IZ POVIJESTI MEDICINE

I FARMACIJE

FROM THE HISTORY OF

MEDICINE AND PHARMACY

Medicina starog Rima: U povodu izlobe rimskih

medicinskih instrumenata u Arheolokome muzeju
Narona u Metkoviu
Ancient Rome Medicine: On the Occasion of the Exhibition
of Roman Medical Instruments in the Archaeological
Museum Narona in Metkovic
Mario Wokaunn1 , Hrvoje Manenica2
Opa bolnica Dubrovnik
20000 Dubrovnik, Dr. Roka Mietia 2
2
Arheoloki muzej Narona
20350 Vid, Metkovi
1

Saetak U ovom radu donosimo pregled osnovnih znaaj-

ki rimske medicine iji se odjeci mogu pratiti i na podruju Hrvatske. Kao polazite rabili smo prie i izloke s izlobe starorimskoga medicinskog i farmaceutskog instrumentarija iz fundusa Arheolokog muzeja u Zadru, odrane u Arheolokome
muzeju Narona u Vidu pokraj Metkovia (lipanj - srpanj 2010.).
Eksponati su pronaeni na podruju Hrvatske i jo jedan su u
nizu dokaza o meusobnom proimanju medicinskih utjecaja
na europskome tlu.

Kljune rijei:

starorimska medicina, Narona, Zadar, Metkovi, Arheoloki muzej, izloba, povijest medicine

Dolina Neretve oduvijek je bila od stratekog znaenja,

kao idealan trgovaki put prema unutranjosti Hercegovine, Bosne, ali i jugoistone Europe. Ue Neretve jedinstveno je zbog svoje irine i plovnosti tokom cijele godine
i za vee brodove injenica koja je bila dobro poznata i
prvim grkim pomorcima koji su dolazili svojim laama do
Neretve, o emu imamo i svjedoanstva antikih pisaca, a
paralelno s time dolazi do nastanka i razvitka Narone kao
grkog emporija, vjerojatno ve u V. st. prije Krista (1). Od
grkih pisanih izvora za Naronu je svakako najvaniji Pseudo Skilakov Peripl, djelo iz polovice IV. st. pr. Krista. Donosi
nam nekoliko vanih podataka o istonoj jadranskoj obali
pa i o podruju Neretve. Pseudo Skilak navodi iroki ulaz u
Naron (Neretvu), dakle neretvansko ue koje je delta i nije nikada bilo problem za ulazak veih brodova. Arheoloki
nalazi upuuju na postojanje emporija u vrhu delte rijeke
Neretve (rimski Naro, grki Naron), tono na mjestu gdje

Summary

This paper gives an overview of the basic features of ancient Roman medicine, whose echoes can be traced
at the Croatian territory, too. As a starting point we have used
the stories and the exhibits from the exhibition of the collection
of Roman medical and pharmaceutical instruments of the Archaeological Museum in Zadar, which was held at the Archaeological Museum in Vid Narona near Metkovi (June - July 2010).
The exhibits have been unearthed in Croatia as one more evidence of the interrelated medical influences on the European territory.

Key words: ancient Roman medicine, Narona, Zadar,

Metkovi, Archaeological museum, exhibition, history of medicine

e u posljednjim desetljeima I. st. pr. Kr. biti izgraen rimski forum kolonije Narone (2).

Narona: od antikoga uporita do

muzeja in situ
U vrijeme rimskog osvajanja Ilirika Narona je bila sigurno uporite rimskim vojskovoama (Figul, Izaurik, Vatinije, Sulpicije) koji odatle kreu u pohode na nepokorena ilirska plemena. Nakon Oktavijanova pohoda na Ilirik (35.-33. god. pr. Kr.) vojniki logor Bigeste (Humac kod Ljubukog u susjednoj Hercegovini) imao je ulogu obrane Narone
i ua Neretve. U vrijeme ranog Carstva, poetkom I. st., u
Naroni se nalazila vojnika posada. Narona se dolaskom
Rimljana razvija iz emporija u naselje, odnosno u grad. U

