Professional Documents
Culture Documents
BCD Elektro - Prirucnik Za Zavarivanje PDF
BCD Elektro - Prirucnik Za Zavarivanje PDF
d.o.o. Doboj
Mr Milan Miloti
PRIRUNIK
za zavarivae
2. Dopunjeno izdanje
Gasno zavarivanje
REL
MIG/MAG
WIG (TIG)
Autogeno i plazma rezanje
PRIRUNIK ZA ZAVARIVAE
2. Dopunjeno izdanje
Gasno zavarivanje
REL
MIG/MAG
WIG (TIG)
Autogeno i plazma rezanje
CIP
,
621 . 791 . 5 ( 035 )
621 . 791 . 94 ( 035 )
,
Prirunik za zavarivae / Milan Miloti . 2.
dopunjeno izd. Doboj : Saobraajni fakultet,
2008 . 107 str . ; ilustr . ; 30 cm
Tira 800 . Bibliografija : str . 117 . Sadraj sa
nasl . str . ; Gasno zavarivanje ; REL ; MIG/ MAG ;
WIG (TIG) ; Autogeno i plazma rezanje .
ISBN 978-99955-36-06-0
COBISS . BH-ID 769816
Predgovor
Prirunik za zavarivae napisan je sa ciljem da pomogne zavarivaima u shvatanju
principa rada pojedinih postupaka zavarivanja i termikog rezanja, te da im da osnovna
znanja vezana za tehniku primjene najee korienih postupaka. Prirunik je namijenjen
polaznicima kole za zavarivanje OSIPROMEX, ije je sjedite u optini Usora, a
mogu ga koristiti svi koji ele da se upoznaju sa postupcima zavarivanja: REL, MIG/MAG,
WIG, gasno zavarivanje ili sa postupcima termikog rezanja.
Za navedene postupke dati su principi rada, parametri reima i tehnika izvoenja
postupka, to u cjelini daje potpunu sliku o svakom od navedenih postupaka, a za itaoca
predstavlja saznanja koja su neophodna za dobijanje atributa dobrog zavarivaa. Dobar
zavariva, pored vjetine koju stie praktinim radom, treba da posjeduje teorijska znanja
koja, uz poznavanja postupka, podrazumjevaju osnovna znanja o materijalima (osnovnim i
dodatnim), mogunostima zavarivanja ili termikog rezanja najee koritenih materijala,
te znanja vezana za bezbjednu primjenu datih postupaka.
S obzirom na to da se vie od 70% svjetske proizvodnje elika prerauje zavarivanjem i
da proizvodnja elika u svijetu svakodnevno raste, moemo zakljuiti da e potrebe svjetske
industrije za zavarivaima takoe rasti, to moe da poslui mladima kao opredjeljujui
faktor pri izboru zanimanja.
Napori koji se ine u koli zavarivanja OSIPROMEX usmjereni su na stvaranje
zavarivakog kadra koji nakon odkolovavanja najee nalazi zaposlenje u istoimenoj
firmi, koja je jedan od najveih kooperanata brodogradilita Uljanik iz Pule, 3. maj iz
Rijeke i sl. Imena navedenih brodogradilita ne dozvoljavaju povrnost u bilo kom radu, a
naroito ne povrnost u zavarivakim poslovima. Stoga nam je cilj da odkolujemo
zavarivae koji e, nakon obuke po evropskim standardima, biti spremni da preuzmu radne
obaveze u najzahtjevnijim zavarivakim zahvatima. Nadam se da e ovaj prirunik u nekoj
mjeri pomoi da i u budue ostvarujemo svoj cilj, a to je da vas osposobimo za dobrog
zavarivaa.
Ps. BUDITE MAJSTORI SVOGA ZANATA !
Doboj, 2006. godine.
Autor.
SADRAJ:
Strana
Predgovor
...........................................................................................
1.
1.1
2.
2.1
2.1.1
2.1.2
2.1.3
2.1.4
2.1.5
2.1.6
2.1.7
2.2
2.3
2.3.1
2.3.2
2.3.2.1
2.3.2.2
2.3.3
2.3.4
2.3.5
2.3.5.1
2.4.
2.4.1
2.4.2
2.4.3
2.4.4
2.4.5
2.4.6
2.5
2.5.1
2.5.2
2.5.3
2.5.4
2.5.5
2.5.6
2.5.7
2.5.8
2.5.9
2.5.10
2.6
2.6.1
3.
