You are on page 1of 18
GENERALNE KLAUZULE (Fragmentarna skica za studiju o pravnom standardu) Prethodna napomena. — Ovaj prilog je u organskoj vezi sa mojim ranijim nadovima o pravnom standardu.' Posle upoznavanja sa pojmom standarda u anglo-ameriékom pravu i u francuskoj pravnoj teoriji, pri- stupam proutavanju njegovog ekvivalenta u nemadkom pravu. »Impontiran” pre pedeset godina iz Amerike, termin pravni standard ubrzo je stekao pravo gradanstva u Francuskoj,? odakle je pred rat »presaden” kod nas, i moze se slobodno rei da je se i kod nas odo- matio# Kod nemaékih pisaca me nalazimo ovaj izraz. Znati li to, da u ne- maékom pravu ne ‘postoji pojam koji se njime ommatava? Kad propéavamo pojedini institut, ili pojam, u jednom ,macionalnom pravu” ili ,pravnom sistemu”, u cilju poredenja dvaju prava ili dvaju sistema, da bismo utvrdili u emu se razlikuju, Sta imaju sligno, ili sta * tzrazom pravni standard oznatava se jedan instrument pravne tehnike koji su- sreéemo u svim pravnim sistemima — pod razlititim nazivima 1 sa raaliéitim shvata- njima o sadrZinl, mataju i dometu formule u kojoj je standard izraven. Ustvarl je standard jedna vrsta pravnog pravila, u najSirem amisla ovog poslednieg izraza! jedno pravilo ponaganja é&ja sadrzina nije unapred data, ni u pogledupretpostavice ‘nl pogiedu sankelje. Konkretnu sadrzinu standarda odreduje sudija tw konkretnom sluéaiu. 8 obzirom na sve konkretne okolnosti. — Teoriju o pravnom standardu formulisao je profesor Rosco’ Pound, u Americi, 1819, godine. Francuski profesor Edouard Lambert ukazuje na znaéaj ove teorije, atpotinje da je proutava u Institutu za uporedno pravo u Lionu, 1922. godine. Prve rezultate prouavanja publikuje Institut 1925, godine. Ira- zvan veoma Ziv interes u francusko} nauci i, za vrlo kratko vreme, francuskl pisel 2 prihvatiti ,,pravni standard” kao nov tehniéki termin, — U jugoslovensko} Mteraturl: Pominju ,pravni standard” profesor Tasié (1933) 1 profesor Bo%a Markovié (1996 1 1940), profesor Stanko Frank ga proutava u Krivitnom pravu (1939), a docent Milivoje Mar Kovié potinje (1940) da objavijuje delove sistematske studije o pojmu pravnog standarda (Pravnt standard wu anglo-saksonskom pravu i Pravni standard u jrancuskom pravu, Arhiv za pravne i drustvene nauke, 1940, septembar, str. 177. 1 sl, i novembar, str. 361. 1st)" Prodor engleskog izraza u francusku temninologiju objainjava nam jedna_re- Senica profesora Demoga: yImali smo veé odavno stvar, a nismo.imall jedan naroditi termin da je oznaéimo”. (U predgovoru knjici Marcel O. Stati, Le standard juri- dique, 1929. a * Videtl, naprimer, R. Lukié, Uvod u pravo, 1966, str. 18%, 185; A. Goldiiajn, Priv- redno ugovorno pravo, 1987, str. 40, 65-68; D. Stojanovié, Uvod u gradansko pravo, 1968. je zajedniéka pravna tekovina civilizovanog éovetanstva, ne treba nikaiko da smetnemo s uma ret rimskoga pravnika o poznavanju zakona: ,,scire leges non est verba earum tenere, sed vim ac potestatem”, Tehnitki ter- mini su samo simboli, Konvencionalni znaci za sporazumevanje. Ispod termina treba zapaziti, ispitati, shvatiti suStinu stvari. Terminologija je po pravilu nacionalna, Ako dva prava imaju jedan isti pravni institut ili isti pojam, a samo ih ozavavaju raznim nacionalnim terminima, veoma lako ih saznajemo — naprosto prevedemo izraz u pitanju sa jed- nog jezika na drugi: ,,svojina” — ,,propriété” — ,,Eigentum”. Takve