Eta Toma Akvinski 0 zeni — I. dio Augustin PAVLOVIC Tomin stav o Zcni Eesto sc prosuduje na temelju oskudnih informacija veoma pristrano i povrino te se Tomu bez griznje savjesti gdjckad svr- stava medu Zenomrsce ili mizogine. U ovoj raspravi ne Zelim pod svaku cijenu braniti sve Sto je Toma rekao o Zeni, nego mi je namjera iznijeti ono pozitivno i za Zenu povoljno — ima mnogo toga, a za ono Sto je o Zeni rekao nepovoljno, kanim iznijeti razloge. Citatelj ée tada mo¢i sim pro- suditi Sto valja misliti o Tominim stavovima prema Zeni i koliko su oprav- dane zamjerke koje mu sc upuéuju. Na kraju dodajem neSto i o osobnom Tominom Zivotnom stavu prema Zenama. 1, Zamjerke upuéene Tominu ucenju o Zeni Najprije navodim uglednog franjevatkog teologa o. Karla Bali€a, koji je g. 1938. u knjizi Sveti Toma Akvinski i drugi naucitelji iznio mnogo toga na raéun sv. Tome. Zamjera Tomi Sto je ucio da je Zena mas occasionatum, neSto deficiens (biée manjkavo), i to potvrduje upucivanjem na Sumu te- ologije, I, ©. 92, a. 1 ad 1; 99, 2 ad 2; 115, 3 ad 4.! U biljeSci 134. pak navodi autore koji se obaraju na Tomino utenje o Zeni. Spominje tali- jansku spisateljicu Elizu Salerno koja 1917. pike da je Toma Zenu stavio u kategoriju ludaka i djece. H. V. Borsinger, njematka spisateljica takoder se obara na Tominu nauku 0 Zeni (1930). Kad ju je zbog toga g, 1933. napao kapucin o. A. Nussbaumer, u njezinu je obranu iste godine ustao austrijski teolog Albert Mitterer koji je ustvrdio da je mas occasionatum »tomeljni kamen u Tominu utenju o Zeni«;” i »da se manja vrijednost Zenc sastoji upravo u onome u éemu se razlikuje od muskarca, jer Zena je zapravo muskarac (mas), ali je postala Zenom zbog toga Sto sc kod nas- tajanja muSkarca isprijecila neka zapreka (occasionatus)... pa je zbog toga u viastitom biéu (Soscin) i u svojoj djelatnosti (Tatigsein) na nizem stup- nju nego muskarac (unterménlich). On (= Nussbaumer — op. A. P.) bi (da se bolje upoznao s Tominom biologijom) bio priznao da je Toma androk- raciju i oktnjeno pravo Zene logitno izveo iz tog polazista...«. 1K BALIG, Sv. Toma Akvinski i drugi nautitefii, Zagreb, pretiskano iz »Bogoslovske smoire«, 1938, str. 31. Djelo je dio polemike izmedu tog uglednog franjevatkog autora i dominikanca 0. Hijacinta Boskoviéa, 2 A. MITTERER, »Mann und Weib nach dem biologischen Weltbild des hl. Thomas und der Gegenwart«, u: Zeitschrift far kath. Theologie, LVII (1933), str. 553, Inns- bruck. 3 Ondje, str. 534.AUGUSTIN PAVLOVIC. Buduéj da se o. Bali¢ od tih primjedbi ne ograduje, razlozno je pretpo- staviti da se s njima slaze. A da je tako pokazalo se izdanjem njegova djela Tomizam u svjetlu nautne i nenaucne kritike (1941), u kojoj ponavija isto to je bio napisao prije u izdanom djelu samo Sto ncke stvari koje su prije bile u biljeSci sada stavija u sam tckst. Vjekoslav Bajsié g. 1970. u Viesnikie dakovacke biskupije pise 0 tome zadto je Zena iskljucena iz sveécnisiva. Kao razlog navodi nazor ili doktri- nu »po kojoj je samo muskarac pravi i potpuni Covjek..., dok je Zena pre- ma Aristotelu i sv. Tomi 'mas occasionatus’ — manjkavi, neuspjeli mu- 8karac (S. Th. I, q. 92, a. 1; q. 99, a. 2), koji je na svijetu zato da pomogne mugkarcu kod radanja djece.., Ocito da ta ‘deficientia naturae particularis’ ne donosi nikakav plus unutar ljudskoga... MuSko i Zcnsko se odnose kao savrSeno i nesavrgeno, a ne kao komplementarni dijclovi jedne fizitke i psihitke cjeline.« Godine 1971. u Svescima objelodanjen & prijevod Clanka Heinricha Schippergesa: Prilog antropologiji spolnosti.° Autor tu, naravno, spominje Aristotelov izraz mas occasionatus koji nalazimo kod Tome i koji autor tumaéi ne u obiénom smislu, naime da je Zena ncuspjeli muskarac, nego da je »ncpotpun i nedovijno razvijen Covjek« (istaknuo A.P.), pa nastav- jja: »Ta naprosto uZasna hipoteza zasnivala se na antiknoj psihologiji, a tek je u naSe doba dobila zadovoljstinu kad su amcriéke pobornice Zen- skih prava pojmu ‘mas occasionatus’ suprotstavile Pojam “mulier occasio- nata’...«, tj. da je muskarac »nepotpuno Zensko bi¢e.« Ljiljana Matkovié je g. 1973. objavila knji jigu Zena u Crkvi u kojoj je ? veoma opiirno izloZila Tominu nauku o Zeni.” Toma je — pic ona — preu- 4 K BALIC, Tomizam u svjetli nauéne i nenautne kritike, Sibenik, Bogoslovna biblio- teka Franjevaéke visoke bogoslovne Skole u Makarskoj, 1941, str. 119. skupa s bil}. 51. 5. Vjekoslav BAISIC, »Nista drugos, u: Vjesnik dakoveake biskupije, XXII (1970), br. 9, str. 165, Bakovo. Na ovaj Glanak reagirao je o. Tomo VERES u éianku »Toma Akvinski w na8oj pokoneilskoj publicisticie (Obnovijeni Zivot, XXIX /1974), br. 4, str. 402), pa opet replicirao u osvrtu »Odgovors (Obnovijent Zivot, XXX /1975), br.1, str. 100-103, Zagreb). 6 _H.SCHIPPERS, »Prilog antropologiji spolnasti«, u: Svesci, br. 19-20 (1970-1971), str. 41-53, Zagreb. Na ovaj se Mlanak kriti¢ki osvrnuo Jordan KUNICIC u raspravi »Sek- suaina pseudoetikas, koja sc nalazi u djelcu Sekswalna problematika u neoteologizmu, Zagreb, Dominikanski provincijalat, 1974, st. 41-94; vidi posebno str, 48-53, gdje uva- Zeni autor govori o »faisifieiranju Tomine misli« od Schippersa. H. SCHIPPERS, nav. ot, str. 48 * Lj. MATKOVIG, Zena nu Crkvi, Zagreb, KS, 1973, str. 79. Autorica misti na Sumu teol, 1, . 92, a. 1. No Toma ne obiéava reci odmah sve 0 nekoj temi nego samo onoliko koliko mu je u odredenom kontekstu potrebno. A to mnoge vara. Kontekst pak sljedeceg dlanka trazio je dopuntr, stoga Toma pike: » MuSkarac i Zena ne 2éruduju se samo radi nude radanja, kako to biva kod ostalih osjetilnih bica (mi bismo obicnim rjetnikom rekli: kod Zivotinjal - op. A. P.), nego takoder radi domadinskog Zivota, u Kojem su raziigiti poslovi muskarea i Zene...« (I, q. 92, a. 2, in corp. art. Tertio). Iz ovog ex eeeTOMA AKVINSKI O ZENI zeo Augustinovu misao da je ena samo (istaknuo A.P.) pomoé muSkarcu pri radanju djece, a inaée mu njezina pomoé nije potrebna. »On je raz- radio Citavu teoriju © manjoj vrijednosti Zene. Danas smo zaprepasteni éitajuéi njegove retke o Zeni, ali zacijelo bi sv. Toma bio zaprepaSten kad bi vidio da se njegovo mifljenje odrialo sve do danas, makar je znanost dokazala antropolosku neosnovanost njegovih tvrdnji.