3.1
3.1.1
3.1.2
3.1.3
3.1.4
3.1.5
3.1.6
3.1.7
3.2
3.3
3.3.1
3.3.2
3.3.3
3.3.4
3.3.5
3.3.6
3.3.7
3.4
Pod zavarenim spojem se podrazumijeva konstruktivna cjelina, sl. 1, koju ine osnovni metal (1) i metal ava, ili skraeno av, kod koga se razlikuju lice ava (2), nalije
ava (3), korijen ava (4) i ivica ava (8), sl. 1.a. Kod postupaka zavarivanja topljenjem av
nastaje ovravanjem istopljenog osnovnog i dodatnog metala ili samo osnovnog metala.
Dio osnovnog metala, koji se topi u procesu zavarivanja i ulazi u sastav metala ava, zove se
uvar (5), ija je granica obiljeena sa (6), sl. 1.a, a dubina sa (9), sl. 1.b. Zona uticaja
toplote (ZUT), oznaena sa (7) na sl. 1.a, je onaj dio osnovnog metala, koji je pod uticajem
zagrijavanja i hlaenja pretrpio izvjesne strukturne promjene, ali ispod temperature
topljenja. Na sl. 1. prikazane su i osnovne dimenzije ava: irina (11), debljina (12) i nadvienje (10), i to za sluaj sueonog, sl. 1.b, i ugaonog spoja, sl. 1.c, kao i za navareni sloj,
sl. 1.d, kod koga je bitna i njegova debljina (13).
a)
b)
c)
Slika 1. Osnovni elementi zavarenog spoja
d)
Prije zavarivanja potrebno je pripremiti ivice osnovnog metala, ime se dobija lijeb za
zavarivanje, iji su osnovni pojmovi definisani standardom, sl. 2. Najee korieni
ljebovi i izgledi odgovarajuih avova su dati u tab. 1.
-11-
naziv
rubni
HV
duplo U
a) jednoprolazni
b) vieprolazni
Slika 3. Vrste avova
-12-
c) vieslojni
Prema obliku lica ava razlikuju se ravni, udubljeni i ispupeni avovi, sl. 4, a prema
kontinuitetu avovi se dele na neprekidne, sl. 5a i isprekidane, sl. 5b, koji mogu da budu
simetrini, sl. 5c, ili nesimetrini, sl. 5d.
a) ispupeni
b) udubljeni
c) ravni
a) neprekidni
b) isprekidani
c) simetrino
d) nesimetrino
Slika 5. Podjela avova po kontinuitetu
-13-
a) sueoni
b) preklopni
c) ivini
d) T spoj
d) nadglavni
a) horizontalni
b) horizontalno
vertikalni
c) vertikalni
Pod tehnologijom zavarivanja podrazumjeva se skup operacija koje je potrebno izvesti da bi se napravio zavareni spoj (izbor osnovnog i dodatnog materijala, priprema
osnovnog materijala, izbor postupka i parametara zavarivanja).
Pod tehnikom zavarivanja podrazumjevaju se naini izvoenja pojedinih operacija
(npr. tehnika zavarivanja unapred ili unazad).
-14-
red. br
oznaka
naziv ava
rubni
HV
duplo U ugaoni
navar
11
11
ugaoni av sa
ispupenim licem
ugaoni av sa
udubljenim licem
modifikovana oznaka
objanjenje
sueoni
zbijanjem
sueoni
varnienjem
takasti
bradaviasti
avni
-15-
a) sueoni V
1
111
114
12
13
131
135
14
141
15
185
2
21
22
23
24
25
3
311
Elektroluno zavarivanje
obloenom elektrodom - E
punjenom icom
pod prakom - EPP
topljivom elektrodnom icom u zatiti gasa
zatita u inertnom gasu - MIG
zatita u aktivnom gasu - MAG
netopljivom elektrodom u zatiti gasa
inertni gas - TIG
plazmom
magnetno elektroluno rotirajuim lukom
Elektrootporno zavarivanje
takasto
avno
bradaviasto
sueono varnienjem
sueono zbijanjem
Gasno zavarivanje
oksi-acetilenskim plamenom
-16-
opis
jednostrani I spoj, debljine
3 mm, duine ava 100 mm
-17-
oznaka
3-100
15-100
10+7-100
-18-
2. POSTUPCI ZAVARIVANJA
Danas se smatra da je 98 postupaka zavarivanja osvojeno i primijenjeno u praksi, ukljuujui lemljenje, kao to je definisano u standardu ISO 4063 (EN 24063). Postupci
zavarivanja mogu da se podijele na postupke topljenjem i postupke pritiskom, pri emu u
prvu grupu spadaju oni postupci kod kojih se proces spajanja odvija topljenjem i
ovravanjem na mjestu spoja, a u drugu grupu oni postupci kod kojih se proces spajanja
odvija bez topljenja. Osim toga, postupci zavarivanja se esto dijele prema izvoru energije:
elektrina (luk, otpor, snop), hemijska (plamen, eksploziv, termiti), mehanika (pritisak,
trenje, ultrazvuk) i ostale (npr. svetlost).