od- govarajuée izraze nalazimo u reéniku, opStem ili specijalnom pravnidkom. Medunarodni termini nam olakSavaju posao. Standard dobija taj status u nage vreme. Za’to ga, onda, Nemei nisu prihvatili? Razlog je veoma prost: za pojam koji se tim izrazom oznaéava oni imaju svoj sopstveni, sasvim specifiéan naziv — die Generalklausel.. . Pod izrazom generalna klauzula naéi éemo’ i: nematkoj pravnoj nauci iu sudskoj praksi onaj isti materijal koji imaju u vidu-anglo-ameritki pravnici, ili francuski ili jugoslovenski pisci ked upotrebljavaju termin pravni standard, ‘Tvrdim, da je ,generalna klauzula” ekvivalent ;,pravnog standarda”. Ali-sé ipak pitam: da lita dva termina oznadavaju i identiéne pojmove? ‘Teoretiéari standarda ponekad razlikuju standarde i direktive. I razlikuju ih pojamno, Da li takvu razliku prave i nemaéki, pisci kad upotrebljavaju nazive’ Generalklauseln i°Richtlinien ‘za iste ili'za sliéne pojamne sadr- dine? Za standard ée, se, esto reéi da. predstavlja jedno ,,merilo pona- Sanja”. A Nemci govore 0 ,merilima za primenu jedne genenalne. klau- zule” ili_o merilima-za ocenu ‘ponaSanja ,,sa stanovi8ta jedne odredene generalne klauzule”. Regi, Da li samo reti? Monamo da se mirimo sa tim, da _pravo,nije matematika. Da mal’ te ne svaki pisac ima svoje sopstvene termine, .svoje natine izraZavanja., Da je mnoga-originalnost u raznim, ,uéenjima’.samo — originalnosti radi. Ali, to sve stvara_velike te&koée, kad se Jeli da mam ne&to bude jasno. I zato ne mogu ovog trenutka sa sigurno8éu.da odgovorim..na pitanje: da-li. je generalna Klauzula : baS pravni standard, ili treba re¢i, da su/u generalnim Klauzulama sadrzani pravni-standardi?-I-nije kraj terminoloSkim te3koéama. Profesor Paund je O8tro razlikovao standard.i princip i. pravilo. Francuski pisci mee. uvek, to troje razlikovati. A Nemei ée za jedan isti pojam, recimo Trew und’ Giauben, jedanput reéi-da je-Generalklausel; drugi put ée to isto nazvati: Grundsatz, ili ée"kazati da je allgemeiner ‘Rechtssatz,. ili ée 7a, tu, istu stvar upotrebiti termin Prinzip: I zato, postavijeno pitanje ostavijam za ovaj trenutak, otvoréno. Odgovor éé moéi da dode tek.posle podrotne analize: materijala’ koji sé obuhveita, izrazom’ genenalma’ ‘lauzula.’ Ovo: je tek prvo poznanstvo. Za sada su: vazne ‘samo konture, krupne linije,.ce- lina i njena bitna_sadrzia, Stoga.u ovom.radu iznosim jedan deo, mate~ rijala Koji.me je doveo do zakijuéka da-je-generalna klauzula instrument privme itehnike’ koji nemadki pravnici‘upotrebljavaju iw istim ‘prifikea,, na isti-matin"i sa istim rezultatima kao Sto’se upotrebljava pravni stan- dard; ostvarivanje pravnog porétka pomoéu' standarda ili generalnih klan- 10 zula daje ono Sto se-naziva ,sudskim: pravom’ — juage-made law, droit fait par le juge, Gerichtsrecht (ili Richterrecht).”° U daljem tekstu biéu iskljudivo na terenu nematkog prava. Sluziéu se izrazima koje upotrebljava nematki.pisac ili nematka sudska odluka dkad_operi’u sa materijalom koji izutavam. Poredenje’ klauzule sa’ stan- dardom ostavijam za docnije. Ukoliko je interesantno dase kakav detalj veé sada uporedi, udiniéu to'u primedbi. Neposredan: praktitan povod za ovaj’ rad’ daju mi izvesne odredbe jugoslovenskog pozitivnog prava koje operiSu sa generalnim klauzulama: postenje i savesnost (OpSta uzansa za promet robom br, 3)8, lojalno postu- panje, dobri poslovni obitaji (A. 9. Zakona o prometu robe sa inostran= stvom)-magelo postenja-i savesnoti i opiti poslouni moral (#1115. istog zakona), dobri obitaji i nagela poslovnog moraia (Sl. 24. Osnovnog zakona © preduzeéima), savesno korixéenje procesnim ovlaSéenjima i zloupotreba prave (2. 