« Stoga autorica, podsjetivsi na aristotclovsko poimanje muSkarca kao aktivnog poéela u Ijudskoj oplodnji, a Zene kao pasivnog potela, tvrdi da je iz toga »proiza’ao zakljuéak da je muSkarac jedini pravi spol, dok je Zena mas occasionatus’, tj. promasen ili neuspio muSkarac... (Summa the- ol, I, q. 923, art. 1 iq. 99, art. 2). Zena je za sv. Tomu ‘aliquid deficiens’, dakle defcktno biée. Ta nedostatnost i nepotpunost... pogada Zeninu du- Su i tijelo... To je razlog zbog kojega joj-treba uskratiti svaku politiéku odgovornost, pravo pouéavanja, i, naravno, sakramenat sv. reda, kao i svaku duhovnu jurisdikciju. Buduéi da je Zena po naravi slabo biée, po- trebno joj jc da bude pod zaStitom muskarca koji nad njom mora vladati kao gospodar nad svojim robom (istaknuo A. P.!) (Summa theol., I, q. 92, a. 1; Contra Gentes, TI, 123).«” citata slijedi kako tvrdnja da je Zena potrebna muikarcu samo radi radanja — spudta éovjeka na razinu Zivotinje, S10 Tomi nije bio ni na kraj pametit Usput pripominjem da ni drugim srednjovjekovnim teolozima nije smetalo da o tim dvjema zadacama Zene gavore odvojeno, na raznim mjestima. ‘Tako npr. sv. Bonaven- tura navodi da je Zena pomod muzu za radanje djece u djelu In I Sent. (d. XX, q. 1, u iad. Quaracchi t. 1, 1885, str. 477-478), dok u In IV Sent. (d. 27, a. 1, q. 2 u izd. Quaracchi t. IV, 1889, str. 678 B) dodaje da je posebna duznost Zene da dijete brani, ‘odgaja i s njime suosjeéa (in nutriendo, in compatiendo). Ked Bonaventure nisam naSao podatak da Zena treba upravijati »poslovima domatinstva«. Lj. MATKOVIC, ondje, ste. 79. 10. Ondje, str. 80. — Pustivsi drago po strani, Zelim istaknuti da Tomina mjesta Sto ih je cijenjena autorica navela treba drukéije interpretirati. Uzmimo najprije Suu teologije, I, q. 92, a. 1 ad 2. Tu se razlikuje subiectio servilis (ropska ili sluzinska podlaznost) i subiectio ceconomica vel civilis (obiteljska ili gradanska podlo2nost). Kod one prve ‘onaj tko je nadreden (praesidens) studi se podloznikom za svoju korist, no 10 nije normalno, ta je posliedica grijeha (talis subiectio introducta est post peccatum). Druga pak podlotnost, kod koje nadredeni upravija podlodnicima radi njihova dobra i koristi, normalna je, odgovara naravi stvari. Ta se podloznost ostvaruje (1. treba da se ostva- ruje) izmedu gradana i onih koji upravijaju gradom ili dr2avom, kao i izmedu Ganova obitelji i njezine glave, dakle i izmedu ene i muza. Ovakvo je tumagenje spomenutog teksta potvrdeno sljedecim lankom iste kvestije 92; u tom Yanku naime Toma ud da »zdeudenje muda iZene treba biti veza druga i drufice (socialis coniunctio)« i da »muk ne smije prezirati Zena kao da mu je podiozna poput ropkinje ili slu’kinje (tanquam serviliter subiecta)e (I, q. 92, a. 3.). Autorica je navela i Sumu protiv pogana, WU, 123. No ja u tom poglaviju ne vidim da bi mud Zenom trebao vladati kao svojim rabom. Naprotiv, Toma na tom mijestu pi8e npr. ovo: »Izmedu muta i Zene, Gini se, viada najveée prijateljstvo (maxina amicitia) (u iad. Pera, Torino, Marietti, br. 2964). Tfi ‘ovo: »Kad bi muz napustio svoju Zenu, ne bi to bila ravnopravna zajednica (aequa societas), nego odredeno robovanje ili sluzenje od Zene« (br. 2962). Doduse, w istom br. 2962 kage — kako je i ispravno — da ni Zena ne smije napustiti svoga muza, pa tu kao razlog navodi podioznost Zene muzu (da je njemu »po naravi podio#na kao svome © 5AUGUSTIN PAVLOVIC U vezi sa Zenom kao slikom BoZjom autorica pise: »Iz toga slijedi da je samo mruskarac (istaknuo A, P.)... stvoren ‘na sliku Bogju’... (1 Kor 11,7). Na kraju navodim i ovu autoridinu tvrdnju: »Tomina nauka o dusi do- Jazi u proturjegje s njegovom naukom o manjoj vrijednosti zene, jer na kraju procesa prokreacije, kako on sam veli, Bog udahnjuje dusu Ijud- skom, biéu bez obzira na to kojeg je spola i nezavisno od ‘oblika’ i ’gra- de’. Godine 1976. izdao je Yves Ivonides knjigu o sv. Franji Asiskom, Vet ni zaljubljenik, uv kojoj suprotstavija sv. Franju i sv. Tomu piSuci: »A mo- zak srednjeg vijeka, sv. Toma Akvinski, koji je navodno uzarenom glav- njom otjerao zavodnicu, ostavio je zapisano da je Zena ‘neuspjelo i slu- Zajno stvorenje’.<"* I to je sve 3to je autor o toj temi napisao! Zarko Gavrilovié u knjizi Na braniku vjere i nacije, izdanoj 1986, go- tovo doslovce ponavlja rijeéi Lj. Matkovié koje je napisala u knjizici Zena u Crkvi: »...Toma Akvinski... smatra da je jedino muSkarac pravi ovediji pol, posto je zena neSto nize, jer se rada usled nekakve gre’ke u semenu ili pod uticajem juznih vetrova.«" upravitelju«), So je jako sociolo’ki obojeno. Izmedu svih sedam razloga koje Toma navodi u prilog nedjeljivosti braka taj je raziog mo%da najstabiji. U svakom slugaju, ako Toma u istom poglaviju govori 9 odnosu izmedu muda i Zenc kao 0 najvecem pri- jateljstvu i kao © ravnopravnoj zajednici, vise je nego bjelodano da ona podioznost 0 kojoj govori ne moze biti rabovanje ili sluzenje, kako nas autoriea Zeli uvjeriti. 11 Ondje, str. 80. Kako se to mote ustvrditi kad Toma u Sumi teologije (1, 4. 93, a. 4 ad 1) pike: »] u muSkarcu i u Zeni nalazi se Bodja slika s obzirom na ono u éemu se ona poglavito (principatiter) sastoji, ij. s obzirom na umsku narava? Istina je, doduse, da Toma jo8 neSlo tomu dodaje, ali lime ne poriée ono giao. Toma naime, prisiljen tekstom sv. Pavla, kako su ga onda tumatili (1 Kor 11,8-9), izriée misao da je muz u nekom, drugotnom smistu, potelo i svrha Zene jer je, prema Knjizi postanka (2,22), Eva bila stvorena od Adamova rebra da mu bude pomosnicom (Post 2,18. U tomu su sv. Pavao te erkveni oct i teolozi vidjeli neku daicku slignost s Bogom, koji je potelo i svtha cijelog stvorenja. S tog gledista bi samo muz bio slika Bodja, ane Zena. No za Tomu je to yledisie manje vazno, dregotno (on pike: secundario); sliénost muskarca i ene po umskoj naravi — ostaje ono glavno i najvainije. Zato ée Toma u Tumacenjue I. poslanice Korincanima (g1. 