2.1 GASNO ZAVARIVANJE (311)
Gasno zavarivanje je postupak spajanja metala topljenjem i ovravanjem osnovnog i (po potrebi) dodatnog metala pomou plamena dobijenog sagorevanjem gorivog gasa.
Najee se koriste gorivi gasovi na bazi ugljovodonika: metan (CH4), metilacetilenpropadijen (C3H4 - trgovaki naziv MAPP), acetilen (C2H2), propan (C3H8), propilen
(C3H6), butan (C4H10) i vodonik (H2). Koliina toplote osloboena sagorijevanjem, kao i
najvia temperatura plamena, zavise od vrste gorivog gasa. Podrazumjeva se da gorivi gasovi sagorjevaju u struji kiseonika, ako nije naglaeno drugaije (npr. sagorijevanje u
vazduhu). Da bi se ostvarilo sagorijevanje u struji kiseonika, gorivi gas i kiseonik se iz
specijalnih posuda pod pritiskom - boca (ili na drugi nain) dovode u gorionik, odakle izlaze
pomeani u odgovarajuoj srazmjeri. Na taj nain je omogueno sagorijevanje gorivog gasa
na vrhu plamenika, koji zajedno sa gorionikom, bocama za skladitenje i crijevima za dovod
gasova, kao i pomonim i dodatnim ureajima (npr. redukcionim ventilima), ini opremu za
gasno zavarivanje.
Tabela 7. Max. temperatura plamena najee korienih gasova
tmax
(C)
acetilen
3087
propan
2526
butan
2300
metan
2538
propilen
2865
MAPP
2927
vodonik
2655
vienom pritisku. Osim toga, boca se prethodno puni poroznom masom (najee drveni umur ili meavina uglja i infuzorijske zemlje) u koju se uliva aceton, a zatim rastvara
acetilen. Tako dobijena smea moe da se podvrgne pritisku od 15 bara
Bocama za acetilen i kiseonik smije da rukuje samo struno osposobljeno lice, tj.
lice koje posjeduje uvjerenje za rukovanje bocama. Greke pri rukovanju bocama sa tehnikim gasovima pod pritiskom su najee uzrok nesree sa veoma tekim posljedicama.
Stoga treba potovati sledee preporuke:
0 Redovno treba kontrolisati da li iz boce istie gas premazivanjem sapunicom, a ne
vatrom.
0 Ako ventil boce poputa i posle pritezanja, takvu bocu treba odstraniti iz upotrebe i
skloniti je od vatre, elektromotora i drugih izvora toplote i varnienja.
0 Svaku popravku ventila, otklanjanje bilo kog kvara i remont prepustiti ovlaenim
licima. Prilikom rada sa bocama, one moraju da budu u vertikalnom poloaju ili pod
nagibom od 45, ime se spreava isticanje acetona.
0 Zaostali pritisak u boci u zavisnosti od okolne temperature treba da bude 0,5 bara
(t<0C), 1 bar (0<t<5C), 2 bara (15<t<25C) ili 3 bara (25<t<35C), da ne bi gubici
acetona iz boce prekomerno porasli.(na navedenim pritiscima boca se smatra prazna).
0 Ventil na boci acetilena smije da se otvara samo pomou specijalnog kljua.
0 Ako su boce bile na temperaturi ispod 10C, moraju da se unesu dva sata prije upotrebe u
prostoriju gde je normalna temperatura.
0 Boce ne smiju da se pregriju, jer se pritisak znaajno poveava.
0 Ventile kod boca treba otvarati polako da bi se izbjegli udarci gasova pod pritiskom u
prikljune ureaje.