241

MEDICUS 2010. Vol. 19, No. 2, 241 - 249

KOK18 Povijest.indd 241

08.02.2011. 12:29

M. Wokaunn, H. Manenica Medicina starog Rima: Izloba u Arheolokome muzeju Narona u Metkoviu

kasno republikansko doba bila je sredite juridikog konventa (conventus), to je znailo da je grad bio administrativni i sudski centar jedne ire regije, koji je obuhvaao vei broj plemena i naselja. Gradi se forum sa svim pripadajuim graevinama. Ne zna se sigurno je li na rang kolonije podignuta u doba Cezara kao nagrada za pristajanje na njegovu stranu u vrijeme graanskog rata s Pompejem ili se to dogodilo u doba Augusta (27. g. pr. Kr. - 14. g.
po. Kr.). Na povezanost Narone s carem Augustom upuuju brojni spomenici, meu kojima je velik broj natpisa sa
spomenom bogatih osloboenika i njihovih potomaka koji su obnaali sveenike slube posveene tovanju carskog (Augustova) kulta. Najvaniji je Augusteum (hram podignut u ast Augusta i njegove obitelji) izgraen na forumu u posljednjem desetljeu I. st. pr. Kr., u kojem je pronaen velik broj monumentalnih mramornih skulptura careva i pripadnika njihovih obitelji. Sudei prema broju natpisa i ostalih spomenika, za Augustove vladavine grad doivljava nagli razvoj.
Javne objekte poput foruma, hramova, teatra i javnih termi imao je svaki vei rimski grad. U Naroni su pronaeni i
istraeni forum i hram posveen carskom kultu (Augusteum) koji se nalazio uz forum, teatar je posvjedoen natpisom, moda i reljefom s prikazom plesaica, a postoji i natpis u kojem se spominje javna kupaonica (balnea) te natpis o obnovi zimskih termi (thermae hiemales).
Ve od kraja II. st. poinju se u Dalmaciji osjeati posljedice barbarskih provala. U vrijeme vladavine cara Marka Aurelija (161.-180.) provaljuju Markomani i Kvadi te se organizira obrana provincije. Kao i u veini gradova, i u Naroni
se obnavljaju i dograuju bedemi. U kasnoantikom razdoblju Narona, sudei po nalazima, ivi punim ivotom i zadrava ulogu najvanijeg sredita za ire podruje. Premda su u pisanim izvorima podaci o Naroni u tom razdoblju
prilino skromni, u aktima salonitanskih crkvenih sabora
odranih 530. i 533. godine, sauvan je vaan podatak da
je na njima sudjelovao naronitanski biskup Marcellus. Dakle, Narona je biskupsko sredite, iji je teritorij na sjeveru graniio sa salonitanskom biskupijom sve do 533. godine, kada je osnivanjem biskupija Muccur i Sarsenterum
znaajno smanjeno podruje naronitanske biskupije. Kasna je antika doba previranja i unutranje krize Zapadnoga Rimskoga Carstva koje vie nije toliko mono da bi sauvalo svoje granice od invazije i naseljavanja susjednih i
novopridolih naroda (Istoni i Zapadni Goti, Vandali, Svevi, Alamani, Franci, Langobardi).
Grad je propao poetkom VII. st., kao i veina drugih gradova u provinciji Dalmaciji. Dolazi i do zatrpavanja naronitanske luke, koja je bila jedan od osnovnih imbenika opstanka grada. Nakon toga ivot se u Naroni polako gasi i nema dokaza o naseljavanju u starohrvatskom razdoblju (3).

242

Iskopavanja na lokalitetu Narona u metkovskome prigradskom naselju Vid iznenadila su 1995. i 1996. godine hrvatsku i svjetsku arheoloku javnost. Nakon arheolokih
istraivanja i senzacionalnog nalaza ostataka rimskog Augusteuma i 16 monumentalnih skulptura, rodila se ideja o
izgradnji muzeja in situ na samom arheolokom lokalitetu (slika 1). Arheoloki muzej Narona izgraen je na osta-

Slika 1.

Narona, unutranjost muzeja

cima rimskog hrama posveenog caru Augustu iz kraja I.

st. prije Krista. Unutar muzeja jo su i ostaci zidova graevina koje su nekada pripadale antikoj Naroni i njezinu forumu. Dana 19. VII. 2004. godine sveano je poloen kamen temeljac za budui muzej ija je gradnja, s obzirom
na lokalitet bila izuzetno sloena i moralo se paziti na antiku arhitekturu i mozaike. Gradnja je tekla prema planu
i Arheoloki muzej Narona sveano je otvoren 18. svibnja
2007. godine.
To je prvi in situ muzej u Hrvatskoj, ali i u europskim razmjerima jedan je od rijetkih muzeja koji na taj nain svoju
grau prezentira javnosti. Muzej je koncipiran kao arheoloki park te osim postava ispred samoga Muzeja i na gornjoj terasi postoji lapidarij s dijelovima arhitekture antikog hrama, kao i spomenicima koji su pripadali ostalim segmentima ivota antike Narone.

