SADRAJ:

str.

Roger Zelazny:
VRIJEME OLUJE

Stjepan Malovi:
RAZVRATNI PODSTANAR

24

Arthur C. Clarke:
SVE VRIJEME SVIJETA

35

Theodore Sturgeon:
CRNA SOBA

47

Igor Rosohvatski:
TOR PRVI

87

Robert Sheckley:
TRGOVINA SVJETOVIMA

102

F. L. Wallace:
U POTRAZI ZA PRECIMA

110

T. K. Brown III:
OVJEK S PROLOU

136

SCAN i obrada slika: Sekundica

OCR, ispravka i prelom: MasterYoda
www.sftim.com

S I R I U S broj 7
-- veljaa1977.
Urednik: Borivoj Jurkovi
U ureivanju ovog broja Siriusa sudjelovali su in. Damir Mikulii, te lanovi Sekcije za SF ARKZ Narodne tehnike Zagreb Krsto Maurani,
elimir
Koevi,
Vojin
Kraljeta i Ljudevit Gaj.
Grafika oprema:
Ljudevit Gaj i Ivica Bartoli
Lektor: Boidar Stani

S I R I U S, biblioteka pripovjedaka znanstvene fantastike

izlazi svakog petog u mjesecu.
Cijena pojedinom primjerku
10 dinara Izdava: OOUR
Informativno-revijalna izdanja
NIP Vjesnik, Zagreb,
Ljubice Gerovac 1 Tisak:
OOUR
NR
i
TMG
Vjesnik, Zagreb Adresa urednitva: SIRlUS,
Redakcija Romani i stripovi,
Vjesnik, 41000 Zagreb, Ljubice Gerovac 1; telefon urednitva (041) 515-555
Struni savjet redakcije:
Sekcija za znanstvenu fantastiku Narodne tehnike, Za
greb Glavni i odgovorni
urednik: Borivoj Jurkovi.
Cijena inozemne pretplate za 6
mjeseci: DM 12,00 SKR 21,00
ASCH 80,00 FF 24,00 SFRS
13,00 HFL 12,00 US$ 5,00
Uplate na devizni raun:
30101-620-37-32000-256

Privredna banka Zagreb (za

Vjesnik)

Roger Zelazny:

This Moment of the Storm

Prevela Branka Kopi

Vrijeme oluje
Jo uvijek na Zemlji, vjerojatno zato to je zagubio svoje
biljeke s predavanja, moj stari profa iz filozofije ue jednog dana u
razred i promotri svojih esnaest rtava. Zadovoljan, zapita svojim
dubokim glasom:
to je ovjek?
Tono je znao to radi. Imao je na raspolaganju sat i pol
vremena, a od esnaest rtava njih jedanaest bili su studenti (devet
opeg smjera, a dvojica tehnikog). Jedan koji je bio izabran za rad u
medicinskom programu, pokuavao je provesti strogu bioloku
klasifikaciju. Profesor (sjetio sam se da se zove McNitt) kimne
glavom i zapita:
Je li to sve?
Ostalo mu je jo sat i pol vremena.
Saznao sam da je ovjek razumna ivotinja. ovjek se smije,
on je vie od ivotinje, ovjek promatra sam sebe radei stvari za
koje zna da su besmislene (kako ree student komparativne
knjievnosti), ovjek prenosi kulturu, ovjek je bie koje se
potvruje, koje voli, koje se koristi oruima, koje pokapa svoje
mrtve. Jednom rijei, ovjek pokuava definirati sam sebe (to je
izjavio Paul Schwartz, moj kolega iz sobe, a smatrao sam to prilino
dobrom definicijom u jednom trenutku. Zanima me to e biti od
Paula).
3

No za sve te definicije kaem moda, ili djelomino, ili

jednostavno bez veze. Jo i sad mislim da je moja definicija
najbolja, jer sam je imao prilike iskuati na Tierri del Cygnus,
Labuoj Zemlji.
Rekao sam: ovjek je zbroj svega to ini, to eli ili ne eli
uiniti, to bi elio da jest ili da nije uinio. Zastao sam i razmiljao
o tome nekoliko trenutaka. Vjerojatno je i ta definicija openita kao i
druge, ali u njoj ima mjesta za biologiju, za smijanje, za umiranje i
za prenoenje kulture, za ljubav i druge definicije. ak sam ostavio
otvoren prostor i za vjeru. No i ta je definicija prilino ograniena.
Tierra del Cygnus, Labua Zemlja predivno ime.
Predivno mjesto takoer, ali samo za kratak boravak.
Ondje sam vidio kako definicije ovjeka jedna za drugom
polako nestaju, izbrisane s velike ploe. Samo je moja ostala
neizbrisana.
Moj je radio svirao dosadnije nego obino. To je sve.
Nekoliko sati nije bilo nikakva znaka koji bi dao naslutiti to se
dogaa.
Mojih sto trideset oiju (elektronskih, dakako, poput lebdeih
tv-kamera) promatralo je Betty cijelo jutro toga vedrog, prohladnog
proljetnog dana, a suneve su zrake obasjavale polja, razlijevale se
du ulica i proelja kua, suile krovove i ispirale pupoljke maslina
koje su irile svoje kronje uz cestu; svjetlo je udaralo u plavetnilo
zastave ispred Gradske vijenice i odraavalo se u naranastoj boji
na staklima izloga, poigravajui se u grimiznim i ljubiastim
zrakama na ramenima Saint Stephena na daljini od trideset milja, da
bi se zatim sputale sve do nogu, u tisuu boja, svaka u drugom
preljevu zelene, ute, naranaste, plave i crvene boje kao da neki
nadnaravni slaboumnik boji kistovima od nekoliko milja.
Jutrom je nebo srebrnasto, u podne tirkizno, a pri zalasku sunca
zeleno i crveno, teko i bljetavo. Dogodilo se to za srebrne boje, kad
sam, ispitujui Betty sa svojih sto trideset oiju, uzalud traio znak
koji bi mi dao naslutiti to e se dogoditi.
Betty je zapravo Beta Stanica, preimenovana u Betty slubeno,
ukazom Gradskog vijea. Betty je mjesto odmora, mjesto novih
tonova, novih lica, pejzaa, novog vremena i svjetla, kamo se stie
nakon dugog putovanja. Ona nije dom, jo je manje odredite; ona je
4

neto izmeu toga. Kao kad doete na svjetlo, toplinu i glazbu nakon
tame i hladne tiine, kao ENA. Stari mediteranski pomorci
vjerojatno su to osjetili kad bi ugledali luku na kraju dugotrajne
plovidbe: imena luka na Sredozemlju zato su, valjda, i bila sva
enskoga roda. To sam i ja osjetio ugledavi prvi put Betty Beta
Stanicu. Ja sam njezin Hell Cop.
***
Kad je est ili sedam od mojih sto trideset oiju zasvjetlucalo,
vidio sam to ponovno. Glazba s radija odjednom je utihnula i u tom
sam se trenutku osjeao neugodno. Nazvao sam meteoroloku
stanicu i snimljeni djevojaki glas obavijestio me da se poslije podne
i rano predveer oekuju sezonske kie. Spustio sam slualicu i
prebacio jedno oko s prednje na stranju sliku.
Bez oblaka, bez daka vjetra. Samo su jata skakavaca prhnula
preko livada prema sjeveru. Iskljuio sam oko i promatrao kako se
promet odvija polako i bez metea du dobro rasporeenih ulica.
Troje ljudi izlazilo je iz banke, dvoje je ulazilo. Prepoznao sam prvu
trojicu i u mislima sam im mahnuo u prolazu. Na poti je bilo mirno,
a uobiajeni mete vladao je u elianama, tvornicama plastike i
sintetike, na aerodromu, kozmodromu i na povrinama trgovakih
sklopova; vozila su ulazila u garae i izlazila iz njih gmiui iz ume
duginih boja poput tamnih pueva koji iza sebe ostavljaju tragove
kotaa kao znak svojih putovanja kroz divljinu; okolna su polja bila
uta i smea, sa stazama zelene i ljubiaste boje; kue uglavnom
jednostavne, s krovovima u obliku slova A, iljastim, visoko
streim uvis, a na svakome veliki gromobran. Sve se prelijavalo u
mnogo boja koje su se sabirale u mom vidokrugu i ponovno nestajale
kako sam pogledom prelazio i dopunjavao svoju galeriju od sto
trideset slika na prostranom zidu na vrhu promatranice u Gradskoj
vijenici.
Morao sam ugasiti radio. Odlomci glazbe su neto mnogo gore
nego kad uope nita ne svira. Prolazei preko magnetskih linija,
moje su oi poele treperiti. Predosjeao sam da e se neto dogoditi.
Poslao sam u punoj brzini jedno oko prema Saint Stephenu.
Bilo je poirebno oko dvadeset minuta da dopre do vrha. Drugo sam
poslao visoko uvis, to je znailo moda deset minuta ekanja za
snimak istog prizora. Zatim sam stavio u pogon automatsku krunu
kameru i siao na alicu kave.
5

Uao sam u vanjski ured gradonaelnika, namignuo tajnici

Lottie i zagledao se u unutranja vrata.
Je li gradonaelnica unutra?
Lottie se nasmijeila. Bila je prilino jaka, ali dobro graena
djevojka. Godine joj nisam mogao odrediti.
Da odgovori ona spremivi papire u stol.
Sama?
Kimnula je, a naunice su joj se zatresle. Tamne oi i tamna
koa; bila bi sasvim zgodna djevojka da je malo redila kosu i
upotrebljavala vie minke. No, dobro. ..
Priao sam vratima i zakucao.
Tko je? upitala je gradonaelnica.
Ja rekoh otvorivi vrata Godfrey Justin Holmes.
elio bih s nekim popiti kavu, pa sam izabrao vas.
Ona se okrene u svom stolcu, maknuvi se od prozora kroz koji
je upravo gledala, a njena plavobijela kosa, kratka i razdijeljena po
sredini, malo se zatalasala poput snijega kad zapue vjetar. Ona se
nasmije i ree:
Zauzeta sam. Oi zelene, usta malena, male otre oi.
Sve mi se svidjelo. Ali nisam ba tako zaposlena da ne bih mogla
popiti kavu s bogom. Skuhat u instant-kavu.
Dok se ona bavila kavom, naslonio sam se, zapalio cigaretu
koju sam naao u njenoj kutiji i primijetio:
ini se da e kia.
Uh!
Moda nee. Govorim tek tako, da bih razgovarao.
Negdje ipak bjesni nevrijeme, kod Saint Stephena.
Uskoro u saznati.
Da ree ona donijevi mi kavu.
Vai starci i njihovi bolovi esto znaju bolje od svih
prognoza. To je potvrena injenica.
Smijala se, namrtila i opet nasmijala. Stavio sam alicu na kraj
stola.
Samo ekajte pa ete vidjeti. Ako prijee preko brda, bit
e strano. Ve se uje grmljavina.
Imala je bijelu bluzu i crnu jaknu. Dobra figura. Moglo bi joj
biti etrdesetak godina, no nikako joj nije polazilo za rukom da to
sakrije. Pomisao da joj je etrdeset godina nervirala ju je, to znam
6

zasigurno: uvijek mene zadirkuje zbog godina, a one zapravo njoj

smetaju.
Meni je oko trideset pet, to znai da sam malo mlai od nje,
no ona je jo kao dijete ula kako njezin djed pria o meni, prije
nego to sam se posljednji put ponovno vratio. Poravnao sam tu
razliku kad je umro u svom uredu prvi gradonaelnik Betty, Beta
Wyeth. Istina je ovo: roen sam na Zemlji prije petsto devedeset i
sedam godina, ali sam ezdeset i dvije proveo spavajui za vrijeme
svojih dugotrajnih putovanja meu zvijezdama. Svima govorim da
sam star onako kako izgledam ali ljudi uvijek, ini mi se, osjeaju
da laem, a osobito ene u srednjim godinama. Katkada me to
zbunjuje.
Eleanor rekoh tvoj je rok negdje u studenom. Da li
jo i sad kani pobjei?
Ona uzme svoje tanke, elegantne naoale i protrlja one kapke
palcem i kaiprstom. Tada gutne malo kave.
Nisam se jo odluila. Ne znam. ..
Javi mi kad se odlui.
Promatrajui je kako se zagledala u kavu, vidio sam je kao
djevojicu to se ogleda u vodi i eka da se razbistri kako bi vidjela
svoj lik. Zatim se nasmijala.
Bit e oluje? zapita me.
Da, osjeam to u kostima.
Naredi neka proe!
Pokuat u. No ne vjerujem da u uspjeti. Javit u ti.
Popio sam kavu i isprao alicu. Hvala na kavi.
Lottie je jo uvijek radila i nije digla pogled kada sam prolazio.
Kad sam se vratio gore, moje najvie oko nije jo bilo dovoljno
visoko. Malo sam ga podigao i pogledao u daljinu: pahuljasti su se
oblaci skupljali na drugoj strani, iza Saint Stephena. Rubovi brda
izgledali su kao napukla kamena linija.
Moje je drugo oko ve bilo spremno. Priekao sam trenutak, a
onda mi se otvorio vidik. Siva, vlana i neprozirna zavjesa zastirala
je okolicu.
Nazvao sam Eleanor.
Padat e kia rekoh joj.
Jesu li potrebne vree s pijeskom?
Vjerojatno!
7

Vratio sam se na promatranje.

Tierra del Cygnus, Labua Zemlja. Prekrasno ime. Odnosi se i
na planet i na kontinent.
Kako da se opie taj svijet? Kopno i more. Vie mora, a manje
kopna. Ogledalo sam uperio prema jugu. Tamo je Cygnus, veliki
zaljev koji se nalazi jednim dijelom u tropima a drugim izvan njih.
Oluja se digla nenadano, a to se ovdje na Cygnusu esto
dogaa. Obino se ona isto tako brzo stia, nakon sata grmljavine s
neba; ali ima i neugodnih, koje se katkada otegnu dulje od
zemaljskih oluja.
Poloaj Betty je prilino nezgodan, premda ima i velikih
prednosti. Smjeteni smo u zaljevu dubokom oko dvadeset milja, a
oko tri milje daleko od glavne rijeke Noble: manji dio Betty protee
se na njezine obale. Grad se nalazi na povrini od oko sedam milja u
duljinu i dvije milje u irinu, prema unutranjosti, istono od rijeke a
usporedo s udaljenom morskom obalom. Oko osamdeset posto od
sto tisua stanovnika usredotoeno je u poslovnom sreditu
udaljenom pet milja od rijeke.
Povoljna nadmorska visina i blizina ekvatora bili su odluujui
da se Beta Stanica izgradi ba na tome mjestu. Povoljna je bila i
blizina oceana i velike rijeke. Na kontinentu ima jo devet drugih
gradova, svi su mlai i manji, a tri od njih locirani su uz rijeku, do
nas. Mi smo budui glavni grad planeta. Pruamo dobro, ravno i lako
dostupno stetilite za letae iz meduzvjezdanih letjelica, a imamo
velikih prednosti i za budui rast i veze, doe li do veeg
naseljavanja kontinenta. Prvotni razlog za osnivanje Betty bio je
Stopover radionica za popravke, slagalite zaliha i mjesto za
odmor i osvjeenje do nastavka putovanja na druge napuene
svjetove. Cyg je otkriven kasnije od mnogih drugih planeta, a nova
mjesta privlae osvajae. No mi smo jo primitivni, nama vlada
samodovoljnost, potreba da se radi na poveanju broja stanovnitva.
Kao u devetnaestom stoljeu, kad je to bio ekonomski imperativ.
Zato Stopover ako putnik prospava veinu vremena medu
zvijezdama? Razmislite malo o tome. a kasnije u vam rei imate li
pravo.
***
Grmljavina je nadolazila s istoka, a Saint Stephen je izgledao
kao balkon pun udovita to isteu vratove preko ograde prema
8

pozornici prema nama. Oblaci su se skupljali, a prve sam

gromove uo ve pola sata poslije objeda Umjesto da poaljem svoje
oi, sam sam krenuo prema zidu da promatram. inilo se kao da
veliki sivi zrani ledenjak klie nebom. Sjurio se vjetar. Drvee se
najednom poelo tresti i savijati.
To je bila prva oluja te sezone. Tirkizna je boja zastrla i samo
sunce. Po prozorskim staklima poele su bubnjati kapi kie, a zatim
su se slili pravi mali potoci. Poput kamena, najvii vrhovi Saint
Stephena sruili su se uz tisuu iskrica.
Vratio sam se na galeriju smijui se ljudima to su traili
zaklon. Samo ih je nekoliko imalo kiobran i kine ogrtae. Drugi su
trali kao suludi. Ljudi nikad ne mare za vremensku prognozu; to je
po mom miljenju stalan faktor ljudske psihologije, i to vjerojatno
potjee od prastarog plemenskog nevjerovanja amanu. Ljudi ele da
prognoza pogrijei. Ako pogodi, onda je ona neto iznad njih, a to je
mnogo neugodnije nego da se pokisne.
I ja se sjetih da sam zaboravio kiobran i kinu kabanicu jer je
jutro bilo lijepo, a prognoza je mogla pogrijeiti...
Uzeo sam jo jednu cigaretu i zavalio se u velikom naslonjau.
Nikakva oluja na tom svijetu nije mogla odvratiti moje oi s neba.
Pritisnuo sam tipke filtra, sjedio i gledao kako lijeva kia. Pet sati
poslije jo je padala. Tmurno. Nadao sam se da e stati, ali se nita
nije promijenilo i kada je Chuck Fuller doao. Chuck mi je bio
olakanje te noi. Sjeo je za moj stol.
Uranio si. Nisi plaen za drugi sat.
Prejaka kia da bi se moglo raditi neto drugo. Moe
samo sjediti. Radije sjedim ovdje nego kod kue.
Prokinjava krov? Zakimao je glavom.
Punica opet dolazi u posjet?
Jedna od neugodnosti malog svijeta.
Skupio je ruke na leima iza vrata i nagnuo se u stolici buljei
u prozor. Predosjeao sam da dolazi njegov trenutak.
Znate li koliko mi je godina? zapitao je nakon nekog
vremena.
Ne rekoh iako sam znao.
Dvadeset i sedam, uskoro u dvadeset i osam. Znate li
gdje sam bio?
Ne znam.
9

 Nigdje, eto. Roen sam i odrastao na ovom svijetu. Tu

sam se i oenio i sredio, i nikad ga nisam ostavljao! Nikada to nisam
mogao sebi priutiti kad sam bio mladi, a sad imam obitelj. . .
Sagnuo se, stavio laktove na koljena kao dijete. Chuck bi
izgledao kao dijete i da mu je pedeset godina. Plava kosa, prasti
nos. Moda e se on i ponaati kao dijete kad mu bude pedeset.
Nikad se ne zna.
Bio je miran neko vrijeme, a tada nastavi:
Vi ste roeni na Zemlji. Zemlji! I posjetili ste mnogo
drugih svjetova prije nego to sam ja roen. A svi drugi svjetovi, sve
je to isto! Slike. Imena. . .
ekao sam, pa kad sam se umorio od ekanja rekoh:
Kad putujete medu zvijezdama, automatski pokapate
prolost. Svijet koji naputate bit e pun stranaca ako se ikada
vratite, ili karikatura vaih prijatelja, roaka, ak i vas samih. Nije
velika umjetnost biti djed sa ezdeset godina, pradjed sa sedamdeset
pet ili osamdeset; ali otii na tristo godina i nakon toga se vratiti i
sresti svog pra-pra-pra-pra-pra-pra-pra-praunuka kojemu je pedeset i
pet godina, to je ve zbunjujue. To vam kazuje kako ste zapravo
sami. Niste samo ovjek bez zemlje ili bez svijeta. Vi ste ovjek bez
vremena. Poput sjene meu zvjezdama.
Smijao sam se. Morao sam sluati njegove jadikovke svakog
mjeseca ili svaka dva mjeseca ve godinu i pol. Prije me to nije
toliko smetalo, no sada se sve skupilo: kia i subotnja no, moji
nedavni posjeti knjinici i njegove alopojke izbacili su me iz takta.
Zacrvenio se.
Vi mi se smijete! On ustane gledajui u pod.
Ne, ne smijem se. Smijem se sam sebi. Ne bi me smjelo
smetati to to si rekao, ali moram priznati da me zasmetalo. To
govori i neto smijeno o meni. Postajem sentimentalan pod stare
dane, a to je smijeno.
Oh! On mi okrene lea, odeta do prozora i zagleda se
van. Zatim stisne ake u depovima, okrene se i pogleda me.
Zar vi niste sretni? Ozbiljno to pitam! Vi imate novca i
nemate ue za vratom. Vi se moete spremiti i otii, ako elite,
slijedeim brodom.
Dakako da sam sretan odvratih. Moja je kava bila
hladna. Zaboravite to.
10

Imate pravo, gledajte kako kii, zar ne? Mjesecima nismo

vidjeli kie. . .
tedjela se za dananji dan.
Idem dolje na alicu kave i sendvi prije nego to
potpiem.
Izaao je zvidei. On nikada ne ostaje potiten. Raspoloenje
kao u djece: sad ovako, sad onako. . .
Moda mu je teko due zadrati panju na jednome mjestu. I
on je Hell Cop. Kae se da ta rije dolazi od imena antikne
letjelice hellcopper. Mi aljemo svoje oi na njihove istaknute
rubove, one mogu lebdjeti ili tutnjati ba kao ti stari strojevi. Mi
patroliramo gradom i okolnim mjestima. Potivanje propisa nije
osobita tekoa u Cygnusu. Nikad ne zavirujemo kroz prozore niti
aljemo oi u zgrade bez poziva. Naa je dozvola potvrena na sudu
ili, ako smo dovoljno brzi, pritisnemo nekoliko dugmeta i ono to
elimo snimimo na vrpcu, a moemo na brzinu poslati i ive ili
robote, ovisno o tome koji e biti korisniji.
U Cygu nema mnogo kriminala. Svatko nosi neto poput
pendreka, ak mala djeca. Svatko zna to mu rade susjedi i nema
osobito mnogo mjesta kamo bi bjegunac mogao pobjei. Imamo
uglavnom zrani promet s okom za lokalnu divlja; zbog toga svi ti
pendreci.
DZSN je naa posljednja funkcija Drutvo za suzbijanje
nasilja; radi toga svako od mojih sto trideset oiju ima est trepavica
kalibra 45.
Ima u nas malih panda-pupi bebica, visokih oko metar, to
izgledaju kao medvjedi s velikim, etvorouglastim svilenim uima,
krupnim smeim oima, ruiastim jezikom, dugmetom umjesto
nosa, malim repiem i otrim malim zubima, otrovnijim od zmijinih.
Zatim je tu i snapper, koji izgleda jadno kako se i glasa: pernati
gmaz sa tri roga na glavi (jednim uz svako oko i jednim koje stri
prema gore s vrha nosa), nogama od pola metra, repom od metra i
etvrt to stri ravno uvis, ustima punim dugih otrih zuba.
Hell Copsa ima ne samo nad Cygnom ve i na mnogim drugim
svjetovima. Ve sam radio na nekoliko mjesta: iskusan Hell Cop
moe uvijek nai posao. To vam je kao da ste slubenik na radu kod
kue.
11

Chuck je izbivao dulje no to sam mislio. Vratio se kad sam

bio izvan dunosti. Izgledao je sretan, pa nisam nita rekao. Na
njegovu je ovratniku bilo malo blijedog rua, a na usnama smijeak,
pa sam mu zaelio sretan sutranji dan, pokupio svoje stvari i uputio
se prema velikom stroju za pranje. Preteko mi je bilo poi dva bloka
pjeice do svojih kola.
Nazvao sam kabinu i ekao petnaest minuta. Eleanor je
odluila drati satove i otila je odmah nakon objeda. Gotovo cijela
ekipa bila je slobodna sat ranije zbog nevremena. Zbog toga je i
Gradska vijenica bila puna mranih ureda i jeke. ekao sam u
trijemu iza glavnih vrata sluajui udaranje kie i klokotanje bujica
vode. Pljuskala je po ulicama i treskala prozorska okna, koja su
postajala hladna pri dodiru.
Planirao sam provesti veer u knjinici, ali sam se predomislio.
To je bila veer za dobro jelo, vruu kupelj, moje vlastite knjige i
konjak. Vrijeme idealno za spavanje.
Idueg dana kia je ujutro popustila. Zatim je opet poeo slab
pljusak, koji nije prestajao. Padalo je sve do poslije podne.
ivio sam u tom dijelu grada blizu rijeke. Noble je nabujala, a
kia se slijevala u nju. Bujice su prodirale, voda je nadirala u ulice.
Kia je stvarala velike mlake, a sve je bilo popraeno bubnjanjem s
neba i bljeskanjem munja. Uginuli skakavci padali su po bujicama
kao izgorjele rakete. Velika statua Wyetha trudila se da izgleda
herojski.
Uputio sam se do knjinice gurajui svoja kola polako kroz
zavjese kie. Veliki nosai pokustva na nebu oito nisu imali ni
stanku za kavu. Napokon sam naao mjesto za parkiranje.
Posljednjih sam godina postao neka vrst bibliofila. Ne toliko
zbog gladi i ei za znanjem. Krepavam za novostima.
Sve se to svodi na moj poloaj u velikom drutvu. Doputam
da su neke stvari bre od svjetla kao fazne brzine radio-valova u
plazmi iona, ili estice ionski moduliranih svjetlosnih zraka, ali to su
vrlo ogranieni primjeri, bez primjene na putovanja meu
zvijezdama. Brzina svjetla ne moe se prekoraiti u kretanju
materije. Moe se prilino pribliiti toj granici, ali to je sve.
ivot se moe suspendirati, to je lako moe se ukljuiti i
iskljuiti bez tekoa. Zbog toga ja tako dugo trajem. Ako ne
moemo ubrzati brodove, moemo usporiti ljude: pustiti brod da se
12

kree brzinom svjetla, pola stoljea ili vie ako je potrebno, da

prenese putnike na eljeni cilj. Zbog toga sam ja tako usamljen: sve
su to male smrti koje znae uskrsnue u drugom prostoru i u drugom
vremenu.
Kupite li novine prije ukrcavanja na brod, one e ostati novine i
kad stignete do cilja ali tlamo gdje ste ih kupili one ostaju
povijesni dokument. Poaljete li pismo na Zemlju, dobit e ga unuk
vaeg prijatelja s kojim se dopisujete.
Dan je polako promicao.
Vode su tekle po poljima Betty i slijevajui se niz brda ispirale
tlo u umama, plavile podrume i svuda pronalazile put punei ulice
blatom.
Objedovao sam u kafeteriji kninice, a od djevojke u zelenoj
pregai i utoj haljini, a to je izvrsno pristajalo jedno uz drugo,
saznao sam da ekipe s vreama pijeska marljivo rade i da je na
istonoj strani gradskog trga promet zaustavljen.
Nakon objeda obukao sam kabanicu i obuo izme te se uputio
u tom smjeru. Zid od vrea s pijeskom ve je bio postavljen visoko
preko glavne ulice, ali je voda poela prodirati preko rubova.
Pogledao sam prema statui Wyetha.
Pretpostavljam da sam bio jedini koji se zbilja sjeao tog
ovjeka. On je elio postati otac te velike zemlje. Meni je
nedostajalo jo tri mjeseca u uredu pa da ispunim rok od dvije
godine. Smrtovnica rtve navodila je kao uzrok smrti srani udar,
nije se spominjao komad olova koji je pomogao da se stvari ubrzaju.
Svi koji su bili prisutni vie nisu ivi: srditi mu, zaplaena ena,
isljednik. Svi osim mene. Ja neu nikome nita rei, jer Wyeth je
sada heroj, a heroji su nam sad potrebni. On je vrlo mnogo uinio za
vrijeme poplave, pa zato i treba da ga se sjeamo.
Namignuo sam svom starom efu, a kia mu se slijevala s nosa
u mlaku do moje noge.
Vratio sam se u knjinicu praen grmljavinom i bljeskom
munja, uz psovke radnika koji su poeli oslobaati drugu ulicu.
Iznad glave prolo je jedno oko. Mahnuo sam.
Najednom se nebo otvorilo i inilo mi se da stojim pod
vodopadom. Doao sam do zida, ali sam ga promaio i pokuao se
uhvatiti da ne padnem. Pronaao sam vrata i tamo se uurio. Deset
13

minuta grmljavine i sijevanja. Kad je prola sljepoa i gluhoa, a

kia se malo smirila, vidio sam da je ulica bila poput rijeke. Nosila je
sa sobom smee, novine, eire, tapove i blato izlijevajui se kraj
mog zaklona. inilo se da mi je dola do ruba izama, tako da sam
morao saekati da otee. Ali nije otila, Nadirala je ravno k meni.
Pokuao sam trati, ali u izmama je najbolje polako gacati. Bile su
pune vode ve nakon tri koraka. To mi je pokvarilo poslijepodne.
Kako da se usredotoim na bilo to s mokrim nogama? Uputio sam
se kui. inilo mi se kao da je veer, a ne poslijepodne kad sam se
zaustavio u svojoj vlanoj, ali ipak nepoplavljenoj garai.
Bila je mrkla no kad sam vozio alejom na putu prema svom
stanu. Ve nekoliko dana nisam vidio sunce. Smijeno je koliko ono
moe nedostajati ako ga nema za vrijeme odmora. Nebo je izgledalo
kao crna kupola, a visoki zidovi od opeke bili su ii nego ikada.
Stao sam uz lijevi zid kako bih izbjegao kii. Vozei uz rijeku,
opazio sam da se voda pribliila vrhu oznaka vodostaja na nasipu.
Noble je bila poput velike, pokvarene kobasice kojoj samo to nije
popucala koa. Bljesak munje osvijetlio mi je cijelu aleju, te sam
usporio kako bih izbjegao lokve.
Vozio sam dalje mislei na suhe arape i martini. Skrenuo sam
nadesno, i tada ga ugledao Polovica njegova tijela bila je podignuta
iznad plonika pod kutom od etrdeset pet stupnjeva, glava s
prometnim znakom Stop bila je vie od metra iznad zemlje.
Kotrljao se prema meni na blijedim, malim nogama, s pogledom
smrti uperenim u mene.
Kad sam prije dvije godine doputovao na ovaj planet gdje svi
ljudi nose oruje, dao sam nainiti batinu, kombinaciju svog iskustva
sa sveuilita i batine za stoku. Vie od osamsto volti maksimalno,
ako se dotakne vrh i ako se ruka dobro stisne. . . Sad mi je ruka ila
gore-dolje, a prstima sam stiskao batinu. Zbog njega, jedne od onih
stvari koje katkada izlaze iz rijeke. Osvrnuo sam se nekoliko puta,
zatim sam opet ukopao batinu na maksimum i drao je tako dok
nisam uao u stan. Zakljuao sam za sobom vrata i upalio sva svjetla.
Tek tada sam dospio zadrhtati. Nakon nekog vremena presvukao
sam arape i pripremio pie.
U subotu je cijela istona strana bila pokrivena vreama
pijeska. Na nekim su mjestima one samo stvarale vodopade na
bujici, na drugim su je ipak zadrale.
14

Do tada je kao neposredna posljedica kie bilo est smrtnih

sluajeva. Bilo je i poara od udara groma, nesrea, bolesti, prehlada.
tete su bivale sve vee.
Svi su bili umorni, gnjevni, jadni, mokri. Ukljuujui mene. No
subota je ostala subota. Poao sam na posao. Radio sam u
Eleanorinom uredu zajedno s njom. Na stolu smo rairili veliku
mapu, a est pokretnih ekrana bilo je poredano na zidu. est je oiju
obilazilo isto toliko kritinih toaka i dralo nas u toku akcija to su
se poduzimale.
Nekoliko novih telefona i veliki radio stajali su na stolu. Pet
prepunih pepeljara i lonac za kavu cerekali su se ciniki na ljudske
aktivnosti.
Noble je ve dosegla najviu oznaku vodostaja. Mi nismo bili
izolirano sredite oluje. Nikako. Uzdu rijeke Butler bio je oteen
Township. Swans Nest bio joj je izloen na milost i nemilost, Laurie
je bila pod rijekom, a divljina se tresla noena bujicama
Premda smo bili u neprestanoj vezi, tog smo jutra tri puta otili
na teren: jednom kad je popustio most na rijeci Lancei survao se,
drugi put kada je groblje Wildwood, iako na breuljku, bilo
poplavljeno, grobovi su se otvarali, a valovi su nosili lijesove; trei
put kad su se sruile tri kue pune ljudi. Malo Eleanorino vozilo
noeno vjetrom krilo je put prema tim podrujima; upravljao sam
samo uz pomo instrumenata. Evakuirani mjetani traili su utoite
na sve strane. Tog sam jutra tri puta pokisao i dva puta se presvukao.
Sve se smirilo poslije podne. I kia. Samo se oblaci jo nisu bili
razili. Nasipi su bili pojaani, evakuirani ljudi nahranjeni i suhi.
etiri od est oiju vratilo se svojim patrolama, jer etiri kritine
toke vie nisu bile kritine.
Stanovnici potopljene ume bili su takoer u pokretu. Sedam
snappera i panda bilo je pogoeno toga dana, kao i nekoliko bia
koja su isplivala iz rijeke Noble da ne spominjem pueve i
takore. U sedam uveer inilo se da smo dostigli pat-poziciju.
Eleanor i ja popeli smo se u njezino vozilo i krenuli uvis.
Dizali smo se. No je bila oko nas. Eleanorino lice na svjetlu
ploe s instrumentima izgledalo je zabrinuto. Podigla je ruke na
sljepooice. Kad sam je ponovo pogledao, na ustima joj se pojavio
blagi smijeak, a oi su joj sjajile. Pramen kose padao joj je na elo.
Kamo me vodite? zapitala je.
15

 Visoko gore, iznad oluje.

Zato?
Ve danima nismo vidjeli isto neebo.
Zaista sloila se ona i nagnula se da zapali cigaretu.
Jedan uperak kose joj se podigao. Htio sam ga uhvatiti i poravnati,
ali nisam to uinio.
Uronili smo u more oblaka. Nebo je bilo tamno, bez mjeseine.
Zvijezde su sjale poput razbijenih dijamanata. Zaokrenuo sam vozilo
i pripalio cigaretu.
Vi ste stariji od mene ree ona naposljetku. Zbilja.
Znate li to?
Zapitali ste me hou li opet u ured. Odgovaram i ja: neu.
Planiram odmor. elim se smiriti.
S nekim specijalno?
Da, s nekim vrlo specijalno, Juss ree ona, nasmija mi
se, a ja je na to poljubih. Ne zadugo, jer joj je pepeo gotovo pao sa
cigarete za moj vrat.
Tako smo plovili nad nevidljivim gradom, nebom bez mjeseca.
***
Spomenuo sam da u priati o Stopoveru. Ako krenete na
udaljenost od sto etrdeset svjetlosnih godina, i ako je potrebno
moda sto etrdeset pet stvarnih godina da obavite to putovanje,
zato bi trebalo stati i pruiti noge?
Dobro, prije svega gotovo nitko ne spava za cijelog putovanja.
Mnogobrojni ureaji zahtijevaju da se njima neprestano upravlja, no
nitko ne sjedi stoljee i pol promatrajui ih. Tako svatko dolazi na
red jednom ili dvaput, pa i putnici. Njima je propisano to da rade,
koga moraju probuditi. Nakon nekoliko okretaja na kabini broda s
razdobljima hladnog sna, ovjek postaje klaustrofobian i nekako
potiten. A kada doe Stopover, obnavlja mentalnu ravnoteu i
izblijedjeli duh.
Stoga je Stopover postao tradicionalni praznik u mnogim
svjetovima, s karakteristinim festivalima i proslavama, paradama i
svjetskim intervjuima na televiziji i konferencijama za novinare, u
veim gradovima. Jedna prilino neuspjena mlada starleta, Marliyn
Austin, ila je na podugako putovanje, ostala nekoliko mjeseci i
vratila se prvim brodom. Poto je nastupila nekoliko puta pjevajui o
meuzvjezdanoj kulturi i blistajui svojim bijelim zubima, ona je
16

pokupila ugovor i treeg mua. Eto, i to pokazuje prednosti

Stopovera.
***
Stali smo na vrhu Helixa, najveega masiva na Betty, gdje
Eleanor ima vikendicu sa dva balkona s pogledom na daleku Noble i
na svjetla Posh Valleyja, otmjene etvrti mjesta Betty.
Eleanor je spremila odrezak s prenim krumpirom i kuhanom
riom sve to volim. Bio sam sretan i ostao sam do ponoi
smiljajui planove za nau budunost. Zatim sam se vratio na
gradski trg, gdje sam parkirao.
Smatrao sam potrebnim da vidim kako se stvari razvijaju. Uao
sam u predvorje Centra, lupkao nogama, iistio vodu, objesio ogrta
i krenuo praznim hodnikom do dizala.
Dizalo je bilo pretiho. Pretpostavlja se da dizala bue, zar ne?
Ona ne bi smjela voziti tiho. Vrata se ne bi smjela neujno otvarali i
zatvarati. Tako sam nezamijeen dospio u zagonetan kut na putu u
Centar. Ugledao sam pozu s kojom bi i Rodin bio zadovoljan. Sve
to mogu rei jest da sam uradio dobro to sam u tom trenutku stao.
Chuck Fuller i Lottie, Eleanorina tajnica, vjebali su umjetno
disanje metodom usta na usta i tehniku uzajamnog grijanja na kauu
u udubljenju uz velika vrata.
Chuckova su leda bila okrenuta prema meni. Lottie me,
smijeei se, ugledala preko njegovih ramena; oi su joj se rairile i
odgurnula ga je od sebe. Chuck je brzo okrenuo glavu.
Juss. . . ree. Kimnuo sam.
Samo prolazim. Htio sam vas pozdraviti i pogledati oi.
Oh, sve je u najboljem redu ree on zakoraknuvi
natrag u hodnik. Ja sam na odmoru. Lottie je na nonoj dunosti
pa je skoknula ovamo da vidi ima li kakvih izvjetaja za prijepis.
Primila je neitak tekst pa smo doli ovamo gdje je kau...
Pa, ona izgleda malo boleljivo odgovorio sam. U
ormariu imate miriljivih soli i aspirina.
Uao sam u Centar osjeajui se prilino zbunjen. Chuck je
nakon nekoliko minuta doao za mnom. Gledao sam ekrane kad mi
je priao. inilo se da je sve u redu, premda je kia jo vlaila svih
sto trideset panorama Betty.
Uh, Juss ree on nisam znao da e doi. ..
Oito.
17

 Nee priati o tome?

Ne, neu.
Nee to spomenuti Cynthiji?
Tvoja privatna djelatnost je tvoja stvar. Kao prijatelj ti
savjetujem da je obavlja u svoje slobodno vrijeme na pogodnijem
mjestu. Ali to mi ve nestaje iz sjeanja. Uvjeren sam da u sve
zaboraviti za minutu.
Hvala, Juss ree on.
Kimnuo sam.
to kae Meteoroloka centrala za ove dane? upitao
sam diui telefon.
Odmahnuo je glavom, a ja sam sluao.
Loe rekoh kad sam spustio slualicu. Bit e jo
kie.
K vragu! izusti on i pripali cigaretu. Ruke su mu
podrhtavale.
Ovo e me vrijeme upropastiti.
Mene takoer. Sad odlazim, jer elim doi kui prije
nevremena.
Siao sam dizalom, dohvatio ogrta i otiao. Nigdje nisam
vidio Lottie, no ona je vjerojatno bila negdje u blizini ekajui me.
Na pola puta do kola kia se opet spustila. Nebo se otvorilo,
munje su sijevale, a oblaci su zastrli grad poput dugonoge nemani,
sijevajui svijetlim rukama koje su za sobom ostavljale tragove
vatre. Hodajui alejom, mogao sam uti udaljenu tutnjavu, a uporno
sijevanje punilo je prostor izmeu zgrada.
U stanu sam opet sluao grmljavinu i kiu i promatrao
apokalipsu u daljini.
Delirij grada pod olujom.
Zgrade na drugoj strani ulice su potpuno osvijetljene munjama.
Svjetiljke su bile pogaene u mom stanu, pa sam mogao bolje
procijeniti to se dogaa. Sve su sjene izgledale nevjerojatno tamne i
plave, diui se po stubitima, hodnicima, prozorskim oknima,
balkonima, a sve to je bilo osvijetljeno inilo se kao da gori nekim
unutranjim svjetlom. Gore, nad glavom, sjene su plesale poput
miica, a jedno oko s plavim znakom kretalo se povrh pokrajnih
zgrada. Vatre su pulsirale, a oblaci plamtjeli; grmljavina je kljuala,
a bijela se kia u potocima slijevala po cestama. Onda se iza ugla
18

pojavio snapper, urlajui, sav mokar, s licem demona i tutnjavom,

tako da sam mislio da je to tutnjava groma. Trao je nevjerojatnom
brzinom po ploniku. Oko ga je pratilo. Nestao je iza ugla u drugu
ulicu. U trenu mi se nametnulo pitanje na to me ta slika podsjea. El
Greco? Blake? Ne: Boseh! Bez sumnje, Bosch: njegova nona vizija
ulica pakla. On bi jedini vjerno prikazao taj trenutak oluje.
Promatrao sam sve dok oblaci nisu ponovno podvukli svoje
duge noge i visili poput goruega kukca koji nakon toga umire kao
gusjenica u pepelu. Najednom se smrailo. I dalje je padala kia.
Nedjelja je bila dan kaosa. Svijee su gorjele, ljudi su se gurali,
ivotinje trale ulicama, kue bile sruene do temelja i voda ih je
nosila kao papirnate amce. Na nas se sruio veliki vjetar, a nakon
toga ludilo. Nisam mogao voziti do Gradske vijenice, pa je Eleanor
poslala svoju letjelicu po mene.
Podrum je bio pun vode, a prizemlje kao Neptunova ekaonica.
Sve oznake vodostaja bile su preplavljene. Bili smo u sreditu
najtee oluje u povijesti Betty.
Operacije su bile premjetene na trei kat. Nije bilo naina da
se nevolje zaustave. Sve se sad svelo na nastojanje da se ispliva i da
se nevolje olakaju to je vie mogue. Sjeo sam ispred galerije i
promatrao. Poplavilo je trgove i ulice, posvuda jezera i rijeke. inilo
se kao da se oceani slijevaju na nas, djelomice i stoga to je vjetar
dolazio iz zaljeva. Poelo je oko podneva i prestalo nakon nekoliko
sati. Grad je ostao razbijen i krvarei. Wyeth je leao na svom
bronanom boku, motka za zastavu slomljena. Nije bilo zgrade bez
razbijenih prozora i bez vode. Iznenada se prekidala struja, a jedno je
moje oko pokazivalo kako tri pande razdiru mrtvo dijete. Psujui,
ubio sam ih kroz kiu i na daljinu. Eleanor je plakala uz mene.
Poslije smo dobili izvjetaj da se trudna ena nalazi na sektoru
Caesar na vrhu brda. Pokuavali smo se probiti dolje letjelicom, ali
vjetar... Vidio sam zgrade kako gore, i trupla ljudi i ivotinja. Vidio
sam napola izgorjela kola i poruene domove. Vidio sam vodopade
tamo gdje ih prije nije bilo. Tog sam dana vie puta pucao u zvijeri iz
ume. Nadam se da vie nikada neu vidjeti filmove koje sam snimio
toga dana.
Kad je poela ta jeziva nedjeljna no a kie nisu prestale,
spoznao sam po trei put u ivotu znaenje nesree.
19

Eleanor i ja bili smo u Centru. Svjetla je nestalo osmi put.