11, leke. 2, pretposljednji stavak) napisati da je bole reci da je »biti slika Bozjax zajedni¢ko mukkarcu i Zeni, a »biti slava Bozja« da je svojstveno izravno muskarcu. 12. Ondje, str. 81 - Na sve gornje twrdnje poznate autorice krititki su se osvrnuli Jordan Kunidié (Seksualna problematika u neoteologizmu Widi bilj. 6/, str. 53-54, bil. 21) i ‘Tomo Veres (Obnovijeni Zivot, XXIX /19741, br. 4, ste. 402; Iskonski mistilac, Zagreb, Dom. nakiada Istina, 1978, str. 107-109). ‘Na kraju Zelio bih izraziti Gudenje kako oni koji vide proturjeéje izmedu ‘Tomina uvenja da i muSkarac i Zena od Boga primaju ljudsku duu, i njegova navodnog uéenja da je ena manje vrijedna ~ nisu dosli na misao da se zapitaju jesu Ii ba dobro shvatili cijelu ‘Tominu misao! 13 Y. IVONIDES, Vjecni zaljubljenik, Zagreb, Provincijalat franjevaca konventualaca, 1975, str. U1. 14 Z GAVRILOVIG, Na branika vjere i nacije, Beograd, 1986, str. 92. 6‘TOMA AKVINSKI O ZENI Inaée, autor posteno priznaje - za razliku od nekih katoli¢kih pisaca - da su ona mjesta u Pavlovim poslanicama gdje pi’e da je mud glava Zeni (Ef 5,22-25; I Kor 11,3-12 i dr.) razlog da Zona u kr8¢anstvu nije u svemu izjednatena s muSkarcem. »Ona i sliéna uéenja ostalih apostola, kasnije razradena u uéenju Istoéne i Zapadne crkve, razlog su Sto Zena nije u svemu izjednatona sa mu’karcem wu hrig¢anstvu...«" Petar M. Andelovié, koji sc u Casopisu Nova et vetera od g. 1988. opravdano bori da i Zene postanu subjekti ljudske kulture i znanstvenog dijaloga i da se pravednije vrednuju, takoder se osvrée i na Tomin stav prema Zeni. No on zapravo gotovo doslovce ponavija Sto je veé prije na- pisala Lj. Matkovié u spomenutoj knjizici, str. 79-81, a da nije naveo iz- vor. Marijan Vugdelija u Sluzbi Bodjoj od g. 1989. iz biblijskih mjesta Knjige Postanka 1,27 i 2,19-20.23-24 ispravno zakljucuje da »treba odbaciti dvo- struku mjeru vrednovanja, dvostruk moral (jedan za muSkarce, a drugi za ene) i antifeministitke predrasude,«!? ali zatim primjecuje: »Pod utjecajem Aristotela srednjevjekovni su teolozi ogranitavali spol- nost na tjelesno-biolosku sferu. U tom videnju komplementarnost muZa i Zone ogranitavala se na prokreaciju. Po sv. Tomi ’za bilo koju drugu zada- éu Govjek (u izvorniku stoji vir, a ne homo, pa prema tome treba prevesti muskarac, a ne: Govjek - op. A. P.) je bolje postuzen od drugog éovjeka (= muskarca - op. A. P.) nego od Zene’ (S. th., I, q. 92, a. 1). Polazedi od tih predrasuda, Toma ée dodi do sablaznjivih tvrdnji. Tako on tvrdi da je Zena u odnosu prema Covjcku (valjda i ovdje treba biti: u odnosu prema muskarcu! op. A. P.) biée koje nije doseglo svoju savrSenost (mas occasio- natus). ako ona Zivi s Covjekom (= s mukarcem - op. A. P.) u auten- titnom odnosu Kjubavi, Toma drii da je inferiornija od Eovjeka (= od mu- 3karca ~ op. A. P.) na kulturnom i drustvenom polju (5. th., I, q. 92, a. 2). - Sv. Tomi i drugim antifeministima treba s Biblijom u ruci reci da bi bez Eve na svijetu bilo sumorno, da se ne bismo izvukli iz duboke adamovske depresije osamljenosti.« Jako M. Szentmartoni D.I. u svojoj knjizi Psihologija duhovnog Zivota, objelodanjenoj g. 1991, ne ubraja Tomu medu antifeministe, ipak zacudo ponavija onu ozloglaSenu izreku o Zeni kao mas occasionatum, kao da 15 Ondje, str. 90. 16 P.M. ANDELOVIC, OFM, »Zena u Crkvi poslije Drugog vatikanstkog saborac, u éasopisu Nova et vetera, XXXVI (1988), br. 1-2, str. 147-148, Sarajevo. 17 M, VUGDELMA, »Dekalog: Putokaz autenti¢nog Ijudskog Zivljenja danas?«, u: Sie ba Boija, XXTX (1989), br. 1-2, str. 20, Makarska. 18 Ondj, st. 20, bil, 438, — Autor zbog manjka povijesnog smisla, ubraja Tomu u an- te i sablaznjuje se nad nekim njegovim tvrdnjama, a zaboravija da je upravo a ja, prema ondasnjoj opCeprihvaeno} interpretaciji, velikim dijelom uzrok njego- vih »sablaznjivine wrdnji.AUGUSTIN PAVLOVIC jedino to odreduje Tomin stav prema Zeni. Autor piSc: »Nc znamo da li je (Toma) Zene ba¥ mrzio, ali svakako nije znao to zapoécti s njima, ka- mo ih, Smjestiti €ak ni filozofijski: smatrao ih je ‘promaSenim muskarci- ma’« U Bogoslovskoj smotri, LX (1990), br. 3-4, tiskana su predavanja XXX. tcolo’ko-pastorainog tjedna u Zagrebu, koji se odréao 23-26. FE. 1990, a glavna tema rasprave bila je upravo dostojanstvo Zene. Tu nalazimo vrije- dan élanak Vjekostava Bajsiéa »Zena kao covjek« (str. 144-154) u kojem tumaéi i Tomine stavove o Zeni na osnovi Sume teol., I, 92, a. 1,1 99, a, 2. Nije, naZalost, uzeo u obzir i 1,93, a. 4. Zato upozorujem na zanimljivu autorovu misao — koja mi sc Gini ispravnom ~ da na potetku starovjekov- nih i srednjovjekovnih nepovoljnih stavova 0 Zcni ne stoji »neka namjer- na muska filozofija ili teologija«, nego neke stvarne druStvene i kulturne prilike, koje se prihvacaju kao samo po sebi razumljive, a tek onda dolazi >razmisljanje o tim odnosima, kako bi se shvatilo i opraydalo njihovo pos- tojanje.« (Ondje, str. 147) - S. Rebeka Anié u ¢lanku »Zena ~ slika Botja« (str. 290-301), slijededi Elisabeth Géssmann i Theodora Schneidera, prili- éno objektivno prikazuje Tominu nauku o Zeni (str. 292-293). Ne bih se, medutim, sloZio s autoricom »da je vrhunac Tominih izjava 0 Zeni zaklju- éak da je muski spol plemenitiji nego Zenski« (str. 292). To je, doduie, Toma napisao — a uzroci su tomu ne samo ondagnjc prirodne znanosti nego i StoSta drugo, npr. dru’tveno-kulturne prilike, ali je Toma pred ogi- ma imao i Bibliju, gdje je naSao da se slika Bodja nalazi kako u muskarcu tako i u Zeni (S. i, I, 93, a. 4 ad 1; a. 6 ad 2). Autorica drai da je glavni uzrok srednjovjekovne slike o Zeni pribliZavanje suvremenoj prirodnoj znanosti i naravnoj filozofiji (ondje, str. 293). Ja bih rekao da je to jedan od uzroka, ali da je glavni, u to sumnjam. Takoder nije toéno 3to autorica kaze da sv. Bonaventura ne govori kao Toma »o vecem intelektu kod muskaraca, a neznatnom kod Zena« (ondje, 293). Npr. u komentaru Jn IT Sent. (d. 16, q, 2, a. 2. ad 1-2; d. 18, a. 1, g. 1, na kraju zakljucka) Bonaven- tura pise da muSkarac »oznacuje visi dio razuma, a Zena nizi«. Osim toga ka%e da je davao uvidio kako je Zena »manje mudra« (minoris sapientiae) nego mukarac (In HT Sent., d. 21, a. 2, q. 1, u drugom dijelu zakljuéka). Istina je ipak to da je kod Tome ta stvar izrazitij Najdalje je u obezvrijedivanju sv. Tome, kad je rijeé o njegovu nazoru na Zenu, oti§ao neki V. K, (u Clanéiéu »Fuj, Zeno!