POGLAVLJE I

Upravljanje finansijama preduzea ukljuuje:

finansijsku politiku,
finansijsko planiranje,
finansijsku organizaciju,
finansijsku evidenciju, analizu i kontrolu,
finansijsko informacije.
Finansijski menader vodi rauna o ulaganjima, finansiranju i upravljanju sredstvima
Na promjenu uloge i znaaja finansijskog menadera poseban uticaj su imali
slijedei faktori:
procesi internacionalizacije i globalizacije,
deregulacija industrije finansijskih usluga,
konkurencija izmeu dobavljaa kapitala i davaoca finansijskih usluga,
naglaen rizik i neizvjesnost poslovanja,
promjena poreskih zakona.
Presudan faktor koji je uticao na finansijski menadment i poziciju finansijskog
menadmenta je odvajanje svojine nad kapitalom od upravljanja kapitalom menaderska
revolucija.
Finansijski menadment se definie kao proces kreiranja finansijskih uslova, izbor
odgovarajuih instrumenata i odluka u svrhu ostvarivanja izabranih finansijskih ciljeva, ili
postizanja konkurentskih efekata.
Finansijski marketing treba shvatiti kao aktivnost u prikupljanju, koncentraciji i
distribuciji novanih sredstava.
Finansijski ininjering ima zadatak da osigura finansijsiranje preduzea, da predloi nove
procedure finansiranja, da realizuje same operacije finansiranja, da aranira finansiranje
konkretnog investicionog projekta.
Upravljanje finansijama je:
multidisciplinarna nauka neophodno
neekonomskih disciplina.
moe se tretirati i kao funkcija preduzea.

poznavanje

drugih

ekonomskih

Finansijski sistem svake zemlje je jedan od najvanijih podsistema privrednog i politikog

sistema. On je odreen stanjem politikih odnosa, karakterom vlasnitva, nivoom
privrednog razvoja i brojnim drugim faktorima.
Uloga finansijskog sistema je da omogui nesmetan tok sredstava u nacionalnoj
ekonomiji. Finansijski sistem treba da omogui nesmetan tok sredstava izmeu subjekata
koji raspolau vikom finansijskih sredstava i subjekata kojima nedostaju ta sredstva.
Finansijske sisteme je mogue podijeliti na:
finansijske sisteme orjentisane bankama i
finansijske sisteme orjentisane berzama.
Elementi fin. sistema su:
finansijska trita,
finansijski
instrumenti
(instrumenti
duga,
vlasniki
instrumenti,
derivirani(izvedeni)instrumenti),
finansijske institucije i uesnici (centralne banke, poslovne banke, tedionice,
tedno-kreditne asocijacije, penzioni fondovi, osiguravajua drutva, posrednike
organiazcije i sl.)

Finansijsko trite je sastavni dio finansijskog sistema. Razvijenost trine privrede jedne
zemlje moe se pratiti preko razvijenosti njenih osnovnih segmenata: trita roba i usluga i
trita faktora proizvodnje.
Faktori koji determiniu razvoj finansijskog trita su:
novac predstavlja bazu za nastajanje finansijskih trita,
monetarna politika upravlja funkcijom kreiranja novca i od nje direktno zavisi
koliina novca u opticaju,
inflacija destabilizuje finansijsko trite,
koncentracija kapitala materijalna osnova za formiranje finsijskog trita.
Finansijska transakcija je prenos finansijskih sredstava od finsijski suficitarnih ka
deficitarnim subjektima koja ima za posljedicu stvaranje finansijske aktive i finansijske
pasive, pa se moe rei da finansijsko trite predstavlja zbir svih finansijskih transakcija.
Finansijska trita u uem smislu predstavljaju organizovana trita na kojima se
susreu ponude i potranje za razliitim oblicima finansijskih instrumenata i na kojima se uz
stroga pravila trgovine, organizovano formira cijena finansijskih instrumenata.
Osnovne funkcije finansijskih trita su:
1. alokacijanovca i kapitala,
2. obezbjeenje likvidnosti (utrivosti) mogu se prodati prije dospjea,
3. odreivanje cijene,
4. mobilizacija finansijske tednje,
5. smanjenje transakcionih trokova,
6. alokacija (prenos) rizika.
Vrste finansijskih trita:
a) prema mjestu na kojem se transakcije obavljaju i podruja na koje se odnose:
lokalna
nacionalna
internacionalna
b) prema porijeklu uesnika u finansijskim transakcijama:
domae
meunarodno
c) prema prirodi potraivanja:
trita dugovnih finansijskih instrumenata (s odreenim rokom dospjea)
trita vlasnikih finansijskih instrumenata (dionice)
d) prema roku izvrenja sklopljenog posla:
promptna (spot)
terminksa (derivatna)
e) prema karakteru trinog materijala:
trite novca rok dospjea do 1 godine
trite kapitala rok dospjea dui od 1 godine
devizno trite kupovina i prodaja deviza za domau valutu
f) prema tome da li se finansijski instrumenti u pormetu nalaze prvi put ili ne:
primarno
sekundarno
g) prema prometu razlikujemo:
berzanski promet
vanberzanski promet
h) prema organizacionoj strukturi:
aukciona
posrednika
preko altera

