta. Ba u tom vremenu
dolazimo mi, i crta obrane se
stabilizirala. Zato je Norac
kasnije stalno zahvaljivao na
toj pomoi koja je bila pru
ena u pravom trenutku, rekao
bih sekundu do dvanaest.

ma, no vojska je Rijeku napustila morem... Odlueno je da

128. brigada ode pomoi Gospiu. Prije odlaska jedinice, u
Liku je otilo zapovjednitvo
128. i nalo se s brigadirom
Mirkom Norcem, koji je rukovodio obranom Gospia. Snage 128. brigade koje emo iduih dana poslati u Liku imale
su tada oko 2.400 ljudi. Prva je
krenula 3. bojna, 3. prosinca
1991., zatim 5. prosinca 1. bojna i zapovjednitvo brigade, 6.
prosinca 2. bojna i 4. bojna zadnja, oko 20. prosinca.
Imali smo tu nesreu da
nam se odmah poslije dolaska brigade u Liku dogodio
anak. Neprijatelj je iznenadio nau postrojbu u tom selu. Imali su preciznu informaciju o naim kretanjima. Na
dan kad je postrojba krenula
u anak, negdje poslije ruka
9. prosinca, jedan je avion u
dva navrata nadletio prostor
s visine od svojih 3-4 tisue
metara. Mogli su jasno vidjeti
pokret jedinice, a zapovjedniku ipalu rekao sam da se
bojim da su oni te pokrete
snimili izviakim avionom.
Joko ipalo pojanjava da
u tom trenutku 128. brigada
nije bila nadle
na vlastitoj satniji koja je poslana u anak.
Pokuat u vam to objasniti slu
ei se civilnom terminologijom. anak je bio pred
padom, a bio je u ingerenciji
118. brigade. Po nareenju

Bojne idu u Liku

Arsen Ivi, naelnik Ratnoga taba TO za obranu Rijeke, bio je jedan od onih zapovjednika brigade TO koji
je otiao u Liku sa 128. brigadom. Po struci je in
enjer
strojarstva, 39 godina radi u
Viktoru Lencu i ove godine odlazi u mirovinu.
Sjea se priprema postrojba na Platku, koje su trajale
u ciklusima od sedam dana.
Platak je bio interesantan
jer se razmiljalo o tome da ih
se, ako doe do povlaenja
vojske iz Rijeke prema Delnicama, zaustavi na prometnica-

S. JEINA

Odlazak u
Liku i
tragedija
u anku

11

S priprema postrojba 128. brigade na Platku, u studenom 1991.

Operativne grupe Lika, gdje

je zapovjednik bio pukovnik
avar, pretpoinjava se jedna satnija 2. bojne 128. brigade za izvrenje zadae obrane anka. To vam je znailo
da ta satnija na
alost nije bila
vie pod naom komandom,
a sve po nalogu odozgo. Kad
su nai vojnici odlazili u anak s autobuske stanice u
Gospiu, proletjela su dva
'miga', koja su vjerojatno snimila situaciju. Dobro je da su
momci i stigli do anka, da
nisu ve u brdima napadnuti,
iz zraka i sa zemlje. im su
doli u selo, u noi i po snijegu, nisu se uspjeli ni organizirati ni pripremiti a ovi su ih
ve ujutro zasuli artiljerijom.

Klopka u kotlini
Tragedija u anku prilino
je uzdrmala brigadu ka
e tadanji naelnik taba brigade
Arsen Ivi. Morali smo tu
bojnu poslati u pozadinu. I
osobno sam stradao jer sam nakon anka do
ivio infarkt. Malo prije Nove godine 1991./92.
mi je pozlilo, zavrio sam u bolnici. Kasnije sam bio na kunoj
njezi, vratio se u firmu, i na
front vie nisam iao. Platio
sam danak stresu, zamjeni no
za dan, nakon pola godine u .
Jadranko Vehar, danas
poznati sindikalac, cijelo je
vrijeme rata proveo u 128.
brigadi. Toga prosinca 1991.
bio je zamjenik zapovjednika
2. bojne 128. brigade, i nalazio se u satniji koja je do
ivjela kalvariju u selu anak.