8, 9. 1 305. Zakona o parnitnom postupku). Redaktori ovih-tek- stova imali su, nesumnjivo, pred otima, kao uzor, izvesne generalne klauzule nematkog i Svajcarskog prava. Cini mi se korisnim da se upo- znam sa pojavom, istorijatom, znatenjem, znatajem i rezultatima -(pozi tivnim i negativnim) ovih generalnih klauzula u pravu zemlje u -kojoj su ponikle, razvijale se, da bih neSto nautio i ma tudem iskustvu, jer iako je sopstveno iskustvo najbolje, ono je, u isti mah, i niajskuplje: Ko- rist za praktigana ma prvom mestu, Za iteorijska‘prougavanja takode: geheralne klauzule su‘u najte3njoj vezi sa uéenjima o izvorima prava, © pravnoj normi, o tumagenju prava i primeni prava, dalkle sa osnovnim Pitanjima-opite téorije prava. « Pravo koje sud stvara: slobodnim. pronalazeniem pravnog pravila koje okolnost! nalatu, svejedno da ii "u zemiiama ukojima se sudski precedent primaje kao izvor prava ill u kojima gene priznaje. Ponekad se to,- all. sasvirn pogresno, nauiva. ,slo- Boanim tumatenjem" prava od strane suda.,To je aawwaranje ociju pred stvarnoten, Koju"'je of Bogisle 1858. godine uzekonskime ‘tekst Konstatovao, a sama. dikclja teksta’ pokazuje da se zakonom. samo. konstatuje: obléaj 1 njegovo pravilo biva ono pravilo koje se Gri I koje viada u narodnome i sudskom Boot (Gl. 178); Jead_niu Zekonu Ai w obiéaju. nema prilina pravila za-neki posto, a nie ga moguend ‘ni podobjem naéi, pravda i praviea "postaju za auca neposrednim -lzvorom. iz Koga .on Praves treba da expe svoje pravito prema osobito; prifodi posla Koji se studi (2. 782. Opsieg imovinskog Zakontiea za Crna Gort). “viel mapnimgr) Wicnebm Sauer, Lehrbuch der ‘Rachid. und Soziaiphitosophte, see, str. 97, 245, 250. s : Sj Uporedna metoda. tek onda dobija nougni znaaj, kad se poredi ne samo ono sto je ‘taztitito, nego pre swega ono Sto je zajednicko, jer tok tada move dase istra- Auje ‘sustina pojava, dase uivrduju zakoni-vazvilize l ‘saznaju -elljevi: normi”” Sauer, pomenuto delo, str 20. 7 Na proufavanie standgyda vopfte podstakao me Je, jedan propis Srpskog. gra: danskog zaitonika 04 1644: AKO bi-Drl ugovoru osobita-uslowija stavijena bila, ona se maraju raswmno w prisrenjic uvett” (sis). Na afugo} godini studlja, na Pravnom fa: Kultetu w Suboticl, profesor Gradanskog prava nam je o njemu govorio (a.ja.sam .U Delevnien zapisao):’,,Kad uw zakonu ne bi bilo vige ni Jednog propisa 0 ugovorima, sem Yoga jednog, valjan'sudija, oslonjon na pravaw naultu, ‘mogao bl pravilne-da reli ‘svakl shuca}. iz obligacionog preva po ovlaséenju iz toga jedinog. propisa. On spada’u-onu ‘visti! propisa, akvin ima u -Nematkom gradanskom gakoniki, a koje Nemet s ponosom nazivaju,KOnigsparagraphen™. “A-mi smo. ga, et0, imal tligvo pola veka -pre nh. vo nso, shvati sav nieyov maby, kao hto mismo zapaniit ni da Ye €1 "a2. "Bo gisiéevog zakoniia preteta tlana 1. Svajearskog gradanskog zakonika, “Kad pravimo Rove zakone, fmt frakimo uzore kod stranses, a svoje, sopstvene vrednosil }:ne poze jemo ine cenimo”, + V. xapor, Ugovor o kupovini 4 prodaii robe prema Opstim uzarsatha ‘za pfomet roboth, ian), sit’ 2, "ematra nagelo tarekeno U ovo) taansl do oshowne naéelo