Professional Documents
Culture Documents
Omer I Arabski Nacionalizam
Omer I Arabski Nacionalizam
Kad je Sa'd bin Ebi Vekas osvojio Iraki-Arebi, vojnici su od njega traili da osvojenu zemlju oglasi za
ratni plijen i meu njih razdijeli. Sa'd to javi u Medinu, pitajui Halifu za savjet, nato mu je Omer
odgovorio: "Zemlja pripada onima koji je obrauju i u ijim se rukama nalazi. Oni e u budue svoju
zemlju pridravati a dravi e davati izvjesni danak u novcu i naturi za uzdravanje vojske"
Hrianima i Jevrejima u osvojenim krajevima Sirije i Palestine, Mesopotamije i Egipta koji nisu
htjeli primiti Islam, Omer je odredio da plaajudizju i hara, glavarinu i zemljarinu, a posebnim
dekretom zajamio im je linu, vjersku i imovinsku bezbjednost i dravnu zatitu protiv svakog
nasilja i nepravde. Omer je tano odredio visinu dizje i haraa za osvojene krajeve. Docnije
arapske halife i osmanlijski sultani esto su ove odredbe mijenjali i nemilosrdno zloupotrebljavali na
tetu raje.
Omer je od plaanja dizje oslobodio svetenike hrianske i jevrejske vjere, djecu i ene, starce i
bogalje, a osim toga uinio je jedan vaan izuzetak u korist plemena Benu Taglib. Ovo veliko
arapsko pleme, naseljeno u Mezopotamiji, nije htjelo primiti islam, nego se radije podvrglo
plaanju dizje i haraa. Omer pored svega toga nije htio da jedno punokrvno arapsko pleme
izjednai sa pobijeenim narodima Mezopotamije nego je odredio da Benu Taglib mjesto dizje i
haraa plaa dvostruki zekat.
Radi tane evidencije cjelokupnih dravnih prihoda i rashoda, Omer je po perzijskom prijemu
ustanovio vrhovnu raunsku komoru - divan, a u osvojenim provincijama raunske registre, gdje su
uneseni prihodi i rashodi, popis plodnih zemalja, uma i rudnika i imena porezovnika. U Medini, gdje
su inovnici bili Arapi muslimani, registar je voen na arapskom jeziku, u Egiptu i Siriji gdje su
inovnici bili hriani, na grkom, a u Perziji na perzijskom jeziku. Pored toga voen je naroiti
imenski registar o svim licima koja su primala dravnu potporu, kojim redom i u kojoj visini, sa svim
promjenama koje su nastajale smru, poroajem, udajom ili enidbom. Ratna siroad i porodice
onih koji se nalaze na ratitu, primali su naroitu potporu iz dravne blagajne.
I inovniku je hijerarhiju Omer uredio. Na elu uprave stajali su Halifa i njegov sekretar, upravnik
dravnih dobara, glavni dravni blagajnik, namjesnici pojedinih pokrajina, sudije - kadije, i nii
poreski inovnici. I u vojsci je Omer sproveo vane reforme, odredio stalne garnizone sa armijskim
generalima na elu. Ovi generali su ujedno bili i namjesnici pokrajina.
Da Arabiju uini iskljuivo arapskom islamskom dravom, Omer je raselio iz Hajbera jo zaostale
Jevreje a iz Fedaka i Nedrana hriane koje su i Muhammed a.s. i Ebu Bekir ostavili na miru,
podijelivi im jo i specijalne privilegije. Omer je odredio da u Arabiju ne smije zakoraiti noga
inovjerca niti inovjerac smije imati posjeda u Arabiji. Da Arape sauva kao iskljuivo ratniki narod i
da ih odri na okupu, Omer je pod prijetnjom najstroije kazne zabranio Arapima da imaju van
Arabije ikakva posjeda i da se bave obraivanjem tla. U istom cilju zabranio je Arapima uenje
tuih jezika, a hrianima uenje arapskog jezika i sluenje arapskim pismom. Namjera Omerova
bila je da se Arapi kao pobjedioci ni po koju cijenu ne asimiliraju sa pobijeenim narodima nego da
se strogo razlikuju kao pobjedioci od pobijeene raje. Omer je odredio da Arap uope ne moe biti
rob pa makar bio prodan kao rob ili u ratu zarobljen.