Finansijski instrumenti mogu imati formu vrijedonosnih papira (dugovne i vlasnike) ili
da proistiu iz depozitnih i kreditnih odnosa.
Instrumenti trita novca su najlikvidniji vrijedonosni papiri s rokom dospjea do 1
godine. Imaju niske stope prinosa. Zbog toga je trite kratkoronih vrijedonosnih papira
najaktivnije trite vrijednosnih papira.
U kraktorone vrijedonosne papire spadaju:
1. bankarski akcepti - mjenica trasirana na poslovnu banku,
2. blagajniki zapis pisana isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da e kupcu o
roku dospjea isplatiti odreeni iznos sa pripadajuom kamatom,
3. komercijalni zapis
- slian blagajnikom zapisu, emituju ih visokobonitetne
korporacije sa rokom dospjea od 45 dana do jedne godine,
4. federalni fondovi obavezne rezerve poslovnih banaka na raunima u centralne
banke,
5. ugovori o reotkupu repo ugovori o kupovini (prodaji) vrijednosnih papira koji
esto vae samo 1 dan,
6. depozitni certifikati potvrde o depozitu izdaju poslovne banke.
Vrijednosni papiri na tritu kapitala:
imaju rok dospjea dui od 1 godine
obuhvataju dugovne, ali i vlasnie (obveznice i dionice)
Obveznice su vrijednosni papiri koji omoguavaju emitentima da prikupe sredstva na
kreditnoj osnovi, a vlasnicima isplatu glavnice i kamate po unaprijed utvrenoj dinamici u
odreenom vremenskom periodu
Podijela vrijedonosnih papira:
a) prema emitentu
dravne vrijednosne papire
vrijednosni papiri koje emituju preduzea i drugi privredni subjekti
b) prema roku dospjea
kratkorone do 1 godine
srednjorone od 1 5 godina
dugorone preko 5 godina rok dospjea
c) prema porijeklu odnosno zemlji gdje se emituje
domae obveznice
inostrane obveznice
euroobveznice
d) prema nainu osiguranja
osigurane (npr. hipotekom)
neosigurane
e) prema starosti
starije (srenior) i isplauju se prije mlaih
mlae (junior)
f) prema karakteru kamata
obveznice sa fiksnom kamatom
obveznice sa varijabilnom kamatom
obveznice bez kamate prodaju se uz diskont
g) prema sistemu amortizacije
obveznice sa jednokratnim dospjeem
obveznice sa viestrukim dospjeem
obveznice sa kombinovanim dospjeem
h) prema opcijama
konvertibilne
obveznice sa pridruenom punomoi
obveznice s opozivom
obveznice otkupljive na zahtjev vlasnika

Vlasniki instrumenti (dioncie) daju pravo vlasniku nad aktivom i buduim prihodima
firme emitenta (uee u vlasnitvu). Dijele se na:
obine
preferencijalne dionice
Izvedeni vrijedonosni papiri (derivati) nisu ni kreditni ni vlasniki, nego predstavljaju
prava na druge oblike finansijske aktive.
U izvedene vrijedonosne papire spadaju:
Forvard terminski ugovor izmeu dva subjekta o kupoprodaji odreene aktive
(robe) plaanje u budunosti po unaprijed utvrenoj cijeni,
Fjuers slian forvardu, ali se radi se o standardiziranom ugovoru i omoguuje
uee tree strane,
Opcije predstavljaju pravo, ali ne i obavezu kupovine ili prodaje nekog
finansijskog instrumenta,
Svop (swap) sporazum kojim se ugovorne strane obavezuju na zamjenu (jedne
valute za drugu ili fiksne kamate za fluktuirajuu).
Finansijske institucije se mogu svrstati u slijedee grupe:
centralno-monetarne finansijske institucije (centralna banka),
depozitne institucije (komercijalne banke, tedionice itd.),
nedepozitne institucije (osiguravajua drutva, penzioni fondovi, investicioni
fondovi itd.),
isto posrednike institucije (brokeri i dileri),
Osnovni zadaci finansijskog sistema svake zemlje su:
pruanje usluga plaanja (u BiH se samo ova funkcija uspjeno obavlja)
osiguranje likvidnosti
trgovina rizicima
Finansijski sistem u BiH
Zasnovan je na svega dvije vrste finansijskih institucija: komercijalnim bankama i
osiguravajuim drutvima, gdje komercijalne banke predstavljaju jedini izvor
finansiranja realnog sektora.
Komercijalne banke nisu u mogunosti da obezbjede likvidnost realnog sektora.
Centralna banka ne moe kreditirati komercijalne banke, vladu BiH ili vlade
entiteta,
Finansijski sektor i privreda BiH nalaze se u pat poziciji, dok je privreda hronino
nelikvidna banke su veoma likvidne (pretjerano likvidne).
Institucije trita kapitala u BiH
To institucije koje obavljaju promet vrijdnosnih papira, osiguravaju pravila i standarde
prometa, registruje njihov prenos, obavlja poslove depozitara, te regulie i nadzire proces
emisije i prometa vrijednosnih papira. U BiH postoje slijedee institucije trita
kapitala:
Komisija za vrijedonosne papire
Registar vrijednosnih papira
Depozitar vri prijem uplata za vrijednosnih papire kod nove emisije
Berza i druga ureena javna trita
Profesionalni posrednici (brokeri i dileri)
Institucionlani investitori (penzini fondoivi, osiguravajua drutva, invest. fondovi)
Komisija za vrijednosne papire specijalizovana samostalna institucija koja odobrava
emisiju vrijednosnih papira, regilise i nadzire promet vrijednosnih papira, propisuje
standarde izvjetavanja javnosti itd.
Registar vrijednosnih papira obavlja registraciju, uvanje i odravanje podataka.
Vrijednosni papiri kod registra se vode u obliku elektronskog zapisa.