u_eelom. rater pravnom saobraéaju, Jer Je‘ono upereno protiv formalistike primene brava, Tproty sloupotrebe brava: Isto tao iar Golditajn, Privregno, ugovorne. prevo,, 1963, Sth 65, sa dodatkom da ,pottenje i-savesnost” znati Isto. Sto"! latinsk! bona. fides, Englesks “good faith, sranduskt Bonne fol, taijansicl Bowna, fede, ‘nemacki ‘reu un * Justus Wilehotm Hedémann, Wirtschaitsrecht und’ Retehsgerient, 1999, str. ‘Mi: wPitanje 0 odnosu sudije 1 zakona ostaje vetita zagonetia.” Bs u Plan: I. Upomagu ‘se sa pojmom generalne klauzule; IL. Videéu kad se i zaSto pojavijuje generalna klauzula u razvoju pravnog sistema; IIL. Baciéu detimigen pogled ma razna ,,udenja”, ,Skole”, ,,pokrete”, ypravee” ili ,,teorije”, koji su predstavljali ,pravniéku kdimu” u vreme postanka i u potetku nazvoja generainih klauzula. I — tu Ge morati da se zavr8i ovoga puta moje upoznavanje sa generalnim Klauzulama, Na to sam ogranigen raspolozivim prostorom, A sve je to samo pripremni rad za narednu fazu, u kojoj treba, analizom pojedinih generalnih klauzula u primeni, da upoznam njihovu suétinu i utvrdim da i su one isto Sto i pravni standardi j da tako proverim zakljuéak koji sam 0 tome stvonio prima-facie. I. — Pojam generalne klauzules? — Genenalne iklauzule se defini’u kao normativni pravni pojmovi, éiju sadrZinu treba ispuniti sudom vred- nosti, Takvi su, naprimer, u gnadanskom pravu: Treu und Glauben, gute Sitten, Rechtsmissbrauch, wichtiger Grund. Zakonodavac ih %esto upot- rebljava da bi op8tom formulacijom jednog propisa obuhvatio Sto je moguéno veéi broj dinjeniénih stanja," i time propis oslobodio od opte- reéenja detaljnim obeleZjima, a u isti mah izbegao opasnost neZeljenog suZavanja polja njegove primene. Zakkonodavac moze da formulige pravni propis na tri magina, prime- nom éri metoda ili tri stila:!® @) Zakonodavac ureduje jedan pravni odnos ili jednu pravnu situa- ciju do najsitnijih pojedinosti. Taéno odreduje jedno hipotetitko stanje, kao pretpostavku norme, i za tako odredeno Uinjenitno stanje vezuje tatno odredene posledice, kao sankciju. Kad treba da donese odluku za konkretan sluéaj koji po svojim obeleZjima spada pod propis u pitanju, sudija u samom propisu nalazi gotovo resenje. Sudija, moglo bi se ret, mehanitki primenjuje slovo zakona. Takvo regulisanje, kazuistiéko (od casus =sluéaj), misli se, obezbeduje potpunu pnavnu sigurnost.!* b) Propis se fonmuliée u vidu jednog opitijeg pravila, sa apstrakt- nim, hipotetitkim Ginjeniénim stanjem koje se sastoji od tatno definisa- nih pojmova, za koje se vezuju odredene pramne posledice. To je metoda apstraktne generalizacije. Sudija reSava konkretan slutaj na taj nadin, Sto utvrdeno tinjeniéno stanje subsumina pod pravno pravilo. Iskljutivo Jogi’ka operacija: Isad konkretno éinjeniéno stanje, po svojim opstim \ Creifelds, Rechtswirterbuch, 1968, sub ,,Generalidlausel”. 4 Yzraz_,,8injeniéno stanje” upotrebljavam za nemavku ret Tatbestand. To je dis norme, Hipotetiéko tinjeniéno stanje, kao pretpostavka za primenu sankeije: titko Einjenitko stanje za koje se vezuje sankelja kao. drugi deo morme.,U Kri- Dravu: ,obelezja ‘kriviénog dela", ,elementi” ii ,»biée krivigng dela”. "R. Stammler, Lehrbuch der Rechtsphilosophie, 1928, str. 13, 269, 270; W. Sauer, Lehrbuch der Rechts- und Sozislphilosophie, 1829, str: 234. 1 sl; K.’ Larenz, Agemeiner ‘Tell des ‘Deutschen birgerlichen Rechts, 1968, str. 19. i sl, © Jedan takav pokuSaj utinjen je sa Aligemeines Landrecht fitr die preussischen Staaten, 1794. Vera u moé razuma zakonodavEevog da predvidi sve moguéne slutajeve, ‘sve situacije’ koje Ge se u Zivotu pojaviti, 1 Zelja da se oni regulisu do najsitnijin po- Jedinosti, Kako bi se ‘obezbedilapotpuna predvidljivost odluke, i thme spretlla svaka Samovelja sudije. Islo Se do smesiog (Gl. paragraf za odredivanje Sta je to ,pripadak”; reguliSe se podizanje ograde oko . pa upotrebljena ret Zaun (= taraba), ali, da ne bi bilo .proizvoljnosti”, smatralo se'potrebnim da se Kaze: ,,Sto vazi za’ tarabu, Waits 2a wrllike GH Hlarete “"'Staketteny® "Sauer, pomenuto deto,'str. 294; Lorenz, po" menuto delo, str. 18, 20. 12 obelezjima, odgovara hipotetitkom Uinjenitnom stanju pravnog pravila u pitanju, onda se logidki zakljuéuje da pravne posledice predvidene u pravilu vaze i za sluéaj koji je predmet sudenja, pa ih sudija u svojoj odluci izrive. ©) Zakonodavac postavlja samo smernice (Richtlinien) za nad sudije. U izvesnim pravnim oblastima, ili uopSte. A sudija ée, prema tim smer- nicama, u svakom.konkretnom slu’aju, sam da pronade normu koja, i pretpostavkom i posledicom, odgovara svim konkretnim okolnostima. Za- konodavac je uvideo, da se potpuno formiranim pnavnim pravilom, koje vaii za samo jedan sluaj (lsazuistiloa) ili za jedan’ tip slutajeva (ap- straktna generalizacija), ne moze dati pravitno reSenje.za svu Sarolikost zivotnih situacija u jednom datom trenutku, a°jo3 manje se mogu dati ispravna reSenja za buduée situacije koje ée biti rezultat bitno promen- Yivih Zivotnih uslova, I zato — postavija samo izvesna opSta merila, po Kojima ée sudija imati da formira svoje sopstvene sudove vrednosti u svakom konkretnom sluéaju. Umesto uopStenih, imaée se individualisana reSenja. Postavljena merila nemaju unapred datu .sadrzinu, Ona pred- stavljaju okvire koje sam sudija ima da ispuni sadrzinom. To su — ge- neralne klauzule. Njihova primena se ne iscrpljuje u logiékoj subsuma- ciji, a sudijin cilj nije da donese samo logiki ispnavnu odluku, nego da odlukom raspravi jedan sukob interesa u skladu sa Zivotnim potrebama zajednice. Propisivanje pravnog poretka (postavijanje pravila) i njegovo ostvarivanje (primena pravila) idu putem: od maroda i njegovih Zivotnih potreba do formalno-pravnog poretika, pa od ovog matrag do konkretnog sluéaja‘ sa njegovim uéesnicima, Zivim ljudima, njihovim interesima, njihovim Zivomim potrebama, pod konkretnim uslovima jedne odredene Zivotne situacije. Primenjujuéi generalne klauzule, sudija ée ostvarivati osnovni juristi¢ki zakon pnaviénosti,® kojem je zakonodavac tevio. kad. je Slauzulu formulisao. _ Savremeni zakonodavac kombinuje sva tri nadina, stila ili metoda, Pojedinaéno pravilo obezbeduje sigurnost; apstrakina genenalizacija omo- guéuje izvesnu Sirinu zahvata uz jednoobraznost reSenja; generalna klau- zula slu2i za prilagodavanje prava Zivotu. U regulisanju pravmih odnosa sudija je saradnik zakonodavéev. Razume se, u okviru datog drudtvenog i ekonomskog poretka. Zakonski propis predstavlja samo pokuSaj da se unapred odredi kako da se buduéi spor ispravno resi. Izrazava samo nameru za ispnavnim reSenjem. Samo kad je reSenje pravitno, ostvareno je das richtige Recht ili je ostvaren das juristische Grundgesetz.17 To se postize pomoéu gene- ralnih klauzula. One predstavljaju muzan korektiv ikazuistile metode i metode apstnaktnog generalisanja. One su omoguéile velikoj zakonoday- noj tvorevini, kakav je Nematki gradanski zakonik,!