Smalcelj PDF

Pia malcelj
Kulturni elementi na grobljima

sjeverozapadne Bosne
UDK: 904 : 726.821 (497.6) 09/10

904 : 739.8 (497.6) 09/10
Izvorni znanstveni rad
Prihvaeno: 1. 7. 2012.
Pia malcelj
Njegoeva 5, 10000 Zagreb
HR, 10000 Zagreb
pia_smalcelj@yahoo.com
Ovaj rad bavi se grobljima na podruju sjeverozapadne Bosne (Junuzovci, Gomjenica, Mahovljani, Petoevci) od
9. do 11. st. Cilj je sintezno sagledati rezultate istraivanja etiriju grobalja na redove unutar jedne geografske cjeline, u svjetlu novijih radova i zakljuaka, pri emu e se nametnuti barem dvije (kulturne) perspektive: bjelobrdska
i starohrvatska. Zanimljiv repertoar nalaza na ovim lokalitetima otvara mnoga pitanja i autorica se nada da e
rad uspjeti odgovoriti barem na jedno od njih.

Kljune rijei: Junuzovci, Gomjenica, Mahovljani, Petoevci, bjelobrdske grozdolike naunice, sljepooniarke sa
tri bikonine jagode i petljama, sljepooniarke s bikoninom jagodom uvrenom petljom sa svake strane, staromaarski materijal
Ovaj rad nastao je na temelju seminara Starohrvatski elementi na grobljima sjeverozapadne Bosne, na Diplom-
skom studiju srednjovjekovne arheologije na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pod
mentorstvom Maje Petrinec.
131
Starohrvatska prosvjeta
PREGLED NALAZITA I NALAZA

PREMA LITERATURI
132
1. Junuzovci
Poetkom 20. st., prilikom vaenja ljunka za gradnju
ceste prema Razboju, u selu Junuzovci kraj Bosanske
Gradike, na parceli Munirbega Kapetanovia, nailo
se na ranosrednjovjekovne grobove. Grobovi su bili
u istom pjeskovitom tlu, na dubini od 0,6 do 0,7 m,
skeletne orijentacije Z-I, veinom bez nalaza. Ipak, u
travnju 1904. dio je nalaza dospio u Zemaljski muzej
u Sarajevu, dok su dio raznijeli mjetani. Djelatnici
Zemaljskog muzeja isti su mjesec izali na teren kako
bi proveli naknadna istraivanja. Ustanovili su jo 6
grobova i dokumentirali njih 5 bez nalaza, a jedan s
parom grozdolikih naunica, parom S-kariica i jednim privjeskom. Popis sauvanih nalaza s ovog lokaliteta tako bi bio:
naunice
- naunice / sljepooniarke (ne moe se ustanoviti zbog nepotpunih informacija o lokalitetu);
- par s-kariica od bronane ice;
- giesler tip 14 / par lijevanih, pseudogranuliranih
bronanih ili bakrenih tapiastih grozdolikih naunica sa po jednim koljencem sa svake strane grozda,
bez gornjeg dijela karike (najblia analogija je par iz
Bagrue (g 91), par iz opota kod Benkovca, primjerci
iz Velike Horvatske i kraj zagrebake katedrale). Ovoj
skupini treba dodati jo jedan cjeloviti primjerak, koji
zapravo jako slii primjercima tipa Giesler 17b na
ovom lokalitetu, ali ima po jedno koljence sa svake
strane;
- giesler tip 17b / lijevane grozdoliko-zvonaste naunice sa 2 koljenca sa svake strane grozda; 4 primjerka, od kojih jedan nema cjelovitu kariku; njihovi su
privjesci vjerojatno od olova, a karike od bronane
ice (analogije nalazimo i u Gomjenici (44 primjerka u 17 grobova) i Bagrui (g 139, npr.); na matinom prostoru starohrvatske kulture na grobljima
StraneGorica (g 14, par); KninSv. Spas (g 176) te
Koroec-Vreko 1942, str. 271.
Termin naunice koristit e se u ovom radu kad god
nije sigurno radi li se o naunicama ili sljepooniarkama, dakle, u smislu krovnog termina za ukras uha (i
kose), u nedostatku boljega.
Giesler 1981, str. 94.
Petrinec 2009, str. 233-234.
Giesler 1981, str. 101-103.
III. serija svezak 39/2012.
Sv. Martin u Mratovu, te na prostoru zapadnog savsko-dravskog meurijeja (Ptujski grad, Bled II., Klotar, Veliki Bukovac), otkuda ih starohrvatski prostor
i preuzima). Datiraju se od kraja 10. do kraja 11. st
(prema g 17 na lokalitetu Zvonimirovo kod Suhopolja);
Sl. 1 Giesler tip 17b: Junuzovci, Gomjenica, Mahovljani,

Knin-Spas, Mratovo-Sv. Martin, Strane-Gorice (Prema:
Koroec 1942; Mileti 1967; Mileti 1980; Petrinec
2009crtei: N. imundi-Bendi)
- giesler tip 16 / fragmentirana etverojagodna lijevana olovna naunica;

- giesler tip 15b10 / fragmentirana lijevana bronana posrebrena naunica s takozvanim eerastim
privjeskom i eljeznom karikom kojoj dio nedostaje
(analogije nalazimo moda u Gomjenici (fragmentirana naunica, TI:19), na poloaju Meine u Plavnom kod Knina (pojedinani primjerak), na groblju
HalimbaCseres (g 859), KttlachGlognitz te na raznim lokalitetima u srpskom Podunavlju i povremeno
u Bugarskoj; srodni tip drugaije forme pojavljuje se u
srebrnoj verziji na groblju ZvonimirovoVeliko polje
(g 19). Datiraju se od polovice 10. do kraja 11. st.11
Sl. 2 Naunice s eerastim privjeskom: Junuzovci, Gomje

nica, Halimba-Cseres, Plavno-Meine (Prema: Koroec
1942; Mileti 1967; Trk 1962; Petrinec 2009crtei: N.
imundi-Bendi)
Dva posljednja su lokaliteti na kojima su naeni pojedinani primjeri od srebra (Petrinec 2009, str. 234).
Tomii 1999, str. 99; Tomii 2003, str. 552.
Petrinec 2009, str. 234-235.
Giesler 1981, str. 94-103.
10 Ibid., vidi biljeku br. 8.
11 Petrinec 2009, str. 232.
Pia malcelj
Kulturni elementi na grobljima sjeverozapadne Bosne
prstenje
- bronani ili bakreni prsten trokutastog
presjeka;
narukvica
- narukvica lijevana od debele bronane ice,
tordirana, zavrava zmijskim glavama (zatvorena).
- bronani ili bakreni prsteni ponekad preklopljenih krajeva koji su tvorili ploicu sa po 3 ispupenja sa svake njezine strane, a cijeli je prsten ukraen
horizontalnim punciranjem u 5 redova.
Autorica Junuzovce smatra isto bjelobrdskim lokalitetom i ja se s njom slaem. Sadraj lokaliteta datira u 10.-12. st.13
privjesci
- lijevani bronani polumjeseasti privjesak,
ukraen izlomljenim cik-cak linijama i plastinim ispupenjima u reljefu;
2. Gomjenica, Baltine bare (T. V)
ogrlica
- ogrlica ispletena od etverostruke bronane ice, krajeva u obliku petlje i kukice.
Prilikom gradnje ceste Prijedor-Tomaica, u selu Gomjenici, pet kilometara juno od Prijedora, tijekom
vaenja ljunka otkriveno je ranosrednjovjekovno
groblje. Ravno, pjeskovito i ljunkovito podruje skrivalo je arheoloki lokalitet na mjestu gdje prostor zvan
Polja prema zapadu prelazi u Baltine bare.14
Istraivanja je obavljala Nada Mileti, a voena su
u dva navrata: od 15. do 26. studenog 1963. i od 13.
travnja do 12. lipnja 1964. (Zemaljski muzej Sarajevo).
Jugoistoni dio groblja uniten je prethodnim radovima, a jugozapadni se dio nastavljao na parcelu koju
nije bilo mogue istraivati; na jugoistonom rubu otkriveno je nekoliko nalaza koji upuuju na unitenje
nekoliko grobova na tom dijelu, a na jugozapadnom
dijelu nekoliko pokusnih jama nije dalo nikakve rezultate, pa voditeljica zakljuuje kako je gotovo cijelo
groblje na redove istraeno. Na prostoru od 1377 me-
12 Demo 1986, str. 283, 288, 291.
13 Koroec-Vrako, 1942, str. 271-280.

14 Mileti 1966/7, str. 82.
- 8 cijelih i 2 donja dijela lijevanih bronanih

dvodijelnih privjesaka, raznih varijacija u obliku i
ukrasu; prema tipologiji eljka Deme etiri primjerka
pripadaju tipu 6, dva primjerka tipu 13, a etiri primjerka tipu 16;12
- 2 lijevana bronana praporka;
- 2 manja, bronana lijevana privjeska u obliku
gumba (dugi vrat s malom alkom).
Sl. 3 Nalazi iz Junuzovaca (Prema: Koroec 1942crte: N. imundi-Bendi)
133
134
tara etvornih otkriveno je 246 skeletnih grobova (od

kojih su 3 unitena). Treba napomenuti kako je blizu
krajnjeg sjeverozapada groblja otkrivena mala urna sa
sitnim ostacima spaljenih koica.15
Ustanovljeni spol pokojnika bio bi: 70 mukaraca,
99 ena, 53 djece i 21 pokojnika neutvrenog spola
(3 skeleta bila su potpuno unitena). Orijentirani su u
smjeru SZ-JZ. Nisu zamijeeni nikakvi ostaci grobne
konstrukcije, a dubina ukopa varira od 0,4 do 0,9 m
(prosjek bi bio 0,6 do 0,7 m); pokojnici su bili poloeni
na leima, u ispruenom poloaju, s rukama ispruenim uz tijelo ili (u manjem broju) poloenima u krilo.
Ukopavanje je bilo jednoslojno. Pojavljuje se zamjetan broj grobova s viestrukim ukopima, koje autorica dijeli na naknadne i istovremene; od istovremenih
pojavljuje se deset dvojnih grobova i jedan trojni, a
radi se uglavnom o djeci ili majkama i djeci. Autorica
istie kako je primijeeno i grupiranje unutar groblja,
a sama navodi bar tri skupine grobova koje iskazuju
neku (rodbinsku) bliskost.16
Donji dio male urne s kalcificiranim koicama
naen je izvan sonde (1,05 m zapadno), gdje vie nije
bilo skeletnih grobova, na dubini od 0,41 m; u krugu od pola metra oko urne i ispod nje nailazilo se na
gare i tragove spaljenog drveta. Gornji dio nije sauvan, a nisu otkriveni grobni prilozi. Autorica smatra
kako se ne radi o paljevinskom grobu, jer se urne nisu
ukapale na mjestu paljenja pokojnika i nije otkrivena gomila u koju bi one bile ukopane. U blizini urne,
u pjeskovitom tlu do dubine od 0,9 m pojavljuje se
sloj tamne, nabijene zemlje sa sitnim tragovima ljepa,
grube keramike i jednim rimskim novcem; Mileti
to mjesto definira kao mjesto odreene funkcije koje
je poslije uniteno. Hrpica kalcificiranih, djelomino
spaljenih koica i ostaci spaljenog drveta otkriveni su i u jednom skeletnom grobu (g 222), uz desnu
ruku pokojnika; te su kosti sline onima naenim u
urni, te Mileti spominje mogunost kako je organski
materijal spaljen u urni, a onda prenesen u grob 222.
U sedam su grobova otkriveni sitni ostaci keramike
(grobovi 23, 43, 67, 76, 89, 103, 192), trag pogrebnog
ritusa (daa); dvije razbijene, sasvim male keramike posude naene su izvan grobova, jedna izmeu
grobova 170 i 172 (na dubini od 0,9 m), a druga blizu
groba 210. Nalaze je imalo 126 grobova.17
Od nalaza, na ovome se lokalitetu pojavljuju:18
naunice19
jednostavne kariice (t. i:1)77 primjeraka u 40
grobova, od kojih su ak 73 bronane; primjerci variraju kako u veliini (od najsitnijih do veoma krupnih),
tako i u debljini ice (od sasvim tankih do masivnih,
okruglog presjeka). U ovu skupinu autorica ubraja i:
15
16
17
18
23
24
Mileti 1966/7, str. 82-83.

Mileti 1966/7, str. 109-112.
Mileti 1966/7, str. 112-114.
U popisu nalaza koji slijedi, osim ako se ne pojavljuje bi-
- 3 masivne karike s apliciranom perlom od staklene

paste; par (g 188) i pojedinani primjerak (g 216) (T.
I:2); analogije Petrinec nalazi na Gredama u Kaiu
(par, g 30), Gajinama u Katel Suurcu te Smrdeljima
(pojedinani primjerci) na starohrvatskom matinom
prostoru; registrirane su i u Istri (Kacavanc, Dvograd
i BuzetPodbastion) i na karantanskim i ketlakim
lokalitetima; Petrinec ih u Hrvatskoj datira u 9.-11.
st., s teitem u 10. st.20; za ovu su dataciju osobito
znaajna groblja sjeverozapadne Bosne, jer je potvruju;21
- masivne otvorene kariice s apliciranom pokretnom bikoninom jagodom (T. I: 3)pojavljuju se u
4 groba, jagode su istovjetne;22. Jednostavne kariice
nalaene su ravnomjerno po cijelom groblju, osim
dvije navedene podskupine, koje se pojavljuju u jugoistonom dijelu groblja.23
s-kariice230 primjeraka u 67 grobova (197 bronanih, 29 srebrnih i 4 primjerka od legure bronce i
srebra); najbogatiji nalaz S-kariica na groblju je grob
broj 10, koji ima ak 10 srebrnih primjeraka (T. I:4).
U ovu skupinu Mileti ubraja i:
- kariice kojima je jedan kraj raskovan i povijen u
spiralnu petlju (prijelazni oblik prema S-kariicama7
primjeraka u etiri groba; od toga se 6 krupnih kariica
javlja u parovima, s apliciranom krupnom bikoninom
(g 46, g 73) ili ovoidnom jagodom (g 156), uglavnom
smjetenom uz samu petlju)24 (T. I: 5); tu se zapravo ne
radi o S-kariicama (to je u tekstu suptilno primijetila
i sama N. Mileti),25 nego o krupnim karikama s jago-
19
20
21
22
25
ljeka koja citira drugog autora, citira se Mileti 1966/67,

str. 114-138.
Autorica ih tako naziva bez obzira na nain noenja (naunice ili sljepooniarke). (Mileti 1966/7: 114).
Petrinec 2009, str. 208.
Petrinec 2009, str. 207-208.
Mileti ih datira u 2/2. 10 i 11. st. (Mileti 1966/7, str.
116).
Mileti 1966/7, str. 114-116.
Analogija: Plavno kod Knina, 1 primjerak (Mileti
1966/7, str. 118).
Mileti 1966/7, str. 118.
Pia malcelj
dom i jednom petljom do nje, koje je Tomii odredio

kao inaicu tipa III, odnosno tip IIIa;26
- S-kariice s apliciranom perlom od staklene
pastejedan primjerak s jednom apliciranom perlom
i par s dvije perle (T. I: 6); analogije i odreenje jednaki su kao i za jednostavne karike s apliciranom perlom
na ovom lokalitetu;27
- S-kariice s masivnom bikoninom jagodom (T. I:
7)6 primjeraka (g 125, g 156, g 24), kojima su najblie
analogije iz Rudea u Uzdolju, Meina u Plavnom i Bilica kod ibenika, a pojavljuju se i u Mahovljanima;28
S-kariice nalaene su ravnomjerno na cijelom
groblju, s najveom koncentracijom u sjeveroistonom dijelu (gdje je i njima najbogatiji grob), dok se
S-kariice s apliciranom perlom i one s bikoninom
jagodom nalaze u jugoistonom dijelu groblja.
sljepooniarke s bikoninom jagodom uvrenom petljom sa svake strane (tip III prema
Tomiiu)29 (T. I: 8)jedan je kraj povijen u dvije
petlje izmeu kojih je aplicirana bikonina jagoda,
dok je drugi kraj povijen u kukicu; 46 primjeraka u
16 grobova; sve su bronane i razlike postoje samo u
dimenzijama kariice i jagode; pojavljuju se u funkciji
sljepooniarki (nikad nisu jedine naunice u grobu).
Mileti smatra kako se radi o novom, zasebnom tipu i
odreuje ih kao ketlake (povijanje kariice u petlju);
pojavljuju se ravnomjerno na cijelom lokalitetu, osim
u njegovom jugoistonom dijelu; analogije im nalazimo samo u podruju starohrvatske kulture: 3 primjerka u Otonu kraj Knina i neobjavljeni par s Kose u
Vrpolju kraj ibenika.30
sljepooniarke s tri bikonine jagode i petljama (tip IV prema Tomiiu)31 (T. I: 9)12 primjeraka u
5 grobova, uvijek se pojavljuju u parovima.32 Mileti ih
odreuje kao ketlake, suprotstavljajui se Karamanovu miljenju o starohrvatskom podrijetlu (prilikom nalaska 6 primjeraka u Biskupiji kod Knina); najbrojnije
26
27
28
29
Tomii 2007, str. 155-156.

Petrinec 2009, str.237.
eljko Tomii e tip III i IV definirati kao dvije inaice
jednoga tipa, a to je tip Gomjenica-Mahovljani (Tomii
2007, str. 168); Tomii 2000, str. 30-32.
31 Tomii 2000, str. 30-32.
32 U svim grobovima, osim u g 125, zajedno s prethodnim
tipom.
analogije nalaze se upravo na matinom podruju starohrvatske kulture: Leajia glavica u evrskama, Crkvina u Biskupiji, Smrdelji kod Skradina, StraneGorica
(fragmentirani primjerak, jedini od srebra); analogni
primjerci zabiljeeni su na ketlakom lokalitetu Gars
Thunau u Austriji i u Mahovljanima kod Banje Luke.33
Tomii smatra kako su nalazi sljepooniarki s bikoninom jagodom uvrenom petljom sa svake strane
i sljepooniarki s tri bikonine jagode i petljama na
teritoriju hrvatske drave rezultat trgovakih veza izmeu sjevernobosanskoga i hrvatskog prostora.34
jednojagodne sljepooniarke starohrvatske
kulture28 primjeraka u 13 grobova i jedan primjerak izvan grobne cjeline:
- s manjom ovoidnom jagodom, formiranom od dvije
polovine, esto ukraenom (T. I: 10)14 primjeraka u
6 grobova; analogije na matinom prostoru starohrvatske kulture su brojne;35 zanimljivo je da jedan par s
Gomjenice ini najbliu analogiju primjerku s lokaliteta BiskupijaCrkvina; to su bronane sljepooniarke
ukraene rozetom od nabrane ice na vrhovima jagoda;
na starohrvatskom prostoru jednojagodne sljepooniarke prema Maji Petrinec pripadaju horizontu kranskih grobalja (nakon sredine 9. st. do 10./11. st., tj. do
prvih desetljea 11. st.);36 Petrinec e upozoriti kako
jednojagodne sljepooniarke nalazimo na itavom
teritoriju ranosrednjovjekovne Hrvatske, na irokom
prostoru od okolice Livna i Imotskoga, te Tugara i Naklica u Poljicima sve do Vinodola, zatim u Lici i okolini
rnomlja, upravo uz povijesnu zapadnu granicu Hrvatske.37 Njihova pojava na grobljima sjeverozapadne
Bosne, zajedno s materijalom karakteristinim za starohrvatsku kulturu, navodi na preispitivanje sjeverne
granice desetostoljetne Hrvatske, zakljuuje Petrinec;38
Sl. 4 Jednojagodna sljepooniarka s rozetom: Gomjenica,

Biskupija-Crkvina (Prema: Mileti 1967; Petrinec
33
34
35
36
37
38

Tomii 2000, str. 36.
Petrinec 2009, str. 210-211.
135
- s krupnom ovoidnom jagodom karike promjera do

8 cm; jagoda je ukraena granulacijom i filigranom ili
pseudogranulacijom i pseudofiligranom (ako su jagode lijevane) (T. I: 11)7 primjeraka u 3 groba: u grobu
mlae enske osobe (g 117) naene su dvije jagode
(bez karika); zbog toga Mileti navodi kako se vjerojatno radi o sekundarnoj upotrebi i kako su priloene kao dar uz pokojnicu (analogije: dva primjerka iz
Plavnog i jedan iz Bribira); u grobu 145 tri sljepooniarke imaju tragove pozlate, a jedna je posrebrena39
(analogije: Oton, Kninsko polje, nepoznati poloaji u
Dalmaciji); najljepa i najvea sljepooniarka potjee
iz groba 149; 40 Petrinec ih datira u isto vrijeme kad i
njihove manje luksuzne varijante;41
136
- sa sitnijom ovoidnom jagodom, ali ukraenom

istom tehnikom kao i krupnije jagode (prijelazni oblik
izmeu dva prethodno spomenuta tipa) (T. I: 12)7
primjeraka, od kojih se 6 pojavljuje u 2 groba, a jedna
je naena izvan groba;
- naunice malih dimenzija s malom bikoninom jagodom zadebljalih krajeva kojom zavrava jedan kraj
kariice (T. I:14)tri primjerka u jednom grobu (g 64)
Jednojagodne se naunice pojavljuju u jugoistonom dijelu groblja, s neto veom koncentracijom na
krajnjem jugoistonom dijelu. Drugu podjelu donio
je Giesler i upravo pomou te podjele uspio je relativno kronologizirati naunice 17 b na Gomjenici
(jednojagodne naunice: one s glatkom limenom jagodom, one s neukraenom dvodijelnom jagodom
(vidljiv spoj na sredini), primjerci ukraeni granulacijom; stariji oblicijednojagodne naunice s limenom
glatkom ovoidnom jagodom);42 Tomii je revidirao
i tu podjelu te ustanovio 6 jednojagodnih inaica: 4
inaice primjeraka s ovoidnom jagodom (jednostavne ovoidne jagode, ovoidne jagode naglaenog spoja,
ovoidne jagode naglaenih krajeva, primjerci s velikim
radijusom karike i granulacijom i filigranom ukraenim krupnima jagodama) i dvije inaice primjeraka s
bikoninom jagodom (glatke bikonine jagode i ukraene bikonine jagode).43
39 Pretpostavljam da tekst u originalnoj objavi poneto
zbunjuje: 4 sljepooniarke imaju tragove pozlate, a
samo je jedna neto finija, posrebrena (Mileti 1966/7,
str. 123).
40 Mileti 1966/7, str. 123.
42 Giesler 1981, str. 102.
43 Naalost, osim to je skupine kartirao i odredio dijelove groblja na kojima se pojavljuju, autor nije pruio
nikakav konkretan zakljuak koji bi opravdao ovu novu
kariice s koljencima (T. I: 15) pripadaju starohrvatskoj kulturi; 3 primjerka44 u 2 groba.

