Mula Mustafa Baeskija - evki bonjaki ljetopisac, roen je

u Sarajevu 1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj mahali.

Pretpostavlja se da je umro 18. augusta1809. godine u Sarajevu. O
Baeskiji znamo samo ono to je on o sebi zabiljeio u svom
Ljetopisu, pa je, prema tome, to i jedini izvor za upoznavanje
njegova ivota i rada. Puno mu je ime Mula Mustafa Baeskija sa
pjesnikim pseudonimom evki. Sin je Ahmedov, a unuk Kadrihode.
Poetno obrazovanje dobio je u mektebu kod hode Sulejmanefendije Arnauta. Da se Mustafa isticao u mektebu meu svojim
vrnjacima, vidimo po tome to postaje kalfa. Baeskija je izuio i
kazazski zanat kod majstora ahinbaia, kazaza i imama jedne
sarajevske damije, o kojem se ljetopisac ne izraava najljepe.
Nekog Mahmuta Zaimovia spominje kao svog drugog majstora u
kazazskom zanatu. Izgleda da se Mula Mustafa kasnije nije nikako
bavio kazaskim poslom, nego je, vjerovatno, produio naukovanje u
kojoj od sarajevskih medresa, pa je 1757. godine postavljen za
sibjan-mualima u mektebu kod Ferhadije damije. Dvije godine
kasnije primio se i dunosti imama i hatiba Buzadi hadi-Hasanove
damije.
Baeskija se nije zadovoljio ni sa muallimskom slubom koju
naputa i 1763. godine postaje narodni pisar (katibi-am). Ovo e
odsada biti njegovo glavno zanimanje, pa je radi pisarskih poslova
iznajmio jedan mali duan u Mudelitima pod Sahat-kulom.
Sastavljao je i pisao nepismenom svijetu privatna pisma, molbe,
albe, ugovore, potvrde, popisivao ostavtine umrlih graana i
drugo. O tome da mu je pisarski posao dobro napredovao i donosio
lijepe prihode, govori nam i injenica to on kasnije iznajmljuje drugi,
vei duan i angauje i druge pisare za pomonike. Pored toga, u
dva navrata biljei prihode i konstatuje koliko je papira utroio za
pisanje.

Svoje lino obrazovanje i usavravanje Baeskija i dalje ne naputa,

pa ga vidimo kako slua predavanja o erijatskom pravu i
astronomiji kod muderisa Gazi Husrev-begove medrese MehmedRazi Velihodia. Kod ejha Hadi-Sinanove tekije hadiMuhameda izuava misticizam (tesavvuf) i stupa u derviki red
Kaderija. U svom duanu, pored pisarskih poslova, poduavao je i
uenike medresa i druge osobe u arapskoj kaligrafiji i erijatskom
nasljednom pravu. Osim toga, on 1779. godine biljei kako se sa
nekoliko prijatelja jednom sedmino sastajao u kui nekog
Vilajetovia na Atmejdanu, gdje bi pored sijela i razgovora po pola
sata posveivali itanju knjiga. Takva sijela uz halvu odravana su i
na drugim mjestima u Sarajevu i nazivana "Sohbet-halva".
Baeskija nam je ostavio neto podataka i o svojoj porodici. Njegov
otac Ahmed bie da je umro dok je Mustafa bio jo kao dijete, a
majka mu Fatima, ki Mehmed-hodina, preudala se za nekog
mutapiju i umrla od kapi 1772. godine. Mula Mustafa se oenio vrlo
mlad sa Safijom, kerkom Mustafa-age artozana. Do 1778. godine
rodilo mu se devetoro djece, od kojih je te godine na ivotu samo
troje, dvije keri i sin Mustafa, kojeg je on dao da ui berberski
zanat. Deseto dijete mu je roeno 1782. godine. Od tri keri, koliko
ih je sada imao, dvije su mu umrle u vrijeme haranja kuge 1783.
godine. Prema tome, Baeskiju su nadivjeli samo jedna ki i sin
Mustafa. Baeskija je roen i sve do 1759. godine bio nastanjen u
Mimar Sinanovoj mahali, ali je spomenute godine kao imam
Buzadia damije iznajmio ebelia kuu u istoj mahali, odakle se
ponovno 1773. godine vraa u svoju kuu u Mimar Sinanovoj
mahali.
Godine 1760. Baeskija je putovao u Beograd radi sreivanja
poslova oko ostavtine njegovog daide Topal Osman-age,
baeskije 97. demata, koji je te godine umro u Beogradu. Osim
ovog kratkog odsustvovanja iz Sarajeva, ljetopisac je zabiljeio da
se 1. jula 1781. godine s porodicom odselio iz Sarajeva u Zgou
kod Kaknja i tu se primio mualimske dunosti. Da se brzo
razoarao, pokazuje injenica to se ve 30. februara 1782. godine