Ostatak ekipe nalazio se na treom katu. Sjedili smo u mraku,
nepomino, a nismo mogli nita uiniti da bismo zaustavili kaos.
ak ga nismo mogli ni promatrati bez svjetla. Razgovarali smo.
Je li to potrajalo pet minuta ili jedan sat, zaista ne znam.
Sjeam se da sam joj priao o djevojci pokopanoj na jednom drugom
svijetu, djevojci smrt koje me natjerala da pobjegnem. Dva izgleda u
dva svijeta dva uasa, dva bijega. Ali sto godina putovanja ne
donosi stoljee zaborava. Kazna vremena je sjeanje, pamenje, i
premda na neko vrijeme zatvorite oi i ispraznite ui, kad se
probudite, vaa je prolost i dalje s vama. Najgora stvar koju moete
tada uiniti jest da posjetite bezimeni grob svoje ene u izmijenjenoj
zemlji, da se vratile kao stranac na mjesto koje vam je bilo dom.
Tada ste sami. Sami sa sobom. Potpuno sami. Prvi put sam u svom
ivotu tada shvatio znaenje nesree. itao sam, radio, pio, ali sam
drugo jutro uvijek bio sam samcat.
Kad je najgora alost prola, obuzeo me drugi osjeaj, zaista
straan: za svaku osobu mora postojati neko najbolje vrijeme i
mjesto. Gdje bih u svemiru i kada najbolje mogao proivjeti ostatak
svojih dana? ivjeti najveim potencijalom? Moda me bolje
vrijeme ekalo na nekom jo neotkrivenom svijetu, u nekom jo
neregistriranom trenutku? Kako bih mogao saznati da moje Zlatno
doba ne lei u nekom drugom svijetu? To je bila moja druga nesrea.
Nisam znao odgovor dok nisam doao u Labudu Zemlju, dok nisam
sreo Eleanor. A tada su dole kie.
Kad se vratilo svjetlo, sjedili smo i puili. Priala mi je o
svome muu, koji je umro kao to umiru najhrabriji, ne znajui
zato, zbog refleksa. Refleksa koji ga je natjerao da se uhvati ukotac
sa stvorenjima to su izgledala poput vukova i napala istraivae s
kojima je bio u umi na podnoju Saint Steohena. Ubijao ih je
noem, da bi ga preostale zvijeri razderale dok su njegovi drugovi
pobjegli u kamp, gdje su se spasili. To je bit hrabrosti: nepromiljeni
trenutak predodreen zbrojem svega to ste ikada uinili, eljeli
uiniti ili eljeli da ste uinili.
Promatrali smo galeriju ekrana na zidu. ovjek da je razumna
ivotinja? Onaj, na ekranu, ne slui se alatima i ne pokapa svoje
mrtvace. A onaj koji tri u zapaljenu kuu po svoju omiljelu lulu i
kutiju duhana?
20

Bie koje voli?

To je jedina definicija kojoj ne bih mogao proturjeiti. Vidio
sam majku kako dri svoju ker na ramenima dok joj je voda derala
oko nogu, a mala je djevojica dizala svoju lutku na ramenima na isti
nain. Nije li to ljubav? Ja znam da me to natjeralo da ostavim svoje
mjesto, da trim, natjeralo me da se ukrcam u letjelicu i da se
probijam kroz oluju do tog mjesta.
Nisam tamo dospio na vrijeme.
Nikada neu smetnuti s uma da je dospio netko drugi. Johnny
Kemas je diui se zasvijetlio svjetlima iznad mene i javio radiom:
Sve je u redu. Oni su O.K. ak i lutka.
Dobro rekao sam i vratio se. Kad sam spustio brod,
prema meni se uputila neka spodoba. Chuck. Zakoraio sam, a u
njegovim se rukama pojavila puka.
Ne bih te elio ubiti, Juss poeo je ali u te raniti,
Okreni se prema zidu. Ja u uzeti letjelicu.
Jesi li lud? zapitao sam ga.
Znam to radim. Potreban mi je, Juss.
Dobro, ako ti je potreban, izvoli. Ne mora prijetiti
pukom. Uzmi je.
I meni i Lottie je potrebna. Okreni se! Okrenuo sam se
prema zidu. Mi odlazimo, zajedno, sada, ovog trena.
Ti si lud! To nije vrijeme. . .
Doi, Lottie pozvao ju je i ona je brzo dotrala. uo
sam kako se vrata letjelice otvaraju.
Chuck, potreban si nam sada rekao sam. Tu stvar moe
mirno rijeiti za tjedan, za mjesec dana, kad se opet uvede red.
Postoji i razvod, zar ne zna? Okrenuo sam se. Spremio je veliku
putnu torbu i objesio je preko lijevog ramena.
Okreni se! Ne elim te ubiti.
Dobro, okrenut u se. to misli kako e daleko stii?
Dovoljno daleko. Dovoljno daleko da nas nitko ne moe
nai, a kada doe vrijeme, mi emo napustiti ovaj planet.
Ne odvratio sam. Mislim da nee, jer te poznajem
Vidjet emo. Glas mu se ve udaljavao.
uo sam tri brza koraka i kripanje vrata. Okrenuo sam se na
vrijeme da bih mogao vidjeti kako se letjelica die s balkona.
Pridruio sam se Eleanori u tornju. Cijelu smo no ekali,
21

ispranjeni. No jutro je ipak stiglo. Sjedili smo i gledali svjetla kroz

kiu. Toliko se stvari dogodilo proli tjedan da smo bili nespremni za
dolazak jutra A jutro je donijelo kraj kii. Dobar je vjetar doao sa
sjevera borei se s oblacima. Iznenada se pojavila pruga kobalta.
Nebo. Oblaci su se potresli i jarko se svjetlo prosulo po tamnom
krajoliku.
uo sam klicanje a i sam sam zavikao kad se pojavilo sunce.
Dobro, toplo, drago sunce poljubilo je oba obraza Saint
Stephena. Pred svakim je prozorom bila gomila. Jednoj sam se
pridruio i gledao kojih desetak minuta.
Kad se probudite iz mjesearenja, ne opaate nered u sobi. To
je jedan od naina da se ustanovi je li neto bilo samo lo san ili nije,
jeste li ili niste uistinu budni.
etali smo mokrim ulicama. Blata je bilo po podrumima,
strojevima, dnevnim sobama, ormarima za odjeu. Bilo ga je po
zgradama, kolima, ljudima i granama drvea. Kukci su u jatima
poletjeli u zrak kad smo se pribliavali i lebdjeli su kao zmajevi, a
zatim se vratili do pokvarene hrane u skladitima. I oni su imali svoj
etveni dan. Mnoge smo stvari vidjeli napola zatrpane u mulj na
ulicama. Mrtvi jo nisu bili izbrojeni. Voda je otjecala puna mulja,
smrad se irio gradom. Proelja kua bila su razbijena, posvuda
staklo, mostovi porueni, rupe na ulicama... Veliko jutro nakon
pijanke bogova. Mnogo smrtnika uvijek mora raiavati njihove
ostatke ili biti pokopano ispod.
Oko podneva Eleanor vie nije mogla stajati od umora. Poveo
sam je kui. Pustio sam je da izae na poetku aleje, i ona se uputila
prema mom stanu dok sam ja parkirao kola. Zato je nisam ostavio
uza se? Ne znam. Moda zbog toga to mi se zbog jutarnjeg sunca
svijet inio spokojnim. Moda zato to sam bio zaljubljen, a mrak je
proao i duh noi nestao.
Parkirao sam kola i uputio se alejom. Na pola puta prije ugla
uo sam njezin krik. Potrao sam. ovjek je imao vreu, ali ne
onakvu kao Chuck kad je odlazio. Vrea je leala u mlaki u kojoj je
on stajao. Kopao je po Eleanorinoj torbici. Ona je leala na zemlji,
nepomino, krvave glave.
Prokleo sam ga i potrao prema njemu. Okrenuo se, ispustio
torbicu i trgnuo se da dohvati puku. Bili smo udaljeni jedan od
drugoga desetak metara. Bacio sam palicu na njega.
22

Potegao je puku, naciljao u mene. Palica je pala u mlaku

pokraj njega...
Eleanor je disala. Prenio sam je u stan i pozvao lijenika.
ekao sam i ekao.
ivjela je jo dvadeset sati, a onda je umrla. Dola je k svijesti
dvaput prije operacije i vie nikada. Nita nije rekla. Jednom mi se
nasmijeila i opet zaspala.
Ne znam.
Nita ne znam, doista!
Opet sam postao gradonaelnik Betty, do studenog, kako bih
nadgledao obnavljanje zgrada. Radio sam. izgubio glavu radei.
Ostavio sam Betty svijetlu i bljeteu, kako sam je naao.
Rekao sam da se vie nikada neu vratiti, ali tko zna. Za
nekoliko godina, kad proe jo neto povijesti, mogao bih opet
posjetiti Betty punu stranaca, ako zbog niega drugog a ono da
stavim vijenac na podnoje jednog spomenika. Tko zna, moda e
do tada cijeli kontinent buiti, i tutnjati, i brujati od automatizacije,
ispunjen ljudima od obale do obale.
Mahnuo sam good bye i popeo se na brod. Odmah sam poao
na spavanje hladnim snom.
Godine su prole, pretpostavljam. Vie ih zaista i ne brojim.
Ali esto mislim na ovo: moda se negdje nalazi Zlatno mjesto,
specijalno vrijeme. Ne znam grije i kada. Tko zna? Gdje su sve
jueranje kie?
U neznanom gradu? Ili moda u meni?

23

Stjepan Malovi:

Razvratni
podstanar
Ian je uzdahnuo pun zadovoljstva. ivot je tako lijep
pomislio je koraajui etalitem uz morsku obalu. Valovi
Sredozemnog mora zapljuskivali su obalu a krvavo crveno sunce
zalazilo je na puini. Ba kao na jeftinim kiastim razglednicama
razmiljao je Ian traei usput neki zgodan restorani. No je bila
pred njim. I to no koja je mnogo obeavala.
Jutros je tek doputovao u San Remo na neki meunarodni
simpozij o zatiti ovjekove okoline. Ian je bio mladi pravnik,
pristala izgleda, u naponu snage kojem je simpozij dobro doao kao
neka vrsta plaenog odmora. Svi su izgledi obeavali zabavu. Ostali
uesnici simpozija, skupljeni zbrda-zdola iz niza evropskih zemalja,
bili su ili angrizavi starci ili pak prezaposleni znanstvenici i
politiari, koji ak ni ovdje nisu prestajali raditi. Iana nisu morile
takve brige. Trenutano mu je bilo najvanije pronai mjesto gdje se
mladi zabavljaju.
Srea mu se, ini se, nasmijeila. Ugledao je bljetavu reklamu
jednog ristorante-bara i krenuo prema njemu kada mu je glavom
sijevnula otra, iznenadna bol. Kao da mu je netko zaparao mozak.
Zaurlao je ne mogavi vie izdrati, objema se rukama uhvatio za
glavu i poeo teturati po etalitu. Turisti su ga zaueno gledali dok
je glavinjao meu njima. Neka postarija strankinja zaprepateno je
uzviknula kada se lan, jo uvijek zapomaui, sruio pred njom
previjajui se od bolova. Zaas se skupila gomila radoznalaea, a neki
prisebni orolaznik pozvao je telefonom hitnu pomo.
Ian se osvijestio u bolnikoj sobi. Osjeao se malo umorno, ali
sasvim dobro. Medicinska sestra koja se motala oko kreveta drugih
pacijenata primijetila je da se osvijestio, prila mu i upitala ga kako
je.
24

 Nije loe odgovorio je Ian prisilivi se na osmijeh.

Ne znam to mi se dogodilo. Sestro, znate li vi?
Pozvat u lijenika, koji e vam sve objasniti
odgovorila je sestra. Lijeniku nisu bile potrebne ni dvije minute da
stigne do Iana. Uao je kroz vrata iroko se osmjehujui, kao da je
samo njegov smijeak dovoljan za ozdravljenje.
Onda, moj mladiu, jeste li se odmorili? veselim
glasom upitao je Iana, kojem se smrklo pred oima.
Doktore, to se dogodilo sa mnom? Od ega je nastala
ona neizdrljiva bol?
Moj mladiu, nije vama ba nita. Pregledali smo vas
temeljito i jedino to smo utvrdili je da imate izvrsno zdravlje.
Moda ste bili malo premoreni ili ste neto runo doivjeli. to se
nas tie, moete iz bolnice odmah ukoliko elite.
Znai, nita fizioloko? zabrinuto e Ian.
Apsolutno tono. Za onu iznenadnu bol nema fiziolokog
objanjenja odvratio je lijenik neprestano se smijeei.
U redu, doktore, onda u se vratiti u hotel. Moram li doi
na kontrolu?
Ne, osim ako ne osjetite ponovo bol.
***
Ian se brzo spremio za odlazak iz bolnice. Planovi o ugodno
provedenoj veeri pali su u vodu, no jo vie ga je brinulo kako je
dolo do tako neugodne boli. Ali, bio je preumoran za bilo kakvo
mozganje pa je urno otiao do hotela, izvalio se na krevet i zaspao.
Slijedea dva dana Ian je proveo na simpoziju pratei
predavanja. Dobro se osjeao, samo je bio zle volje. Nikako nije
mogao objasniti uzrok one iznenadne boli. to je vie razmiljao, to
je bio zbunjeniji. O tome je razmiljao i za izlaganja finskog biologa
koji je uno zagovarao potrebu zatite rijeka od zagaivanja, kad je
odjednom zauo tihi glas koji ga je pozvao po imenu.
Okrenuo se, ali svi su paljivo pratili izlaganje Finca. Pogledao
je jo jednom oko sebe, kada je ponovo zauo tiho: Ian, Ian.
Ustvari, bolje bi bilo rei da je poziv osjetio, a nezauo. Jo jednom
se osvrnuo, ali nitko uokolo nije reagirao. Svi su zadubljeno pratili
predavanje.
Nisam ni lud ni pijan, nadam se promrmljao je Ian ve
pomalo bijesno, kad opet osjeti poziv.
25

Ian, daj se umiri i pokuaj se koncentrirati. Ne zove te nitko iz

dvorane. Zapravo, nitko i ne zove uope. Ja komuniciram izravno s
tvojim mozgom.
Ian obrie oznojeno elo. Ponovo se okrene i opet bez odziva.
Oito je da se nitko ne ali na njegov raun. Zavalio se dublje u
stolac i zatvorio oi.
Tako Ian, tako. Ovo je ve mnogo bolje. Ostani ovako miran i
sabran, pa u ti sve lijepo, polako objasniti. Imamo nas dvoje mnogo
vremena i mnogo zajednikog, nacerio se glas.
Ian je pritisnuo obje ruke na ui vrsto ih zaepivi.
E, to je jo bolje Ian. Tako emo barem moi na miru
komunicirati, bez ikakvih akustikih efekata. Ja sam... no nazovi me
Misao, budui da emo saobraati mislima. Paljivo me sluaj.
Vjerujem da se jo sjea kako te je glava iznenada zaboljela prije
dva dana?
Ian pomisli: Kako se ne bih sjeao te grozote?
Ba fino. To sam bio ja.
Ian se ljutilo trgne. S kim li ja to govorim? Zacijelo su to
halucinacije. A ona bol je svemu uzrok. Kad se samo sjetim blesavog
lijenika koji je rekao da mi nije nita...
Ian, pa i nije ti nita. To sam se samo ja javio.
Dosta je tih prokletih gluposti! glasno je uzviknuo Ian
skoivi sa stolca. U dvorani nastade tajac. Finac je zaueno
prekinuo predavanje, a oko lana se zauo amor zgraanja.
Predsjedavajui kaljucajui lupi ekiem po stolu i ree:
Molim mir u dvorani. Diskusija je predviena, ali poslije
predavanja.
Finac je ljutito nastavio:
Neka mlai kolege obuzdaju nestrpljivost i pokau se na
djelu, a ne samo prostaklucima...
Ian je zapanjeno gledao oko sebe ne shvaajui to se zbiva,
Mrmljajui isprike izjurio je iz dvorane.
Do hotelske sobe je gotovo dotrao. Zalupio je za sobom vrata,
zakljuao ih i potrbuke se svalio na krevet.
Sto se to sa mnom zbiva zajecao je u jastuk
Nita, dobri moj mome zau opet glas. Pokuao
sam te polako suoiti s istinom, ali shvaam kakav je to ok. Zato
budi miran, jer jo nisi sve saznao.
26

Ian.

Kakvo me to prokleto saznanje oekuje? zavapio je

Pa, prokleto moda nije, ali saznanje je rijetko. Zapravo, ti si

poaen mojom prisutnou. Tonije, nakon dueg traenja odluio
sam useliti se u tvoje tijelo.
Useliti se u moje tijelo? Koje su to besmislice! Mora da
sam poludio i da haluciniram Ian e rezignirano.
Ne bih nikad izabrao luaka, uvjeravam te odgovorio je
glas to se zdravlja tie, budi spokojan. Ja se ne mogu
prevariti. Zdrav si kao riba... A sada dosta ale i sluaj paljivo.
Zacijelo se sjea kako je prije dva tjedna cijeli svijet zahvatila
panika zbog nekog leteeg tanjura ili UFO, kako to neki zovu. E, nije
to bio ba letei tanjur, nego moj svemirski brod. Istraivaki,
dakako. ak i nama se koji put dogodi pogreka, pa sam propisno
unitio brod. Sitna nepanja, loe programirano raunalo i puf,
izgorjelo je sve. Ja, na sreu, ne. Ustvari, meni se nita i ne moe
dogoditi, jer nisam materijalan, kako to vi Zemljani nazivate.
Zapravo, mene moe najlake usporediti s onim to vi znate pod
pojmom 'duh'. Molim, bez ikakvog spiritualizma. ivo sam bie,
samo potjeem iz drugog sistema, zapravo iz druge galaktike. Mi
malo po malo upoznajemo svemir. Ali, da bi svladali velika
svemirska prostranstva nai istraivai dobrovoljno
se
dematerijaliziraju. Postupak je sloen i konaan. Vie ne mogu
dobiti natrag svoj tjelesni izgled. Normalno, nemam ni nikakvih
tjelesnih potreba, prema tome ne starim i ne umirem. Ostao je
samo moj duh. Bolje reeno, usavren sam do granica perfekcije.
Nisam sto posto perfektan, jer mi se dogodila, kao to si uo sitna
greka, koja me je stajala svemirskog broda. Ipak, to u ispraviti uz
tvoju pomo. Mislim da si ve shvatio da sam se uselio u tvoje tijelo.
Nadam se da e me, nakon svega, ipak prihvatiti. Moram ti odmah
kazati kako ne mislim zauvijek zlorabiti tvoju dobrotu. Posudi mi
tijelo samo za neko vrijeme, dok ne izgradim novi svemirski brod, a
to mi nije veliki problem. Hoe li?
Ian je utke gledao u zeleno olien zid hotelska sobe. Nije
shvaao nita.
Ian, ne mora nita govoriti opet e glas Budui da
koristim tvoje tijelo, ni tvoje mi misli nisu nepoznate. Shvaam tvoju
27

zbunjenost. Pokuaj odspavati malo, odmori se. Poslije emo

nastaviti razgovor.
***
Ian se iz sna probudio naglo, ba kao to je u nj i zapao. Nije
pomaknuo ni jedan dijeli tijela. Promatrao je strop, bez ikakve
misli. Pomalo se u njemu raala spoznaja da je postao rob neke
utvare. Ili more.
Dobro jutro Ian, jesi li se odmorio? upitao je glas.
Zdravo, due. odgovori mu Ian Zar se ti nisi
odmarao?
O, ne. Meni odmor nije potreban. Istraivao sam tvoju
podsvijest. Ima mnogo zanimljivih stvari. ini mi se da u moi
napisati jedan lijepi lanak za asopis naih psihijatara.
To me tjei, jer barem tada nee biti u meni. Nadam se
da ne moe biti u isto vrijeme na dva razna mjesta?
Ne, ne boj se. Ne kanim biti doivotno tvoj gost. Zapravo, ako
mi pomogne, brzo u te ostaviti. Ian mu odvrati;
Nisi ti moj gost. Ti si podstanar. Da zna, tako u te i
zvati: Podstanar. Zakonom zatieni podstanar, jer te ne mogu
izbaciti kada mi dosadi. A sada mi, Podstanaru, odgovori. Ima li ti
mogunosti upravljanja mojom osobom? Moe li utjecati na moje
misli i odluke?
Nemoj brinuti. ree Podstanar Nemam namjeru
preuzeti tvoju individualnost. Ti si samo moj dom.
Zato onda nisi izabrao neko drvo? Ili ivotinju? Zato
ba mene?
Prvo, potreban mi je bio ovjek, a ne neka stvar ili ivotinja,
kako bih mogao nabaviti sve potreptine za izradu svemirskog broda.
A od raspoloivih 15.647 ljudi koje sam ispitao ti si bio najpodesniji.
Ako e me posluati, izgradit u brod u roku od mjesec dana po
vaem raunanju vremena i napustiti te.
Odlino. Konano razumno govori. Samo mi daj popis
stvari, otii emo u prvo samoposluivanje, sve pokupovati i gotovo
sarkastino e Ian.
No, no, tvoja duhovitost je zarazna, jetko e Podstanar.
Popis imam, ali neto drugo nemam: novac. Nema ga ni ti,
provjerio sam u tvojim mislima. Tu si na dnevnicama, pa si mogao
28

sebi priutiti ovaj hotel. Inae ba nisi previe imuan. Da nema

drugih prednosti, izabrao bih bogatijeg.
Ba ti hvala. Jo uvijek moe potraiti drugog gazdu. Za
mene bi to bio uitak podsmjeljivo e Ian.
Stari moj, ne brini, odgovorio je Podstanar. Zar nisam
rekao da sam gotovo perfektan? Znam kako emo zaraditi novac.
Obuci najbolje odijelo i kreemo. Pravac casino!
Perfektan mozak! Obian hazarder! Zar na tvom planetu
ne smije kockati, pa si doao troiti moje pare na rulet?
Ian, mladiu, nemoj se ignorantski ponaati, nego se oblai.
Za samo deset tisua lira stei e bogatstvo. Hajdemo!
***
Casino u San Remu vrvio je gostima. Turistika sezona nije
bila u punom jeku, ali kockarnica je radila punom parom. Za
ruletima je bila guva tako da se Ian jedva probio do stola, stiui u
ruci hrpicu etona. Zavidno je gledao bogatae koji nehajno stavljaju
velike uloge i gube ih ne trepnuvi okom.
Ian, ti si pravnik, ali ne i matematiar, gorljivo mu ree
Podstanar. Ja sam pak ravan elektronskom raunalu kakvo vi na
Zemlji jo ni izmislili niste. Jedan sat emo samo gledati igru za
ovim stolom. Ti se zabavljaj kako zna, samo pogledom prati igru,
kako bi je mogao memorirati. Onda u ti kazati taktiku igre. Evo,
kuglica se vrti. Aha, 34 crveno. Idemo dalje.
Ian je bio ljubitelj ruleta, iako nikad nije ozbiljno igrao. Sada
su mu se usta osuila gledajui kako u igri nestaju i dobivaju se
veliki ulozi. Mahnuo je rukom konobaru i naruio konjak. Drao je
neko vrijeme au meu rukama grijui dlanovima zlatnoutu
tekuinu i zatim polako otpio uivajui u toplini koja se irila
njegovim tijelom.
Hej, Ian, deko. to je to bilo?, zauo je Podstanara.
Pijuckam konjak. Rekao si da e pratiti igru, ako me
pamenje ne vara. Misli li askati sa mnom, nee uspjeti.
Dobro, dobro, ne ljuti se, odgovorio je Podstanar, a Ian
ponovo prinese au usnama. Ian, bogamu, pa ovo je neki meni
nepoznat osjeaj, ali je dooobar!
Podstanaru, nisi se valjda napio od ae konjaka? uti i
gledaj!
29

Slijedeih dvadeset minuta igra je za stolom postala napeta.

Neki debeljukasti ovjek dobio je na broj lijepu gomilicu etona i
odmah je udvostruio na crveno. Ian narui jo jedan konjak i u
uzbuenju ga iskapi naduak.
Ian nastavi samo tako, samo tako, zapjevucka Podstanar.
Jo malo pa emo pokazati debelom kako se zgre lova!
Bogami, Podstanaru, ti si pripit. Hoemo li konano
zaigrati, prolo je sat vremena?
Kako da ne, dragi moj, zato smo ovdje!, veselo uzvrati
Podstanar. Za poetak stavi na 'impair' svih deset tisua.
Podstanaru, ne hazardira li?
Samo stavi. Rekao sam da emo potroiti samo deset tisua
lira. Izgubimo li, idemo kui. Pristaje li?
Pristajem odgovori muIan stavljajui ulog.
***
Dobili su. Dobili su zatim, u slijedei sat igre, tri milijuna lira.
Podstanar se malo zagrijavao igrajui na par-nepar, crveno-crno, a
zatim je poeo haraiti po brojevima. Deset vrtenja zaredom je
pogodio broj. Oko Iana se skupila gomila ljudi. Kompletna sluba
sigurnosti Casina motrila je svaku njegovu kretnju, ali nita
sumnjivo nisu nali. Pred jutro su napustil kockarnicu zavivi tri
stola u crno. Ukupna zarada bila je 131 milijun lira. Do vratiju ih je
ispratio direktor kockarnice uljudno zamolivi Iana neka se vie ne
pojavljuje u Casinu, jer e smjesta prekinuti igru. Dok su se taksijem
vozili u hotel Ian se glasno smijao, kao lud. Nije mogao odoljeti jo
uvijek otvorenom baru u hotelu i svratio je da proslavi dobitak.
Vijest o sretnom kockaru ve se proula, pa je na raun hotela dobio
bocu ampanjca, na to je Ian kavalirskom gestom naruio
ampanjac za sve prisutne. Poela je pijanka. I to estoka. Zaudo,
Podstanar se nije javljao.
Prvi put otkako su izali iz Casina Ian ga je zauo negdje oko
podneva, kad se probudio u hotelskoj sobi s tekim mamurlukom od
noanje pijanke.
Ian, propisno smo se udesili, stenjao je Podstanar. Smijeno
je kad ti to kae dematerijalizirano bie, ali osjeam se kao da je slon
preao preko mene.
To ti je mamurluk, dragi moj. Ali, imali smo razloga.
Bogati smo, shvaa li!
30

Ian, tie, molim te. Buci mi u glavi. Zna, bilo mi je izvrsno

dok si pio. Nikad se jo nisam osjeao tako lijepo. Misao mi je jurila
bre od rakete sve dok nisi malo pretjerao. Ali, isplatilo se.
Pa zar ti nikad u ivotu nisi pio alkohol? zaprepateno
e Ian.
Kako sam mogao piti kad sam duh?, uvrijeeno e
Podstanar. Ponekad e udim tvojoj logici...
Oprosti, nisam te elio uvrijediti, zaboravio sam se.
Nego, to nam je plan za danas? Novaca imamo, moemo u
gradnju... Moemo vraga! uzviknuo je Ian. Zaboravio sam da
je subota. Podstanaru, kod nas se ova dva dana ne radi. ekat e do
ponedjeljka.
Nema veze Ian, odgovori mu Podstanar polako. Uini mi
radije uslugu. Ti si, nadam se, iskusniji s mamurlukom od mene.
Otarasimo ga se.
Dobra zamisao. Hajdemo na kupanje veselo e Ian.
***
Subota je Ianu proletjela kao u snu. Novosteeni novac otvarao
mu je sva vrata. Unajmio je jahtu, provozao se, uivao u svjeini
mora i sunca, a naveer je krenuo na ples. Podstanar se pritajio i
samo je ponekad davao Ianu na znanje da mu ovakva zabava
odgovara. Ian je bio svugdje u sreditu panje, Oko njega su se
sjatile ljepotice, to mu nije bilo krivo, a jo manje mu je bilo krivo
kad je zamamna Giulia oduevljeno prihvatila poziv da provede
ostatak noi u njegovoj hotelskoj sobi.
Podstanar je dva-tri puta upitao Iana to namjerava s
djevojkom, ali mu ubrzo nije trebalo nikakvog objanjenja.
U nedjeljno jutro Ian je sa zadovoljstvom ustanovio kako je
lijepo Giulijino tijelo jo u njegovu krevetu, ali mu je zadovoljstvo
pokvario Podstanar.
Ian, bila je to najljepa no u mom dvije tisue petsto
dvadeset tri godine dugom ivotu naravno, po vaem vremenu,
zacerekao se Podstanar. I, ako nema nita protiv a znam da
nema ne bismo li ponovili neto od onoga noas?
Ian se zapanjio. Na Podstanara je u jednom trenutku zaboravio.
Skoio je ljutit i odjurio u kupaonicu praen zauenim Giulijinim
pogledom.
uj me, Podstanaru ljutito e Ian. Ovo je moja
osobna stvar i ti nema ba nikakva prava na nju. Samovoljno si se
31

uselio u moje tijelo. Bio sam ljubazan i suraujem s tobom. Ali, ovaj
put si pretjerao. Ne elim da se mijea u moje najintimnije stvari.
Jesi li razumio?
Nisam, nevino e Podstanar. Kako se mogu mijeati ili
nemijeati kada sve tjelesno radi ti, a osjeam i ja. Osim toga,
nemam nita protiv ovih tvojih tjelesnih kretnja. Sviaju mi se.
Otkrivaju mi nove osjeaje za koje sam znao samo teoretski. Praksa
je mnogo zanimljivija. Zato, Ian, molim te budi dobar i vrati se
djevojci kako se ne bi uvrijedila.
Ne, ne s tobom uzviknu Ian Ne treba mi. Radije u
se suzdrati od svega negoli dijelili s tobom!
Izjurio je iz kupaonice, zgrabio Giulijine stvari s fotelje,
gurnuo joj aku lira u ruku i izgurao zbunjenu djevojku kroz vrata
prije nego to je mogla reagirati.
Tako, a sada u obraunati s tobom teko diui,
oslonjen na vrata obrati se Ian Podstanaru. Dajem ti rok do kraja
tjedna za gradnju tvog prokletog svemirskog broda. Budi brz. A sada
me pusti na miru.
Ian je krenuo u kupaonicu i stao pod snaan mlaz hladne vode.
Tu je umirujue djelovao sve dok nije ponovo osjetio Podstanara.
Ian, ovo muenje s hladnom vodom mi ne prija! Oprostit u ti
to si izbacio Giuliju, ali se opameti. Narui dobar doruak te jahtu
pred hotelsko kupalite. elim na palubi nai ohlaeni ampanjac i
zabavne djevojke. U redu?
Nita nije u redu ljuto e Ian odvrnuvi slavinu s
hladnom vodom na najjae. U tom ga trenutku presjee uasna bol u
glavi i on, previjajui se, padne na pod kupaonice.
Ian, ovo je samo opomena!, zlobno mu apne Podstanar.
Treba li da ponovim zahtjev?
***
Slijedeih tjedan dana Ian je proveo u najgorim terevenkama
to ga moe zamisliti mata. Sve kolgerle Sredozemlja proetale su
se kroz njegov krevet. ampanjac je tekao potocima, a kuhari su se
natjecali u izmiljanju jela. Podstanar je postao nezasitan. Uivao je
do maksimuma u tjelesnim aktivnostima svih vrsti. Na gradnju
svemirskog broda posve je zaboravio. Lire zaraene na ruletu brzo
su se topile. Podstanara su morile samo brige gdje e to popiti, kako
se zabavljati s djevojkama...
Skandalozne kronike bulevarskih listova bile su prepune
Ianovih slika u svim moguim situacijama. Prozvali su ga
32

meteorskim playboyem. Ian je moralno osuen na simpoziju o zatiti

ovjekove okoline kao jedan od primjera lakomislenog
upropatavanja i ovjeka i okoline, a iz njegovog instituta stigao je
poziv da smjesta objasni svoje ponaanje. Podstanar se na sve to
samo grohotom smijao.
Ian je postao oajan. Pokuao se nekoliko puta oduprijeti
Podstanaru, ali je zaas bio ukroen groznim bolovima. Ponovo je
otiao u bolnicu onom nasmijeenom lijeniku. Pregled je zavrio
tako to ga je lijenik zamolio za materijalnu pomo njegovim
istraivanjima u kirurgiji mozga, a jedna medicinska sestra ga je
pokuala silovati. Nekoliko puta se izjadao barmenima koji su
njegovo buncanje shvatili kao brbljanje pijanca, i to bogatog pijanca,
te su mu za dobru napojnicu pruili utjehu u vidu pune ae.
Shvatio je da se ovako ivot vie ne moe nastaviti. Podstanara
nisu zanimale njegove ideje. On se iivljavao. Tjelesna pouda je
posve zavladala njegovim mozgom, tako da nije ni poklanjao punu
panju Ianovim prosvjedima. Nije ni uoio Ianove misli o ispraznosti
ovakvog naina ivota biti tijelo jednog duha. I to neljudski
poudnog duha bez tijela. Ian je donio odluku. Ali, odmah ju je
potisnuo u sebi, instiktivno je krijui od Podstanara.
***
Podstanar se iznenadio kada ga je Ian upitao:
uj, Podstanaru, zar ti nije ao gubiti vrijeme na ovim
glupostima, kad mukarac moe uivati u daleko snanijim
uzbuenjima?
Podstanar je zagrizao mamac.
Zar zaista?, ustro je upitao Iana. Pa to ih krije od mene?
Hajde, reci to je to?
Lov tajanstveno e Ian. Neu ti mnogo priati o
lovu, ve u te pustiti da sam otkrije sve njegove opasnosti i uitke
za pravog mukarca. Takve nijedna ena ne moe pruiti.
Lov, razoarano e Podstanar. Kada sam prouavao ivot
vas, Zemljana, doao sam i do tog pojma, ali me je ostavio posve
nezainteresiranim.
Koliko se sjeam i ljubav te nije uzbudila sve dok je nisi
kuao lukavo e Ian.
Tono. Ima pravo. Prema tome, to ekamo? Hajdemo u
lov! radosno e Podstanar.
***
33

Ianu nije bilo teko organizirati na brzinu safari u Africi.

Dapae, svi su se natjecali kako e ga to bre realizirati, jer su pare
samo curile. Ve sutradan naao se u savani, oboruan tekim
karabinom, praen nekolicinom profesionalnih lovaca na divlje
zvijeri. Ian je zaelio lov na nosoroga. Ubrzo su se nali u blizini
rune ivotinje. Dok je lan praen lovcima kretao prema nosorogu.
Podstanar ga je zapitao:
Ian, imam udan osjeaj. Uope ne uivam u vruini,
hodanju, bockanju muha i strahu koji se uvlai pod tvoju kou, a
time i moju. Razoarao si me?
Priekaj samo malo, dok ne ubijemo nosoroga
grozniavo e Ian Da bi efekt bio vei, odstranit u druge lovce i
krenuti sam.
Podstanar nije imao primjedbi. Dok se Ian pokuavao rijeiti
lovaca zaduenih za njegovu sigurnost, polako je upijao u sebe
zadnje uitke iz dobrog gutljaja viskija kojeg je povukao Ianovim
posredstvom iz uture. Odjednom su se nali sami u savani. Iza njih,
na udaljenosti od pedeset metara bila je mala skupina lovaca jo i sad
nezadovoljnih Ianovom odlukom, a pred njima je bio nosorog, koji
ih je uskoro nanjuio. Divovska ivotinja nije otrpjela blizinu
ovjeka i krenula je prema njemu, jurei sve bre i bre, poput
usoptale lokomotive. Ian je mirno ekao, usredotoujui se posve na
grdosiju koja je jurila prema njemu. Podstanar se prenuo iz
alkoholnog dremea i dobacio Ianu:
Zar te ova odvratna hrpa mesa uzbuuje?
A ne uzbuuje li tebe pomisao da e me ta hrpa mesa za
dvadeset sekunda pregaziti? odvratio je Ian.
Pa ima puku. Pucaj ovjee dok nije kasno! zavikao je
Podstanar.
Zar se boji, ti veliki due koji ne hoda? Ovo je proba
tjelesnih moi. Izdri je!
Izdrat u, samo ne elim mijenjati tijelo. Pucaj Ian, pucaj!"
***
Bilo je prekasno. Ian je, smijui se grohotom, odbacio puku i
rairio ruke. Lovci su zaprepateno uzeli nosoroga na nian, ali bio je
preblizu Iana. Podstanar, koji je ve sve shvatio, zadao je posljednji
bolni udarac Ianovom mozgu ne da bi ga prisilio na poslunost ve iz
osvete. Prvi hici iz puki lovaca pogodili su nosoroga tek kada je ve
pregazio Iana. Pomoi vie nije bilo Ian je bio mrtav. Jedan
profesionalni lovac sagnuo se kako bi mu uzeo isprave iz depa.
34

Kada je dodirnuo Ianovo tijelo naglo je zaurlao od boli. Podstanar je

potraio novi smjetaj...