- kariica s koljencima i pokretnom bikoninom jagodom (T. I: 16)jedan primjerak u g 62; javljaju se
na jugoistonom dijelu groblja.
Mileti sve starohrvatske naunice datira najranije u
drugu polovicu 10. st., prema pripadajuim nalazima
u grobovima.45
grozdolike
naunice
bjelobrdske
kultureMileti u ovu skupinu ubraja i prave
grozodolike bjelobrdske naunice i jagodne bjelobrdske naunice; pojavljuje se 107 primjeraka u 23 groba
(datacija: starija i srednja faza bjelobrdske kulture,
10.-11. st.):
- 11 primjeraka koji izgledaju kao izravna kopija
bizantskih granuliranih uzoraka (T. I:17)od tih
11, dva su primjerka (g 21, g 186) zapravo lijevana
bjelobrdska forma moda nastala pod utjecajem sljepooniarki s jagodama i ukrasom u obliku lunule,46
sljepooniarki naenih na Glaviinama u Mravincima, u Gatima kraj Omia, Podgrau kod Benkovca,
na Prviu kraj ibenika, Crkvini u Biskupiji te Sisku.47
Potpune analogije ovim, gomjenikim sljepooniarkama nai emo u lijevanim primjercima na pojedinim grobljima zapadnog dijela savsko-dravskog meurijeja (Ptujski grad, Hajdina, Bizeljsko);48
podjelu (Tomii 2007, str. 156-157).

44 Ilida kod Sarajeva i Mogorjelo - analogije u BiH (Mileti 1966/7, str. 125).
45 Mileti 1966/67, str. 125.
47 Petrinec 2009, str. 220-222.
Pia malcelj
Petra Starog u Zadru; Tomii ih je, upravo uz pomo

nalaza u Mahovljanima, datirao u zadnju treinu 10.
st. i prvu treinu 11. st.;52
Sl. 6 Giesler tip 15c: Gomjenica, evrske-Leajia Glavica

(2 primjerka), Ivoevci, Zadar-Sv. Petar Stari (Prema:
Mileti 1967; Petrinec 2009crtei: N. imundi-Bendi)
Sl. 5 Sljepooniarke s jagodama i ukrasom u obliku lunule:

Mravinci-Glaviine, Gata-poloaj uz crkvu sv. Ciprijana,
Sisak, Gomjenica (Prema: Petrinec 2009; Vinski 1970;
Mileti 1967crtei: N. imundi-Bendi)
- 52 primjerka koji kopiraju luksuznu naunicu takozvanog tokajskog tipa (T. I: 18); 49 osam komada iz
pet grobova sa po jednim koljencem sa svake strane
grozdolikog ukrasa (Giesler, tip 14) te ak 44 komada
sa po dva koljenca sa svake strane grozdolikog ukrasa
u 17 grobova (zapravo predstavnici tipa 17 b po Giesleru, koji je upravo Gomjenica pomogla definirati
i odrediti mu relativnu kronologiju (uz prototip 17a,
kvalitetni primjerci u tehnici filigrana i granulacije,
znan i kao volinjski tip); analogije su navedene prije u
tekstu, u analizi naunica iz Junuzovaca;50
- Giesler tip 15 bjedan primjerak s privjeskom u
obliku eera i lunulasto oblikovanim donjim dijelom
(gotovo istovjetan cjeloviti primjerak u Junuzovcima)51 (T. I: 19);
- Giesler tip 15clunulasto-grozdolike naunice (T.
I: 20)25 primjeraka u 6 grobova; analogije im nalazimo u Mahovljanima, na grobljima zapadnoga
savsko-dravskog meurijeja (KranjKriie Iskra,
Ptujski grad, Klotar Podravski, Sisak), ali i dalje
na istok (Zvonimirovo kod Suhopolja, npr.); unutar
starohrvatskoga matinog prostora na Leajia glavici
u evrskama, u Ivoevcima, u kosturnici uz crkvu sv.
49 Ve Mileti navodi kako je nekoliko finijih primjeraka
tipa 17b toliko analogno sa sluajnim nalazima iz Siska
da nema sumnje o istom radionikom porijeklu (Mileti
1966/67, str. 127).
51 Analogije su navedene prije u tekstu, kod primjerka iz
Junuzovaca.
Giesler tip 16 53
trojagodne naunice6 primjeraka u 3 groba (T. I: 21)
etverojagodne naunice12 istovjetnih primjeraka
u 5 grobova (T. I: 22): najblie analogije nalaze se na
lokalitetima Bioviino Selo (bronani par) i Leajia
glavica u evrskama (pojedinani primjerak) te na
grobljima obraivanim u ovom radu (Mahovljani, iz
unitenih grobova, g 30, g 81; Bagrua g 125; Junuzovci), na nekim bjelobrdskim grobljima dananje sjeveroistone Slovenije i sjeverozapadne Hrvatske;54 na ovom
se podruju datiraju u drugu polovicu 10. st.55
Sl. 7 Analogne etverojagodne bjelobrdske naunice:

Gomjenica, Bagrua, Mahovljani, Junuzovci, evrskeLeajia Glavica (Prema: Mileti 1967; eravica 19851986; Mileti 1980; Koroec 1942; Petrinec 2009crtei: N.
imundi-Bendi)
OGRLICE, PRIVJESCI I APLIKE

ogrlica od tordirane icejedan primjerak od
etiri masivne ice s upletenom filigranskom niti56 (T.
I: 23).
ogrlice od dvodijelnih privjesakapojavljuju
se u osam grobova, a u jo dva groba primijeeni su
gornji dijelovi dvodijelnih privjesaka: tako je sveukupan broj dvodijelnih privjesaka na ovom groblju
73 (T. I: 24). Ovi su privjesci razliito kombinirani u
ogrlicama sastavljenim od njih, a samo se u tri sluaja
53 Giesler 1981, str. 94-103.
54 Trebnje, Sredie ob Dravi, enkovec, Klotar Podravski
(Petrinec 2009, str. 229).
55 Petrinec 2009, str. 229, 231.
56 Ogrlica iz Junuzovaca navodi se kao analogija, ali nema
filigranske niti (Mileti 1966/7, str. 130).
137
pojavljuju iste vrste ukrasa na jednoj ogrlici. Ovakve

su ogrlice rasporeene ravnomjerno na lokalitetu, s
neto veom koncentracijom u sjeverozapadnom dijelu. Prema Deminoj tipologiji, dvodijelne privjeske s
Baltinih bara razvrstali bismo ovako: 40 primjeraka
pripada tipu 6 (g 4411 komada, g 694 komada, g
1006 komada, g 1257 komada, g 1296 komada,
g 1926 komada); 19 primjeraka pripada tipu 10 (g
696 komada, g 1001 komad, g 1256 komada,
g 1616 komada); jedan primjerak iz g 192 pripada
tipu 12, jedan primjerak iz g 100 pripada tipu 13, jedan primjerak iz g 129 pripada tipu 15, a 6 primjeraka
iz g 156 pripada tipu 17.57
138
ogrlica od praporaca / krukolikih privje

sakasamo jedan primjerak u g 45, praporci su
kombinirani sa dva dvodijelna privjeska (T. I: 25).
- 28 primjeraka praporaca u 11 grobovaveinom
krupni primjerci (samo 2 su neto manjih dimenzija);
uglavnom su nalaeni u paru kraj glave ili pod vratom, ili pojedinano kod uha, kod ruke ili pod vratom;
iznimka je praporac iz g 109, koji je naen u kotanoj
futroli na pojasu; analogno tome, u g 99 na lokalitetu
KninSv. Spas praporac je takoer, s jo nekim sitnim predmetima, otkriven unutar kotane futrole.58
Zanimljivo je da se i g 109 i g 141 smatraju kulturno
starohrvatskima, a praporci se obino smatraju vezanima uz bjelobrdsku kulturu; no njihovo pojavljivanje u poganskom sloju starohrvatskih grobova (kao i
unutar ovih grobova) znak je, upozorava Petrinec, da
ih se ne treba smatrati automatskom potvrdom pripadnosti bjelobrdskoj kulturi;59 nagaa se da su sluili
ili kao dugmad ili jednostavno kao ukras.
ogrlice od sitnih perlica (T. I: 26)perlice se pojavljuju u pet grobova, ali u relativno malom broju (u
jednom grobu najvie ih se pojavljuje 12g 40). Istiu
se tri primjerka:
- trolana crna perla iz groba 46,60
- plava poliedrina perla u sekundarnoj upotrebi
(g 43),
- jedna kauri-koljka (pui) (uz perlice u g 40).
bronane ovoidne jagode s petljom za privrivanje i cjevastim produetkom na donjem
57 Demo 1986, str. 283, 286, 288, 290, 291.
60 Groba 46 nema u tablici Gomjenice.
dijelu, ukraene pseudogranulacijom (T. I: 13)tri

krupna istovjetna primjerka u dva groba (g 117 i g
141), a u jednom od njih naene su kod lakata; Mileti nagaa kako su imale funkciju privjeska ili dugmeta; Petrinec potvruje funkciju dugmeta te navodi analogije s lokaliteta StraneGorice, Groblje na
Bribiru, PridragaGoriina, KaiGrede, KninSv.
Spas, Solin, BribirVratnice i dr., naglaavajui kako
se nalaze unutar grobova sa starohrvatskim nakitnim
nalazima te ih okvirno datira u 10. st.61
lunulasti (polumjeseasti) privjesci (T. I:
27)pet fragmentiranih primjeraka; 4 primjerka iz g
23; lijevani su u leguri bronce i srebra, istovjetnoga
linearnog ornamenta kombiniranog s granulama, uz
kanelure na dijelu za vjeanje, a sitni ostaci petog primjerka iz g 100 ne doputaju nikakve zakljuke osim
da je privjesak imao linearni ornament.
bronane ploiceaplike (T. I: 28)u g 149 pojavljuju se etiri okrugle bronane ploice ukraene
iskucanim krunim izboinama, a vjerojatno su bile
priivene na rub haljine (aplike), o emu svjedoe sitne rupice du njihovih rubova. Mileti navodi kako
su starohrvatskog podrijetla, to potvruje ne samo
jednojagodna sljepooniarka (s ovoidnom jagodom)
ve i analogije na prostoru starohrvatske Dalmacije;
Petrinec donosi brojne analogije (StraneGorice,
Novi PutBribir, VratniceBribir, Vrbica u Piramatovcima, Glaviine u Mravincima, BegovaaBiljane
Donje, KaiMastirine....), napominje kako se nalaze u grobu starohrvatske kulturne pripadnosti, a datira ih u drugu polovinu 10. st. i poetak 11. st.62
prstenje
Prstenje je, poslije naunica, najbrojnija skupina nalaza na Baltinim barama, to je karakteristino za sve
bjelobrdske lokalitete; naeno je 150 primjeraka u 79
grobova, od toga 134 bronana i 8 srebrnih, dok su
ostali od legura bronce i srebra ili bronce i olova; uvijek su naeni na ruci (ne nose se na ogrlici), a najvei
broj u jednom grobu je 6 primjeraka.
prstenje najjednostavnijeg oblikapolukrunog
presjeka obrua (38 primjeraka) ili trokutastog presjeka (75 primjeraka); zanimljivo je da se prstenje trokutastog presjeka ne pojavljuje na jugoistonom dijelu
groblja, no unutar njih ipak se istiu neke varijante:
Pia malcelj
prstenje iji je obru ukraen filigranskom

icomtri najzanimljivija primjerka meu prstenjem
na lokalitetu:
prsten iz g 64 (T. I: 29)srebrni, vjerojatno uvezen
iz dalmatinskih radionica;
prsten iz g 159gruba bronana kopija prethodno
spomenutog tipa; kanelure du obrua imitiraju filigransku nit, kruna nedostaje;
prsten iz g 154 (T. I:30)bronani, s tragovima pozlate; tri niti izmeu, od kojih su dvije ice koje imitiraju filigran, ine obru; na sastavu krajeva istaknuta je
sferina kruna (ukraena sa 4 krunice od filigranske
niti, koja krasi i rub krune), na ijem je vrhu granula; on je zapravo lijevana imitacija tipa prstena kakav
je otkriven u g 29 na lokalitetu BiskupijaCrkvina, a
lijevane se imitacije obino veu uz bjelobrdsku kulturu, rani horizont; datira se uglavnom u drugu polovinu 10. st.63
Zanimljivo je da Gomjenica ima relativno zamjetljiv broj prstena, kojima najblie analogije nalazimo
na podruju Hrvatske (KninSpas, Kijevo kod Vrlike, g 188 u Gomjenici; KninSpas, Vrbica u Piramatovcima, g 73 u Gomjenici; StraneGorice, g 231 u
Gomjenici; Kosa u Vrpolju, Glaviine u Mravincima,
uz Sv. Kri u Ninu, BiskupijaCrkvina, g 30 u Gomjenici).64
kopa
bronana kopa bez trna (T. I:31)podsjea na
starije oblike ranoga srednjeg vijeka, moda u sekundarnoj upotrebi.
prljeni
prljenidva primjerka: jedan je lijevani bronani i
vjerojatno koriten kao privjesak (T. I: 32); drugi je
keramiki, standardnoga prstenastog oblika i vjerojatno je u grob stavljen kao prilog (naen kod lakta,
g 91)
kotani predmeti
kotana futrolatobolac (T. I: 33)g 109, oblikom, dimenzijama i posebno bogatim ukrasom odudara od standardnih kotanih nalaza na bjelobrdskim
lokalitetima; najblia analogija je futrola iz Goriina
(Pridraga), datirana u 9.-10. st. U njoj su naeni prljen i mala kotana igla standardne forme; Petrinec
navodi analogije s lokaliteta StraneGorice (g 58 i g
91), KninSv. Spas (g 79 i g 99), Smrdelji, Solin; visjeli
63 Petrinec 2009, str. 243-244.
64 Petrinec 2009, str. 246-247.
su o pojasu, imaju rupice na vrhu i dnu kroz koje se

provlaila vrpca ili to slino, ime bi se privrstili za
pojas; osim u jednom sluaju (KninSv. Spas, g 79)
naeni su u mukim grobovima i prema nalazima iz
Gomjenice i groba 99 iz Sv. Spasa u Kninu smatra se
kako su sluili kao kutijice za sitne predmete; zanimljivo je da je po ukrasu najblia analogija upravo
nalaz iz g 79, KninSv. Spas. Datiraju se u najraniji
kranski horizont grobalja, dakle u drugu polovicu
9. st. (najkasnije u poetak 10. st.).65
kotana iglenicavrlo fragmentirana, g 100.
noevi
no1 primjerak, g 62: masivni no irokog sjeiva
(T. I: 34).
ostruge
ostruge (T. I: 35)jedan par (g 53, dvojni grob, uz
muki skelet); obli luk, krakovi zavravaju kopama
(sensporen), jednostavni ravni trn zavrava piramidalno; potpuno jednaki primjerci naeni su u Mogorjelu, Ptujskom gradu i Podgrau kod Mostara; ovaj je
tip pripisan ili karolinkom krugu ili domaim radionicama pod njegovim utjecajem, a u velikomoravskom prostoru datira se od 8. do 9. st. Mileti ih ovdje
datira neto kasnije i odreuje kao import.
keramika
mala posuda (urna)debele stijenke, loa faktura i
loe peenje tipine su za grubu slavensku keramiku.
dva sitna ukraena fragmenta keramike iz g
89Mileti ih smjeta u mlau gradinu keramiku
(950.-1150.).
tekstil
ostaci tkanine iz grobova 43, 125 i 192; od lanene pree, jednake niti ravnomjerno prepletene jedna
kroz drugu.66
novac
rimski novacsedam primjeraka u sekundarnoj
uporabi.
Groblje na Baltinim barama prua se du lijeve
obale Sane, na tradicijski arheoloki bogatom i kontinuirano naseljenom podruju (prapovijesni, antiki
i srednjovjekovni lokaliteti); zanimljivo je da se Go65 Petrinec 2009, str. 261-262.
66 Mileti 1966/7, str. 138.
139
140
mjenica nalazi na trasi veoma znaajne rimske ceste

koja je, prolazei od Sanskog Mosta do Prijedora, povezivala Burnum i Sisciju.67
Lokalitet je smjeten na groblju iz latenskog razdoblja. Pripadnost skupini ranosrednjovjekovnih grobalja na redove, grobovi bez ikakvih tragova grobne
konstrukcije, prisutnost dvojnih grobova te pokojnici
poloeni na lea u ispruenom poloaju (ruke su najee ispruene uz tijelo) smjetaju Baltine bare u red
slavenskih grobalja tog razdoblja na ovim prostorima.
Gomjenica se istie orijentacijom SZ-JI, kao i odnosom utvrenih spolova pokojnika, gdje prevladavaju
ene (obino su mukarci ili znatno brojniji ili prisutni u podjednakom broju kao i ene), a ak 126 grobova s arheolokim nalazima (od ukupno njih 243) ini
ovo groblje jednim od najbogatijih slavenskih grobalja zapadnog podruja jugoistone Europe.
Na lokalitetu su zabiljeeni i nalazi keramike:
mala urna s kostima na mjestu spaljivanja68 i hrpica spaljenih sitnih kostiju uz skelet pokojnika, koje,
prema voditeljici istraivanja, predstavljaju ostatke
starih, poganskih obiaja.
Oekivano, glavninu nalaza ini nakit (od toga su
najbrojnije naunice i prstenje); u grobovima je naen velik broj primjeraka nakita, kao i kombinacije
razliitih tipova nakita. Oruje i orue gotovo da se i
ne javljaju (od oruja, tj. konjanike opreme izdvajaju
se ostruge).
Naunice, sa 507 naenih primjeraka (dvije treine nalaza), ine Gomjenicu lokalitetom s najveim
brojem nakita te vrste meu dotad otkrivenim slavenskim grobljima tog razdoblja (Lijeva bara u Vukovaru, s najveim brojem grobova, ima 110 primjeraka
naunica).69
Pri prvoj se objavi smatralo da se na tom lokalitetu
dodiruju tri kulturne skupine:70
1. bjelobrdska kulturaPripada joj najvei broj
nalaza: veina jednostavnih karika, gotovo sve S-kariice, grozdolike naunice, trojagodne i etverojagodne naunice s masivnim lijevanim jagodama, tordirana ogrlica, polumjeseci / lunule, dvodijelni privjesci,
praporci, veina tipova prstenja. Premda su kombinacije razliitih nakitnih nalaza este, nalazi bjelobrdske
67
68
69
70
To jest Salonu i Sisciju? (Bojanovski 1988, str. 283).