vraa u Sarajevo, gdje nastavlja svoj pisarski posao. Ponovno je

preuzeo i dunost imama Buzadia damije, pa i ovu dunost uz
jo jedan krai period obavlja sve dok se nije razbolio.
Godine 1800. postao je slubenik Husrev-begova vakufa primivi se
dunosti duzhana.
1801. godine ljetopisca je dohvatila kap. Sve do danas nije bio
ustanovljen taan datum Baeskijine smrti. Veina autora koji su
ranije pisali o Baeskiji pretpostavljaju da je on umro 1803. godine,
dok Muderizovi, koji je prevodio Ljetopis Baeskije, smatra da je
ljetopisac umro 1805. godine, to bi se zaista i moglo zakljuivati na
osnovu samog Ljetopisa, jer posljednje vijesti, koje nam je Baeskija
ostavio u Ljetopisu, potiu iz hidretske 1219. godine koja odgovara
1804/805. godini. Meutim, prema naim najnovijim istraivanjima
ustanovili smo da je Mula Mustafa Baeskija umro 18. augusta
1809. godine. Naime, u fragmentarno sauvanom Ljetopisu Mustafe
Firakije, a za kojeg pretpostavljamo da je sin Mula Mustafe
Baeskije, stoji i sljedea biljeka: "7. redeba ili 6. agistosa 1224. u
petak u podne u pet i po sahata, preselio je u vjenost na otac
Mula Mustafa. Neka je na njeg Boja milost!" O Mustafi Firakiji i
njegovom Ljetopisu bie govora jo i kasnije. Prema tome,
Baeskija je, nakon to ga je dohvatila kap 1801. godine, jo
poneto biljeio u svoj Ljetopis do 1804/805. godine, a potom je,
poto ga je savladala bolest, prestao biljeiti dogaaje i umro, kako
smo vidjeli 18. augusta 1809. godine. Napominjemo da je i
Baeskijina majka Fatima, koja je umrla 1772. godine, od iste
bolesti leala vie godina, ali se u poetku bolesti 2-3 godine mogla
pomalo kretati, pa se prema tome moe pretpostaviti da je ova
bolest u porodici Baeskije bila nasljedna. I pored svih nastojanja da
pronaemo mezar Baeskije, nismo uspjeli. Pretpostavlja se da je
sahranjen na mezarluku u Mimar-Sinanovojmahali u blizini svoje
kue.
U izvorima, osim ljetopisa, nalazimo Baeskiju ubiljeenog kao
svjedoka u etiri rasprave vodene pred sarajevskim kadijom. Prvi

put se javlja 11. rebiul-ahira 1181. (6. IX 1767) kao Mustafa-baa

Baeskija, drugi put 2. safera 1189. (4. IV 1775) kao Mula Mustafa,
imam Buzadi-zade damije, a trei 26. dumadel-evela 1191. (2.
VII 1777) i etvrti puta 26. Rebiul-evela 1210. (10. X 1795) kao
Mustafa-efendi, imam Buzadi-zade damije. Sidili: VIII. str. 95:
XVI. str. 108: XVIII. str. 159 i XXXVI. str. 6 u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.Pisarska djelatnost navodi ga da
zapone svoj Ljetopis.Zapoeo ga je na sjeanje na dogaaje koji
su zapoeli deceniju ranije.