35

Arthur C. Clarke:

All the Time of the World

Prevela Renata Biondianin

Sve vrijeme
svijeta
uvi tiho kucanje na vratima, Robert Ashton je brzim,
automatskim pogledom odmjerio sobu. Zadovoljio ga je njen
jednolini konvencionalni izgled, koji e umiriti svakog posjetitelja.
Nije imao nikakvog razloga da oekuje policiju, ali nije se isplatilo
riskirati.
Naprijed ree, oteui da bi dograbio Platonove
Dijaloge s police ispred sebe. Ta je kretnja bila moda previe
razmetljiva, no uvijek je impresionirala njegove klijente.
Vrata su se polagano otvorila. Ashton je najprije nastavio svoje
uporno itanje, ne uznemiravajui se podizanjem pogleda. Osjetio je
lagano ubrzanje srca, te blago, pa ak i razveseljavajue stezanje
prsnog koa. Svaki nenajavljeni posjetitelj bio je neobian i
potencijalno opasan.
Zatim odloi knjigu, pogleda prema vratima i upita
rezerviranim glasom:
to mogu uiniti za vas? Nije ustajao, takve
pristojnosti pripadale su prolosti, koju je ve odavno pokopao. Osim
toga, to je bila ena. U krugovima u kojima se trenutno kretao ene
su bile naviknute na nakit, odjeu i novac, ali nikada na potovanje.
36

Ipak, bilo je neega u ovom posjetitelju to ga je prisililo da

polagano ustane. Ne samo njezina ljepota, ve i njezin postojan i
spontan autoritet, po emu je pripadala drugaijem svijetu od onog
prilino nakienih rasputenih djevojaka koje je susretao u
normalnom toku svog posla. Nasluivao je mozak i namjeru iza tih
mirnih, procjenjivakih oiju; mozak, mislio je Ashton, ravan
njegovom. Nije ni znao koliko ju je potcijenio.
Gospodine Ashtone poela je ne bih eljela da
gubimo vrijeme. Znam tko ste i imam posao za vas. Ovdje su moji
akreditivi.
Otvorila je veliku, elegantnu torbu i izvukla debeo sveanj
novanica.
To moete smatrati uzorkom rekla je.
Ashton je dohvatio snop koji je ona nehajno bacila na stol. To
je bila najvea svota novaca koju je ikada drao u ruci najmanje
stotinu novanica od po pet dolara, sve nove i serijski numerirane.
Osjeao ih je meu prstima.
Prstom je opipavao rub novanica kao da provjerava snop
oznaenih karata i kazao zamiljeno:
elio bih znati odakle vam ovo. Ako nisu krivotvorene
mora da su vrue i da zahtijevaju neto.
Novanice su prave. Jo su se nedavno nalazile u
Engleskoj banci. Ali ako vam nisu potrebne, bacite ih u vatru.
Pokazala sam vam ih jednostavno zato da bih vas uvjerila da je rije
o ozbiljnom poslu.
Nastavite. Pokazao joj je rukom jedinu stolicu i
naslonio se na rub stola.
Posjetiteljica je iz velike torbe izvukla sveanj papira i pruila
mu ga preko stola.
Spremna sam platiti koliko god elite ako nabavite ove
predmete i donesete mi ih na dogovoreno mjesto u dogovoreno
vrijeme. tovie, jamim vam da krae moete izvesti ne izlaui se
bilo kakvoj osobnoj opasnosti.
Ashton je pogledao popis i uzdahnuo. ena je bila luda. Ipak,
bilo je bolje udovoljiti joj. Vjerojatno ima jo novca tamo odakle
potjee i ovaj.
Primjeujem polagano je rekao da se svi nabrojeni
predmeti nalaze u Britanskom muzeju i da vei dio njih doslovno
37

ima neprocjenjivu vrijednost. Time elim kazati da ih ne moete ni

kupiti ni prodati.
I ne elim ih prodavati. Ja sam kolekcionar.
ini se da je tako. Koliko ste spremni platiti za nabavu
toga?
Spomenite svotu.
Uslijedio je kratki muk. Ashton je procjenjivao mogunost.
Postojao je izvjestan profesionalni ponos u njegovu poslu, ali bilo je
nekih stvari koje nikakva svota novca nije mogla platiti. Ipak, bilo bi
zabavno vidjeti koliko visoku cijenu moe postii. Pogledao je
ponovo popis.
Mislim da bi recimo milijun bio vrlo razborita cijena za
ovaj posao kazao je ironino.
Bojim se da me ne shvaate ozbiljno. Vaim stupanjem u
posao raspolaete ovim.
Bljesak svjetla i neto se zaiskrilo u zraku. Ashton je uhvatio
ogrlicu prije nego to je dotakla pod i unato naporu nije mogao
potisnuti teko disanje od velikog uenja. Bogatstvo je blistalo
izmeu njegovih prstiju. Sredinji dijamant bio je najvei to je ikad
vidio to je morao biti jedan od najglasovitijih svjetskih dragulja.
Ashtonova je posjetiteljica ostala posve ravnoduna poto je on
spustio ogrlicu u svoj dep. Bio je nemalo dirnut; znao je da ona ne
glumi. Njoj taj bajoslovni dragulj nije znaio nita vie od obine
kocke eera. To je bila nezamisliva ludost.
Pretpostavimo da mi moete dati toliko novca ree on
no kako zamiljate da se moe izvesti to to traite? Ukrade li se
ijedan predmet s ovog popisa, muzej e biti u roku nekoliko sati pun
policije.
S velikim imetkom ve u depu mogao je sebi dopustiti da
bude otvoren. Osim toga, elio je saznati neto vie o svojoj
neobinoj posjetiteljici.
Ona se nasmijeila, prilino tuno, kao da udovoljava malom
djetetu.
Ako vam kaem nain rekla je blago hoete li to
uiniti?
Da, za milijun.
Jeste li opazili togod neobina otkako sam ula ovamo?
Nije li vrlo tiho?
38

Ashton je sluao. Boe dragi, bila je u pravu. Soba nije nikad

bila potpuno tiha, ak ni nou. Vjetar bi puhao iznad vrhova
krovova. Gdje je sada? Nestalo je udaljene buke prometa; jo prije
nekoliko minuta proklinjao je buno prikopavanje lokomotiva na
oblinjem kolodvoru na kraju ulice. to se dogodilo s njima?
Poite do prozora.
Posluao ju je i prstima to su podrhtavali unato njegovim
naporima da ih kontrolira, odmaknuo prljave ipkaste zavjese.
Odahnuo je. Ulica je bila potpuno prazna, kao i uvijek u rano jutro.
Nije bilo prometa, dakle ni razloga za buku. Onda je pogledao niz
tmurnih kua oko kolodvora.
Njegova se posjetiteljica nasmijeila kad se zgranut ukoio.
Recite mi to vidite, gospodine Ashtone?
On se okrenuo polagano, blijeda lica, osjeajui kako mu rade
vratni miii.
Tko ste VI? izgovorio je zaprepateno. Vjetica?
Ne budite smijeni. Objanjenje je jednostavno. Nije se
promijenio svijet nego vi.
Ahton je ponovo zurio u nevjerojatnu lokomotivu i u oblak
zamrznute nepomine pare nalik na pamuk. Ustanovio je da su i
oblaci bili isto tako nepomini, a morali su kliziti nebom. Svuda oko
njega vladalo je neprirodno mrtvilo i pred oima mu je bljesnula
oita nestvarnost prizora.
Dovoljno ste inteligentni da uvidite to se dogaa ako i ne
moete pojmiti kako se dogaa. Vaa se vremenska skala
promijenila; minuta u vanjskom svijetu jest godina dana u ovoj sobi.
Posjetiteljica je ponovo otvorila torbu i ovaj put izvadila iz nje
neto poput narukvice od neke srebrnaste kovine, s nizom ugraenih
brojanika i prekidaa.
Ovo moete zvati osobnim generatorom rekla je.
Zakopate li ovo oko svoje ruke, postajete nesavladivi. Moete doi i
otii bez ikakve smetnje; moete uzeti sve to je na popisu i donijeti
mi prije nego to ijedan uvar muzeja trepne okom. Kad zavrite, bit
ete na milje udaljeni i tada ete iskljuiti polje i vratiti se u
normalan svjet. .. A sada sluajte paljivo i inite tono ono to vam
kaem. Polje ima radijus od dva metra, pa je to najmanja udaljenost
od bilo koje druge osobe na kojoj moete biti. Osim toga, nemojte ga
39

iskljuiti sve dok ne zavrite posao i dok vas ne isplatim. To je

najvanije. Sada, plan koji sam izradila je slijedei . ..
Nijedan zloinac u povijesti svijeta nije nikada posjedovao
takvu snagu. To je bilo opojno; ipak, Ashton se pitao da li e se
ikada navii na to. Prestao se brinuti o razjanjenjima, barem dok ne
zavri posao i ne dobije nagradu. Tada e moda otii iz Engleske i
uivati dobro zaraenu mirovinu.
Ashtonova je posjetiteljica izila nekoliko minuta prije njega,
ali kad je izaao na ulicu prizor je bio potpuno nepromijenjen. Iako
se bio pripremio na to, dojam mu je oduzimao hladnokrvnost.
Osjetio je potrebu da pouri kao da se bojao da to stanje nee
potrajati i da zbog toga mora obaviti posao prije nego to ureaj
prestane raditi. Ali to je bilo nemogue prema onome to mu je bilo
obeano. Iao je polagano High Streetom promatrajui ukoen
promet i paralizirane pjeake. Bio je oprezan, jer je bio upozoren, i
nije se pribliavao nikome toliko blizu da bi dotini mogao dospjeti
u krug polja. Kako su smijeno izgledali ljudi lieni pokreta, usta
poluotvorenih u glupe grimase.
Nije volio traiti pomo, ali neki dijelovi posla bili su preveliki
da bi ih mogao izvesti sam. Osim toga, mogao je puno platiti, a da to
i ne osjeti. Shvatio je da e glavna potekoa biti kako da nae
nekoga toliko inteligentnog da se ne preplai ili tako glupog da nita
ne shvati. Odluio je iskuati prvu mogunost.
Stan Tonija Machettija nalazio se na dnu sporedne ulice tako
blizu policijske stanice da se to osjealo kao pretjerana kamuflaa.
Prolazei pokraj ulaza, Ashton naas opazi deurnog narednika za
njegovim stolom i jedva se odupre napasti da ude unutra i da u posao
ubaci i malo zabave. Ali tako neto moglo je i priekati.
Tonijeva su se vrata otvorila pred Ashtonom im se pribliio.
To je bilo tako prirodan dogaaj u svijetu u kojem nita nije bilo
normalno da je Ashtonu trebalo neko vrijeme da shvati smisao toga.
Da ga nije iznevjerio njegov generator? Brzo je preletio okom ulicu i
razuvjerio se vidjevi njen ukoen izgled.
Gle! Pa to je Bob Ashton! zau poznati glas. Tko bi
se nadao da u te vidjeti tako rano ujutro? Nosi neobinu narukvicu,
a ja sam misilo da je samo ja imam.
40

 Zdravo, Arme odvratio je Ashton. ini se da se

dogaa mnogo toga o emu obojica ne znamo nita. Da li je Tony
zauzet ili je jo uvijek slobodan?
alim, ali imamo neki posao pa e biti neko vrijeme
zauzet.
Ne mora mi priati. To je u Narodnoj galeriji.
Aram Albenkian pone pipkati svoju uredno iljastu bradicu.
Tko ti je to rekao? upita.
Nitko. Ali, na kraju krajeva ti si najnepoteniji trgovac
umjetninama u naem poslu i poinjem nagaati to se dogaa. Da li
ti je visoka, vrlo zgodna brineta dala tu narukvicu i spisak narudbi?
Ne vidim razlog da ti to kaem, ali odgovor je: ne. To je
bio mukarac.
Ashton se iznenadi i slegne ramenima.
Mogao sam i pretpostaviti da e ih biti vie. elio bih
znati tko je iza toga.
Ima li kakvih teorija? upita oprezno Albenkian.
Ashton zakljui da vrijedi riskirati neke informacije da bi vidio
njegovu reakciju.
Oito je da ih ne zanima novac: imaju ga koliko ele i
mogu ga imati jo vie s ovim ureajem. ena koju sam vidio rekla
mi je da je kolekcionar. Uzeo sam to za alu, ali sad shvaam da je
mislila ozbiljno.
Zbog ega smo im mi potrebni? to ih spreava da posao
obave sami? upita Albenkian.
Moda se boje. Ili moda ele nae specijalizirano
znanje? Neki predmeti s moje liste vrlo su dobro uvani. Mislim da
su to dvoje agenti nekoga ludog milijunara.
Ashton je znao da ta pria ne moe proi, ali elio je uti to o
tome misli Albenkian.
Dragi moj Ashtone ree on nestrpljivo podiui ruku.
Kako objanjava ovu stvaricu? Ja ne znam nita o znanosti, ali
mogu rei da to premauje najlue snove nae tehnologije. Iz toga se
moe izvui samo jedan zakljuak.
Da ujem.
Ti ljudi nisu odavde. Provodi se sustavna pljaka naeg
svijeta. itao si sve one gluposti o raketama i svemirskim
brodovima? E, pa netko nas je pretekao.
41

Ashtonu nije bilo smijeno. Teorija nije bila nimalo

fantastinija od samih injenica.
Tko god bili rekao je ini se da znaju svoj posao.
Pitam se samo koliko su ekipa unajmili? Moda upravo sada izviaju
Louvre i Prado. Svijet e doivjeti ok prije nego to svane.
Rastali su se prilino srdano, ne otkrivajui jedan drugome
nikakvih pojedinosti odista vanih za vlastiti posao. U jednom trenu
Ashton je doao na ideju da pokua pridobiti Tonija novcem, ali nije
bilo pametno ljutiti Albenkiana. Zadovoljit e se Steveom Reganom.
To je znailo hodati jo oko kilometar i pol, jer je mogunost
ikakvog prijevoza bila iskljuena. On bi umro od starosti prije nego
to bi autobus dovrio svoju vonju. Ashton nije znao to bi se
dogodilo ako bi pokuao vozili auto dok je polje djelovalo, no bio je
upozoren da ne izvodi nikakve pokuse.
Ashtona je zaudilo to i takav glupan poput Stevea moe tako
mirno primiti vremenski akcelerator. Nakon nekoliko rijei
pojednostavljenog objanjenja, Steve prikopa oko ruke narukvicu
koju mu je na Ashtonovo uenje njegov posjetitelj ostavio bez
razjanjenja. Tada su se uputili na svoj dug put do muzeja.
Ashton i Steve razmiljali su o svemu. Zaustavili su se kod
neke klupe da se odmore, pojedu sendvie i povrate dah. Kad su
napokon stigli do muzeja, nijedan se nije osjeao loe zbog
neuobiajenog zadatka.
Uli su zajedno kroz vrata muzeja, ne mogavi, unato svakoj
logici, a da ne razgovaraju apui. Po irokim kamenim stubama
popeli su se u predvorje. Ashton je izvrsno znao put. U hirovitom
raspoloenju razmetao se svojim planom dok su na sjevernoj
udaljenosti prolazili pored ukoenih posjetilaca. Skupljanje
naznaenih knjiga bio je lak ali dosadan posao. ini se da su bile
izabrane po kriteriju ljepote umjetnikih djela kao i po literarnom
zadovoljstvu koje pruaju. Izbor je obavio netko tko je znao svoj
posao. Ashton se pitao da li su to oni sami uinili ili su podmitili
druge znalce kao to su podmitili i njega? Pitao se isto tako da li e
kada shvatiti punu razgranost njihova pothvata.
Bilo je prilino posla oko skidanja oplata, ali Ashton je pazio
da ne oteti knjige, ak ni one netraene. Kad god bi prikupio
dovoljno svezaka za nevelik tovar Steve ih je iznosio u dvorite i
istovarivao na plonik sve dok se nije stvorila mala piramida. Nije
42

bilo vano to su na kratko vrijeme bile ostavljene izvan polja

ekceleratora. Nitko nije opaao trenutni treptaj njihove egzistencije u
normalnom svijetu.
U knjinici su proveli dva sata; zastali su samo da na brzinu
pojedu obrok prije nego to prijeu na slijedei posao. Usput, Ashton
se zaustavio zbog maloga osobnog posla. Zauo se zveket stakla dok
je siuni pregradak koji je stajao u samotnom sjaju izruivao svoje
blago: rukopis Alice bio je strpan u Ashtonov dep.
Meu starinama Ashton se slabije snalazio. Iz svake galerije
trebalo je uzeti po nekoliko primjeraka, no ponekad je bilo teko
uoiti motive izbora. inilo se i ponovo se sjetio Albenkianovih
rijei kao da je ta umjetnika djela odabrao netko s potpuno
stranim mjerilima. Ovaj put, osim u nekoliko iznimaka, oito nisu
bili voeni znalcima.
Drugi put u povijesti uniten je spremnik Portlandske vaze. Za
pet sekundi, mislio je Ashton, zaut e se uzbune po cijelom muzeju
i cijela e se zgrada uskomeati. No, u pet sekundi on e biti na milje
daleko. Ta je pomisao bila divna, i dok je brzo radio da bi to prije
ispunio dogovor, poeo je aliti zbog cijene koju je traio. Ali jo
uvijek nije bilo prekasno.
Osjeao je spokojno zadovoljstvo dobrog radnika dok je gledao
kako Steve iznosi veliki srebrni posluavnik u dvorite i stavlja ga
pokraj ve popriline gomile. To je sve. Rijeit u svoje pitanje
veeras. Sada jo samo da se rijeim ove naprave.
Izili su na High Holborn i izabrali opustjelu pokrajnu ulicu,
gdje nije bilo prolaznika. Steve je otkopao neobinu kopu i rijeio
se njenog utjecaja. Bio je ponovo nezatien i kretao se sa svim
ostalim ljudima u toku vremena. Ali prije nego to alarm proradi, on
e se izgubiti meu milijunima Londonaca.
Kad je Ashton uao u dvorite muzeja, dragocjenosti vie nije
bilo. Na njihovu mjestu stajala je njegova posjetiteljica kako
dugo? Bila je jo uvijek draesna i ljupka, ali, mislio je Ashton, i
pomalo umorna. Pribliio se sve dok se njihova polja nisu stopila i
sve dok nije nestalo odvojenosti uslijed nepremostiva bezdana tiine.
Nadam se da ste zadovoljni ree. Kako ste uspijeli
prenijeti stvari tako brzo?
Ona je dotakla narukvicu oko svoje ruke usiljeno se
nasmijeivi.
43

 Imamo mi i mnogo drugih sila osim ove.

Zato vam je onda bila potrebna moja pomo?
Iz tehnikih razloga. Bilo je potrebno odvojiti predmete
koje smo traili. Na taj nain prikupili smo samo ono to nam je
potrebno i nismo uzalud troili naa ogranienja... kako da to
nazovem... prijevozna sredstva. Moete li mi sada vratili narukvicu?
Ashton joj polagano prui onu koju je nosio, ali ne uini nita
da bi skinuo svoju. Moda se skrivala opasnost u tome to je radio,
no bio je spreman da se povue na prvi njen znak.
Spreman sam reducirati svoj honorar rekao je
Zapravo, odrei u se cijele isplate... u zamjenu za ovo. Dotakao je
svoj runi zglob gdje je tajnoviti metalni obru svjetlucao na suncu.
Gledala ga je s izrazom nedokuivim poput Giocondina
osmijeha. (Da li se to, pitao se Ashton, trebalo pripisati
dragocjenostima koje je on prikupio? Koliko su uzeli iz Louvrea?).
Ja to ne bih nazvala smanjenjem vaeg honorara. Vi znate
da bi s akceleratorom cijeli svijet bio va.
I to onda? Imate li jo kakav interes na naem planetu
sada kad ste uzeli ono to vam je potrebno?
Slijedila je stanka. Tada se neoekivano ona nasmije.
Znai, pogodili ste da ne pripadam vaem svijetu?
Da. I znam da imate jo agenata osim mene. Dolazite li s
Marsa ili mi to neete rei?
Vrlo rado u vam rei. Ali moda mi neete biti zahvalni
za to.
Ashton ju je oprezno promatrao. to je mislila time? Nesvjesno
stavi ruku iza lea zatiujui tako narukvicu.
Ne, ja nisam s Marsa ni s ijednog planeta za koji ste vi
uli. Vi neete shvatiti to sam ja. Ipak u vam rei. Ja sam iz
Budunosti.
Budunosti? To je smijeno.
Zbilja? Zato bi to bilo smijeno?
Kad bi tako neto bilo mogue, naa bi povijest bila puna
vremenskih putnika. Osim toga, to bi ukljuivalo reductio ad
absurdum. Odlazak u prolost mogao bi mijenjati sadanjost i stvoriti
sve vrste paradoksa.
44

 To su dobre primjedbe, iako ne moda tako originalne

kako vi pretpostavljate. One pobijaju mogunost putovanja kroz
vrijeme openito, ali ne u ovom izvanrednom sluaju koji se tie nas
sada.
to ima tu izvanrednog? upitao je Ashton.
Vrlo rijetko i oslobaanjem ogromne koliine energije
moe se proizvesti singularnost u vremenu. U djeliu sekunde kad se
ona pojavi, prolost postaje pristupana budunosti, iako samo na
ogranien nain. Mi vam moemo slati nae misli ali ne naa tijela.
elite rei kaza Ashton da ste posudili tijelo koje
vidim?
Oh, platila sam to isto tako kao to sam platila i vama.
Vlasnica se sloila s vremenskim rokom. Mi smo vrlo savjesni u tim
stvarima.
Ashton je munjevito razmiljao. Ako je to istina, on je u
sigurnoj prednosti.
elite rei da vi nemate izravne kontrole nad situacijom i
da morate raditi pomou ljudskih bia?
Da. ak su i ove narukvice izraene ovdje pod naom
mentalnom kontrolom.
Suvie je brzo sve objanjavala otkrivajui tako sve svoje
slabosti. Upozoravajui signal zatreptao je negdje u Ashtonovoj
svijesti, no on se previe upustio a da bi se povukao.
Tada mi se ini ree on polagano da me ne moete
prisiliti da vam vratim narukvicu.
To je savreno tono.
To je sve to sam elio znati.
Neznanka se smijeila i u tom smijeku bilo je neeg to mu je
natjeralo studen u kosti.
Mi nismo osvetoljubivi ni okrutni, Ashtone rekla je
mirno. To to u sada uiniti u skladu je s mojim mjerilima
pravde. Pitali ste za tu narukvicu; moete je zadrati. Sada u vam
rei samo na koji e vam nain ona biti korisna.
U jednom trenu u Ashtonu se javio poriv da vrati akcelerator.
Ona je pogodila njegove misli.
Ne, prekasno je. Inzistiram na tome da ga zadrite. I u
jedno vas mogu razuvjeriti: nee se istroiti, trajat e Vam i
ponovo onaj zagonetni osmijeh za cijelog vaeg ivota, Da se
45

prceemo malo, Ashtone? Obavila sam svoj zadatak ovdje i eljela

bih jo malo pogledati va svijet prije nego to ga ostavim zauvijek.
etali su utei sve dok se nisu nali u smrznutom prometu
Tottenham Court Roada. Za trenutak je zastala zurei u uurbano ali
ipak nepomino mnotvo. Tada je uzdahnula.
Ne mogu a da ne saaljevam njih i vas. Pitam se to ste
uinili od sebe.
to mislite time?
Malo prije ste, Ashtone, neizravno izrazili da budunost
ne moe doprijeti do prolosti, jer bi to promijenilo povijest.
Otroumna primjedba, ali, bojim se, nevana. Shvaate, va svijet
nema vie povijesti koja bi se mogla promijeniti.
Pokazala je put ceste i Ashton se brzo okrenuo. Tamo nije bilo
niega osim prodavaa novina koji je uao na svojoj hrpi novina.
Plakat se oblikovao u nemoguu krivulju na povjetarcu koji je puhao
tim nepominim svijetom. Ashton s naporom proita rijei naslova:
Danas pokus super-bombe inilo mu se da glas koji mu je
dopro do uiju dolazi iz velike daljine
Rekla sam vam da putovanje kroz vrijeme, ak i u
ogranienom obliku, zahtijeva ogromno oslobaanje energije,
mnogo vie nego to je moe osloboditi pojedina bomba, Ashtone.
Ali ta je bomba samo detonator.
Pokazala je na vrsto tlo ispod njihovih nogu.
Znate li vi ita o svojem vlastitom planetu? Vjerojatno ne:
vaa je vrsta tako malo spoznala. Ali ak i vai znanstvenici otkrili
su da se na dvije tisue milja u dubini Zemlje nalazi gusta tekua
jezgra. Ta je jezgra sainjena od stlaene materije, koja moe
postojati u dva postojana stanja. Na odreeni poticaj ona moe
prijei iz jednog od tih stanja u drugo upravo kao to se njihaljka
moe prevrnuti na dodir prsta. Ali ta e promjena, Ashtone,
osloboditi isto toliko energije koliko i svi potresi zajedno od poetka
vaeg svijeta. Oceani i kontinenti odletjet e u svemir; Sunce e se
opasati novim pojasom asteroida. Ta katastrofa odjekivat e
vijekovima i uinit e nam pristupanim djeli sekunde u vaem
vremenu. U tom trenutku mi pokuavamo spasiti sve to moemo od
dragocjenosti vaeg svijeta. To je sve to moemo uiniti; iako su
Vai motivi bili sebini i posve nepoteni, uinili ste svojoj rasi
uslugu koju niste nikada ni slutili... A sad se moram vratiti na na
46

brod, koji me eka u ruevinama Zemlje gotovo stotinu tisua godina

od sada. Moete zadrati narukvicu.
Povlaenje je bilo istodobno. ena se odjednom zamrzla i
postala jedna od statua u tihoj ulici. Ashton je bio sam,
Sam! Drao je svjetlucavu narukvicu ispred svojih oiju,
hipnotiziran njenom zamrenom strukturom i njenim skrivenim
moima. Ispunio je pogodbu i mora je zadrati. On moe proivjeti
cijeli svoj ivot na obali izolacije za koju ni jedan drugi ovjek ne
zna. Ako iskljui polje, neumoljivo e otkucati posljednje sekunde
povijesti svijeta.
Sekunde? Zapravo, preostalo je jo manje vremena od toga. Jer
on zna da je bomba ve morala eksplodirati.
Sjeo je na rub plonika i poeo razmiljati. Nije bilo mjesta
panici: mora sagledati stvari smireno, bez histeriziranja. Napokon,
ima prilino vremena.
Sve vrijeme ovog svijeta.

47

Theodore Sturgeon:

The Dark Room

Prevela Maja vegovi

Crna soba
Svijet se sruio one proklete veeri kod Becka.
Da ga je unitilo sunce ili da se sudario s nekim kometom,
mene bi uznemirilo. Hou rei, da sam mogao vidjeti tog momka
kod brijaa, tu djevojku na malom ekranu i nekoga tko je upravo
stigao s Tasmanije, i rei: Strano je to, ha, stari?, i svi bi me
gledali s prezirom.
No bilo je, zapravo, jo gore. Ovdje gdje ste vi nalazi se
sredite svijeta. Sve to odatle vidite tvori krugove oko vas, a vi ste
njihovo sredite. Druge osobe dijele dio tog svijeta s vama, ali one
takoer krue u krugovima to vas okruuju. Jedina osoba koja se
nalazi u sreditu s vama, koja sve gleda s istog mjesta kao i vi, jeste
osoba koju volite. To je va svijet. I tada, jedne veeri, odete na neko
primanje i ona koju vi volite nestane s nekim idiotskim frazerom.
Okrenete glavu, a oni su ve otili. Uznemirite se, govorite i dalje
kao da se nita nije dogodilo. Oni se vraaju, idiot vas zove stari,
suvie je ljubazan s vama. a ona..., ona izbjegava da vas pogleda. I
tada je sredite svijeta samo veliko bolno nitavilo, to je kraj vaeg
svijeta. Cijeli se svemir pone ljuljati bez iega vie u sreditu.
Dakako, rekao sam samome sebi, to su samo glupe sumnje i ti,
Tome Conwayu, trebao bi sagnuti glavu i zamoliti za oprotenje.
Takve stvari se dogaaju drugima a ne nama. ene to prireuju
48

svojim muevima, ali Opie to ne moe uraditi meni, zar ne. Pa

ipak!...
Nestali smo to je bre bilo mogue a da ne izguram van Opie
kao kolica. Ostavili smo buku primanja. Sjeam se jednog osobito
grlenog smijeha, koji sam primio kao osobnu uvredu iako je trebalo
da ga bolje shvatim. Vani je bila mrkla no i morali smo cipelama
pronai rub staze prije nego to su nam se oi navikle na tamu.
utjeli smo. Mogao sam gotovo osjetiti njenu suzdranu patnju,
spremnu da provali, i znao sam da ona pogaa isti osjeaj u mene, jer
svatko od nas dvoje uvijek je osjeao ono to se dogaa kod
drugoga.
Rekao sam samom sebi: neto se dogodilo, neto veoma loe,
morat u je pitati. Znam, govorio sam sebi jo s naglom provalom
bezumne nade, pitat u je to se dogodilo, pitat u je da li je to
najgora mogua stvar, a ona e rei ne, zatim u je pitati da li je
to neto manje ozbiljno, i tako dalje, sve dok ne uspijem izrei da to,
na kraju krajeva, i nije tako vano.
Tada promrmljam:
Ti i onaj tip, vi ste...
Kraj reenice radije ne bih ponovio. Moram biti pravedan
prema njoj i priznati da nije protekla nijedna sekunda prije nego to
mi je odgovorila:
Da.
I to je bio kraj svijeta.
Gubitak svijesti o vanjskom svijetu suvie je sloena stvar da bi
se mogla opisati u pojedinostima, suvie je opsena da bih se je jasno
mogao sjetiti. No, kasnije sam se opet sjetio ljunka pod mojim
nogama i buke primanja ispred sebe. Sjeam se da me je Opie trei
prestizala i udarala po prsima da bi me zaustavila.
Kamo ide? dahtala je.
Vraam se odgovorih. Ubit u ga.
Zato?
Nisam odgovorio jer nisam osjeao potrebe da odgovorim na
takvo pitanje, no ona ree:
On to nije sam uinio, Tome. Ja sam bila... Vjerojatno
sam ja uinila vie nego on. Ubij mene.
Gledao sam odraz mjeseca na mjestu gdje je trebalo da se
nalazi njeno lice. aptao sam, jer je to bilo sve to sam uspijevao
izvui iz svojih glasnica:
49

 Ne elim te ubiti. Opie.

A ona e beskrajno umorno: Jo manje razloga ima da
ubije njega. Hajdemo, doi, poimo...
Pomislim da e rei kui i trgnem se, ali ona je shvatila kao i
ja da te rijei vie ne kau nita.
Poimo ree.
Kad se podsvijest rui, to se ne dogaa u jednom mahu.
Ona se podie i ponovo rui, ponekad dva ili tri puta u minuti,
ponekad u razmacima od vie mjeseci, ali uvijek nekoliko dana
uzastopce. Za mene se ona, dakle, ponovo sruila, jer prva stvar koje
se sjeam jest da sam vozio auto. Pored mene, tamo gdje je obino
sjedila Opie, bilo je prazno sjedalo. A tamo gdje je obino bilo
prazno sjedalo kraj desnih vrata, sjedila je Opie.
Ondje dolje na stazi Opie mi je postavila jedno pitanje, ali u
meni nije za nj bilo mjesta. Sada, najednom, nije bilo u meni vie
mjesta za bilo to drugo. Rije je provalila s mojih usana sasvim
sama.
ZATO?
Opie je utjela. ekao sam sve dok to vie nisam mogao
podnijeti, zatim sam je pogledao. Svjetlo uline svjetiljke brzo
proleti i baci na tren blijedo-zlatni odsjaj na njeno lice. Izgledala je
savreno mirna, ali njene su oi bile irom otvorene i osjeao sam da
ih dugo tako dri kako bi joj one jabuice bile suhe i kako bi je
boljele.
Pitao sam te: zato? zaurlam.
ula sam te odgovori ona tihim glasom.
Pokuavam razmiljati.
Ne zna zato?
Ona odmahne glavom.
Mora znati zato. Ne radi se... Ne radi se tako neto bez
valjana razloga.
Pa ipak, ja sam uinila ree ona umornim glasom.
Rekao sam da se ne ine takve stvari bez razloga, dakle,
niemu ne bi sluilo da to ponovim. Stoga nisam imao vie to da
reem, a kako ni ona nije vie nita rekla, stvari su ostale na tome.
***
Nekoliko dana kasnije Hank uleti u moj ured. Zatvori vrata
to ljudi obino ne ine i sjedne na moj stol dok mu se klatila
duga noga.
50

 to se dogodilo? upita.
Hank je moj ef, dobar momak, i brat Opie.
to se dogodilo kome? upitah ga.
Drao sam se tako nehajno kako, to moe netko tko je grubo
prisiljen da misli na stvar koju oajniki pokuava zakopati u dnu
samog sebe.
On odmahne svojom velikom glavom.
Ne pravi se glupim, Tome. to se dogodilo? Prestao sam
igrati komediju.
Tamo se, dakle, ona nalazi? Vratila se mami, ha?
Zaista si elio znati gdje je?
U redu, Hank. Stil: to si uinio sestrici, pokvarenjae,
ne nalikuje na tebe.
Dobro zna da ne. Ti i Opie ste odrasle osobe i obino se
ponaate kao odrasli.
Sada ne?
Ne znam, Tome. Ne pokuavam zatititi Opie. Ne od
tebe. Poznajem vas oboje suvie dobro.
to onda pokuava?
elim samo znati to se dogodilo.
Zato? procijedim kratko.
Uvijek isto pitanje: zato, zato, zato!
On zbunjeno poee glavu.
elim znati jer mislim da ste ti i Opie dva najdivnija
dvonoca to su se uzela. Vidi, ja pripadam logikim ljudima. Jedna
injenica, plus jedna injenica, plus malo energije, to daje rezultat.
Ako su vam sve injenice poznate, moete na temelju toga zakljuiti
kakav e biti rezultat. Mnogo sam godina vjerovao da poznajem sve
injenice koje su se ticale vas dvoje, sve vane injenice. A ovo, pa
dobro, to se ne uklapa u cjelinu. Tome, to se dogodilo?
Poinjao me je nervirati.
Upitaj Opie skreem.
To je bilo pomalo runo s moje strane. A zato ne? To je bilo
runo, jest.
Hankova se noga klatila i on me gledao. Najednom shvatim da
taj momak pati.
Pitao sam je, ree on promuklim glasom. ekao sam.
Rekla mi je . .. Trgnuo sam se.
Rekla ti je, to?
51

 To to se dogodilo. U subotu uveer, na primanju kod

Becka.
Rekla ti je? Nisam mogao doi k sebi. Zato je to
uinila?
Prisilio sam je na to. Dugo se opirala, zatim je
progovorila jednoslonim rijeima. Pretpostavljam da je to bilo zato
da bih umuknuo.
Skoim na noge i zaurlam:
Dakle, zna to se dogodilo i dolazi ovamo pitati to se
dogodilo! Zato me pita kad zna?
Loe si me shvatio, Tome ree on. Njegov je glas bio
tako tih u usporedbi s mojim urlikanjem da je to djelovalo na mene
poput noa. Da, znam to je uinila. No, elim znati zbog ega je
ona to uinila. Nisam odgovorio.
Jesi li o tome nekome govorio? upita on.
Odmahnuo sam nijekajui glavom.
On rairi ruke.
Govori, hoe li? Kako se jo uvijek nisam ni
pomaknuo, on se nagne prema meni. to mi ima rei, Tome?
Kaem siktao sam da imam posla. Revija mora
izai. Plaaju me da radim.
Jednim skokom on napusti ured. Da li ste ikada sluali nekoga
kako se udaljuje od vas dok ga ne gledate, i znali, po buci njegovih
koraka, da je uvrijeen i bijesan?
On otvori vrata i oklijevajui ree:
Tome... Ako nema nita veeras... telefoniraj mi, doi
u.
Dobacio sam mu bijesan pogled.
Kako da ne!
Vie ne ree nita. Ode. Ostao sam na mjestu i gledao u
otvorena vrata. Momak se hvali da zna sve o meni i vjeruje da u mu
telefonirati, razgovarati s njim
Kako da ne!
Nisam ga zvao. Sve do poslije osam sati. Zvonjava njegova
telefona jedva da je odzvanjala jednu sekundu. Vjerojatno mu je ruka
bila na slualici.
Henk!
Dolazim odgovori on spustivi slualicu.
52

Ve sam posluio pie kad je on stigao. Uao je dobacivi

glupo:
Kako si?
Umro sam rekoh. To je bila istina. Dvije besane noi,
mrtav od umora. Bez Opie u kui. Mrtav. Mrtav iznutra.
Hank ne ree nita. Pokrio sam lice rukama i ljuljao se.
Pretpostavljam da se gomili momaka dogaa da njihove
ene odu s drugim. Ponekad ih to obara, ponekad ne. Kako ive oni
koje to ne obara?
Hank se igrao upaljaem. Uzeo sam svoju praznu au i gledao
je. Najednom se drak prelomi na dvoje,posjekavi mi zglavak. Krv
pone obilno curiti. Hank zavie, svojim mi rupiem stegne zglob i
povue takosnano da me zabolilo.
Zato je to tako vano da se Opie i ja pomirimo, Hank?
Zato je vano tebi, hou rei?
On me udno pogleda i krene prema kupaonici. uo sam kako
prekapa po ormariu s lijekovima.
To se tie samo Opie i tebe, Tome vikne. Vrati se
nosei povoj. Pretpostavljam da si tako ispunjen tim dogaajem
da vie nita drugo ne vidi, ali mnoge se stvari dogaaju u svijetu,
zna?
Pretpostavljam da je tako, ali to mi se ne ini vanim.
Budi miran ree. To e te boljeti. Izlije mi jodovu
tinkturu na posjeklinu. Vraki me boljelo, ali volio bih da se sve boli
tako lako podnose. On nastavi:
Neobine se stvari dogaaju kod Becka. Od kada
poznaje Becka?
Godinama.
Dobro ga poznaje?
Onako kako se moe poznavati momak s kojim si iao u
kolu, s kojim si stanovao, kome si posuivao novac i s kojim si
dijelio obroke etiri puta tjedno u osam ili devet godina.
Nisi nikada nita udna opazio kod njega?
Ne. Ne kod Becka. On je najobiniji momak to postoji.
Republikanac, birana kravata, osobni dohoci, misli da je GLAS
PROLJEA opera, pije vermut sa sodom kad je vrue i ne takne
martini prije etiri popodne. Voli biti okruen ljudima, ljudima svih
vrsta. to su ekscentriniji, to bolje. No, on u cijelom svom ivotu
nije nita uinio, rekao ili pomislio to bi bilo ekscentrino.
53

 Nikada? Rekao si nikada?

Nikada, osim...
Gledao sam zavoj to mi ga je napravio. Dobro napravljen
posao.
... Ona stara dvorana za biljar .. . Ne znam to mu je bilo
da je tako namjesti. Gotovo sam se sruio mrtav kad sam je vidio.
Zato?
Jesi li ikada bio tamo? On kimne glavom. Neto to je u
tom trenu prolo dubinom njegovih oiju toliko me podsjeti na Opie
da sam zagunao kao kad ovjek naleti na neku prepreku u mraku.
Uzmem punu au to ju je Hank donio i nastavim:
Dakle, bio si tamo. Da li to nalikuje na tipa koji se cijelog
ivota okruivao stilom Queen Anne?
Nijedna prostorija ne bi mogla biti modernija od one
ree Hank.
Poliesterna pjena i krom kaem polako. Kamin od
crvenog mramora i sjajni crni ultrapas na stolovima. Zastori od
jednoga do drugoga zida, tepisi modernih oblika. Posvuda neizravna
rasvjeta. Biblioteka nalik na bar i bar koji izgleda kao red stuba.
Moda je on mazohist, koji sebe mui prisiljavajui se da
ivi u kui namjetenoj suprotno njegovu ukusu.
Nije mazohist, osim ako ne misli na neke aknute ije
drutvo trai. On ni u kojem sluaju ne ivi u kui namjetenoj u
stilu znanstvene fantastike. On ivi u kui gdje se smjenjuju kineski
Cnippendale i taj stil Queen Anne o kojem sam ti govorio. Samo je
ta soba, ta jedina soba, moderna. Zato je to uinio nikad neu
saznati. To je moralo biti do zla boga skupo.
Jo i vie ree Hank hladno. Imam brojke.
Naglo sam se prestao valjati u sjeanjima.
Ah, ne! Hank, emu to naglo zanimanje za Becka i
njegov dekor?
Henk ustane, protegne se, ponovo sjedne i nagne se naprijed
toliko ozbiljno i gorljivo da sam se trgnuo iznenaen.
Tome! ree on. Ono to ti se dogodilo... hou rei,
u vezi s Opie... kad bih mogao dokazati da to nije nikako njena
krrivnja?
Razmiljao sam o tome. Napokon, stisnutih zuba, procijedim:
Kad bi zaista to mogao dokazati, znam momka koji bi se
dao ucmekati.
54

 Sline gluposti ne dolaze u obzir odvrati on suho.