Mileti 1966/67, str. 140.
Mileti 1966/67, str. 138-142.
U popisu kulturnih skupina koji slijedi, osim ako se ne

pojavljuje biljeka koja citira drugog autora, citira se Mileti 1966/67, str. 142-143.
kulture pojavljuju se u veoj koncentraciji u sjeverozapadnom i sjeveroistonom dijelu groblja (izuzmemo li

S-kariice i jednostavno prstenje, koji su ravnomjerno
rasporeeni po lokalitetu). Jedino se grozdolike naunice druge varijante (grozdolike bjelobrdske naunice
sa po dva, tip 14 po Giesleru, i etiri, tip 17 po Giesleru, koljenca) nalaze veinom u jugozapadnom dijelu.
Prema Zdeneku Vi datiraju se u stariju fazu ove
kulture, tj. u razdoblje od kraja 10. do prve polovice
11. st. Bjelobrdski nalazi poklapaju se sa standardnim
repertoarom ostalih bjelobrdskih lokaliteta u Bosni i
Hercegovini, gdje su i danas oznaeni kao najbogatiji
kulturni fond ove kulture, a lokalitet je prvi sustavno
istraivan bjelobrdski lokalitet u toj dravi.
2. ketlaka kulturaPripadaju joj karike ukraene
perlom ili jagodom, karike s kvaicom i petljom ukraene jagodom, karike sa spiralnom petljom i jagodom,
S-kariice s perlom ili jagodom, naunice s dvije petlje
i jagodom, trojagodne naunice s bikoninim jagodama, moda grozdolika naunica s grozdom oblika roia, prsten sa cizeliranim krugovima, moda prsten
s kompleksno graviranom romboidnom ploicom.71
Analogije (groblja Bled II, Kranj) i koncepcija ukrasa, apliciranjem perle ili jagode na karike, naveli su N.
Mileti na zakljuak kako se izvorno radi o istinoalpskom utjecaju. Nakitni predstavnici ove kulture pojavljuju se u nejednakom rasporedu po cijelom lokalitetu, osim u sjeveroistonom dijelu. Autorica istie
kako se u doba objave ovog lokaliteta ketlaki nakitni
oblici u Bosni i Hercegovini pojavljuju prvi put upravo na ovom lokalitetu, a na osnovi datacije grobalja
ketlakoga kulturnog kruga datira ih se u 9.-10. st., s
vjerojatnim nastavljanjem i u poetak 11. st.
3. starohrvatska kulturaPripadaju joj naunice s manje ili vie ukraenim ovoidnim jagodama,
naunice s koljencima, privjescidugmeta ukraeni u
imitaciji filigrana i granulacije, ukrasne ploice i dva
prstena raena u filigranu i granulaciji.72 Nalazi ove
kulturne skupine istiu se raznolikou, a susreemo
ih na jugoistonoj polovici groblja; datiraju se u 9.-11.
st. Brojano je to nalazima najslabije zastupljena skupina, no radi se o najsjevernijoj pojavi starohrvatske
kulturne skupine na bosanskim slavenskim grobljima
tog doba.
Mijeanje kulturnih skupina na slavenskim grobljima ove regije, pa i ire na zapadnopanonskom
71 Mileti 1966/67, str. 142.
72 Mileti 1966/67, str. 143.
Pia malcelj
i istonojadranoskom prostoru, nije neuobiajeno

(npr. Ptujski gradbjelobrdski i ketlaki nalazi, dalmatinska Hrvatskastarohrvatski i sporadini bjelobrdski nalazi), no na Gomjenici se prvi put mijeaju
starohrvatska, bjelobrdska i ketlaka kultura, tj. njihovi predstavnici; dapae, usred mjeovitih grobova pojavljuju se i oni koji inventarom potvruju iskljuivu
pripadnost jednoj kulturnoj skupini.
Postavlja se, naravno, i pitanje radionica iz kojih
potjeu nalazi s lokaliteta, osobito nakit. N. Mileti
smatra kako je veina jednostavnijih nakitnih oblika
bjelobrdske kulture porijeklom iz lokalnih radionica,
dok finije i rjee primjerke koji se izdvajaju oblikom,
materijalom i vjetinom izrade, smatra importom sa
sjevera, koji je preko Balatona i Siska ili du Dunava
i preko Sirmija mogao doprijeti do sjeverne Bosne.
Kvalitetnije lijevani proizvodi opih oblika mogli su
potei iz radionica s kasnoantikom tradicijom iz Sirmija i Siska.
Nakit ketlake pripadnosti Mileti smatra uvozom
iz Karantanije, koji onamo dospijeva starim antikim
putem prema Saloni (CeljeSisak, dolina Une / krak
du Sane), premda se ograuje od lociranja radionica
naunica s tri bikonine jagode i petljama.
Nalazi starohrvatske kulture vjerojatno su importirani iz dalmatinskog zalea, pogotovo iz okolice Knina, polazita ceste to je dolinom Sane vodila
prema Sisku.
N. Mileti smatra kako je pojava konjanikih
ostruga odraz franakog utjecaja i kako su one morale
doi iz Siska. Autorica groblje opredjeljuje u kraj 10. i
poetak 11. st., u stariju fazu bjelobrdske kulture.
Groblje svjedoi o postojanju socijalnih razlika
unutar pripadajueg naselja. Istie se 20 grobova sa
srebrnim nalazima, cijela jedna izdvojena skupina
grobova koji su oito pripadali uglednoj obitelji (grobovi 59-64), kao i grobovi bez ikakvih nalaza te oni sa
serijskim nalazima od jeftinog materijala.
Na groblju nema izriitih tragova kranske pripadnosti pokojnika, a teko je vizualno odrediti napredovanje groblja s vremenom, premda bi se po pravilnosti redova i najstarijim nalazima starohrvatske
pripadnosti moglo nagaati kako je jugoistoni dio
groblja onaj izvorini. Povijesno, Baltine bare smjetaju se, prema autorici, u drugu polovicu 10. i poetak 11. st., kao dio Panonske Hrvatske pod upravom
hrvatskih narodnih vladara i pod vrhovnom vlau
Bizanta.73
Tomii e godine 2007. odrediti ak etiri faze
73 Mileti 1966/67, str. 139-145.
pokapanja na Gomjenici, pri emu e prvu i drugu

fazu smjestiti u rani i kasni dio prvoga stupnja bjelobrdske kulture prema Giesleru, a treu i etvrtu fazu
Gomjenice u ranu i kasnu fazu drugog stupnja bjelobrdske kulture prema Giesleru.74
3. Mahovljani, Kuno groblje (T. VI)
Na prostranoj ljunkovitoj ravni, istono od ceste koja
iz Banje Luke vodi prema Bosanskoj Gradici nalazi se
poloaj LukaKuno groblje. Ondje je vaenje ljunka 1967. rezultiralo otkriem (i unitenjem) nekoliko
grobova, ali je bronani nakit iz njih sauvan. Godine 1968. Vera Nikoli Mutavdi iz Muzeja Bosanske
krajine u Banjoj Luci (danas Muzej Republike Srpske)
obavila je zatitno iskopavanje na tom poloaju. Istraeno je osam grobova. Bronani nakit pronaen u tim
istraivanjima uva se, kao i onaj iz 1967., u banjalukom muzeju. Nada Mileti je godine 1969. zapoela
sa sustavnim istraivanjem, koje je trajalo do 1971.
godine. Istraeno je 1350 metara etvornih, ukljuivi
i dio istraen u zatitnom istraivanju, te je otkriveno
jo 87 grobova. Ustanovljeno je, takoer, kako je srednjovjekovno groblje situirano na jednom dijelu prostranoga prapovijesnoga groblja, otkriveni su i sitni
ostaci rimske gradnje te dva primjerka rimskog novca
(Neron i Valentinijan II.).75
Srednjovjekovno groblje na redove istraeno je u
cijelosti i obuhvaalo je 95 grobova (s veom koncentracijom u jugoistonom dijelu lokaliteta), primarne
orijentacije SZ-JI (70 grobova), dok je 10 grobova orijentirano Z-I, a grob 1a orijentiran je S-J. Utvreno je
da je od ukupnog broja grobova njih 35 enskih i 28
djejih. Radi se o primarnim zapaanjima, budui da u
vrijeme objave rada antropoloka istraivanja nisu bila
zavrena. Grobovi nisu imali tragova grobne konstrukcije: radi se o jednostavnim zemljanim rakama, lako
prepoznatljivima u pjeskovitom tlu. Nema ni dvojnih
grobova, ni vieslojnog ukapanja, ni oteenja izazvanih naknadnim, kasnijim ukopima.76 Pokojnici su pokapani u ispruenom poloaju na leima (ruke su kod
veine ispruene uz tijelo ili poloene u krilo), a dubina
grobova iznosila je od 0,2 do 1,07 m. Nisu zamijeeni tragovi grobnog rituala; u grobovima nisu naene
keramike posude, ni fragmenti razbijene keramike, ni
oboli. Od ukupnog broja grobova nalaze sadri njih 43
(50 %), od kojih je 30 enskih i 13 djejih grobova.77
74
75
76
77
Tomii 2007, str. 166.

Mileti 1980, str. 137.
Mileti 1980, str. 148-149.
Mileti 1980, str. 149-150.
141
Od nalaza pojavljuju se:78

naunice (ukupno 159)
26 obinih kariica (T. II: 1);
50 s-kariica (T. II: 2, 3)sve su bronane,79 u 15
grobova; u 10 grobova bile su jedini ukras (koncentracija takvih grobova u JI-dijelu groblja); dominiraju
manji primjerci, ali se pojavljuju i krupniji;
s-kariice s bikoninom jagodom (T. II: 4)etiri
primjerka u dva groba;80
142
kariice sa zavojem na jednom kraju (T. II: 5)tri

primjerka u dva groba;
sljepooniarke sa bikoninom jagodom uvrenom petljom sa svake strane (tip III prema
Tomiiu) (T. II: 6)37 primjeraka u 9 grobova (dotad u BiH registrirane samo u Gomjenici, a nema ih ni
u jednom djejem grobu); analogije su ve navedene
u tekstu, kod analognih primjeraka iz Gomjenice;
sljepooniarke s tri bikonine jagode i petljama (tip IV po Tomiiu)81 (T. II: 7)4 primjerka u
2 groba; u svakom se pojavljuju kao par, uz lunulastogrozdolike naunice;
giesler tip 15clunulasto-grozdolike naunice82 (T.
II: 8)23 primjerka u 10 grobova, nikada uz S-kariice. Unutar primjeraka razlikujemo dvije varijante, od
kojih je druga, s punom lunulom, lijevana imitacija
lunulastih naunica ukraenih filigranom i granulacijom (g 41, g 43, g 48, g 73), a analogan im je jedan od
dva primjerka iz evrsaka; datiraju se jednako kao i
brojnija varijanta (zadnja treina 10. st. i prva treina
11. st.); 83
78 U popisu nalaza koji slijedi, osim ako se ne pojavljuje

biljeka koja citira drugog autora, citira se Mileti 1980,
str. 150-157.
79 Tako je i u Gomjenici, najbrojnije su S-kariice i sve su
od bronce (Mileti 1980, str. 150).
80 Analogije su navedene ranije u tekstu, kod prikaza materijala iz Gomjenice.
81 Analogije su ve navedene kod primjeraka iz Gomjenice.
82 Datacija i analogije iznesene su prije u tekstu, u prikazu
materijala iz Gomjenice.
giesler tip 1684jednostavne lijevane naunice sa po

3 i 4 jagode (T. II: 9)pet jednakih etverojagodnih
primjeraka, iz unitenih grobova, i kao par u grobu
81,85 a u ostalim grobovima pojedinano;86
grozdolike naunice giesler tip 17b(T. II:
10)3 primjerka iz unitenih grobova, varijanta s
jednostavnim pseudogranuliranim privjeskom i sa po
dva bona koljenca;87
naunice sa stupiastim privjeskom (T. II:
11)par u grobu 43, izraene tehnikom filigrana i
prelamanja, zasigurno velikomoravski import;
giesler tip 18, naunica s karikom obavijenom
spiralnom icom (T. II: 12)samo jedan fragmentarni primjerak; datira se u 10. st. ili poetak 11. st.88
ogrlice (ukupno 12)
Dijele se u 3 osnovne skupine, koje se katkad meusobno isprepleu:
niske od raznobojnih jednostavnih ili vielanih perlica, uz nekoliko pozlaenih, iji broj varira od 35 do 17989 (T. II: 13)est primjeraka u est
grobova, karakteristine za bjelobrdsku kulturu; u dva
groba pojavljuju se i kauri-koljke
niske od bronanih dvodijelnih privjesaka, plastino ukraenih vegetabilnim ili zoomorfnim
motivom90 (T. II: 14)etiri primjerka u etiri groba
od kojih su dva djeja; u dva groba kombinirane su
s niskama perli, a broj privjesaka na ovom groblju u
pojedinom grobu varira od 8 do 11. Sveukupni broj
privjesaka u Mahovljanima je 39;91 prema tipologiji .
Deme podijelili bismo ih ovako: 18 primjeraka pripada tipu 6 (g 31 komad, g 687 komada, g 788
komada, uniteni grob2 komada); 4 primjerka iz g
68 pripadaju tipu 10, a 17 primjeraka pripadaju tipu
84 Giesler 1981, str. 94-103.
85 Njihove analogije navedene su prije u tekstu, u sklopu
analize materijala iz Gomjenice.
86 Mileti 1980, str. 152. Navodim citat, jer iz analize u objavi uope ne mogu shvatiti koliko ih tono ima, tj. ima li
uope trojagodnih naunica.
87 Analogije su navedene prije u tekstu, pri prikazu materijala iz Junuzovaca.
88 Demo 1983, str. 292; Petrinec 2009, str. 238.
89 Mileti 1980, str. 154.
90 Mileti 1980, str. 154.
91 Za usporedbu, Gomjenica ima 73 privjeska (Mileti
1980, str. 154-5).
Pia malcelj
12 (g 778 komada, uniteni grob9 komada).92

Openito se bjelobrdski dvodijelni privjesci datiraju od polovice 10. st. do kraja tridesetih godina 11.
st.: groblja sjeverozapadne Bosne pokazuju kako ovaj
tip nalaza do ranosrednjovjekovne Hrvatske dolazi
preko ovog prostora i prostora zapadnog savsko-dravskog meurijeja; prema miljenju . Dema, mogue
je da tipovi 6 i 16, zasigurno junopanonski proizvod,
nastaju i unutar sisakoga radionikog kruga.93
ogrlice od praporacadva primjerka pojavljuju
se u dva groba, kombinirani s niskama perli. Pribrajamo im i nekoliko pojedinanih primjeraka iz ostalih
grobova na lokalitetu. Praporci su karakteristini za
bjelobrdsku kulturu. Izdvajaju se tri primjerka iz g
78 (T. II: 15), gdje upotpunjavaju cjelinu niske perli i
ogrlice od dvodijelnih privjesaka: zvonasti su, srebrni
i perforirani, najsliniji privjescima iz nekadanje Darufalve (Drassburg u dananjoj Austriji), koji, prema
nalazima iz groba u kojem su pronaeni, potjeu s
prijelaza 10. i 11. st. Zbog deformacije Mileti smatra
kako su ovdje u sekundarnoj upotrebi.
privjesci
pucetaprivjesci (T. II: 16)dva primjerka u dva
groba; karakteristini su za bjelobrdsku kulturu.
lunula (polumjesec) (T. II: 17)fragmentirani primjerak, karakteristian tip nalaza u bjelobrdskoj kulturi.
prstenje (ukupno 53)
jednostavni primjerci polukrunog, trokutastog ili rombinog presjeka katkad s ukraenim
obruem, pojavljuju se u irokom spektru;
kupolasto prstenje etiri primjerka, imitacija
luksuznijih uzora (T. II: 18); pojavljuje se u grobovima ketlake i bjelobrdske kulture.
novac
probueni rimski novac (T. II: 19)dva primjerka
u dva groba;94 opa su pojava tog doba.
no
no (T. II:20)jedan primjerak u enskom grobu u
funkciji orua, odnosno pribora.
92 Demo 1986, str. 284, 286, 288.
94 Tu pojavu sreemo i u Gomjenici (Mileti 1980, str.
156).
strjelica
strjelicanaena izvan groba, jednostavna, atipinog oblika, datirana u 12. st.95
Groblje je locirano na arheoloki kompleksnom
poloaju; prostor je to prapovijesne i rimske tradicije
i u blizini vanog rimskog pravca SalonaServitium,
pa se postavlja pitanje kontinuiteta. Je li zajednica ovo
mjesto odabrala za groblje zbog tradicije poloaja ili
jednostavno zbog njegovih prirodnih pogodnosti?96
Rije je o groblju s bogatim nalazima: polovica
grobova sadri nalaze (43 od 95), a rije je o relativno
bogatim grobovima (broj nalaza po grobu je neobino
visok). Treba napomenuti kako se i ovdje potvruje
obiaj polaganja bogatijih priloga u djeje grobove: 4
groba od 10 grobova s bogatijim nalazima pripadaju
djeci. Prema naenom materijalu moglo bi se prije
svega ustanoviti povezanost s ketlakom i bjelobrdskom kulturom u razdoblju od 9. do 12. st., uz male
iznimke.97 Zanimljivo je kako nedostaju keramike
posude, torkvesi, narukvice, grozdolike naunice s veim brojem inaica u obliku i izvedbi ili pak suvremen
numizmatiki materijal, a izostala je ikakva bojna
oprema koja bi u ranofeudalno vrijeme bilo oekivana
(ostruge iz Gomjenice). Ujednaenost i skromnost u
izboru pronaenog materijala, kao i skromnost materijala od kojeg je izraena veina nalaza (bronca) te
vjetina izrade daju naslutiti kako je zajednica socijalno ujednaena, odnosno da u njoj nema veih podjela. Ova (manja) zajednica nema nalaza starohrvatske
kulture koji bi lako mogli potvrditi njezinu prisutnost
i na ovom lokalitetu, to je bilo oekivano s obzirom
na blizinu Gomjenice i Klanica. U Mahovljanima se
oito radi o prilino izoliranoj, tj. zatvorenoj zajednici.98
Nema jasnih tragova pokrtavanja, tj. kristijanizacije pokojnika, premda su oito izostali i poganski
pogrebni obiaji.99
U blizini lokaliteta locirano je i srednjovjekovno
naselje: na poloaju Berek preliminarna su istraivanja potvrdila postojanje slavenskoga gradita iz 9.-13.
st., to bi znailo kako se ovo groblje vremenski preklapalo s poetnom fazom naselja, pa bi bilo zanimljivo utvrditi pojedinosti o njihovu uzajamnom odnosu
95
96
97
98
99
Mileti 1980, str. 150-157.

Mileti 1980, str. 157-159.
Mileti 1980, str. 157-159.
Mileti 1980, str. 157-159.
Mileti 1980, str. 157-159.
143
(ako je postojao).100
Tomii odreuje tri faze pokapanja na Mahovljanima:
1. Mahovljani I, koju smjeta u ranu fazu Gieslerova prvog stupnja bjelobrdske kulture i u kojoj se
pojavljuju sljepooniarke s tri jagode i petljom (tip
IV po Tomiiu) te jednojagodne sljepooniarke s
petljama (tip III po Tomiiu) (zapadni dio groblja,
oko 965.oko 995.).
2. Mahovljani II, koju smjeta u kasnu fazu i zavretak Gieslerova prvog stupnja bjelobrdske kulture i u
kojoj se jo uvijek pojavljuje tip III (995./1000.-1030.);
144
3. Mahovljani III, koju smjeta u ranu fazu Gieslerova drugog stupnja bjelobrdske kulture (istoni, tj.
jugoistoni dio groblja, nakon godine 1030.). Nagaa
kako bi se ta zajednica, to jest trajanje pripadajueg
joj naselja, mogla smjestiti u razdoblje izmeu sredine
10. i sredine 11. st.101
4. Petoevci, Bagrua
Od lijeve obale Vrbasa do prvih uzvisina Kozare protee se fluvijalna ravnica, gdje je na poloaju Bagrua u selu Petoevcima kod Laktaa dolo do otkria
ranosrednjovjekovnih grobova. Prilikom iskopavanja
ljunka i pripreme terena za otvaranje ljunare u jesen godine 1976. tadanja je vlasnica zemljita R. Barakovi uoila grob s parom naunica priloenih kod
svakog uha. Voditelj iskopavanja, koje je obavljeno u
drugoj polovici listopada i u studenome 1976. (u sklopu djelovanja Muzeja u Banjoj Luci, gdje se i nalazi sav
pronaeni materijal) bio je Zdenko eravica. Istraeno
je oko 75 metara etvornih, sa 161 skeletnim grobom
i 2 paljevinska u urnama. Grobovi su bili ukopani na
mei ljunkovitoga i gornjeg humusno-ljunkovitoga
i humusnog sloja. Najdublje ukopane rake seu do
dubine od 0,8 m. eravica je zakljuio kako je groblje
moglo imati oko 200 grobova. Na osnovi podataka iz
teksta pretpostavljam da je istraeno cijelo (preostalo)
groblje, a pretpostavku o 200 grobova autor temelji na
izvjeima radnika ljunare prema kojima je i na periferiji terena bilo grobova.102
Radi se o groblju na redove; orijentacija skeleta veinom je Z-I, osim na sjevernom dijelu lokaliteta, gdje
3 reda imaju orijentaciju JZ-SI, to je zanimljivo ako
se uzme u obzir kako se na toj zadnjoj etvrtini groblja
100 Mileti 1980, str. 157-159.
101 Tomii 2000, str. 35-36.
102 eravica 1985-1986, str. 129-130.
uglavnom nalaze grobovi mukaraca i djece. Razmak