Platni sistem moemo definisati kao skup instrumenata bankarskih postupaka i

meubankarskih sistema za prenos novca koji omoguuje kruenje novca izmeu
zainteresovanih strana. To je finansijski krvotok privrednog sistema.
Platni promet su plaanja izmeu pravnih i fizikih lica sa svrhom namirenja novanih
dugova. Platni promet se dijeli na domai (subjekti su iz iste drave) i meunarodni
(devizni).
Kod izgradnje platnog sistema voditi rauna o slijedeim naelima:
pouzdanost povjerenje uesnika da e njihova transakcija biti izvrena tano,
sigurnost osiguran od neovlatenog upada,
efikasnot brzina prenosa novca,
jasnoa unaprijed poznata pravila igre,
racionalnost jeftin platni sistem.
Platni sistem je izloen slijedeim rizicima:
riziku likvidnosti nesposobnost ugovorne strane da isplati obavezu na vrijeme,
kreditnom riziku propusti plaanja obaveza u punom iznosu,
sistemskom riziku posljedica neuspjeha (propusta) jednog ili vie uesnika u
platnom prometu to dovodi do lananih rekacija i problema likvidnosti ili
solventnosti za druge uesnike.
Glavni izvori rizika platnog sistema su zaostajanje u poravnanju i nesinhronizirano
plaanje. Bitan preduslov za uspjeno funkcionisanje platnog sistema je postojanje
konvertibilne i stabilne nacionalne valute.
U BiH su uspostavljena dva mehanizma za poravnanje:
sistem bruto poravnanja u realnom vremenu (trenutno) RTGS za plaanje velikih
iznosa (preko 20.000 KM) pojedinanih naloga koji direktno idu preko Centralne
banke i
iro kliring za plaanje manjih iznosa putem zbirnih naloga (optimalan broj naloga
oko 1000)

POGLAVLJE II
Vremenska vrijednost novca
jedna novana jedinica danas vrijedi vie od jedne novane jedinice raspoloive u
budunosti,
razlika izmeu ove dvije vrijednosti je vrijeme
kamatom se izraava vremenska vrijednost novca,
da bi se ovi iznosi mogli uporeivati potrebno ih je svesti na odreenu vremensku
taku.
Ukamaivanje je izraunavanje budue vrijednosti novanih tokova odnosno svoenje
gotovinskih iznosa na neki budui datum.
Ukamaivanje moe biti pomou:
proste kamatne stope glavnica (poetni iznos) je uvijek osnovica je obraun
kamate,
sloene kamatne stope osnovica za obraun kamate je glavnica uveana za
kamatu iz prethodnih perioda.
Efektivna kamatna stopa je kamatna stopa s godinjim ukamaivanjem jednaka
kamatnoj stopi s ispodgodinjim ukamaivanjem, odnosno kamatna stopa koja uz godinje
ukamaivanje osigurava iste godinje kamate kao i nominalna kamatna stopa uz obraun
kamata za m perioda godinje.
Razlika izmeu efektivne i nominalne kamatne stope bie vee to je uestalije
ukamaivanje, odnosno to je m vee.

Diskontovanje je izraunavanje sadanje vrijednosti buduih novanih tokova. Kamatna

stopa koja se koristi u ovoj operaciji naziva se diskontna kamatna stopa. Suprotno
ukamaivanju.
RIZIK I NEIZVJESNOST
Rizik (latin. riscum igre na sreu) oznaava mogunost pojave razliitih ishoda, kako
pozitivnih tako i negativnih. Predstavlja mogunost tetnog uticaja prijetnji na ostvarenje
postavljenih ciljeva. Vezan je za budue ishode posmatrane pojave, odnosno poslovnog
rezultata.
Mogue situacije:
situacija sigurnosti (izvjesnosti) poznati su svi elementi rezultata poslovanja,
situacija rizika mogue vie ishoda i mogue je dati vjerovatnoe njihovog
nastanka,
situacija neizvjesnosti mogue vie ishoda, ali nije mogue dati vjerovatnou
njihovih ishoda.
Ako se ni poslije dodatnih informacija ne moe odrediti vjerovatnoa nastanka za
donoenje odluka moe posluiti teorija igara.
najdublja neizvjesnost investitor ne moe da navede ne samo vjerovatnoe
moguih ishoda nego ni same ishode poduhvata.
Najtea je za donosioca odluka, a nastaje usljed nedostatka informacija, znanja o
rezultatima
Vrste rizika:
1. Poslovni rizik javlja se kao posljedica varijabilnosti rezultata poslovanja. U velikoj
mjeri zavisi od odnosa fiksnih prema varijabilnim trokovima. Vei fiksni trokovi
vei rizik.
2. Finansijski rizik odreen nivoom zaduenja, odnosno stepenom koritenja
finansijske poluge.
3. Projektni rizik ogleda se u varijacijama novanih prinosa koji se oekuju u
buduem vremenskom periodu, kao rezultat eksploatacije projekta.
4. Portfolio rizik ogleda se u varijacijama prihoda na vrijedonosne papire, odnosno
druge komponente portfolija
Rizik se javlja kao posljedica varijabilnostiu moguih ishoda. Uzroke varijabilnosti
mogue je podijeliti u dvije grupe (odnosno rizike prema izvoru mogue je
podijeliti):
Sistemske - nedejeljiv je i ne moe se izbjei. Posljedica je kretanja u ekonomiji u
cjelini
Nesistemske karakteristian je za odreeni ekonomski subjekt, granu ili grupaciju.
Mogue ih je smanjiti diverzifikacijom. Mogu se izbjei,
Sisteski uzroci rizika su:
promjene kamatne stope,
promjene kupovne moi,
trine fluktacije,
politika previranja,
konjukturne i strukturne promjene u privredi.
Od uzroka nesistemskog rizika treba istai:
iskoritenje kapacitete i tehnoloke promjene,
konstrukcija finansija,
organizacijsko-upravljaki faktori.