Ars Medica et Pharmaceutica

Rimski medicinsko-farmaceutski
predmeti iz fundusa Arheolokog
muzeja Zadar
Dana 16. lipnja 2010. otvorena je izloba Ars Medica et
Pharmaceutica Rimski medicinsko-farmaceutski predmeti iz fundusa Arheolokog muzeja Zadar, autorica Kornelije Giunio i Timke Alihodi, kustosica u Arheolokome muzeju Zadar. Njezin je cilj bio iskoristiti rijetku prigodu izlaganja medicinskih nalaza iz stare rimske civilizacije,
naenih na tlu Hrvatske (4).
Tijekom mjesec dana izlobu je posjetilo oko 2.000 posjetitelja. Medicinski i farmaceutski predmeti rasporeeni su
u est vitrina, a kirurko-medicinski pribor novijega datuma posluio je kao komparativni instrumentarij na temelju
kojeg su posjetitelji mogli dobiti dojam uporabne vrijednosti suvremene medicine i one iz rimskog razdoblja.
Neki su instrumenti do danas zadrali svoj nekadanji
oblik i funkciju. Izloeni predmeti izraeni su od razliitog

MEDICUS 2010. Vol. 19, No. 2, 241 - 249

KOK18 Povijest.indd 242

08.02.2011. 12:30

M. Wokaunn, H. Manenica Medicina starog Rima: Izloba u Arheolokome muzeju Narona u Metkoviu

materijala: metala, stakla, kamena, kosti i keramike. Od

metala (eljezo, bronca) izraeni su uglavnom kirurki instrumenti (slike 2-4). Stakleni je materijal bogato zastupljen, prije svega staklenim balzamarijima razliitih veliina, oblika i namjena. Od staklenog materijala tu su jo razliite zdjelice i ampule, koje su raene u vie oblika, veliina i u razliitim bojama stakla (slike 5, 6).
Poseban dio ove izlobe bilo je izloeno ljekovito bilje s na-

Slika 2.

Dra skalpela, bronca

Slika 6.

Slika 3.

Kauterizator, bronca

Urneta, staklo (bijelo)

eg, mediteranskog podruja, koje se rabilo i u antici: perunika, bosiljak, metvica, enjak, pelin, odoljen, bunika,
tamjan, mirta, kadulja, gospina trava, anis). Mnoge od izloenih biljaka jo imaju svoju primjenu u narodnoj medicini.
Pored ljekovitog bilja mogli su se vidjeti i mramorni tarionici u kojima su se pripremali ljekoviti sastojci.

Kratki prikaz razvoja starorimske

medicine
Slika 4.

Raljasta sonda, bronca

Razvoj starorimske medicine moe se pratiti standardnim

prouavanjem dostupnih pisanih izvora, nadgrobnih spomenika (stelae) osoba koje su se u to vrijeme bavile lijeenjem, kao i analizom namjenske raznolikosti i vrste materijala od kojih su izraivani tadanji medicinski, napose kirurki instrumenti, od kojih je veina vrlo slina dananjim,
suvremenim instrumentima (slika 7).
U ranoj fazi autohtona rimska medicina pod utjecajem je
etrurskog naslijea i starogrke medicine (ba kao to je
i starogrka medicina svoja saznanja crpila s izvora mezopotamske i staroegipatske civilizacije trgovina i ratovi ubrzavaju protok informacija). Do dolaska grkih lijenika (esto osporavanog), ona poiva na magijsko-religijskim osnovama (slika 8). Prevladava religijsko praznovjerje: bolest je posljedica nezadovoljstva bogova. Na vrhuncu
takvog vjerovanja, uz brojne bogove kojima se obraaju za
pomo kod pojave razliitih bolesti, gotovo da svaki dio tijela ima i svog boga-zatitnika.
Popularna je bila hepatoskopija, tj. itanje boanskih poruka iz jetara rtvovanih ivotinja (npr. ovjih). Takva gatanja promatranjem utrobe (jetra, ali i srce, plua, u) rtvenih ivotinja imaju podrijetlo u etrurskom naslijeu (hepatoskopija ima podrijetlo na Bliskom istoku), a obavljali su
ih tzv. haruspici (haruspices) kojima su se obraali nositelji
vojne i civilne vlasti u Rimu. Naime, jetra su smatrana sjeditem due i glavnim organom ovjeka (slika 9).

Slika 5.

Balzamarij, staklo (plave boje)

Naravno, Rimljani kao stoarsko-ravniarski narod imaju u

243

MEDICUS 2010. Vol. 19, No. 2, 241 - 249

KOK18 Povijest.indd 243

08.02.2011. 12:30

M. Wokaunn, H. Manenica Medicina starog Rima: Izloba u Arheolokome muzeju Narona u Metkoviu

Slika 7.

Pinceta (volsella), bronca

Slika 9.