Pogledao sam ga i odluio da ne prosvjedujem. On zaista misli
ono to govori. I ree:
Mora shvatiti tono to elim rei. Prekine se da bi
odvagnuo svoje rijei, zatim nastavi: Ne elim da se zavarava
lanim nadama. Neu moi dokazati da Opie nije... nije uinila ono
to je uinila u subotu uveer. Uinila je to i tu se nita ne moe
izmijeniti. Ona je moja sestra. Misli li da mi sve to nanosi osobito
zadovoljstvo? Kad je vidio da sam se malo smirio, nastavi:
Sve to mogu dokazati jest da se ono dogodilo neovisno o njenoj
volji i da je ona potpuno neduna s gledita nakane, iako je kriva s
gledita ina.
To bi mi se svialo rekoh iz dna srca. Dapae, to bi
mi se vrlo svialo. Samo, ne shvaam sasvim kako bi se takvo to
moglo dokazati. Zatim sam najednom shvatio znaenje onog to
je on malo prije rekao. to hoe rei? upitam zajedljivo.
eli li rei da je bila hipnotizirana?
Ne odgovori on odsjeno. Nikakva doza
hipnotizma ne bi je mogla navesti da uini neto to nije eljela
uiniti, a ja polazim od naela da ona to nije eljela uiniti.
Droga, dakle?
Ne mislim. Da li je izgledala da je drogirana?
Ne. Malo sam razmiljao. Uostalom, nikad nisam
uo za drogu koja bi tako brzo i bez sekundarnih posljedica djelovala
na neku enu.
Takva ne postoji, a da i postoji nije bila rije o tome.
Prestani se igrati zagonetaka. Reci mi to je bilo.
Pogleda me i njegovo se lice promijeni.
ao mi je odvrati Hank tiho. Ne mogu. Ne znam
to je to bilo. No, namjeravam to otkriti.
Bilo bi bolje da mi neto vie kae reem. Ne
mogu te slijediti.
Zna li gdje se Klaus dao ukebati? Trgnem se.
Atomski pijun? Ne. Ali kakve to veze ima s ovim?
Moda ima mnogo ree Hank. To je samo
pretpostavka. U svakom sluaju dao se ukebati na jednoj veernjoj
zabavi kod Becka.
Ma nemoj! Nisam znao.
55

 Mnogi nisu znali. Cijelu aferu su zatakali. Na zabavi je

bio jedan agent CIA. Klaus ga je pronaao i sve mu je ispriao.
Agent ga je izveo i uhapsio, zatim je dao da se provjeri njegova
pria. Sve se podudaralo. Zna li CRY FOR CLARA7
Da li je znam! Volio bih da je nikad nisam uo. Ve je
sedamnaest tjedana na elu top-liste i nema nijednog tranzistora,
prodavaonice ploa ili duboksa koji je ne svira. Da li je znam!
Zna li tko ju je napisao?
Ne.
Tip koji se zove Willy Simms. Nikad u svom ivotu nije
napisao nijednu pjesmu, a odonda nije vie nita napisao.
I to onda?
Napisao je prvu skicu na jednoj zabavi kod Becka.
Ne shvaam to bi to trebalo znaiti... On me prekine.
Svaa prilikom koje su Marie Munro unakazili lice zbila
se kod Becka. To je uinila neka uiteljica. Stara bezazlena dama,
dostojna potovanja, koja nije nikad vidjela ni jedan film s Munro i
nikad nije s njom govorila do te veeri. ovjek koji...
ekaj, ekaj zaponem, ali on nije htio ekati.
Sjea li se ovjeka koji je ubio propovjednika u Webb
Streetu prije dva tjedna? No, dobro, on je to uinio Beckovim
araem bacivi ga kroz prozor kao koplje. A ona vesela pria,
upravo od tebe sam je uo, o vrtlaru s izlobe cvijea...
Nemoj mi rei da i to dolazi od Becka.
Smijeio sam se protiv svoje volje.
Da. Netko je jednog dana rekao da se nikad nije doznalo
tko je autor te masne prie. I tras! Drugi mu je odgovor. Hank se
naas zaustavi. Bila je to Lila Falsehaven.
Lila? Misli li onu baku sijede kose koja pie knjige za
djecu?
Poeo sam shvaati. Bilo je to suvie lijepo.
to smjera Hank?
Hank se poee po uhu.
Svi ti dogaaji, tako razliiti, koji su se dogodili raznim
ljudima, ipak imaju, vjerujem, zajedniki nazivnik.
Ve si mi rekao: sve se dogodilo na zabavama kod Becka.
Govorim o tome da se neto dogaa kod Becka.
Hajde! To je ista sluajnost.. .
56

 Sluajnost! Ma nemoj! gunao je. Ti, dakle, ne

moe shvatiti da sam ja s tim ve odavna upoznat? Ne kaem da
sam sve te usporedbe napravio otkad je Opie... hm... od prole
subote. Hou ti rei da je ono to je Opie uinila samo jedna od tih
stvari.
Gunao sam zamiljeno.
Zajedniki nazivnik... Jedino to ti ljudi imaju
zajednikog upravo je to da nemaju nita zajednikog.
Tono potvrdi Hank. To je, ini se, Beckovo
osnovno naelo: pomijeati ih. Bogataa, intelektualca, luaka i
gnjavatora.
to hoe rei? Zato treba da se brinemo o Becku?
Njegova je stvar koga on poziva. Dogaaju se udne stvari, dakako.
Isto bi se dogodilo da ti napuni kuu slinim stvorovima.
Evo to hou rei. elim da se tamo vrati i da otkrije
koji je zajedniki nazivnik.
Zato?
Za reviju, moda. Ovisi o okolnostima. U svakom sluaju
smatraj se poslanim za novinski izvjetaj.
Samo malo rekoh. Ne namjeravam se onamo
vratiti.
Tome! ree on tiho. Niemu ne slui da se
uzrujava. elim znati zato se ne eli tamo vratiti. Ne moe
podnijeti to mjesto ili pomisao da e tamo vidjeti Opie?
Mjesto mi ne smeta rekoh natmureno.
Tako mu je oito odlanulo da sam se iznenadio.
Dakle, moe se vratiti onamo. Ona nikad vie nee
onamo doi.
Izgleda tako siguran u sebe.
I jesam. Neobine se stvari dogaaju ljudima na
zabavama kod Becka. No, oni kojima se to dogodi ne vraaju se vie
tamo.
Ne shvaam.
Ni ja. Ali elim da tu stvar proui na licu mjesta.
Hank, cijela ta pria je luckasta!
Dakako da je luckasta. A ti si upravo momak koji mi je
potreban.
Zato ja?
57

 Jer poznaje Becka bolje nego veina ljudi. Jer se tebe

osobno tie. Jer si dobar reporter. A i stoga to si ti najzdraviji
duhom i najuravnoteeniji.
Nisam se osjeao ni zdravim duhom ni uravnoteenim.
Ako te toliko zanima Beck i njegova primanja, zato se
sam ne igra detektiva? ini se da ti zna to treba traiti.
Kako odgovor nije stizao, podignem oi i opazim da mi on
okree lea. Nakon duge utnje odgovori:
Ja sam jedan od onih koji se ne mogu vratiti tamo.
Zaprepaten, upitam ga:
Hoe rei da se i tebi neto dogodilo?
Da, i meni se neto dogodilo procijedi on ljutilo.
A to je tema koju, molim te, ostavi.
***
Otiao sam u posjet Lili Falsehaven. Nije mi bilo teko dobiti
njenu adresu od Kiddy-Joy Books, Inc. Kad sam joj telefonirao,
pozvala me na aj. aj, nita manje. Mene, Toma Conwaya.
Ona je bila prava bakica s potanskih razglednica. Naoale s
metalnim okvirom, s donjim irim rubom. Nasmijeena, savrena,
ak i lani zubi. Glas koji vas je podsjeao na srebrni pladanj pun
kolaa kakvi su se nekad pravili. I, upravo na stolu, ispred nas, bio je
srebrni pladanj pun kolaa kakvi su se nekad pravili.
Malo vrhnja upita ona ili limuna?
isto odgovorim. Hou rei ni jedno ni drugo,
hvala. Ova je kua tono nalik na okvir u kojem se odvijaju prie
Lile Falsehaven.
Hvala ree ona naginjui svoju ljupku malu glavu.
Prui mi alicu od kineskog porculana, koju bih mogao sruiti s
kamina samo kihnuvi na udaljenosti od pedeset koraka. Ve su
mi rekli nastavi ona da moje knjige i moja kua, ak i moj opi
izgled nalikuju na idealnu baku. Nikad nisam imala djece, znate. Ali,
pretpostavljam da imam vie unuka, od bilo koga na zemlji. Njen
biserni smijeh podsjeao je na staru ipku. A sada. to mogu
uiniti za vas? Vaa grozna revija sigurno ne eli neku moju priu.
Ni priu o meni.
Nije to grozna revija kaem uvrijeeno. Samo je u
skladu s realnou. Mi kaemo ono to jest.
Ima istina ree ona tiho za koje je bolje da se ne
reknu.
58

 Ali svijet nije takav kakvim ga vide vai unuci u vaim

knjigama.
Moj svijet jest ree ona odluno.
Doao sam je vidjeti zbog neega vrlo odreenog. Sada ili
nikada bio je trenutak da to izvedem. Odmahnuo sam glavom.
Ne sasvim. U vaem svijetu ima mjesta i za vrtlare i
izlobe cvijea.
Nije rekla ni rijei. Zatvorila je oi, njeno glatko i naborano
lice dobije boju bjelokosti, zatim bijelu, ekao sam. Napokon ona
otvori oi. Gledala me nepomino, podigla jednu ruku, zatim drugu,
rairila ih, pa ih spustila na izrezbarena priruja naslonjaa. Gledao
sam njene ruke i vidio kako se oputaju, jedna i za njom druga, kao
pod snanim djelovanjem volje. Ispravio sam se u svom naslonjau
vidjevi njen pogled. U dnu njenih oiju bila je iskra, sjajna toka,
usijana kao luna lampa.
Gospodine Conwayu ree ona slabim ali jasnim glasom
vjerujem u istinu ko to vjerujem u nevinost i ljepotu, stoga vam
neu lagati. Shvatila sam da ste doli da saznate da li sam zaista ja
lansirala onu ogavnu priu. Da, jesam. Ali, ako ste doli da saznate
zato sam to uinila ili to me je navelo da uinim neto slino, ne
mogu vam pomoi. ao mi je. Kad bih znala, kad bih barem znala,
moda bih vam rekla. Sada je bolje da odete.
Tada sam otkrio da je vatra to je tako isto blistala u dnu
njenih oiju mogla i odbiti kao i privui. Naao sam se na vratima sa
eirom u ruci govorei: Vrlo mi je ao...
Njen izgled, nain na koji je stajala nepomino, djelovali su
tako na mene da nisam mogao ni govoriti ni nakloniti se, ni uiniti
bilo to drugo osim otii. Znao sam takoer da se vie nikada neu
vratiti, a to je bila teta. Bila je to potena osoba. I stanovala je u
zgodnoj kui.. .
Sve je bilo pokvareno, osjeao sam se odvratnim, odvratnim...
Moja novinarska iskaznica omoguila mi je da stignem do
pukovnika Briggsa, a sjeanje na dane kad sam spasio Briggsa dok je
policija upala u neki lokal za homoseksualce, odmah nakon rata,
omoguila mi je da prijeem ostale prepreke. Bez tih dvaju aduta
nikad ne bih vidio Klausa. Gotovo da je isto tako teko ui u eliju
osuenika na smrt kao i iz nje pobjei.
Dali su mi deset minuta i ostavili me samog s njim, iako je
uvar stajao na mjestu odakle nas je mogao motriti. Po izgledu
59

Klausovu vidjelo se jasno da ne bi izvadio svoj srebrni ajni servis

za mene da ga je imao. Sve to je uinio kad sam uao bilo je da je
tihim glasom izgovorio ime revije, stavljajui mi na znanje svoje
neprijateljstvo. Sjeo sam na krevet pored njega, a on odmah ustane.
Nisam nita rekao. Nakon nekog vremena ta tiina mu je dosadila.
Mislim da nikad nitko nije tako s njim postupao.
Dakle, to je? Sto hoete? upita me napokon ljutito.
Nikada ne biste pogodili.
Da li sam kriv? Da. Da li sam znao to radim? Da. Da li
je istina da je sve to elim da ovaj prokleti ljudski rod bude izbrisan
s ovog prokletog planeta to prije bude mogue? Da. Da li alim?
Da, to sam se dao uloviti! Inae, nita. On slegne ramenima.
To je cijela pria, vi je znate, uostalom, svi je znaju. Iscijedili su me.
Zato me ljudi poput vas ne ostave malo na miru?
Ima jo jedna stvar koju bih elio znati.
Zar ne itate novine? upita on. Od trenutka kada su
me epali vie nisam imao tajni.
Sluajte malo rekoh. Onaj Stevens... Stevens je bilo
ime ovjeka CIA-e koji ga je uhapsio.
Da, Stevens podrugljivo ree Klaus. Na nacionalni
heroj. Ne samo to je na svim naslovnim stranama novina
zahvaljujui meni, nego se njegova fotografija nalazi ak na
kutijama itarica. Zaista valja biti heroj da bi se dospjelo na kutije
zobenih pahuljica.
On nije bio heroj rekoh. On vas uope nije
poznavao i nije uope mario za vas dok vi niste propjevali.
Klaus je prestao hodati uzdu i poprijeko i okrenuo se polako
prema meni.
Vjerujete li u to to ste rekli?
Zato ne? Tako je to bilo, zar ne?
On sjedne pored mene gledajui me kao da sam odjednom
postao irafa sa dvije glave.
Znate, to sam rekao milijunima raznih osoba, a vi ste prvi
koji u to vjeruje. Kako ste rekli da se zovete? Ako vas to ne smeta...
Conway.
Drago mi je to ste doli rekao je. A kad je on to
rekao, to je zaista neto znailo.

60

 Zato ste to uinili? Dobaci mi mrki pogled i ja brzo

dodam: Ne mislim na atomske tajne. Ono to elim znati jest
zato ste progovorili.
Mrkog pogleda nestane, ali on ne ree nita. Jo sam ga malo
morao pogurnuti.
Nikad niste napravili greku. Nitko u cijeloj povijesti nije
radio tako diskretno i tako inteligentno kao vi. Nitko nije nikad u vas
sumnjao i, koliko sam ja mogao provjeriti nitko nije bio na putu da
to uini. Tada ste se najednom nali na zabavi u isto vrijeme kad i taj
tip, vi mu pristupate i propjevate. Zato?
Trenutak je razmiljao.
Bilo je to dobro primanje ree nakon nekog vremena.
Zatim: Pretpostavljam da sam samom sebi rekao da je to
prilino dugo trajalo, to je sve.
Ne vjerujete sasvim u ono to ste rekli.
Ne?
Ne rekoh odluno. To je razlog koji ste naknadno
izmislili.
Bez sumnje itate moje misli ree on sarkastino.
Zacijelo odgovorim, i kako je on utio dodam: Zar
nije istina?
Da promrmlja. Da. Zatvori oi da bi se bolje
usredotoio, zatim ree: Pitali ste me upravo jedinu stvar koju ne
znam. U jednom trenutku bio sam tamo, zabavljao sam se, zatim sam
se uhvatio kako tog izdajnika satjeravam u neki kut da bih mu
ispriao svoj ivot. Na tren mi se to inilo kao dobra ideja.
uvar je doao da me odvede.
Hvala to ste doli ree Klaus.
Nema na emu. Jeste li sigurni da mi vie nita ne moete
rei?

Da, siguran sam.

elite li da se vratim? Moda kad malo promislite...
On odmahne glavom.
To ne bi nita izmijenilo tvrdio je. Znam to, jer
otkad se to dogodilo, nita drugo nisam radio nego razmiljao. Ali
drago mi je to znam da mi netko vjeruje.
Do vienja jednog od iduih dana. Piite mi ako uspijete
razjasniti stvar.
61

Ne znam da li mu je to ikad uspjelo. Nekoliko dana kasnije

otiao je na elektrinu stolicu. Nikad nisam primio nita.
***
Uzeo sam jo jedno ime na listi koju sam sastavio. Willy
Simms, skladatelj.
Uao sam u trgovinu gramofonskih ploa i upitao momka da li
ima CRY FOR CLARA. Pogledao me kao da je naao mineralnu
vodu u boci gina.
Opet? uzdahne s umornim iznenaenjem i ode da
potrai plou.
Meu nama rekoh mu smatram da je to najgroznija
stvar koja je ikad stvorena na Zemlji.
Nije mi se esto dogaalo da se nastojim opravdati, ali nisam
mogao podnijeti pomisao da ak i netko savreno nepoznat vjeruje
da ja volim tu pjesmu.
Prodava se nagne preko pulta.
Znate li ree mnogo uljudnijim glasom da je
Beatlesi snimaju ovog tjedna?
Jedan dugi tren dijelio sam s njim uenje pomijeano s
odviatnou, zatim sam otiao.
Milijun i tri etvrt ve prodanih ploa i jo bogzna koliko e se
prodati, pa ipak, Willy Simms je jo ivio na etvrtom katu bez
dizala. Naao sam vrata i naslonio se na dovratak pokuavajui da
doem do daha. Kad su siuna svjetla iz mojih oiju nestala,
pokucam. ovjeuljak, sav naboran, otvori mi vrata.
Da li bih mogao govoriti s Willyjem Simmsom?
Gledao me je, zatim pogledao zamotanu plou koju sam nosio.
to je to?
CRY FOR CLARA odgovorim. On je uzme i upita me
koliko sam je platio. Rekoh mu. Drao je vrata odkrinuta nogom,
skupio aku sitnia na polici koja je inae bila prazna, izbrojio mi
iznos u ruku. Zatim razbio plou na dvoje na svom bedru, stavio
komade jedan na drugi jo jednom ih slomi te baci sve u kamin sa
svoje desne strane.
Ja sam Willy Simms ree. Uite.
Uem, ali ostanem blizu vrata. Nikad se ne zna to moe
ovakav tip izvesti.
Zovem se Tom . ..
Stavite eir tamo prekine me on. Prijee sobu.
62

 Doao sam zbog...

aicu? upita me.
Budui da je to stvar koju nikad ne odbijam, i kako nije bilo
potrebno da kaem da jer je on ve bio na djelu, ograniio sam se na
ekanje.
Donese mi au smijeei se. Imao je lijepe zube.
Viski ree. Pie za mukarce. Znao sam im sam vas
vidio da ste tip za viski.
Iskreno, vie volim din kaem. S vremena na
vrijeme...
Tako je ree. Nita nije ravno viskiju. Sjednite.
Gospodine Simms ponem.
Willy. Nitko me nikada nije zvao gospodine.
Svojevremeno sam bio suvie jadno stvorenje za to, a sada sam
predobar. Branio je svoju skromnost zainjajui svoje rijei
irokim i toplim osmijehom. Moda mislite da nisam trebao
unititi vau plou?
Da kaem istinu uzvratim smijeei se uinilo mi
se to pomalo udnim.
Nemam ovdje nijednog primjerka, a i ne namjeravam
dopustiti da neki ude ovamo. Iz dvaju razloga doda podigavi dva
suha i koata prsta. Ponajprije, ne volim je. A pogotovu ne volim
nain na koji ljudi ele da sjednem pored njih da bih je sluao, i da
njih sluam kako mi govore da je ovaj dio tako dobar, kako sam se
sjetio da prijeem od subdominante na neodgovarajuu niu skalu.
Da, jedan me je i to pitao.
Sjeam se tog mjesta. To je...
Drugo ree Willy Simms svaki put kada razbijem
jednu od tih ploa, to me podsjeti da to mogu uiniti, a volim se toga
sjetiti.
Da. To je...
S druge strane, svaki put kada unitim jednu, osoba kojoj
je pripadala, ode i kupi drugu. Ne zanimaju me tantijeme nego
krajnji skor. Rekli su mi da e se prodati dva milijuna i etvrt.
Dva milijuna i etvrt?!
Vaa aa je prazna ree prekidajui me neprestano.
Uzme mi je iz ruke i napuni je. Vie bih volio da je to bio din, ali
podignem au u njegovo zdravlje i otpijem gutljaj.
Willy ponem...
63

 Nikad prije nisam pisao pjesme ree Simms.

Da odgovorim. Zato .. .
I rei u vam neto to jo nikome nisam rekao. Rei u
to vama, a odluio sam da odsada to kaem cijelom svijetu.
Nagne se prema meni, sav uzbuen. Tada shvatih da je pijan.
Instinktivno sam znao da to nita ne mijenja na stvari, da je
vjerojatno bio takav i kad je potpuno trijezan.
Dakle, bit ete prvi kome u rei: neu vie nikada pisati
pjesme.
Ali upravo ste poeli sa . ..
Postoji jednostavan razlog za to ree. Kad me
pitate, rei u vam. Neu vie pisati pjesme jer to nisam u stanju. Ne
zato to ne znam itati ili pisati glazbu. Govori se
da ni Leadbelly nije mogao itati glazbu. I ne zato to to ne
elim. I te kako elim. No, da li ste ikad uli za staru poslovicu koja
kae da grom nikad ne udara dva puta na isto mjesto?
Dakako odgovorili. Ali, takoer se kae da no
nikad nije tako crna kao prije zore, a to znai...
Pravi razlog je slijedei. Willy Simms se zaustavi da
bi odmjerio uinak. Nesposoban sam sada razlikovati jedan ton
od drugog. Ne bih mogao prenijeti u drugi ton ni jedan akord. Vidite
li ovdje klavir ili ak harmoniku?
Ma nemojte, osoba nesposobna da razlikuje jedan ton od
drugog ne bi mogla imati. . .
Grom ree on ozbiljno. Udario je, to je sve. U dnu
mene bilo je jedno zrno nazvano CRY FOR CLARA, grom je udario
i ono je prsnulo. No, bilo je to samo jedno i jedino zrno i vie ih
nema.
Ma ne! Moda...
A moda se i varam kada to tvrdim ree zlovoljno.
Ne vjerujem da je zrnce zaista postojalo. Ono to sam ja uinio jest
neto to se ne moe uiniti, barem ja ne mogu, u svakom sluaju.
To je kao kad bi jastog napisao knjigu. Kao kad bi gramofon izvukao
glazbu iz torte s jabukama. Kao kad mi ne bismo popili jo jednu
aicu.
Odmah je preao na djelo da dokae nemogunost posljednje
primjedbe. Uspio sam rei:
Postoje stvari koje ovjek moe uiniti i stvari...
64

 Kao vratiti se na jedno od Beckovih primanja presijee

on. Postoje stvari koje se ne mogu dogoditi. Najednom mi
dobaci mraan pogled. Da niste sluajno Beckov prijatelj? To je
tip zbog kojeg samoga sebe mrzim.
Ja? Ali, ja...
Ako jeste, izbacit u vas niz stube kako god jaki bili.
Napola se digao i u jednom djeliu sekunde zaista me je
spopao strah. On je pripadao ljudima koji se toliko zanesu kad
govore o srdbi da im sljepooice nabreknu, oi im se stisnu. No, on
se ponovo spusti u naslonja i ponovo pronae svoj razoruavajui
osmijeh.
Do sada sam ja govorio bez prestanka. Zato ste me
eljeli vidjeti?
Otvorim usta oklijevajui. Na moje veliko uenje on je ekao.
Doao sam da... Zastao sam. Dao mi je znak
ohrabrenja. Da bih saznao kako... zapoeo sam, ali se
zaustavim.
Ja svakoga primam povjeri mi. Neki ljudi biraju
koga e primiti. Ja ne. Ja... Ali kamo idete?
Bio sam blizu vrata sa eirom u ruci,
Hvala na piu...
Ali nemojte samo tako otii!
Grozniavo sam traio rije koja bi mi mogla pomoi.
Do vienja kaem i brzo nestanem.
***
Beck rekoh u slualicu elio bih te vidjeti.
Dakako odgovori on. Dolazi u subotu, zar ne?
Hm... da. Ali elio bih te prije vidjeti.
To moe ekati ree on mirno.
Ne moe odgovorim. Vjerojatno je moj glas bio
posebno intoniran, jer me je upitao da li neto nije u redu.
Ne znam, Beck priznam iskreno. Hou rei, ima
neto to nije u redu, ali ne znam to. Najednom mi padne na um
ideja. Mogu li u subotu nekoga dovesti?
Zna da moe, Tome. Dovedi koga hoe.
Svog urjaka Hanka.
Na drugom kraju ice bila je duga utnja. Zatim mi pomalo
usiljenim glasom Beck ree:
Zato njega?
65

 Zato ne?
Ponovo tiina. Zatim kao da mu je neto palo na um Beck ree
mirno:
Zato ne? Ako on eli, dovedi ga.
Hvala. A sada, zbilja, u vezi s naim sastankom: to kae
za veeras?
Tome, bilo bi mi drago, ali zauzet sam. To moe ekati
do subote, zar ne?
Ne kaem. Sutra?
Sutra neu biti u gradu. Zaista mi je ao, Tome.
Najednom izgovorih:
Posrijedi je zajedniki nazivnik.
to?
Tvoja primanja odgovorim strpljivo. Ljudi koji idu
na tvoja primanja.
On prasne u smijeh.
Jedina stvar koja im je zajednika jest da nemaju nita
zajednikog.
To znam rekoh. Mislim, ljudi koji su dolazili na
tvoja primanja i koji vie ne dolaze.
Tiina, ali ovaj put ne tako duga.
Gledam svoj rokovnik ree. Moda u uspjeti da te
sutra vidim na nekoliko minuta.
U koliko sati? upitah pazei da sauvam hladan i
miran glas.
U dva sata. Kelly ti odgovara?
U redu. Ispred bifea. Bit u tamo, Beck, i hvala.
Spustio sam slualicu i poeao se po bradi. Zajedniki
nazivnik?
Hankova fraza. Hank! Tip koji me je uvalio u ovaj luckasti
posao. Tip koji mi je rekao da se vie nikad tamo ne vraate ukoliko
vam se neto dogodi na Beckovom primanju. Tip koji mi je rekao da
se nikad tamo ne bi vratio...
I koji nije htio rei zato.
Pa dobro, ako to imalo ovisi o meni, on e se onamo vratiti.
Opie, Lila Falsehaven, Klauz, Willy Simms, Hank. Svatko od
njih uinio je neto to nije trebao moda je tona rije bila
mogao uiniti. Nijedan se nije htio ili nije mogao vratiti
k Becku. Ponekad je to bila glupa stvar kao mastan vic Lile
66

Falsehaven. Ponekad je bilo pogubno kao luda Klausova

povjeravanja.
U meuvremenu bi bolje bilo da govorim s Hankom.
Ovaj put sam ja otiao u njegov ured i zatvorio vrata on
pograbi telefon i ree:
Sue, nemoj da ova stvarica zvoni dok ti ja ne kaem...
Znam, znam. Do vraga! Reci mu neka eka. Zatim se spusti u
naslonja i pogleda me.
to se tie reportae, Hank, do koje si mjere spreman da
mi pomogne?
Do kraja.
O.K.! rekoh. U subotu uveer ima sastanak.
Da? Gdje?
Kod Becka.
On se naglo uspravi fiksirajui me.
Ne.
Tako mi misli pomoi do kraja? upitam mirno.
Rekao sam da u ti pomoi. Niemu ne bi sluilo da
odem onamo. Uostalom, Beck to ne bi dopustio.
Beck mi je rekao da te dovedem.
Nije mogue.
Sluaj, Hank, kad ti kaem...
OK! OK! Smiri se, hoe li? Ne kaem da lae.
Stiskao je usnu. Reci mi tono to si mu rekao i to ti je on rekao.
Pokuaj se sjetiti tonih rijei.
Pitao sam ga mogu li povesti nekoga sa sobom, a on mi je
rekao: Da, naravno. Zatim sam spomenuo tvoje ime i tada se
inilo kao da oklijeva. Zatim, kad sam htio znati zato, odmah je
naao odgovor. Rekao je: Ako eli doi, dovedi ga.
Prljavi mali lukavi lisac! ree Hank kroz stisnute zube.
Ustane udarajui akom po dlanu. Rekao je upravo ono to je htio
rei, Tome. Povedi me ako elim doi. I obratno, ako ne elim doi,
nemoj me povesti. Ne elim, Tome.
ak ni da mi pomogne do kraja? upitam zajedljivo.
Tako je progunao je. Vjerojatno sam imao osobito
turoban izgled jer je pokuao objasniti: Kad bih bio siguran da bi
to pomoglo rjeavanju stvari, Tome, uinio bih bilo to. Ako me
moe uvjeriti da je to jedino to ti treba, doi u. Da li moe?
67

 U redu popustio sam protiv volje. Ako ne eli poi

sa mnom, nee ii i stvar je gotova. A sada, ostavimo to po strani,
da li mi jo uvijek eli pomoi?
Svakako ree on s olakanjem.
Tada uperih kaiprst prema njemu i rekoh naglo:
Dobro. Onda e mi rei to ti se dogodilo tamo i zato se
ne eli vratiti. Rei e mi to odmah i nee pokuavati da se
izmotava.
U uredu je naglo zavladala duboka tiina. Hankove se oi
zatvore napola, ve sam i prije vidio taj uspavani pogled. Svaki put
kad bih ga vidio takvog, djelovao je kao da su ga teko povrijedili.
Kad sam pravom reporteru povjerio neto to me se tie,
trebao sam i nasluivati rezultat ree on nakon nekog vremena.
Zaista hoe taj podatak?
Potvrdio sam glavom.
Tome! ree, a njegov glas bio je gotovo lijeno
zavijanje. Udarit u te akom po toj tvojoj velikoj njuci.
Zato to sam ti postavio profesionalno pitanje, a ti si mi
povjerio ovaj posao?
Ne sasvim ree Hank. Ispriat u ti to i ti e se
smijati, a kad se bude smijao, moja e aka krenuti.
Do sada nisam nita smijenog naao u cijeloj toj stvari.
Dobro ree. On napravi krug po svom uredu, stisne
aku i paljivo mi se zagleda u lice. Otiao sam na jednu od
Beckovih zabava, i usred sveanosti pomokrio sam se u hlae.
Ugrizao sam se s unutranje strane za obraz, ali se nisam
mogao suzdrati. Ispustio sam urlik smijeha, a zatim sam odletio do
automata za vodu, klizio nekoliko metara na boku i udario u zid na
drugoj strani sobe. Veliki svjetlei oblak magle vrtio se oko mene,
zatim se malo pomalo razie. Sjeo sam. Na mojim ustima i bradi bilo
je krvi. Hank se nagne nad mene, tuna izraza. Ispusti istu
maramicu tako daje mogu dohvatiti. Posluim se njome, zatim
podvuem noge poda se.
Do vraga, Tome, ao mi je ree. Zbog naina na koji
je to rekao vjeravao sam mu. Rekao sam ti da se ne smije.
Odgegao sam se do stolice pokraj pisaeg stola i sjeo. Hank
natoi malo vode i doda mi au.
Umoi maramicu u to naredi. Tome, bolje e
shvatiti sve to kad malo razmisli. Zato ne ostavi to?
68

 Pretpostavljam da ne trebam to uiniti izgovorim s

mukom. Pretpostavljam da se slina stvar dogodi...
Kad bi se to dogodilo ree Hank mrko to ne bi bilo
smijeno, i neka bog sauva onog tko bi se smijao. To bi unitilo svu
tvoju sigurnost vie nego to si to moe zamisliti. Ti bi na to mislio
u autobusu, za vrijeme sastanka. Mislio bi na to dok hoda gore-dolje
po sobi, dok diktira. Sjetio bi se da se dogodilo bez upozorenja, i da
nita drugo nisi mogao uiniti nego ekati da bude gotovo. Bilo je to
neto to ne moe zamisliti da bi se moglo dogoditi, i uvijek bi se
pitao da li e se to jo jednom dogoditi.. .
A mjesto na koje se ni za to na svijetu ne bi vratio, to je
mjesto na kojem se to dogodilo.
Radije bih se dao muiti ree on tupim glasom kao da
izrie zakletvu. I kao vrhunac svega taj... taj prokleti Beck...
Smijao se?
Nije se smijao ree Hank s mrnjom. Kad sam htio
mugnuti, sustigao me na vratima da mi kae kako bi bilo dobro da
vie ne dolazim. Bio je suta ljubaznost, da, ali misli je ono to
govori.
Namoio sam maramicu jo jednom u vodu i nagnuo se nad
staklenu plou pisaeg stola da se pogledam. Obriem bradu.
Taj Beck rekoh sigurno poduzima sve mjere
opreza. Hank, svima ostalima koji su obiavali dolaziti Becku a koji
ga vie ne posjeuju, misli li da im je Beck takoer rekao da vie ne
dolaze?
Nikad nisam o tome razmiljao. Vjerojatno jest. Osim
moda Klausu. On vie nije mogao nikamo ii nakon onog to je
uinio.
Vidio sam Willyja Simmsa ree mu. Bio je lud od
bijesa na Becka i rekao je neto kao: vratiti se k njemu bilo je isto
tako nemogue kao i napisati novu pjesmu. On nije u stanju
razlikovati jedan ton od drugoga, zna?
Ne, nisam znao. A gospoica Falsehaven? Jesi li je vidio?
Ona se ne bi tamo vratila ni za to na svijetu. Napola je
luda od pomisli na ono to je uinila. Za tebe ili za mene to ne bi bilo
nita. Za nju je to kraj svijeta.
Kraj svijeta. Kraj svijeta.
Hank, poinjem samo nazirati ono to si htio rei u vezi s
Opie, da ono to je uinila nije bilo njeno djelo.
69

Najednom, kao u stanju oka mislim da sam bio vie

uzbuen nego Hank zaurlam:
Ali to je bilo u njoj! Moralo je biti u njoj makar zrno...
onog to je trebalo da to uini.
Moda, moda... ree on tiho. No, elio bih
vjerovati da nije. elio bih vjerovati da ima neto kod Becka to
stavlja zrno ludosti u glavu ljudima. Zrno, potpuno strano toj osobi,
koje ne bi moglo postojati kod nje u bilo kojim drugim okolnostima.
On pocrveni. Osjeao bih se bolje kad bih mogao to dokazati.
Bolje je da odem. Imam sastanak s Beckom rekoh
poto sam pogledao na zidnu uru. Ustanem.
Tome...
Da?
Zao mi je to sam te morao udariti. Morao sam to uiniti.
Shvaa?
Dakako da shvaam rekoh s usiljenim smijekom.
Da nisam shvatio, upravo bi ti pripremali gips za lea.
Izaem.
***
Beck me ekao kad sam gotovo trei uao Kellyju. Uzmem
njegovu au i uputim se prema jednom kutu lokala.
Ne za stol zavapi slijedei me. Idem na vlak. Tome.
Rekao sam ti.
Hajde rekoh. Samo jednu minutu. Poe za
mnom gunajui kroz zube i pusti da ga vodim do tapeciranoga kuta
separea. Sjeo sam tako da bude prisiljen verati se preko mene
ukoliko razgovor krene smjerom koji mu se ne bi previe sviao.
ao mi je to kasnim, Beck. Ali drago mi je to ti se uri.
Tako u moi ii ravno do cilja.
to hoe? ree on gledajui razdraeno na svoj sat.
Zatvori oi na tren dok je brojio minute.
Odakle dolazi tvoj novac? upitam ga naglo.
Ali, ja... Tako dakle, Tome. Nikad nisi.. . hou rei...
Promijenio je taktiku i poeo se ljutiti. Nisam navikao da mi se
dre propovijedi u vezi s mojim osobnim poslovima, stari moj. Mi
smo stari prijatelji, da ali...
Zavei rekoh. Ja te izvrsno poznajem. Sjeti se...
Zajedno smo stanovali na sveuilitu, i ukoliko me sjeanje ne vara,
bilo je to dravno sveuilite, dakle, jedva neto vie od tehnike
70

kole. Imali smo sve u svemu tri kravate i jedan dobar pokriva za
obojicu, a preskakali smo obroke da bismo si mogli priutiti izlazak.
Nije tome tako dugo, Beck. Zatim si ti otiao piskarati u neki
osiguravajui zavod, zar ne? A kad si napustio taj posao, nisi traio
drugi. No, ti stanuje u velikoj i mranoj kui, punoj groznoga i
golemog namjetaja, organizira bune zabave jednom tjedno.
Mogu li pitati ree on kroz svoje konjske zube
zato te sve to najednom zanima?
Vie nego ikad nalikuje na takora kaem nemarno
pomislivi u sebi da mu nee koditi ako se naljuti. Uvijek govori
gluposti kad je razdraen. Hajde, Beck, kad netko radi za reviju
poput nae, uvijek je u toku zbivanja koja e uskoro odjeknuti.
Upravo ti pokuavam uiniti uslugu.
Ne shvaam...
Kako e se izvui upitam ga ako budu kontrolirali
tvoje porezne prijave u posljednje etiri godine i ako se bude
napravio izvod iz rauna tvojih stvarnih prihoda?
Vrlo dobro u se izvui ree naduto. Ako ba eli
znati, moji prihodi dolaze od investicija. Napravio sam izvrsne
poslove.
Gdje si uzeo poetni kapital?
To te se zaista ne tie, Tome ree on suho. Gotovo
sam se divio nainu na koji mi se opirao. Ali, mogu li te podsjetiti
nastavi da je potrebno vrlo malo kapitala da se ude u posao, i
da se moe kupovati kad je pad cijena i prodavati kad je skok cijena,
i to nekoliko puta za redom, pa vie ne treba brinuti za kapital.
Ti nisi pekulant, Beck nacerim se. Ne li. Ti nisi
osobito lukav. Tko ti otkucava obavijesti?
Zbog nekog razloga ove su ga rijei uzdrmale vie nego sve to
sam mu do sada rekao.
Poinje mi ii na ivce ree on usiljeno. Zbog tebe
u zakasniti na vlak. Moram poi. Ne znam to ti je, Tome. Ne mogu
rei da mi je draga ova vrst pitanja, i zaista ne shvaam to eli.
Pratit u te rekoh i objasnit u ti.
Nema smisla da se uznemirava odgovori suho.
Ustane, a ja takoer. Pustio sam ga da izae iza stola slijedei ga
prema vratima. Garderobijerka je prekapala po stvarima, pruila mu
koveg od svinjske koe. Zgrabio sam ga prije nego to je on mogao
staviti ruku na njega,
71

 Daj mi to zaurla.
Nemoj ovdje vikati rekoh. Zakasnit e na vlak.
Jurnuo sam van i zazvidao taksiju. Svi taksiji na podruju tri
sklopa zgrada su se zaustavili. Uguram ga u najblii i popnem se za
njim govorei:
Zna dobro da nikad nisi mogao tako dobro pozvati taksi
kao ja. Pokuavam ti pomoi.
Glavni kolodvor ree Beck vozau. Tome, to
hoe? Nikad te nisam vidio takvog.
Upravo ti pokuavam pomoi. Ljudi poinju govoriti e
tebi, Beck.
On problijedi.
Zaista?
O, da. to misli, skriveni prihodi, velika primanja,
svatko moe doi i sve ostalo?
Mnogi ljudi organiziraju primanja.
Nitko o njima ne govori kao o tvojima kad prou.
to govore, Tome? nije volio biti upadljiv.
Zato si rekao Willyju Simmsu neka vie nikad nogom ne
stupi k tebi? bio je to nasumce upuen udarac, ali pogodio je.
Mislim da sam se sasvim dobro ponio prema njemu
prosvjedovao je Beck. Cijelo je vrijeme govorio, gnjavio me.
Svakoga je gnjavio kad bi dolazio.
I sada stalno govori rekoh tajnovito, zatim promijenim
temu. Beck se pone komeati. Ja pak vjerujem da neto dobiva
od ljudi koji dolaze na tvoja primanja. I im dobije, ti ih ostavlja.
Beck se nagne naprijed da neto ree vozau, ali iz tko zna
kojeg razloga nestalo mu je glasa. Nakalje se i pokua jo jednom.
Dakle, elim saznati to je to to ti dobiva od tih ljudi i
kako to dobiva.
Ne shvaam to eli rei i ne vidim to te se te stvari
tiu.
Neto se dogodilo mojoj eni, u subotu uvee.
Oh ree on. Oh... Dakle, to misli da sam dobio od
tvoje ene?
Stavio sam si ruke pod bedra i sjeo na njih.
Poznajem te vrlo dobro zakrguem ovo pitanje ti
je spasilo ivot. Nisi mislio ono to si rekao, zar ne?
Problijedio je.
72

 Zaboga, Tome... ne. Ti si mi rekao da dobivam neto od

svakog od tih ljudi. Ne mogu ti rei kako mi je ao zbog... Opie...
Nita tu nisam mogao uiniti, zna, bio sam zauzet, mnogo toga je
trebalo napraviti, . . Ne, Tome, nisam elio rei ono to ti misli...
Bila je to istina. Neke stvari nisu bile svojstvene Becku.
Snano udahnem i upitam:
Zato si rekao Hanku neka vie ne dolazi?
Radije ne bih odgovorio ree on iskreno. Bilo je to
za njegovo dobro. On... hm... ispao je zaista smijean i smatrao sam
da mu inim uslugu to mu omoguujem da svoj bijes okrene protiv
mene a ne protiv sebe!
Dobacih mu teak pogled. Nikad nije bio osobito prepreden, ali
je uvijek bio prijetvoran kao jezuit. Taksi je skrenuo pred
kolodvorom i ja dobacih svoje posljednje pitanje.
Beck, da li svatko tko doe na tvoje primanje postane u
odreenom trenutku smijean?
Oh, ne! odgovori on. I da nije upravo gledao na svoj
sat i bio uznemiren, vjerujem da nikad ne bi izrekao slijedee rijei:
Neke osobe su imune.
Taksi se zaustavi i on izae.
Ja u platiti kaem kad je poeo prekapati po depu.
Radije pouri. Izvukao sam glavu kroz prozor
gledajui ga i ekajui da li e oekivane rijei doi ak i nakon
onog to je rekao. Nekoliko metara od automobila on se okrene i
povie:
Do subote, Tome! Eto! nisam mogao do te mjere
iznervirati Becka da me iskljui sa svojih primanja i bilo kako
bilo, bogati i siromani, poznati i obini, svi koji su dolazili, bili
su osueni da postanu smijeni a Beck je neto dobivao, neto na
raun toga no, to je htio dobiti od mene? to je htio rei time
neke su osobe imune? Imune... Neobina rije. Imune. Bilo je
neeg u toj kui, u toj prostoriji, to je navodilo ljude da uine neto
to... Samo trenutak. Hank i gospoica Falsehaven, i ako hoete,
Opie u izvjesnoj mjeri, ispali su smijeni. No, momak koji je ubio
propovjednika Beckovim araem... i Klaus pijun... ba se ne bi
moglo rei da su to smjene stvari! Zatim Willy Simms... Da li je
smijena stvar stvoriti hit?
Zajedniki nazivnik...
Kad ne znamo odgovor, moemo ga traiti tamo gdje se nalazi.
73

Beck je otputovao vlakom.

