You are on page 1of 4

TEHNOLOGIJA PRVOG SVETSKOG RATA

Prvi svetski rat poeo je kao sudar tehnologije 20. veka i taktike 19. veka, to je za
posledicu imalo veliki broj ljudskih rtava. Meutim, do kraja 1917. glavne strane u
sukobu su izvrile modernizaciju svojih milionskih armija u iju upotrebu su uvedeni
poljski telefoni, radio ureaji, oklopna kola, tenkovi i avioni. Peadijske formacije su
reorganizovane tako da peadijska eta snage 100 vojnika nije vie inila osnovnu
manevarsku jedinicu. Nasuprot glomaznim etama prednost je data malim lako
pokretljivim vodovima jaine do 10 vojnika kojima je komandovao nii oficir i koji su
obino bili naoruani automatskim orujem i runim granatama. Velike promene
nisu zaobile niartiljeriju.

Na poetku rata artiljerija je bila pozicionirana sa samoj liniji fronta i tukla je


neprijateljske ciljeve direktnom vatrom. Godine 1917. indirektna artiljerijska vatra,
pa ak i minobacaka i mitraljeska indirektna dejstva postala su uobiajena stvar
zahvaljujui novim tehnikama osmatranja i preciznog odreivanja razdaljine do cilja
u emu su poseban znaaj imale poljske telefonske linije i izviaka avijacija.
Kontra-baterijska dejstva su takoe postala uobiajena dok su za lociranje poloaja
neprijateljske artiljerije korieni novim savremeni ureaji sa lociranje zvuka.

Nemaka vojska je bila daleko ispred saveznika po pitanju indirektnog dejstva


artiljerije. Na poetku Prvog svetskog rata Nemci su raspolagali tekim artiljerijskim
oruima kalibra 150 i 210 mm dok su tipini britanski i francuski topovi bili kalibra
od 75 do 105 mm. Najvea britanska haubica na poetku rata bila je kalibra 152 mm
ali je bila toliko teka da je morala da bude transportovana u delovima i sklapana na
poloaju. Nemci su takoe koristili i austrijske haubice i merzere kalibra 305 i 420
mm i razvili su minobacae razliitih kalibra koji su bili idealni za rovovsku borbu.

Tokom Prvog svetskog rata dominirala je rovovska borba u kojoj je za svaki osvojeni
pedalj zemlje ginuo veliki broj vojnika. Neke od najkrvavijih bitaka u istoriji odigrale
su se tokom Prvog svetskog rata. Neke od tih bitaka su bitka na Ipru, prva bitka na
Marni, bitka kod Kambrea, bitka na Somi, bitka za Verden i bitka za Galipolje. Najvei
broj gubitaka tokom rata moe se pripisati dejstvu protivnike artiljerije. Veliki broj
rana u predelu glave, prouzrokovanih rapnelima od eksplozije artiljerijskih granata
bio je povod za sve zaraene strane da pristupe razvoju modernih elinih lemova.
Prvo je to uinila Francuska 1915. sa svojim modelom Edrijanovog lema. Britanci su
ubrzo razvili tzv. Brodijev lem koji su tokom rata, osim britanskih nosili i ameriki
vojnici. 1916. Nemci su opremili svoju vojsku tzv. talhelmom, elinim lemom koji
je, uz manje modifikacije ostao u upotrebi sve do danas.

Iako su zabranjeni Hakom konvencijom iz 1907. tokom Prvog svetskog rata


korieni su bojni otrovi i vrena su vazduna bombardovanja civilnih ciljeva, oba sa
relativno malom efikasnou iako je njihov uticaj na javno mnjenje bio daleko
znaajniji.
Rasprostranjena upotreba bojnih otrova bila je jedna od glavnih karakteristika Prvog
svetskog rata. Bojni otrovi koji su korieni bili su hlorin, iperit i fozgen. Uprkos
masovnoj upotrebi, relativno mali procenat ukupnih gubitaka na obe strane moe se
pripisati dejstvu bojnih otrova. Nedugo nakon poetka hemijskog rata, vojnici na
frontu opremljeni su prvim primitivnim modelima gas maski koje su znaajno
usavrene do kraja rata.

Najmonija kopnena orua bili su elezniki topovi koji su teili i po vie stotina
tona. Nemaki elezniki topovi esto su nazivani imenom Debela Berta iako
prvobitni oruje sa ovim imenom nije bilo elezniki top. Najpoznatiji nemaki top
tokom Prvog svetskog rata bio je tzv. Pariski top koji je konstruisan kako bi sa
razdaljine od preko 100 km bombardovao francusku prestonicu Pariz iako su njegove
granate bile relativno lake i teile su 94 kg. Saveznici su takoe imali eleznike
topove, ali su oni po kvalitetu i efikasnosti bili daleko iza nemakih.

Prva borbena upotreba vazduhoplovstva odigrala se 23. oktobra 1911. tokom


Italijansko-turskog rata kada su italijanski vazduhoplovi izvrili prvo izvianje iz
vazdunog prostora. Ve sledee godine italijanski vazduhoplovi izvrili su i prvo
bombardovanje neprijateljskih trupa kao i fotografsko snimanje pokreta
neprijateljskih jedinica. U 1914. godini postalo je oigledno da e vazduhoplovstvo
imati znaajnu ulogu u buduim sukobima. Prvi vojni vazduhoplovi korieni su za
izvianje i blisku podrku trupama na zemlji, iz vazdunog prostora. Kako bi se
suprotstavile pretnji iz vazduha armije irom sveta poele su da se naoruavaju
protivavionskim topovima, a usledio je i razvoj lovake avijacije. Ubrzo zatim
Nemaka i Britanija su razvile prve strateke bombardere ali je Nemaka za zadatke
bombardovanja, pored bombarderakoristila i cepeline.