« ~ Vecernji list, 27. X. 1991, str. 23): »Kao osoba, Zena je bi¢e nepotpuno i bezvrijedno. (Toma Akvinski, Summa theologica, 13. st.).« Tu »doznajemo« dvije stvari: 1. da je Zena kao osoba bice nepotpuno; 2. da je bide bezvrijedno. I to se bez ustezanja pripisuje jednom od najve¢ih mislitelja kr8canstva! 19 M. SZENTMARTONI, DI, Psihologija duhovnog Zivota, FTI, Zagreb 1990, str. 230- 231. - Cudne tvrdnje, jer je za Tomu Zena kao i muBkarac razumsko osjetiino bice (animal rationale) i slika Boa (imago Dei); Bena je ta odredena filozofski | teoloski.TOMA AKVINSKLO ZENI 2. Tomini pozitivni tekstovi o Zeni Slika 0 Tomi Sto je vecina navedenih tckstova izazivlje vrlo je sumorna, da ne kazem porazna. Medutim, valja postaviti pitanje: je li uistinu ba’ sve tako crno kako navedeni tekstovi govore? Ima li u cjelokupnom To- minu djelu svjetlijih tekstova koji o Zeni govore nekto pozitivnije? Ako ima, pravedno je da se izncsu na vidjclo i da se pri prosudbi Tomina stava uzmu u obzir, U tu éu svrhu uzeti u razmatranjc glavno Tomino djelo, Sumu teologije, pisanu g. 1266-1272. A ono Sto nema u Sumi teologije dopunit éu teksto- vima iz njegova mladenatkog djcla Komentara na éetiri knjige Sentencija Petra Lombardskog, pisanog g. 1254-1256, i iz Sume protiv pogana, pisane g. 1259-1264. 2, 1. Suma teologije A. Tekstovi u kojima se podjednako misli i na muSkarca i na Zenu Neki autori tvrde da je Toma razradio cijelu sustavau teoriju 0 Zeni. Za- pravo, on nema posebne rasprave 0 toj temi jer u njegovo doba to uopée nije bilo tako aktualno kao Sto je danas. On naprosto govori o éovjeku (homo) u odnosu prema Bogu, a to podjednako ukljuéuje i muskarca (vir) i Zenu (mudier, femina). Naime Toma je u prvom redu tcolog. O Zeni go- vori posebno samo onda kad to nuZno iziskuje predmet 0 kojem rasprav- Ija, npr. kad je rijeé o stvaranju Zene, © grijchu praroditelja, o Zenidbi i sl. No, razmotrimo problem poblize. U tu svrhu povest €u ditatelja ukratko kroz cijclu Sumu teologije, da bi onaj koji je dovaljno ne poznaje uotio koja je glavna zauzetost Tome kao teologa, i da je pitanje Zene — ne ukoliko je ona Covjek, nego ukoliko se razlikuje od mu8karca - zapravo rubna tema njegove teologije. Da je ta tema u njegovo doba bila aktualna, bio bi joj, bez sumnje, posvetio vise vaznosti. I. dio Sume raspravija o otajstvu Boga, jednoga i trojnoga, o proizlaze- nju (exitus) stvorenih biéa od Boga, o Bozjem upravijanju svijctom. Medu stvorenim biéima, dakako, najodliénije mjesto zauzima éovjek. Toma, go voreéi o tavjeku, 0 njegovoj duhovnoj i besmrtnoj dusi te 0 njezinim dje- latnostima, dakle i o umskoj spoznaji i htijenju, ne pravi nikakve razlike izmedu muskarca i Zene. Od 584 tlanaka u J. dijelu Sume, 0 Zeni se poseb- no govori otprilike u 10 Clanaka. Npr. u q. 94, a. 1-4, raspravlja se 0 stva- ranju Eve, a o Zeni kao slici BoZjoj u q. 94, a. 4. Tvrdi se dalje da bi u stanju iskonske nevinosti postojao i Zenski spol (q. 96, a. 4) te bi se mno- Zenje Ijudi dogadalo spolnim opéenjem (q. 96, aa. 1-2) II. dio Sume, kako je poznato, ima dva odsjcka, koji se obiéno ozna- éavaju rimskim brojkama: LIL. i IL-II. U LIL rasprava potinje temom oAUGUSUIN PAVLOVIC vraéanju (reditus) éovjcka Bogu, dok se u II-IT. ta rasprava nastavija, i to bez ikakve diskriminacije medu muSkarcem i Zenom. Konaéni cilj, odgovornost za Cine, dobre i loSe navike, kreposti i darovi Duha Svetoga, zakon i milost, moguénost zasluga (o éemu je rije¢ u T-I1) = sve se to tide Covjeka kao Covjeka, bio on muskarac ili Zena. Od 583 danaka u I-Il Sume teologije samo sc jedan élanak (q. 81, a. 5) odnosi na Zenu, tj. na Evu i njezin grijeh. U IL-IL. Toma raspravija o bogoslovnim krepostima (vjeri, nadi i ljuba- vi), 0 stozernim i njima srodnim krepostima, o darovima Duha Svetoga, 0 karizmama, o kontemplativnom Zivotu, o redovnidivu i, naravno, o grije- sima. Sve sc to odnosi naprosto na Covjeka, bio on muSkarac ili Zena. Od ukupno 921 élanaka tri se Clanka posebno odnose na Zenu. To je tlanak u kojem raspravija o svjedotenju Zenc na sudu (ILI, q. 70, a. 3); zatim Elanak o kigenju Zena (q. 169, a. 2) tc napokon o karizmi mudrog i umnog govora (gratia sermonis sapientiae et scientiae) i o njezinu ograniéavanju na privatno podruéje (q. 177, a. 2). No 0 tom éc jo¥ biti govora. U IIL dijelu Sume teologije Toma raspravlja o Kristovu utjelo otajstvima njcgova Zivota, posebice o muci te o uskrsnucu i uzas tim izlaZe nauku o sakramentima, potevsi od krStenja preko potvrde i euharistije do pokore; od sakramenta pokore obradio je samo Sest pitanja (kvestije, quaestiones). Ostalo su njegovi uécnici ~ vjerojatno njegov osobni tajnik Reginald iz Pipcrna i drugi - nadopunili uzovii kvestije i Glanke iz Tomina mladenatkog djela, tj. iz Komentara na Sentencije Petra Lombardskog. To je tzv. Supplementum ili Dopunjak (dopunski dio) Su- me teologije. O tome éemo takoder govoriti opsirnije. Od 598 Clanaka, koliko ih ima Suma u 11. dijelu, 23 élanka su posve- Gena jednoj Zeni, Majei BoZjoj (qq. 27-32; q. 35, 4a. 3-4.6; q. 38, 2.4). Dodajmo jo da autor u q. 67, a. 4, obrazlaZe tezu kako u nuzdi moze krstiti ne samo muSkarac nego i Zena. Iz svega reéenoga razvidno je da Toma u Sumi teologije svom predmetu pristupa kao teolog, a ne kao filozof, psiholog, sociolog ili prirodoznan- stvenik, iako od svega toga ima poprilitno, no sve je to stavljeno u sluzbu teologije. S tog je Bledista z Zena, po Tomi, ravnopravna s muSkarcem. I zena i muSkarac potjecu od Boga i Zena i muskarac imaju isti cilj (Boga), isto odredenje, u biti isti put za ostvarcnjc svrhe Ijudskog Zivota. Ako ima ackih stvari u kojima je Zcna u nepovoljnijem polozZaju nego muSkarac — a ima ih — to nije u odnosu prema Bogu nego u odnosu prema ljudima (coram mundo), to se tice druStvene dimenzije Ijudskog Zivota. A to nije prvobitna tema teologa, premda se on i tim pitanjima mora baviti. O tom €e jo’ biti rijeti. 