Savremene tehnike za kvantificiranje rizika zasnovane su na teoriji vjerovatnoe.

Vjerovatnoa se definie kao omjer izmeu broja dogaaja i broja pokuaja, kada broj
pokuaja tei beskonanosti.
Vjerovatnoa moe biti:
vjerovatnoa a posteriori (statika ili objektivna) dobije se promatranjem
odreenih dogaaja
subjektivna (a priori) subjektivna procjena
Da bi vjerovatnoe moguih ishoda posmatrane pojave bile konzistentne,
potrebno je zadovoljiti osnovna pravila ili aksiome raunanja vjerovatnoe:
1. svaki mogui ishod mogue je relativno izraziti dodjeliti broj od 0 1.
2. vjerovatnoa ostvarenja bilo kog od dva meusobno iskljuiva ishoda moe se izraziti
kao 1 vjerovatnoa ostvarenja drugog ishoda
3. zbir svih meusobno iskljuivih ishoda mora da bude jednak jedinici.
Raspored vjerovatnoe predstavlja funkciju kojom se dodjeljuju vjervatnoe ostvarenja
vrijednosti neke sluajno promjenjljive.
Raspored vjerovatnoe moe biti:
- Diskretan (prekidan) raspored (distribucija) vjerovatnoe je raspored
promjenjljive koja moe uzimati ogranien broj vrijednosti.
- Kontinuiran (neprekidan) raspored vjerovatnoe promjenjljva moe imati
veliki broj razliitih vrijednosti, odnosno bilo koji broj u odreenom intervalu.
Normalan raspored vjerovatnoe je simetrian oko svoje srednje vrijednosti to zna
da su modus, medijana i srednja vrijednost meusobno jednaki.
Karakteristike rasporeda vjerovatnoe:
1. srednja vrijednost
2. varijansa i standardna devijacija
3. kovarijansa
4. koeficjenat korelacije
Srednja vrijednost (oekivana) je mjera centralne tendencije i predstavlja prosjenu
vrijednost suajne promjenjljive. Izraunava se mnoenjem sluajne promjenjljive sa
vjerovatnoom njihovog ostvarenja.
Varijansa i standardna devijacija
Rizik zavisi upravo od odstupanja pojedinanih vrijednosti od oekivane (srednje)
vrijednosti, pa je zbog toga neophodno izraziti disperziju. Centralni momenti su mjere
disperzije i izraavaju odstupanje pojedinanih vrijednosti od oekivane vrijednosti
(srednje).
Drugi centralni moment, odnosno kvadratno odstupanje zove se varijansa, dok pozitivan
kvadratni korjen varijanse naziva se standardna devijacija.
Koeficjenat varijacije
Standardna devijacija se izraava u apsolutnim pokazateljima rizikam, da bi zakljuci bili to
pouzdaniji ona se pretvara u relativan pokazatelj koeficjenat varijacije.
Koeficjenat varijacije je relativna mjera rizika po jedinici povrata.
Trei centralni momenat (j=3) je mejra simetrije i ukazuje na pravac asimetrije ukoliko
ona postoji. Ako je pozitivan vea je vjerovatnoa da promjenjljiva ima veu vrijednost od
srednje vrijednosti i obratno. Kada je jednak nuli podjednaka je vjerovatnoa ostvarenja
veih i manjih vrijednosti promjenjljive u odnosu na njenu srednjuv rijednost (tada se radi o
simetrinom rasporedu)
Kovarijansa (Cov) predstavlja mjeru kojom se izraava odnos izmeu promjenjljivih,
odnosno stepen slaganja varijacija promjenjljivih. Moe biti pozitivna i negativna. To znai