® iznaden s obzirom na socijalme i ekonomske odnose s kkraja 19. veka, ®* da vazi kao pozi- tivno pravo u drugoj polovini 20. veka, u jednoj sredini sa sasvim druk- @ijom socijalnom i ekonomskom strukturom, nego sredina za koju je pra- ¥ Sauer, pomenuto delo, str. 299. * Isto, str. 235237. % Stammler, pomenuto delo, passim. + Sauer, pomenuto delo, passim. & Birgerliches Gesetzbuch, sktaéeno BGB, od 1896, stupio na snagu 1. T 1900. Tit francuski Code civil, stuplo na snagu 1804. 13 vljen,, pod sasvim -drukéijim materijalnim ‘Zivotnim uslovima, Sav znataj generalnih ilauzula, kao. instrumenta za prilagodavanje prava Zivotu, shvata se, kad-se ima u vidu da majve¢i broj propisa BGB predstavlja ustvari kodifikaciju ranije vaieéeg (,recipiranog” ili ,,opSteg”) rimskog prava, éiji su principi samo pretopljeni i sliveni u nove formule, a samo u malom broju propisa naSle su iznaz ideje jednog novog vremena — u generalnim klauzulama §§ 157, 242, 226. i 826 One pokazuju jednu od razvojnih tendencija savremenog (prava; potiskivanje doktrinarno-forma- listitkog shvatanja sa nastojanjem da se pronadu formule podobne i spo- sobne za prilagodavanje pnava promenama ekonomskih, socijalnih.i dru- gih gledi8ta, oslobadanjem sudije, od zakonske kazuistike.*” IL. — Pojava generalnih klauzula je istorijski rezultat razvojnog pro- cesa jednog pravnog sistema — U svakom pravnom sistemu, istorijski posmatrano, moze da se konstatuje: spodetia, usko i kruto pravilo, stre gost primene i jednoobnaznost reSenja; zatim, postepeno uvodenje Sireg, clastiénijeg pravila, ublazavanje strogosti; i najzad, kad se sistem pot- puno razvio, — generalne Klauzule. Kako su ne samo koreni BGB, mego i Gitava njegova struktura (sa vrlo malo izuzetaka) ustvari rimsko pravo, pregled razvoja ‘mora da poéne sa rimskim -pravom. ‘a) Rim. — Prvobitno pravo: obetalac je strogo vezan, datom reti uti lingua nuncupassit, ita jus esto.To je jus strictum. Sakralne forme. Za primitivne agrame odnose dovoljno. Medutim, razvoj trgovine i po- morskog saobraéaja traze Sire okvire. Potrebna gipkost regulisanja prav- nog odnosa, jer zakljuéenje i izvrsenje trgovatkog posla nije. isto Sto i vasnivanje i vréenje servitute. Da se krutost pravila ublazi, uvodi se w pravno regulisanje pojam bona fides. Pravi se razlika izmedu negotia stricti juris i negotia bonae fidei. Kod ovih drugih procesna formula ée naloziti da se tuziocu dosudi quidquid dare oportere ex fide bona ili quidquid dare oportere ex bono et aequo, A zatim, korak dalje. Ni po- slovi stricti juris ne ostaju vise sa prvobitnom strogos¢u. Tuzenome se, za odbranu od zahteva, primaje exceptio doli generalis: si in ea re nihil dolo malo Auli Augerii factum sit neque fiat? Najzad, zavrSetak vazvoja — Justinijanova kodifikecija:, Pandekte otpotinju Celzusovom definici- jom prava: jus est ars boni et aequi, posto je objaknjeno da naziv prava dolazi od pravignosti2# I tako, nazvijeno rimsko pnavo ima.u ¢ri.clemen- tama pojma,-bona fides, exceptio doli i bonum et. aequum — generalne Klauzule.