10TOMA AKVINSKIO ZENL B. Tekstovi kojima se Zeni izrigito prienaje ravnopravnost s muxkarcem Poénimo kao i prije (2.1.4) s 1. dijelom Sume teologije, gdje nalazimo dva vaina iskaza: a) iskaz 0 Bogjoj namjeri da stvori Zenu i da u Ijudskom rodu bude i Zena i muSkaraca; b) iskaz da se iu Zcni i u muskarcu nalazi slika Boga. a) Prvi iskaz natazi se u okviru pitanja koje istrazuje je li Bog stvarajuéi svijet i Zovjeka trebao stvoriti Zenu. Toma, prema ondagnjoj metodi ras- pravijanja, najprije navodi razloge protiv (3) a zitim razloge za (Post 2,18: »Nije dobro da doyjek bude sam: nacinit €emo mu pomoé kao sto je one). Slijedi mjerodavno rjcSenje profesora (sententia magistri): Ta je pomoé dana u svrhu razmnozavanja Ijudskoga roda. Naime, kod biljaka je u jed- noj jedinki aktivna i pasivna moé (virtts), sila, sposobaost za oplodaju; ja aktivna je moé kod mudke jedinke a pasivna kod Zenske; isto je tako kod Covjcka. Covjck, doista, ima odliéniju Zivotnu dje- latnost nego razmoZavanje; to je misijenje (intelligere), koje pripada i mu- Skarcu i Zeni. Stoga je bilo svrsishodno da muski i Zenski spol budu odije- ljeni: muSki u jednoj, a Zenski u drugoj jedinki. One se povremeno zdru- Zuju radi radanja djece, prema Knjizi Postanka 2,23: »Bit ¢e dvoje u jed- nom tijelu.« To je dakle Tomino rjckenje postavljenog pitanja. U njemu ima znatan broj zastarjelih clemenata, npr. onih koji su uzeti iz tada uvrijezenih bio- lo8kih shvaéanja. Ali je, usprkos tomu, Toma iznio paznje vrijedan razlog zasto je Bog stvorio naposc jude muSkoga, a napose Zcnskoga spola. Valja odmah dodati i to da Toma u ovom élanku nije imao namjeru ograniciti zadaéu Zene samo na pomoé muskarcu u radanju, kako mnogi piu. Naime veé u sljedeéem Glanku (1, 92,2) istige da je Zena pomoé mu- domaéem divotu (domestica vita); po tome se Eovjck razlikuje 20 Osim toga Zena je Eovjek, pa kao takva i ona ima, kao i muskarac, odlicniju Zivoinu djclatnost, a to jc misljenje (intelligere), kako smo maloprije kazali. Posto smo izlozili profesorovo rjeSenje i kratko se na nj osvrnuli, obra- timo pozornost na odgovore Sto se odnose na one prve razloge, razloge »protive (tj. protiv rjesenja da je Bog trebao stvoriti Zenu); Toma na raz- log »za« (tj. rjeSenje da je Bog trebao stvoriti i Zenu) nije odgovorio jer mu se Cinio nepotrebnim. Sva su tri razloga »protive zapravo antifeministitka: ¢emu Zena kad je ona slutajno i manjkavo bie (occasionatum et deficiens), kad je po naravi 20 Summa theol., I, 4. 92, a. 2: »Mas et femina coniunguntur in hominibus non solum propier necessitatem generationis, ut in aliis animalibus; sed etiam propter domes- ticam vitam, in qua sunt alia opera viri et feminze...«. Dakle ima tu komplementarnost izmedu muia i Zene ne samo glede radanja nego i glede drugih stvari, npr. glede obi- teljskog Zivota, Na to je upozorio i Aristole! u Nikomahovoj etici, VIII, 12, 1162 a 1AUGUSTIN PAVLOVIC manje vrijedna od muSkarca i kad je muSkarcu povod za grijeh. Toma u odgovorima — a to treba posebno istaknuti -— otupljuje oStricu navedenih razloga, premda pritom ne mozemo ovekivati da u svemu zastupa dana- $nja shvaéanja. Ako 1. razlog zastupa miljenje da je Zena slutajno i ne- savricno biée, Toma odgovara da se to moze prihvatiti samo giedajudi usmjerenje posebne naravi (natura particularis), tj. muskog roditelja, ali ne kad imamo u vidu Boga i svekoliku narav (natura universalis), Ako je Zena manje vrijedna nego muSkarac, kako se kade u 2. razlogu, to ne zna- ~ kaZe Toma — da ona mora biti muzu podloZna kao robinja ili slu8ki- nja, nego kao clan obitelji i druzica.”’ Ako je Zena muSkarcu povod za grijch, kako se istiéc u 3, razlogu, to ne mode biti opravdan razlog protiv njezinog postojanja, jer ima i drugih povoda za grijch (pa i muskarci mo- gu biti povod za grijeh Zenama!); kad bi Bog sve te povode uklonio, Sto bi ostalo od svijeta?! Buduéi da como o sadrZaju 2. razloga govoriti na dragom mjestu, glav- nu pozornost valja obratiti na velo vazan iskaz u odgovoru na I. razlog: S obzirom na cjelokupnu naray ili prirodu, Zena nije nikakvo sluéajno biée nego je stvorena po usmjerenju (po nakani u analognom smislu) naravi, dakle po nakani Boga, koji je sveopéi zaéemnik naravi. Prema tome s Bogjeg stajalista ni muSkarac ni Zena nisu studajna bi¢a, nego ih je Bog namjemo takvima stvorio, kao Sto kaze Knjiga Postanka 1,27; »Mu8ko i Zensko stvori ih.« U tom su pogledu muSkarac i Zena rav- nopravni. Nije mi jasno zato to braniteljice i branitelji Zenskih prava tije- kom proteklih stoljeéa nisu isticali. Ako je sv. Toma, prema ondaénjoj, pogre3noj biologiji, morao reéi da je Zena »s gledista poscbne naravi«, tj. oca, nenamjeravano biée,”* branitelji se Zenskih prava nisu smjcli pri- 19-24 (u Ladanovu prijevodu, Globus-SNL, 1988, str. 184). Ipak oni tu komplemen- tarnost nisu prosirili i na podrudje javnog Zivota, kako danas biva. Rijet je 0 subiectio ceconomica, dukle 0 podioznosti domacinskoj ili obiteljskoj (vidi . bill. 10), Podiozna je kao druzica; naime, izmedu muta i Zene postoji coniunctio socia- lis (I, 92, a. 3), tj zdrudenje druga i drutice, kao Sto je Adam rekao: »Zena koju si mi dao za druticu (sociam, u Vulgati)...«. (Knjiga Postanka, 3,12). O toj Ce podlodnosti biti jos rijeti. 22. Summa theol, 1, 92, a. 1 ad 1: »Per comparationem ad naturam universalem, femina non est aliquid occasionatum, sed est de intentione naturae ad opus generationis or- Ginata. Intentio autem naturac universalis dependet ex Deo, qui est universalis auctor naturae. Et ideo instituendo naturam, non solum marem, sed etiam feminam pro- duxit.« (S obzirom na opéu narav Zensko nije ne3to slueajno, nego je bi¢e koje je po nakani usmjereno na radanje. No nakana fusmjerenje/ opée naravi ovisi o Bogu, koji je sve~ opéi zatetnik naravi. Stoga je, tvoreti narav, porizveo ne samo muSko nego i Jensko.) 