Pred kraj rata 1918. prvi put je upotrebljen nosa aviona i to u akciji u kojoj su
britanski avioni Sopvit kamel, koji su poleteli sa nosaa avionaHMS Fjurijus
bombardovali hangare za smetaj nemakih cepelina u blizini Tonderna.

Nemake podmornice stupile su u akciju odmah po izbijanju sukoba. Pridravajui se


naizmenino pravila ogranienog i neogranienog podmornikog rata, Nemaka
carska mornarica upotrebila je podmornice u cilju presecanja pomorskih linija

snabdevanja od kojih je zavisila sposobnost Britanije za dalje voenje rata. Veliki


broj potopljenih brodova i prividna nepovredivost nemakih podmornica dovele su u
drugoj polovini rata do razvoja sredstava za protivpodmorniku borbu kao to su
dubinske bombe, hidrofon, podmornice za lov na neprijateljske podmornice. U cilju
poveanja operativnog radijusa dejstva svojih podmornica nemaki inenjeri
predloili su 1916. izgradnju velikih podmornica za snabdevanje. Ovaj predlog bie
zaboravljen u meuratnom periodu da bi opet dobio na znaaju po izbijanju Drugog
svetskog rata.

Rovovi, pukomitraljezi, osmatranje i izvianje iz vazdunog prostora, zapreavanje


sa bodljikavom icom i moderna artiljerija pomogli su da se borbene linije tokom
Prvog svetskog rata teko pomeraju. Britanci su nali reenje u pravljenju tenkova i
mehanizovane peadije. Prvi tenkovi su korieni tokom bitke na Somi 15.
septembra 1916. godine. Mehanika pouzdanost je bila problematina ali je
eksperiment pokazao njenu vrednost. Tokom godina, Britanci su unosili nove
tenkove, na stotine, i pokazali njihov potencijal tokom bitke kod Kambrea u
novembru 1917. godine probivi Hindenburgovu liniju, to je dovelo do
zarobljavanja 8.000 neprijateljskih vojnika i 100 topova. Lakoautomatsko naoruanje
je takoe uvedeno u borbu, kao to su mitraljez Luis i Brovingova automatska
puka.

Opservacioni baloni sa ljudima koji su lebdeli iznad rovova, su korieni kao


stacionarne platforme za nadgledanje, kojima su beleeni pokreti neprijatelja i
kojima je navoena artiljerija. Obino su baloni imali dvolanu posadu, naoruanu
padobranom. U sluaju neprijateljskog vazdunog napada, posada je mogla da
iskoi i da se spase padobranom. U to vreme, padobrani su bili preteki za pilote
aviona a njihova manja verzija je razvijena do kraja rata; emu su se protivili
britanski vojni lideri koji su se bojali da bi to moglo da povea kukaviluk meu
pilotima.Zbog svog znaaja kao obzervacionih platformi, baloni su esto bili mete
neprijateljskih aviona. Da bi se odbranili od neprijateljskih napada, estoko su
branjeni od protivavionske vatre i prijateljske avijacije; da bi se napale, isprobavana
su za to vreme veoma netipina oruja kao to je ak raketa vazduh-vazduh.
Cepelini i baloni su pomagali borbama meu avionima u vazduhu, zbog svoje
vrednosti u izvianju i do nepomeranja rovova zato to je bilo nemogue da se
pomere vee vojne jedinice bez opaanja. Nemci su tokom 1915. i 1916. izveli
odreeni broj vazdunih napada u nadi da e da oslabe moral Britanaca i da skrenu
odreeni broj aviona sa fronta. Rezultujua panika navela je Britance da sklone
nekoliko eskadrila sa prvih linija iz Francuske.

Jo jedno oruje, baca plamena, prvo je poela da koristi nemaka armija, a kasnije
i drugi. Iako samo oruje nije imalo veliku taktiku vrednost, bilo je to mono,
demoraliue oruje koje je izazivalo teror na borbenom polju. Bilo je opasno za
vojnike koji su njime upravljali jer su zbog njegove velike teine postajali laka meta.

Potrebe snabdevanja na linijama fronta u vidu hrane, vode municije su bile ogromne
a stalno delovanje neprijatelja i unitenja koja su dovela do nemogunosti upotrebe
konvencionalni nain transporta dovelo je do razvoja i upotrebe rovovske eleznice.
Rovovska eleznica je kasnije ukljuena u konstruisanje Maino linije, ali su motori
sa unutranjim sagorevanjem i unapreivanje vozila uinili rovovsku eleznicu
prevazienom.

Korienjem avijacije u nonom bombardovanju gradova dovelo je da su Francuzi


poeli da koriste reflektore kao pomo protivvazdunoj odbrani kao i osvetljavanju
brodova tokom nonih borbi. Svaki novi uspean taktiki postupak u primeni ratne
tehnike, izazvao je i odgovor sa novim taktikim postupkom odbrane i zatite.

You might also like