*, Pored njih, moida bi tu trebalo swrstati i pojmove, kao aequi- 2 Wertheimer, ntwiellungstendenzen im Deutschen Recht, 1898, str. 9 © Isto, str. 2 .. Hedman, Die Flucht in die Generalidauseln, ine Gefahr flr Recht und Staat), ibys; Konstatuje Zapanjujuél razmah generalnin kiauztla w razdoblju izmedu osamde- Seth’ godina profieg do prve tredine-sadasnjeg veka; smatra na njihova pojava pred- Stavlja jedan Istorijeki proces u Tazvoju svakog ‘sistama, all njihov nag porast 1 nji- hova nesiueena ekspanzija u ave pravae domene-namecu pravnilca 20. veka, kao jedno od najvaznijin pitanja stoleta, pitanje 0 meri do koje to’ treba da ide 1-0 garancijama 24 pravnu sigurnost. *PIS"Hedemann, pomenuto delo, str. 13; Hamburger, Tre und Glauben iin Verkebr, 1930 str. Gaius, 4, 119. . 4D. 1, 1, 1: Juri operam daturum prius nose oportet, unde nomen juris descendat, Re: autem a ‘justitia appelatum: nam (ut eleganter Celsus definit) jus ‘est.ars boni et aequi..— Citirano prema Corpus juris civilis academicum parisiense,, Paris, 1978. Pre- vod: Ko se pravom Zell baviti, treba prvo da za otkud ime prava potiée. Gno se tako naziva po pravitnostl, jer, (kao Sto 1epo kaze Celzss) pravo. je vestina dobrog i pra~ vitnog. - 8 Hedemann, pomenuto delo, str. 2. 03s we tas, jus-nattirale’s.’ naturalis ratio, boni-mores,-humanitas; pudor, pietas, justa causa, arbitrum boni viri, justitia.?® Ovaj poslednji pojam-upuéuje na takt, zdnavo oseanje, zdrav ‘razum,-humanost,{? jer justitia est “con- stans.et perpetua voluntas suum cuique tribuendit 9° 3 b) Tokomi 19. veka, u‘Neratkoj se pandekino pravo’ (pod siazivoii Gemeines Recht) primenjuje kao jus strictum. Generalna klauzula excep- tio doli generalis ‘smatra se prosto kao ;ukras udzbenika”, jer se. praksi javlja vrlo retko, od sluéaja do sluéaja, sa Sto je moguéno thanje wopsta~ vanja: u zbirkama odluka Saveznog sua” na’njent primenu nailazi se tek od 1886, a do Ktaja 19. veka jo8 samo u deset sludajeva.s® - 7°"? 2” "@) Pojava formule Trew und Glauben ti junisprudenciji:® u jednoj odluci Saveznog suda iz 1883. godine, u jednoj trgovatkoj stvari, formula Treu und Glauben upotrebljena je kao kniterium za ocenu .valjanosti »opstih poslovnih uslova”.. Trgovatki zakonik od-1861 propisivao je da sud ima da ispita volju stnanaka, kad tumati ugovor; ‘da ‘bi se ta volja utvrdila, mije: dovoljno” zadrZati_ sesamo ma’ bukvalnom ‘znatenju “upot- rebljenilr izraza, jer brzina saobraéaja ne dozvoljava ‘da sé prilikom sa- stavijanja“ugovora odmeri svaka ret; -pa’ zato;"kad ‘se ugovor™ tumati, mona da se“uzmuu obzir-potrebe trgovatkeg suobraéaja; prirodd stvari i Saobraéajni-obiéaj, a sve to" u'skladu’ ga shvatanjima Urgovutkoy “staleza; volja: stranaka-mora” biti — da“se ugovor~poiteno-izor8i, onako Kako sdgovanapravignosti, I- = sve" je’ to" obuhvaceno’ formulom “Tred ‘und Glauben, koju-ée sud-od tada“sve éeSée ‘upotrebljavati.--—~ = = 4) BGB je’ velikim’deloni izradien Razuisti¢kom® metodom, ali je 6s tavijeno nekoliko ,,ventila sigumosti”. To su, na prvom mestu, generalne Klauzule’ §§ 138, 157, 242. 4 826% u ikojima su upotrebljeni iznazi.,,gute Sitten”’: i ;,Treu “und Glauben”,. tako ‘zvani opiti propisi, aligemeine Rechtssiitze. Zatim je u mizu pojedinaénih~ propisa, » Linzelrechtssitze, ostavljen jedan neodreden element Koji tek sudija. ima da odredi ‘prili- kom primene. propisa-u konkretnom -sluéaju, kao Sto-su, maprimer, 2lo- upotreba prava (§§ 1353, 1354, 1357, 1358, 1666) ili vazan razlog (u vebem broju propisa) i joS neki drugi ,meodredeni i nastegljivi pojmovi", dehn~ baren und unbestimmten -Begriffe, kako ‘ih pisci ‘kvalifilouju, Ti ventili <

You might also like