23 Usp. C. CAPELLE, Thomas d’Aquin féministe? Paris, Vrin, str. 53. U tom djelu s neobiénom naslovom (Sv. Toma feminist? ) ~ to je autorigina doktorska disertacija na dréavnom teoloskom fakultetu u Strasbourgu pod vodstvom poznatog profesora Je- an-Marie Auberta — autorica zakljuduje: »Odbacujemo optuibu protiv autora kojega sam prugila (tj. protiv sv. Tome - op. A. P.) ~ da je on bio mizogin (Zenomrzac). On to 2] 12‘TOMA AKVINSKI O ZENI tom zaustaviti, nego su morali is cjelokupne naravi i nakana Bozja. Kazem da je Toma to morao re¢i - uostalom, kao i drugi suvreme! teolozi — na temelju svoje teoloske metode, po kojoj se teologija sluzi i drugim znanostima, npr. filozofijom, prirodnim znanostima i sl.”? Ako je tadaSnja znanost smatrala da je Zena »nenamjcravano biée« {a to su zna- éenje onda pridavali zloglasnom Aristotelovu izrazu, koji je u nespretnom i spornom prijevodu Michacla Scotusa glasio: mas occasionatus), tada su se i Toma i Bonaventura”® morali s time uhvatiti u koStac te to nekako icati ono Sto je vaznije, a to je nakana nije bio, ali je Zivio u patrijarhalnom, a samim tim u mizoginom druktvu. No po mjeri milosti koja mu je dana i pa mjeri svoje oftroumnosti, njegava je vizija nadmasita odredeno stanje utjelovijenja Crkve u njegovu vremenv da bi nagovijestila i najavila oslobodtenje Zene od okova proslih vremena, u kojima su je neki htjeti dréati...« (nav. dj., str. 170). = Autoriin profesor u predgovoru iste knjige piSe: »OptuZiti Tomu da je mrzio Zene znadi zaboraviti da je bio Sovjek odredenog povijesnog razdoblja, ali je, usprkos opéenito prihvaéenim idejama u kulturi onoga vremena, ipak tvrdio da su oba spola u biti ravnopravnae (nav. dj., sir. 4). 24 To za skolastike znadi mas occasionatns. Vidi 0 tom moju raspravu »Aristotel o Zeni« u Obnovijenom Zivot, XLV (199), br. 6, ste. 560-566. Kod Aristotcla odgovarajuée mijesto (De generatione animatium, Ul, 3, 737 a 27-28) zapravo glasi: »Zenka je kao osakaéeni mudjak«. To je samo jedna usporedba koja se temelji na vanjskom izgledu mufjaka i Zenke; nije to nikakav vrijednosni sud. Kad je Michael Scotus (+1235) spo- menuto djelo prevodio iz. arapskoga — nije naime znao gréki - arapski je izraz, nagis madrir (Sto odgovara grékom pepéroménon, osakaéen) preveo nepoznatom i éud- novatom rijegju: occasionatus, pa je dotitno mjesto u njegovu prijevodu glasilu: Fe- mina est quasi mas occasionagns, 80 bi ~ uzimajuéi u obeir arapski prediozak — trebalo prevesti: Zenka je kao o¥teéen ili povrijeden muzjak, koji je pretrpio neki gubitak (usp. Obnovijeni Zivot, nav. dl, ste. 564), Nevolja je u tom 810 se rijee occasionatus moze tumatiti na vige nadina, npr. u smislu »mimo namjere (usmjercnja) proizvedene, dakle »slugajane; a upravo to se u vrijeme sv. Bonaventure i sv. Tome, na Zalost, i dogodilo. Tomu je, uz nejasnoée izraza occasionatus, pridonijela i Aristotelova teorija 0 oplod- nji, prema kojoj je mudjak, dakle i muSkarac, djclatno (aktivno) potelo, a enka, dakle i Zena, trpno, primatetjsko (pasivno) potelo. A buduci da muSko potelo teXi za tim da zaveti plod bude mukki, slijedi da je Zenski plod mimo usmjerenja, mimo namjere, dakle stuéajan; Zena bi dakie bila kao neki nedovréeni, prikraéeni mu8karac. Pri tak- vom poimanju razumijivo je da se ondaSnjim znanstvenicima, filozofima i teolozima poredbeni prilog kao Cinio suviSnim, pa su ga izostavili, i time bitno promijenili zna- éenje regenice jer su od usporedbe naginili jednostavnu wrdnju! Tako je, éini se, nas- tala ona zloglasna revenica da je Zena mas occasionats. A pritom su bili uvjereni da dotiéna reéenica izrige znanstvent istinu. 25. Usp. Suma teol, I, q. 1,5 ad 2, gdje pike da se teologija sluzi »fitozofskim znanos- timas (philosophicis disciplinis) kao pomoénim znanostima, U »fitozofske znanosti« tada su pripadale i prirodne znanosti. I sv. Bonaventura ~ raspravijajuci o pitanju 2a8to se katkada radaju muSkarci a katkada Zenc — izjavijuje da pritom teologiji pomazu druge znanosti, npr. prirodna i medicinska (naturalis et medicina); »jedna i druga treba da sludi teologiji« (S. Bonaventura, fn 17 Sent., d. XX, 1. 6, conclusio; u izd, Quaracchi 1. II, 1885, str. 485). — Razvidno je da su i Bonaventura i Toma upotrebljavali istu metodu. 26 Glede Bonaventure usp. mjesto nav. u bilj. 25. On tu 2cli dokazati da bi u stanju iskonske nevinosti bio isti broj mu’karaca i Zena, Sto je lako dokazati ~ veli —s gledi8ta cilja, ali te&ko s gledi8ta tvorbenog potela: naime, ako je mas occasionatus, tj. judsko 13AUGUSTIN PAVLOVIC uskladiti s Knjigom Postanka 1,27. A nije to bilo lako ni Bonaventuri ni Tomi jer im je stvaralo teSko¢e kad su rjeSavali pitanje bi li u stanju is- konske nevinosti — da je potrajalo - bilo Zena i ho¢e lio uskrsnucu mrtvih uskrsnuti Zcne sa svojim Zcnskim obiljezjima. I Toma i Bonaventura - unato€ teSkoéi Sto je proizlazila iz tadasn, veg poimanja Zene kao mas occa- sionatusa — odlucno na spomenuto pi Inje odgovaraju potyrdna, i to na osnovi gledi8ta da u Bogjim o¢ima nije slucajno ili nenamjeravano biée. 27 Toma Stovise ide i dalje — a to je, kako se Cini, njemu vlastito — te tvrdi da bi u iskonskom stanju nevinosti i sami o¢evi (natura particularis) hijcli Zenska biéa, kéeri, tj. da bi svojom voljom uljecali na to da sc rode kécri, pa u tom slutaju one ne bi bile ni u kojem pogledu »sluéajna stvorenja« nego »namjeravana« uw svakom pogledu, tj. is gledi8ta opée is gledista posebne naravi.* To se moze smatrati nekom klicom novijeg, evandeo- bice proizvedeno mimo usmjerenja tvorbenog povela, 1). muSkarca, logitno bi irebalo da bude vie muskaraca nego Zena. Ovaj mas occasionates mu upravo smeta! Sa slié- nom poteskogom suotava se Bonaventura i kad je rijeé o uskrsnuéu: buduéi da su. ene mas occasionatus, tj. biéa proizvedena mimo usmjerenja ili nakane pojedinagne naravi (praeter intentionem naturae singularis), ne bi trebala, kao biéa slugajna i nesavr- Sna, uskrsnuti sa Zenskim spolnim obiljedjima, medutim, one su u skladu § usmjeren- jem (nakanom) apée naravi (de narura intentione universali), pa nema razioga da ne uskrsnu kao Zéne, (S. Bonaventura In IV Sent., d. 43, dubium 1]; u izd. Quaracchi 1, IV, 1889, str. 918). Vidi npr. Suma teol., 1, 92, a. Lad 1; 99, a. 2ad 1; Suppl, g. 81, a. 3 27. Vidi bili. 26. ~ ‘Toma uw Suppl, q. 81, 3.3 ad 3 (= In IV Sent, d. 44,4. 