Historijskt zbornik, god. XXXII—XXXIV (1), str. 263—285 ¢1900—81) Izvorni zanstven! Sanak UDE ©8.713 site : 929.73 Koloman KRALJ KOLOMAN, KRALJ STJEPAN I HRVATSKA Gyula Kristé U jednom zadarskom izvoru koji je nastao oko 1105. nazivaju se kraljem i Koloman j njegov sin Stjepan: »Colomanno Ungariae, Dalmatiae et Chroatiae almifico Regi vita et victoria. Stephano clarissimo regi nostro vita et vic- toria«! I hrvatska i madarska historiografija interpretirale su taj tekst tako da je kralj Koloman oko 1105 (dakle prilikom stjecanja Dalmacije i Hrvat- ske) povjerio svom sinu Stjepanu upravu nad Dalmacijom i Hrvatskom.t Me- dutim, navedenj odlomak svojom nedvosmislenoséu potpuno iskljuéuje takvu interpretaciju, jer se Koloman u tom zadarskom izvoru ne pojavljuje samo kao kralj Ugarske nego i Dalmacije i Hrvatske. S ovom se vijeSéu potpuno po- dudara onaj, kod Madara %esto — po mom mi&ljenju neosnovano — ospora- vani, dogadaj da se kralj Koloman na primorju okrunio za kralja drzave Trpimiroviéa (Dalmacije i Hrvatske). S druge strane, Zadrani su prema svji dotanstvu ovog izvora i Stjepana dréali za svoga kralja (ali ne specijalno za kralja Dalmacije i Hrvatske). To se moZe objasniti samo na jedan natin: Kolo- man je svoga sina Stjepana veé prije 1105. okrunio za kralja. Tu kraljevsku titulu bez teritorijaine vlasti prenosi ovaj izvor rijetima rex noster, izrazom koji to&no odrazava tada’nju situaciju. Praksa da ugarski kralj jo za Zivota okruni kraljem sina kome je na- mijenio prijestol ne predstavija usamljen sluéaj u historiji Ugarske u doba Arpadoviéa. Odavno je poznato da je Andrija I godine 1057. okrunio za kralja svoga sina Salamona’ Andrija je na taj nagin htio osigurati prijestol Sala- monu nasuprot svom mladem bratu Beli. Od kraja XII st. razvio se sistem, koji je funkcionirao vie decenija, da madarski kraljevi jo8 za Zivota progla- Savaju svoga sina kraljem. Prvi u tom nizu bio je Bela III, koji je u prvoj polovini 1180-ih godina okrunio za kralja svoga sina Emerika4 Otuda zadar- !'T, Smidiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae II, Zagrabiae 1904, 392. * Vj. Klaié, O neupotrebljenom dosad prilogu za hrvatsku povjest na po- éetku XI. stoljeéa, Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arki- va 1901, 2; Dane Gruber: Iz starije hrvatske povjesti, na i, mj. 1901, 79—81, i str. 79, bilj. 2; Nada Klaié, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971, 517; Gyérffy Gydrgy, Szlavonia kialakul4sinak oklevélkritikai vizsgdlata, Levéltéri Kézlemények 1970, 227. *Emericus Szentpétery, Scriptores rerum Hungaricarum I, Budapestini 1937, 125, 352—353. « Smitiklas, n. dj. I, 19. 263G. Kristé, Kralj Koloman, kralj Stjepan i Hrvatska Historijski zborni, god. XXXII—XXXIV (), str. 263—265 (198081) ski izvor predstavlja jedino vrelo gdje se satuvao spomen na to da je Koloman jo8 za Zivota proglasio za kralja svoga sina Stjepana, a sam taj podatak or- ganski se podudara sa sliénim postupcima ugarskih kraljeva iz 1057. i iz 1180-ih godina. Bilo bi, medutim, pogreSno misliti da je krunidba kraljeva sina za kralja bila vezana s podjelom teritorijalne vlasti. Ova se eventualna pomisao ne mo- Ze potkrijepiti ni analogijom. Salamon, koji je okrunjen za kralja 1057, nije ‘od vca dobio dio zemlje u Ugarskoj; dukatom, koji je obuhvaéao jednu tre- éinu zemlje, nije upravijao Salamon, veé Bela, mladi brat Andrije I* Ni Emerik, proglaen za kralja u prvoj polovini 1180-ih godina, nije odmah do- bio dio zemlje, nego je tek 1194, poslije hercegovanja biskupa Kalana, dobio na upravu Dalmaciju i Hrvatsku.