Zavjetni rtvenik, vapnenac

(oito, runo pripravljene) koje su sluile, s obzirom na sastav dobiven analizom, najvjerojatnije kao peroralni antidijaroik (slika 10) (5). U svrhu pripravljanja takvih lijekova rabio se i pronaeni tarionik (mortorium) s pripadajuim batom (pistillum) (slika 11.a, 11.b).

Slika 8.

Amulet - privjesak boanstva Besa, staklena pasta

naslijeu i brojna saznanja o ljekovitom djelovanju biljaka.

Antiki lijenik zapravo je, pored kirurkih znanja (ubrzano razvijanih zbog neprestanih ratovanja), izvrstan poznavatelj ljekovitog bilja i razliitih naina pripravljanja biljnih
preparata (masti, tablete, oblozi).

244

Rimljani su u naslijee dobili tisuljetno poznavanje ljekovitog ili opojnog uinka mnogih biljaka poput anisa, bosiljka, metvice, enjaka, pelina, odoljena (valerijane), bunike, tamjana, mirte, kadulje, gospine trave itd. Poznato je
da je upravo perunika (Iris illyrica) iz neretvanske doline u
rimskom svijetu bila iznimno cijenjena kao ljekovita biljka,
posebno u kozmetike svrhe. U svijetu vrlo rijedak nalaz
jest kutijica za lijekove otkrivena u Ninu 1907. godine unutar koje su pronaene tri tablete nepravilna ovalna oblika

Slika 10.

Kutijica za lijekove, bronca

Jedan dogaaj, epidemija kuge 293. pr. Kr., ubrzava dolazak grkih lijenika u Rim. Naime, u nemoi pred nadolazeom epidemijom kuge koja kosi sve pred sobom, Senat donosi odluku o traenju savjeta iz Sibilinskih knjiga
(Libri Sibyllini zbirka proroanstava; pripisuje se proroici Sibilli iz Kume), to ima za posljedicu dovoenje i irenje Asklepijeva kulta (lat. Eskulap - Aesculapius) koji se
u Grkoj ve stoljeima tovao kao jedini bog zatitnik od
bolesti, a sa irenjem Asklepijeva kulta u Rim dolaze i grki lijenici koji donose sasvim novi pogled na nastanak i
razvoj bolesti, osloboen magije i religioznosti (slika 12).
I kakva li apsurda, u sumrak grke civilizacije, upravo se

MEDICUS 2010. Vol. 19, No. 2, 241 - 249

KOK18 Povijest.indd 244

08.02.2011. 12:30

M. Wokaunn, H. Manenica Medicina starog Rima: Izloba u Arheolokome muzeju Narona u Metkoviu

nalista privrenih magiji i religioznom naslijeu meu kojima se osobito isticao glasoviti Katon (Marcus Porcius Cato, 234.-149. pr. Kr. Napisao je De Agri Cultura u kojima je
skupio dotadanje botaniko znanje iz narodne medicine,
ali i uz dosta elemenata magije. Pridavao je veliko znaenje vuni, kupusu i urinoterapiji), a kao tradicionalni pater
familias i svom je sinu zabranio svaki pokuaj bilo kakvog
obraanja za pomo grkim lijenicima, smatrajui ih opasnim za budunost rimskog drutva.

Slika 11.a. Tarionik (mortorium), bijeli mramor

Naravno da to nije sprijeilo dolazak grkih lijenika pa je

prvi opisani lijenik bio neki Arhagat (Archaghatus iz Sparte) koji je doao 219. pr. Kr. U to vrijeme lijenici ba i nisu uivali osobit ugled pa o njemu postoje oprena miljenja. Po nekim izvorima bio je na cijeni zbog svojih kirurkih
vjetina u izvoenju operacija i stekao titulu carnifexa (krvnik), a po drugima je nazvan kolja i protjeran iz Rima (6).
Nakon gotovo jednog stoljea spominje se i drugi grki lijenik koji je doao u Rim, oko 100. godine pr. Kr., Asklepijad (Asclepiades iz Bitinije). Dosta je utjecajan, zahvaljujui druenju s rimskom elitom. Protivnik je Hipokrata iji
nauk o ulozi prirode u nastanku bolesti smatra precijenjenim i ismijava ga. Svojom teorijom da uzrok bolesti lei u irenju i stezanju atoma od kojih je sagraeno ljudsko tijelo,
zaetnik je tzv. Metodike kole (iji predstavnici ne dre
do anatomije i fiziologije; smatraju da je za cjelokupno savladavanje znanja iz medicine dovoljno 6 mjeseci).