Ova Omerova nacionalna arapska politika koja s vjerom nema nita zajednikoga, najbolje se ogleda
u ispravi u kojoj su hriani Sirije formulisali uslove pod kojima e se podvrgnuti Omerovoj vlasti. Ta
isprava, koju je sam Omer diktirao, poinje ovako:
makar da se nije tome odupro, ali teko uvrijeen ovom Osmanovom odredbom postao je jedan od
glavnih zavjerenika u zavjeri protiv Osmana.
U sudstvu nije Osman nita mijenjao, ali je i ovdje odstupio od jedne vrlo vane prakse svoje
dvojice prethodnika. I Ebu Bekir i Omer po Muhammed a.s. primjeru vrili su u prijestolnici Halifata
dunost vrhovnog sudije. Osman je samo kratko vrijeme to praktikovao a onda postavio naroitog
sudiju za Medinu.
Poslije Osmanova ubistva nastadoe meu pravovjernima tri religiozno - politike partije, na koje se
jo i danas manje vie dijeli cio islamski svijet: Sunije, iije i Haridije. Spor meu ovim strankama
nije zbog tumaenja Kur'ana ili drugih vjerskih dogmi, usljed ega su docnije nastale mnogobrojne
islamske vjerske sekte, nego ima isto politiki karakter: koga treba priznati pravim i zakonitim
halifom, nasljednikom Muhammed a.s. u inu svjetovnog voe muslimana.
Po miljenju Sunija (ehli-sunet vel demaat), takvih halifa je bilo etvorica: Ebu Bekir, Omer,
Osman i Alija. iije odriu to pravo prvoj trojici i tvrde da je pravi emir-el mu'minin i halifa samo
Alija. Prva trojica su, po njihovom miljenju, uzurpatori koji su nepravino doli do vlasti. Haridije,
naprotiv priznaju samo Ebu Bekira i Omera za prave halife. Osman je, kako oni misle, s pravom bio
ubijen, Alija je izgubio pravo na halifat u onom trenutku kada se upustio u pregovaranje s Muavijom
i poslije krvave bitke pristao da njihov spor rijei "izabrani sud".
Vladavina etvrtog halife, Muhammed a.s. zeta Alije, obiljeena je, kako smo vidjeli na svome
mjestu, neprestanim unutranjim bunama i krvavim graanskim ratovima, a njegovom smru
islamska drava izgubila je svoj patrijarhalni i isto teokratski karakter. Umjesto toga, dola je
apsolutistika monarhija sa uzakonjenim redom naslijea. Muavija koji je je lukavstvom i krvavim
nasiljem doao do vladalake vlasti i koji je sjedita halifata prenio iz svetog grada Medina u glavni
grad Sirije - Damask, nije ni imao prava da se zove halifom...
________
U gornjem dijelu iznio sam dio, zanimljiv dio i pogled na arapsku istoriju u periodu halifata, koji se
nalazi u knjizi Osmana Nuri Hadia -"Muhamed a.s. i Kur'an - (kulturna istorija islama", drugo izdanje,
1968. god., Sarajevo, na str. 175. - 177.
Iako bi se o odrenim stavkama i gleditima u gornjem tekstu moglo polemisati, gledajui sa ove
vremenske distance i zahvaljujui novim saznanjima, ipak gornji isjeak iz spomenute knjige vrijedi
proitati i smatram ga interesantnim.
Osman Nuri Hadi, publicista i knjievnik koji je roen u Mostaru 28. juna, 1869., a umro u
Beogradu 23. decembra 1937., spada meu prve muslimanske intelektualce savremenog formata
koji su koncem pretprolog i poetkom prolog stoljea poeli javno djelovati meu
bosanskohercegovakim muslimanima.