2,. 1,9. 101 ad 3) ovako odgovara na jedan antifeministidki raziog, koji je poricao moguénost da €e Zene uskrsnuli sa svojim spolnim obiljeZjima: »Premda je rodenje Zene mimo us- mjerenja (namjere) posebac naravi, ono je ipak u skladu s usmjerenjem (namjerom) opée naravi, Kojoj su za savrSenstvo Ijudske vrste potrebna oba spola. A tada (1j. 0 usksnuéu ~- op. A. P.) neée iz spola proiztaziti nikakav nedostatak.« (Quamvvis feminae generatio sit praeter intentionem naturae particularis, est tamen de intentione naturae universalis, quac ad perfectionem humanae specici utrumque scxum requirit. Nec ex sexu ibi eril aliquis defectus, ut ex dictis /ad 2/ patet.) - Sli¢ne misli nalazimo i u Sum- ‘ma contra Gentiles, IV, cap. 88 (u izd. Pera, Torino, Marietti, 1961, br. 4229). 28 O.H. PESCH, inaée veoma kritigan prema Tomi u vezi s pitanjem zene, u svom djelu Thomas von Aquin, Grenze und Grosse mittelalterlicher Theologie (Matthias-Grine- wald — Verlag, Mainz, 1989, str. 223), u Excursu: »Der verhinderte Mann« oder Die nicht problematischen Folgen des Sidwindes, priznaje da su »takve osobne Tomine refleksije, zakijuéci Sto proizlaze iz novog temelinog polazista na osnovi kojega se Evandelje sprema razbiti izobligenja duha vremena koji je u ovoj tocki vjeri jednaos- tayno bio protivane. ~ Treba ipak pripomenuti da sliéna razmiSijanja nalazimo i kod Bonaventure (Jt IT Sent., d. 20, q. 6; u izd. Quaracchi t. IT, 1885, str. 486): »...A kad bi (muz) htio i zamistio roditi (generare) Zensko dijete (sexum femineum), tada bi neSto slabije utjecao na nifu tjelesnu narav, pa bi sjeme bilo nesto slabije te bi se rodito Zensko dijete.« Toma pak u Sumi teof. (I, q. 99, a. 2.ad 2) pike: »Rodenje se Zene ne dogada samo zbog slabosti djelatne site ili neraspolozenosti naravi ... nego katkada zbog nekog vanjskog utjecaja... Takoder katkada zbog zamialjaja duha, na osnovi ko- jega se tijelo lako mijenja. A osobito se to moglo dogoditi u stanju iskonske nevinosti, kad je tijelo bilo podlo?nije dusi: tako bi se spol poroda odredivao prema volji roditelja (ut seilicet secundum voluntatem generantis, distinguerelur sexus in proie).« 14‘LOMA AKVINSKI O ZENI skog poimanja zene i spolnosti,”? nekim nadilazenjem duha ondainjcg vremena. Zakljucujuci razmisljanje o prvom iskazu, navodim opravdanu tvrdnju Bénézeta Buja, profesora na tcoloskom fakultetu — prije u Wirzburgu, a potom u Fribourgu, ~ koji pi’c: »Ako se hoée pravedno ocijeniti tckst u Sumi teol., I, g. 92, a. 1 ad 1, i uopée izraze ’vir occasionatus, mas oc- casionatus, aliquid deficiens, quoddam imperfectum’, onda se Tomino ra- alikovanje natura particularis - nautra universalis ne smije (istaknuo A. P.) podeijeniti... Cim je rijeé o ‘natura universalis', (Toma) nijece spo- menuta odredenja (oznake) jer Bog, od koga narav dobiva svrhu, ne mo- Ze htjeti Zenu stvoriti sluéajno.« b) Drugi vazan iskaz je: slika se Bozja podjednako nalazi u muskarcu i wi Iskaz sc nalazi u okviru élanka koji odgovara na pitanje: Nalazi li se Bogja slika u svakom govjcku.” Toma najprije iznosi razloge ncgativnog 29 Kad je veé rije¢ 0 spoinosti, zanimljivo je spomenuti da Pesch (nav. dj. fa bilj. 28/, str. 222.223) naziva Tomino vrednovanje spolnosti »matom pobjedom Evandelja. (ubraja ga medu die Kleinen Siege des Evangelium), kojom se nadviadava duh ondasnjeg vre- mena. Naime, po Tomi éavjek nije samo dusa, koja bi u tijelu prebivala kao u tamnici, nego je Govjek slo2evina duse i tijela, pa stoge tijelo, dakle i spol, bitne pripada gov- jeku. Usp. Suma teol., I, g. 98, a. 2. Zata on odbacuje misljenje nekih erkvenih otaca da se u pretpostavijenom stanju iskonske nevinosti Ijude ne bi razmnozavali spoinim opéenjem. To jos viSe odskaée kad znamo da je u krééanskom svijetu tijekom dugih stojeta viadala odredena sumnjitavost glede braénog gina. To se takoder vidi iz nagina izradavanja Petra Lombardskog u njegovim Sentencijama, koje su od druge poloviee XIL st. bile priruénik teologije gotovo kroz ditav srednji vijek; on govori o »dobrima braka«, koja isprigavaju (excusent) spolno opéenje (IV Sent. d. 31, c. 1 etc. 5), a taj je nadin izraévanja pre’ao i na druge tcologe (Toma, Bonaventura i dr.). Dakle, prema Tomi u stanju iskonske nevinosti Ijudi bi se mno#ili spolnim opéenjem (1, 98, aa. 1-2), jer - Toma se ne boji to kazali - »ono Sto je dovjeku naravno, grijehom mu se niti ne oduzimije niti mu se daje«. A dovjeku je »naravno da se rada spolnim opéenjem« (ondje). Kazati pak da bi se (judi razmnozavali poput andela, bez spolnog opéenja - kako 10 pi8e sv. Grgur iz. Nise ~ nije razumno (hoc non dicitur rationabititer - 1, 98, a. 2), Ima jo jedna stvar koja pokazuje intelektualnu smjelost sv. Tome. Postavilo se pitanje bi li judi u stanju iskonske nevinosti osjecali manju nastadu pri spolnom ¢inw egoli sada, u stanju pokvarene naravi. Toma, protiv opéeprihvaéenog misljenja Petra Lombardskoga (ii Sent., d. 20, cap. 1) i Bonaventure (In IT Sent, ¢. 20 q. 3; u izd. Quaracchi t. IL, str. 480-482) - koji su se oslanjali na sv. Augustina (De Genesi ad Tiueram, 1X, ¢, 10, n. 18; PL, 34, 399) ~ zastupa misljenje da naslada ne bi bita manja, nego, dapaée, veéa (jer bi tada naSa narav bila Cistija i tijelo osjetiivije — 1, 98, a. 2 ad 3). Augustinove rijeéi pak tumati reverentialiter, tj. pridaje im smisao koji odgovara njegovu rjeSenju, naime da tada »podudna moe ne bi neumjereno prianjala uz nas- jadu. Pesch u tom Tominu postupku vidi znak »slobodoumnosti« (freiziigige Gesin- nung - nav, dj., str. 223). 30. B. BUJO, Moralautonomie und Normenfindung bei Thomas von Aquin (Unter Be- tichung der neutesiamentlichen Kommentare), Paderborn-Minchen-Wien-Zirich, Fer- dinand Schoningh, 1979, (= VerOffentlichungen des Grabmann-Institutes, Neue Fol- ge 29), str. 167. 31. Usp. Suma teol,,1, q. 93,8. 4 ad 1; a. 6 ad 2. 32 1,4.93,a4. 15AUGUSTIN PAVLOVIC stava, od kojih nam je vazan prvi jer je odito antifeministicki; u njemu se navodi tekst iz Prve poslanice sv. Pavla Korin¢anima 11,7, i to u obliku za Zenu vrlo nepovoljnom: »Mui je slika Bodja, a Zena je slika muzeva.