Samo je jedna stvar povezivala sve te neobine dogaaje:
Beckova soba za primanje.
***
Nije se jo sasvim smrailo kad sam stigao Becku, ali ali to nije
bilo vano. Kua je bila malo uvuena, u velikom vrtu. Visoke
ograde dijelile su je od susjednih kua, a gusta ivica od kaline
skrivala ju je od ulice. Proavi ulazna vrata, i hodajui po tratini,
mogao sam proi neprimjetno. Kua je bila jedan od onih uasa s
poetka stoljea to imaju neto od ljetnikovca i upnog dvora, s
poneto previe dekoracija za moderni stil a premalo za
viktorijanski. Imala je zabate i tornjie i sobe na svim razinama:
prozori su neodoljivo podsjeali na rupice u kartici IBM.
Podigao sam paket koji sam kupio u eljezariji i kradom sam se
uputio uz ivicu prema stranjem dijelu zgrade.
Jedan je pogled bio dovoljan da shvatim kako nema nikakva
izgleda da uem s te strane. Kua je bila sagraena na samom kraju
imanja, a dolje iza kue bila je uliica, ili iroka aleja, ako je to
toniji izraz. Stranji dio zgrade, nadnio se nad nju kao nad stijenu, a
s druge strane bilo je prometa i susjeda. Ne, morat u napasti s boka.
Kleo sam jer sam znao da soba za primanje gleda na stranju stranu
svojim golemim staklenim prozorima, zatim se sjetih da u toj
prostoriji postoji klima-ureaj, dakle, prozori nee biti otvoreni i ja
neu moi rezati staklo jer su prozorska stakla dvostruka.
Pokuao sam otvoriti dva prozora u prizemlju, ali bila su
zabravljena. Jedan drugi bio je otvoren ali je imao ipke. Zatim je
slijedio veliki prostor pun lia, bez ijednog prozora. Obuzet naglim
nadahnuem pribliim mu se gazei po cvjetnjaku. Tamo, u visini
prsa; sakriven iza dbuna sljeza, nalazio se mali prozor.
Uzmem iz depa svjetiljku koju sam upravo kupio i bacim
pogled unutra. Prozor je bio zabravljen jednom od onih sigurnosnih
brava od elika s kolutom od gume to se stavljaju na okvir. To mi je
savreno odgovaralo. Otvorim kutiju s kitom i napravim od njega
stoac i stavim ga na staklo. Zatim izvadim reza stakla i zarezem
kruno oko stoca. Udarim jednom po povrini koju sam upravo
izrezao i krug se odvoji, zalijepljen na stoac kita. Odloim kit i
staklo na rub prozora i uem. Staklarskom lopaticom paljivo
skinem razbijeno staklo i slomim ga, kao i krug stakla, u sitne
komadie, pa ih zamotam u debeli papir u koji je bio umotan paket
74

to sam ga donio. Uzmem mjere stakla i odreem staklo koje sam

donio, zatim ga stavim na mjesto pomou kita za akvarij, prilino
tamnog, koji se nije sjajio kao obian novi kit. Oistim novo okno
iznutra i izvana, zatvorim i zabravim prozor, zatim paljivo pometem
rub i pod ispod njega. Sakrijem sve otpatke, uguram alat u kaput i
hlae. Tako nitko nee saznati da sam bio ovdje.
Naem se u velikoj ropotarnici, koja je vodila do smonice.
Smonicom doem do kuhinje, a iz kuhinje u blagovaonicu. Odatle
sam znao kamo moram poi. Izaem u hodnik i uputim se prema
stranjem dijelu kue. Vrata sobe za primanje bila su zatvorena. S
ove strane ona su bila prepuna izrezbarenih oplata od svijetle
hrastovine i ukraena jonskim stupovima. Bila su to pomina vrata.
Gurnem ih. S druge strane nalazila se ploa od brezovine u skladu s
groznim modernizmom sobe. Ponovo osjetih ono neobino uenje
zbog Beka i njegove jedine ludosti.
Zatvorim vrata i prijeem mranu prostoriju prema staklenim
prozorima. Tamo pritisnem dugme za zatvaranje tekih zavjesa. ulo
se tiho zujanje i zavjese se pokrenu. Kako su se malo pomalo
sklapale, tako se umjetno svjetlo irilo prostorijom, a kad su se
dodirnule, cijela se soba kupala u toploj zlatnoj svjetlosti.
A nasred saga koji sam upravo preao, nekoliko metara od
vrata i na dobroj udaljenosti od bilo kojeg komada pokustva, stajala
je mlada ena.
ok je bio gotovo fiziki. U djeliu sekunde povjerujem da sam
rtva bljeska, kao nakon munje. Zatim se saberem i sretnem miran i
siguran pogled njenih zelenih oiju.
Ukoliko je mogue da neka ena istovremeno daje dojam snage
i krhkosti, ova je sigurno tako djelovala. Njena kosa bila je plavocrna, s neobinim crvenim odsjajem. Put joj je bila bez greke, kao u
votane figure, ali bila je iva i topla. Smijeila se i mogao sam
vidjeti njene savrene zube. Njena otvorena haljina bila je od
zlatnoga i crvenog brokata, a ispod nje dobar tucet podsuknji.
esnaesto stoljee? Sedamnaesto stoljee? U ovoj sobi?
To je bilo dobro ree ona.
Da? rekoh iznenaen.
Da, ali nije trajalo. Pretpostavljam da ste imuni.
Ovisi odgovorim gledajui njen vratni izrez. Zatim se
sjetim neobine Beckove primjedbe.
Ona ree:
75

 Ne biste trebali biti ovdje. Ne sasvim sami.

Ja bih to isto mogao rei za vas. No, budui da smo oboje
tu, nismo sami.
Ja nisam ree. Ali vi, vi jeste. Nasmije se. Vi
ste Tom Conway.
Tako dakle, govorio vam je o meni? No, meni nije nikad
govorio o vama.
Dakako da ne. Ne bi se usudio.
Stanujete ovdje? Ona potvrdi glavom.
Uvijek sam ivjela ovdje.
to elite rei time: uvijek? Beck stanuje ovdje tri, ne,
sada etiri godine. Vi ste bili cijelo to vrijeme ovdje?
Mnogo prije.
Tako! rekoh. estitam Becku! Mislio sam da ne
voli ene.
Vidio sam kako njen pogled prelazi preko mog ramena i zuri u
neto iza mene. Okrenem se. Pauk velik kao sombrero bio je objeen
na zastoru. Nisam znao da li e skoiti ili nee. Okreui se,
dohvatim teku pepeljaru napravljenu od karika lanca zavarenih
zajedno. Prije nego to sam dospio njome zamahnuti djevojka je bila
pored mene drei objema rukama pepeljaru.
Nemojte to raditi ree. Razbit ete prozor i susjedi
e dotrati. Hou da malo ostanete ovdje.
Ali, pa...
On nije zbiljski.
Pogledam, pauk je nestao. Okrenem se prema djevojci:
to se ovdje dogaa, zaboga?
Ona uzdahne.
Nije bilo tako dobro ree. Trebalo je da se bojite.
No, vi ste se samo razljutili. Zato se niste bojali?
Sada se bojim rekoh gledajui zastore. Mislim da
se najprije razljutim, a kasnije me uhvati strah. to to sve znai? Vi
ste tamo stavili tu stvar?
Ona kimne glavom.
Bila sam gladna.
Ne shvaam.
Znam.
76

Ona se uputi prema divanu. Njene su podsuknje predivno

utale. Utone u gumenu pjenu i potapa mjesto pored sebe. Polako
prijeem sobu. Nije potrebno znati to je to to da bi se to ocijenilo.
Sjednem pored nje.
Ona spusti pogled i pogladi suknju. Oito, ekala je . ..
Nisam dopustio da eka dugo. Privinem je k sebi i potraim
zatvara na njenoj haljini. On lagano klizne, a moj se obraz sretne s
otrom dlakom njenog.
Dlake...
Kriknuvi skoim raskolaenih oiju. Tamo, na divanu, leao
je krupan mukarac, trulih zuba i s bradom starom etiri dana.
Prasnuo je u smijeh svojim baritonom.
Nije potrebno shvatiti neku situaciju da se ona ocijeni. Krenem
naprijed pripremajui svoj najbolji zamah akom. Ona krene od
moga najdonjeg desnog rebra, i kad je stigla tamo kamo je trebala
stii, sva moja teina bila je na njoj. Ali, ovaj put nikamo nije stigla.
Moja se aka sretne samo s prazninom i lakat mi zakripi od napora.
Tada s divana ogromna crna maka skoi na pod i pobjegne preko
sobe. Padnem prema naprijed, skoim na divan i potrim za
ivotinjom. Na drugom kraju sobe ona napravi polukrug, lako
pobjegne mojoj ispruenoj ruci i pone puzati du zavjesa, rukama.
Da, rukama. Maka je imala ruke sa tri prsta i jednim palcem.
Kad je stigla na dva metra od poda, skupi se u loptu i... mislim
da se vrtjela. Protresem glavom da bih razbistrio um i pogledam
ponovo. Vie nije bilo traga ivotinji. Meutim, tamo je bila mrea
zvunika koji nisam prije zapazio.
Zvunik?
Svatko tko poznaje ultramoderno zna da postoji dogovor koji
odbacuju vidljive zvunike i svjetiljke. Sve mora biti prikriveno ili
vjeto kamuflirano.
To ree zvunik neutralnim i bespolnim glasom to
je ve bolje.
Uzmaknem i padnem na divan odakle sam mogao vidjeti
zvunik.
Iako ste imuni, ipak mogu dobiti neto od vas.
to elite rei time: imuni? upitam.
Nema nieg to vi ne biste uinili ree bezlini glas.
No, kad nekoga navedem da uini neto to on ne bi mogao
uiniti, ja se hranim. Sve to mogu s vama uiniti jest da se
77

razbjesnite. I tovie, nikad se ne razbjesnite na sebe samoga nego

samo na djevojku ili pauka ili na bilo koju drugu slinu pojavu.
Najednom shvatim da zvunika vie nema tamo. A na sagu do
mojih nogu nalazila se golema pjegasta zmija. Skoim na nju, a moja
se ruka zatvori na glenju djevojke koju sam prije vidio. Ustuknem i
ponovo sjednem.
Vidite ree ona svojim barunastim glasom. Sada
se ak i ne bojite.
Neu se uope bojati potvrdim.
Pretpostavljam da neete ree ona kao da ali. Zatim
njeno lice zasja. Ali uskoro e doi subota. nastavi. Tada u
dobiti hranu.
Tko ste vi, napokon?
Ona slegne ramenima.
Nemate imena da me njime oznaite. Da li uope neto
kao ja moe imati ime? Mogu uzeti bilo koji oblik.
Ostanite ovako za sada. Odmjerim je od glave do pete.
Dobro izgledate ovako. Zato lijepo ne doete ovamo?
Ona ustukne jedan korak vrtei glavom.
Zato ne? To za vas nije nimalo vano. primijetim.
To je istina. Ali neu. Shvatite me, to ni vama ne bi bilo
vano.
Ne shvaam.
Ona objasni strpljivo:
Na vaem mjestu mnogi mukarci bi me eljeli, neki
protiv svoje volje. A kad bi otkrili to sam, ili to nisam, mrzili bi
sebe. S takvima bih se mogla posluiti zagugue ona oblizujui s
nasladom usne. Ali vi, vi me elite onakvu kakva sam na tren, i
vama nije nimalo vano to sam gmaz, insekt ili obian hipokrit, im
dobijete ono to elite.
Samo malo! Ta hrana... Vi se hranite mrnjom?
Oh, ne! Sluajte, kad neko ljudsko bie uini neto to
normalno nije u stanju napraviti, kao... oh, kao ona usidjelica koja je
onako strano izgrebla lijepu glumicu, dolazi do ljezdane reakcije
koja se ne moe usporediti ni s jednom drugom. U svakom ljudskom
biu postoji snaga koja ga pokree da ivi i snaga koja ga pokree da
unitava. Kod veine ljudi te su snage prilino dobro uravnoteene.
No, ja im aljem jaku dozu jedne ili druge od tih snaga kako bih
78

izazvala neuravnoteenost, otvoreni sukob. Taj sukob stvara jedno,

nazovimo ga polje, auru. Time se ja hranim. Jeste li sada shvatili?
Slino kao komarac koji ubrizgava otopinu u krv.
Gledao sam je. Vi ste parazit!
Ako tako hoete ree ona ravnoduno. I vi,
uostalom, ako parazitom zovete bie koje se hrani drugim oblicima
ivota.
A sada mi priajte o imunitetu.
Ah, to! To je vrlo dosadno. Kao kad ste gladni i otkrijete
da imate samo konzerve a nemate otvara. Znate da je hrana tu, a ne
moete je dobiti. To je vrlo jednostavno. Imuni ste jer ste sposobni
za sve, da, za sve.
Ukratko, natovjek.
Vi? Ne, na alost.
Onda to?
Trenutak je razmiljala.
Sjeate se da ste me pitali to sam? E, vidite, u toku cijele
vae povijesti izmiljalo se mnotvo imena za bie moje vrste. Sva
pogrena, dakako. Ali, ono koje se najvie koristi, to je naziv:
savjest. Kad ovjek uini neto loe, njegova ga prirodna savjest
upozori na to. Ali, svaki put, kad vidite da nekog ovjeka mui
savjest, da ga pokuava unititi, moete biti sigurni da je netko od
nas tuda proao. im vidite nekog ovjeka kako radi neto to se
nikako ne uklapa u njegov odgoj, njegovu sredinu, budite sigurni da
je netko od nas tu s njim.
Poeo sam shvaati mnoge stvari.
Zato mi priate sve to?
Zato ne? Volim govoriti, kao i vi. To mi ne moe
koditi. Kad biste pripovijedali ovo to sam vam rekla, nitko vam ne
bi vjerovao. Nakon nekog vremena vi sami ne ete vjerovati u ovo
to sam vam rekla. Ljudi ne mogu vjerovati u stvari koje nemaju
dobro odreenu mjeru, oblik, teinu ili ponaanje. Ako neka dodatna
muha pone kruiti oko vaeg stola, ako vaa biljka penjaica ima
novu mladicu koje nije bilo deset minuta prije, vi to neete vjerovati.
Te se stvari dogaaju svim ljudima, stalno, a oni to nikad ne opaze.
Oni sve objanjavaju na temelju onog to ve vjeruju. Budui da oni
ne vjeruju u neto slino nama, pa makar i maglovito, mi slobodno
prolazimo pred njihovim glupim pogledom, hranei se tamo gdje nas
je volja...
79

 Neete se samo tako izvui. Ljudi e vas na kraju uhvatiti

rekoh. Ljudi poinju misliti na nove naine. Jeste li ve uli
govoriti o neeuklidskoj geometriji? Znate li neto o
nearistotelovskim sustavima?
Ona se nasmije.
U toku smo. Ali dok to budu svi prihvatili, vie neemo
biti paraziti. Bit emo simbionti. Neki od nas to ve jesu, Ja, na
primjer.
Simbionti? elite rei da ovisite o nekom drugom obliku
ivota?
Da, i on takoer ovisi o meni.
Tko?
Ona pokae na sobu s neumjesnim dekorom: Va glupi
prijatelj Beck, dakako. Neke od osoba koje privueni u svoju jazbinu
su pekulanti, vrlo lukavi ljudi. Ni za to na svijetu oni ne bi odali
tajne u vezi s investicijama. No, ja se pobrinem da oni govore o tome
Becku. I, oh, kako oni to poale! Kako se osjeaju glupima! I kako
se ja hranim! Zauzvrat ih Beck dovodi ovamo.
Znao sam da on nije u stanju to sve sam raditi rekoh.
A sad, recite mi zato mu je stalo do moje prisutnosti na
primanjima?
To je moje djelo. Gledala me je hladno. Jednog
dana u vas pojesti. Jednog dana nai u otvara. Doznat u kako da
vam zatvorim pred nosom vrata, kako da zgnjeim vae lice
glaalom, a tada, naslaivat u se vama kao poslasticom.
Nasmijem se.
Najprije ete morati nai neto to alim da sam uinio.
Neto mora postojati. Ona zijevne. Trebam se
nabrusiti ree ona lijeno. Idite sada.
***
Ona se vara ree Hank kad sam mu sve ispriao.
Dotrao je k meni im sam mu telefonirao i pustio me da govorim.
Ona se vara?
Da, kad misli da ti nitko ne bi vjerovao. Jer, dovraga ja ti
vjerujem!
ini mi se da i ja vjerujem rekoh. Zato?
Zato? ponovi Hank. Nervozno se ugrize za donju
usnu.
80

 Moda zato to ne traim drugo nego da vjerujem u ovu

teoriju koja proglaava Opie nedunom, po kojoj ono to je ona
uinila nije uope njezina krivnja.
Opie reem. Da . ..
On mi dobaci brz pogled.
Mislio sam na neto, Tome. No kada se to dogodilo, s
Opie, hou rei. ..
Istresi sve to ti je na srcu ako ti to pomae rekoh
prepoznavajui njegov izraaj.
Hvala, Tome. Pa dobro... Neovisno o onome to je moglo
utjecati na Opie, neovisno... hm . .. o njenom eventualnom pristanku,
potrebno je neko vrijeme za te stvari. Vidi se kako dolaze.
I onda?
Gdje si ti bio kad se taj momak poeo vrtjeti oko Opie?
Razmiljao sam. Ponem se smijeiti, ali se zaustavim. Zatim
se naljutim.
Ne sjeam se se.
Oh da, sjea se! Gdje si bio, Tome?
U blizini.
Ti nisi bio u sobi.
Tko ti je to rekao?
Ti ree. Ponovo zauzme svoj uspavani izgled. Ti si
slab laljivac. Kad izbjegava neko pitanje, to znai da kae da. Tko
je bila djevojka, Tome?
Ne znam.
to?
Rekao sam ti da ne znam rekoh namrgoeno.
Jednostavno djevojka.
Oh! Ti je ak nisi upitao za ime?
Mislim da nisam.
I pravi svu tu galamu zbog Opie!
Pusti Opie po strani od svega toga! zaurlam. To je
sasvim neto drugo.
Trebalo bi te objesiti za palce ree dobacivi mi
pogled pun samilosti. No, pretpostavljam da to nije tvoja krivnja.
Cerio se. Nije udo to te taj Beckov parazit ne moe
dohvatiti! Nikad nita ne uini to bi alio, jer nikada ne ali ono
to radi. Nikada nita!
81

 A zato ne? Dignem se u jednom skoku. Sluaj,

Hank. Ja sam iv. Ja sam zaista iv. Svi ljudi koje poznajem na putu
su da ubiju ovaj ili onaj dio samih sebe, sve to ne dobiva hranu na
kraju umire. Nemoj piti ovo, ne gledaj ono, ne jedi ovo, a za sve to
vrijeme ima u njima neto to je gladno upravo tih stvari. To neto se
lako zasiti... i im je sito ostavlja vas na miru. Ja sam iv, zaboga, i
namjeravam to i ostati!
Hank se uputi prema vratima.
Odlazim ree nesigurnim glasom. Moram misliti na
svoju sestru. Da ti se neto dogodi, mogla bi se ljutiti na mene.
Zalupi vratima iza sebe. Udarih nogom stoli i slomih mu
jednu nogu. Vrata se ponovo otvore. Hank dobaci:
Idem s tobom k Becku u subotu uveer. Doi u ovamo
po tebe. Ne krei bez mene.
***
Kod Becka su ulazna vrata bila irom otvorena, kao i uvijek
subotom. Nije bilo nieg to bi moglo sprijeiti Hanka ili bilo koga
drugog nasamarenog da uu. Osim ako zabrana nije postojala u
njima samima. U svakom sluaju, Hank je jasno osjeao prisutnost te
zabrane. Vidio sam to dobro po nainu na koji je zabio ruke u
depove pravei se nehajnim. Ispod njegova sigurnog izgleda
skrivala se napetost.
Bilo je to uobiajeno primanje, koje je okupilo to je vie
mogue neobinih ljudi. Beck je igrao ulogu pratilje skupini od
dvadesetak osoba, najaavijem skupu to se vidio od prolog tjedna:
slavni ekonomist, magistrat, pritavi ljeviar, par njemakih turista s
dalekozorom i svim ostalim, farmer smuena lica u konfekcijskom
odijelu. ovjek koji je svirao klavir. Djevojika koja je s divljenjem
gledala ovjeka to je svirao klavir (ona oito nije svirala klavir).
Momak koji je izrazom odvratnosti gledao pijanista (taj je momak
oito svirao klavir).
im smo uli, Beck poleti prema nama s provalom izraza
dobrodolice koji mu zamre na usnama kad je prepoznao Hanka.
Hank ree dahui isprekidano. Zaista ne znam da
li...
'dan, Beck odgovori Hank. Prolo je prilino
vremena. Hank ue u sobu za primanje i uputi se prema baru koji se
nalazio u najudaljenijem kutu, ostavivi Becka potpuno
izbezumljenog.
82

 Tome ree Beck niste se smjeli izlagati opasnosti...

I ja sam edan kao i on odvratim i poem za Hankom.
Natoim si dina.
Hank?
Da? Njegove su oi motrile masu.
Hoe li mi napokon objasniti to sprema?
On me pogleda. Napetost u kojoj je ivio vjerojatno ga je
muila.
Hej nastavim opusti se. Nita ti se nee dogoditi.
Naa mala gladna prijateljica je epikurejka. Ne vjerujem da je
zanima neto drugo osim prvog vala strepnje koji izaziva. Ti si
prolost.
Znam promrmlja. Znam... hm... Mislim da ima
pravo. Obrie elo. Da li je vidi?
Ne rekoh. Ali kako bih je mogao prepoznati da je
vidim? Moda nije u ovoj prostoriji.
Mislim da jest ree on. Mislim da je ona ovdje
zaglavljena.
To je ideja. Da! Njena specijalnost je neprikladnost, zar
ne? Sve to je neobino. E, pa ova prostorija vrvi neobinou i
neprikladnou.
On potvrdi glavom.
To je ono to elim rei. I ono to elim provjeriti, dobro
provjeriti. Dri.
On se priblii baru i brzom i diskretnom kretnjom doda mi
neto pozamano i plosnato.
Hank! proapem. Revolver! to to...
Uzmi ga. I ja ga imam. Uini to ti kaem kad ti dam
znak.
Ne volim revolvere. No, ovaj je bio uguran u moj dep prije
nego to sam mogao prosvjedovati. Upitam se nije li Hank siao s
uma.
Meci nemaju nikakvog djelovanja na nju.
Oni nisu za nju ree on ponovo gledajui masu.
Ali. ..
Zavei, Tome ree on odreito. Da li uvijek netko
uini neto glupog na tim zabavama? Svaki put, hou rei?

83

Sjetim se povjerljivih obavijesti koje su kolale svaki put kada

su ljudi trebali uiniti neto ludo i poniavajue, to bi odmah zatim
poalili.
Moda, Hank.
Na poetku ili na kraju primanja?
Ne znam, Hank. Zaista ne znam.
Ne mogu ekati promrmlja on. Ne mogu se izlagati
opasnosti. Moda se stvor hrani samo jednom za jedne zabave.
Dakle, hajdmo ree jasnim glasom.
Pozovem ga, no on uvue glavu u ramena i uputi se prema
klaviru. Pogledam oko sebe. Beck je pogledom slijedio Hanka, lice
mu je bilo blijedo i napeto.
Hank se popne na klavir, jednom nogom na klupu, drugom na
tipke, zatim objema nogama na skupocjeno drvo. Pijanist je trenutak
oklijevao, zatim se zaustavi. Djevojka to je s toliko divljenja gledala
glazbenika tiho krikne. Neki se okrenu. Jo dok su se okretali,
poure da zavre svoju reenicu. Ostali nisu obraaji panju. Jer, ta
Beckova primanja...
Parazite zaurla Hank.
Zaudo, etiri petine prisutnih postali su najednom paljivi.
On nije imun nastavi Hank. Oito je govorio mjestu
gdje se zid spajao sa stropom: Evo tvog otvaraa, parazite. Sluaj
me dobro!
Zastane i u iznenadnoj tiini koja je slijedila zauje se Beckov
glas, drhtav i zadihan:
Siite odatle, ujete li? Siite... Hank izvadi revolver.
Zavei, Beck!
Beck padne i ostane sjedei na podu. Hank podigne svoju
krupnu glavu i zavie:
Sve to on hoe jest ivjeti. Mrzio bi umrijeti. No, to
misli kako bi se osjeao da se sam ubije?
Vjerojatno nikad ovdje nije vladala takva tiina No, ubrzo
netko zacmizdri, netko pomakne nogu. A zatim, izgovoren glasom
koji sam ve uo ovdje onog dana kad sam vidio pauka i maku s
rukama, zaujem jedan jedini slog.
Liite ovjeka hrane jedan dan i po, zatim mu stavite u usta
dobro krvav biftek. Stavite na stol ae s obinim crnim vinom,
zatim u jednu au ulijte najboljeg burgunca. Spustite kaput od nerca
na ramena djevojci koja nema prebijene pare, a stoji pred zrcalom.
84

Uinite neku od tih stvari i ut ete zvuk koji naglo provali, zatim se
spusti za jedan ton. prijee u uzdah, u dah:
M-m-m-m-m!
Nema mnogo vremena da se poslui, a nije ti ni
potrebno, zar ne?
O emu, dovraga. on govori? O kome? pitao sam se.
Zatim izvadim revolver iz svog depa.
A sada, moram opisati sve misli koje se mogu ludom brzinom
roditi u mozgu ovjeka. Za tren, koliko mi je bilo potrebno da
podignem revolver, naciljam i pritisnem otponac, ve sam pomisio:
On to govori parazitu o Tomu Conwayu.
Hank eli da me parazit epa.
Parazit, a ne Hank ni ja, upravo je dizao taj revolver i ciljao.
Tako se Hank osveivao meni. A zato se osveivao?
Jednostavno zato to ne mislim kao on. Zar Hank ne zna da je u
mojim oima moj nain miljenja ispravan i da ne treba opravdanja?
Takvo osveivanje je glupo, jer on to radi u ime Opie, a Opie
sigurno to ne bi voljela, nikakve koristi ne bi imala od toga.
Revolver je ciljao moju sljepooicu, a ja sam pritiskao otponac.
Ja sam iv, ja sam zaista iv. Svi moraju jednog dana umrijeti,
ali shvatiti da si glupo pokuao ubiti sebe! Da si dopustio da se
ubije, da si dopustio da tvoj vlastiti prst pritisne otponac!
Pucanj je obino kratak, prodoran, jasan, no ovaj je bio
drukiji. Najprije je buka zapoela pucnjem, zatim je slijedila duga
tutnjava koja je ispunila cijelu prostoriju, koja je grmjela, huktala.
Prostorija se zamrai, okrene i legne na bok, a moje lice dodirne
tepih. Dok se svjetlo gasilo, tutnjava je jo uvijek trajala, no ipak
sam mogao uti povike i glas Hanka, dalek ali razgovijetan:
Svi van! Kua e odletjeti u zrak! Vatra! vikne
sekundu kasnije. Vatra! Zatim:
Beck, zaboga, pomogni mi da iznesem Toma!
***
Zatim vie nita osim osjeaja vremena koje tee, onda svjei
zrak, tama i trenutak lucidnosti. Previe sam jasno vidio, previe sam
jasno uo. Sve me je boljelo. Tutnjava se nastavila poput zvune
kulise. Zaujem pucanj, trenutak sam se gorko naslaivao njime,
vidio sam ga, kao svijetleu aureolu bilo je sve to me je okruivalo,
osjeao sam njegov opor i tvrd miris osjeao sam ga. Leao sam
na ljunku staze, a prestraeni ljudi izlazili su trei iz kue.
85

 Ostani s njime! zaurla Hank, a moja se glava ljuljala

na Beckovim drhtavim koljenima.
Ali nema vatre, nema vatre ree Beck cmizdravim i
prestraenim glasom.
Hank je bio samo velika crna sjena u tami, a kad je potrao
prema grmlju, njegov mi se glas uini veoma dalekim.
ekaj! vikao je. ekaj!
Nagne se nad neto, a u kui odjekne priguena eksplozija,
zatim jo jedna, na prozorima prizemlja pojavi se bijelo svjetlo,
prijee u uto, zatreperi, pa se proiri.
Hank se vrati.
Beck zaurla:
Ubit ete ga! Pokua ustati. Hank ga zgrabi za koulju
i prisili da sjedne.
Da, ja u ga ubiti!
Vi ne razumijete cmizdrio je Beck. Ne mogu ivjeti
bez njega.
Vrati se u svoj osiguravajui zavod. Kri sam sebi put i
ne ucjenjuj ljude to su bolji od tebe da bi nahranio svoja udovita.
Kroz prozore na drugom katu iknu plamenovi.
Ako zaista ne moe ivjeti bez njega, umri! ree
Hank i zavie: Da li su svi izali?
Sjeam se da sam pomislio kako provjeravaju jesu li svi zaista
izali. Dakle, tko je onda mogao vikati u plamenu? Zatim tutnjava
prestane.
***
Najprije bol, a zatim mnogo svjetlosti prodre kroz moje
zatvorene kapke. Pokuam pokrenuti desnu ruku, ali bez uspjeha.
Otvorim oi i ugledam gips na desnoj podlaktici. Okrenem glavu.
Tome?
Podignem oi prema nejasnom obliku koji je govorio. Zatim to
vie nije bilo nejasan oblik nego Hank.
Sve je u redu, Tome. Kod kue si. Kod mene. Okrenem
glavu i pogledam strop, prozor, zatim ponovo Hanka.
Pokuao si me ubiti rekoh.
On odmahne glavom.
Upotrijebio sam te kao mamac. Morao sam doznati da li
e ona zagristi. Morao sam doznati to ona moe uiniti, to e
uiniti. Pokuao sam naciljati u tvoj revoler da ga ispusti. Nisam
86

uspio i ranio sam te u podlakticu. Ima prijelom kosti. Metak ti je

okrznuo lubanju. Sretno si proao,
A da si me ubio?
Mamac je obino izloen opasnosti.
Ti si podmetnuo ekskloziv u kui, zar ne?
Nakon tvog predavanja o provali od A do Z, to nije
predstavljalo problem.
Pokuao si me ubiti rekoh ponovo.
Pitao sam se, zaista sam se pitao, zato je to to sam uinio bilo
toliko vano, Hank kao da je proitao moje misli.
Zbog razlike izmeu Opie i tebe ree. Povrno
gledano, ti i Opie ste uinili potpuno istu stvar te noi. No, Opie e
zbog toga patiti cijeli svoj ivot. A ti, ti se ak i ne sjea s kim si
bio.
Nisam se pomakao. Hank ode. Moda sam spavao. Sjeam se
samo da je najednom Opie bila tu. kleei na koljenima pored
kreveta.
Tome ree ona isprekidanim glasom. Oh, Tome,
htjela bih da sam mrtva. Ostatak ivota provest u nastojei da
zaboravi...
Pomislio sam: elio bih da ta stvar, to god to bilo, nije stradala
u poaru. Sada znam to sam. Ja sam imun. Ovo otkrie ispuni me
zebnjom koja bi mogla hraniti takvo bie milijunima godina.

87

Igor Rosohvatski:

Tor I
Preveo Ivan Paprika

Tor Prvi
Kakav e postati ovjek budunosti? To je pitanje sve do
dana dananjega predmet raspravljanja meu znanstvenicima. I.
Rosohvatskij, u pripovijesti Tor I nam nudi varijantu svoga,
odgovora jezikom fantastike. Neobian ovjek, ovjek iz
budunosti ivi meu nama i s nama, a znanost mu je stavila na
raspolaganje sposobnosti za itavu glavu vee od sposobnosti
dananjeg prosjenog ovjeka. I to se dogaa? On nema nita
zajedniko sa supermenom zapadne fantastike. No ne dolazi ni
do bilo kakve ruiaste idile. Sve ispada mnogo tee i mnogo
sloenije, pa ak i mnogo traginije u najstroem smislu te
rijei...

Danas smo Volou Jurjeva premjestili na posao u drugi odjel, a

na njegovo mjesto postavili EMSP (elektronski mozak irokog
profila). Prije se smatralo a bolje bi bilo kad bi se smatralo i danas
da na tom radnom mjestu moe raditi jedino ovjek. A sada smo
ipak zamijenili Volou strojem. I nita se tu ne moe. Nama je
neophodna brzina i tonost, bez toga su radovi na zamjeni nervnog
vlakna nezamislivi.
Brzina i tonost to je bolest naeg stoljea. Govorim
bolest zbog toga to priroda mnogo toga nije predvidjela kad je
stvarala ovjeka. Opskrbila ga je ivcima kojima se impulsi kreu
brzinom od nekoliko desetaka metara u sekundi. To je bilo dovoljno
nekad kad je bilo potrebno brzo osjetiti opeklinu i brzo odmaknuti
ruku, ili pravodobno primijetiti jantarne oi grabeljive zvijeri.
88

Meutim, sada, kad ovjek ima posla s procesima koji se odvijaju u

milijuntim dijelovima sekunde... Ili kad ovjek sjeda u raketu... Ili
kad mora u istom trenutku prihvatiti i shvatiti tisuu podataka, isto ih
toliko izvaditi iz sjeanja i sve zajedno usporediti u roku od, recimo,
jednog sata, onda...
Svaki put kad bih, kako su vojnici govorili odstupao na
unaprijed pripremljene poloaje, prijetei bih aputao strojevima:
ekajte samo, ekaj te jo malo pa e doi i on!
Mislio sam pri tom na ovjeka budunosti, budueg ovjeka,
kojega emo upravo mi stvoriti kad nauimo kako se moe
promijeniti struktura nervnog vlakna. Bit e to Homo celeris
ingenii ovjek brza uma, ovjek koji e brzo misliti gospodar
epohe superbrzina. Tako sam esto o njemu sanjario da sam svakako
elio doivjeti njegovu pojavu na Zemlji, pogledati mu u oi i dirnuti
svojom rukom njegovu ruku... On e biti plemenit i prekrasan, i
zajedno s njime raditi, bit e lako i ugodno. On e odmah otkriti
kako smo raspoloeni i to elimo, to je potrebno poduzeti u
interesu posla i kako da se rijei teak problem...
No, do dolaska Homo celeris ingenii bilo je jo daleko tako
mi se barem tada inilo, a zasad smo u institutu oekivali jedino
dolazak novog direktora... U posljednje su se vrijeme u nas nekako
esto mijenjali.
Crn kao gavran i veoma nagao spremao se Saa Mitrofanov
zapodjeti s njime iskren razgovor i tako ustanoviti kakav je on
ovjek. Ja sam pak elio smjesta s njime razgovarati o onih est
tisua to su mi bile potrebne za nabavku ultracentrifuge. Ljuda se
nadala izmoliti dopust na svoj raun, tj. neplaeni (slubeno da bi
pomagala bolesnoj majci, a stvarno da bude malo zajedno sa svojim
Griom).
Direktor se pojavio tono pet minuta prije zvona koje je
najavljivalo poetak rada, klopavih uiju, suhonjav, s kudravom
kosom, upalim strogim oima, brz i nagao u pokretima. Sai
Mitrofanovu, koji mu je poletio u susret da bi zapoeo iskren
razgovor, dobacio je dobro jutro tako suho da je on smjesta
krenuo u svoj laboratorij i usput se na hodniku izvikao na
dobroudnog Mih-Miha.
U direktorskom je kabinetu ekala Mih-Miha nova neugodnost

89

 Poberite, odnosno maknite iz hodnika sve te otrcane

divane rekao je najprije direktor. Osim ona dva to ih zovete
problemni i diskusioni.
Naruiti umjesto njih nove? upita Mih-Mih sa sebi
svojstvenom dobrodunou.
Direktoru nestrpljivo trznue obrazi.
Zar je enama zaista tako neugodno razgovarati stojei?
upitao je umjesto odgovora i time uguio kod Mih-Miha volju da
dalje zapitkuje. . .
Bila je to prva naredba naega novog direktora, i to je bilo
dovoljno da ga zamrze strojopisaice, istaice i laborantice, koje su
na tim divanima provodile najvei dio svoga radnog vremena.
Zovem se Torij Venjaminovi rekao je na sastanku
rukovoditelja svih laboratorija. Znanstveni suradnici to je
naglasio mogu me, da bude jednostavnije, nazivati kao i
prijanjeg direktora po inicijalima TV ili imenom.
Mnogi su u tom trenutku osjetili prema njemu neku vrst
odbojnosti. Nije smio govoriti kako da ga nazivamo... O tome smo
mi uvijek sami donosili odluke. Poslije sastanka, odnosno
savjetovanja, nazvali smo ga Tor, a meu sobom Tor Prvi,
elei time istaknuti da se on kod nas nee dugo odrati.
Ljudu je primio vrlo ljubezno kad ga je dola zamoliti za
neplaeni dopust i suosjeajno upitao kako je bolesnoj majci. Lice
mu je izgledalo vrlo suosjeajno, no djevojci se ipak inilo da je
uope ne slua jer mu je pogled za cijelo vrijeme razgovora lutao
papirima na stolu, a uz to bi od vremena do vremena narkao kakvu
primjedbu na rubovima papira. Ljuda je bila uzbuena, a on bi u
takvim trenucima kimao glavom i govorio: Nastavite.
A to da nastavljam, kad me ionako ne slua? ljutila se
Ljuda, dakako u sebi.
Mama je ostala potpuno sama, nema nikoga tko bi joj
pruio barem au vode govorila je alostivo djevojka, mislei na
svoga Griu koji se zaelio nje pa joj pie i vie nego vatrena pisma.
No da, a uz to se jo mora, kako ste prije rekli, brinuti za
odgoj vae petnaestogodinje sestrice dobaci direktor i ne
pogledavi Ljudu. Djevojka je osjetila kako je on ve sve shvatio pa
vie nema nikakva smisla da i dalje lae.
Do vienja rekla je Ljuda tiho, sva rumena od stida i
srdbe.
90

Tako Ljuda i nije pola Grii, to ju je, meu ostalim, spasilo

od mnogih neugodnosti u budunosti. Meutim, direktoru to nikad
nije oprostila.
Zatim se Tor Prvi proslavio time to je Sau Mitrofanova
oduio od ostajanja u laboratoriju i poslije radnog vremena.
Jednom mu je prilikom onako usput rekao:
Ako ete cijelo vrijeme raditi, kad ete onda misliti?
Gria Ostapenko, poto se vratio sa sela gdje je uzalud ekao
Ljudu, otiao je k direktoru i zamolio ga da ga poalje na slubeni
put u Odesu. Lice Tora Prvoga izgledalo je dobroudno. Upravo kao
da e mu sad sunane zrake bljesnuti u oi i upaliti u njima vesele
iskrice. Meutim, ovo sad nije nastupalo. ..
Ostapenko je pripovijedao o posljednjim radovima u institutu
Filatova, s kojima se svakako mora upoznati.
Direktor je s razumijevanjem kimao glavom.
Tako emo moi bre postaviti pokuse o inervaciji oka...
Direktor je ponovo odobravajui kimnuo, a Ostapenko je
umuknuo. ini se da je uvertira trajala dovoljno dugo
pomisli Gria u sebi, ekajui da direktor jo samo pozove Mih-Miha
i naredi mu da ispostavi putni nalog prema moru i suncu.
Tor ga prouavajui pogleda, a zatim ree bez i najmanjeg
traga humora:
K tome ne bi bilo loe malice se namoiti u moru. To
izvrsno osvjeava glavu.
Ostapenko je pokuavao jo togod rei, obmanut ozbiljnim
direktorovim tonom, ne znajui zapravo kako da shvati njegove
posljednje rijei. Na kraju Tor Prvi zaista pozva Mih-Miha i naredi
mu da napie Ostapenku putni nalog za Donjeck. . .
Sfinga buknu od srca Gria Ostapenko na hodniku.
Bezduna sfinga!
Bili smo prisiljeni da zaboravimo dobra stara vremena.
Negdje su daleko lijeno i blago valii mrekali sinje more, umorili
perivoji i vonjaci, zvali u goste roaci da svratimo usput, no vie
nikome u institutu nije uspijevalo otii na sluben put onamo kamo
bi poelio. Sada smo putovali samo onamo kamo bi Tor Prvi smatrao
da je nuno. (No, da budemo potpuno poteni, morali bismo priznati
da smo putovali uvijek onamo gdje je to bilo u interesu posla.)