izmeu grobova je 1-1,5 m, a nema oteenja izazvanih kasnijim ukopima, pa ak i kad su grobovi veoma
blizu. Nigdje nije ustanovljena grobna konstrukcija,
dakle pokojnici su pokapani u jednostavne grobne
rake; u jednom se grobu (g 116) nailo na pougljenjene drvene tragove, ali eravica smatra kako se radi o
ritualnom vatritu unutar groba.103 Autor smatra kako
relativno mali redovi (ne proteu se itavom duinom lokaliteta) upuuju na razliite obiteljske odnose
unutar zajednice, pa je i vrlo detaljno analizirao sve
redove groblja.104 Zasigurno moemo rei kako neki
grobovi (npr. g 141, g 147 i g 145) predstavljaju obitelj; orijentacija, poloaj i vjerojatno istovremeni ukop
upuuju na pokop roditelja i djeteta.
Usred vrlo loeg stanja kosturnih ostataka pokojnika i neizvedenog antropolokog istraivanja, autor
je sam odredio 46 mukaraca, 10 ena i 27 individua
neodreenog spola; svi ostali grobovi su djeji. Pokojnici su uglavnom bili u ispruenom poloaju na
leima, ruku poloenih uz tijelo ili (djelomino) na
zdjelicu.105
Dva paljevinska groba (grob I i grob II) pronaeni su izmeu skeletnih grobova, na dubini do 0,5 m;
keramike su posude bile fragmentirane, a u oba su
groba unutar posuda naeni ostaci pepela i kalcificiranih kostiju te neto pepela izvan samih posuda.
Unutar posude u grobu II nalazili su se fragmenti vee
posude, a dno je namjerno probueno (to upuuje na
to da nije sluila za popudbinu). Sve su posude nastale
na spororotirajuem lonarskom kolu. Vano je napomenuti kako urne iz dva paljevinska groba nisu jedini
nalazi keramike na groblju; ostaci keramikih posuda
naeni su i u grobovima 73, 78 (fragmenti deblje keramike), 99 i 107 (s ostacima ak dviju posuda).106
Prije donoenja popisa grobnih priloga treba napomenuti kako su neki grobovi (g 8, g 17, g 37, g 116)
pokazali znakove ritualnih radnji; na pokojniku ili
pokraj njega pronaeni su ostaci pepela i garei. Autor
smatra kako su to tragovi ritualnih vatrita; fragmente
keramike u grobovima 78, 107 i 73 smatra dokazom
prilaganja popudbine (ili grobne gozbe), kao i posudu
(i koice unutar nje) iz groba 99. Uz to, ostaci pepela i garei otkriveni su na nekoliko mjesta na groblju
103 Ili moda o unitenom starijem paljevinskom grobu,

osobito s obzirom na naena dva paljevinska groba.
104 eravica 1985-1986, str. 156-157.
105 eravica 1985-1986, str. 155-160.
106 eravica 1985-1986, str. 143-155.
Pia malcelj
(izvan grobova).107 Na osnovi analize komparativnog

materijala autor keramiku s lokaliteta datira u razdoblje 9.-10. st.108
Grobni nalazi pronaeni su u 56 grobova.109
Na ovome se lokalitetu pojavljuju sljedei nalazi:110
naunice
jednostavne kariice (T. IIIA: 1)najee su nainjene od tanje bronane ice; 33 komada u 20 grobova;
njima pribrajamo i par kariica s perlom od staklene
paste (T. IIIA: 2) iz groba 73,111 kao i fragment kariice
od uvijene ice (T. IIIA: 3); treba naglasiti kako Petrinec
analizom pokazuje da se kariice od uvijene ice, koje se
ne pojavljuju u bjelobrdskoj kulturi, mogu smatrati standardom u repertoaru starohrvatskih grobalja 10. st.;112
kariice sa spiralnim zavojem na jednom kraju
(T. IIIA: 4)osam komada u est grobova; pojavljuju
se i u Mahovljanima i u Gomjenici, gdje ih se smatra
prijelaznim oblikom prema S-kariicama; openito se
rjee pojavljuju na svim spomenutim lokalitetima;
kariice sa spiralnom petljom i kukicom na drugome kraju (T. IIIA: 5)dva komada iz jednog groba;
s-kariice (T. IIIA: 6)samo 18 komada u 11 grobova, a grob s najvie primjeraka imao ih je relativno
malo u usporedbi s Gomjenicom i Mahovljanima: 4
primjerka (grob 132); uglavnom su raene od tanje
ice i pripadaju manjim primjercima; uz njih se navodi i jedan primjerak S-kariice s perlom od staklene
paste (T. IIIA: 7);
107 eravica 1985-1986, str. 165.

108 eravica 1985-1986, str. 164.
109 eravica 1985-1986, str. 170.
110 U popisu nalaza koji slijedi, osim ako se ne pojavljuje
biljeka koja citira drugog autora, citira se eravica 19851986, str. 165-188.
111 Analogije i datacija jednake su kao i kod kariica s nataknutom perlom od staklene paste u Gomjenici (Petrinec
2009, str. 208).
112 Na starohrvatskom matinom prostoru nalazimo ih na
lokalitetima: BribirNovi put, BiskupijaBukorovia
podvornica, BiskupijaCrkvina, Daniloematorij,
KninSpas, Koljani GornjiCrkvina, NinSv. Kri....
(Petrinec 2009, str. 227).
jednojagodne vee naunice / sljepooniarke

(T. IIIA: 8)113jedanaest komada u est grobova.114
U njih autor ubraja i primjerak sa dvije bikonine jagode (T. IIIA: 9) iz unitenoga groba; analogan im je par
bronanih sljepooniarki s Crkvine u Biskupiji;115 openito ih se datira u isto vrijeme kad i jednojagodne sljepooniarke, premda, za razliku od jednojagodnih, one
nisu esta pojava; prema nalazima sa StraneGorice
i iz minja, teite uporabe moe se staviti u 10. st.;116
posebnu varijantu ini par gdje je karika s jagodom spojena s jo jednom, veom karikom, mjestimino obavijenom tankom filigranskom icom (T. IIIA: 10);117
145
Sl. 8 Dvojagodne sljepooniarke: Bagrua, BiskupijaCrkvina (Prema: eravica 1985-1986; Petrinec 2009 crtei:
N. imundi-Bendi)
grozdolike naunice
Giesler tip 14 / s grozdolikim ukrasom i dva koljenca118 (T. IIIA: 11)21 komad u 8 grobova; materijal je
najee legura bronce i srebra, srebro i rjee bronca;119
113 Tomii navodi par sljepooniarki svog tipa III, ali katalog i tabla originalne objave (eravica 1985-1986, str. 149;
T. VI:5-8) ba kao i Tabla XX u Tomiievu radu (Tomii
2010, T. XX, str. 155), iako originalni katalog navodi par
fragmentiranih jednojagodnih naunica, ne otkrivaju postojanje petlji sa svake strane jagode, koje karakteriziraju
taj tip (2 fragmentirane naunice od bronze sa po jednom bikoninom jagodom od tankog bronzanog lima,
eravica, 1986, str. 149); zato i dalje pretpostavljam kako u
tom grobu, bar do otkria nekih novih informacija, nema
sljepooniarki Tomiieva tipa III.
114 Najblie analogije nalazimo u Gomjenici (eravica 19851986, str. 172); Mahovljani imaju varijantu s petljom sa
svake strane jagode (Tip III prema Tomiiu) (eravica
1985-1986, str. 173).
115 Petrinec 2009, str. 212.
116 Petrinec 2009, str. 213.
117 Tomii ovaj par, zajedno s oteenom sljepooniarkom iz g 125 i (vjerojatnim) parom vrlo oteenih sljepooniarki (od kojih su se ouvale karike rastavljenih
krajeva, i dio jagode samostalan u odnosu na kariku)
iz g 137odreuje kao sljepooniarke s vodoravnom jagodom (Tomii 2010, str. 121-122): par iz g 132 ipak bih
ostavila kao spomena vrijednu varijantu, makar zato da
bismo naglasili razliite mogunosti noenja i upletanja
sljepooniarki / ukosnica; zbog stanja materijala ne bih
se usudila tako odreeno svrstavati par iz g 137 u ita
specifinije od jednojagodnih sljepooniarki.
118 Analogije su ve navedene u analizi materijala iz Januzovaca, prije u tekstu.
119 eravica 1985-1986, str. 175; Ibid., T. I-T. VII; unutar te
Sl. 9 Giesler tip 14: Junuzovci, Bagrua, opot kod Benkovca,

ipovljani (Prema: Koroec 1942; eravica 1985-1986;
Petrinec 2009 -crtei: N. imundi-Bendi)
146
trinec nalazi na lokalitetima StraneGorica (g 5), uz

crkvu sv. Kria u Ninu (g 89, g 162) te Meine u Plavnom, gdje su sve naene pojedinano i pretpostavlja
se da su bile u funkciji sljepooniarki; daljnje analogije nalazimo na unitenom groblju kod zagrebake
katedrale i na Ptujskom gradu (g 193, g 270, g 296);
Petrinec nalaze na prostoru starohrvatske kulture datira u sredinu 9. st.; na Zapadu se veu uz pretketlaki
i ketlaki horizont; njihovo kasnije pojavljivanje vee
se uz bjelobrdsku kulturu (osobito na prostoru istone
Slavonije i Vojvodine), ali se pojavljuju i na prostoru
Makedonije i Albanije (prijelaz 8./9. st.9.st);125
Giesler tip 17b / grozdolike naunice sa po dva koljenca sa svake strane grozdolikog ukrasa120 (T. IIIA:
12)3 komada u jednom grobu (g 139);121
Giesler tip 16 / etverojagodne naunice122 (T. IIIA:
13)karakteristino bjelobrdske, samo dva komada u
jednom grobu (g 125), kaneliranog su obrua;123
naunica sa tapiastim privjeskom od spiralno namotane ice s ukrasom u obliku spiralnog
stoca124 (T. IIIA: 14)samo jedan primjerak; nije
kulturno odreena u izvornoj objavi; analogije joj Peskupine, u g 11, g 18 i g 19 Tomii je odredio 4 primjerka
tipa Giesler 17a, koje on, vrlo zbunjujue, odreuje kao
4 komada relativno luksuznijih inaica grozdolikih lijevanih naunica Gieslerova tipa 17a (Tomii 2010, str.
118), lijevane primjerke naunica moglo bi se, sukladno Gieslerovoj tipologiji, oznaiti kao tip 17a, jer vrlo
vjerno i brino oponaaju luksuzne primjerke raene u
tehnici granulacije i filigrana (Tomii 2010, str. 124),
...vrlo ranu i do sada neprepoznatu, tj. 'nedostajuu
kariku" (Tomii 2010, str. 125); i sam Tomii u istom
tekstu navodi Gieslerovu definiciju tipa 17a: luksuzne
inaice raene u tehnici granulacije i filigrana (tip 17a)
(Tomii 2010, str. 124); zato bih se ja ogradila od defini
cije tih primjeraka kao tipa 17a, odredila bih ih kao tip
17 i opisala kao dobre lijevane imitacije tog tipa. Uz to,
budui da su ti primjerci bili pripisani tipu 14, onda treba broj primjeraka tipa 14 smanjiti na 21 (Tomii navodi
25, iako je izdvojio fine imitacije tipa 17a (Tomii 2010,
str. 118).
120 Analogije su navedene prije u tekstu, u analizi materijala
iz Junuzovaca.
121 Tomii iznosi i cijelu teoriju o istovremenosti i pojavi
tipa 17a i 17b na ovom lokalitetu (Tomii 2010, str. 124126).
122 Giesler 1981, str. 94-103.
123 Njihove analogije navedene su prije u tekstu, u sklopu
analize materijala iz Gomjenice.
124 Petrinec 2009, str. 206.
Sl. 10 Naunica s ukrasom u obliku spiralnog stoca: Ba

grua, Nin-Sv. Kri, Plavno-Meine (Prema: eravica 19851986; Petrinec 2009crtei: N. imundi-Bendi)
lunulaste / polumjeseaste naunice (T. IIIA:

15)dva komada u jednom grobu; u sredini unutarnjeg
luka imaju jo i polumjeseastu profilaciju; eravica navodi kako je jo Niederle toj formi pripisao bizantsko porijeklo; primjerke iz Tokaja datirao je najkasnije do kraja
10. st.126
ogrlice, privjesci i aplike
18 perli od staklene paste u 4 groba (T. IIIA: 16,
17)unutar tog broja pojavljuje se i par cjevastih, tapiastih perli;
praporci (T. IIIA: 18)13 komada u 3 groba, od
kojih je u dva naen samo po jedan primjerak, a u
treem grobu je bilo ak 11 komada, to upuuje na
ogrlicu (slino je i u Gomjenici i Mahovljanima);
privjescipuceta (T. IIIA: 19)13 komada u 8 grobova. U to autor ubraja i veliki loptasti pozlaeni privjesak (T. IIIA: 20), jednodijelno izlivenog tijela, bogato ornamentiran, analogan onima velikomoravskog
podrijetla; vie o njemu donosi Tomii;127
lunulasti / polumjeseasti privjesci (T. IIIB:
125 Petrinec 2009, str. 206-207.
126 eravica 1985-1986, str. 176.
127 Tomii 2010, str. 117-118.
Pia malcelj
21)tri komada u jednom grobu, karakteristino bjelobrdski materijal;

okrugli privjesak (T. IIIB: 34)fragmentirana ploica od tankog bronanog lima, ukraena koncentrinim krugovima ispunjenim iskucanim udubljenima i
ispupenjima;
listolike aplike (T. IIIB: 30)dva komada u jednom grobu (g 8), jednodijelni, od tankog bronanog
lima; potpunu analogiju nalazimo u g 13 u Ptuju (srebrni lanac sa tri listolika privjeska); zanimljivo je da je
enski grob 13 na Ptujskom gradu definiran kao grob
sa staromaarskim nalazima, ali nisu spomenuti listoliki privjesci, koji nisu ni poblie opisani, ni objanjeni u katalogu grobova;128 Demo spominje grob 13 u
svom radu o bjelobrdskim privjescima, u kontekstu
staromaarskih jednodijelnih privjesaka: nalaz iz
groba 13 u Ptuju ine srebrni lanac s tri listolika ili
srcolika privjeska (sva tri vie ili manje oteena);129
Demo dalje u tekstu donosi i dataciju groba 13 u vrijeme oko sredine 10. st.;130
srcolike aplikedva komada u dva groba: obje su

bronane, lijevane, primarno okovi staromaarskog
pojasa, na ovom groblju u sekundarnoj upotrebi:
- iz g 19 (T. IIIB: 32); zasigurno je u sekundarnoj
upotrebi (primarno je bila okov staromaarskog pojasa, a Tomii analogiju povlai s grobom iz okolice
Gnadendorfa, u Austriji, datiranom u 10. st.);
- iz g 20 (T. IIIB: 33), takoer je u sekundarnoj
upotrebi, ali u funkciji privjeska ogrlice (probuena je
i naena ispod brade pokojnice); Tomii analogiju
nalazi na groblju ranog 10. st., na poloaju Dbra u
Slovakoj.132
novac
probueni rimski novac (T. IIIB: 22, 23)dva komada u dva groba; slino je i u Gomjenici i u Mahovljanima.
prstenje
prstenje tzv. prve skupine od tanke bronane
vrpce, s kaneliranim obruem (T. IIIB: 24 )pet
komada iz etiri groba, od kojih je jedan grob 12, u
kojem je bila i naunica s ukrasom u obliku spiralnog
stoca; datacija im pada u sredinu i druge polovine 9.
st.;133
prstenje tzv. druge skupine od bronane ipke
polukrunog ili trokutastog presjeka, krajeva
koji se preklapaju ili spajaju, ili su iskucani u ploastu
podlogu za odreenu aplikaciju (T. IIIB: 25)11 komada u 9 grobova;
Sl. 11 Listoliki privjesci iz Bagrue; listoliki privjesak iz

Ptujskog grada (Prema: eravica 1985-1986; Koroec
prstenje tzv. tree skupine, jednostavno lijevano, polukrunoga ili trokutastog presjeka
(T. IIIB: 26)sedam komada u est grobova. Izdvaja
se neto masivniji prsten s motivom pentagrama okruenog tokicama (T. IIIB: 27);
okrugle aplike (T. IIIB: 31)dva komada u jednom grobu (g 8), od kojih jedan podsjea na gornji
dio dvodijelnog bjelobrdskog privjeska, a oba su bliska staromaarskim aplikama; ukras im je otisnut na
matrici;131
predmeti u obliku karike od jako debele

icefunkcija im ovisi o kontekstu nalaza (prsten ili
naunica) (T. IIIB: 28)est komada u pet grobova;
na ovom lokalitetu pretpostavlja se da se radi o prstenju.
128 Koroec 1999, str. 14, 136.

129 Demo 1983, str. 275. Premda opis zbunjuje, prema podatku o oteenosti privjesaka jasno je kako Demo misli na
tri srcolika oteene privjeska, a ne na (zaista) listoliki
privjesak analogan primjerku iz Petoevaca.
130 Demo 1983, str. 276.
131 Tomii 2010, str. 120.
narukvice
narukvica od uvijene icejedan komad (T. IIIB:
29).
132 Tomii 2010, str. 120-121.

133 Petrinec 2009, str. 242.
147
Sl. 12 Ostruge iz Bagrue, identian par iz Varivoda (Prema: eravica 1985-1986; Petrinec 2009crtei: N. imundiBendi)
148
preica
preica (T. IIIB: 35)lijevana, stariji element na
ovom groblju.
ostruge
par eljeznih ostruga (T. IIIB: 36)g 67; najblie analogije su pojedinani primjerci iz Prijedora i
Mogorjela kraj apljine; ovaj tip pripada najbrojnijoj
skupini ostruga pronaenih na tlu ranosrednjovjekovne Hrvatske; analogije im nalazimo na brojnim
lokalitetima (BribirVratnice, Cista VelikaCrkvine,
Sv. Mihovil u Prolocu kraj Imotskog, KninKapitul,
KlapaviceCrkvine kraj Klisa, BiskupijaCrkvina, Varivode i dr.). Ovaj par spada u varijantu s jednom kalotom na zavretku krakova. Oblikom iljka, masivnou
i dimenzijama veoma su bliske paru iz Varivoda. Takoer, ostruge iz Petoevaca imaju kalote i du ostrunih
lukova (imaju ih jo samo ostruge iz Ciste Velike). Analogije ovim ostrugama ne mogu se nai izvan hrvatskoga ranosrednjovjekovnog prostora,134 pa je logino zakljuiti kako nastaju u domaim radionicama.
Na osnovi arheolokog materijala grobovi na Bagrui mogu se podijeliti u nekoliko skupina:135
a) grobovi s materijalom iskljuivo jedne kulturne skupine:
1. Bjelobrdska kultura24 groba, relativno ravnomjerno rasporeeni po groblju, osim na sjevernom
dijelu (12, 13, 14redovi s razliitom orijentacijom
pokojnika);
134 Tomii povlai analogiju s jednim parom kraeg trna
s prostora Velike Moravske (Tomii 2010, str. 128);
mislim kako za to nema potrebe i kako je to pomalo
nasumino, kada puno bolje analogije nalazimo na bliem prostoru (ne samo geografski nego i u povijesnom
kontekstu).
135 Osim ako nije citirano drugaije, kulturna podjela grobova citirane je iz eravica 1985-1986, str. 188-191.
2. Ketlaka kuturag 272; autor istie kako ketlaku kulturu odreuje uvjetno, jer materijal koji moe
biti smatran ketlakim, koriste i Slaveni drugih kulturnih skupina;136
3. Starohrvatska kulturag 17, g 137, moda i g
45, situirani u junom i istonom dijelu groblja, meu
grobovima preteno bjelobrdske kulture;
4. S materijalom istonog podrijetlag 8, g 19, g
20, g 41;137 nalaze se u istonom dijelu groblja; autor
vjeruje kako se radi o ukopavanjima iz vremena poetka groblja;
b) grobovi s kulturno neodredivim, atipinim
materijalom, koje eventualno moemo kulturno
pretpostaviti u skladu s prevladavajuom materijalnom kulturom na groblju20 grobova, rasporeenih
po cijelom groblju;
c) mijeani grobovigrobovi s materijalom karakteristinim za nekoliko kulturnih
skupinagrobovi sa starohrvatskim i bjelobrdskim
materijalom (g 29, 67, 83, 125, 132), smjeteni meu
grobovima bjelobrdske skupine.
Gotovo polovicu grobova ine grobovi u kojima
su pokopana djeca razliitog uzrasta, to svjedoi o
velikoj smrtnosti djece; od grobova s prilozima (njih
56), 26 ih je djejih.138 Keramiki prilozi u grobovima, ostaci paljenja vatre, tj. pripreme popudbine ili
pogrebne gozbe svjedoe o pogrebnim obiajima na
ovom lokalitetu. Tome treba pridodati vjerojatne paljevinske ukope. Bagruu s Gomjenicom povezuju i
pogrebni obiaji i prisutnost paljevinskoga groba.139
vrstih dokaza kristijanizacije, jednako kao i u Ma136 eravica 1985-1986, str. 189, bilj. 274.
137 Ja bih te grobove u ovom pregledu radije svrstala meu
grobove koji imaju neke naglaenije istone elemente,
ali kako je ovo prikaz interpretacije autora, drala sam
se njegove podjele (eravica 1985-1986, str. 188-189).
138 eravica 1985-1986, str. 190.
139 eravica 1985-1986, str. 190-191.
Pia malcelj
hovljanima i Gomjenici, nema.140