0 Treba obratiti naroitu panju da se bocom za kiseonik ne rukuje masnim rukama,
rukavicama ili alatom (u prisustvu kiseonika mast se zapaljuje).
Kako je radni pritisak znatno nii od pritiska u boci, boce je neophodno snabdjeti redukcionim ventilima za kiseonik i za acetilen, sl. 9. Oba redukciona ventila imaju po dva
manometra, jedan za pritisak u boci, drugi za radni pritisak. Princip rada redukcionih ventila
je isti, a jedina konstruktivna razlika je u nainu vezivanja za bocu - kod kiseonika
vezivanje je preko navrtke, a kod acetilena preko uzengije - to iskljuuje mogunost pogrenog vezivanja. Osim toga, razlika je i u opsegu mjerenja - kod kiseonika manometri su
do 300 bara (pritisak u boci), odnosno 16 bara (radni pritisak), a kod acetilena do 40 bara,
odnosno 2,5 bara radni pritisak.
Posebnu panju treba obratiti na rukovanje redukcionim ventilom za kiseonik. Kako
dodir kiseonika sa mau, uljem ili nekom slinom materijom moe da izazove eksplozivno
paljenje, zabranjeno je rukovanje redukcionim ventilom za kiseonik masnim ili prljavim
rukavicama. Osim toga za ovaj ventil je karakteristina pojava zaleivanja usljed razlike
pritisaka na ulasku i izlasku i odgovarajueg pada temperature. Da bi se ovo sprijeilo treba
koristiti to istiji kiseonik, ugraditi grija prije ventila ili koristiti ventil sa dvostepenom
redukcijom pritiska.
-20-
a) za kiseonik
b) za acetilen
Slika 9. Redukcioni ventili
Osim redukcionih ventila koriste se i tzv. suvi ventili, koji se postavljaju izmeu redukcionih ventila i gorionika, sl. 10. Princip rada suvog ventila je sledei: kroz gumeno crevo
dotie gas u cijevni nastavak (2) ventila i otvara nepovratni ventil (4), protie kroz ventil u
unutranjost poroznog uloka (5), zatim kroz njegov porozni zid u sredinu uloka, a otuda u
nastavak (3) i u gorionik. U sluaju eksplozije povratni udar plamena stie do komore
izmeu zida cijevi ventila (1) i uloka (5) i tu se gasi, jer se pri prolasku kroz porozni uloak
ohladi ispod temperature paljenja mjeavine gasova. Poveani pritisak od eksplozije gotovo
trenutno zatvara nepovratni ventil.
-21-
Uzrok kvara
- krunasta navrtka nije stegnuta
- ventil zaepljen
Plamen kos ili ustranu
- mlaznica djelimino zaepljena
Plamen gori dalje od mlaznice - preveliki pritisak kiseonika
- preveliki pritisak acetilena
Plamen nestabilan, povreme- - voda u gumenom crevu
no povean
- redukcioni ventil zamrznut
- mlaznica se u radu zagrijava
Povratni plamen
- premali pritisak kiseonika
i pucketanje
- mlaznica je preblizu predmetu
- gorionik ne zaptiva
Plamen "zvidi" i gori unutra - mlaznica i cijev pregrijani
(obino posle povratnog
- prljava mlaznica
udara)
- oteen otvor na mlaznici
Otklanjanje
- navrtku stegnuti
- oistiti ventil
- oistiti mlaznicu
- regulusati ventile na gorioniku ili
redukcionom ventilu
- vodu iscijediti
- odmrznuti redukcioni ventil
- ohladiti gorionik u vodi
- poveati pritisak
- odmaknuti mlaznicu 35 mm
- pritegnuti cijev na spoju
- ohladiti gorionik
- oistiti mlaznicu
- promjeniti mlaznicu
pokretljivost i relativno jednostavno rukovanje. S druge strane, koliina i koncentracija toplote je manja nego kod ostalih postupaka zavarivanja, pa je za gasno zavarivanje karakteristino due vrijeme zagrijavanja i hlaenja, usljed ega su strukturne promjene u ZUT (zoni
uticaja toplote) izraenije i nepovoljnije. Shodno tome, ovaj postupak je pogodan jedino za
zavarivanje tankih limova i cijevi, posebno manjeg prenika, kao i za njihovo reparaturno
zavarivanje. Plamen gasa se takoe koristi za rezanje, lemljenje, navarivanje, predgrijavanje, termiku obradu i jednostavnije operacije oblikovanja, kao to su savijanje i
ispravljanje.