Ono to mi se nipoto nije svialo je to smo krenuli

u anak takorei na nevieno. Uobiajeno je da, prije
nego se krene na polo
aje,
zapovjednitvo s postrojbom
koja je na terenu ''snimi'' polo
aj. U anku je tada bila
domaa postrojba otoke brigade, a Mirko Norac bio je
zapovjednik 118. brigade kojoj smo bili pridodani. Mi
smo otili tamo nemajui ni
prave obavjetajne podatke,
a po karti smo vidjeli da je to
selo u kotlini, a sa tri strane
sela bila je jugo vojska. Ve
tada smo predosjeali da se
nalazimo u izuzetno loem
polo
aju u odnosu na neprijatelja, no nadali smo se da
emo u suradnji sa domaim
stanovnitvom, koje je u tom
trenutku dr
alo polo
aje, uspjeti stvoriti kvalitetnu obranu.
Meutim, dogodile su se
neke nepredviene okolnosti.
Jer, 10. prosinca ujutro tri
kljuna ovjeka za obranu
anka su na putu do tog sela
poginula u 'golfu', u zasjedi
na cesti anak Ramljane.
Ta tri mlada deka bila su
ba iz anka, dugo su bili na
polo
ajima i nisu mogli doekali da im doe zamjena i da
obavimo primopredaju polo
aja, nego su otili, ne oekujui zasjedu. U isto vrijeme je
bio napadnut zapovjednik
obrane anka, zvali su ga
'Rambo'. On je ranjen i prebaen u bolnicu pa nije ni

Napadali su cijelom brigadom, dodue krnjom, koja

je imala izmeu 400 i 500 ljudi. Bilo je to pravo
arenilo uniforma, od ljudi odjevenih civilno do 'smb'
uniforma. Zahvaljujui snala
ljivosti i usprkos
nepoznatom terenu, u noi, na -20 stupnjeva, veina
je izvukla
ivu glavu i nala put prema Ramljanima.
Iza sebe mogli smo vidjeti anak u plamenu

bio u kontaktu s nama. U isto vrijeme ranjen je i Norac,

zapovjednik 118. brigade. Tako mi, kao dio bojne, a ustvari to je bila jedna satnija s
kompletnom logistikom i odjeljenjem veze, nismo uspjeli
u startu formirati odgovarajui oblik obrane.
Sveukupno je to bilo oko
120 ljudi, s tim da su dva voda bila raspodijeljena oko
anka da tite bokove, a nas
40-50 je bilo u anku. Smjestili smo se u koli, jedinom
mjestu koje su nam domaini
ponudili. Sanitet je bio u
zgradi ispred kole, u bivoj
ambulanti, a veza u jednom
objektu kraj kole. Temperatura je bila -15, -20 stupnjeva, teko je bilo neto vie
napraviti oko smjetaja.
Ve sutradan po naem
dolasku, ujutro oko 8.30, uli
smo na Radio Korenici da su
''dole ustae s dugotrajnih
priprema na Platku''. Ubrzo
nakon toga neprijatelj je krenuo s artiljerijskom pripre-

mom negdje oko 9 ujutro, a

zavrili su negdje oko 16 sati.
U meuvremenu, mi smo pokuavali saznati gdje su nai
obrambeni polo
aji, meutim, to nije bilo mogue i ostali smo praktiki zatvoreni u
toj koli.

Izvlaenje iz
smrtonosnog zagrljaja
Klopka je bila potpuna, a
na polo
aj bezizgledan, raunajui tu i nae neiskustvo
tumai Jadranko Vehar.
Oni su napadali cijelom brigadom, dodue krnjom, koja
je imala izmeu 400 i 500 ljudi. Bilo je to pravo arenilo
uniforma, od ljudi odjevenih
civilno do 'smb' uniforma.
Jadranko Vehar potvruje
da bi bilo i vie poginulih da
meu braniteljima nije bilo
nekoliko snala
ljivih, koji su
rukovodili obranom i izvlaenjem.
Ono to je zadivljujue
jest da su se ti ljudi izuzetno
brzo snali bez obzira na to

Kako je bilo dii se iz toga? Pazite, ja sam

bio cijelo vrijeme s ljudima i tu je bilo velikih
problema. Mislim pritom da je bilo raznih pria, svaki je imao svoju verziju dogaaja, dolazilo je po povratku na Platak do fizikih obrauna, i predlo
io sam da se te ljude pusti kuama. Nakon tjedan dana sve smo te ljude,
osim jednoga, dobili ponovo u vojarnu i oni
su nastavili svoje sudjelovanje u ratu ka
e
Jadranko Vehar.