U Bagrui, za razliku od Gomjenice, takoer nedostaju odreeni tipovi polumjeseasto-grozdolikih
naunica, naunice sa stupiastim privjeskom, kariice s bikoninom jagodom uvrenom petljom sa
svake strane, naunice s tri bikonine jagode i petljama, neki tipovi grozdolikih naunica i dvodijelni privjesci.141 Upravo nedostatak dvodijelnih privjesaka, a
prisutnost, primjerice, privjesaka i ogrlice iz g 8 navodi eravicu na zakljuak kako groblje u Bagrui u vrijeme pojave i irenja dvodijelnih privjesaka (sredina i
druga polovica 10. st.) vie nije u funkciji.142
Sa susjednim grobljem u Mahovljanima Bagrua
dijeli neke slinosti: veliki broj tipoloki podudarnog
materijala, odsutnost torkvesa, odsutnost grozdolikih
naunica ire tipoloke skale, nedostatak suvremenog
novca i oruja.143
Autor smatra kako je nedostatak priloga ire tipoloke skale (kakvi se pojavljuju u Gomjenici) znak
neto ranije pojave i trajanja groblja na Bagrui od
onih u Gomjenici i Mahovljanima; osobito nedostatak odreenih tipova nalaza starohrvatske kulture (na
primjer velike jednojagodne sljepooniarke ukraene
filigranom i granulacijom, kao u Gomjenici) upuuje
na neto ranije veze Bagrue s matinim prostorom
starohrvatske kulture (za razliku od prije spomenutih
lokaliteta).144
Materijal naglaenijeg euroazijskog istonjakog
podrijetla autor definira kao materijal kojem bismo
mogli nai direktne analogije jedino na Istoku, i to
meu neto ranije datiranim nalazima iz 8. i poetka
9. st.145 Dio tih nalaza pojavljuje se i u okviru bjelobrdske kulture kao staromaarski materijal; datirani
su kasnije u odnosu na ustanovljene analogije na Istoku, a za njih eravica vjeruje kako pripadaju poetnoj
fazi groblja.146
Elementi starohrvatske kulture na Bagrui, a posebno dalmatinske analogije keramikim nalazima i
prisutnost paljevinskih grobova, upuuju autora na
staru rimsku komunikaciju SalonaServitium (preko
Vrbe i Rudia), a ne treba zaboraviti ni komunikaciju
preko Gomjenice.
Autor se osvre na finije grozdolike naunice i manji broj nalaza kvalitetnije izrade koji se mogu povezati s bizantskim uzorima (i radionicama!),147 za koje
smatra da ih ne treba povezivati s velikomoravskim
prostorom, nego s dalmatinskim.148
eravica smatra kako je groblje u svojoj mlaoj
fazi preteito bjelobrdske pripadnosti, ali kako je u
starijoj fazi vie povezano s autohtonom tradicijom,
odnosno s dalmatinskim, istonoalpskim i srednjopodunavskim radionicama te, naposljetku, i s radionicama na podruju Bosne.149
Zakljuno, autor lokalitet smjeta u razdoblje od
prve etvrtine 9. st. do sredine 10. st (osobita pomo
su ustanovljeni elementi ketlake kulture, koja zapoinje sredinom 9. st.). U mlaim fazama Bagrua je bila
istovremena s Gomjenicom, Mahovljanima i Junuzovcima, no nije doekala njihov prestanak; moda bi
Bagrua mogla biti ranije groblje oblinjeg naselja Berek.150 Najmlaa faza, istodobna s prethodno spomenutim grobljima, spada u jednake povijesne okvire kao
i ti lokaliteti. Prostor je to koji je pripadao Panonskoj
Hrvatskoj, a od vremena Mihajla Kreimira i Dalmatinskoj Hrvatskoj (srednjovjekovna upa Vrbas), to
arheoloki potvruje bjelobrdski, ali i starohrvatski
materijal (povezanost s Dalmatinskom Hrvatskom,
prostor jedne drave).151 Starija faza srednjovjekovnoga groblja na Bagrui, koja se datira u vrijeme kada ni
Gomjenica ni Mahovljani jo nisu postojali, od prve
etvrtine 9. st., prema eravici, pripada poslijeavarskom vremenu formalne franake dominacije. To je
razdoblje kad se na ovaj prostor (Panonska Hrvatska)
irio bugarski utjecaj (dio importiranog materijala
istonjakog podrijetla i kvalitetnije grozdolike naunice, moda uvezene i preko bugarskog prostora).
Budui da je u vrijeme dolaska Maara (godine 896.)
Bagrua ve ustanovljeno groblje, eventualni staromaarski materijal na ovom lokalitetu definitivno
predstavlja strani element, osobito ako uzmemo u obzir Tomislavov obraun s Maarima zbog pljakakih
upada na prostor Panonske Hrvatske, to jo jednom
potvruje povezanost sa starohrvatskom kulturom.152
Bagrua bi, prema procjeni autora, prestala dje-
140 eravica 1985-1986, str. 192.

141 eravica 1985-1986, str. 190.
142 eravica 1985-1986, str. 190, 192.
143 Autor je naveo nedostatak bojne opreme, ali ja se ne bih
tako izrazila, budui da ipak postoji nalaz para ostruga.
(eravica 1985-1986, str. 190).
144 eravica 1985-1986, str. 190.
145 eravica 1985-1986, str. 191.
146 eravica 1985-1986, str. 191-192.
147 To je, po mojem miljenju, upitno: ponajprije zato to

mislim kako su te finije grozdolike naunice samo neto
finija imitacija bizantskih uzora koje nalazimo u bjelobrdskoj kulturi.
148 eravica 1985-1986, str. 192.
149 eravica 1985-1986, str. 192.
150 eravica 1985-1986, str. 192-193.
151 eravica 1985-1986, str. 193-194.
152 eravica 1985-1986, str. 193-194.
149
150
lovati negdje u vrijeme Mihajla Kreimira II. (949.969.).153

Tomii je najprije smatrao kako Bagrua ima tri
faze ukapanja, koje smjeta u Gieslerov prvi stupanj
bjelobrdske kulture.154 Njegov najnoviji lanak o toj
temi nudi novu tezu. Zakljuivi kako se na Bagrui
pojavljuje staromaarski materijal (aplike staromaarskog pojasa u sekundarnoj funkciji u grobovima
djevojica te spona,155 koju esto nalazimo na staromaarskim grobljima) i velikomoravski materijal
(velikomoravsko dugme, polumjeseaste naunice,
kojima analogije pronalazi na podruju Velike Moravske, ostruge, kojima prilae donekle analogni par
s prostora Velike Moravske), ukrasni oblici u najstarijoj skupini grobova, Tomii smatra kako je takvo
mijeanje materijala raznih kulturnih krugova (ranobjelobrdski, staromaarski, velikomoravski, autohtoni) rezultat dubokog mijeanja etnikih skupina.156 U
povijesnom kontekstu, poziva se na Margetia i dogaaje uoi, za vrijeme i nakon raspada velikomoravske
drave i dolazak kneza Braslava na mjesto upravitelja
Donje Panonije (godine 896.); navodi veliko pomicanje stanovnitva koje je prihvatilo maarske obiaje
(kao primjer navodi obiaj brijanja glave slavenskog
stanovnita prema maarskom nainu, iz pisma bavarskih biskupa Papi godine 900.). To stanovnitvo
se, prema Tomiiu, iz Velike Moravske pomie tijekom 895. i dolazi do starohrvatskoga dravnog podruja.157 Ponueno bi objanjenje poetak groblja na
Bagrui stavilo u posljednje desetljee 9. st. Razliiti
oblici nakita svjedoili bi tako o kulturnom mijeanju
i nadregionalnoj trgovini. Sekundarna uporaba staromaarskih elemenata bila bi potvrda mijeanja raznih etnikih skupina u doba Braslavove vlasti, emu
treba pridruiti i prostor sjeverozapadne Bosne.158
Pozivajui se na zapisnik Drugoga splitskoga crkvenog sabora iz godine 928., u kojem se navodi kako je
prostor Slavonije gusto naseljen i sa znaajnim brojem sveenika, zakljuuje kako Slavonija nije bila rtvom maarskih upada. Ukopavanje na Bagrui tako
poinje na istoku lokaliteta, otprilike na poetku Braslavova upravljanja Donjom Panonijom (Bagrua I),
nastavlja se i u doba Tomislava (910.-928.) i njegovih
nasljednika (928.-945.) (Bagrua II i III), a zavrava
u vrijeme Mihajla II. Kreimira (949.-969.). Poetak
Bagrue, prema Tomiiu, tako bi predstavljao vezu s

raspadom velikomoravske drave, osvajanjem Donje
Panonije do 907., to bi, zbog pojavljivanja naunica
tipa 17 i 14 sa staromaarskim i velikomoravskim materijalom, pomaklo njihov poetak u 9. st. (a time i
poetak bjelobrdske kulture).159 Oblici tipa 17 i 14 na
Bagrui upuuju na povezanost nastanka tih oblika u
bjelobrdskoj kulturi s produkcijom nakita u jadranskim gradovima i hrvatskom kneevinom.160 Na tu u
se tezu osvrnuti poslije u tekstu.
sintezni radovi i komparacije
Jo od najranijih sinteznih radova o ranosrednjovjekovnom materijalu u Bosni upada u oi injenica
kako se taj materijal vrlo esto povezuje sa starohrvatskom kulturom ili prostorom Dalmatinske Hrvatske.
N. Mileti godine 1963. u svojem sinteznom pregledu ranosrednjovjekovnih nalaza na prostoru Bosne
materijal dijeli na franaki, bjelobrdski i starohrvatski, ime podrazumijeva ili nastanak tih predmeta u
radionicama navedenih prostora ili snaan kulturni
utjecaj na njihovu izradu (tipoloka slinost).161 Zanimljivo je, meutim, kako analogije za veinu franakog materijala (uglavnom je rije o ostrugama) ine
upravo lokaliteti Dalmatinske Hrvatske; eljezni ma
iz Mogorjela javlja se tako jo u Biskupiji, Orliu kod
Knina i Koljanima kod Vrlike te u Brodskom Drenovcu. eljezna ostruga s istog lokaliteta analogna je
onima s Vukovia mosta u Koljanima i iz Bratikovaca kraj Skradina, a ostruge iz Sultanovia, bronane i
pozlaene, datirane u 9.-10. st., odreene su kao proizvod dalmatinskih radionica.162
Bjelobrdski materijal, naravno, pokazuje puno
manje utjecaja sa starohrvatskoga kulturnog polja, a
njihove analogije najee se nalaze na lokalitetima u
dananjoj Sloveniji, panonskom prostoru te dalje na
istok (na primjer Ptujski grad, Bohinjska Srednja Vas,
Svinjarevci, Vina, Kostol, Skopje). Kada se pak govori
o bjelobrdskim naunicama, istie se kako luksuzniji,
srebrni i zlatni primjerci (Mihaljevii, Grborezi) najvjerojatnije potjeu upravo iz radionica Dalmatinske
Hrvatske, gdje im i nalazimo najblie analogije.163
Lokaliteta s nalazima starohrvatske provenijencije
zasigurno ima najvie; uglavnom se radi o naunicama, jednojagodnim ili viejagodnim, s koljencem ili
153 eravica 1985-1986, str. 194.

154 Tomii 2000, str. 32.
155 eravica je odreuje kao preicu.
156 Tomii 2010, str. 125-128.
157 Tomii 2010, str. 133-134.
158 Tomii 2010, str. 134.
159 Tomii 2010, str. 134-135.

160 Tomii 2010, str. 135.
161 Mileti 1963, str. 156, 169.
162 Mileti 1963, str. 156-159.
163 Mileti 1963, str. 162-164.
Pia malcelj
koljencima.164 Lokaliteti165 se prostiru sve do sjevernih

i istonih granica dananje Bosne i Hercegovine, uzimajui u obzir da za prostor istone i zapadne Hercegovine te jugoistone Bosne (osim samog juga, oko
gornjeg toka Neretve) nema informacija, jer nije bilo
arheolokih istraivanja.166 Rasporeenost lokaliteta
upuuje na oprezne zakljuke o kretanju starohrvatskoga kulturnog utjecaja. On putuje dolinama glavnih
bosanskih rijeka, Une, Drine, Neretve, te je oito snaan u glasinakom podruju.167
Zanimljivo je kako bogat sadraj nalaza zapravo
ini standardni repertoar starohrvatske kulturne skupine; osim karika, osobito est nalaz su trojagodne
sljepooniarke.168
U sinteznim radovima keramika nije obraivana,
to se opravdava injenicom kako nije sustavno prikupljena te kako treba provesti mnoga istraivanja
ranoslavenske keramike na podruju Bosne i Hercegovine koja bi omoguila bilo kakvo zakljuivanje.169
Treba svakako uzeti u obzir i injenicu kako su prvi
sintezni radovi nastali prije otkria lokaliteta koji su
glavni predmet ovog rada, a koji zasigurno imaju nalaze bjelobrdske kulture; rekla bih ipak, na osnovi presjeka materijala, da bi njihovo uvrtavanje u sintezu
dovelo do mnogih promjena u zakljucima o starohrvatskoj kulturi i eventualnoj prisutnosti ketlake kulture. Unato vremenu proteklom od objave prvih sinteznih radova, smatram kako su zakljuci N. Mileti
iz 1963. na pravome putu: franaki nalazi sa sjevera
zaista su mogli doi izravno iz franakih radionica, no
nalazi s juga vjerojatnije su doli preko Dalmatinske
Hrvatske, emu pridonosi i potpuna analogija ostruge
iz Mogorjela s onima iz Bratikovaca i Koljana. To je
logino i s obzirom na povijesnu situaciju (Dalmatinska i Panonska Hrvatska te Neretljanska Kneevina u
tijesnim su vezama s Francima u 9. i 10. st.). Brojnost
starohrvatskih nalaza samo potvruje povijesnu sliku
164 Mileti 1963, str. 167-168.
165 Aliii (Sanski Most), Breza (Visoko), Makljenovac
(Doboj), apljina, ipulji (Bugojno), Gornja Bijela
(Konjic), Gornji Brodac (Bijeljina), Grborezi (Livno),
Guevo (Glasinac), Ilida (Sarajevo), Klanice (Banja
Luka), Lisiii (Konjic), Mihaljevii (Rajlovac), Mogorjelo (apljina), Olovo, Osovo (Glasinac), Rogaii (Blauj), Sjeversko (Glasinac), Skelani (Srebrenica), Srebrenica, Tasovii (apljina), Vataljevii (Srebrenica), Viii
(apljina), Vrlazje (Glasinac), Zenica... (Mileti 1963, str.
167-168).
166 Mileti 1963, str. 168.
167 Mileti 1963, str. 169.
168 Mileti 1963, str. 167-168.
169 Mileti 1963, str. 156.
10. i 11. st., kad je dananji prostor Bosne i Hercegovine bio pod snanim utjecajem dalmatinskoga prostora: crkvenim, politikim i, oito, kulturnim.170
Naravno, ovakvoj bi se sintezi moglo prigovoriti
kako je neselektivna i zastarjela: neselektivna zato to
usporeuje nalaze sa svih zabiljeenih lokaliteta (sluajni nalazi, nepotpuna dokumentacija, pojedinani
grobovi, groblja), a zastarjela jednostavno zato to je
nastala 1963. i to je pretpostaviti kako se situacija od
tada ipak promijenila.
Zaista, autorica sinteznog rada tako je nakon 25 godina, godine 1989., objavila drugi sintezni rad: Ranoslovenske nekropole u Bosni i Hercegovinikomparativna
razmatranja, u koji je ukljuila samo one lokalitete
koji se mogu odrediti kao groblja i ije objave sadre dovoljno podataka kako bi se ne samo njihovi nalazi,ve i groblja sama, kao ope cjeline, mogli
kvalitetno usporediti. To su Gomjenica kod Prijedora, Mahovljani i Petoevci kod Laktaa, dio groblja u
Grborezima kod Livna, dio groblja u Mihaljeviima
kod Sarajeva, dio groblja u Rogaiima kod Ilide
(Blauja), Cim kod Mostara i Viii kod apljine.171
Zanimljivo je da se sva navedena groblja, osim Petoevaca, nalaze na poloaju koji je i prije sluio kao
groblje (u to ubrajam i ona groblja koja u blizini imaju prapovijesno groblje, kao na primjer Gomjenica)
ili se na njih nastavlja mlae, kasnosrednjovjekovno
groblje; mislim da to zaista povlai pitanje kontinuiteta na ovim prostorima.172 Gomjenica, Mahovljani
i Laktai su, unutar ovog popisa ranoslavenskih grobalja groblja s najveim brojem otkrivenih grobova, i
unutar zadane regije, pa kako ona zapravo i jesu (uz
Junuzovce) tema ovog rada i kako smatram da moda nije uputno usporeivati groblje od 246 grobova s
grobljem od 6 ustanovljenih grobova (Rogaii, Cim,
na primjer), usredotoit emo se upravo na najvea
groblja i njihovu meusobnu usporedbu, poevi od
opih obiljeja.173
Gomjenica, Petoevci i Mahovljani nalaze se u
ravniarskom prostoru; pritom su Gomjenica i Petoevci definirani kao zaokruene cjeline, dok se za Mahovljane navodi kako se nastavljaju na prapovijesno
groblje.174
170 Ibid., str. 173-6.
171 Mileti 1989, str. 175
172 Iako treba biti oprezan jer, poznajui specifian reljef
Bosne, mogue je i kako se radi o, jednostavno, iznimno
povoljnim poloajima za tu funkciju.
173 Mileti 1989, str. 177.
174 Mileti 1989, str. 176. Smatram kako tome nije tako, jer
Gomjenica lei u susjedstvu grobova iz mlaih praisto-
151
152
Sva su ta groblja, naravno, groblja na redove. U Petoevcima prevladava orijentacija grobova Z-I, dok je
u Gomjenici i Mahovljanima uobiajeni pravac SZ-JI.
U Gomjenici i Mahovljanima, to se spola tie, prevladavaju enski grobovi, dok u Petoevcima prevladavaju muki.175 Stopa mortaliteta djece i vrlo mladih
osoba je, kao to je i oekivano za to razdoblje, visoka.176 Na sva tri groblja pokojnik je obino poloen na
leima s rukama ispruenim uz tijelo.177 U Gomjenici
i Mahovljanima gotovo polovica grobova ima priloge
(126, odnosno 43), dok je u Petoevcima to otprilike
treina svih grobova (56).178
Zanimljivo je kako se tragovi odreenih (poganskih) grobnih rituala mogu primijetiti u vie sluajeva
te e upravo zbog zanimljivosti i poganskog karaktera
tih rituala biti navedena i groblja koja nisu obuhvaena uom analizom u ovom radu.
Stavljanje posude u kosturni grob zabiljeeno je u
dva groba u Petoevcima, u pet grobova u Grborezima, u jednom grobu u Rogaiima. Ostaci popudbine (kosti peradi, ostaci kalcificiranih koica, gare i pepeo) zamijeeni su u Grborezima, Gomjenici
(jedan grob) i Petoevcima (nekoliko grobova).179 Sva
groblja razmatrana u radu, osim Mahovljana, imala
su vei ili manji broj rasutih sitnih fragmenata ranoslavenske keramike.180 Od dijelova bojne opreme ili
oruja nalaze su dali samo Gomjenica i Petoevci, sa
dva tipoloki razliita para ostruga.181 Naunice i sljepooniarke se182 kod tri najvea groblja brojnou
istiu meu ostalim grobljima ranoslavenskog razdoblja u Bosni.183
Autorica navodi kako se naunice / karike starohrvatske skupine mogu nai na gotovo svim grobljima, osim u Mahovljanima i Rogaiu; jagodni primjerci otkriveni su u Cimu, Mihaljeviima, Viiima,
Gomjenici i Petoevcima, a primjerci s koljencima
rijskih perioda... (Mileti 1989, str. 176), dakle, ni ovdje
nije iskljueno pitanje kontinuiteta, u smislu prostora
koji tijekom razliitih vremenskih i kulturnih razdoblja
ima istu funkciju.
175 21 pokojnik neodreenog spola u Gomjenici, 32 u Mahovljanima, 27 u Petoevcima (Mileti 1989, str. 178).
176 Mileti 1989, str. 190.
177 Mileti 1989, str. 179-180.
178 Mileti 1989, str. 180.
179 Mileti 1989, str. 180.
180 Mileti 1989, str. 181.
181 Mileti 1989, str. 181.
182 Moda bi zaista bilo najbolje rabiti jednostavno termin
karike, podrazumijevajui time ukras glave koji moe
visjeti na uhu ili iznad uha, ili prolaziti kroz uho.
183 Mileti 1989, str. 181.
pojavljuju se u Cimu i Gomjenici; zlatne grozdolike

naunice iz Grboreza takoer se smatraju starohrvatskima.184 Dakle, prema Nadi Mileti, meu grobljima
sjeverozapadne Bosne samo su na Gomjenici i Petoevcima naene starohrvatske naunice.
S-kariice, obiljeje bjelobrdske kulture, vrlo su
zanimljiv nalaz u fundusu nalaza ovih grobalja: Gomjenica broji 230 bronanih i srebrnih primjeraka,
Mahovljani 50, a Petoevci 18. Njihov broj i raznolikost omoguuju tipoloke i kronoloke diferencijacije,185 a budui da su nalazita na pretpostavljenoj granici bjelobrdske kulture (ili blizu te linije), iznimno su
zanimljiva i stranim strunjacima.
Gomjenica upravo u tom pogledu privlai pozornost stranih autora, pa ju je tako Giesler, naglasivi
kako se radi o vrlo heterogenom groblju to se nalaza
tie (u tom smislu usporedivom s Ptujskim gradom),
smjetenom na samoj granici prostiranja bjelobrdske
kulture (pa se zakljuci dobiveni ovdje ne smiju uzimati kao dogmatsko pravilo), analizom stratigrafskog
poloaja naunica tipa 17b u odnosu na ostale grozdolike naunice (tip 14-16) i usporedbom s relativno
kronoloki odredivim jednojagodnim sljepooniarkama starohrvatske kulture,186 iskoristio kao potvrdu
zakljuka koji je dobio ve analizom groblja Halimba.
Tip 17b zaista se pojavljuje kasnije od ostalih grozdolikih naunica bjelobrdske kulture, a ta se lijevana
imitacija proizvodi u junopanonskim radionicama,
jer se pojavljuje upravo u junom dijelu prostiranja
bjelobrdske kulture.187 Zanimljivo je, kako je naglasio
Giesler, da bi zbog brojnosti i raznolikosti S-kariica
na ovom lokalitetu idealno bilo posluiti se upravo
njima za uspostavu relativne kronologije tipa 17b
na Gomjenici, no kako je publikacija materijala bila
manjkava, Giesler se oslonio upravo na jednojagodne
sljepooniarke.188 Mislim kako je to pomalo preotar
stav prema N. Mileti, koja je objavljivala svoj rad u
potpuno drugaijim zakonskim i financijskim prilikama, daleko i od onih idealno moguih u njezino doba,
a kamoli u usporedbi sa situacijom dvadeset godina
kasnije. Treba jo spomenuti kako Giesler Gomjenicu odreuje kao groblje s elementima starohrvatske i
bjelobrdske kulture, negirajui znaajniju prisutnost
184 Mileti 1989, str. 182.