Zavisno od odnosa acetilena i kiseonika, razlikuju se redukujui (manjak kiseonika),
neutralni (potpuno sagorijevanje) i oksidiui plamen (viak kiseonika). Iako je teorijski
smjea kiseonika i acetilena kod neutralnog plamena 1:1, u praksi se pod neutralnim plamenom podrazumjeva smjea O2:C2H2 =(1,11,2):1. Viak kiseonika se troi na sagorijevanje
okolnih gasova. Kod neutralnog plamena uoljive su tri razliite zone, sl. 12:
Jezgro oblika konusa ili cilindra (zavisno od naina isticanja gasova), u kojem se odvija
dio primarnog sagorijevanja. Pri tome sagorijeva manji dio smjee gasova, dok se vei dio
razlae na ugljenik i vodonik. Osloboena koliina toplote zagrijava slobodni ugljenik
stvarajui svijetli omota jezgra, ta daje utisak jarko bijele boje.
Srednja zona, oblika klina, gde se odvija ostatak primarnog sagorijevanja, a poinje i sekundarno sagorijevanje, odnosno oksidacija 2CO i H2 kiseonikom iz vazduha. U ovoj zoni
se postie najvia temperatura plamena (do 3100C, sl. 12a), na 46 mm od vrha jezgra, pa
se ona koristi za zavarivanje. Stoga se srednja zona zove i zona zavarivanja.
Omota plamena, u kojem se odvija sekundarno sagorijevanje na raun kiseonika iz vazduha. Temperatura u zoni sekundarnog sagorijevanja je znatno nia od maksimalne, Boja
u ovoj zoni prelazi od plavo-ljubiaste boje u sredini do uto-narandaste na krajevima.
a) oksidiui
b) neutralni
c) redukujui
- ako je jezgro suvie udaljeno, provarivanje je oteano, a pojava gasnih mjehurova esta.
Neutralan plamen se koristi za zavarivanje elika, bakra, nikla i njegovih legura,
bronze i olova. Redukujui plamen se primjenjuje kada se trai porast ugljenika u zavaru
kao npr. kod zavarivanja sivog liva, kao i za zavarivanje aluminijuma i njegovih legura,
legura magnezijuma i navarivanja tvrdim legurama. Oksidiui plamen se izbjegava, jer reakcija kiseonika ima veoma tetno djelovanje na svojstva legura, sem kod zavarivanja
mesinga gde se viak kiseonika koristi da bi se sprijeilo isparavanje cinka. Temperatura
plamena sa vikom kiseonika je via od ostalih vrsta plamena zbog reakcije sagorijevanja
metala ili prisutnih elemenata, pa se oksidiui plamen ponekad koristi da bi se poveala
produktivnost zavarivanja elika, zbog ega u metalu ava po pravilu nastaju greke tipa
oksida.
Prema brzini isticanja razlikuju se meki plamen (5080 m/s) i tvrdi plamen (120180
m/s), zavisno od pritiska i protoka gasova. Meki plamen je nestabilan i osetljiv na pojavu
povratnog plamena, a koristi se za zavarivanje visokolegiranih elika, lakotopljivih metala
(Pb, Zn) i za lemljenje. Tvrdi plamen je teko kontrolisati, a esta je pojava izduvavanja
rastopljenog metala iz metalne kupke. Stoga se u praksi najee koristi plamen sa brzinama
isticanja 80120 m/s.
Kiseonik omoguava sagorevanje gorivih gasova, a nalazi se u vazduhu (21% zapreminskog udjela). Na 15C i atmosferskom pritisku gustina kiseonika iznosi 1,43 kg/m3,
molarna masa 32 g/mol, a u teno stanje prelazi na -183C. U gasovitom stanju kiseonik
nema boju i miris, nije zapaljiv i eksplozivan. Meutim, poto u njegovom prisustvu neke
materije postaju zapaljive, rukovanje kiseonikom mora da bude oprezno.
Kiseonik se najee proizvodi frakcionom destilacijom tenog vazduha. Tehniki kiseonik je istoe 99,2 do 99,8%, a neistoe su azot, argon i voda. istoa kiseonika je bitna
za njegovo korienje. Kiseonik se prenosi i uva u elinim bocama pod pritiskom 150-200
bar.