da se dvije promjenjljive kreu u istom smjeru (npr. ako je stopa jednog vr. papira vea od
njegovog prosjeka, onda je to sluaj i sa drugim vr. papirom), dok kog negativne
promjenjljive se kreuu u suprotnim smjerovima.
Kovarijansa se moe kretati od minus beskonano do plus beskonano. Kada je priblino
jednaka nuli moemo zakljuiti da nema pravilnosti izmeu kretanja varijacija promjenjljivih.
Koeficjenat korelacije koristi se kao alternativna mjera odnosa izmeu dvije sluajno
promjenjljive. Kree se u intervalu od -1 do +1.
Kada je jednaka +1 tada se radi o perfektnoj korelaciji
Vea od nule dvije promjenjljive se kreu u istom smjeru
Kada je jednaka nuli dvije promjenjljive su nezavisne
Manja od nule (negativna, inverzna) promjena vrijednosti promjenjljivh u suprotnim
smjeroviam
Jednaka 1 tada je perfektno negativna
Portfolio rizik
Portfolio je kombinacija dva ili vie vrijedonosnih papira, valuta, nekretnina ili neke druge
aktive u posjedu pojedinca. Cilj kreiranja portfolija je minimiziranje rizika
Stopa prinosa portfolija izraunava se kao ponderisani prosjek stopa prinosa
idnividualnih vrijedonosnih papira od kojih se portfolio sastoji. Ponderi mogu biti:
pozitivni (long pozicija) ako jedan vrijednosni papir ima stopu prinosa iznad
oekivanog imae i drugi.
negativni (short pozicija) ako jedan vrijednosni papir ima stopu prinosa iznad
oekivanog drugi e imati negativnu stopu.
Mjeru rizika portfolija
devijacijom

izraavamo njegovom varijansom, odnosno standardnom

Beta koeficjent odreenog vrijedonosnog papira je mjera reagibilnosti njegovih prosjenih

prinosa na natprosjene prinose trinog portfolija. Beta opisuje funkcijsku vezu izmeu
natprosjenog prinosa pojedinanog vrijednosnog papira i prinosa trinog portfolija.
Koeficjenat nagiba objanjava za koliko e se promjeniti stopa prinosa na vrijednosni papir
ako se stopa trinog portfolija promjeni za 1.
Ako je Beta:
= 1 tada kaemo da se natprosjeni prinos vr. papira kree proporcionalno sa natprosjenim
prinosom od trinog portfolija
>1 natprosjeni prinos vr. papira raste bre od natprosjenog prinosa tr. portfolija
<1 natprosjeni prinos vr. papira ima sproiji rast od natprosjenog prinosa tr. portfolija pa
prema tome ima manji sistemski rizik.
Trini portfolijo vie teorijska nego praktina kategorija. Predstavlja ponderisani portfolio
koji sadri svu rizinu aktivu u meunarodnoj ekonomiji.
Model procjene kapitalnih sredstava (CAPM) odreuje odnos izmeu oekivanog
prinosa od rizinog ulaganaja i sistemskog rizika tog ulaganja u uslovima trine ravnotee.
U ovim uslovima od investicije se oekuje da obezbjedi prinos proporcionalan veliini
sistemskog rizika.
Tablice:
Inp tablice pokazuju kolika je vrijednost jedne (KM) nakon n perioda po p kamatnoj stopi
IInp tablice reciprocne prvim tablicama i one sluze za diskontovanje kolika je sadasnja
vrijednost jedne (KM) nakon n perioda po kamatnoj stopi p
IIInp pokazuje n periodicnih uloga po 1 KM po p stopi
IVnp pokazuje pocetnu vrijednost n jednakih renti po 1 (KM) diskontovana na sadasnju
vrijednost

V tablice su reciprona vrijednost IV tablica

POGLAVLJE III
Finansijska funkcija je:
jedna od 4 osnovne funkcije preduzea
ima posebne zadatke od ijeg izvrenja zavisi izvrenje svih drugih funkcija
Uspjenost fin. funkcije zavisi od niza faktora koje moemo svrstati u:
a) interne (pod kontrolom su organa upravljanja i rukovoenja)
precizno definisanje fin. politike
koordinacija sa drugim funkcijama
b) externe
trine promjene
finansijski sistem
Zadaci finansijske funkcije:
Prema tradicionalnom pristupu osnovni zadatak fin. funkcije je pribavljanje potrebnih
novanih sredstava s ciljem obezbjeenja nesmetanog toka reprodukcije.Danas je ovaj stav
naputen to je samo jedan dio finansijske funkcije.
Prema dananjem shvatanju finansijska funkcija obuhvata sve operacije koje
proistiu iz upravljanja tokovima novca i kapitala.
Prema R. Tepiu finansijska funkcija ima slijedei zadatak:
1. pribavljanje potrebnih novanih sredstava
2. koritenje novanih sredstava
3. usklaivanje dinamike priliva novanih sredstava s rokovima odliva
Pribavljajui novana sredstva finansijska funkcija vodi rauna o slijedeem:
1. ukupno potrebnom obimu novanih sredstava (utvruje se fin. planiranjem )
2. momentu potrebe za sredstvima (dinamika)
3. potencijalnim izvorima finansiranja
4. cijeni i drugim uslovima pribavljanja novanih sredstava (kamatna stopa, rok otplate,
instrumenti osiguranja, itd.)
Pri oblikovanju strukture kapitala preduzee treba da rizik svede na prihvatljiv nivo,
trokove svede na minimum, eliminie inflatorne gubitke, itd.
Finansijska i raunovodstvena funkcija
Finansijska funkcija je usko povezana sa drugim funkcijama i ona sama ne moze egzistirati.
Finansijska i raunovodstvena funkcija su upuene na vrstu meusobnu saradnju i teko je
odrediti granice gdje zavrava jedna, a poinje druga. One koriste iste novane podatke i
dokumentaciju. Dio njihovih zadataka meusobno je povezan kod:
finansijskog planiranja
finansijske analize i
finansijske kontrole
Saradnja je neophodna i kod praenja i kontrole novanih i robnih tokova
Finansijska i nabavna funkcija
Nabavka podrazumjeva odliv finansijskih sredstava pa je nophodna saradnja
finansijskom funkcijom. Saradnja izmeu ove dvije funkcije ogleda se u:
definisanje uslova nabavke (rokovi i naini plaanja)
izbor prioritetnih plaanja obaveza prema dobavljaima
utvrivanje optimalnih zaliha reprodukcije
ulaganje novanih sredstava u stalna sredstava i trajnu likvidnu imovinu.