$ Nikakav podatak ne upucuje na to da se Stje- pan za Zivota svog oca Kolomana nalazio na telu Dalmacije i Hrvatske kao njegov suvladar. Cak i samu pretpostavku moramo odbaciti Kao nerealnu. Poznato je da je Koloman bai oko 1105, lisio dostojanstva hercega svoga mla- eg brata Almoia zbog njegovih pretenzija na prijestolje i da ga je kasnije i oslijepio, tj. prema srednjovjekovnim normama uéinio nesposobnim za vlada- nje. Kolomanova uporna i nepostedna borba za jedinstvo zemlje indirektan je dokaz da Koloman za sve vrijeme svoje vladavine — pogotovu oko 1105. — nije vodio politiku dinastitkog komadanja zemlje, nego politiku ujedinjavanja i stvaranja jedinstva.’ Koloman je ba’ radi suzbijanja Almosevih pretenzija na prijestolje okrunio za kralja i Stjepana (i pribjegao osljepljivanju brata tek tada kada fakat Stjepanove krunidbe nije AlmoSa odvratio od borbe za stje- canje krune), ali teritorijalnom viaSéu ni Stjepan nije raspolagao. Stjepana, prema tome, treba brisati iz redova hrvatskih hercega iz kuée Arpadovita. Poznato je da se prije Kolomanova stupanja na prijestolje (potevsi od g. 1092) na elu Hrvatske, zahvaljujuéi kralju Ladislavu kao kralj nalazio Almo8. Almoé je tokom godina koje je proveo u Hrvatskoj uspostavio vezu — protiv Kolomana, koji se oslanjao na papu — sa carem Henrikom, i tu je njegov polozaj mogao toliko ojatati da je Koloman samo u borbi koja je trajala de- cenijima mogao svladati brata. To je Kolomana moglo upozoriti da na éelo osvojenih zemalja ne valja postaviti nekoga od kraljevskog roda® Time se mote objasniti Sto se na teritoriju drzave Trpimiroviéa posebna uprava, koja se uvela u doba Kolomana, nije oblikovala kao hercestvo, veé kao banovina — sa starom tradicijom jo’ iz avarskog doba — na @ijem se éelu nije nalazio pri- 5 Szentpétery, n. dj. I, 354—355 © Smigiklas, n. dj. I, 267. Kalan se kao herceg (duca) nalazio jo3 i 1193. na éelu Dalmac:je i Hrvatske; vidi Smiiklas, n. dj. II, 264. 7 Vidi Kristo Gyula, A XI. szdzadi hercegség térténete Magyarorszdgon, Bu- dapest 1974, 108-124. Usp. i Makk Ferenc, Megiegyzések II. Béla torténetéhez, Acta Universitatis Szegediensis de Attila Jozsef nominatae, Acta Historica XL, Szeged 1972, 32—33. ® Marko Kostrendié, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae I, Zagrabiae 1967, 200; Albinus Franciscus Gombos, Catalogus fon- tium historiae Hungaricae III, Budapestini 1938, 2271—2272, *Marczali Henrik, Az Arpidok és Dalmdczia, Ertekezések a térténeti tu- doményok kérébél XVII tom, br. 5, Budapest 1898, 76. 264G. Kristé, Kralj Koloman, kralj Stjepan 1 Hirvatsk. Historijski zbornik, god. XXXII—XXXIV (0), str. 263-265 (1980—81) padnik kraljevskog doma s velikom vlaSéu (ne kraljev sin odreden za naslje~ dnika prijestolja, odnosno Stjepan), nego takav privatni viastelin koji po mo- Gi, utjecaju u to vrijeme i jo§ tokom dugog niza decenija nije mogao da se takmiti sa Arpadoviéima, pa ova praksa, unatot podijeljenosti, nije mogla ‘zazvati ozbiljnu opasnost odcjeplienja. Medutim, prenoSenje tradicija banske uprave iz Hrvatske Trpimiroviéa na teritorij Dalmacije j Hrvatske pod vlaséu Arpadovita predstavlja predmet posebne rasprave.! S tim u vezi Kristé Gyula, A feudalis széttagol6dés Magyarorszigon (rukopis). 265GODINA XXXIII—XXXIV (1) 1980-1981.HISTORIJSKI ZBORNIK GOD. XXXIII—XXXIV (1) str, 1456, Zagreb 1980—81. IZDAVAC: Savez povijesnih drustava Hrvatske REDAKCIJSKI ODBOR Ivan KAMPUS, Bernard STULLI Jaroslav SIDAK GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Jaroslav SIDAK KOREKTOR Branko ERDELJAC Adresa urednitva: Savez povijesnih drustava Hrvatske, Zagreb, Filozofski fakultet, Ul. Dure Salaja 3 Casopis izlazi jednom godiinje Pretplate i narudzbe Saljite na adresu: Savez povijesnih drustava Hrvatske, Zagreb, Kréka 1 Cijena ovog broja iznosi 500 din. Iedavanje tasopisa sufinancira Samoupravna interesna zajednica za znanstveni rad SRH — VIL. ‘Tisak Stamparskog zavoda »Ognjen Prica« u Zagrebu — rujan, 1982.