91

Jednom rijei, kako vam je sigurno ve jasno, mnogi ga nisu

trpjeli od vratara do uenoga sekretara pa ako se ipak odrao
na mjestu direktora, to sigurno nije bilo zbog toga to ga je kolektiv
volio.
No nae je potovanje osvojio. I to potpuno neoekivano.
Svakog bismo mjeseca organizirali brzopotezni turnir. Dakako
ahovski. Pobjednik je poslije toga morao igrati s elektronskim
mozgom. I to igranje s elektronskim mozgom bila je neka vrsta
kompenzacije za sve ostale koji su izgubili... A kompenzacija je bila
zaista velianstvena i sigurna. Kad bi, naime, s elektronskim
mozgom igrao i sam prvak svijeta, ne bi mogao pobijediti. Naime,
igra s elektronskim mozgom je isto to i igra jednog ahista protiv
milijuna drugih prvorazrednih ahista.
Ovaj put je pobjednik bio Saa Mitrofanov. Bacio je posljednji
slavodobitni pogled na tmurna lica pobijeenih protivnika, a poslije
toga zaustavio oi na elektronskom mozgu, te beznadno uzdahnuo,
dok mu se lice otegnulo. Izgubio je u devetnaestom potezu.
ak se ni Saine rtve nisu radovale njegovu porazu. U
nainu na koji je elektronski mozak nadigrao svakoga od naih
prvaka skrivala se eljezna zakonitost, a u isto vrijeme i neto to nas
je poniivalo. Premda smo znali da to nije mogue, ipak smo
sanjarili prieljkujui da stroj izgubi makar samo jedanput. I to ne
zbog toga to bi se u toku igre pokvario. Saa Mitrofanov silom se
nasmijeio i irei ruke ustao od stola. Netko se naalio, netko je
drugi poeo pripovijedati neku anegdotu. U to je ahovskom stoliu
priao Tor Prvi. Prije nego to smo se uspjeli zauditi, on je ve
povukao prvi potez. Elektronski je mozak odgovorio. Igrali su
kraljev gambit.
Poto su razmijenili kraljice, preao je Tor Prvi u napad na
kraljevu krilu. Ispoetka je na svaki potez troio kojih 10 sekundi,
poslije toga pet, pa jednu i na kraju neznatni dio sekunde. Bio je
to nevjerojatan tempo.
Mislio sam ispoetka da se na Tor samo ali, da vue figure
kako bilo samo da bi zbunio stroj. Ta nije mogao samo u djeliu
sekunde razmisliti i zakljuiti koji je potez najbolji. Zatim se zaulo
zvidavo gunanje. Ono je znailo da stroj radi s poveanim
optereenjem. A kad elektronski mozak nije mogao podnijeti
nametnuti tempo i poeo grijeiti, shvatili smo svi zajedno, i ja i
ostali, da na nekakav neshvatljiv nain na direktor vue dobro
92

promiljene i odvane poteze. Tukao je stroj njegovim vlastitim

orujem.
Mat ree na kraju Tor ne podiui glasa i mi svi
ugledasmo kako se na pobonoj ploi upalila svjetiljica, znak
gubitka. Bio je to prvi poraz u povijesti naega elektronskog mozga.
Vritali smo od uzbuenja i oduevljenja kao divljaci.
Nekoliko je ljudi pritralo direktoru, diglo ga na ruke i poelo
njihati. I bacati uvis. Tor Prvi je uzlijetao visoko iznad naih glava,
no na njegovu licu nije bilo ni radosti i slavodobitnosti. Ono je bilo
zabrinuto. Po svoj je prilici u tom trenutku razmiljao o planu rada za
sutra. Kad bismo ga bacili malo vie, on bi zamjeivao sve one oko
sebe i zbunjeno se smjekao. Nala se i laborantica, koja je
elektronskom mozgu pokazala dugi nos.
Ve smo se bili gotovo pomirili s njime i postali spremni da ga
cijenimo i potujemo i da se oduevljavamo njegovim neobinim
sposobnostima. No prola su samo tri dana i ve je neprijateljstvo
prema njemu buknulo novom snagom.
Valju Sizonuk smo opravdano smatrali najljepom i
najponosnijom enom u naem institutu. A ja sam je smatrao ak i
najneshvatljivijom. Definitivno me u to uvjerila na sveanoj veeri
uoi Prvoga svibnja.
Stajao sam s Valjom, kad je u dvoranu naglo uao na Tor Prvi,
vodei ispod ruke zapuhanoga Mih-Miha i neto mu dokazujui.
Vidio sam kako se Valja trgnula i malo spustila ramena, kao da je
odjednom postala manja i bespomona. Zbunjeno je i rastreseno
podravala razgovor sa mnom. A kad su objavili da dame biraju,
pourila je preko cijele dvorane prema Toru Prvome.
Smijem li vas zamoliti za ples, TV?!
TV! Ona nas je izdala nazvavi ga onako kako nam je on na
poetku predlagao. Gledala ga je blistavim, neskriveno oduevljenim
pogledom. Sva se pred njim otprve otvorila kao irok tok rijeke iza
zavoja. Bilo nam je vrlo neugodno gledati Valju u tom trenutku. I
tako smo gledali direktora.
Neto je zatreperilo na njegovu licu. U hladnim oima to su
uvijek prouavale sve i svakoga sada su se otkrila dva jezerca iste
modre vode. Kao da su fini djevojaki prstii pokucali na tu
neshvatljivu zatvorenu duu i u vratima se na trenutak pokazao
ovjek. Pogledao i nestao. Sakrio se. Vrata su se zalupila, a on je
na lice navukao spokojstvo kao kakvu masku. I slegnuo ramenima.
93

 Loe pleem.
Ponekad ljudi pleu da bi mogli porazgovarati.
Valja je bila suvie otvorena. Dola je do izraaja njena
samouvjerenost. Njoj jo nikad nijedan mukarac nije uskraivao
bilo to to bi zatraila. Tor Prvi se ponio na najneoekivaniji nain.
O emu da razgovaramo? otegnuo je namjerno
nemarno. Ako se elite ispriati za povrnost u svome
posljednjem radu, bilo bi uzalud. Naredbu o slubenoj opomeni ve
sam potpisao.
Govorio je gromko i nije ga smetalo to su svi uli njegove
rijei. A zatim se okrenuo svome sugovorniku i nastavio razgovor
to ga je Valja bila prekinula.
Valja je brzo poprijeko itave dvorane krenula prema izlazu.
Siguran sam da tako hodaju ranjeni. Poao sam za njom, pozvao je.
A ona me pogledala kao da me ne prepoznaje. Za neku bi drugu
djevojku ili enu ovo to se dogodilo predstaljalo samo gorak
trenutak uvrede, no za Valju je to bila stroga i pomalo okrutna
pouka. Potrala je stubama ne gledajui pod noge. A ja sam cijelo
vrijeme drhtao od straha da se ne spotakne i ne padne..
Dostigao sam je kod samih vrata. Uloio sam u svoj glas sve
to sam osjeao u tom trenutku.
Valja, nema smisla zbog njega... On je gnjili i bezduni
pedant. Mi smo svi uz tebe...
Ona me je zlo pogledala:
On je bolji od svih. Umniji i asniji od svih vas.
Ona je tako ostala ona i onakva kakva je bila. Shvatio sam da
se tu nita ne moe. A shvatio sam i jo neto, da to Toru nikad neu
zaboraviti.
Od te sam veeri prestao direktora i zamjeivati. Odlazio sam k
njemu samo kad bi me pozvao. A na svako njegovo pitanje
odgovarao bih naglaeno slubeno. Tako su postupali i svi moji
prijatelji.
No Tor Prvi nije to uope zapaao. Ponaao se prema svima, pa
i prema Valji, kao da se nita nije dogodilo i mijeao se kao i do tada
u sve sitnice.
Odavna se u naem institutu stvorila tradicija da zaljubljeni
vitezovi donose djevojkama u rano proljee mimoze, a te bi, kao i
sve ene, pomalo isprazne, stavljale kite mimoza u laboratorije, tako
da bi opojan miris prodirao i u hodnike. Tor Prvi naredi da se
94

umjesto mimoza donesu visibabe i na se dobri Mih-Mih sporazumio

sa staricama prodavaicama visibaba, koje su ga blagosiljale, te
poslije toga poeo i, molei tisuu puta za oprotenje, izvravati
Torov nalog u laboratorijima, tj. zamjenjivati mimoze visibabama. A
tu su ga umjesto zahvalama doekivali zagriljivim alama. Kao na
primjer:
Koliko e direktor dobiti u ime provizije od prodaje
visibaba?
Ili bi netko upitao bezazlenim glasom:
Je li istina da direktora boli glava od jakog mirisa?
U tome se posebno isticao Saa Mitrofanov.
I to je trajalo sve dotle dok jednog dana nije direktor objasnio:
Mimozini fitoncidi (imunoloka tvar u biljkama) utjeu na uspjeh
nekih naih pokusa.
Sada je Saa napokon shvatio zbog ega prije dva dana
iznenada nije uspio njegov pokus s prenoenjem gripozne zaraze na
morske praie.
No koliko zapravo vrijedi na direktor shvatili smo tek na
zasjedanju uenog vijea. Izvjetajima o radu laboratorija poeo je
Saa Mitrofanov. Pripovijedao je o zapaanjima prilikom
promatranja prolaenja nervnog impulsa vlaknima razliitih
presjeka. Poznato je, na primjer, da kod hobotnice prema dugim
krakovima teku deblja nervna vlakna nego prema kratkima. to je
nervno vlakno deblje, to bre provodi impuls. Zahvaljujui tome
signal, poslan iz mozga hobotnice, moe stii istodobno svrecima i
duljih i kraih krakova, to osigurava i istodobnost djelovanja. Sve je
to dokazano i pokusima, a pripremaju se i novi pokusi na temu
presjeka vlakna i brzine impulsa.
Direktor je sluao Sain referat. Sluao ga je vrlo paljivo.
inilo se da eli upamtiti svaku rije, pa ak kao da je i micao
usnama u skladu sa Sainim govorenjem, toliko ga je zanio taj
izvjetaj. No ponekad bi mu se oi polako ugasnule a kutovi na
usnama spustili. Zatim bi se ponovno trgnuo i ponovno svome licu
pridavao izraz najotrije panje. Kad je Saa zavrio referatom, svi
pogledae direktora. O tome to e rei Tor Prvi ovisila je kompletna
ocjena Saina referata i rada.
U tiini je jasno zazvuao nepristran i spokojan glas:
Neka se najprije izjasne ostali.
95

Sluao ih je isto toliko paljivo koliko i Sau. A zatim je ustao

i postavio Mitrofanovu nekoliko pitanja:
Kakva je kouljica, odnosno omota kod vlakana razliite
debljine i kakva je ovisnost izmeu debljine kouljice i presjeka
vlakna? Zato ne biste napravili model ivca od sintetinih
bjelanevina i postupno ga usklaivali po dijelovima, odnosno
sektorima? Isto ga je tako zanimalo jesu li uzeta u obzir zasienja
pojedinih sektora vlakna razliitim mikroelementima?
Nisu ta pitanja ponitavala kompletan posao to ga je proveo,
odnosno obavio Mitrofanov laboratorij, ak nisu to ni namjeravala
po obliku u kojem su postavljena. A ipak je Tor Prvi predloio
naelno novi put istraivanja. I da je Mitrolanov laboratorij iao tim
putom od samog poetka, vrijeme za obavljanje posla skratilo bi se
nekoliko puta.
Odonda sam poeo paljivo promatrati naeg direktora. ak
sam ga poeo i prouavati.
Mene su oduvijek zanimali ljudi s neuobiajenim umnim
sposobnostima. A k tome se umijealo i profesionalno zanimanje.
Uspjeh u mome radu pomogao bi nam da usavrimo ovjekov
ivani sustav.
Priroda nam je postavila stroge granice: kad bismo mogli te
granice proiriti, mnogo bismo dobili. Meutim, kad god osvojimo
neto novo, uvijek izgubimo neto od onoga to smo osvojili prije
toga. Kasniji slojevi mozga taloe se na prethodne i priguuju
njihovu djelatnost. Uspavljuju se instinkti, gase se i prekrivaju
pepelom neiskoritena sredstva za odravanje naih unutranjih veza.
Meutim, to je samo polovica nevolje.
eoni renjevi mozga ne stiu proanalizirati sve to je
uskladiteno u mozgu: kao u kakvim udobnim lukama stoje
zaboravljene itave flote neophodnih podataka, ljuljaju se zanimljive
i vane misli kao kakve podmornice, nastojei isplivati na povrinu.
Divovske ideje, iji smjetaj nije zabiljeen ni na jednoj jedinoj karti
raju i postaju neupotrebljive.
Smijemo li mi takvu situaciju priznati kao neoboriv zakon za
sebe? Priznati i s time se pomiriti?
Naueni smo ovjekov organizam, a posebice sam mozak
smatrati ivim tvorevinama. Mnogi su se navikli i na jo opasniju
misao: da nita bolje i savrenije i ne moe postojati. Tako ovjek
96

ivi spokojnije. No mirovanje, spokojstvo, nikad nisu bili motorom

napretka.
Nai su organizmi, zapravo, upravo kao i nasljedna
informacija, i ne uspijevaju se uvijek prilagoditi promjenama sredine
u kojoj ive. Poticaji u naim ivcima teku prokleto polagano. Majka
priroda ne raste zajedno s nama, ne uspijeva drati korak s naim
razvojem. Ona nam i danas daje ono isto to nam je davala prije
dvije stotine, pet stotina, pa i tisuu godina... A nama to nije
dovoljno. Mi smo izrasli iz pelena skrojenih za ivotinju. I krenuli
samostalnim putem. I moemo se ponositi sami sobom zbog toga to
su tvorevine naih ruku u mnogim pravcima esto savrenije od nas
samih. eljezne su poluge monije od naih miica, kotai i krila bri
od naih nogu, automati pouzdaniji od naih ivaca, a elektronski
mozak misli bre od naega prirodnog mozga. A to je vano, jer to
znai da moemo stvarati bolje nego to stvara sama priroda. ..
Dolo je, prema tome, vrijeme da se pozabavimo i svojim
organizmom, odnosno svojim organizmima.
Pokuavam zamisliti kako li e izgledati novi ovjek. Mislit e
stotine puta bre nego mi danas, i samo e ga ta njegova nova
kvaliteta uiniti snanijim i monijim tisuu puta nego to smo mi.
Evo, upravo na tome radi na institut. Zbog toga mi prouavamo
presjek ivaca i u njima meusobni odnos razliitih tvari. Pa kakav
e zapravo biti novi ovjek? I kako bismo se prema njemu odnosili
kad bi se iznenada pojavio meu nama?
Na alost, moja je uobrazilja i odvie krta a da bih mogao
zamisliti njegov lik, predstaviti njegove postupke. Napokon sam
prestao matati i poeo sam misliti o svome radu, o svome
laboratoriju.
Uinili smo mnogo. No u istraivanju svojstava nekih
mikroelemenata u odnosu na provodljivost nali smo se u slijepoj
ulici. Zasienost vlakna kobaltom u nekim je sluajevima
prouzrokovala ubrzavanje impulsa, a u drugima ih usporavala.
Niki se ponaao posve drukije nego to je to propisivala teorija i
nae pretpostavke. I, to je najgore, jedni su pokusi proturjeili
drugima.
Na kraju krajeva, odluih da se posavjetujem s direktorom.
Zalazio sam nekoliko puta k njemu u kabinet, no uvijek nas je netko
omeo u razgovoru. Zbog toga to je znatan broj onih koji ga nisu
voljeli, ali zbog toga to je bilo prilino i onih koji su ga uvaavali i
97

tovali. A kako i jedni i drugi nisu mogli bez njegovih savjeta, to

vrata direktorova kabineta nisu gotovo nikad bila zatvorena. udio
sam se kako se uspijevao snalaziti u svim tim raznoraznim
problemima i pitanjima, i onda sam se sjetio i njegove partije aha s
elektronskim mozgom.
Poslije jo jednoga neuspjelog pokuaja predloi Tor Prvi:
Svratite jo danas k meni kui.
Priznajem da sam iao k njemu s neobinim osjeajem, koji je
bilo teko odrediti: napetost, znatielja, nesimpatija i oduevljenje
slijevali su se u jedno.
Otvorila mi je vrata starija ena s ljubeznim i zabrinutim licem.
Na takvim licima izraz zabrinutosti nije kratkotrajan nego se
zadrava kao peat za itav ivot.
Upitao sam za direktora.
Torij je u svojoj sobi.
Izgovorila je rije Torij tako da mi je odmah bilo jasno da
mu je to majka.
Izvolite, poite k njemu.
Proao sam kroz mali hodnik i stao. Ugledao sam direktora
kroz staklena vrata. Sjedio je za stolom kraj prozora, jednom je
rukom podupro bradu a drugom je drao prevrnutu aicu. Lice mu
je bilo usredotoeno i napeto. Radio je pjevao malice promuklo:
Napisat e etni pisar...
Tor Prvi spusti odluno aicu na stol, kao da je udario peat.
A zatim podignu drugu prevrnutu aicu.
Osjetio sam se neugodno. Smraila me pomisao: zatvorio se u
sobu i pije. Hladnoa tue osame dirnu me na tren. No zbog ega ga
onda majka nije upozorila da sam doao?
Otvorio sam vrata.
Direktor se okrenuo i rekao ljubezno:
Ah, to ste vi! Vrlo ste dobro uinili to ste doli.
Postavio je aicu na ahovsku plou, i ja tek sada shvatih da to
nije bila aica nego ahovski pjeak. Tor Prvi je igrao ah sam
protiv sebe.
Pripovijedajte dok jo nitko nije doao smjesta mi
predloi, udobnije se smjesti i spremi da me paljivo saslua.
No ve minutu kasnije prekide me pitanjem:
A uzimate li uvijek u obzir i u kakvu je stanju itav
nervni sustav?
98

Skoio je, gotovo mi istrgnuo iz ruke rendgenograme i poeo

hodati u sobi iz kuta u kut. Zatim progovori tako brzo da su se rijei
gotovo slijevale jedna u drugu:
Vi mene pitate to e vam dati ova mrlja? Hoe li to biti
eljezo ili nikl? No morate uzeti u obzir da se ivac prije toga nalazio
u stanju dugotrajne uzbuenosti. Ako ste to uzeli u obzir, bit e vam
odmah jasno da ete dobiti kobalt, tj. da je ova mrlja kobalt. A eto,
ovaj zubac, to je eljezo. Prvo zbog toga to u tom podruju moe
eljezo izgledati i tako, drugo, postotak eljeza u tkivu ve se poeo
poveavati, tree, izmijenila se funkcija i, etvrto, kad se funkcija
izmijenila i postotak eljeza u tkivu raste, onda zubac s takvim
kutom moe biti jedino eljezo.
Stajao je preda mnom uzdignut na prstima, raskrivi dugake
snane noge, i lako se ljuljao s jedne na drugu stranu.
Uinilo mi se da mogu dati tonu formulaciju to je genije.
Genije to je onaj ovjek koji moe uzeti u obzir i usporediti i one
injenice koje se drugima ine potpuno razlinima i kao da nemaju
meu sobom ama ba nikakve veze. Pomislio sam da me je zapala
velika srea to mogu raditi zajedno s Torom. Bojei se da
neopreznom rijei ne izdam svoje oduevljenje, poeo sam govoriti o
potrebama laboratorija, dokazujui kako je neopohno obratiti
posebnu panju upravo naem radu.
Ta, na kraju krajeva, o tome ovisi itava budunost. ..
ija? upitao je direktor, sjeo u naslonja, a oko usta
mu se pritajio podrugljiv smijeak.
Nisam ga pravodobno primijetio. Mislim; taj smijeak.
Cijelog rada naeg instituta. Svega onoga za im teimo.
Zbunio sam se pod njegovim pogledom. Svi ljudi. .
Nestao je smijeak s usta. Sada je zablistao u oima. Drao se
tako kao da nema pojma kakvo je znaenje naih radova ili barem da
im ne pridaje kakvo vee znaenje. No mene vie nije mogao
prevariti. . .
Otiao sam od njega pijan od vjere u svoje snage. Dugo nisam
mogao zaspati. Sluao sam pjev ptica s druge strane prozora,
umorenje lia, glasove maliana i pokuao povezati i usporediti sve
zajedno. Zatim poeh sanjati o planinama. Magla je tekla niz njihove
padine u dolinu, nekako udno sivo-zelena, kao uma u ranu zoru i
prohladna kao gorski potok..
99

Probudio sam se s predosjeajem radosti. Nou je padala kia,

oprani je zrak bio svje, a nebesko plavetnilo proarano zrakama
sunca nekako je malice osljepljivalo oi i priinjalo se posebno
lijepim. Razmahnuo sam nekoliko puta gimnastikim utezima, umio
se na brzinu i iziao iz kue, dovravajui usput naeti sendvi.
Hodao sam razmahujui torbom kao ak i sve mi je govorilo
kako je budunost danas ve otvorena knjiga, koju moemo i sada,
odmah, proitati bez greke.
Lako sam ustrao uz stube glavnog ulaza. Upravo sam
dohvatio kvaku na vratima, kad grunu prva eksplozija, za njome
druga i trea, posebice snana, od koje su se razletjela sva stakla.
Nekakvi obgorjeli papiri zaleprae zrakom kao imii. Pritrao mi
je Saa Mitrofanov, zgrabio me za rukav i povukao nekud. Ugledali
smo dvije grimizno crvene svijee kako su se uzdigle nad zgradom,
na mjestu gdje se nalazio reaktor i Sain laboratorij. Kroz prozore je
kuljao gusti dim. A kroza nj su se kao zmije brzo izvijali plameni
jezici. Slijedio je niz manjih eksplozija, neto kao mitraljeski rafali.
Vatra bjei po epruvetama s rastvorima. Pribliava se
skladitu reaktiva pomislih s uasom. A tamo. .
Oito je i Saa pomislio isto.. Bez ikakva dogovaranja
poletjesmo prema vratima u kojima je pucketala vatra. Bila je to
ludost. Ipak neemo uspjeti sprijeiti prilaz vatri. Poginut emo...
No, nismo ni pomislili na to. . .
Preostalo nam je jo samo nekoliko koraka do ulaza a ve
nismo mogli disati. Nepodnoljiva nam je jara palila lice i ruke. U to
iza nas zaori krik:
Ja sam kriva... Samo ja... Pustite me...
Valja je trala ravno u vatru.
Uspio sam je uhvatiti za ruku. Licem su joj tekle suze,
ostavljajui na obrazima dvije tamne pruge. Ponovno se pokuala
otrgnuti i poletjeti prema ulazu. Nisam je zadrao, jednostavno
nisam uspio... Kamo e? Ta vatra . ..
Nisam uo kad je stigao direktorov automobil. Tor prvi je
iznenada samo iskrsnuo pred nama na pozadini grimizno crvene
mrlje u vratima, tik do Valje. Jednostavno ju je odbacio natrag, rekao
oprostite i izgubio se u pobjenjelu plamenu.
Sada smo Valju drali udvoje. Saa i ja. A ona je stajala
relativno spokojno, kao da je istroila sve sile. Samo je neprekidno
ponavljala kroz suze:
100

 Ja sam kriva. Zaboravila sam spremiti salitru. Ja sam...

Gledao sam u smjeru kuda je nestao Tor Prvi i sjetio se
njegovih rijei: ovjek ima pravo samo na one pogreke za koje
moe sam platiti cijenu. I samo takve...
Sada je prvi put odstupio od svojih rijei. to ga je natjeralo da
se baci u vatru? Kakva sila? Samoportvovnost? Saaljenje? To nije
bilo nalik na njega. Moda ipak saaljenje? Ili plemenitost i
odvanost?
I zbog ega se nisam bacio odmah za njim? To me mui sve do
dana dananjega...
Nakon samo dvije ili tri minute ponovno ugledasmo direktora.
Iziao je epajui, a odjea je na njemu visjela u crnim krpama.
Napravio je dva koraka i pao. Poletjesmo k njemu. Leao je na boku,
sav skvren i gledao nas.
Ne dirajte me prostenjao je i naredio, gledajui Valju
tako da se nije usudila usprotiviti. Provjerite je li iskljuen plin u
centralnom korpusu. A vi tu prenese pogled na Sau recite
vatrogascima da ponu gasiti od desnoga krila.
Zatim je pogledao na mene, no pogled mu je bjeao kao da
trai jo nekoga:
U lijevoj gornjoj ladici u mome pisaem stolu nalazi se
mapa. Moja e vam majka dati. Tamo su zapisi o itavu pokusu.
Pogodili ste, uspio sam izmijeniti svoje nervno tkivo, ubrzati
prolaenje impulsa sedamdeset i est puta. Presjek vlakna, zasienost
elementima... No glavno je kod. Kod za signale vie kratkih
nego dugakih...
Bilo mu je sve gore. Lice mu je sivjelo kao da se pokriva
pepelom, a usne mu tako popucae da ga je bilo muno gledati.
Sve ete saznati kad proitate... Samo, ne zaboravite uzeti
u obzir i ono u emu sam ja pogrijeio. Ubrzanje impulsa djeluje na
hipofizu i druge lijezde. To sam provjerio na sebi i o tome svemu
ete saznati iz moga dnevnika.
Zbog ega ste poletjeli u vatru? poeh smjesta vikati
na njega. Svaki od nas bi...
Tamo je valjalo sve raditi izvanredno brzo... Odvie brzo
za obinoga, normalnog ovjeka...
Znai,
raun,
isti
raun.
Ni
plemenitost,
ni
samoportvovanje... Nisam mu povjerovao i on je to proitao na
101

mome licu. Htio mi je rei jo neto, ali nije uspio. A nemiran mu se

pogled zaustavio kao klatno na zidnom satu.
Odnekud se pojavie sanitetska kola i sanitari. Oprezno ga
poloie na nosiljke. Nije stenjao, nije se micao. Torij Venijaminovi
umro je na putu u bolnicu...
***
Slaem njegove papire. Uurbani rukopis, slova nalik na
stenografske znakove. Mrlje od crnila razbacane po svima
stranicama. Neobino mnogo ispravaka olovkama u boji. Crvena
olovka ispravlja greke napisane crnilom, plava olovka ispravlja
crvenu, zelena plavu. Na taj je nain, oito razlikovao kasnije
ispravke od ranijih. Ispisani listovi suho ute i govore sa mnom
njegovim glasom. On je prvi odluio da na sebi obavi pokus, pokus
koji smo mi za sada obavljali tek na pokusnim ivotinjama. I ako
emo patiti zbog tekog gubitka, ipak emo jedno morati i priznati.
Priznati da je on bio upravo onakav ovjek o kakvom smo sanjarili
Homo celeris ingenii. Doao je k nama iz budunosti.
No zbog ega nam je onda bilo tako teko s njime?

102

Robert Sheckley:

The Store of the World

Prevela Nada oljan

Trgovina
svjetovima
Wayne je doao do kraja dugake gomile sivoga kra koja mu
je sezala do ramena i naao se pred Trgovinom svjetova. Bila je
tono onakva kakvom su je opisali njegovi prijatelji: mala baraka,
zbijena od dasaka, automobilskih dijelova, komada galvaniziranog
eljeza, nekoliko redova krhotina cigala i cijela premazana
vodnjikavo plavom bojom.
Osvrnuo se niz dugaak prolaz kroz krhotine da se uvjeri kako
ga nitko nije slijedio. Stegao je svoj zamotak vre pod pazuhom;
zatim je, zadrhtavi malo pri pomisli na vlastitu odvanost, otvorio
vrata i uvukao se unutra.
Dobro jutro rekao je vlasnik.
I on je bio tono onakav kakvim su ga opisali: visok starac,
lukava lica, uskih oiju i sputenih usana. Zvao se Tompkins. Sjedio
je u staroj stolici za ljuljanje, kojoj je na naslonu stajala modrozelena papiga. U trgovini se nalazio jo jedan stolac i stol. Na stolu
je leala zarala igla za injekcije.
Prijatelji su mi pripovijedali o vaoj trgovini rekao je
Wayne.
Onda znate i moju cijenu rekao je Tompkins. Jeste
li sve donijeli?
103

 Jesam rekao je Wayne i pokazao zamotuljak. Ali

htio bih prije upitati.
Svi bi uvijek najprije neto upitali rekao je Tompkins
papigi, koja je zamirila. Hajde, pitajte.
Htio bih znati to se zapravo dogaa.
Tompkins je uzdahnuo.
Dogaa se slijedee: ja vam dajem injekciju koja vas
uspava. Zatim vam, pomou odreenih pomagala iz svoje trgovine,
oslobaam duh.
Tompkins se nasmijeio kad je to izgovorio, a inilo se kao da
se i njegova utljiva papiga nasmijeila.
to se onda dogaa? upitao je Wayne.
Va duh, osloboen tijela, ima priliku da bira izmeu
bezbrojnih moguih svjetova koje zemlja odbacuje u svakoj sekundi
svoga postojanja.
Smijeei se, Tompkins se uspravio u svojoj ljuljaki i
odjednom kao da ga je obuzelo oduevljenje.
Da, prijatelju moj, premda vi to moda niste ni slutili, od
trenutka kad se ova izmuena zemlja rodila iz plamene utrobe sunca
poela je odbacivati svoje alternativne, mogue svjetove. Svjetove
bez kraja, koji nastaju iz velikih i malih dogaaja; svaki Aleksandar i
svaka ameba stvaraju svoje svjetove, jednako kao to se krugovi ire
u jezeru bez obzira na to baci li malen ili veliki kamen. Ne baca li
svaki predmet sjenu? Pa, prijatelju moj, sama je zemlja
etverodimenzionalna; stoga ona baca trodimenzionalne sjene, vrste
odraze same sebe u svakom trenutku svoga bitka. Milijuni, milijarde
zemalja! itav beskraj zemalja! A va duh, poto sam ga ja
oslobodio, imat e priliku odabrati bilo koji od tih svjetova i neko
vrijeme boraviti u njemu.
Wayneu je vrlo nelagodno doprlo do svijesti kako Tompkins
zvui poput nekoga cirkuskog izvikivaa to reklamira udesa kakva
naprosto ne mogu postojati. Ali, podsjetio je Wayne sama sebe, za
njegova vlastita ivota dogodile su se takve stvari za koje on nikad
ne bi rekao da su mogue. Nikad! Moda su, dakle, mogua i ta
udesa o kojima je govorio Tompkins.
Wayne je rekao:
Prijatelji su mi kazali i...
Da sam ja obina varalica? upitao je Tompkins.
104

 Neki su to natuknuli rekao je Wayne oprezno. Ali

ja uvijek nastojim biti pravedan. Kazali su mi takoer...
Znam to su govorili vai prijatelji prljave mate. Priali
su vam o ispunjenju elje. Jeste li eljeli da vam o tome neto
kaem?
Da rekao je Wayne. Rekli su da to god elim, to
god hou...
Tono rekao je Tompkins. To je jedini mogui
nain. ovjek moe birati izmeu beskonanih svjetova. Va duh
bira, i u tome ga vodi samo elja. Vana je jedino vaa najdublja
elja. Ako moda ve dugo potajno snatrite da nekoga ubijete .. .
Ah, nikako, nikako! uskliknuo je Wavne.
... tada ete poi u svijet gdje moete ubijati, gdje se
moete valjati u krvi, gdje moete nadmaiti De Sadea ili Nerona. ili
nekoga tko vam je idol. Ili moda elite vlast? Tada ete odabrati
svijet u kojem ete biti bog, doslovce i uistinu. Moda neko
krvolono istonjako boanstvo ili premudri Buda.
Ja zaista sumnjam da...
Postoje i druge elje nastavljao je Tompkins. Bit e
vam otvorena sva nebesa i sve vrste pakla. Neobuzdana seksualnost.
Pohlepa, pijanstvo, ljubav, slava sve to elite i to god zaelite.
Nevjerojatno! rekao je Wayne.
Jest sloio se Tompkins. Dakako, moj mali popis
ne iscrpljuje sve mogunosti, sve kombinacije i permutacije elje.
Koliko je meni poznato, vi biste mogli eljeti priprost, smiren,
pastoralan ivot na nekom otoku junog mora, medu idealiziranim
uroenicima.
To bi ve bilo slinije meni rekao je Wayne i zbunjeno
se nasmijao.
Ali tko zna? upitao je Tompkins. ak ni vi moda
ne znate kakve su vae istinske elje. Moda one ukljuuju ak i
vau smrt.
Zar se to esto zbiva? upitao je Wayne tjeskobno.
Povremeno.
Ja ne bih elio umrijeti rekao je Wayne.
To se vrlo rijetko dogaa odvratio je Tompkins,
zagledavi se u zamotuljak u Wayneovim rukama.
Ako vi kaete... Ali kako mogu znati da je sve to pravo?
Vaa je cijena vrlo visoka; odnijet e mi sve to posjedujem. A
105

koliko se ja u to razumijem, vi ete mi moda samo dati neku drogu i

ja u naprosto sanjati! Sve to posjedujem samo za jednu injekciju
heroina i bujicu lijepih rijei! Tompkins se ohrabrujue nasmijeio.
Taj se doivljaj ne moe ni po emu usporediti s
djelovanjem droge.. Isto tako, uope ne nalikuje na doivljaj sna.
Ako je to istina rekao je Wayne pomalo svadljivo
zato ja ne bih mogao zauvijek ostati u svijetu svojih elja?
Na tome radim rekao je Tompkins. Zato i
naplaujem tako visoku cijenu da bih mogao nabaviti materijal za
pokuse. Pokuavam pronai neki nain da taj prijelaz uinim stalnim.
Dosad mi jo nije uspjelo olabaviti onu sponu koja ovjeka vee za
njegovu vlastitu zemlju i koja ga povlai natrag. ak ni veliki mistici
nisu uspjeli presjei tu sponu, osim smru. Ali ja nisam izgubio
nadu.
Bilo bi sjajno kad bi vam to polo za rukom rekao je
uljudno Wayne.
Da, i te kako! uskliknuo je Tompkins u neoekivanoj
provali estine. Tada bih ovu svoju jadnu radnju pretvorio u izlaz
za bijeg. Moj bi proces tada bio besplatan, besplatan i dostupan
svakome! Svatko bi mogao poi u zemlju svojih elja, u zemlju koja
mu zaista odgovara i prepustiti ovu prokletu sredinu takorima i
crvima.
Tompkins se prekinuo u pola reenice i postalo ledeno miran.
Ali bojim se da suvie pokazujem svoje predrasude. Za sada jo
ne mogu ponuditi stalan bijeg iz ovoga svijeta; nijedno rjeenje koje
za sobom ne povlai smrt. Moda to nikad neu ni moi. Sad vam
mogu ponuditi samo praznike, promjenu okoline, okus jednoga
drugog svijeta i uvid u vae vlastite elje. Moja vam je cijena
poznata. Taj u vam iznos vratiti ako doivljaj ne bude
zadovoljavao.
Ljubazni ste rekao je Wayne vrlo ozbiljno. Ali ima
jo neto o emu su mi prijatelji govorili. Deset godina mog ivota.
To se ne moe izbjei rekao je Tompkins a one se
ne mogu ni vratiti. Moj proces predstavlja strahoviti napor za ivani
sustav i predviena se duljina ivota skrauje za odreeno razdoblje.
To je jedan od razloga zbog kojega je naa takozvana vlada
proglasila moj proces protuzakonitim.
No, ta se zabrana ne provodi osobito strogo rekao je
Wayne.
106

 Ne. Slubeno je taj proces zabranjen kao opasna

prijevara. Ali i slubenici su samo ljudi. I oni bi voljeli otii s ove
zemlje kao i svi ostali.
Tolika cijena razmiljao je Wayne, vrsto steui svoj
zamotuljak. I deset godina ivota! Za ispunjenje mojih potajnih
elja...
Zaista, moram o tome malo razmisliti.
Samo razmiljajte rekao je Tompkins ravnoduno.
***
Cijelim je putem kui Wayne razmiljao o tome. Kad je njegov
vlak stigao u Port Washington, na Long Islandu, jo uvijek je
razmiljao. I dok je upravljao svojim autom od kolodvora do kue i
dalje je razmiljao i o lukavome starakom Tompkinsovu licu, i o
moguim svjetovima, i o ispunjenju elje.
Ali kad je zakoraio u svoju kuu, morao je odbaciti te misli.
Janet, njegova ena, molila ga je da otro porazgovori s kunom
pomonicom, koja je i opet poela piti. Njegov sin Tommy molio je
da mu pomogne oko amca, koji je sutradan valjalo spustiti u more.
A njegova mala kerkica htjela mu je ispriati kako je provela dan u
djejem vrtiu.
Wayne je prijazno ali odluno porazgovorio s kunom
pomonicom. Pomogao je Tommvju da nanese konaan sloj kopera
na dno amca i sluao je dok je Peggy priala o svojim
pustolovinama na djejem igralitu.
Poslije, kad su djeca legla i kad su on i Janet ostali sami u
dnevnoj sobi, ona ga je upitala da li se neto dogodilo.
Dogodilo?
ini mi se kao da si zbog neega zabrinut rekla je
Janet. Jesi li imao naporan dan u uredu?
Pa tako, uglavnom kao obino . ..
On nee, dakako, ispriati Janet ni bilo kome drugome kako je
uzeo slobodan dan i posjetio Tompkinsa u onoj njegovoj udnoj i
luckastoj Trgovini svjetovima. A nee govoriti ni o tome kako bi
svaki ovjek morao imati pravo da jednom u ivotu ispuni svoje
najskrovitije elje. Janet, razumna i pametna kakva jest, nikad to ne
bi mogla shvatiti.
Slijedei su dani u uredu bili strahovito zahuktali. Cijeli je
Wall Street zahvatila mala panika zbog dogaaja na Srednjem istoku
i u Aziji, i cijene su na burzi odraavale to stanje. Wayne se
107

prihvatio posla. Trudio se da ne razmilja o ispunjenju elje po

cijenu svega to posjeduje i jo deset godina vlastitog ivota povrh
toga. To je ludost! Stari Tompkins vjerojatno nije pri sebi!
Subotom i nedjeljom odlazio bi s Tommvjem na jedrenje. Stara
se jedrilica odlino odrala i gotovo uope nije proputala vodu.
Tommy je elio novi komplet regatnih jedara ali Wayne je strogo
odbio tu molbu. Moda idue godine, bude li stanje na tritu bolje.
Za ovu godinu morat e se zadovoljiti starim jedrima.
Ponekad nou, kad bi djeca ve zaspala, on i Janet poli bi na
jedrenje. Zaljev Long Island bio je tada spokojan i prohladan. amac
je tiho klizio kraj bova koje su svjetlucale i jedrio k nabreklom
utom mjesecu.
Znam da te neto mui rekla je Janet.
Nemoj, molim te, duo.
Da ti neto ne taji?
Nita.
Jesi li siguran? Jesi li sasvim siguran?
Sasvim siguran.
Onda me zagrli. Tako . .
I amac je neko vrijeme plovio sam.
***
elja i ispunjenje . . Ali stigla je jesen i amac ja valjalo izvui
iz vode. Stanje na burzi se poneto stabiliziralo, ali Peggy je dobila
ospice. Tommy je traio da mu se protumai razlika izmeu obinih
bombi, atomskih bombi, hidrogenskih bombi, kobaltnih bombi i
ostalih bombi o kojima se govorilo u novostima. Wayne je tumaio
kako je najbolje znao. A kuna pomonica je neoekivano dala
otkaz.
Skrivene su elje lijepa stvar. Moda je zaista elio nekoga
ubiti ili ivjeti na nekom otoku u Junom moru. Ali ovjek mora
misliti na svoje obaveze. On ima dvoje djece i najbolju enu na
svijetu.
Moda negdje oko Boia...
Ali sredinom zime izbila je vatra u jednoj od praznih soba za
goste jer su elektrini vodovi bili neispravni. Vatrogasci su ugasili
poar, a da pri tom nisu uinili mnogo tete i nitko nije bio ozlijeen.
Ipak, to je na neko vrijeme potpuno udaljilo Tompkinsa iz njegovih
misli. Najprije je valjalo popraviti tu spavaonicu, jer je Wayne bio
silno ponosan na svoju dostojanstvenu staru kuu.
108

Poslovi su i dalje bili u znaku napetosti i nesigurnosti zbog

trenutnog stanja u svijetu. Interkontinentalne rakete, atomske bombe,
sateliti... Wayne je provodio u uredu cijele dane, a ponekad i veeri,
Tommy je dobio zaunjake. Jedan dio krova valjalo je nanovo
pokriti. A onda je ve dolo vrijeme da se amac ponovo pripremi za
sputanje u more.
Prola je cijela godina, a njemu je preostalo tako malo vremena
razmiljati o svojim skrovitim eljama. Ali moda idue godine. A u
meuvremenu...
***
Dakle? rekao je Tompkins. Dobro se osjeate?
Da, sasvim dobro rekao je Wayne. Ustao je sa stolca i
protrljao elo.
Hoete li da vam vratim honorar? upitao je Tompkins.
Ne. Doivljaj je bio zadovoljavajui.
Uvijek je tako rekao je Tompkins i razuzdano
namignuo. Dakle, kakav je bio va doivljaj?
Svijet iz nedavne prolosti rekao je Wayne.
To se esto dogaa. Jeste li ustanovili kakva vam je
potajna elja? Je li to bilo umorstvo? Ili otok u Junom moru?
Veina ljudi ne eli o tome raspravljati sa mnom rekao
je Tompkins mrzovoljno. Neka me vrag odnese ako znam zato.
Zato to... pa, mislim da je ovjeku svijet njegovih
potajnih elja nekako svet. Nemojte mi zamjeriti... Mislite li da e
vam ikad poi za rukom uiniti to nekako trajnim? Mislim, taj svijet
koji ovjek izabere?
Starac je slegnuo ramenima.
Pokuavam. Ako uspijem, saznat ete. Svi e saznati.
Da, siguran sam.
Wayne je razmotao svoj omot i poloio na stol sve to je bilo u
njemu. Zamotak je sadravao par vojnikih cokula, no, dva navoja
bakrene ice i tri male limenke mljevenog mesa.
Tompkinsove su oi na as naglo zasvjetlucale.
Potpuno dovoljno rekao je. Hvala vam.
Zbogom rekao je Wayne. I hvala vama. Wayne je
iziao iz trgovine i pourio prema gomili sivih krhotina. Iza gomile,
dokle mu je pogled dopirao, protezala su se ravna polja krhotina,
smea, crna, siva. Ta polja, koja su se pruala do obzorja na sve
strane, sastojala su se od izoblienih ruevina zgrada, od razorenih
109

ostataka stabala i finoga bijelog pepela, koji je neko bio ljudsko

meso i kosti.
Pa rekao je Wayne u sebi barem smo dali onoliko
koliko smo primili.
Njegova ga je godina u prolosti stajala svega to je posjedovao
i povrh svega jo deset godina ivota. Je li to bio san? ak i tako,
vrijedilo je! Ali sad je morao od sebe otjerati svaku pomisao na Janet
i djecu. S tim je svreno, osim ako Tompkins ne usavri svoj proces.
Sad je morao razmiljati o tome kako e sam preivjeti.
Paljivo je gazio korak po korak po krhotinama i ruevinama, u
vrstoj nakani da se vrati u sklonite prije mraka, prije nego to iziu
takori. Ako ne pouri, propustit e veernju razdiobu krumpira.