sa

Finansijska i prodajna funkcija

Saradnja je posebno izraena kod utvrivanja i realizacije prodajne politike i politike cijena.
Prodaja i naplata potraivanja direktno odreuju obim i dinamiku priliva novca, a time i
likvidnosti preduzea. Saradnja ove dvije funkcije neophodna je kod:
utvrivanja uslova prodaje
planiranja izvora finansiranja
ocjene boniteta i kreditne sposobnosti kupca
utvrivanje koeficjenta obrta zaliha gotovih proizvoda i potraivanja od kupaca
utuivanja kupaca zbog neplaenih obaveza
Koordinacija izmeu funkcija (nabavne, finansijse i prodajne)
Finansijaka, nabavna i prodajna funkcija moraju ostvariti dobru koordinaciju tako da
obezbjede paralelitet rokova i uslova plaanja, odnosno da rokovi naplate ne budu dui od
rokova plaanja obaveza, to moe dovesti do nedostatka finansijskih sredstava i ugroziti
likvidnost preduzea.
Finansijska i proizvodna funkcija
Saradnja ove dvije funkcije izraena je kroz:
planiranje razvoja novog proizvoda (uvoenje nove tehnologije i novih proizvoda)
planiranje veliine serije
planiranje obima imobilnosti novanih sredstava u zalihama
utvrivanje koeficjenta obrta tekuih sredstava angaovanih u procesu proizvodnje
finansiranje pojedinih potreba proizvodnje ualaganje u postojee ili nove kapacitete
Finansijska i upravljaka funkcija
Upravljaka funkcija povezuje sve reprodukcione funkcije (nabavnu, proizvodnu, prodajnu i
finansijsku). Finasijska i upravljaka funkcija moraju saraivati i postii saglasnost o:
emisiji kratkoronih i dugoronih vrijedonosnih papira
kupovini vrijedonosnih papira i otkupu ranije prodatih vrijedonosnih papira
zakljuivanju ugovora o uzimanju finansijskih i robnih kredita
davanju kredita i plasmanu sredstava
prodaji potraivanja i otkupu dugova
nabavci stalnih sredstava itd.
Organizacija finansijske funkcije
Uspjenost svakog posla zavisi od efikasnosti organizacije njegovih poslovnih funkcija. Bez
obzira na veliinu preduzea, pravni oblik, i sl. svaka organizacija se sastoje od istog broja
poslovnih funkcija. Svaka poslovna funkcija u svakoj organizaciji zahtjeva unikatno rijeenje.
Preduzee se mora opredjeliti za onaj oblik organizovanja finansijske funkcije koji e biti
najefikasniji i najracionalniji pri izvravanju zadataka. Bez obzira na izabranu organizaciju za
uspjean rad u finansijskoj funkciji neophodni su kadrovi, oprema, novac i vrijeme.
Faktori koji utiu na organizaciju fin. funkcije su:
Interni
1. veliina preduzea
2. organizacijska struktura
3. djelatnost preduzea
4. zadaci koji se stavljaju pred fin. funkciju
5. znanje i preduzetnike sposobnosti kadrova
6. nivo tehnike opremljenosti itd.
Eksterni:
1. opte stanje u ekonomiji (depresija, recesija, prosperitet)
2. karakteristike fin. sistema
3. dominirajui trendovi na tritu
4. zakonski propisi
Finansijski menader odgovara za:
isplativost ulaganja

10

upravljanje gotovinom
odonose sa komercijalnim i investicionim bankama
upravljanje kreditima
finansijsku analizu i planiranje
odnose sa investitorima
upravljanje imovinom itd.
Pravilo 72 predstavlja brz i nain rjeavanja problema kod sloenih kamatnih stopa koje
se odnose na udvostruavanje poetnog iznosa. Ovo pravilo kae da broj 72 podijelimo sa
brojem godina na koje je investicija uloena
Dekurzivni ulozi ako se vrijednost svih uloga trai u trenutku posljednje upalte, odnosno
ako se ulaganje vrsi na kraju svakog perioda, onda se govori o dekurzivnim ulozima.