Slika 11.b. Bat tarionika (pistillum), bijeli mramor

Prvi lijenik rimskog podrijetla, vie enciklopedist, bio je

Celzo (Aulus Cornelius Celsus, 25. godine pr. Kr. - 40. godine po. Kr.), koji je u sauvanih 8 knjiga, prvi put napisanih na latinskom jeziku, skupio dotadanja znanja iz medicine, napose kirurgije: operacije kila, katarakte, trepanacija lubanje, amputacije, termokauterizacija i ligiranje krvnih
ila, vlastita metoda odstranjivanja konkrementa iz mokranog mjehura, plastini zahvati na licu, bavi se i povijeu kirurgije te detaljno opisuje tada poznate instrumente.
Gaj Plinije Stariji (Gaius Plinius Secundus Maior, 23.-79.
po. Kr.) napisao je enciklopediju De Naturalis Historia u 37
knjiga sa znaajnim udjelom o medicini.
Dioskurid (Pedanius Dioscorides, 40.-90. po. Kr.) doao je
u Rim kao vojni lijenik iz starogrkog Anazarba. Bio je izvrstan poznavatelj ljekovitog bilja kojeg je oko 600 vrsta
skupljenih u cijelom Carstvu opisao u 5 knjiga De materia medica, opisujui i razliite naine pripreme ljekovitih
sastojaka. Zahvaljujui tomu, poznaje i primjenjuje lokalnu anesteziju, to sasvim sigurno znatno smanjuje dotadanju veliku smrtnost zbog izvoenja kirurkih zahvata
bez anestezije.

Slika 12.

Uljanica s natpisom ASCLEPIUS, glina

na rimskom tlu dogaa sinteza stoljeima skupljanoga grkog medicinskog znanja, svih podjela, razliitih pristupa i
razliitih kola koje su pritom nastajale u grkoj civilizaciji.
Dolazak grkih lijenika naiao je na estok otpor tradicio-

Soran (Soranus iz Efesa, 98.-138. po. Kr.), grki lijenik i

predstavnik Metodike kole, dao je izniman doprinos anatomiji enske zdjelice, ginekologiji opisujui ginekoloke
zahvate, tijek poroaja, upozoravao je na postporoajnu
higijenu pa i kontracepcijske metode (meka vuna u rodnicu prije koitusa, ubacivanje do ua maternice smjese ulja
i meda, balzama, cedrova ulja). Pri pregledima rabi vaginalni spekulum (dioptra). Od 30-ak napisanih knjiga veina je
propala. Sauvane su 4 knjige s tekstovima o ginekologiji,
kao i latinski prijevod O akutnim i kroninim bolestima. Bavio se i neonatologijom, neurolokim i duevnim poreme-

245

MEDICUS 2010. Vol. 19, No. 2, 241 - 249

KOK18 Povijest.indd 245

08.02.2011. 12:30

M. Wokaunn, H. Manenica Medicina starog Rima: Izloba u Arheolokome muzeju Narona u Metkoviu

ajima. Kod Nina su pronaena dva ulomka diska uljanica.

Na jednom je prikazana gola ena u poloaju za raanje, a
na drugome se prikazuje ginekoloki zahvat (najvjerojatnije kiretaa) (slike 13, 14).

Slika 13.

Slika 14.

246

Disk uljanice s golom enom u poloaju za raanje, glina

Nije patio od lane skromnosti pa je, navodno, ak i pobjegao iz Rima za vrijeme epidemije kuge 166. godine, ali mu
to nije odvie nakodilo te je nakon povratka u Rim nastavio praksu, tovie teatralno je odravao javna predavanja
i javne sekcije ivotinja.
Lijenici su ugled dugo i mukotrpno stjecali. Rimljanima
je ispod asti bilo baviti se medicinom (7). Gaj Julije Cezar tek 46. godine pr. Kr. dodjeljuje rimsko graansko pravo strancima koji su se u Rimu bavili medicinom. Meutim,
atentat na Julija Cezara i 15-godinji graanski rat koji je
potom uslijedio natjerao je cara Augusta da promiljeno
formira profesionalnu vojnu medicinsku slubu: dodijelio
im je zemljite, mirovine, poseban status, plau dvostruko veu od one obinih vojnika. Uvedena je i obavezna vojna medicinska kola. Lijenici na bojitu su naoruani, ali i
opremljeni kutijama u kojima se nalaze osnovni kirurki instrumenti, zavoji i lijekovi (slika 15). U Arheolokome muzeju Narona u Metkoviu meu eksponatima se nalazi sarkofag lijenika ili moda ljekarnika s nekoliko prigodnih instrumenata i opreme za pripravke ljekovitih preparata (slika 16). Uz velike vojne logore otvarane su bolnice (valetudinaria), koje su kasnije posluile kao model za otvaranje
bolnica u sjeditima provincija, ak i u srednjem vijeku. Lijenici su sluili u kohortama pretorijanaca, legijama, etama, laama flote, zajedno s capsariusima, pomonicima.
U samom Rimu bili su udrueni u struna drutva collegia,
ali nastava se odravala privatno u sklopu obavljanja prakse s uenicima. Najugledniji lijenici, predsjedavajui kolegija i carevi osobni lijenici, nosili su naziv archiatrus.