Dragan OGURLI

aredbom Glavnoga sto
era Ministarstva obrane

RH, 22. kolovoza 1991. formirana je u Rijeci 128. brigada ZNG-a. Dana 14. listopada 1991. brigada je dobila i
svog zapovjednika, Tumanovim ukazom postao je to
Joko ipalo, Sinjanin koji se
skrasio u Rijeci i ovdje bio
djelatna vojna osoba s inom
potpukovnika.
Kad sam i formalno izaao
iz JNA u kolovozu 1991., sa
mnom je bio obavljen razgovor da budem zapovjednik
Operativne zone Rijeka ka
e Joko ipalo. Ja sam meutim predlo
io pukovnika
Antu Grubiia, koji to nije
prihvatio. Tada su
eljko Luavec i Franjo Luli tra
ili novo rjeenje i predlo
io sam
Antuna Rakog, koji je bio zapovjednik delnike brigade,
operativac koji je takoer izaao iz JNA. On i ne zna da
sam ga ja predlo
io, pa bi sada
mogao saznati ako to objavite.
Joko ipalo ostao je gotovo etiri godine na elu rijeke 128. brigade.
Preuzeo sam brigadu
sredinom listopada 1991., kada je ve bila mobilizirala i
rasporeena po bojnama.
Obuavanje jedinica ilo je
na Platku, u Luke
ima,
Hreljinu i avlima.
Brigada je imala prvu zadau da sredi situaciju u gradu Rijeci, najkonkretnije,
obaviti zadau blokade vojarni Trsat i Katarina, kad su
pregovori tijekom listopada
1991. doli u krizu.
U svakom sluaju, odgovorno tvrdim da su tada u
JNA bile u veini one snage,
na elu s generalom adom,
zapovjednikom korpusa, koje
su tra
ile obraun s Rijekom.
Govorio je da e ''Reku srav-

Subota, 21. listopada 2006.

NOVOSTI

to su doli iz gradskog komfora i nisu bili profesionalni

vojnici. Bilo je nekoliko prisebnih pojedinaca koji su pomogli organizirati obranu u
koli i zahvaljujui tim obinim vojnicima u konanici
sprijeene su vee
rtve. Imali smo sreu da smo imali i
odreeni koridor povlaenja
prema Ramljanima, nisu nas
zatvorili sa svih strana.
Bila je to izuzetno teka situacija. Znate da ste na neki
nain bespomoni, da lupaju
po vama i imaju sve vrste artiljerijskog orua. Zolje su
svako toliko ulijetale u sobu,
sreom dvije nisu eksplodirale. Bombe su bacali najvie
dok smo bili jo u podrumu
jer dio naih ljudi je bio na
vrhu stepenita, dio pri sporednom izlazu a dio je ostao
u podrumu. Kad su poeli
bacati bombe, i kad smo ih
vraali nazad, shvatili smo da
se trebamo dignuti. Najjae
naoru
anje koje smo imali, a
koje na
alost nismo upotrije-

Arsen Ivi tragedija u

anku prilino je
uzdrmala brigadu

Joko ipalo dolaskom

128. brigade u Liku crta
obrane se stabilizirala

bili, bila su dva minobacaa

60 mm. Sve ostalo bili su kalanjikovi i to, recimo, malo
sumnjive kvalitete.
Na zapovjednik bojne
Franjo Matai bio je tada
ranjen, zarobljen, potom odveden na VMA u Beogradu,
gdje je preminuo. On bi i
pre
ivio da nije imao visok
tlak. Jednostavno, srce nije
izdr
alo. U samom anku
poginuli su Miljenko Bena,
Zlatko Liker, Ivan Radica i
Ivoslav karon. Uz Mataia
bila su jo petorica naih zarobljena, cijelo sanitetsko
odjeljenje.

usprkos nepoznatom terenu,

u noi, na -20 stupnjeva, veina je izvukla
ivu glavu i
nala put prema Ramljanima. Iza sebe mogli smo vidjeti anak u plamenu kako
su ulazili, tako su palili kue,
prethodno ih ispraznivi. Kamion je najprije stao ispred
kue, iznesene su stvari, potom bi je zapalili.
Nakon okupljanja u Ramljanima prevezeni smo u
Liko Lee, iza toga ekali
smo prijevoz do Peruia pa
poslije toga do Gospia. Ta
agonija prijevoza trajala je

Jadranko Vehar klopka

u anku bila je potpuna,
a na polo
aj
bezizgledan, raunajui
Zahvaljujui snala
ljivosti i tu i neiskustvo

negdje dva dana, to je dodatno negativno djelovalo na

ljude. Vratili smo se na Platak. Ja sam imao tu nezahvalnu ulogu da najprije obavijestim obitelji o nestalima,
a posluje toga i da im ka
em
koji su poginuli. ekalo se sa
izlaskom Novog lista dok
nismo obavijestili obitelji, da
ba ne proitaju u novinama
da su im bli
nji poginuli.

IDUE SUBOTE:

Ukleta 2. bojna

Udovice, djeca i suborci poginulih svake godine odaju poast stradalima kod
spomenika u anku

D. OGURLI

RIJEKE
128. BRIGADE
HV SVETI VID (1)

NOVOSTI

D. OGURLI

10

Pitoma lika panorama tko bi danas rekao da su ovdje voene krvave borbe
prije samo desetak godina