185 Mileti 1989, str. 181-182.
186 Glatka jagodaraniji oblik; jagoda s obodnicom i jagode
s aplikacijom (granulacija i pseudogranulacija)neto
kasnije (Giesler 1981, str. 102).
187 Giesler 1981, str. 101-103.
188 Giesler 1981, str. 102.
Pia malcelj
ikakvog istonoalpskog utjecaja na materijal.189

Grozdolike naunice, karakteristian tip nakita
bjelobrdske kulture (ali ne samo nje), pojavljuju se na
sjevernim grobljima Bosne i Hercegovine u raznoliku sastavu: prvi tip, pravi grozdoliki oblik (blii bizantskim uzorima), pojavljuje se u neto skromnijoj
izvedbi (bronca i srebro) najvie u Petoevcima pa
potom u Gomjenici,190 dok je u Mahovljanima njihov
broj neznatan; drugi tip, lijevane kopije luksuznijih
oblika volinjskog tipa,191 pojavljuje se u velikom broju
u Gomjenici i u zanemarivu broju u Petoevcima.192
Lijevane, uglavnom bronane naunice sa tri ili etiri
zakrljale jagode, dalja varijanta grozdolikih, pojavljuju se gotovo ravnomjerno u Gomjenici (samo ona
ima primjerke sa tri jagode) i Mahovljanima, a u Petoevcima se pojavljuje samo par s etiri jagode.193 Mahovljani i Gomjenica imaju i polumjeseaste bronane lijevane naunice jednakih oblika, samo to jedan
primjerak u Gomjenici ima i privjesak.194
Bronane sljepooniarke s bikoninom jagodom
okruenom petljama otkrivene su samo u Gomjenici i Mahovljanima, u priblino istom broju, i autorica ideju nastanka ovog tipa, kao i proizvodnju vee
uz istonoalpski krug.195 Uz isti krug vee i bronane
sljepooniarke s tri bikonine jagode i petljama, koje
se takoer pojavljuju u Gomjenici i Mahovljanima;
u Gomjenici su povezane sa slinim, jednojagodnim
sljepooniarkama, dok su u Mahovljanima u oba
groba naene uz polumjeseaste naunice.196 Treba
napomenuti kako se ova dva tipa smatraju raritetima.
N. Mileti dri kako je oito da ne spadaju ni u starohrvatski ni u bjelobrdski kulturni krug, pa je logino
da spadaju u ketlaki. Giesler se ne slae s tim odreenjem, ali ne odreuje kojem bi kulturnom krugu
trebali pripadati.197 Giesler tovie smatra kako nita
u Gomjenici ne pripada ketlakoj kulturi: ni karike s
jednom perlom / jagodom, ni karike sa spiralnom uicom, ni karike s bikoninom jagodom, to zakljuuje
na temelju vlastitog prouavanja istonoalpskoga kulturnog kruga. Doputa da bi eventualno neki oblici
189 Giesler 1981, str. 101, bilj. 234.
190 U Gomjenici se pojavljuju grozdolike naunice s dodacima na unutranjoj strani luka, to je raritet na ovim
prostorima (Mileti 1989, str. 183).
191 Mileti 1989, str. 183.
192 Mileti 1989, str. 183.
193 Mileti 1989, str. 183.
194 Mileti 1989, str. 183.
195 Mileti 1989, str. 183.
196 Mileti 1989, str. 183.
197 Mileti 1989, str. 183, bilj. 59; Giesler 1981, str. 101, bilj.
234.
grozdolikih naunica mogli biti pod istonoalpskim

utjecajem.198 Od raritetnih primjeraka u Petoevcima
se u djejem grobu pojavljuju polumjeseaste naunice posebne varijante volinjsko-kijevske skupine, te u
drugom djejem grobu naunica s vertikalnim privjeskom od spiralno uvijene ice (autorica smatra kako
taj oblik potjee iz istonoalpskoga kulturnog kruga).
Iz Mahovljana valja spomenuti par posrebrenih naunica sa stupiastim perforiranim primjerkom, ije
porijeklo valja traiti u velikomoravskim zlatarskim
radionicama.199
Ogrlice, koje autorica dijeli na metalne ogrlice i
niske perlica, nisu esta pojava u Bosni i Hercegovini.
U Gomjenici se pojavljuje torkves od upletenih bronanih ica, predstavnik bjelobrdske kulture. Ogrlice
komponirane od manjeg ili veeg broja dvodijelnih
privjesaka pojavljuju se u Gomjenici (8) i Mahovljanima (4), esto u djejem grobu, a privjesaka moe
biti od 6 do14 (oba sluaja u Gomjenici) i tipino su
bjelobrdski nakit.200 Niske privjesaka praporaca, takoer tipine za bjelobrdsku kulturu, esto kombinirane s dvodijelnim privjescima ili perlicama, pojavljuju
se u vrlo malom broju na sva tri sjeverna groblja (u
funkciji ogrlice201). Tri perforirana ukraena zvonasta
privjeska iz djejega groba u Mahovljanima, koje autorica povezuje s radionicama volinjske oblasti, raritet
su pronaen uz ogrlicu od perlica i dvodijelnih privjesaka.202
Niske od sitnih raznobojnih perlica pojavljuju se u
Mahovljanima (6 manjih niski, od kojih najdue imaju 160-180 perlica); u Gomjenici i Petoevcima perle
se pojavljuju u premalom broju da bi inile samostalnu ogrlicu.203 Raritetna kauri-koljka naena je meu
perlicama u jednom grobu u Gomjenici i u dva groba
u Mahovljanima.204
Privjesci u obliku polumjeseca, esti u bjelobrdskom kulturnom krugu, pojavljuju se u Gomjenici (4
jednaka primjerka u jednom grobu i jedan fragmentirani primjerak u drugom grobu) te Petoevcima (3
jednaka primjerka u jednom grobu) i Mahovljanima
(jedan fragmentirani primjerak). Poput niski perlica i
ovi nalazi pripadaju uglavnom djejim grobovima ili
198 Giesler 1981, str. 101, bilj. 234.

199 Mileti 1989, str. 184.
200 Mileti 1989, str. 184.
201 Kao pojedinani primjerci, naravno, mogu imati i drugu
funkciju (Mileti 1989, str. 184).
202 Mileti 1989, str. 184.
203 Mileti 1989, str. 185.
204 Mileti 1989, str. 185.
153
154
grobovima vrlo mladih osoba.205 U Gomjenici i Petoevcima pojavljuju se i razliite aplike i ukrasne ploice, koje su i opet raritet u fondu nakita Bosne i Hercegovine.206 Gomjenica se tako dii etirima jednako
ukraenim okruglim ploicama (g 149) koje pripadaju starohrvatskome kulturnom krugu; u Petoevcima
se krune i srcolike aplike iz tri djeja groba povezuju
s ukrasima staromaarskog podrijetla prenesenim u
fond bjelobrdskih oblika.207
Puceta, dio odjee koji moe imati i ukrasnu
funkciju, jednostavna su, sitna lijevana, ili iskucana
bronana, ili srebrna, naena u veem broju u Petoevcima, a po nekoliko ih se pojavljuje u Gomjenici
i Mahovljanima; takvi primjerci smatraju se opeslavenskima.208 Luksuzniji ukraeni primjerci odraavaju i kulturnu pripadnost, pa je tako pozlaeno dugme
-privjesak iz djejega groba u Petoevcima (g 41) zasigurno velikomoravske kulturne pripadnosti, dok su
tri dugmetaprivjeska oblika krupnih ovoidnih jagoda s petljom iz dva groba u Gomjenici starohrvatske
kulturne pripadnosti.209
Kope su zaista rijetke; jedna pseudokopa pojavljuje se u Petoevcima i moe se povezati uz avaroslavenska groblja Maarske i Moravske, dok je bronana
kopa iz Gomjenice u grobu bila u sekundarnoj uporabi i potjee iz doba seobe naroda.210
Naena je samo jedna narukvica, u Petoevcima,
oblika koji je povezan sa starijim formama preuzetima u bjelobrdskom nakitu.211
Prstenje je, osim naunica / sljepooniarki, najei nakitni oblik na usporeivanim grobljima; najvie
ih je u Gomjenici (150), zatim u Mahovljanima (53)
i Petoevcima (27).212 Veina primjeraka su jednostavni, bronani ili (rijetko) srebrni prsteni u obliku
obrua polukrunog, rombinog ili trokutastog presjeka, esto ukraeni urezima, izboinama ili krugovima, povremeno tordirani; takvi primjerci spadaju
u ketlaki i bjelobrdski kulturni krug. U Petoevcima
se pojavljuju i relativno rijetki primjerci s jednostavnim obruem ukraenim kanelurama ili zatvorenom
zakovicom, koji su standardni nakit istonoalpskoga
kruga.213 Nekoliko primjeraka bjelobrdske kulturne
pripadnosti, sa stepeniastom i ukraenom krunom,

pojavljuje se na sva tri groblja sjeverozapadne Bosne.214 Samo u Gomjenici su, u jednostavnijoj izvedbi,
naena dva bronana prstena s proirenim srednjim
dijelom i ugraviranim ili cizeliranim ukrasom. Potonji
su esti u istonoalpskom repertoaru nalaza. Prstenje
jednostavnoga ili kaneliranog obrua s ulokom pojavljuje se u Petoevcima.215 Nekoliko bronanih i srebrnih prstena masivnog obrua ukraenog imitacijom
filigrana i granulacije, s ulocima u istaknutoj kruni,
naeno je na sva tri usporeivana groblja, a esto se
pojavljuju na bjelobrdskim grobljima.216 Bronani prsten s istaknutom sferinom krunom iz Gomjenice
datira se u 10.-12. st. i Mileti smatra kako spada u
bizantsku zlatarsku produkciju.217
No je u Gomjenici pronaen uz desni bok pokojnika, a u Mahovljanima uz desno rame. U jednom
grobu u Gomjenici pojavljuje se i prljen.218 Noevi i
prljen naeni su uz enske ili sasvim mlade pokojnike.219 Gomjenica je posebna i po nalazu jedne kotane ukraene futrole, otkrivene uz bronani praporac,
nedefinirani eljezni predmet i malu kotanu iglu u
grobu mukarca. Futrola se vee uz staromaarski
materijal.220 Na istom se lokalitetu, u djejem grobu,
pojavljuje i mala kotana iglenica.221
Veina se nalaza s ovih lokaliteta moe svrstati u
tri okvirne kulturne skupine:222
starohrvatska (9.-12. st.)uglavnom naunice
/ sljepooniarke otkrivene u Gomjenici i Petoevcima;
karantanskoketlaka (8.-10.st.)dio naunica / sljepooniarki iz Gomjenice i Mahovljana, te
nekoliko nalaza iz Petoevaca;
bjelobrdska (sredina 10. st.kraj 11. st. / prva
desetljea 12. st.)naunice, torkves, ogrlice, privjesci, lunule (polumjeseasti privjesci), dugmeta, prstenje; veina je nalaza iz Gomjenice, Mahovljana i Petoevaca.
Nalazi ovih triju kulturnih skupina na spomenutim se lokalitetima mijeaju ne samo u okviru pojedinih grobalja ve i samih grobnih cjelina; zastupljenost
svih triju skupina najizrazitija je u Gomjenici i, manje,
205 Mileti 1989, str. 185.

206 Mileti 1989, str. 185.
207 Mileti 1989, str. 185.
208 Mileti 1989, str. 185.
209 Mileti 1989, str. 185-186.
210 Mileti 1989, str. 186.
211 Mileti 1989, str. 186.
212 Mileti 1989, str. 186.
213 Mileti 1989, str. 186.
214 Mileti 1989, str. 187.

215 Mileti 1989, str. 187.
216 Mileti 1989, str. 187.
217 Mileti 1989, str. 187.
218 Mileti 1989, 187.
219 Mileti 1989, str. 187.
220 Mileti 1989, str. 187-188.
221 Mileti 1989, str. 188.
222 Popis koji slijedi citiran je iz Mileti 1989, str. 190.
Pia malcelj
u Petoevcima; u Mahovljanima se pojavljuju samo

nalazi karantansko-ketlake i bjelobrdske kulture.223
U okviru ovih lokaliteta pojavljuju se nalazi koji
se ne uklapaju ni u jednu od tri navedene kulturne
skupine:224
tragovi paljevinskog pokopa u Petoevcima i
(moda) Gomjenici;225
posude u grobu u Petoevcima (ritual);
no i prljen u grobu u Gomjenici i no u grobu u
Mahovljanima;
pseudokopa, kakve se obino nalaze na avaroslavenskim grobljima;
nalazi narukvice, aplika i ukrasne ploice iz Petoevaca, te iglenice i moda kotane futrole iz Gomjenice, kao asocijacija na staromaarsku kulturnu tradiciju;
kopa iz doba seobe naroda u Gomjenici, iju pojavu objanjava sekundarna uporaba;
velikomoravski nakit u vidu ukraenog dugmeta
iz Petoevaca i par srebrnih naunica sa stupiastim perforiranim privjeskom iz Mahovljana;
raritetni par krupnih polumjeseastih naunica iz
Petoevaca te tri perforirana srebrna privjeska iz
Mahovljana, porijeklo nalaze najvjerojatnije u volinjskim radionicama, a zasigurno na Istoku;
bronani pozlaeni prsten iz Gomjenice, vee se
uz bizantsku zlatarsku proizvodnju;
ostruge iz Gomjenice i razraeniji par iz Petoevaca, veu se uz franaki kulturni krug.
Zanimljivo je kako najvie specifinosti pokazuju
ponajprije Petoevci, a tek za njima Gomjenica.226 Treba
napomenuti i kako Petoevci i Mahovljani, meusobno udaljeni jedva kilometar zrane linije, jedini imaju
i ustanovljeno suvremeno slavensko naselje u blizini;
radi se o graditu Berek, takoer u Mahovljanima.227
Mnogo je elemenata koji su zajedniki svim ovim
grobljima: odsutnost grobne konstrukcije, preteno
ispruen poloaj pokojnika na leima, visoki mortalitet djece i bogati prilozi upravo u djejim grobovima,
fragmenti slavenske keramike (osim na Mahovljanima), naunice kao najzastupljeniji nalaz, te (kao moda najznaajniji zajedniki element, jer konstatacija
223 Mileti 1989, str. 190.
224 Podaci iz ovog popisa citirani su iz Mileti 1989, str.
189.
225 Autorica smatra kako je to moebitni paljevinski grob ili
njegov trag. Ja mislim da se zaista radi o tragu paljevinskoga groba (Mileti 1989, str. 189).
226 Mileti 1989, str. 189.
227 Mileti 1989, str. 191.
vrijedi za sva groblja Bosne i Hercegovine iz ovoga

razdoblja) nedostatak vjerskih, prije svega kranskih
obiljeja i nedostatak suvremenog novca, to iznimno
oteava datiranje grobnih cjelina, ali i lokaliteta.228
Ranosrednjovjekovne nalaze iz Bosne komentirala
je i Slavenka Ercegovi, osvrui se na nakitne nalaze
starohrvatskoga kulturnog kruga sjeverno od Dinare.229
Navodi par srebrnih filigranskih jednojagodnih sljepooniarki s nepoznatog nalazita iz zapadne Bosne, zatim groblje u Grborezima kraj Livna, gdje je materijal
iz oko 160 grobova pokazivao starohrvatske kulturne
znaajke, pojedinane starohrvatske nalaze iz Duvna i
Glamoa. Ovi lokaliteti pojavljuju se na prostoru Bosne
koji je u predtursko doba bio dio hrvatskog prostora
(zapadna i jugozapadna Bosna).230 Prostor srednjovjekovne Bosne, koja nije bila dio Hrvatske, ne zaostaje
brojem poloaja: KlisaAliii, Mujiii, Jajce, Teanj,
Crikvenica, Zenica, Breza, Olovo, Blauj, Ilida, Glasinac, Vataljevii, Skelani, Lisiii (preteno sluajni i
sporadini nalazi, bez sustavnog istraivanja). Tu spadaju i nalazi s poznatog kasnoantikog lokaliteta Mogorjelo i sa sustavno istraenoga groblja u Mihaljeviima kod Sarajeva, koji otkrivaju starohrvatski karakter
nalaza: preteno naunice s jednom jagodom ili tri
jagode, ili naunice s koljencima, u veini sluajeva...
kieno raene.231 (T. VIII)
Postavlja se pitanje otkud dolazi taj nakit? Jesu li
svi primjerci importirani ili postoji mogunost neke
radionice na podruju Bosne? Sljedee pitanje koje
postavlja Ercegovi jest je li nakitni materijal starohrvatske kulturne pripadnosti u sjevernu Hrvatsku
dospio izravno iz Dalmacije ili je pak on u slavonsku
Posavinu dospio iz Bosne?232
Moe se postaviti i suprotno pitanje. Je li mogue
da je starohrvatski nakit na bosanski prostor, osobito
prostor sjeverozapadne Bosne, gdje su smjeteni Gomjenica, Petoevci i Mahovljani, dospio iz Siska?233
zakljuna razmatranja
Groblja na redove obraena u ovom radu, prije svega Gomjenica, ali i ostala, vrlo su zanimljivi arheoloki lokaliteti.234 Prve njihove objave odredile su ih
228 Mileti 1989, str. 190-191.
229 Ercegovi 1960, str. 251.
230 Ercegovi 1960, str. 251-252.
231 Ercegovi 1960, str. 252.
232 Ercegovi 1960, str. 251-252.
233 Vinski 1970.
234 Ovdje iskljuujem Junuzovce jer smatram kako je to isto bjelobrdski lokalitet, zanimljiv zbog toga to prua
analogije dijelu nalaza na ovim grobljima.
155
156
kao mjeovita groblja, gdje se susreu, ali i mijeaju

elementi bjelobrdske, ketlake i starohrvatske kulture.
Za Gomjenicu je utvreno kako sadri elemente sve
tri kulture, za Bagruu autor dodaje kako bi se unutar
nalaznog repertoara mogli prepoznati istonjaki
elementi koji podsjeaju na staromaarske, a za Mahovljane je ustanovljeno kako sadre elemente bjelobrdske i ketlake kulture.
Novi nalazi i novi radovi, nastali posljednjih nekoliko desetljea, doveli su u pitanje te kulturoloke
odrednice; ponajprije je u pitanje dovedena snana
ketlaka prisutnost na ovim lokalitetima.
Sljepooniarke s bikoninom jagodom uvrenom petljom sa svake strane i sljepooniarke s tri
bikonine jagode i petljama (tip III i IV prema Tomiiu, zajedniki nazvan tip Gomjenica-Mahovljani), koje su prvotno bile smatrane najveim dokazom
prisutnosti ketlake kulture ili barem snanog istonoalpskog utjecaja (i za koje je N. Mileti smatrala
kako su proizvod upravo istonoalpskih radionica),235 u novije su vrijeme kao takve dole u pitanje.
Tip IV pojavljuje se u evrskamaLeajia glavici
(6 primjeraka u jednom grobu), Crkvini u Biskupiji,
Smrdeljima kod Skradina te fragmentirani primjerak
na groblju StraneGorica na podruju ranosrednjovjekovne Hrvatske. Izvan Hrvatske pojavljuje se samo
na austrijskom lokalitetu Gars Thunau (jedan par) te
upravo u sjeverozapadnoj Bosni, u Mahovljanima i
Gomjenici. Tip III pojavljuje se na Kosi u Vrpolju kraj
ibenika (jedan par) i Otonu kraj Knina (tri jednaka
primjerka) te ih izvan Hrvatske nalazimo ponovno
samo na grobljima sjeverozapadne Bosne (Gomjenica, Mahovljani). Dakle, unutar istonoalpskoga kruga prisutnost tipa IV zabiljeena je samo na jednom
lokalitetu, dok je na prostoru starohrvatske kulture
zabiljeena na etiri lokaliteta. Tip III nije zabiljeen
ni na jednom karantansko-ketlakom lokalitetu. Naravno, broj lokaliteta na kojima se neki nalaz pojavljuje, nije izravan i nepobitni argument za pripisivanje
odreenoj kulturi; ketlaka kultura zaista se koristi
konceptom petlje u svome nakitu, ali to ne znai da
je petlja kao dio nakita iskljuivo ketlaki koncept; u
istonoalpskom kulturnom krugu petlja velikim dijelom nije samo ukras nego ima i funkciju pridravanja
ukrasnih lania (koji su naslijee jo iz kasne antike,
primjerice, na koarastim naunicama).236 Kod tipa
235 Mileti 1966/7, str. 119-121.
236 Zapravo, smatram kako se u istonoalpskom krugu radi
o tehnici (petlja i lanii) koju romanizirano stanovnitvo, na ovim prostorima u veem ili manjem kontinuitetu
III i IV, meutim, petlje nemaju tu funkciju,237 osobito