Acetilen je gorivi gas bez boje, karakteristinog mirisa, neotrovan i rastvorljiv u vodi u
odnosu 1:1 i u acetonu u odnosu 1:25, na sobnoj temperaturi i atmosferskom pritisku. Rastvorljivost acetilena u acetonu raste sa porastom pritiska, a opada sa porastom temperature.
Acetilen je vrlo eksplozivan u prisustvu kiseonika ili vazduha. Acetilen se transportuje i
uva u elinim bocama pod pritiskom 15 bar, a u sluaju velike potronje racionalnije je
koristiti razvijae acetilena. Za dobijanje acetilena se koriste jo i postupci pirolize
ugljovodonika i deliminog sagorijevanja metana u kiseoniku.
-24-
A5,65
[%]
15-21
16-22
Topitelji oblika praha ili pasta se primenjuju pri zavarivanju livenog gvoa, obojenih
metala i legura, nerajueg elika i drugih legura. Osnovni razlog primjene topitelja su
tekotopljivi oksidi koji se obrazuju pri zavarivanju navedenih materijala i svojim
prisustvom spreavaju uspjeno zavarivanje. Nanoenjem topitelja na dodatni ili osnovni
materijal postie se dvojaki efekat - spreava se donekle oksidacija tenog metala, s jedne
strane, i sniava temperatura topljenja oksida, s druge strane, ime se obezbjeuje njihovo
uklanjanje u obliku troske.
Topitelji se dijele prema hemijskom sastavu na kisele i bazine. Najee se koriste
kiseli topitelji na bazi bora, kao to su borna kiselina, H3BO3, (prvenstveno za bakar i njegove legure), ili boraks (natrijumtetraborat - Na2B4O710H2O), koji lako razgrauje okside
mnogih metala (npr. Cu, Zn, Mn), i bazni topitelji, kao to su natrijum karbonat, Na2CO3, i
potaa, K2CO3, (prvenstveno za sivi liv).
2.1.4 Tehnologija gasnog zavarivanja
Propisivanje tehnologije gasnog zavarivanja ukljuuje izbor i nagib gorionika, izbor ice za zavarivanje, kao i izbor tehnike i parametara zavarivanja (veliina mlaznice, prenik
ice, brzina zavarivanja, potronja acetilena, kiseonika i ice za zavarivanje).
Veliina i jaina gorionika se bira na osnovu vrste i debljine osnovnog materijala. Jaina gorionika meri se protokom acetilena (l/h). Poloaj gorionika znaajno utie na stepen
iskorienja toplote plamena, kao i na zatitu rastopa. Iskorienje toplote je najvee kod
dranja gorionika upravno u odnosu na mesto zavarivanja, sl. 13. Ovakav poloaj gorionika
daje dublje uvarivanje i ui zavar, to je kod debljih materijala povoljnije, kao i bolju
zatitu rastopa. Odstupanje poloaja gorionika od upravnog daje znatno plie uvarivanje i
iri zavar, to je povoljnije kod zavarivanja tankih materijala. Kod gasnog zavarivanja
najee se koriste nagibi gorionika 6080, sem kod vrlo tankih limova, gde se koriste
manji nagibi, 4560, sl. 13.
Vrsta i prenik ice se bira u zavisnosti od osnovnog materijala i njegove debljine. Pri tome
treba imati u vidu zahtev da se ica topi optimalnom brzinom, ni prebrzo ni presporo u odnosu
na topljenje osnovnog materijala. Kod zavarivanja bakra, aluminijuma i njihovih legura, ica se
bre topi nego kod zavarivanja elika, pa se biraju gorionici vee jaine. Iz ovog proizlazi da
prenik ice u odnosu na debljinu osnovnog materijala treba da bude vei nego kod zavarivanja
elika.
-25-
a) unaprijed
b) unazad
-26-
ica se dri iza plamena i nalazi se izmeu osnovnog materijala i gorionika. Vrh ice je
neprestano uronjen u rastop, pomjera se u krug i stalno mijea rastop.
Nain voenje i nagibi ice i gorionika takoe zavise od poloaja zavarivanja i debljine
osnovnog metala. U sluaju sueonog V spoja na limu debljine preko 3 mm, ica je
nagnuta pod 45 i pomjera se ukrug od ivice do ivice leba, a gorionik je nagnut 45-70,
zavisno od debljine, i kree se pravolinijski.