POGLAVLJE 5
Pojam finansiranja
Pod pojmom finansiranja podrazumjeva se pribavljanje finansijskih sredstava, njihovo
plasiranje i vraanje finansijskih sredstava.
U procesu finansiranja kontinuirano se smjenjuju slijedei postupci:
1. finansiranje
2. investiranje
3. dezinvestiranje suprotno investiranju
4. definansiranje suprotan proces finansiranju
Izvori finansiranja Sva sredstva kojima raspolae preduzee potie iz nekih izvora, pa se
pod izvorima sredstava smatraju paravne i fizike osobe od kojih preduzee pribavlja
sredstva. U trinoj ekonomiji razlikujemo slijedee grupe izvora finansiranja:
1. Vlastiti
2. Tui
3. Hibridni
4. Specifini
5. Opcijsko finansiranje
Vlastiti izvori finansiranja
1. Akumulirana dobit (interni)
2. Amortizacija (interni)
3. Emisija dionica (eksterni)
4. Prikriveno finansiranje (vremenska razgranienja)
5. Ostali oblici vlastitog finansiranja (donacije).
Tui izvori finansiranja
1. Krediti
2. Emisija obveznica
3. Domai i ino ulagai
4. Autonomni (spontani) izvori finansiranja.
Hibridni izvori finansiranja

11

1. Quasi vlastiti izvori (preferencijalne dionice)

2. Quasi tui izvori finansiranja (dohodovne obveznice).
Specifine izvori finansiranja
1. finansiranje iz faktoringa
2. finansiranje iz fortfetinga
3. finansiranje iz lizinga
4. Franizing aranmani.
Opcijsko finansiranje
1. Varanti
2. Konvertibilni vrijedonosni papiri.
Akumulacija je interni, vlastiti izvor finansiranja, a to je u stvari akumulirana neto dobit.
Namjenjena je uglavnom za samofinansiranje novih dugoronih uloga, odnosno za:
nova dugorona ulaganja (finansiranje investicija)
za dugorone finansijske plasmane
za kupovinu dionica i sl.
Koristi se i za finansiranje tekueg poslovanja.
Amortizacija specifian oblik (interni, vlastiti) finansiranja, jer ne poveava obim
sredstava, ve predstavlja transformaciju sredstava iz materijalnih u novana stanja
Poslovna sredstva = (Osnovna sredstva - Amortizacija)+ (Obrtna srestva + Amortizacija)
Sredstva iz amortizacije koriste se za finansiranje tekuih potreba procesa reprodukcije do
konane namjenske upotrebe amortizacije.
Zbog toga to privremeno poveavaju finasijski fond, amortizacija predstavlja privremeni
izvor vlastitog finansiranja.
Finansiranje emisijom dionica
Dionice su pismene isprave o uloenim sredstvima u vlasniku glavnicu dioniarskog
preduzea. Postoje dvije vrste dionica: obine i preferencijalne (povlatene).
Preferencijalne dionice predstavljaju kombinaciju karakteristika obinih dionica i
obveznica. U odnosu na obine dionice imaju prioritet u isplati dividende i likvidacione
mase, ali ne nose pravo glasa. Mogu biti:
kumulativne -kumulativno pravo na neisplaene dividende (mogu biti isplaene
kasnije)
nekumulativne pravo na preferencijalne dividende ne prenosi se u naredni
obraunski period.
Preferencijalne dionice mogu nositi niz opcija:
opciju opziva
opciju konverzije u obine dionice
opciju punomoi za kupovinu obinih dionica isl.
Procjena vrijednosti preferencijalnih dionica
Kod dionica treba razlikovati:
nominalnu otisnuta na dionici,
knjigovodstvenu nominalna + rezerve po dionicii
trinu cijenu treua cijena na tritu kapitala
Trina vrijednost povlatene dionice bazira se na konceptu sadanje vrijednosti buduih
novanih tokova investitora. Dividenda predstavalja osnovicu za vrednovanje dionice
Metodom diskontovanja dividendi utvruje se zapravo glavnica preferencijalnog kapitala
koja e vjeno generirati oekivane novane tokove (povlatene dividende).
V=D/k
gdje je V(cijena preferencijalne dionice)
D(novana dividenda na kraju perioda) i
k (diskontna stopa oekivana stopa povrata)

12

Ako je stopa prinosa od dividendi jednaka trinoj stopi povrata, trina vrijednost dionice
bie jednaka anominalnoj vrijednosti.