kad se u obzir uzme kako petlje na oba tipa zapravo
imaju funkciju pridravanja jagoda; one zapravo, po
mojem miljenju, u funkcionalnom smislu zamjenjuju
koljenca. To ne znai kako bi se ta dva tipa automatski
trebala pripisati starohrvatskoj kulturi; mislim kako
podatak da se u najveem broju pojavljuju upravo
na podruju SZ Bosne i, u usporedbi sa standardnim
starohrvatskim materijalom, u relativno malom broju
na prostoru ranosrednjovjekovne Hrvatske, svjedoi
o tome da se radi o posebnosti, lokalnoj inaici tog
prostora. No lokalna inaica mora imati uzor prema
kojem nastaje, a tu mislim da se radi o proizvodima
starohrvatske kulture. Sva sila starohrvatskog materijala, od kojih su svakako najdojmljivije raskone jednojagodne sljepooniarke iz gomjenikih grobova (g
145, g 149, g 117), kao i aplike s istog lokaliteta, ostruge iz Bagrue (istovjetni primjerak i opet nalazimo na
hrvatskom prostoru, a proizvod su hrvatskih radionica!) i ostruge iz Gomjenice, ali i jednostavne jednojagodne sljepooniarke svjedoe tome u prilog. Treba
spomenuti i kako se na Bagrui i Gomjenici pojavljuju
i S-kariice s nataknutom bikoninom jagodom.
Postoji nekoliko imbenika koje takoer treba razmotriti razmiljajui o ova tri groblja sjeverozapadne Bosne.
Majdanska je planina u antiko doba bila znaajan
izvor eljezne rude, a talionice su se nalazile i u okolini
Prijedora.238 Znaajni rimski prometni pravac spajao
je rudarsko podruje Japre i Sane s primorjem (Salona) i Panonijama na sjeveru (Siscia, Sirmium), komunikacije Salona-Siscia, Salona-Servitium.239 Smatra
se kako je taj prometni pravac u funkciji jo u doba
vladavine Ostrogota, koji su ga koristili za komunikaciju sa svojim provincijama. Pritom, treba naglasiti
kako se Castra (dananja Banja Luka) oito nalazila
prisutno od kasne antike, prenosi na slavenski kulturni
izriaj toga kruga: petlja je tu konvergentna pojava, koju
susreemo kao element i u drugim poneto izoliranim
predjelima, gdje je romanizirani ivalj mogao donekle
sauvati svoj izriaj, a njegovu tehniku i neke elemente
preuzima slavensko stanovnitvo (vidi: Varova 1976,
str. 273, Obr. 170: 5, 6, 7, 8koliko sljepooniarke broj
6, 7 i 8 slie standardnim karantanskim s petljama i laniima?).
237 Ne iskljuujem mogunost da lanii mogu stradati tokom vremena i prije nego su nalazi otkriveni, ali injenica je da pregledom djela Zgodnjesrednjeveka arheoloka
slika karantanskih Slovanov Paole Koroec (Ljubljana,
1979) ja zaista ne mogu nai slian koncept na karantanskim lokalitetima.
238 Bojanovski 1988, str. 279.
239 Dananja Bosanska Gradika (Bojanovski 1988, str.
303).
Pia malcelj
na komunikaciji Salona-Servitium, jer je smjetena na

jedinom prirodnom prolazu s juga na sjever na tom
podruju. Ivo Bojanovski spominje i mjesto Ad Fines,
koje se moe prepoznati u dananjim Mahovljanima
ili Laktaima. Dakle, podruje gdje se pojavljuju prouavana groblja, rudno je bogato, a Sisak je metalurko sredite jo u antiko vrijeme i komunicira, tj. ini
gospodarsku cjelinu s podrujem bogatim eljezom i
rudno iskoristivim oko Sane, Japre, Prijedora, barem
do Ad Fines.240 (T. IX)
ini mi se kako je u znanstvenoj i strunoj literaturi ve gotovo opeprihvaena uloga junopanonskog prostora, odnosno tamonjih stanovnika u oblikovanju bjelobrdske kulture: nalaz kalupa ustanovit
e sisaku radionicu (grozdolika naunica i kri svjedoe o bjelobrdskom aspektu).241 Vie je nego oito
da junopanonski prostor preferira odreeni materijal (na primjer grozdolike naunice)242 i oblikuje ga
prema uzoru na bizantske proizvode.243 Spomenut e
to i Demo u svojem radu o dvodijelnim privjescima,
pretpostavljajui, meu ostalim, kako su tip 6 i tip 16
proizvod junopanonskih radionica. Dakle, junopanonske radionice postoje i proizvode prema ukusu
junopanoskoga slavenskog stanovnitva zasigurno u
10. i 11. st.244
Sjeverna Bosna i juna Bosna, kao geografski
pojmovi, dva su razliita prostora: juna i sredinja
Bosna je planinski, tee prohodni prostor, koji svojim rijekama uspostavlja prirodnu komunikaciju s
jadranskim, tj. dalmatinskim prostorom.245 Sjeverozapadna Bosna nizinski je prostor, rubni dio Karpatske
kotline, i kao takav dio junopanonskog prostora. Na
tom podruju ivi etniki neodredivo stanovnitvo
slavenskoga podrijetla, koje jest pod odreenim utjecajem kasnoantike tradicije, ali pitanje je koliko se
radi o utjecaju iz prve ruke (romanizirano barbarsko
stanovnitvo predavarskog doba), a koliko o sekundarnom, posrednom utjecaju (hrvatski prostor, istonoalpski prostor, junobalkanski prostor). Zasigurno
su ti utjecaji izraeni u manjoj mjeri negoli na pro240 Bojanovski 1988, str. 281-3, 303, 326, 337.
241 Vinski 1970, T 3: 1-4.
242 Vinski 1970, str. 76.
243 Vinski 1970, str. 70; mislim kako se tu radi i o izravnom
i sekundarnom uzoru: o bizantskim originalnim proizvodima, ali i nakitu ostalih kultura koji je nastao pod
bizantskim utjecajem (npr. unutar starohrvatske kulture).
244 Npr. sudei prema dataciji dvodijelnih privjesaka kod
Deme (Demo 1986, str. 291).
245 Sama antika provincija Dalmacija dovoljno argumentira tu tvrdnju.
storu ranosrednjovjekovne hrvatske drave i jo manje negoli na istonoalpskom prostoru. Smatram da

dalje ne moemo nagaati o prirodi tog stanovnitva,
osim to bismo mogli rei da je proces istinske kristijanizacije zaostajao za, primjerice, kristijanizacijom
na hrvatskom prostoru. Mislim da o tome svjedoi
ne samo injenica kako na grobljima sjeverozapadne
Bosne nije pronaen siguran znak kranstva, nego i
injenica o pronalasku posuda ili ulomaka posuda u
kosturnim grobovima na Bagrui i Gomjenici. O paljevinskim grobovima i o tome jesu li oni sastavni dio
grobalja na Bagrui i Gomjenici ili je, pak, rije o starijim ukopima neke druge slavenske zajednice, koja
prethodi onoj koja se kosturno ukapa, o tome jesu li
spomenuti grobovi izuzeci ili su u njima pokopane
neke individue povezane sa starijim uvjerenjima, ne
moe se, u ovom trenutku, ak ni nagaati.
Na podruju sjeverozapadne Bosne u grobljima
10. i 11. st. pojavljuje se relativno znaajan broj nalaza starohrvatske kulturne pripadnosti, no u istom
razmjeru prisutan je i materijal koji bi se mogao povezati sa starohrvatskim i ima najvei broj analogija
upravo na starohrvatskom prostoru, no unato tome
predstavlja oito lokalni izriaj. Uzevi u obzir i pretpostavljivo raniju i manju zajednicu sahranjenu na
Bagrui, koja u svom materijalu, premda u manjoj
mjeri, otkriva isto starohrvatske grobove i grobove
mijeanog materijala, postavlja se pitanje to je razlog
pojavi takvog materijala i ukusa kod ovog stanovnitva? Junuzovci, kao i vei dio nalaznog repertoara
bjelobrdske kulture s grobalja o kojima je ovdje rije,
dobar su primjer kako takav materijal nije nedostajao,
pa se zajednica morala snalaziti na drugi nain.
Na to pitanje oprezno odgovara Petrinec, koja je
u radu iz 2009., analizom velikog dijela starohrvatskog (i dijela bjelobrdskog) materijala iz horizonta
kranskih grobalja, nekoliko puta upozorila na blizinu Siska kao radionikog sredita, koji proizvodi
pod utjecajem starohrvatskog nakita iz radionica u
sredinjem dijelu hrvatske drave, ali u varijacijama
koje vie odgovaraju ukusu oblinjeg stanovnitva.
Ista autorica postavila je i pitanje hrvatske dravne
sjeverne granice u 10. st., uzevi u obzir upravo materijal grobalja sjeverozapadne Bosne i injenicu da se
dio tog materijala nalazi na svim podrujima koja su
pod hrvatskom upravom.
Na kraju, upozoravam na dvije povijesne injenice. Prva se odnosi na sukob s Maarima:
... doao je bez sumnje i hrvatski knez Tomislav
u sukob s Madarima koje je ne samo sreno i pobjedonosno odbio od svojih granica, ve je i vlast svo-
157
158
ju proirio po najveem dijelu nekadanje Panonske

Hrvatske sve do Drave i dananje slavonske ravnice,
gdje je proirena Hrvatska u prvo vrijeme (otprilike
do smrti bugarskog cara Simeuna) graniila s Bugarskom, no ve oko 930. s Madarima, otkad se oni za
oslabljenja bugarskog carstva po Simeunovoj smrti
smjestie po nekim vanijim takama oko ua Drave i izmeu Dunava i Save. Kad i kako se proirila
Dalmatinska Hrvatska po Panonskoj, ne znamo, no
bezuvjetno stoji, da se 925. raunala teritorija nekadanje sisake biskupijekoja je sve do pada franake
vlasti u tim stranama (oko 900.) pripadala patrijariji
u Akvilej i- kao zemlja, koja potpada u jednu ruku
pod splitsku nadbiskupiju,a u drugu pod hrvatskoga
vladara. Do bojeva s Madarima dolazilo je jamano
uz staru rimsku cestu, koja je vodila od Drave kraj dananjeg Zagreba, Topuskog i Bihaa (na Uni) prema
Kninu...246
Drugi je dogaaj sukob s Bugarima, koji je Tomislav vodio oko godine 925., i to jamano ili na istonoj
granici svoje drave ili moda malo istonije.247
Pregled tablica nalaza iz Mahovljana, Bagrue i
Gomjenice ukazuje na veliku zastupljenost materijala
koji djeluje kao improvizacija. Bjelobrdski materijal na
tim je grobljima prilino lako odrediv i zapravo vrlo
jasan: grozdolike naunice, kasnije grozdolike naunice, dvodijelni privjesci, jagodne naunice, S-kariice. Zajednice koje su pokapane na ovim lokalitetima
ne pate od nedostatka nakita, ne improviziraju kako
znaju i umiju, ve oito trae tono odreeni nakit, i
ukus im ne moe zadovoljiti samo nakit iz bjelobrdskoga kulturnog kruga. Potpuno se slaem sa stavom
M. Petrinec kako se tu radi o lokalnom tipu i kako je
logino pretpostaviti da Sisak, kao radioniko sredite (s potvrenom aktivnou izrade nakita)248 oito
igra neku ulogu. Naime, kao to je Petrinec upozorila
pri obradi etverojagodnih sljepooniarki i sljepooniarki s jagodama i ukrasom u obliku lunule, u dijelovima dananje Hrvatske, sjevernije od sredinjeg
prostora nekadanje Kraljevine, pojavljuje se nakit
starohrvatske provenijencije, ali poneto drugaiji od standardnog, koji emo nai na dalmatinskim
nalazitima. Petrinec logino pretpostavlja da Sisak
proizvodi nakit starohrvatskog repertoara, ali prema
poneto izmijenjenom ukusu junopanonskog pro246 ii 1925, str. 404-405.
247 ii 1925, str. 422. ii u biljeci 31 jo naglaava: Boj
se jamano vodio negdje u dananjim bosansko-hercegovakim planinama.
248 Vinski 1970.
stora249 te da pojavu tog nakita, kao i lokalnih verzija na grobljima sjeverozapadne Bosne, treba povezati
s integracijom tog prostora u starohrvatsku dravu u
10. st., kao posljedica Tomislavova djelovanja.250
Pritom se ne slaem s Tomiievom teorijom o etnikoj pripadnosti stanovnitva koje je zapoelo pokapanje na Bagrui. Uporaba materijala u sekundarnoj
funkciji obino upuuje na nositelje koji ne pripadaju
originalnom kulturnom krugu tih proizvoda. Kad ve
spominje nadregionalnu trgovinu, zato je ta pojava
odbaena kao rjeenje za pojavu odreenih velikomoravskih elemenata na ovom lokalitetu, osobito ako se
uzme u obzir da se govori o jednom ukrasnom dugmetu, eventualno o paru naunica (u njihovu tumaenju
sklonija sam sloiti se sa eravicom, kako je vjerojatnije
da se one pojavljuju pod utjecajem bizantskih oblika)?
Ako se zaista radi o nekom izbjeglikom valu, uvjetno
reeno, zar se ne bi pojavio barem jedan grob neupitno velikomoravskog podrijetla? Zar zaista ne bi bilo ni
jedne individue koja bi bila pokopana u svojoj tradicionalnoj nonji, tj. sa svojim tradicionalnim nakitom,
s kojim je i dola? Uz to, sekundardna uporaba (oito
rasparenih) dijelova pojasne garniture kao privjesaka u
djejim grobovima, upuuje na nositelje koji previe ne
mare za prethodnu funkciju ovih predmeta. Logian bi
zakljuak bio, sudei barem po injenici da su navedeni
predmeti u sekundarnoj uporabi, da njihove nositelje
ipak moramo promatrati u nekom vremenskom odmaku od grobalja staromaarskog razdoblja, gdje srodne pojasne okove pronalazimo u primarnoj funkciji.
Izbjeglo, veinom pokrteno slavensko stanovnitvo iz
Velike Moravske, gdje je otprije boravila i vea skupina
doseljenih Maara i gdje je, prema pisanu vrelu, puno
godina trajalo urastanje maarskog elementa,251 moda je i najjasniji Tomiiev opis stanovnitva za koje
smatra da je zapoelo pokapanje na Bagrui. Proizlazi
da bi zapravo staromaarske elemente trebalo promatrati kao refleksiju mogueg maarskog utjecaja na preteito slavensko velikomoravsko izbjegliko stanovnitvo. S obzirom na stanje istraivanja, povijesne izvore i
prije svega materijal s Bagrue, zaista mislim da su to
nagaanja koja bi se mogla ozbiljnije razmatrati samo
ako bi na svjetlo dana doli neki novi nalazi, novi nepobitni dokazi, koji bi upuivali na takav razvoj dogaaja.
Tako bi, na kraju, i moglo biti. No znanstvena logika i
postojee stanje istraivanja zasad ne doputaju prihvaanje takvog zakljuka.
249 Petrinec 2009, str. 216-222.
250 Petrinec 2009, str. 237.
251 Tomii 2010, str. 134.
Pia malcelj
Moram se osvrnuti i na tvrdnju kako Maari zacijelo nisu napadali prostor dananje Slavonije barem
do vremena odravanja Drugoga splitskog sabora
(928.), jer se na Saboru spominje gusta naseljenost
tih prostora kristijaniziranim stanovnitvom. Pitanje
koje se namee, izvan samog konteksta u kojem je ta
izjava nastala,252 barem u arheolokom tumaenju navedenog teksta glasi: Gdje su arheoloki dokazi da je
taj prostor toliko gusto naseljen i kristijaniziran? Gdje
su ti lokaliteti s utvrenim postojanjem u prvoj etvrtini 10. st. koji upuuju na (za ono vrijeme) gustu
naseljenost?
to se, pak, tie grozdolikih bjelobrdskih naunica
tipa 14 i 17 prema Giesleru, zadrala bih stav da se radi
o oblicima iji je nastanak potaknut bizantskim nakitnim formama. Taj poticaj dolazi od izvorne bizantske
proizvodnje, ali i od prostora s kasnoantikom tradicijom (junobalkanski, istonoalpski i starohrvatski
prostor) podjednako. Dakle, radi se o sloenom procesu nekoliko utjecaja koji se preklapaju.
Bitka protiv Maara i sukob Bugara i Hrvata koje
spominje Konstantin Porfirogenet,253 iznimno su za252 iievo objanjenje odluka Drugog sabora govori o
tome kako oni sisaku biskupiju, kao i sve druge, prikazuju kao kristijanizirane i relativno napuene, ali u reakciji na Grgura Ninskog, kojem nude upravljanje jednom
od biskupija pod njihovom jurisdikcijom: Zato treba
da bude sam ninski biskup zakonito namjeten na koju
mu drago od onih crkvi, koje su u prvanje doba imale svoje biskupe, i to ili na skradinsku ili na duvanjsku
ili na sisaku crkvu, jer su sve ove (biskupije) naseljene
i uz boju pomo obiluju sveenstvom i narodom. Ali
ako (ninski biskup Grgur) tei za ogromnim teretom
biskupske asti, i nije zadovoljan s jednom biskupijom,
neka preuzme slubu svih tih triju biskupija, sebi a i
njima na propast, jer ne e ni narod prema odredbama
svetih otaca od njega uzmoi da potpuno prima milosti
njegovoga biskupskog ina,a ni on sam nee moi da
udovolji svojoj dunosti (ii 1925, str. 425-426). Citirala sam ovaj dio jer mislim da je bitno izjavu o gustoj
napuenosti i kristijaniziranosti spomenutih prostora
staviti u kontekst u kojem je ona nastala. Dakle, Grguru
Ninskom se nudi upravljanje jednom od ovih biskupija
(nakon to je razvlaten), koje su prema rijeima Sabora
gusto naseljene; upozorava ga se da ne moe odabrati sve tri, jer nee moi sluiti tolikom stanovnitvu na
tolikom prostoru kako treba; dakle, izjava nastaje dok
Sabor pokuava nametnuti zamjensku poziciju Grguru.
Ne zvui li logino da e onda prostor koji se nudi prikazati kao prenapuen kranskim puanstvom, koje samo
eka vodeu figuru: to je najbolji nain da ga se sprijei
da okupi prostore i ljude pod svojom upravom i uvjeri
kako postoji toliko vjernika na tim prostorima da ih se
ne moe objediniti pod jednim ovjekom, jer on nee
moi vriti svoje dunosti kako treba.
253 ii 1925, str. 422.
nimljivi upravo u svjetlu nalaza s grobalja sjeverozapadne Bosne. Je li logino da se pri prolasku kroz
podruja do mjesta sukoba sakuplja slavenska vojna,
privuena obeanjem plijena? Ne bi li to moda objasnilo neke euroazijske, istonjake254 nalaze u Petoevcima, koji odaju karakter groblja starijeg od Gomjenice, a ne mogu se nazvati isto bjelobrdskima? 255
Ne bi li to objasnilo ostruge u Petoevcima, ali i vei
broj mukih pokojnika u odnosu na Mahovljane i Gomjenicu? Moemo li drugaiji karakter same Bagrue
kao manje zajednice, oito kraeg trajanja, povezati s
vojnom? Nije li mogue da je nakon uspjene vojne u
sjeverozapadnoj Bosni, podruju bogatom rudom te
plodnim zemljitem, s Gomjenicom kao trgovinom i
upravnom tokom na prometnom pravcu sjever-jug,
postavljena kontrolna osoba sredinje vlasti s manjom
pratnjom, to bismo mogli vidjeti u koncentraciji starohrvatskog materijala na jugoistonom dijelu groblja? Moje je miljenje kako se radi o lokalnoj pojavi,
gdje su sljepooniarke tipa Gomjenica-Mahovljani
(nositelji kojih predstavljaju srednji sloj zajednice kojoj pripadaju) nastale pod utjecajem starohrvatskog
repertoara kao odgovor u potrazi za odreenim oblikom. Rije je o obliku, a to se osobito tie tipa III, a potom i S-kariica s nataknutom bikoninom jagodom
i karika s jednom jagodom (Gomjenica, Mahovljani,
Bagrua), ija je izvedba prvotno bila improvizirana.
Zato ne bi bilo mogue pretpostaviti kako se ovdje
radi o putujuem majstoru, koji svoj materijal nabavlja u radionikom sreditu (jagode i icu u Sisku), a
na licu mjesta proizvodi ono to se trai? Za izradu
petlje potrebo je manje ice negoli za izradu koljenca
od namotane ice (ili filigranske rozete, koja je puno
kompliciranija), a potrebno je i manje vremena da
bi se izradila, dakle, jeftinija je. Pritom bi se pojava
upravo ta dva tipa na pojedinim grobljima matinoga
hrvatskog prostora mogla tumaiti preseljenjem lanice zajednice (egzogamija; primjerice, 6 primjeraka
iz jednoga groba na lokalitetu evrskeLeajia glavica); naravno, ne izuzimajui ve prije spomenutu
mogunost trgovine.256
254 Ne zaboravimo kako staromaarski elementi prema
Giesleru nestaju negdje u drugoj polovici 10. st., kada
poinje I. faza bjelobrdske kulture (Giesler 1981, str. 151),
to bi se i povijesno slagalo sa sahranjivanjem generacije
koja je sudjelovala u vojnim pothvatima protiv Maara,
ali i Bugara.
255 Ili, ako i jesu bjelobrdski, postavlja se pitanje pripadaju
li refleksu starijeg nakita koji se zadrava u prvoj fazi
bjelobrdske kutlure.
256 Tomii 2000, str. 36; dodue, pitanje je koliko ima smi-
159
Ne zaboravimo ni to da se na Gomjenici pojavljuju