Slika 15.

Cilindrina kutijica sa sondama (theca vulneraria), bronca

Slika 16.

Sarkofag lijenika ili ljekarnika iz Narone

Disk uljanice s prikazom ginekolokog zahvata, glina

Najvaniji grki lijenik u Rimu svakako je Galen (Aelius Claudius Galenus iz Pergama, 129.-oko 200. po. Kr.).
Sklon je Hipokratovoj humoralnoj teoriji kao uzroku bolesti koju dopunjuje uvoenjem pneume i time prekida dotadanje sukobe razliitih kola unutar Rima. Smatraju ga
najveim antikim poznavateljem anatomije, premda sekcije izvodi na ivotinjama (Rimljani nisu doputali sekcije
na truplima ljudi) pa su zakljuci esto i pogreni. Pripisano mu je oko 400 djela iz medicine, matematike, filozofije
koji su nezaobilazna literatura 1.500 godina, sve do XIX.
stoljea (u muslimanskom svijetu i danas se rabe kao Yunani grka medicina). Nije mu bilo mrsko druiti se s rimskom elitom, bogatima i monima. Prvo je postao osobni lijenik cara Marka Aurelija, a zatim i njegova sina Komoda.
MEDICUS 2010. Vol. 19, No. 2, 241 - 249

KOK18 Povijest.indd 246

08.02.2011. 12:30

M. Wokaunn, H. Manenica Medicina starog Rima: Izloba u Arheolokome muzeju Narona u Metkoviu

Legendarna je posveenost Rimljana higijeni, uljepavanju, javnim kupkama, uglavnom dostupnim imunijemu,
patricijskom sloju (slika 17). Jo u VI. st. prije Kr. gradi se
Cloaca Maxima, odvodni kanalizacijski sustav, prvo u Rimu, a zatim i u ostalim gradovima. Znanje o gradnji vodovoda i kanalizacije naslijeeno je od Etruraca. Nakon erupcije Vezuva 79. godine po. Kr. unutar ruevina Pompeja i
Herkulaneuma pronaeni su zahodi s vodokotliem. Prvi
akvedukt koji je Rim opskrbljivao vodom sagraen je jo
312. godine prije Krista. O istoi i odravanju ulica brigu
su vodili edili (aediles). Nije bilo doputeno pokapati mrtve unutar gradskih zidina, to je dovelo do popularnosti
kremiranja trupala do pojave kranstva. Izbjegavalo se
graditi gradove na malarinim podrujima (to istie strateku vanost Narone, upravo izgraene na takvom podruju). Premda su Grci tvorci higijene (umjerenost u svemu, svakodnevno pranje zubi metvicom, dnevna tjelovje-

ba i masaa), Rimljani su svakako zasluni za razvoj sustava javnog zdravstva kontroliranog i odgovarajuim zakonodavstvom. Obilno se, ene i mukarci, svakodnevno koriste kozmetikom u svrhu uljepavanja: za pranje tijela sapun, za kosu tekuina na bazi natrijeve luine ili fina glina
u prahu. Ukosnice, eljevi, ogledala, boice za parfeme,
masti za sprjeavanje nastanka bora, kutijice za pomade
est su nalaz (slike 18-20).
Na alost, nisu im unato svemu bili poznati pravi uzronici bolesti, a veliko neistraeno i neprijateljsko istono zalee bilo je pravi rezervoar bolesti koje su tjerale itave narode na put prema granicama Rima: 164. - 189. godine s
istoka zapoinje epidemija kuge. Oko 250. godine javlja se
tzv. Ciprijanova kuga (prava priroda te bolesti vrlo je upitna), a 444. godine ponavlja se vrlo slina pandemija. Izmeu 540.-590. godine iz Egipta, opet preko Istoka, zapoinje najubojitija epidemija u svjetskoj povijesti, Justinijanova kuga.
U eri nepostojanja antibiotika nisu li i to bili vie nego dovoljni uzroci i razlozi za seobe itavih naroda, propast ne
samo Narone nego i itavog Carstva?

Slika 17.

Ogledalo (speculum), bronca

Slika 19.

Narthecium, bjelokost

Slika 20.

Ukosnica (acus crinalis), bjelokost

Rimska medicina na tlu Hrvatske

Slika 18.