110

F. L. Wallace:

Big Ancestor
Prevela Ljiljana Marks

U potrazi
za precima
U sjedalu je Taphetta, vrpasto bie, bio nalik na svilenu traku
kakvom se vee poklon-paket. Njegove etiri plosnate noge, njegovo
tijelo i vrat bili su povijeni prema van a zatim prema unutra,
spajajui se u jednu sredinju toku iznad koje je poivala glava, a
ako se drimo te usporedbe s trakom za paket, glava bi bila vor. Od
svih dijelova tijela samo je glava bila neke znaajnije debljine.
Pokrivalo ju je desetak dugih uskih vrpci.
Taphetta je trljao te vrpce glave jednu o drugu i mogao je tako
zauujue dobro reproducirati ljudski govor,
Da, uo sam o toj legendi rekao je.
To nije samo obina legenda odgovori Sam Halden,
biolog. On je oekivao ovakvo reagiranje Taphettovo. Taphette su
bili skloni promatrati injenice samo kao pekulacije i nita vie.
Postoji najmanje sto razliitih vrsta ljudskih bia i sve
one tvrde da su nastale neovisno jedna o drugoj i u potpunoj
izoliranosti na bezbroj planeta. Nema dvojbe da u vrijeme prije
svemirskih letova nije moglo biti nikakve veze izmeu njih pa
ipak, svaka se od tih individualnih planetarnih rasa moe kriati s
najmanje deset drugih! To je injenica koja se ne moe objasniti
legendom:

111

 To je impresivno prizna Taphetta. Unato tome

smatram da je, najblae reeno, odbojno pariti se s nekim tko ne
pripada mojoj rasi.
To je razumljivo. Ti si samosvojan odgovori mu
Halden. Ni na jednom drugom planetu ne ive bia koja bi bila
slina tvojoj rasi. To isto vrijedi i za sve ostale rase u galaktici, bile
one inteligentne ili ne. Mi ljudi smo jedina iznimka. Mi
predstavljamo, pa makar samo sluajno, gotovo neprekinuti bioloki
spektar razvoja ovjeanstva.
Emmer, arheolog naeg tima, neandertalski je tip i stoji
otprilike na kraju skale. Ja sam sa Zemlje i nalazim se negaje u
sredini, no vie prema Emmerovoj strani. Meredith, naa
lingvistkinja, nalazi se na drugoj strani sredine. A jo dalje od nje,
prema drugom kraju skale, jest Kelburn, na matematiar. U skladu s
tim poretkom nalaze se i sposobnosti za meusobno krianje. Emmer
se ne bi mogao pariti s pripadnicima moje rase, ali zato ja mogu
imati djecu s Meredith, a ona bi pak mogla, s malo manjom
vjerojatnou, imati zajedniko potomstvo s Kelburnom.
Taphetta je vibrirao sa svojim vrpcama glave.
Ali ja sam mislio da je ve dokazano kako se ljudska rasa
razvila na jednom jedinom planetu i da se na tom planetu mogla
zapaziti neprekidna evolucijska linija do prije milijardu godina.
Ti vjerojatno misli na Zemlju odvrati Halden.
Ljudima je potrebna odreena vrst planeta. Ako smo jednom, a to je
naa teorija, prije nezamislivo dugog vremena bili posijani po
mnogim planetima, mi ne znamo tko je to bio uinio, tada se moe
oekivati da e se medu svim tim planetima nai barem jedan na
kojem je samostalno nastao slian oblik ivota.
To se dogodilo na planetu Zemlji.
Kad su iz svemira doli ljudi, nali su na Zemlji zaista
ovjekolika bia. Nai su znanstvenici bili poinili greku kad su ta
bia ubrojili u ljudsku rasu. Izveli su iz toga teoriju o evolucijskoj
povijesti od milijardu godina. Danas znamo da je ta teorija bila
pogrena.
Ali na svim drugim planetima to ih naseljavaju ljudi razvoj se
nae rase moe slijediti unatrag do samo nekoliko stotina tisua
godina. ovjek se iznenada pojavio. Nema nikakvih dokaza o
srodstvu s tamonjim domorodakim oblicima ivota. Iz toga
zakljuujemo da ovjek nije potekao ni s jednog od planeta to ih
danas naseljuje. On se vjerojatno razvio negdje drugdje i kasnije
112

proirio po tom sektoru galaktike. Neobjanjivo je, meutim, kako je

to uope bilo mogue. U ono vrijeme nijedna ljudska rasa nije
vladala tehnikom svemirskih letova.
I zbog toga ste izmislili neke legendarne pretke da biste
objasnili jedinstveno podrijetlo ljudskih rasa koje su se pojavile na
planetima meusobno udaljenim tisuama svjetlosnih godina, a ipak
se mogu meusobno kriati? upita Taphetta. Nisam siguran da
je takvo pojednostavljenje dopustivo.
Moe li nam ponuditi neko drugo objanjenje? upita
Halden. Netko ili neto moralo je posijati nae rase. Ovdje nije
rije o sluajnim paralelnim razvojima, nije jednostavno to zato jer je
posrijedi vie od sto razliitih ljudskih rasa. Ljudskih rasa i samo
njih i ni jednih drugih.
No ni meni ne pada na um neko drugo objanjenje
rekao je Taphetta i postavio svoje trake u drugi poloaj. A iskreno
govorei, nikoga i ne zanimaju mnogo te teorije koje su ljudi
izmislili o svom podrijetlu.
Taphettino stanovite bilo je posve razumljivo. Po brojnosti je
ovjeanstvo bilo apsolutno vodea rasa u poznatoj galaktici. Bilo je,
dodue, jo drugih rasa vrpasta bia na primjer koja su na
viem stupnju razvoja nego ljudi. No ba zbog mnogobrojnosti ljudi
vladalo je u galaktici strahopotovanje, ak svojevrstan strah prema
ljudima. Moglo bi se dogoditi da se sve ljudske rase ujedine... No
zasad je njihovo zajedniko podrijetlo bilo jedino uporite oko kojeg
bi se oni mogli okupiti.
Sam Halden nastavio je razgovor.
Ti si zacijelo ve bio uo o takozvanoj susjedskoj
plodnosti? upita on Taphettu.
Da, povrno. Svi koji su se druili s ljudima znaju za to.
U posljednje vrijeme imamo novih podataka i zato
moemo jo bolje interpretirati tu teoriju. Ona izrie otprilike da su
sve ljudske rase koje se mogu meusobno kriati neko morale biti
prostorno blie jedna drugoj. Ako se planetarna rasa F moe pariti s
rasama od A do N, rasa G s rasama od B do O, tada moemo
pretpostaviti da je rasa G, bez obzira na to gdje se danas nalazi,
neko morala biti susjed rase F. Gledamo li u prolost planetarne
sustave koje je ovjeanstvo naseljavalo prije svemirske ere i
ustanovimo njihova vremena, dobivamo posve odreen i pravilan
poredak tih sustava. Kelburn ti to moe bolje objasniti.
113

Ruiasto obojeno tijelo Taphette zaervenjelo se. Promjena

boje bila je jedva zamjetljiva, no bila je dovoljan znak da se u njemu
povealo zanimanje za temu razgovora.
Kelburn je stupio za projektor.
Bilo bi nam lake kad bismo poznavali sva sunca
galaktike, no i samo manji dio to smo istraili omoguava nam da
rekonstruiramo prilino zadovoljavajuu sliku prolosti.
On pritisne na neku tipku i na ekranu se pojave zvijezde.
Ovo je pogled okomito na ravninu galaktike. Ovdje je na spiralni
krak kako izgleda danas, a ovo su planetarni sustavi naseljeni
ljudima.
On pritisne drugu tipku i neke zvijezde na ekranu zasjaju jae.
Nije se mogla uoiti nikakva pravilnost u njihovu meusobnom
poloaju. One su bile nasumce razbacane izmeu mnotva drugih
sunaca.
Poznato je da cijela galaktika polako rotira oko
imaginarnog sredita. I premda pri tom zvijezde u odreenom
podruju zadravaju obino meusobne poloaje, ipak dolazi do
preraspodjele uslijed razliitih vlastitih gibanja zvijezda.
Ovako izgleda raspored zvijezda ovog sektora kad
rekonstruiramo njihove poloaje u prolosti. Svijetle tokice jurile su
po ekranu.
Poloaji zvijezda prije dvjesta tisua godina objasni
Kelburn.
Sada se odjednom moglo zamijetiti da su sjajne tokice na
ekranu planetarni sustavi naseljeni ljudima stvorile jasan
mozaik. One su se poredale u jednakim razmacima uzdu pravilne
krivulje. Krivulja je nalikovala na potkovu iji su krajevi bili savijeni
prema unutra. Produene linije s krajeva potkove bi se sjekle.
Taphetta upadne naglo.
Jesu li prorauni toni?
Toliko toni koliko se tono moe rijeiti problem
milijuna tijela.
Tada bi to, dakle, bila pretpostavljena ruta putovanja
vaih legendarnih predaka?
To je naa pretpostavka odgovori Kelburn. Jer
danas ima ljudskih rasa koje se ne mogu meusobno kriati premda
su u neposrednom susjedstvu, ali se mogu ipak s onima u ijem
susjedstvu su se nalazili prije dvije stotine tisua godina.
114

 Naelo susjedske plodnosti. Nisam jo vidio tako

uvjerljiv prikaz ree Taphetta tiho. Da li je samo u to vrijeme,
prije dvjesta tisua godina, bio takav razmjetaj?
Da, plus ili minus pedeset tisua godina, ali ak i tada jo
dobivamo krivulju koja moe predstavljati krivulju leta jednoga
svemirskog broda koji je oblijetao odreeni galaktiki sektor
objasni Kelburn. Imamo i drugih mogunosti za odreivanje
vremena. Na nekim svjetovima, gdje osim ljudi nema drugih
sisavaca, moemo kronoloki poredati nalaze ljudskih fosila.
Vjerujemo stoga da smo prilino tono saznali staru rutu putovanja
naih predaka.
Taphetta usmjeri jednu od svojih traka na glavi prema ekranu.
I vi vjerujete da je izvorite vaeg podrijetla tamo gdje se
sijeku zamiljene linije s vrhova ove potkove?
Da, to pretpostavljamo ree Kelburn. Podruje koje
dolazi u obzir mogli smo suziti na jednu kubinu godinu svjetlosti, u
stanju tadanjeg vremena. Danas, dvjesta tisua godina kasnije, to
podruje moe biti i vee, sada je sigurno mnogo vee. A ako se
sunce naih predaka brzo giba, moda danas lei ak i izvan
podruja koje smo do sada istraili. No mi smo uvjereni da ova
ekspedicija ima dobrih izgleda da ga nae.
U tom sluaju moram se brzo odluiti. Taphetta
pogleda kroz prozor na drugi brod koji je nepomino lebdio u
prostoru. Smijem li postaviti jo nekoliko pitanja?
Izvoli odvrati Kelburn ukoliko je rije o
matematici. Za ostalo se obrati Haldenu. On je voa nae
ekspedicije.
Taphetta se okrene Haldenu.
Zbog ega si, zapravo, zahtijevao ba mene? Zanemarimo
pri tom injenicu da je tvoj pilot naglo obolio.
Halden odgovori:
Na je pilot zaista obolio, i nismo mu mogli pruiti njegu
i tretman koji su u njegovom sluaju potrebni. Na sreu, otkrili smo
brod i javili mu se, jer se do najblieg planeta putuje etiri mjeseca, a
to bi nam znailo osjetan gubitak vremena. Kapetan drugog broda
pristao je da povede sa sobom oboljelog pilota i ispriao nam da na
brodu kao putnika ima jednoga iskusnog pilota. Dodue, i na naem
brodu ima ljudi koji bi za nudu mogli preuzeti upravljanje brodom,
ali podruje koje elimo preletjeti jo je prilino nepoznato i zato
115

bismo voljeli da povedemo sa sobom strunjaka. A vrpasta su bia

poznata po navigatorskom umijeu.
Taphetta se ljubazno nakloni kad je uo pohvalu.
Ja sam zapravo imao drugih planova, no moj poziv i
zanimanje nalau mi da sluaj nezgode kao to je ovaj s vaim
bolesnim pilotom pretpostavim svim drugim dunostima.
No kako je s ugovorom?
Sam Halden se zakalje.
Mi smo preuzeli va standardni ugovor. Neto smo ga,
dodue, pojednostavili, ali smo zato povisili i udio pilota u dobiti iz
bilo kakvog otkria na putovanju.
Zaista dirljivo to toliko cijenite na ugovor da ste ga
preuzeli ree Taphetta. Na alost, ja moram ustrajati na tome
da ga zakljuimo u naem, neskraenom obliku. Ako elite mene za
pilota, moram vas zamoliti da potpiete moj ugovor. Ja sam ga ve
donio sa sobom.
On prui Haldenu svitak koji je dosad drao skriven negdje u
svom tijelu.
Ljudi su se meusobno pogledavali dok je Halden preuzimao
svitak.
Moe ga i proitati ree Taphetta no to e ti
oduzeti mnogo vremena. To je mikrotisak. No ne mora se bojati
neke prijevare s moje strane. Ovaj ugovor cijeni se svagdje kamo mi
dolazimo. A mi dolazimo zaista gotovo svuda, pa i na mjesta na
kojima jo nikada nije bilo ovjeka.
Ako su htjeli imati Taphetta, a bio im je potreban, nisu imali
drugog izbora. Osim toga potenje jednoga vrpastog bia bilo je
izvan svake sumnje. Halden je potpisao.
Dobro. Taphetta se nakloni. Vrati ugovor na brod.
Otpremit e ga za mene, a kapetanu reci da nastavi putovanje bez
mene.
On je egrtao svojim trakama.
Ako biste mi sada donijeli karte, mogli bismo odmah
poblie upoznati podruje naeg cilja.
***
Uao je Firmon, hidroponiki specijalist. Bio je to snaan
ovjek rijetke kose i tromih, nezgrapnih kretnja. inilo se kao da
jedva uspijeva skinuti pogled s Meredith. A on je zapravo bio na
viem razvojnom stupnju od nje i ne bi uope trebalo da se zanima
116

za nju. Ali njegova rasa se razvijala neobjanjivo sporo, pa Firmonu

nije bio uvijek jasan njegov poloaj u hijerarhiji ljudskih rasa.
Firmon se obrati Meredith.
Novom se pilotu ne svia na zrak.
Tada mijenjajte sastojke sve dok mu se ne svidi. On
upravlja ovim brodom i razumije se u to bolje od nas.
Bolje nego ovjek? Kod tih rijei Firmon baci
kradomice pogled na Meredith, no nastavi kad se ona nije, nasmijala
kao to je oekivao. Ve sam pokuao mijenjati sastav, no on se
jo i sad ali.
Halden duboko uzdahne da bi ispitao zrak.
Ja nita ne zamjeujem. ini se da je sve u redu.
To sam i ja rekao. Ali ona predimenzionirana trakavica
nema plua ve die kroz milijun tjelesnih pora, a ini se da su one
vrlo osjetljive.
Nije imalo smisla objanjavati Firmonu da Taphetta nije
nikakva trakavica, da je njegov razvoj, dodue, tekao drukije nego
razvoj ovjeka, ali da on ni u kojem sluaju nije manje kompleksno
graen od ovjeka. Paradoks je bio da mnoge ljudske rase na
visokom stupnju u nekim stvarima nisu tako napredne kao one na
niem stupnju. Zapravo, nisu se jo dobro navikli na mnotvo
razliitih ivotnih oblika koje su susretali po svemiru. Firmonova
reakcija bila je tipina.
Ako Taphetta zahtijeva ii zrak, ini to zato to mu je
takav potreban za tijelo. Uinite sve io je u vaoj moi da mu
ispunite elju.
Ne mogu. Bolji zrak ne mogu napraviti Taphetta misli da
ete vi rijeiti problem.
Hidroponika je vaa specijalnost. Ne mogu vam pomoi.
Halden zastane i zamisli se. Ili moda neto s biljkama nije
kako valja?
Moglo bi se rei.
to je s njima? Neka bolest?
Ne, sve su biljke zdrave, ali ih neto dere. Ne mogu
narasti dovoljno brzo.
Insekti? To se jednostavno ne bi smjelo dogoditi. Ali ako
je to ipak tono, tada postoje i protusredstva. Zato ih ne ukljuite?
To nisu insekti objasnio je Firmon. To je neka vea
ivotinja. Pokuali smo otrovom i uhvatili smo ih nekoliko.
Meutim, sada na njih vie ne djeluje ni otrov. U elektronskom
117

odjelu dao sam nainiti nekoliko stupica, ali ini se da su ivine

saznale to ih tamani i zbog toga ih obilaze u velikom luku. U
svakom sluaju, nismo uhvatili nijednu vie. Halden je prodorno
gledao ovjeka.
Kako dugo to traje?
Oko tri mjeseca. Nije tako loe. Izai emo ve s tim
nakraj.
Vjerojatno je imao pravo. Ali tetoine su na brodu ipak
bile teret, osobito sada kad je i vrpasto bie bilo pilot
to znate o ivinama? upitao je Halden.
To su male ivotinje, otprilike tako duge'. Firmon je
pokazao rukama. Ne znam kako su stigle na brod, ali im su se
jednom nale ovdje, odmah su se sakrile. Pogledao je Haldena.
Brod je star i ugradili smo nove ureaje. Sada se skrivaju izmeu
strojeva. Ne moemo uope nita uiniti jedino da rastavimo cijeli
brod i da ga ponovo sastavimo.
Firmon je imao pravo. Novi su ureaji bili smjeteni na
svakom slobodnom mjestu i zbog toga se stvorilo mnotvo kutova i
teko pristupanih mjesta koja se nisu mogla zakljuati.
Nisu mogli postaviti strau koja bi ivotinje ubijala im se
pojave. Za to nisu imali dovoljno ljudi na brodu. Osim toga, takav
pokolj vjerojatno bi vie tetio biljkama nego ivotinjama. Moralo se
pronai neko drugo rjeenje.
Sam Halden je ustao.
Pogledat u okolo.
Doi u i pomoi vam rekla je Meredith i nagnula se
prema njemu. Napokon, mogu i ja kao vaa ljubavnica uivati
neke povlastice.
Halden je slegnuo ramenima. Ona je, dakle, znala da ju je
posada smatrala njegovom ljubavnicom. Moda je time htjela samo
naljutiti Firmona. On je poelio da to nije rekla. To, napokon, nije
poboljalo poloaj.
***
Taphetta je sjedio u stolici napravljenoj za ovjeka. To nije
smetalo Taphettinom pokretnom tijelu. Moda se to to je on radio i
nije moglo nazvati sjedenjem, jer je ovio noge oko tijela a glava mu
je leala na povrini za sjedenje. Vrpce na glavi, koje su mu
istodobno sluile i kao ruke i kao govorni organi, neprekidno su se
pokretale.
Najprije je pogledao Haldena, pa Emmera, zatim opet Haldena.
118

 Va hidroponiki specijalist mi je rekao da eli napraviti

neki eksperiment.
Halden je slegnuo ramenima.
Potreban nam je bolji zrak. Ali mi, dakako, ne znamo
funkcionira li.
Gamad na brodu? Odvratno! Moj narod tako neto ne bi
nikada podnosio.
Ni mi.
inilo se kao da se vrpasto bie lako pokree.
O kakvim je ivotinjama rije?
Dobio sam opis, ali nijednu od tih nemani nisam vidio.
Trebalo bi da to bude etveronona ivotinja sa dvije antene na bazi
lubanje. Tipina tetoina!
Taphetta je proutao:
Jeste li saznali kako su doli na brod?
Vjerojatno zajedno s rezervama mislio je biolog.
Ne moe se sada rei gdje se to zaista dogodilo. Posjetili smo pola
tuceta planeta. U svakom sluaju, sakrile su se. Otkrili smo jo neto
neugodno. tetoine su se vjerojatno sakrile blizu vanjske stijenke ili
izmeu strojeva. Dobile su potenu porciju snanog zraenja i pri
tome su mutirale. Sada je iz toga nastala nova ivotinja, imuna na
otrov kojim prskamo nae biljke. A ostale stupice, ak elektronske,
ivine izbjegavaju upravo nevjerojatnom rafiniranou.
eli li time rei da, one nisu mutirale samo tjelesno?
Mislim, nisu li postale pametnije?
Da, to sam elio rei. To su zacijelo prilino inteligentna
bia, jer ih je teko odstraniti. Unato tome vjerujem da emo ih
natjerati u neku zamku. Mamci bi morali biti dovoljno primamljivi.
To mi se uope ne svia rekao je Taphetta i iskrivio
se. Jo u jednom razmisliti o svemu. No, prije toga jo nekoliko
pitanja. Okrenuo se Emmeru: elio bih neto vie saznati o
vaoj teoriji postanka. to mi jo moe ispripovijedati o vaim
tajnim precima?
Pri pogledu na Emmera, jednostavno se nije moglo
pretpostaviti da se iza njegova niska ela krio genijalni duh. Izgledao
je kao zemaljski neadertalac, ali su njegove duhovne sposobnosti
odgovarale sposobnostima najrazvijenijeg ovjeka. I na svom
strunom polju uivao je veliki ugled.
Dakle, ja sam roen na planetu na kojem postoje
nebrojene ruevine. Zar jo nikada nisi vidio njihovu sliku? Zaista
119

upeatljivo. Pri tome su posrijedi vjerojatno bile samo provizorne

graevine, neke vrsti logora. Goleme, monolitske jednokatne
strukture. Sve iz istoga materijala, koji ni do danas nismo uspjeli
analizirati. Vjerojatno je moj svijet bio jedan od prvih na koji je
stigla ekspedicija. Ovdje su gradili jo prilino paljivo. Prema
ulazima u zgrade moe se stvoriti predodba o veliini tih bia.
Ulazni su otvori bili visoki deset metara.
To je svakako udnovato promrmljao je Taphetta,
Teko je bilo rei koliko ga se dojmilo ono to je uo. Jeste li jo
neto pronali u ruevinama?
Nita rekao je Emmer. Osim zgrada nita nisu
ostavili. Nikakav pisani spomenik, nikakav predmet, ni jednu jedinu
sliku. Oni su u manje od pet tisua godina prevalili oko trideset
tisua svjetlosnih godina i ini se da za sve to vrijeme nitko od njih
nije umro.
Pokretna sila vea od brzine svjetlosti i vrlo dug ivotni
vijek razmiljao je Taphetta glasno. Ali za svoje potomke,
dakle za vas, nita nisu ostavili, nikakve informacije? Nije li to
udnovato?
Tko to moe rei? Njihovi putovi razmiljanja zacijelo su
se osjetno razlikovali od naih. Moda su htjeli da mi ve od poetka
stanemo na vlastite noge. Mi samo znamo da su traili neku
odreenu vrstu planeta otprilike takav kao to je Zemlja. Oni su,
naime, posjeivali samo planete toga tipa, iako se ni na jednom nisu
konano naselili. Moda nijedan od tih planeta nije odgovarao
njihovim posebnim zahtjevima? Ne znamo to se dogodilo s
njihovim rodnim planetom. Moda su i oni ustanovili da u cijeloj
Mljenoj stazi ne postoji planet kakav su traili. Njihova je znanost
bila izvanredno razvijena i kad su to saznali, izmijenili su svoju
zametnu plazmu i ostavili nekolicinu svojih u nadi da e neki od njih
preivjeti. I veina se zaista probila.
Ne mogu zaista, vjerovati teoriji o tom osobitom planetu
promrmljao je Taphetta.
To je ipak mogue ako se malo poblie pozabavi tim
pitanjem nastavio je Emmer. Rei u ti primjer: pedeset
ljudskih rasa razvilo je nezavisno jedna od druge svemirske letove, a
izmeu tih pedeset rasa bila je isto tako velika udaljenost koliko su
se meusobno malo udaljile napredne vrste cjelokupnog
ovjeanstva u svojem individualnom razvoju. Ope je poznato da su
pojedini pripadnici moga roda pokatkad isto tako inteligentni kao i
120

pripadnici roda kojem pripadaju Halden i Meredith. Meutim, uzevi

u cijelosti, mi nemamo istikapacitet miljenja kao te rase, ali je
unato tome naa civilizacija razvijena isto kao i njihova. Razlika?
Ona bi moda morala biti pripisana planetima na kojima ivimo i
teko je rei to je to.
to se dogodilo s rasama koje nisu razvile svemirske
letove? pitao je Taphetta.
Njima smo mi pomogli rekao je Emmer.
I to su oni uinili bez obzira na to tko i to su bili, bez obzira na
to jesu li jo bili usred bronanog doba ili su ve stajali na pragu
atomskog doba jednostavno zato to su bili ljudi. Za one koji
nikada nisu bili ljudi bila je tjeskobna pomisao da se ta rasa dri tako
zajedno. Ljudi, napokon, nisu bili agresivni, ali ih je bilo tako mnogo
i uvijek su bili pomalo odvojeni od drugih inteligentnih bia. Opet je
tu odreenu ulogu igrao legendarni predak. Tko je inae imao tako
tajnovito podrijetlo i, kao to se utke prihvaalo, takvu sudbinu.
Taphetta je pitao dalje:
I to oekujete, ako sada moda pronaete svoje
nepoznate pretke?
Halden je na to odgovorio:
Zasada: prije svega zadovoljstvo spoznaje odakle
dolazimo.
Dakako proitao je Taphetta. Ali ta je ekspedicija
zacijelo stajala mnogo novca. Ne mogu zamisliti da instituti koji su
je financirali oekuju od nje samo zadovoljavanje svoje radoznalosti.
Svakovrsna otkria rekao je Emmer. Kako su
ivjeli nai preci? Kad neko ivo bie poinje nestajati u svojoj
veliini, ne mijenja ono pri tome samo svoje tjelesne funkcije to
pogaa cijeli ivotni ritam. Stvari koje su njima moda bile lake
nama su nemogue. Pomislimo samo na ivotni vijek.
Nesumnjivo ree Taphetta. Arheolog bi tu mogao
izvui mnogobrojna zanimljiva otkria.
Vi ste ve prije dvjesta tisua godina imali nevjerojatno
naprednu civilizaciju dodao je Halden. Posjedovali ste pogon
za svemirske brodove koji vam je omoguavao let brzinom
svjetlosti. Mi smo to naelo otkrili jedva prije tisuu godina.
Pretpostavljam da je pogon koji mi imamo bolji od
vaega reklo je vrpasto bie. Moda bi se u podruju mehanike
ili fizike neto moglo nauiti od vas, ali nisi li ti htio rei da su vai
preci u prvom redu bili vrlo nadareni u podruju biologije?
121

Halden je kimnuo.
To stoji. Ako su nas mogli napraviti promjenom svoje
stanine jezgre, tada su to zaista morali biti bioloki geniji.
To i ja mislim rekao je Taphetta. Moram priznati da
vaim fantastinim teorijama nisam pridavao posebnu panju prije
nego to sam doao na ovaj brod, ali ti si me uvjerio, Podigao je
glavu i njegove su vrpce za govor treperile. Jo sam jednom
razmislio o toj stvari sa tetoinama. Nee nam preostati nita drugo:
morat emo, htjeli-ne htjeli, postaviti mamac.
Halden bi to svakako napravio, ali je bilo bolje da pristane i
pilot. Jo je jedno pitanje Halden htio upitati. Ono ga je zaokupljalo
ve neko vrijeme:
Kakva razlika postoji, zapravo, izmeu vaega
standardnog ugovora i onoga to smo ti ga mi ponudili? Nai su
uvjeti ipak bili velikoduniji.
Pojedinano sigurno, ali ne smeta ako otkrijete toliko
koliko ste predvidjeli. Razlika je ta: prema uvjetima moga ugovora
nemate pravo zadrati za se bilo kakva otkria ili spoznaje.
U tome se Taphetta prevario: oni nisu namjeravali nita
preutjeti. Halden je razmiljao. On to u svakom sluaju nije
namjeravao, ali pogaa li to i institute koji su financirali ekspediciju?
To nije mogao rei, a sada je bilo prekasno. Morat e svoje znanje
podijeliti s ostalim civilizacijama.
A to je smjerao Taphetta. Civilizacija koja je samu sebe mogla
dalje razvijati kontroliranom promjenom stanine jezgre imala je
pred ostalima prednost koja se nije mogla dostii. Meutim, taj
problem nije vie mogao uznemiravati vrpasto bie.
Zato to moramo promatrati na televizijskom ekranu?
upitala je Meredith i pogledala gore. Ja bih radije u
hidroponikom odjelu.
Halden je slegnuo ramenima.
Moda su pametniji nego njihovi srodnici iste vrste koji
ive na planetima. Moda ak oprezniji. U svakom sluaju, ne
pokazuju se ako je netko blizu.
Svjetlo u hidropomkom odjelu, koje se moglo vidjeli na
ekranu, polako je slabilo. Slika na televizijskom ekranu potamnjela
je u skladu s time, sve dok Halden nije ukljuio infracrveni ureaj.
Tada je dao znak oboma lanovima posade koji su sjedili pred
ekranom.
Gotovo?
122

Kad je oboje kimnulo, Halden je rekao;

Dakle, radit emo tono onako kako smo vjebali. Pazile
da izazovete to manju buku.
Najprije se nije dogodilo nita. Zatim je izmeu listova izronila
siva sjena. Oslukujui i osiguravajui se, prouljala se sve dok nije
stigla do ruba hidroponikog rezervoara. Tada se zadrala, skoila
dolje i pojurila do slijedeeg rezervoara. Zatim se ivotinja zadrala.
Oi su joj svjetlucale. Osjetila na njezinoj glavi pokretala su se na
sve strane.
Jo jednom je pogledala oko sebe, skoila uvis, vrsto se
uhvatila za rub rezervoara i povukla se gore. Tada je poela grickati
lie.
Iznenada se okrenula. Iza nje, do sada nevidljiva, stajala je
druga sjena; vrlo slina prvoj, ali vea. Doljak je polako puzao
dalje. Mala se, kliui odvukla natrag. Velika je neoekivano
napravila golem skok. Mala je pokuala pobjei, ali ju je velika
uhvatila u dva skoka. Nemilosrdno je zagrizla svoga protivnika.
Zagrizla je jo nekoliko puta, ak i kada je mala leala ne
miui se. Napokon se nje okanila, sjela i oekivala neku kretnju.
Mala se nije ni maknula. Zatim se velika okrenula i poela grickati
lie. Poto je pojela donje grane, popela se gore.
Odjednom se ponovo pokrenula mala. Trznula je nekoliko puta
nogama i poela paljivo puzati natrag. Kotrljala se preko ruba
platforme i pala na tlo. Tamo se stresla i otrala, ali nije napustila
podruje koje je kamera snimala.
Na zidu se nalazila malena polica. Mala se popela gore i inilo
se da je ondje pronala neto zanimljivo. Njukala je, ispruila apu i
prstima opipivala ono to je otkrila. inilo se da je potpuno
zaboravila na rane. Tada je obuhvatila predmet koji je pronala i
pourila natrag do poprita svoga poraza.
Jednim skokom nala se opet na platformi i pri tome je
proizvela prilino buke. Vea ivotinja ju je vidjela i spustila se s
biljke; ak je preskoila posljednji metar do rezervoara. Zaustavila se
pitei na tlu i prela u napad.
Mala se nije pomicala s mjesta. U posljednjem trenutku
izvukla je apu i no dug nekoliko centimetara te prosvrdlala
napadau vrat. iknula je krv. Velika je kriknula. No se zabijao sve
dublje dok se velika ivotinja nije skvrila i ostala nepokretno leati.

123

Mala je izvukla no iz tijela ubijenog neprijatelja i obrisala ga

o krzno. Tada je opet potrala do police na kojoj je pronala no I
STAVILA GA NATRAG.
Dovedite ih! rekao je Halden. ivine ne smiju imati
priliku da saznaju da se predmeti ne sastoje iz krvi i mesa.
Bilo je svakako vrlo realistino rekla je Meredith dok
su oba mukarca iskljuivala svoje ekrane i uputila se prema
hidroponikom odjelu. Vjeruje li da emo uspjeti?
Moda. U svakom sluaju imali smo gledatelje.
Zaista? To nisam opazila.
Meredith se okrenula.
Jesu li roboti zaista izgledali kao prava tetoine? Ako
jesu, da li su se tetoine dale obmanuti?
Imitacije su sasvim dobro uspjele, ali ivine ih ne moraju
smatrati jednakima sebi. Sada poznaju vrijednost noa. Pri tome je
svejedno tko ga prvi upotrijebi.
A ako su pametnije nego to mislimo? Ako znaju da no
moe upotrijebiti samo ivo bie koje ima ruke?
Ba to moraju ispitati. To je dio naih mjera sigurnosti.
To e pronai tek kad budu pokuale a tada su ve upale u zamku.
Izvrsno! Na to nisam mislila rekla je Meredith i prila
blie. Ti mi se svia na svoj primitivni nain. Katkad zaista
mislim da bih se mogla udati za tebe.
Primitivan rekao je i nije znao to bi o tome trebalo da
misli. Pri tome mu je bilo potpuno jasno da je u usporedbi s njom
zaista bio primitivan.
To je kao prokletstvo, zar ne? smijala se i naslonila na
njega. Ali kao ljubavnici ba su barbari katkad nenadmaivi.
Opet poinje pomislio je i stavio ruku oko njezina
tijela. Za nju sam jednostavni i strastveni divljak.
Otili su u njegovu kabinu. Kad je sjela, smijala se. Je li bila
lijepa? Moda. Za pripadnicu svoga roda nije bila osobito visoka,
meutim, samo prema zemaljskim pojmovima ljepote. Njezine su
noge bile nesrazmjerno duge i dobro oblikovane.
Lice joj je bilo pomalo bezizraajno, bez obzira na uski
pravilan nos. Po njezinim se oima vidjela razlika. Razvile su se
dalje od njegovih i mogle su na ljubiastom kraju spektra vidjeti jo
jednu boju, koja je njemu ostajala sakrivena. Osim toga, bile su
neuobiajeno velike. Naslonila se i promatrala ga.
Moda bi bilo zabavno ivjeti s tobom na staroj Zemlji?
124

Nita nije rekao. Ona je znala isto tako dobro kao i on da je

razvoj na Zemlji stigao podjednako daleko kao i u njezinom svijetu.
Isto tako nije joj smetalo da ga, unato svim, intimnostima,
oslovljava sa vi kad su ostali bili blizu. Time je vjerojatno htjela
izraziti nadmonost svoje civilizacije. Meutim, sada ju je
zaokupljalo neto drugo.
Vjerujem da to ipak neu uiniti. Mi ne bismo mogli
imati djece.
Zar bi to bilo tako loe? upitao je. Ja sam isto toliko
inteligentan kao i ti. To ne bi bila nikakva vrsta niih ljudi.
Bio bi to korak prema gore, ali za tebe. Uza sav njezin
mir u njoj se osjeala napetost. To je on opaao na njoj otkako ju je
upoznao, ali sada je to bilo jo oitije. Imam li prava osuditi
neroene? Smijem li ih prisiliti na to da ponu mnogo nie?
Ovaj sukob nije bio nov i nije bio ogranien na njih dvoje. U
nekom drugom obliku prevladavao je osobnim odnosima izmeu
pripadnika ostalih civilizacija.
Nisam te molio da se uda za mene rekao je.
Budui da se boji, ja mogu i odustati.
To je bilo pravilno. Jednostavno nije dolikovalo zahtijevati od
pripadnika vieg roda da stupi u trajnu vezu.
Zato si se uope upustila sa mnom? upitao je Halden.
Ljubav rekla je potiteno. Fizika privlanost. Ne
smijem dopustiti da to utjee na mene.
Moe pokuati da upeca Kelburna. Ako to ve uzima
tako strogo, s njime moe imati dijete viega tipa.
Kelburn! Nain kako je izgovorila ime zvuio je vie
kao pogrda nego kao ime. Ne svia mi se. A ni on se ne bi oenio
sa mnom.
To ne bi, ali od njega moe dobiti djecu ako ga pokorno
zamoli. Vjerojatnost je pedeset prema pedeset.
Meredith je uzbudujue podigla svoje tijelo. ene Kelburnova
roda nisu nikada izrasle tako privlane kao ona, i ona je to tono
znala.
Teoretski promatrano postojala bi mogunost rekla je.
Ali u praksi smo Kelburn i ja neplodni.
Jesi li sigurna? upitao je.
Kako toga moe biti u teoriji? upitala je i oi su joj
zaiskrile. Ali ja to znam.
Na njega je to djelovalo poput hladnog tua.
125

 Zar si mi to morala rei?

Ustala je i stavila mu ruku oko vrata. Zatim mu se jo vie
pribliila i on je reagirao vrlo instinktivno. Ruka mu se trznula i
osjetio je kako je neto popustilo na mjestu gdje ju je pogodila
njegova aka. Posrnula je i rukom se uhvatila za lice. Kad ju je
skinula ruka je bila krvava. Oteturala je do zrcala, obrisala krv i
paljivo promatrala svoje lice.
Razbio si mi nos ustanovila je. Moram zaustaviti
krvarenje i smiriti bol.
Pomakla je nos prema gore i pomicala ga amo-tamo da bi se
uvjerila da dobro stoji. Zatim je zaklopila oi i stajala nijemo i
nepokretno. Nakon nekog vremena uzmakla je jedan korak i
pregledavala se kritiki.
Tako, sad je opet namjeten i djelomino oteen. Danas
uveer u se skoncentrirati i do sutra e ozdraviti.
Iz ormara je donijela neprimjetan flaster i zalijepila ga preko
korijena nosa. Tada je prila Haldenu.
Ve sam se pitala to bi uinio. Nisi me razoarao.
Pogledao ju je. Njezino je lice bilo potpuno bezizraajno, a
flaster, iako je bio jedva zamjetljiv, nije je uljepao, Zato je osjeao
da ga toliko privlai?
Pokuaj ipak jednom kod Emmera rekao je umorno.
On e zakljuiti da si neodoljiva, a jo je mnogo ei od mene.
Zaista? zagonetno se smijala. Moda u biolokom
smislu. Ali za moj pojam ipak za nijansu predivlji. Ti si pravi.
Sjeo je na krevet. Postojala je, dakako, samo jedna metoda
upoznavanja Emmerova ponaanja, i to je ona znala. Za nju je ljubav
imala samo fiziki aspekt i da bi izvukla dobitak, izlagala je svoje
tijelo, koji dobitak, napokon? Dobitak za djecu koju je htjela imati.
Bez obzira na to za nju nita nije bilo vano osim povezivanja
uzvienog i niskog. Da bi postigla taj cilj, bila je prema sebi isto tako
okrutna Kao i prema njemu. A on ju je ipak elio.
Zaista vjerujem da te volim rekla je. I ukoliko je
ljubav dovoljna, moglo bi se ak dogoditi da se unato svemu udam
za tebe. Meutim, ti e morati paziti s kim u imati djecu.
Progurala se u njegovo naruje.
Tjelesna razlika bila je velika i ona ga je izazivala, ali to nije
bila samo njezina krivnja. Osim toga...
to, zapravo? Imala je prekrasno tijelo, koje je moglo raati
djecu, moda ak i njegovu.
126

Odgurnuo ju je. Kad je tako pomislio, nije bio nimalo bolji od

nje. Jesu li svi bili takvi? Jesu li svi imali samo jedan interes
puzati iz mulja prema gore, prema najviem cilju koji su mogli
dostii? Podigao je ruku, ali se njegov bijes okrenuo protiv njega
samoga.
Panja, moj nos! rekla je i progurala se prema njemu.
Upravo si mi ga razbio.
Poljubio ju je pun iznenada probuene strasti, koju je i on sam
prepoznavao kao primitivnu.
***
Igra s robotima nije pokazala nikakve neposredne rezultate.
Zbog toga je ponovljena jo nekoliko puta. Nakon treeg pokuaja
Firmon je mogao registrirati neki uspjeh.
Bilo je u redu izvijestio je Haldena. Prije tri sata
uhvatili smo tri ivine.
Halden je zamiljeno gledao unutra. Zapravo, bilo bi mu drae
da nije bilo u redu. Dakako, bio je zadovoljan to je njegov plan bio
tako uspjean, ali bilo bi mu ipak drae kad bi znao da su neke manje
inteligentne ivotinje slijepi putnici na brodu.
Gdje su? upitao je.
elite ih vidjeti? Firmon je izgledao iznenaen.
Halden je uzdisao. Bila je to njegova vlastita pogreka. Firmon je,
dodue, imao razuma, ali ga je, na alost, suvie rijetko
upotrebljavao.
Svaka ivotinja koja je bila dovoljno pametna da shvati
znaenje jednog noa bila je vrijedna poblieg ispitivanja. To je ak
vrijedilo i onda kad je, kao u ovom sluaju, rije bila o tetoinama.
Promijenit u otvor obeao je Firmon. Idui put
emo ih samo omamiti. Odnio sam ih u ureaj za sagorijevanje jer su
bile mrtve.
Iduih dana uhvaeno je vie ivotinja. Tjelesno su odgovarale
opisu to ga je Halden jednom prije dao Taphetti: maleni, krznom
pokriveni etvoronoci sa dva mesnata ticala na glavi. Pri ispitivanju
se pokazalo da je koliina modane mase srazmjerno velika. Njihovo
ponaanje podvrgnuto je testiranju, koje je utvrdilo ipak neto nii
stupanj inteligencije nego to je to Halden pretpostavio. Unato tome
bio je vii nego to se to moglo oekivati od neke tetoine; osobito
kada se ispostavilo da te ivotinje imaju ruke.
ivotinje su najee trale na sve etiri, stavljale bi na tlo
hrbat prednje ape s mesnatim izraslinama na prstima. Kad su sjedile
127

uspravno, to su esto inile, tada je pokretljivost njihova runog

zgloba omoguavala da prednje ape upotrebljavaju kao ruke. Time
su se samo nespretno mogle prihvatiti, ali su imale i paleve i mogle
su vrsto drati no.
Ovdje je Halden pogrijeio prvi put. On je raunao s
inteligencijom ivotinja, ali nije s tim da one zaista mogu
upotrebljavati no koji im je ponuen kao mamac. Sitna ivotinjica s
malenim noem zacijelo nije mogla biti opasna. Unato tome
Haldenu nije bilo osobito ugodna spoznaja da bi jedna od njih moda
mogla pobjei s takvim noem i zatim slobodno trati po brodu.
Na svu sreu, istraivanjem se ispostavilo da ivotinje imaju
relativno kratak ivotni vijek, a ini se da nisu bile ni previe plodne.
To je bila cijena koju su morale platiti prirodi za dobivnu
inteligenciju. Zbog toga su znaile prijetnju samo u zatvorenom
dijelu broda. Meutim, da su bile plodnije, ivotinje bi znaile veu
opasnost za hidroponiki ureaj, a time i za opskrbu broda zrakom.
Pomalo nakon nekoliko tjedana nestala su oteenja na
biljkama. Zamke su dovoljno desetkovale ionako ne suvie
mnogobrojne tetoine i opasnost je bila uklonjena. Nije se vie
trebalo brinuti to bi se dogodilo kad bi se ivotinje opet pojavile. To
je bilo nemogue.
***
Kelburn je mrko pogledao pilota.
Gdje smo sada? upitao je i na njegovu se licu vidjelo
nepovjerenje.
Ima pristup svim instrumentima, dakle trebalo bi da to
zna rekao je Taphetta. Sjedio je pognuto i inilo se kao da e
svakoga trena odskoili. Meutim, to se samo tako inilo. Zapravo je
udobno disao kroz milijune svojih zranih pora.
To znam i ja. Moji prorauni pokazuju jednu odreenu
zvijezdu kao najvjerojatniju. Ve smo prije dva dana morali stii do
nje, ali joj nisam otkrio jo ni najmanji trag.
Slae se ree Taphetta. Drimo smjer prema
zvijezdi koja je na tvom popisu vjerojatno na petom ili estom
mjestu vjerojatnosti.
Kelburn je odmah shvatio to je Taphetta time htio rei.
Tada ti zna gdje je traena zvijezda? upitao je.
Samo nisam siguran je li to zvijezda koju trai. Ali na
jednom od planeta te sumnjive zvijezde neko je nesumnjivo
postojala visoka civilizacija.
128

 Ti si to znao i nisi nam nita rekao o tome?