Obine dionice
Sa korporacijskog aspekta to je instrument pomou kojeg dioniko drutvo prikuplja
novana sredstva potrebna za finasiranje svog poslovanja
Sa aspekta investitora to je vrijedonosni papir putem kojih investitori ostvaruju budue
oekivane dividende i oekivani kapitalni dobitak.
Mogu biti u pismenom obliku ili u obliku elektronikog zapisa.
Obine dionice nose slijedea prava:
1. pravo na upravljanje pravo glasa
2. pravo na dobit isplata dividende iz neto dobitka
3. pravo na imovinu - iz likvidacione ili steajne mase
4. ostala prava pravo prodaje dionice i sl.
Prednosti obinih dionica:
1. obina dionica ne obavezuje DD na isplatu dividendi, dok se kamata na obveznice i
preferencijalna dividenda mora ispaltiti bez obzira na rezultat,
2. to je papir bez dospjea,
3. poveava finansijsku sigurnost,
4. omogoava stvaranje odreene rezerve za eventualne uslove loeg poslovanja.
Nedostaci obinih dionica:
1. emisija novih dionica moe dovesti do promjene kontrole drutva,
2. trokovi upisa i distribucije dionica,
3. dividenda se ne izuzima iz poreske osnovice,
4. emisijom novih dionica dolazi do raspodjele neto dobiti na vei broj dioniara,
5. nova emisija moe predstavlajti lo signal za poslovanje drutva.
Procjena vrijednosti obinih dionica
Isto kao i preferencijalna i obina dionica ima svoju nominalnu, knjigovodstvenu i trinu
vrijednost.
Trina cijena obine dionice predstavlja funkciju tekuih i oekivanih dividendi uz
predvieni rizik za dionicu. Kod procjene vrijednosti obinih dionica postoji vie modela:
model varijabilne dividende
konstantan rast dividendi
viefazni rast dividendi
fiksna dividenda (formula ista kao kod preferencijalne dionice)
Bankarski krediti tui, eksterni izvor finansiranja, koji podrazumjeva fiksni troak. Kredit
predstavlja odreeni duniko-povjerilaki odnos zasnovan na ustupanju prava raspolaganja
novcem od stane povjerica duniku, na odreeno vrijeme pod odreenim uslovima (pokrie,
kamata, nain otplate i sl.).
Sa stanovita finansiranja poslovanja preduzea bitna je podjela kredita na:
komericjalne - prodavac daje robu na kredit uz obavezu da mu kupac vrati
vrijednost u novcu,
bankarske (kratkoroni i dugoroni) gdje kamata djeluje kao regulator ponude i
potranje.
Obveznice vrijedonosni papiri sa unaprijed odreenim rokom dospijea (po pravilu nije
krai od 10 godina iako se mogu emitovati i sa kraim rokom).

13

Sa aspekta zakona to je pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da e

vlasniku obveznice isplatiti, dinamikom naznaenom u obveznici, iznose novanih sredstava
naznaene u obveznici.
Sa korporacijskog aspekta to je instrument pomou kojeg preduzee prikuplja novana
sredstva potrebna za finansiranje poslovanja. Kamata je fiksni troak finansiranja.
Sa aspekta investitora to je prenosivi vrijedonosni papir, pa se moe koristiti kao predmet
kupoprodaje, instrument plaanja.
Obeznica nosi nizak rizik jer je isplata obavzna bez obzira na poslovni rezultat. Izuzetak su
dohodovne dionice gdje je isplata kamate uslovljena poslovnim uspjehom dunika.
Procjena vrijednosti obveznica
Cijena bilo kojeg finansijskog instrumenta jednaka je sadanjoj vrijednosti oekivanih
novanih tokova investicije. Da bi se odredila cijena potrebne su slijedee informacije:
procjena oekivanih novanih tokova
procjena diskontne stope (zahtjevanog prinosa)
Novani tokovi obveznice sa fiksnom kamatnom stopom unaprijed su poznati. Zahtjevani
prinos se odreuje uporeivanjem sa slinim obveznicama na tritu Svaka obveznica ima
nominalnu, knjigovodstvenu, trinu i likvidacionu vrijednost (definie iznos koji e se
ispaltiti u sluaju likvidacije ili steaja)
Instrumenti trita novca predstavljaju najlikvidnije vrijedonosne papire sa rokom
dospjea do jedne godine. Sa aspekta prikupljanja kratkoronih fin. sredstava posebno su
znaajni: bankarski akcepti, komercijalni zapisi i ugovori o reotkupu.
Bankarski akcept najstariji vrijedonosni papir. To je mjenica trasirana na poslovnu banku
koaja akceptira i koja time preuzima neopozivu obavezu da iznos na koji mjenica glasiisplati
njenom dosnosiocu na dan dospjea.
Komercijalni zapis kratkoroni vrijedonosni papir koje preduzee moe emitovati kako
bi se zadovoljile kratkorone potrebe za sredstvima (koristi se za sezonske poslove).
Investitoru garantuje povrat uloenih sredstava uz odreenu kamatu u odreenom roku (od
1-6 mjeseci)
Ugovor o reotkupu repo
Repo posao (ugovor) predstavlja prodaju vrijedonosnih papira (najee dravnih) uz
obavezu prodavca da ponovo kupi prodate vrijedonosne papire od kupca po unaprijed
utvrenoj cijeni, tano odreenog (ugovorenog) dana ili u bilo koje doba u budunosti
(otvoreni repo) (prodavac vraa pozajmljena sredstva uvezana za dogovorenu kamatu).
Rok zakljuivanja (od 14 do 30 dana) a najee se zakljuuju samo preko noi. Terminski
repo ugovori su ugovori zakljueni sa rokom dospjea preko 30 dana.
Kamata = Glavnica x kam.stopa x (rok dospjeca /360)
Kolateral
Vrijedonosni papiri koji su predmet prodaje i ponovne kupovine, predstavljaju osiguranje
(kolateral). Generalni kolateral je kada kupac nema posebne zahtjeve da mu se isporui
tano odreeni vrijedonosni papir, a sa druge strane je specijalni kolateral (u odreeno
vrijeme posebno traeni vr. papiri na tritu).

14