Alabastron (alabastrum), vapnenasti alabastar

Efikasno su Rimljani kolonizirali zateena ilirska plemena

na ovim prostorima to je naposljetku dovelo do potpune
latinizacije i dananjeg prostora Hrvatske. O samoj ilirskoj
medicini, koja je poivala na magijsko-religijskim temeljima znamo tek nakon rimskih osvajanja. Smatrali su bolest posljedicom uroka, aranja, opsjednutosti, zlih pogle-

247

MEDICUS 2010. Vol. 19, No. 2, 241 - 249

KOK18 Povijest.indd 247

08.02.2011. 12:30

M. Wokaunn, H. Manenica Medicina starog Rima: Izloba u Arheolokome muzeju Narona u Metkoviu

da, tragove ega i danas primjeujemo u narodnom vjerovanju. Njihovi vraevi - panonski arobnjaci bili su poznati u Rimskom Carstvu. Osim vraanja, Iliri su poznavali i racionalni pristup lijeenju ljekovitim biljem: perunika, valerijana, gencijana, aspalatos, liburnija, maslinovo ulje itd. samo su neke od tada upotrebljavanih ljekovitih biljaka. Kolonizacijom Ilirika, Rimljani grade kvalitetne ceste, lijepe gradove (Salona, Jader, Narona, Pola, Siscia), kao i niz vojnih
logora. Fanatini poklonici higijene, posveivali su dunu
pozornost izgradnji akvedukata za dovod svjee vode, ije sauvane ostatke i danas moemo nai u Solinu, Zadru,
Puli, Novalji, Sisku, Vinkovcima. U svakom gradu postojala
su javna kupalita (bit rimskog kupanja jest u postupnom
prelasku u prostorije sa sve toplijim zrakom i vodom). Kanalizacijski sustav i odvoz smea bili su na visokoj razini.
Kanalizacijski sustav nalazimo sauvan u Naroni, a u Dioklecijanovoj palai postojali su zahodi s tekuom vodom.
Na prirodnim vrelima tople vode, koja su se rabila jo od
neolitika, gradili su toplice: Aquae Jasae (Varadin), Aquae
Balissae (Daruvar), Ad Fines (Topusko), vjerojatno i Krapinske i Stubike Toplice. U gradovima su bili lijenici, koji izuzev asne izuzetke, ba i nisu bili osobito cijenjeni. Budui da je svaka rimska legija u vrijeme carstva morala imati 24 lijenika, na naem tlu naeno je dosta nadgrobnih
stela lijenika koji su se uglavnom, kao vojni lijenici, bavili ratnom kirurgijom: u Sisku je sauvana stela Marka Mucija Hegetora (32. dobrovoljaka kohorta), u Burnumu (Kistanje) sauvana je stela Satriusa Rufusa (11. legija). Na
spomeniku mu je uklesan rasklopljen etui s kirurkim instrumentima primjerci kojih su i danas sauvani. U Solinu je sauvana stela Flavija Ursilijana koji se bavio lijeenjem ili proizvodnjom lijenikih potreptina (uklesana liica na steli) (8). Rimska medicina i farmacija meusobno
su usko povezane jer je poznato da su u tom razdoblju lijenici sami pripremali lijekove pa su i pojedini instrumenti rabljeni u obje svrhe (9). S razliitih lokaliteta sauvan je
velik broj instrumenata od bronce i eljeza: pincete (u antici vie sluile za odstranjivanje dlaica s tijela), skalpeli,
lancete, kauteri (govore u prilog esto izvoenoj hemostazi), razliite liice za pripremanje lijekova, sonde, patule, kantarne vage i sl. Ve smo spomenuli kutijicu za lijekove sa sauvane tri tablete promiljeno odmjerenog sastava, naene kod Nina. U Vranjicu kod Splita pronaena je
stela posveena Eliji Soteri, primalji grkog podrijetla, vjerojatno osloboenoj robinji. U Rimu su obstetrices primalje uivale veliko potovanje. One su pored pomaganja prilikom poroda lijeile medikamentima i ene i djecu te nastupale i kao sudski vjetaci (10). U Italiji se uva, jedna od
dvije sauvane u svijetu, iz Zadra odnesena staklena sisaljka za mlijeko.