« Rekoh da je taj oblik za Zenu vrlo nepovoljan jer sv. Pavao ne kaze bag tako, nego da je mu slika Bozja, a Yena da je »slava muzeva« (drugi prijevod: »odsjev Covjekov« ~ Zapravo bi se moralo prevesti »odsjev mu- Zev|jev« jer je gréki déxa andrés!). Takvo citiranjc sv. Pavla, o€ito, izraza- va ondagnje, za Zenu nepovoljno tumacenje. - U prilog potvrdnog odgovo- ra na postavijeno pitanje Toma donosi 7. redak iz Psalma 39 (38), i to ne udoslovnom nego u »duhovnom« znatenju, kako sc to tada éesto radilo. U odgovoru na zadatu temu Toma polazi od tvrdnje da je covjek slika Bojja najvise po wnskoj naravi (secundum intellectualem naturam) jer po njoj najvise moze oponagati Boga. Bog pak sebe spoznaje i ljubi, a po umskoj naravi i Zovjek moze Boga spoznati i ijubiti. Tu dolaze u obzir tri stupnja: 1. puka naravna podobnost (aptitudo naturalis) za te djelatnosti, 2. stvarna spoznaja i Ijubav Bo¥ja, bilo kao zbiljnost bilo kao stanje pri- pravnosti (actu vel habitu), no ipak u nesavrsenom obliku; 3. stvarna spo- znaja i jubav Boza koja je uvijek zbiljska (actu) i savréena. Prvi je stupanj zajedni&ki svim (judima, muSkarcima i Zenama, drugi stupanj takoder pos- jeduju svi muskarci i Zene kofi su u milosti BozZjoj, treéi pak stupanj pos- jeduju oni koji su u slavi nebeskoj, takoder bez obzira na spol. Pri tom rjeSenju dakle nema nikakve diskriminacije izmedu muSkarca i Zene. Zato Andeoski Naucitelj i veli u odgovoru na onaj antifeministi¢ki razlog: »Slika se BoZja — s obzirom na ono u Gemu se ona poglavito sas- toji, tj. s obzirom na umsku narav - nalazi iu muskarcu i u Zeni.<>> Jo’ se jedanput Toma na tu temu navraéa u Sumi teol, I, 93, a. 6, gdje u od- govoru na 2. razlog pise: »Slika se Bozja ne procjenjuje na temelju razli¢i- tosti spola, nego je slika BoZja zajedni¢ka obojem_spolu jer se osniva na duhu (mens), u kojem nema razlike spolova.«> Biblijski temelj za tu nauku on vidi u Knjizi Postanka 1,17: »Na svoju sliku stvori Bog ovjeka, na sliku BoZju on ga stvori, mu’ko i Zensko stvori ih;« takoder ima pred 33. Ondje: ‘Tam in vito quam ia muliere inevenitur Dei imago quantum ad id in quo principatiter ratio imaginis consistit, sc. quantum ad intellectualem naturam. (Prijevod gore w tekstu.) 34 O anatenju rijedi mens raspravija B. BUJO w nav. dj, (vidi bilj. 30). U skladu s De veritate, q. 10, a. 1 ¢ et ad 2, mens je vehunski dio éovjeka, dakle dunovna bit duse ukoliko je korijen uma, volje (i pamsenja), ili sve to skupa. Po tom duhu (mens) dovjek je sliéan Bogu. Protestantski tevlog B. Brunner zamjera Tomi da je tim iskjudio fjud- 3ko tijelo od slignosti s Bogom, a ipak je ono razlitito od Zivotinjskog tijela! To je istina, ali i Toma uéi da se u Ijudskom tijetu, premda éovjek nije njime u prvom smislu sigan Bogu, ipak vide tregovi Bodji (vestigia Dei), i to vise negoli u bilo kojem drugom tijelu 93, a. 6 ad 3). 35. I,q. 93,2. 6 ad 2: ..non ut imago Dei secundum distinctionem sexuum attendatur; sed quia imago Dei utrique sexui sit communis, cum sit secundum mentem, in qua non est. distinctio sexuum. (Prijevod gore u tekstu.) 16TOMA AKVINSKI O ZENI odima Poslanicu Galacanima 3,28.” Pregutno pak odbija maloprije izne- seno tumatenje Pavlova teksta iz Prve poslanice Korincanima (11,7) jet u odgovoru na 1. razlog ispusta rijet slika, a ostavija rijeé slava (kako sv. Pavao i pike), pa izlazi da je Zena samo »slava«, a ne i slika muzeva. Ra- zumljivo jer je ona slika Bozjal Ovi su tekstovi vrlo vaini. U njima Toma nadilazi i Aristotelovo po- imanje Zene i duh svoga vremena, pa i neka tada prihvacena tumacenja odredenih tckstova Biblije. To su istrazivaci uovili. Tako ve¢ spomenuti B. Bujo u uéenju o slici Bozjoj »samo na temelju duha« (solum secundum mentem) vidi razlog za8to Toma, govorcéi o putu éovjcka prema Bogu po teoloskim i drugim krepostima, ne razlikuje muskarca i Zenu; naime raz- lika sc spolova ne nalazi u duhu (mens) nego u tijelu-" Time »Toma ukazuje na sposobnost Zene da prima milost i sakramente, u Gemu nema nikakve raglike izmedu spolova. Na prvo mjesto stavljg sliénost s Bogom (istaknuo A. P.) kao ne&to zajednigko i ujedinjujude.«® To je jo8 znataj- nije zato 8to je poznato da u krS¢anskoj tradiciji ima izrcka kako Zena mora prestati biti Zena ako hoée posti¢i mjeru punine Kristove.”? Po To- mi Zena ostajuéi Zena prima darove milosti. »Sto je Toma o Zeni saznao razumom, tj. filozofskim i bioloskim istrazivanjima« - piSe Bujo” — »to je suotio s Objavom, i time dobio skroz drugu sliku o Ijudskom dostojanstvu, narocito Zeni.« Mary Daly, u svojoj knjizi The Church and the second Sex (Gottrey Chapman, 1968), iznosi sliéne misli. Ona piSe: »Nosivi temelj Tomine mi- sli — tj. filozofski pogledi na odnos duie i tijela, na um, volju i osobu, te njegovo teolotko videnje slike Bodje u udskom biéu (istaknuo A. P.) i posljednje svrhe Covjeka - jasno podupire istinsku ravnopravnost izmedu muskaraca i Zena sa svim teorijskim i praktiénim posljedicama. Usprkos zastarjeloj egzegczi i biologiji koju je usvajao, ove zasade temeljito podu- pir zahtjeve Zena.< 36 1, 93, a. 6 ad 2. Tu zapravo navodi Poslanicu Kolosanima 3, 10, gdje se kaze: »Tu vide nema Grk - Zidov, obrezanje — neobrezanje, barbar — skit, rob - slobodnjak, nego sve iu svima Krist.« Kako se vidi, tu se ne spominje da se u Kristu brigu i razlike izmedu mufkarea i Zene. No iz krititkih izdanja Novoga zavjega (npr. Merk, Rim, '1951) raz~ vidno je da neki gr¢ki ilatinski rukopisi te orkveni oci imaju dodatak »muSko —Zensko«. ‘To je vjerojatno razlog da ‘Toma citira Postanicu KoloSanima 3,10, dok bi bilo sigurnije navesti Poslanicu Galaéanima 3,28, gdje se izritito i bez ikakve sumnje navijeSta rav- nopravnost »u Kristux ne samo izmedu Zidova i Grka, itd., nego takoder izmedu mu- Skarca i Zene. - Ova se mjesta Biblije: Post 1,27 i Gal 3,28 i danas navode kao temelj Tanvopravnosti izmedu muskarca i Zene. 37 B. BUJO, nav. dj. (u bilj 30), str. 182. 38. Ondje, sir. 169. 39 Ondje, str. 169-170 40 Ondje, str. 172. 41 U njemaékom prijevodu : Kirche, Frau und Sews, Olten, 1970, str. 67. Citirano prema Buju, nav. dj., str. 170-171. 7