vrlo raskone jednojagodne sljepooniarke. Nije li, stoga, mogue da stanovnitvo koje nije hrvatskog etniciteta ili originalne kulturne pripadnosti, po dolasku pod
hrvatski dravni utjecaj (a time i pri pojavljivanju nekog
upravnog sloja, predstavnika sredinje vlasti ije bi ene
ili potomci mogli biti pokojnici u grobovima s izrazito
starohrvatskim materijalom) eli oponaati ili barem donekle prihvaa modu koju nova uprava donosi?
160
umjesto zakljuka
Prouavanjem grae grobalja sjeverozapadne Bosne
na svjetlo dana izlaze mnogi metodoloki problemi
unutar nae arheoloke literature. Starohrvatski nakitni repertoar tu je svakako najvei problem. Problem
terminologije u starohrvatskom repertoaru ukrasa
glave itekako je stvaran. Unutar opisa starohrvatskih
naunica (u nedostatku boljeg termina) izmjenjuje se
nekoliko pojmova: sljepooniarka, naunica, karika,
kariica. Ne postoji termin koji bi obuhvatio sve ukrasne oblike naunice (koliko god ih malo bilo), sljepooniarke, one ukrasne oblike koji se ne stavljaju
na podruje sljepoonica, ve se na primjer, upleu u
kosu. Taj je problem naglasio i zapravo donekle rijeio
Karaman definiravi upravo te tri funkcije i objedinivi ih terminom naunice.257 Danas uz tri termina koji
se odnose na funkciju, postoji jo i termin karika, koji
se odnosi na naunicu kojoj je karika temeljna forma,
na koju se zatim moe dodati jo koji ukras (perla,
jagoda, petlja itd.) te termin kariica, koji najee
oznaava tono odreenu vrstu naunice u kojoj je
sama karika modificirana i predstavlja zaseban ukrasni oblik, a to je S-kariica. Smatram kako bi trebalo
unijeti jedan stalan termin koji objedinjuje naunice,
sljepooniarke i ukosnice, jer krovni termin naunica poprilino zbunjuje budui da su naunice funkcionalno (a esto i formom) specifino odreene. Ne
pomae, naravno, ni injenica kako u hrvatskom jeziku takav termin ne postoji, a s obzirom na dananje
tendencije u kroatistici, pitanje je tko bi od jezinih
strunjaka mogao pomoi u rjeavanju tog problema.
Ipak, smatram kako je to stvarni problem, jer opisni
termini, termini koji variraju od autora do autora
(npr. tip IV / sljepooniarka s tri bikonine jagode
sla trgovina lokalnim inaicama na prostoru koji ima
svoje radionice to rutinski proizvode traene oblike.
S druge strane, na hrvatskom prostoru nailazimo i na
bjelobrdske nakitne oblike koji su oito na taj prostor
dospjeli trgovinom, dakle, postoji klijentela koja e htjeti
kupiti takav nakit.
257 Karaman 1940, str. 12.
i petljama / naunica s donjim dijelom karike oblikovanim u obliku slova Y)258 zaista se teko prevode na
strane jezike, pa se pitam kako prikaz starohrvatske
kulture zvui u svijetu znanosti, koja trai ujednaene
termine kako bi sporazumijevanje i suradnja na meunarodnoj razini uope bili mogui.
Tema ovog rada, osim toga, odlino ilustrira veliki problem (hrvatske) arheologije. etiri groblja
o kojima je rije, dio su mnogih rasprava (dovoljno
je samo pobrojati sve radove koji se njima bave), ali
zakljuci su razbacani po razliitim izdanjima koja se
bave odreenim aspektima tih grobalja. Informacije o
samom materijalu iz originalnih izdanja nisu potpune
(to je razumljivo s obzirom na vrijeme i uvjete istraivanja), ali su nam i danas jedine dostupne (na primjer, esto e u katalogu nedostajati informacija radi
li se o lijevanom proizvodu, to iz crtea nije uvijek
vidljivo),259 a nedostaju i fotografije predmeta kvalitetnije od onih nastalih u vrijeme prve objave. Takva
koliina informacija na prvi je pogled kaotina, a promjene termina tokom desetljea ne pomau (primjerice, nazivi bjelobrdskih naunica mijenjaju se, ini se,
svakih dvadeset godina: tokajske, volinjske, 17a, 17b,
prave bjelobrdske, grozdolike, zvonasto-grozdolike
itd.). Ovaj rad nastao je i kao pokuaj jednostavnog
sinteznog pregleda lokaliteta, s obzirom na cjelokupni repertoar nalaza, kako bi se zainteresirani itatelj
mogao upoznati s graom i posvetiti se pitanjima koje
ova skupina lokaliteta postavlja, a da pritom ne troi
mjesece samo u pokuajima snalaenja unutar materijalne grae. Uz to, kao to je vidljivo u zakljunom
razmatranju, pokuala sam smjestiti pojavu i nalazni
repertoar ovih lokaliteta u povijesni kontekst.
Na kraju, moram odati priznanje nedavno preminulom Z. eravici. Moda njegova tipoloka podjela
poloaja pokojnika u grobu danas nije primjenjiva i
moda za nju i nema potrebe, ali u vremenu kad ju
je on ustanovio, sekundarna priroda malih promjena
u poloaju pokojnika nije bila do kraja ustanovljena,
a taj je zadatak zahtijevao, ako nita drugo, dovoljno
koncentracije; eravica je pri objavi Bagrue bio manje iskusan u obradi ranoslavenskih grobalja na redove od primjerice N. Mileti, ali se ipak usudio ustanoviti paljevinske grobove i staromaarske elemente te
ponuditi neko objanjenje za lokalitet koji nije bio sadrajno toliko bogat kao Gomjenica ili jasno odrediv
kao Mahovljani; sve njegove ideje moda nisu tone,
ali ih se on jedini usudio ponuditi.
258 Cetini 1998, str. 66-67.
259 eravica 1985-1986, str. 135.
Pia malcelj
Tabla I.
161
T. I Gomjenica, pregled nalaza (Prema: Mileti 1967crtei: N. imundi-Bendi)
Tabla II.
162
T. II Mahovljani, pregled nalaza (Prema: Mileti 1980crtei: N. imundi-Bendi)
Pia malcelj
Tabla IIIA.
163
T. III Petoevci, pregled nalaza (Prema: eravica 1985-1986 -crtei: N. imundi-Bendi)
Tabla IV.
164
T. IV Prema: eravica 1985-1986 (crtei: N. imundi-Bendi)
Pia malcelj
Tabla V.
165
T. V Plan groblja u Gomjenici, poloaj Baltine bare (Prema: Mileti

1989crte: N. imundi-Bendi)
Tabla VI.
T. VI Plan groblja u Mahovljanima, poloaj Luka-Kuno

groblje (Prema: Mileti 1989 (crte: N. imundi-Bendi)
Tabla VII.
166
T. VII Plan groblja u Petoevcima, poloaj Bagrua (Prema: Mileti 1989crte: N. imundi-Bendi)
Tabla VIII.
T. VIIIKarta pribline rasprostranjenosti starohrvatskog i njemu slinog nakita u zaleu Dalmatinske Hrvatske
(Prema: Ercegovi 1960)
Pia malcelj
Tabla IX.
167
T. IX Poloaj obraivanih lokaliteta u odnosu na Sisak kao potencijalni radioniki centar
literatura
Bojanovski 1988
I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antiko doba, Sarajevo 1988.
Cetini 1998
. Cetini: Strane Gorica starohrvatsko groblje, Rijeka
1998.
Demo 1983
. Demo, Bjelobrdski privjesci u Jugoslaviji (u povodu
nalaza s lokaliteta elekovec-Gornji Batijan I), Podravski zbornik 83, Koprivnica 1983, 271-298.
168
Ercegovi 1960
S. Ercegovi, Istraivanja u Gackom polju i rasprostranjenost starohrvatskih naunica izvan Dalmatinske
Hrvatske, Starohrvatska prosvjeta, s. III, 7, Zagreb
1960, 243-254.
Giesler 1981
J. Giesler, Untersuchungen zur Chronologie der bijelo
Brdo-Kultur (Ein Beitrag zur Archologie des 10. und
11. Jahrhunderts im Karpatenbecken), Praehistorische
Zeitschrift, 56/1, Berlin-New York 1981.
Karaman 1940
Lj. Karaman, Iskopine drutva Bihaa u Mravincima i
starohrvatska groblja, Rad JAZU, knjiga 268 umjetnikoga razreda 4., Zagreb 1940.
Mileti 1989
N. Mileti, Ranoslovenske nekropole u Bosni i Hercegovini komparativna razmatranja, Glasnik Zemaljskog
muzeja, n. s. 44, Sarajevo 1989, 175-200.
Petrinec 2009
M. Petrinec, Groblja od 8. do 11. stoljea na podruju
ranosrednjovjekovne hrvatske drave, Split 2009.
ii 1990
F. ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara,
Zagreb 1925. (pretisak 1990.).
Tomii 2000
. Tomii, Istraivanje kronlogije ranosrednjovjekovnog groblja u Mahovljanima kraj Banja Luke, Prilozi
Inst. Arh. 17, Zagreb 2000, 25-66.
Tomii 2003
. Tomii, Grob odlinice iz ranosrednjovjekovnog
groblja Zvonimirovo-Veliko polje kraj Suhopolja, Opuscula Archaeologica 27, Zagreb 2003, 549-560.
Tomii 2007
. Tomii, Prilog poznavanju kronologije ranosrednjovjekovnog groblja Gomjenica, Starohrvatska prosvjeta, s. III, 34, Split 2007, 151-197.
Koroec 1942
P. Koroec, Rano srednjeviekovni nalaz u Junuzovcima,
Glasnik Zemaljskog muzeja, LIV, Sarajevo 1942, 271-280.
Tomii 2010
. Tomii, Spoznaje o arheolokom naslijeu ranosrednjovjekovnog groblja na poloaju Bagrua kod
Petoevaca, Archaeologica Adriatica, Vol. 4. No. 1.,
Zadar 2010, 117-166.
Koroec 1979
P. Koroec, Zgodnjesrednjeveka arheoloka slika karantanskih Slovanov, 11/1 i 11/2, Ljubljana 1979.
Trk 1962
G. Trk, Die Bewohner von Halimba im 10. und 11.
Jahrhundert, Budimpeta 1962.
Koroec 1999
P. Koroec, Nekropola na Ptujskem gradu, Ptuj 1999.
Varova 1976
. N. Varova, Slaven und Protobulgaren, Sofia 1976.
Mileti 1963
N. Mileti, Nakit i oruje IX-XII veka u nekropolama
Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja, n. s.,
XVIII, Sarajevo 1963, 155-178.
Vinski 1970
Z. Vinski, O postojanju radionica nakita starohrvatskog doba u Sisku, Vjesnik Arheolokog Muzeja u Zagrebu, seirja 3, svezak IV, Zagreb 1970, 45-91.
Mileti 1967
N. Mileti, Slovenska nekropola u Gomjenici kod Prijedora, Glasnik Zemaljskog muzeja, n. s., XXI-XXII,
Sarajevo 1967, 81-154.
eravica 1985-1986
Z. eravica, Ranoslovenska nekropola Bagrua u Petoevcima kod Laktaa, Glasnik Zemaljskog muzeja, n.
s., 40-41, Sarajevo 1985-1986, 129-209.
Mileti 1980
N. Mileti, Slovenska nekropola u Mahovljanima
kod Banjaluke, Glasnik Zemaljskog muzeja, n. s.
XXXIV(1979), Sarajevo 1980, 37-160.
Pia malcelj
Cultural Elements on Cemeteries in north-western Bosnia
Key words: Junuzovci, Gomjenica, Mahovljani, Petoevci, grape-like earrings of type Bijelo brdo, hair-loops with
three biconical beads and loops, hair-loop with biconical bead fixed by a loop on each side, Old-Hungarian material
This work examines early mediaeval burial grounds
located in north-western Bosnia: it provides an overview of material from each of the four sites (Junuzovci, Gomjenica, Mahovljani, Petoevci) in light of new
research as well as data from original publications. It
also reflects on early Croatian elements at these sites
as well as on certain forms that are specific for this
group of sites. The work aims to explain the occurrence of these elements and to place them within the
historical context.
First of all, Gomjenica and all other row cemeteries
described in this work are very interesting archaeological sites. The first publications about these cemeteries
determined them as mixed ones, where elements of
the Bijelo brdo, Kttlach and early Croatian culture
meet and mix with each other. In the case of Gomjenica, it was determined that it contains elements of all
three cultures. Further, the author adds that the finds
in Bagrua might have eastern elements reminding
of Old-Hungarian ones, whereas the Mahovljani cemetery reveals elements of the Bijelo brdo and Kttlach
culture.
New finds and works from the past few decades
put those cultural determinants into question; particularly the strong Kttlach presence in these sites was
being questioned.
There are several factors that must also be considered when talking about these three cemeteries. The
Majdan mountain was an important source of iron
ore in ancient times and smelters were located in the
surroundings of Prijedor. The important Roman route
connected the mining areas around the rivers Japra
and Sana with the littoral (Salona) and Pannonia in
the north (Siscia, Sirmium); the roads Salona-Siscia,
Salona-Servitium. It is believed that this traffic route
dates back to the rule of the Ostrogoths, who used it
for communication with their provinces. Thereby, it
should be pointed out that Castra (present-day Banja
Luka) was obviously located at the route Salona-Servitium, since its position is at the only natural passage
from south to north. Ivo Bojanovski states that also
the place Ad Fines was located in this area, which can
be recognized in present-day Mahovljani or Laktai.

Hence, the area with the cemeteries explored is rich
in minerals. Sisak has been a metallurgical centre
since ancient times and communicated, i.e. formed an
economical entity with the area around the Sana and
Japra rivers and Prijedor, at least to Ad Fines.
This region was inhabited by an ethnically indeterminable population of Slavic origin, which was to
some extent influenced by the late ancient tradition.
However, the question is whether it was the case of
a first-hand (Romanized barbarian population of the
pre-Avar period) or rather second-hand or indirect
influence (Croatian territory, area of the Eastern Alps,
southern Balkans). These influences were certainly
less pronounced than in the early mediaeval Croatian
state, and even less than in the Eastern Alps. I think
that we cannot further speculate on the nature of this
population, except that it can be stated that the process of Christianisation lagged behind the Christianisation process in Croatia for example. This is testified
not only by the fact that there were no discoveries of
distinctive Christian signs on cemeteries in northwestern Bosnia, but also by the discovery of vessels or
vessel fragments in inhumation graves in Bagrua and
Gomjenica. About incineration graves and whether
they are an integral part of the cemeteries in Bagrua
and Gomjenica or rather earlier burials of another
Slavic community that preceded the one with the inhumations, or whether the mentioned graves are exceptions or were used to bury individuals that were
connected with older beliefs, I cannot even speculate
at this moment.
There is a relatively significant number of finds
belonging to the early Croatian culture on cemeteries
from 10th and 11th century in north-western Bosnia.
However, equally present is material that could be
linked to the early Croatian one and has most analogies in the early Croatian territory; nevertheless, it
represents an apparently local form. Taking into consideration also the assumed earlier and smaller community buried in Bagrua, which reveals- although to
a smaller extent- in its material pure early Croatian
169
graves and graves with mixed material, the question

arises what the reason for the occurrence of such material and what the taste of this population was. Junuzovci and also most finds of the Bijelo brdo culture
from the cemeteries in question are a good example of
how such material was not missing, so that the community had to find other ways.
The subject of this work also excellently illustrates
the major problem of (Croatian) archaeology. The respective four cemeteries are subject of many discussions (it is sufficient just to count the number of works
dealing with this subject), but their conclusions are
scattered among various publications that deal with
170
certain aspects of these cemeteries. Information on

the material itself from original publications is not
complete (which is understandable considering the
time and conditions of the research itself), but is
nonetheless the only available one even today (for example, the catalogue often lacks information whether
the artefact is moulded or not, which is not always evident from the drawings). There is also a lack of quality photos that would display the objects better than
the ones from the time of the first publication. Such
amount of information seems chaotic at first glance,
while the change of terms over the decades does not
help.

Smalcelj PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Smalcelj PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Pia malcelj

Kulturni elementi na grobljima

UDK: 904 : 726.821 (497.6) 09/10

PREGLED NALAZITA I NALAZA

III. serija svezak 39/2012.

Sl. 1 Giesler tip 17b: Junuzovci, Gomjenica, Mahovljani,

- giesler tip 16 / fragmentirana etverojagodna lijevana olovna naunica;

Sl. 2 Naunice s eerastim privjeskom: Junuzovci, Gomje

Kulturni elementi na grobljima sjeverozapadne Bosne

2. Gomjenica, Baltine bare (T. V)

12 Demo 1986, str. 283, 288, 291.

13 Koroec-Vrako, 1942, str. 271-280.

- 8 cijelih i 2 donja dijela lijevanih bronanih

Sl. 3 Nalazi iz Junuzovaca (Prema: Koroec 1942crte: N. imundi-Bendi)

III. serija svezak 39/2012.

tara etvornih otkriveno je 246 skeletnih grobova (od

Mileti 1966/7, str. 82-83.

- 3 masivne karike s apliciranom perlom od staklene

ljeka koja citira drugog autora, citira se Mileti 1966/67,

dom i jednom petljom do nje, koje je Tomii odredio

Tomii 2007, str. 155-156.

Kulturni elementi na grobljima sjeverozapadne Bosne

Sl. 4 Jednojagodna sljepooniarka s rozetom: Gomjenica,

Petrinec 2009, str. 225.

- s krupnom ovoidnom jagodom karike promjera do

- sa sitnijom ovoidnom jagodom, ali ukraenom

III. serija svezak 39/2012.

kariice s koljencima (T. I: 15) pripadaju starohrvatskoj kulturi; 3 primjerka44 u 2 groba.

podjelu (Tomii 2007, str. 156-157).

Kulturni elementi na grobljima sjeverozapadne Bosne

Petra Starog u Zadru; Tomii ih je, upravo uz pomo

Sl. 6 Giesler tip 15c: Gomjenica, evrske-Leajia Glavica

Sl. 5 Sljepooniarke s jagodama i ukrasom u obliku lunule:

Sl. 7 Analogne etverojagodne bjelobrdske naunice:

OGRLICE, PRIVJESCI I APLIKE

pojavljuju iste vrste ukrasa na jednoj ogrlici. Ovakve

ogrlica od praporaca / krukolikih privje

III. serija svezak 39/2012.

dijelu, ukraene pseudogranulacijom (T. I: 13)tri

prstenje iji je obru ukraen filigranskom

Kulturni elementi na grobljima sjeverozapadne Bosne

su o pojasu, imaju rupice na vrhu i dnu kroz koje se

mjenica nalazi na trasi veoma znaajne rimske ceste

To jest Salonu i Sisciju? (Bojanovski 1988, str. 283).

Mileti 1966/67, str. 138-142.

U popisu kulturnih skupina koji slijedi, osim ako se ne

III. serija svezak 39/2012.

kulture pojavljuju se u veoj koncentraciji u sjeverozapadnom i sjeveroistonom dijelu groblja (izuzmemo li

i istonojadranoskom prostoru, nije neuobiajeno

Kulturni elementi na grobljima sjeverozapadne Bosne

pokapanja na Gomjenici, pri emu e prvu i drugu

Tomii 2007, str. 166.

Od nalaza pojavljuju se:78

kariice sa zavojem na jednom kraju (T. II: 5)tri

78 U popisu nalaza koji slijedi, osim ako se ne pojavljuje

III. serija svezak 39/2012.

giesler tip 1684jednostavne lijevane naunice sa po

12 (g 778 komada, uniteni grob9 komada).92

Kulturni elementi na grobljima sjeverozapadne Bosne

Mileti 1980, str. 150-157.

III. serija svezak 39/2012.

uglavnom nalaze grobovi mukaraca i djece. Razmak

103 Ili moda o unitenom starijem paljevinskom grobu,