Prouavanje nekoliko stotina nadgrobnih spomenika sauvanih u ovim krajevima upozorilo je na velik pomor male djece (zbog akutnih zaraznih bolesti, pogotovo variole),
kao i na velik pomor mladih ljudi to se objanjava ve tada rairenom tuberkulozom. Ve spomenute epidemije u
Iliriku znaajno pridonose propasti Narone, Aenone i Scardone.
Rimsko se Carstvo 395. godine cijepa u dva dijela. Ilirik postaje krvava bojinica kojoj uz epidemije prijeti zapoeta
seoba naroda i dolazak Junih Slavena, ime zapoinje novo razdoblje u povijesti ovih prostora.
Rijetka su nalazita ostataka starorimske medicine na hrvatskom tlu. Izniman fundus desetljeima skupljan na hrvatskom tlu, uvan u Arheolokome muzeju Zadar i na posljetku prikazan na izlobi u Arheolokome muzeju Narona u Metkoviu, potie nas na promiljanje gdje mogu biti
ostatci medicinske prolosti nekad toliko vane Narone, o
kojima gotovo da ne znamo nita.
Treba li traiti (jer s obzirom na vanost grada nesumnjivo postoje) unutar same Narone, dakle na irem podruju
metkovskoga prigradskog naselja Vid ili moda na ostatcima rimskog logora na brdu Humac (Bigeste) pokraj Ljubukoga, gdje je bila smjetena vea vojna posada koja je uvala Naronu? Ili moda kod Mogorjela u blizini apljine?
Mnoga pitanja otvaraju se pred nama i ekaju odgovore
koje mogu pruiti tek temeljita i nova multidisciplinarna
istraivanja.
Dotad, ostaje tek naa elja za ouvanjem svih tragova civilizacije koja je proela i nae prostore. Izloba prikazana u Metkoviu dobar je put, nadamo se ne i jedini. Ona
potie na promiljanje ishodita paneuropeizma kao fenomena koji se ostvarivao na naim prostorima i prije negoli
smo ga osvijestili zakonima i teritorijalnim konceptima novijeg datuma.

Sve slike, osim prve (autor: Mario Wokaunn) preuzete su iz

kataloga (autor: Ivan ondi), uz doputenje autorice kataloga.
ZAHVALA
Zahvaljujemo mr. sc. Korneliji A. Giunio i Timki Alihodi,
kustosicama Arheolokog muzeja u Zadru i autoricama
izlobe u Arheolokome muzeju Narona u Metkoviu, na
velikoduno ustupljenom Katalogu koji su uz puno truda
pripremile, a nama nesebino ustupile snimke izloaka koje smo za potrebe ovog rada rabili kao i pojedine dijelove
teksta, na dobrobit izuavanju hrvatske medicinske prolosti.

248
MEDICUS 2010. Vol. 19, No. 2, 241 - 249

KOK18 Povijest.indd 248

08.02.2011. 12:30

M. Wokaunn, H. Manenica Medicina starog Rima: Izloba u Arheolokome muzeju Narona u Metkoviu

Literatura
1.

2.

3.
4.

5.

6.
7.
8.

ZANINOVI M. Podruje Neretve kao vojni mostobran rimske antike. Split: Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva
1980;(5).
MARIN E. Naronitanski Augusteum i arheoloka istraivanja u Naroni 1988.-2001. Arheoloka istraivanja u Naroni i dolini Neretve znanstveni skup Metkovi; 2001.
MARIN E. Augusteum Narone. Split: Arheoloki muzej
Split; 2004.
GIUNIO AK, ALIHODI T. Ars medica et pharmaceutica
- rimski medicinsko-farmaceutski instrumenti iz fundusa
Arheolokog muzeja Zadar. Zadar: Arheoloki muzej Zadar; 2010.
GRMEK M, MELIK S. Kemijski sastav antikne pilule iz
Nina. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LIV,
1952;127-36.
CARTWRIGHT FF, BIDDISS M. Bolest i povijest. Zagreb:
Naklada Ljevak; 2006.
KROBONJA A, MUZUR A, ROTSCHILD V. Povijest medicine za praktiare. Rijeka: Adami; 2003.
GRMEK DM. Pregled razvoja medicine u Hrvatskoj od
pretpovijesnih vremena do XII stoljea. U: Grmek DM, Dujmui S. Iz hrvatske medicinske prolosti. Zagreb: Zbor lijenika Hrvatske; 1954;39-45.

9.
10.

GREGL Z. Rimski medicinski instrumenti II. VAMZ, 3 sv.

XVI-XVII 1983:84;175-81.
BUNIJEVAC H, DUGAKI V, FATOVI-FERENI S. 120 godina kole za primalje u Zagrebu. Zagreb: Gandalf d.o.o.
1997.

Adresa za dopisivanje:
Mario Wokaunn, dr. med.
Opa bolnica Dubrovnik
20000 Dubrovnik, Dr. Roka Mietia 2
e-mail: mario.wokaunn@gmail.com
Primljeno / Received
20. 9. 2010.
September 20, 2010
Prihvaeno / Accepted
24. 9. 2010.
September 24, 2010

249
MEDICUS 2010. Vol. 19, No. 2, 241 - 249

KOK18 Povijest.indd 249

08.02.2011. 12:30