Zato bih? Taphetta je izgledao zauen. Prije nego
to sam potpisao ugovor, iz razumljivih razloga nisam imao nikakva
povoda za to. A zatim... no, trudio sam se da vas najbrim putem
dovedem na va cilj. Nisam smatrao potrebnim da vam kaem neto
o naem stvarnom dolasku. Jesam li pri tome uinio neto loe?
Dakako, nije bilo loe, mislio je Kelburn. Jo se jednom
pokazalo kako se osjetno razlikuju naini umovanja ovjeka i
neovjeka. Prije ili kasnije oni bi i sami sigurno otkrili taj planet, ali
Taphetta im je utedio nekoliko mjesecu
Kakav je to planet? upitaoje Emmer.
Taphetta je ukao svojim vrpcama.
To ne mogu rei. Jednom sam ve bio proletio tim
podrujem i vidio sam ga samo iz daljine.
I niste sletjeli? upitao je Emmer nepovjerljivo.
Zato da to uinim? Mi smo poznati navigatori jer smo se
za to specijalizirali i ne radimo gotovo nita drugo. Kad bismo se
spustili na svaki planet koji je na bilo koji nain zanimljiv, ne bismo
stigli daleko. Osim toga, nije preporuljivo u nepoznatom sektoru
sletjeti na nepoznati planet, osobito ako je brod nenaoruan.
U njih nije postojao taj problem. Brod im je bio dobro
naoruan i mogao se obraniti od bilo kojih gusara.
Kad emo sletjeti? upitao je Halden.
Za nekoliko sati. Na ekranu vam mogu pokazati planet.
Taphetta je ispruio jednu od svojih vrpci za govor i okrenuo
jedno dugme. Ekran se zasvijetlio i planet je plivao u svjetlosnom
polju.
U cijelom poznatom Mljenom putu nije postojala civilizacija
koja bi podigla tako velianstvene zgrade. ak na takvoj udaljenosti
mogli su ih razaznati. Preko planeta su se prostirali gradovi s
golemim zgradama, koje su strale uvis, i s velikim ulicama. Vie
nije bilo sumnje: dosegli su svoj cilj.
Sada ete napokon moi proniknuti u razloge odlaska vaih
predaka napomene Taphetta.
Nova teorija rekao je Kelburn. Meutim, toliko nova
ipak nije bila jer su njihovi preci zaista nestali. Zato vjeruje da
su zaista otili?
Ovaj planet nema atmosfere. Ako su prorauni toni, tada
je ovdje jo prije dvjesta tisua godina morao postojati debeli zrani
omota. Planet te veliine ne gubi svoj zrak tako brzo. To traje
129

milijunima godina. Mi ovdje, dakle, imamo stanje koje je umjetno

izazvano. A tko se trudi da neki planet uini nesposobnim za ivot
tako to e razoriti zrani omota? Najee netko tko pred nekim
odavde bjei i boji se da bi taj drugi mogao preuzeti planet.
Moda su to napravili kako bi pomou vakuuma sauvali
od raspadanja ono to su ostavili? mislio je Halden.
Moda rekao je Taphetta, ali bilo je oito da je mislio
drukije.
***
Nedostatak atmosfere imao je i svojih prednosti. Nisu se morali
brinuti da e tetoine napustiti brod. Nezgodno je bilo to su morali
nositi svemirska odijela. Spustili su se na golem slobodni prostor
blizu jednoga od gradova. Oko njih strale su u nebo goleme zgrade,
neizmjeran broj najrazhitijih zgrada, od kojih nijedna nije bila nia
od pet katova, sve sa ukoso postavljenim ogradama umjesto stuba.
Ali zgrade su bile prazne. Na ovom bezatmosferskom svijetu
nije postojala ra, nikakvo raspadanje ALI I NITA TO BI SE
MOGLO RASPADATI ILI RATI. Nikakve slike, nikakva orua i
nita to bi podsjealo na skulpturu. A ako su i postojala mjesta na
kojima su nekada stajali strojevi, tamo ih vie nije bilo. Tu i tamo, na
teko pristupanim mjestima, bilo je velikih nezgrapnih metalnih
gomila. Zakljuak je bio oit: tamo gdje se strojevi nisu mogli
maknuti, bili su jednostavno na mjestu razoreni.
Bilo je zbunjujue temeljitosti u svemu to se dogodilo. To nije
bilo djelo neprijatelja. On bi razruio i kue. Meutim, sve su kue
bile neoteene. Ali prazne. Vjerojatno su sami stanovnici sve
ispraznili.
Cijeli se narod spremio na put, otiao i ostavio za sobom samo
prazne zgrade.
Postojalo je ovdje mnogo toga za uenje, ali nita iz ega bi se
uilo. Prazne zgrade nisu otkrivale nikakve tajne. Da bi se vie
saznalo o nekoj civilizaciji, potrebno je imati najmanje nekoliko
tvorevina, orua, pisanih odlomaka.
Ispred gradova pronali su ostatke biljnoga i ivotinjskog
svijeta, koji su navodili na zakljuak da je nestanak atmosfere proao
preko njih kao iznenadna katastrofa. Sam Haiden, biolog, pozabavio
se njima vie. Ali ni ovi tragovi nisu mogli biti oslonci za ono to se
zaista dogodilo. Nepoznati predak skrivao se jo iza koprene tajni.
Za ostale, Emmera i Kelburna, nije biio posla. Kelburn je
napokon pronaao neki trag. Budui da nita nije radio, uzeo je
130

pomoni brod i odletio njime na drugu stranu planeta. Odatle je javio

da je pronaao netaknuti stroj.
Posada je urno pozvana, sve sprave su ponovo stavljene u
brod i poli su na put.
Ondje je stajao stroj. Nevjerojatno visok kao i sve na tom
planetu. Stajao je potpuno sam na prostranoj ravnici: golemi cilindar
je strao gotovo do oblaka. U podnoju su bila vrata dovoljno velika
da propuste svemirski brod. Dakako, bila su zatvorena.
Kelburn je stajao pored ulaza visokog kao toranj patuljasti
lik u svemirskom odijelu. Kad je ostalo troje dolo k njemu, rekao je:
Moramo ih otvoriti.
Kako? upitala je Meredith. ini se da je zaboravila da
ga ne moe voljeti. Sluajno je neto otkrio jer nije imao to raditi,
ali ona je to smatrala jo jednim dokazom njegove premoi.
Haiden je s mukom promatrao njezino sretno lice, osobito kada
bi njezino divljenje godilo Kelburnu. Okrenuo se.
Morate jednostavno pritisnuti otvara za vrata rekao je
zajedljivo.
Emmeru se svidjela Haldenova primjedba:
Da dugme nije tako veliko rekao je bilo bi ga teko
pronai.
Ovdje gore je nekakav natpis rekao je Kelburn To
su zacijelo ovdje namjerno ostavili. Negdje mora biti uputa za
uporabu.
Odavde se natpis doimlje prije kao neka sloena valna
frekvencija rekao je iznenada neki glas u njihovim slualicama.
Taphetta. Govorio je iz svemirskog broda. Moramo pronai pravu
valnu frekvenciju i tada e se vrata otvoriti. Vi to ne moete odozdo
vidjeli tako jasno kao ja.
Vrpasto je bie imalo pravo. Tek nakon nekoliko dana otkrili
su pravu frekvenciju. Vratnice su se iznenada polako podigle i iz
unutranjosti je pitei izjurio zrak.
Uavi unutra, razoarali su se jo jednom. Stajali su u
poploenoj dvorani pred rampom to je vodila prema gore i
zavravala na stropu. Mogli su poi u gornje prostorije, ali nisu htjeli
preuzeti nepotrebni rizik. S obzirom na mjere sigurnosti koje su im
toliko oteale prodor u zgradu, moglo se pomisliti da e ih daljnje
tekoe jo vie zavarati.
Emmer je ovaj put pronaao rjeenje.
131

 U ovoj zgradi nije bilo vakuuma. Mi smo. dodue, sada

ispustili zrak i zbog toga ne moemo nita uti. Ali ja vjerujem da bi
bilo drukije kad bi postojao sprovodnik za zvune valove.
Postavimo ruke uza zid!
Cijela je zgrada zamjetljivo vibrirala. Prije nego to su otvorili
vrata, nije se nita opaalo. Vjerojatno su pri otvaranju ukljuili neki
mehanizam. I tada je vibriranje odjednom prestalo. Nakon nekog
vremena poelo je iz poetka.
Je li to moda bila poruka na koju su tako eljno ekali?
Brzo su napravili ureaj pomou kojega su u dvorani mogli
proizvesti zrak. Postavili su stroj za prevoenje i zatvorili vrata.
Nitko nije zaostao. Nije se moglo znati hoe li jednako tako lako biti
izai kao to su uli.
ekali su dva dana dok su vibracije naposljetku snimljene.
inilo se da se vrijeme ekanja beskrajno oduilo. Kelburn je od
svih bio najzadovoljniji. U biolokom pogledu bio je od svih lanova
ekspedicije na najvioj razini. To ga je poticalo. Besciljno je tumarao
okolo, srdano se smijao i dodirivao Meredith kad god bi je igdje
vidio.
Meredith je bila uzbuena, iako ne osobito srelna. Morala je
ekati dok stroj za prevoenje ne obavi svoj posao. Haiden je pio
tablete protiv spavanja. ak se Emmer morao prisiliti na to da mirno
podnese ekanje. inilo se da jedino Taphettu to sve nije suvie
uzbudljivo. Za njega je to bilo zanimljivo i vjerojatno korisno
otkrie, ali ni izdaleka tako vano kao to je moglo biti za ljude.
Sati su se vukli. Napokon su se vrata opet otvorila. Zrak je
izletio van i mehaniki prevoditelj bio je odvuen na brod, gdje ga je
preuzela Meredith. Prolo je jo pola dana dok su ostali bili pozvani
u laboratorij.
Stroj emitira posljednje reenice rekla je. ini se da
je poruka jo i dodatno zatvorena, ali ipak sadri dovoljno podataka
za deifriranje koda. Kao lingvistkinja mogu dati samo prave rijei i
reenice. Meutim, sadraj jo ne znam. Saznat emo ga svi
istodobno.
Zauzeli su mjesta ispred ureaja za prevoenje: Taphetta,
Kelburn, Meredith, Halden i Emmer. Meredith je sjedila izmeu
Kelburna i Haldena. Je li to trebalo neto znaiti? pitao se Halden.
Prevoenje je zakljueno, objavio je kompjuter.
Poni! naredila je Meredith.
132

Govor e biti ubrzan da bi odgovarao ljudskom tempu, rekao

je stroj. Koliko god to bude mogue pazit e se na jezine osobine
originala. Pomislite, ipak, da je to samo umjetno prilagoavanje.
Stroj je kaljucao, mucao i tada je poeo: Svjesno smo oteali
pristup naim zapisima. Kad odgonetnete ovu poruku, nai ete na
kraju instrukcije koje e vam otkriti ostatak nae kulture. Kao
napredna civilizacija, vi ste nam dobrodoli. Za svakog drugog
pripremili smo iznenaenje.
Za nas sada ne postoji nita drugo osim predvienog
povlaenja do mjesta koje nam omoguava da dalje ivimo u miru.
Mi smo za to sposobni zbog naega dugog ivotnog vijeka. Nitko
nas nee moi slijediti.
Zabavljajui se, Taphetta je ukao svojim vrpcama. Kelburn je
naborao elo, ali ostali to nisu zapazili.
Stroj za prevoenje je nastavio:
Zbivanja u naem ivotu odvijaju se tako sporo kao ni kod
jednoga drugoga ivog bia koje poznajemo. Osim toga,
razmnoavamo se tako sporo da i u najboljim okolnostima tek u
dvjesta generacija moemo udvostruiti svoj broj.
To ba ne zvui kao da su bili geniji na podruju biologije
ukao je Taphetta.
Halden se nemirno okrenuo na svojoj stolici. Nije se odvijalo
onako kako je oekivao.
U vrijeme naeg odlaska nastavio je stroj, nismo nali
nijedan inteligentan soj, iako je postojalo nekoliko pogodnih
zametaka za daljnji razvoj. Moda su nai istraivaki brodovi sreli
njihove pretke prije mnogo vremena na nekom udaljenom planetu.
Nas nije nikada bilo mnogo, i budui da se sporo pokreemo i sporo
razmnoavamo, postoji opasnost da nas u dogledno vrijeme istisne
na vlastiti planet. Zbog toga se radije dobrovoljno povlaimo dok
jo moemo. Razlog za na bijeg nastao je na naem vlastitom
planetu i duboko ispod naih gradova, u kanalima za kanalizaciju i u
velikim prostorijama za strojeve, koji su nas opskrbljivali energijom.
Prestali smo ih redovito kontrolirati jer smo ih automatizirali. Ti su
ureaji bili tako konstruirani da su mogli bez odravanja trajati
milijun generacija, a to je ak i za nas dugo.
Emmer se uspravio. Ljutio se na samoga sebe.
Naravno! Svagdje postoje ureaji za kanalizaciju! Zato ih
nisam ovdje potraio!
133

U doba posljednjih generacija poslali smo etiri ekspedicije,

koje su radi pronalaenja nove domovine morale istraiti susjedne
suneve sustave, koji su odavde izgledali lepezasto oblikovani.
Kelburnovo je lice pokazivalo mjeavinu ponosa i ljutnje.
Njegovi su prorauni bili toni. Meutim, je li zaista postojao razlog
za pretpostavku da su svi putovali samo u jednom smjeru? Nije. Ali
on se toga nije sjetio.
Taphetta je problijedio. To nije znailo nita drugo nego da ima
etiri puta vie ljudi nego to je do sada bilo poznato. On jo nije
sreo preostale tri etvrtine. Meutim, to nije bila nimalo ugodna
pomisao.
Nakon dugih pripremu, nastavio je stroj, poslali smo
kolonizatorski brod na jedan od planeta to ga je izabrala naa
ekspedicija. Na nae veliko nezadovoljstvo otkrili smo da je tamo
izbila muka, iako smo pri prvom posjetu planet pronali
netaknutim.
Halden je naborao elo. Ove su rijei dokazivale sve vie da to
nisu mogli biti neki osobito sposobni biolozi. A ta muka morao je
postojati razlog za njihov odlazak i bolest se inila prihvatljivim
uzrokom. Ali ako se ne vara, tada rije muka ovdje nije
upotrijebljena, u svome stvarnome znaenju. Moda greka u
prevoenju.
Kolonisti su se ustruavali zaposjesti planet. Vratili su se i
izvijestili nas. Poslali smo nae najbre brodove. Meutim, nismo
vie imali vremena potpuno slijediti putove svih etiriiju ekspedicija,
jer su se zadravale na bezbrojnim mjestima. Ispitali smo nekoliko
planeta koje su posjetile nae ekspedicije. Svagdje smo zatekli muku
i znali smo da je krivnja za to bila na nama.
Uinili smo to smo mogli. Unitili smo planete koji su nam
bili najblii dok se potpuno nisu iscrple zalihe naih atomskih
bombi.
Uvijek sam se pitao zbog ega je put zavrio tako
iznenada rekao je Taphetta, ali ostali mu nisu odgovorili.
Rekonstruirali smo to se dogodilo. Muka je dugo ivjela u
naim odvodima za kanalizaciju i prehranjivala se naim otpacima.
Budui da su maleni i nevjerojatno pokretni, uspijevali su prodrijeti
nou u nae brodove. Prekasno smo saznali da su se nalazili na
brodu, ali budui da su bili tako maleni, bilo nam je vrlo teko
pronai ih. Morali smo se pomiriti s njihovim postojanjem.
134

 Tako nevjerojatno pametni ipak nisu mogli biti rekao

je Taphetta, Mi imamo slinu muku na naem brodu, ali zacijelo
nam nee pasti na um da se spustimo na neki planet pogodan za
ivljenje prije nego to istrijebimo ivinu.
Nismo mogli znati, nastavljala se poruka, da e ta malena
stvorenja mutirati za vrijeme kozmikih zraenja u svemiru. Time su
stekli neku odreenu inteligenciju i na svakom planetu na koji smo
sletjeli nekolicina ih je pobjegla i naselila ga. Postala su to sve
odvratnija stvorenja, koja su hodala na etiri noge umjesto da puu
ili da se kotrljaju. Meutim, sada su postala sve opakija.
Razmnoavala su se nevjerojatno brzo. Postala su prijenosnici
odreenih bolesti i prenosila ih na nas. Postalo je tako teko da smo
na njih postali alergini i nismo vie dugo mogli podnositi njihovu
blizinu.
Taphetta se okrenuo.
Tko je to mogao misliti? Temeljito ste se prevarili u vezi
s vaim podrijetlom! Ketburn je buljio ispred sebe u prazno, ali
nita nije vidio. Meredith se nagnula prema Haldenu: imala je
zatvorene oi.
ena je sada izabrala, sada, poto zna da je jednom prije
bila gamad utalo je vrpasto bie, a njoj su u oima bile suze.
Inteligencija te gamadi je poneto narasla, iako nismo mogli
utvrditi razliku izmeu nie i vie razvijenih, a istraili smo i poetak
i kraj naih smjerova putovanja. Prije je to bilo u neku ruku
podnoljivo. Sada je sve opakije i preko svih mjera . ..
Taphetta je ukao svojim vrpcama.
Zaustavite stroj. Oni to ne moraju sluati. Svi mi imamo
nekog pretka koji ne mora biti nekakva krasota. Ovo bie od kojega
potjee ovaj zapis bilo je neka vrsta pua... i napokon, vi danas niste
ono to je tu opisano. U duhovnom ste smislu moda jo mali, jer ste
na to bili ponosni, ali i taj je ponos bio neprimjeran.
Ne moemo razoriti sve planete koje smo prepustili muci.
Previe ih ima. Zvijezde putuju i neke od njih moemo previdjeti.
Prije nego to budemo mogli unititi posljednje od njih, ta bi bia
ve mogla razviti svemirske letove njihova inteligencija nije
suvie velika, ali za to bi bili sposobni i tada bi nam mogli
pobjei. Znamo da stojimo pred neostvarivom zadaom i zbog toga
naputamo ovaj Mljeni put. Prethodno smo se pobrinuli da muka ne
bude sposobna dostii znanje nae civilizacije. Nae kodove muka
135

nee moi deifrirati za to su preglupi. Vi koji ete dokrajiti ovu

muku, oprostite nam. Ova muka je jedino ega se moramo stidjeti.
Ne sluajte! rekao je ponovo Taphetta i ispruio jednu
od svojih vrpci za hvatanje. Drmao je strojem dok ga nije uutkao.
Ne moramo to nikome rei ukao je Taphetta.
Zbog mene se uope ne morate brinuti. Ja u utjeti. Okrenuo se.
Ali vaa lica mi govore da ete svima priati to ste ovdje otkrili.
Va ponos ne doputa nita drugo.
Tapheta je sjeo za stroj poput divovske, matovite vrpce
kakvom se ukraava poklon,
Ljudi su povrno mislili na tu slinost. Ali svaki je od njih znao
da za njih pripadnike najvee rase u cijelom galaktikom sustavu,
soja dotad tajanstvenog podrijetla u budunosti nee biti nikakvih
darova.

136

T. K. Brown III:

The Man with a Past

Preveo Goran Paveli

ovjek s
prolou
Za osobu koja spava ree profesor Pickering
vrijeme, na neki nain, miruje. Kad ponovo doe k svijesti, ta osoba
pomakne odreeni dio vremena u budunost. I uistinu, bilo je
sluajeva produene kome to je trajala mnogo godina i pacijent bi
se probudio u potpuno stranom svijetu.
ini se da bi bilo neto tee otii u prolost suho
primijeti profesor Dickson.
Pa ipak sam to uinio! ree profesor Pickering i oi
mu zasjae kroz debele naoale, a kozja bradica mu se isturi
Uinio sam to i vratio se! Jednostavno reeno bila je to stvar
otkrivanja odreenih naela i izrada instrumenata za njihovu
primjenu. Nedavna napredovanja u elektroencefalografiji znatno su
mi pomogla: imao sam sreu i otkrio da se elektrini impulsi
modane aktivnosti mogu iskoristiti za praktine potrebe istraivanja
vremena.
Dickson nije mogao sakriti dojam nevjerice u svom glasu.
Stari prijatelju, ne pokuava mi valjda rei da si posjetio
prolost uz pomo nekog izuma?
137

Da bi mu odgovorio, profesor Pickering ode do police i skine

jednu knjigu.
Bio sam prisutan na Lincolnovom govoru u Gettysburgu
ree ponosno. I evo me u knjizi fotografija iz graanskog rata,
od Mathewa Bradyja. On otvori stranicu i pokae jednu osobu u
skupini ljudi. Bilo bi me teko zamijeniti s nekim drugim. Molim
te, poslui se ovim povealom.
Profesor Dickson se srdano nasmije.
Zaboga, vjerujem da ovaj navodni dokaz nee pokazati
nikom osim pravom prijatelju. Pa na ovoj su slici svi ljudi jednaki.
Profesor Pickering izvadi iz depa kutiju veliine manjega
tranzistorskog radija.
Pomou ovog brojanika ree biram broj godina za
koje se elim vratiti; ovim odreujem geografsku irinu i duljinu
odredita. Ve dugo elim posjetiti Englesku elizabetanskog doba i
uspio sam ustanoviti tono mjesto imanja Sir Francisa Bacona u
Gorhamburgu, gdje se odmarao 1662. Vjerujem da u naii na njega.
Nema sumnje da e mu se tvoj izgovor uiniti bizarnim
ree profesor Dickson a da ne spominjem tvoju odjeu.
Da, odjea je problem, jer namjeravam posjetiti nekoliko
sasvim razlinih kultura. Nosim ove iroke hlae i obinu majicu,
nadajui se da e privui najmanje panje. U svakom sluaju,
pripravan sam na brzinu otii iz bilo kojeg vremena i mjesta to u ih
posjetiti.
Rekavi to, on namjesti brojanike i pritisne dugme sa strane
kutije. Profesor Dickson se zabezeknuo kad je njegov prijatelj nestao
pred njegovim oima, no u istom trenutku Sir Francis Bacon, koji je
etao vrtom, nije se nita manje iznenadio kad je ugledao stranca to
se naglo pojavio u njegovu ruinjaku.
Zar si lopov? ree Sir Francis.
Smetat u vas samo na tren ree Pickering. Recite
mi samo jednu stvar: jeste li vi autor drama to ih pripisuju Williamu
Shakespeareu?
Dakako da nisam ree Sir Francis sumnjiavo.
Odakle vam ta luda pomisao? Njih je sve napisao Eddie de Vere,
sedamnaesti grof od Oxforda.
Hvala ree profesor. Neke. e moje kolege popadati
na pod kada to uju. Tada namjesti brojanike na kutiju i pojavi
se na stubama Rimskog senata, 15. oujka 44. godine prije nae ere,
138

upravo u pravom trenutku da bi prisustvovao ubojstvu Julija Cezara.

Ono se odigralo upravo tako kako ga je poslije opisao Eddie de Vere.
Poslije toga vrzao se po drevnoj povijesti; nepotrebno je
potanko opisivati njegove zgode. I tada, dok je promatrao gradnju
Velike piramide u Gizi, odluio se uroniti duboko u prolost. Kako
su stvari poele? Porijeklo ovjeka? Poetak samog ivota? U ova
relativno moderna vremena mogao se uvijek vratiti.
Za svoju prvu stanicu namjesti stroj da ga vrati 500.000 godina
unatrag u afriki Trasvaal, gdje su posljednja istraivanja
antropologa pokazala nalaze najstarijih tragova izravnih ovjekovih
predaka.
Profesor Pickering pritisne dugme. I to je bio kraj profesora
Pickeringa.
Zar je pao sa stijene? Da li je posluio kao plijen nekom
prethistorijskom udovitu? Da mu nije razbio glavu kakav
mrzovoljan predak? Ne, on je sretno stigao i nita mu nije fiziki
naudilo.
No, on nije znao da, vraajui se dalje i jo dalje u prolost,
slijedi liniju svojih predaka, unatrag kroz generacije, natrag kroz
evoluciju ljudskog roda. I tako dugo dok se zadravao u povijesnim
vremenima, njegov silazak na ljestvici evolucije bio je beznaajan za
njega, njegove znanje, a i sjeanje je ostalo netaknuto, ali kada je
poduzeo skok od pola milijuna godina...
Profesor Pickering (sada u miru) okretno je skakao po jednom
baobabu i bio je jedini australopitek s kozjom bradicom, naoalama,
hlaama i majicom u itavoj Africi i s preglupim mozgom da bi
znao to da radi s malom, smijenom kutijom u svom depu.

139

Najbolje od
dobrog
Poznavaoci SF (bez obzira na ukus)
sloit e se u jednoj stvari: da su pria i
novela oni oblici pisane rijei u kojima
SF dosie svoje najvee uspjehe. Jer,
iako ima i podosta dobrih romana, u
najveem broju njih uoljiva je jedna
karakteristika, od koje pisci SF boluju:
nemogunost ekspliciranja zamisli na
veem broju stranica. Velik dio romana
i nisu drugo do proirene prie ili
novele, a taj proces rastezanja lako
je zamjetljiv u strukturi i koherentnosti
romana.
No. natrag priama i novelama.
Na engleskom govornom podruju
svakog
mjeseca
izae
u
SF
asopisima neto oko 300 000 rijei u
priama.

Dovoljan broj da je mnogim

ljubiteljima SF gotovo nemogue
pratiti sve to se napie (imajte na
umu i romane, ali nemojte
zaboraviti da ovjek isto tako ne
moe itati samo SF; a tu su i
ostali mediji). U takvim sluajevima
mnogo znae antologije, zbirke.
Njih ima nekoliko vrsti. Postoje
antologije koje, po ocjeni urednika,
donose najbolje prie i novele iz
godinjeg izdanja nekog asopisa
(The Best From Fantasy and SF.
Analog i si.). Zatim postoje
antologije koje donose prie o
odreenoj temi, pa antologije
antologija i naravno, antologije
pria odreenog autora.
Neke antologije zavreuju
malo vie panje, pa eto dvije-tri
rijei o tim zbirkama koje po
svojem
kvalitetu
predstavljaju
pravu poslasticu za itanje. Treba
napomenuti da je sve tri lako
nabaviti i u nas.
Posljednji stupanj (Final
Stage) to su je uredili Edward L.
Ferman i Barry N. Malzberg, nosi
moda
pomalo
pretenciozan
podnaslov Zavrna antologija SFa), ali to je u svakom sluaju
zbirka koja privlai panju iz vie
razloge..
Ferman (inae urednik The
Magazine of Fantasy and SF) i
Malzberg (poznati pisac, dobitnik
Memorijalne nagrade John W.
Campbell za svoj roman Beyond
Apollo) predloili su poznatim
piscima teme po kojima je trebalo
napisati zavrnu priu o toj temi.
Njih su dvojica izabrali slijedee
teme za koje smatraju da su
osnova veine djela SF:

140

1) prvi kontakt,
2) istraivanje svemira,
3) besmrtnost,
4) unutarnji svemir,
5) roboti i androidi,
6) udna djeca,
7) seks u budunosti,
8) space opera,
9) alternativni svemiri,
10) stroj izvan kontrole,
11) poslije opeg unitenja i
12) vremensko putovanje.
Autorima je takoer upuena i
molba da napiu pogovor svojoj prii,
kao i
a) djela za koja smatraju da su
klasika u toj temi.
b) djela koja su utjecala na
njihovu priu i
c) najmanje jedno od svojih
djela.
Trinaestero autora (za temu broj
7 prie su napisali dvoje autora;
ravnopravnost spolova!).
Tako ova antologija nije samo
zbirka visoko kvalitetnih pria, ve
prua i mnogo zanimljivih podataka o
teorijskoj strani SF. I na kraju, imena
autora, istim redom kao to su
nabrojene i teme:
1) Frederik Pohl.
2) Poul Anderson,
3) Kit Reed,
4) Brian W. Aldiss,
5) Isaac Asimov,
6) Dean R. Koontz.
7) Joana Russ i Harlan Ellison,
8) Harry Harrison,
9) Robert Silverberg,
10) Barry N. Malzberg,
11) James Tiptree Jr. i
12) Philip K. Dick.
Harry Harrison. vrstan pisac,
sklon satiri, urednik je antologije
Nova, a izale su ve etiri knjige.
Harrison je postupio po jednom
kljuu: da sve prie uvrtene u anto-

logiju nisu prije nigdje objavljivane.

Osim toga, u posljednjoj knjizi, po
prvi puta se javljaju svojim priama
petorica
mladih
autora.
Sam
Harrison priznaje da u ranijim
brojevima nije opravdao naslov
antologije, iako se ne moemo
poaliti da nam ve poznata imena
nisu pruila izvrsne prie. Dosad su
u antologiji Nova objavljene 52
prie od 40 autora (Aldiss, Malzberg,
Sheckley,
Mitchison,
Spinrad,
Farmer, Silverberg i drugi), jedna
Bradburyeva pjesma i izuzetno
zanimljiv esej Alfreda Bestera.
autora slavnog romana Uniteni
ovjek.
Devet je godina prolo otkako
Brian W. Aldiss i Harry Harrison
(opet
on!)
zajedniki
ureuju
antologiju Najbolja SF godine.
Prekapajui
po
najrazliitijim
izvorima (Harrison je zaduen aa
englesko govorno podruje a Aldiss
za ostala), njih dvojica se trude da
jednom godinje izdaju knjigu u kojoj
se, po njima, nalaze najbolje
tvorevine SF-a.
Vrijednost
je
antologije da se ne ograniava samo
na engleski jezik, tako da su se u
dosadanjim knjigama nale prie
autora iz Brazila, ehoslovake i
Norveke. Ne uvrtavaju se samo
prie, ve i pjesme i likovni prilozi.
Posebno zadovoljstvo u svakoj knjizi
predstavljaju izvrsni prilozi samih
urednika: uvod H. Harrisona i
pogovor B. Aldissa. Eto, toliko o
antologijama (nekim). Na kraju, mala
SF nada: hoemo li jednog dana
imati i antologiju Najbolje iz
Sinusa?
Goran Paveli

141

Zoran
ivkovi:

Differentiae
specificae SF-a
Prilikom prethodnog razmatranja
ustanovili smo da se jedan od
kljunih
problema
teorijskog
ispitivanja naune fantastike ogleda u
odreenju
posebnog
poloaja
elementa naunog ili saznajnog
u strukturi ove knjievne vrste.
Potovanje
naela
estetske
autonomnosti ovog anra vodi
zakljuku da se posebnost mesta
konstituenta o kome je re u struktura
SF-a moe ispoljiti jedino u nekoj
ravni koja je posebna i za celu vrstu
kao takvu. Oigledno je da se ova
ravan mora nalaziti u bliskoj vezi sa
differentijama specificama naune
fantastike, to nau analizu usmerava
ka bliem razjanjenju imanentnih
odlika anra.
Ovaj zadatak suoava nas sa dva
metodoloka problema: 1) u kojim
okvirima
treba
tragati
za
differentijama specificama
jedne
knjievne vrste i 2) ta je njihov
kriiterijum? O prvom od dva
navedena problema mogu se nai
veoma instruktivna razmiljanja u
tekstovima
naeg
nesumnjivo
najpozvanijeg izuavaoca SF-a, dra
Darka Suvina. Tako, na primer, u
ogledu pod naslovom Teze za
poetiku knjievne vrste nauna
fantastika ovaj autor izlae gledita
da se posebnosti anra o kome je re
moraju ustanovljavali s obzirom na

razlike
koje
ga
dele
od
nebeletristikog
utopizma
i
futurologije,
od
empiristikib
beletristikih vrsta, i od (...) graninih
ne-empiristikih
vrsta1)
Neto
kasnije u istom tekstu dr Suvin e
ovoj listi prikljuiti i mit.1)
Nije teko razabrati da se
pomenute oblasti, od kojih treba
razluiti naunu fantastiku da bi se
otkrile njene osobenosti, mogu
podeliti u dve generiki zasebne
grupe: ne-knjievnu (ne-estetsku) i
knjievnu (estetsku). U prvu bi
spadali ne-beletritstiki utopizam,
futurologija i mit, dok bi drugu
sainjavale empiristike i granine
ne-empiristike beletristike vrste.
to se ne-knjievne grupe tie,
podvajanja od naune fantastike
ovde se ispoljavaju na nivou roda.
Ne-beletristiki utopizam, futurologija i mit razlikuju se od SF-a pre
svega po svom ne-estetskom profilu,
to
ih
ini
iz
osnove
neodgovarajuim
za
odreenje
differentia specifica, koje se po
defiinioiji moraju javiti na nivou
vrste. Tek druga, knjievna grupa,
zahvaljujui
svom
estetskom
karakteru, zadovoljava ovaj zahtev.
Zajedniki imenitelj razliitih vrsta
knjievnog proznog kazivanja jeste
postojanje
posebnog
okvira
zbivanja ili sveta koji se nalazi u
specifinom odnosu sa svetom
autorove empirijske stvarnosti. U
zavisnosti od stepena odstupanja od
*) Darko Suvin: Teze za poetiku
knjievne vrste nauna fantastika,
Umjetnost rijei, l-2/1970, str: 234.
1) Ibid. 235.

142

ovog poslednjeg moe se utvrditi

itava skala imaginativnih okvira
na ijim se krajevima nalaze, sa
jedne strane, realistiko-iluzionistika
proza, a sa druge, ista fantastika;
izmeu ova dva ekstrema bile bi
pastorala i bajka. Traganje za
posebnostima naune fantastike
ogledalo bi se u utvrenju razlika
izmeu karakteristinog sveta ove
vrste proznog pripovedanj a i
svetova ostalih vrsta istog roda;
kriterijum differentia specifica SF-a
predstavljao bi shodno teme
poseban ugao prelamanja njegovog
imaginativnog okvira u odnosu na
svet autorove empirijske stvarnosti.
Ukoliko
sada
primenimo
ishodita do kojih smo upravo doli
na
poreenje
izmeu
naunefantastike
i
ostalih
knjievnoproznih vrsta, znaajno
emo se pribliiti reenju naeg
polaznog zadatka utvrenju
posebnog
poloaja
elementa
naunog u strukturi SF anra. U
ovom smislu, pristupiemo najpre
ispitivanju distinkcija izmeu SF-a i
ekstremnog sluaja
empiristike
beletristike vrste.
Imanentni
svet
naune
fantastike razlikovao bi se od sveta
realistiko-iluzionistike
proze
prevashodno
po
odreenoj
pomerenosti izvan granica empirijske
stvarnosti, a u smeru izvesnog
novuma koji moe da se ispolji u tri
ne-empirijska vida: kao inilac,
lokalitet ili likovi.
Pisac
uvodi
ovaj
novum
polaznom pretpostavkom koju italac
prihvata kao konvenciju pod uslovom
da zadovoljava dva opta zuhteva: 1)
pretpostavka mora biti takva da ne
ulazi u kontekst empirijskog sveta, i

2) ona treba da ima nauni

karakter u smislu da je autor
obavezan da nas uveri u njenu
verovatnost. Posredi je, dakle,
svojevrsna ne-empirijska verovatna
pretpostavka.
to se prve odrednice tie neempirinosti okolnosti su tu
prilino jasne: nauna fantastika,
naime, poinje tamo gdje prestaje
pozitivna,
ulno-pragmatska
stvarnost (u kojoj je zatvorena
empiristika beletristika vrsta) i
kree se u smeru krajnjih teorijskih
konsekvenci
opteg
naunog
pogleda na svet.
I dok je granica SF-a sa ove
donje strane jasno odreena,
situacija je znatno sloenija u
pogledu verovatnosti koja bi trebalo
da predstavlja gornju meu naunofantastikog imaginativnog okvira
prema
svetovima
srodnih
neempiristikih vrsta koje ne sputava
obaveza verovatnosti. Nauni
karakter
ove
odrednice
ima
prevashodno za cilj da eliminie
logiko-filosofske
nemogunosti,
odnosno on je kompatibilan sa svim
alternativnim i logiko-filosofsko
verovatnim mogunostima.
Nevolja je, meutim, u tome to
ovde uopte ne raspolaemo
konstantno pouzdanim kriterijumima
kao u prethodnom sluaju, odnosno
to nam nita ne jami da ono to
danas
izgleda
logiko-filosofski
nemogue nee ve sutra, ili negde
arbitrarno u budunosti, postati
mogue, upravo u pogledu izmena
do kojih moe doi s obzirom na
naelnu nepredvidljivost nelinearnog,
skokovitog
razvoja
nauke,
posredstvom koga poniremo u sve
dublje, sloenije i fantas-

143

tinije slojeve stvarnosti. (Ne uvaiti

apsolutnu relativnost u ovom pogledu
znai, izmeu ostalog, prevideti samu
sutinu naune fantastike).
Nemogunost
pouzdanog
odreenja kriterijuma verovatnosti,
odnosno gornje granice SF sveta,
suoava nas sa dve ozbiljne
potekoe: sa jedne strane, postoji
opasnost da drastino redukujemo
podruje
prostiranja
naune
fantastike
samo
na
umetniki
transponovanu
ekstrapolaciju
i
anticipaciju ukoliko, u nastojanju da
predupredimo
meanje
naune
fantastike sa ostalim ne-empiristikim
beletristikim vrstama (do ega bi
neizostavno dolo u okolnostima
odsustva
gornje
granice
imaginativnog okvira ovog anra),
prihvatimo trenutno vaei nauni
pogled
na
svet
kao
arbitar
verovatnosti zamiljenog sveta.
Sa druge strane, ako se sloimo
u pogledu nepostojanja konstantnih
kriterijuma verovatnosti imaginativnog

SF okvira, onda nuno moramo

priznati da se anr o kome je re u
nekoj taki pretae u srodne
neempiristike beletristike vrste,
koje ne ograniava zahtev za
doslednou verovatnosti, odnosno
iji
svetovi
po
sadanjim
naunim
standardima
predstavljaju
logiko-filosofske
nemogunosti: a ova injenica
automatski obezvreuje na napor
da utvrdimo differentije specifice
naune fantastike.
Oigledno je, dakle, da samo na
osnovu
poredenja
izmeu
empiristike beletristike vrste i SF
anra
ne
mogu
ustanoviti
posebnosti ovog poslednjeg. Da
bismo to uinili, neophodno je da ga
postavimo u odnos i prema ostalim
srodnim ne-empiristikim vrstama:
pastorali, bajki i istoj fantastici. Ova
komparativna
razmatranja
predstavljae
temu
narednog
nastavka naeg teorijskog ispitivanja
naune fantastike..

SCAN i obrada slika: Sekundica

OCR, ispravka i prelom: MasterYoda
www.sftim.com

144