Zavarivanje unaprijed je jednostavnije za rad, regulacija metalne kupke je laka i dobijaju se lijepi i glatki zavari, dok je kod zavarivanja unazad bolje iskorienje toplote i bolja
zatita metalne kupke. Zavarivanje unaprijed je sporije, a utroak acetilena sa poveanjem
debljine znatno bre raste nego kod zavarivanja unazad. Ako se materijali vee debljine
zavaruju tehnikom unapred teko se postie jednolian korjen zavara (obino se javljaju
prokapljine), a takoe je poveana mogunost pojave ukljuaka oksida. Stoga je primjena
tehnike zavarivanja unaprijed ograniena na debljine do 5 mm, a za vee debljine se koristi
tehnike zavarivanja unazad, jer njene prednosti tada dolaze do izraaja. S druge strane ako
se ima u vidu injenica da se gasni postupak praktino ne koristi za komade vee debljine,
jasno je da se tehnika zavarivanja unazad primenjuje veoma rijetko, npr. u nekim
varijantama zavarivanja cijevi.
2.1.5 Izbor parametara zavarivanja
Smjernice za izbor osnovnih parametara za tehnike zavarivanja elika unaprijed (horizontalan poloaj, ugaoni i sueoni spoj, ukljuujui varijantu bez dodatnog metala) i za
tehniku zavarivanja elika unazad su date u tab. 11. Podaci o potronji gasova i ice i
vremenu zavarivanja su dati u odnosu na 1 m ava.
Tablica 8. Parametri gasnog zavarivanja elinih limova
Debljina Veliina Prenik Vrijeme
Brzina
Potronja Potronja Potronja
lima
mlaznice ice zavarivanja zavarivanja acetilena kiseonika
ice
[mm]
[-]
[mm]
[min]
[m/h]
[l]
[l]
[g]
Horizontalni sueoni spoj - tehnika zavarivanja unaprijed
1
1
2
5
12
8,5
10
20
2
2
3
10
6
35
42
50
3
3
3
15
4
75
90
90
Horizontalni ugaoni spoj - tehnika zavarivanja unaprijed
1
1
2
6
10
12
14
25
2
2
3
10
6
42
50
48
4
3
4
20
3
160
210
200
6
4
4
30
2
375
450
440
10
6
5
50
1,2
1000
1200
1100
Horizontalni sueoni spoj - tehnika zavarivanja unaprijed- bez dodatnog metala
1,0
1
3
20
5
6
1,5
2
4,30
14
11
13
2,0
2
5
12
18
22
Horizontalni sueoni spoj - tehnika zavarivanja unazad
5
4
3
20
3
165
198
206
6
4
3
24
2,5
240
288
290
8
5
4
32
1,85
486
580
580
10
6
5
40
1,5
665
800
800
15
7
6
60
1,0
1500
1800
1800
-27-
-28-
Gorionici za zagrijavanje:
-29-
Slika 24. Neutralan plamen bez kiseonika za rezanje, podeen za rezanje elika
-30-
Slika 28. Slabo oksidacioni plamen, za runo rezanje ili brzo poinjanje
rezanja i za izradu kosih rezova
-31-
2.2
a)
b)
c)
d)
-34-
2.3
-35-
granica moe da se postavi debljina od 2 mm, jer se kod manjih debljina javljaju
prokapljine, to moe da se sprijei specijalnim tehnikam rada, npr. korienjem podloki.
Kao gornja granica debljine moe da se postavi 40 mm, jer se preko te debljine po pravilu
ne isplati primjena ovog postupka. Meutim, u sluaju nepravilne konfiguracije koja znatno
oteava primjenu automatskih postupaka zavarivanja, zabiljeene su primjene E postupka i
za debljine do 250 mm.
Jedna od glavnih prednosti E postupka je mogunost primjene u svim poloajima.
Naravno, ne treba zaboraviti da je horizontalni poloaj najlaki i da ga treba koristiti kad
god je mogue, jer omoguava korienje elektroda veeg prenika i struja vee jaine, tj.
veu produktivnost zavarivanja. U prinudnim poloajima treba posvetiti panju izboru
parametara zavarivanja i tehnici rada.
Konano, znaajna prednost u primjeni E postupka je i u njegovoj prilagodljivosti
mjestu zavarivanja. Naime relativno je jednostavno doi do nepristupanih mjesta kao to su
velike eline konstrukcije (mostovi, zgrade, hale, brodovi), cjevovodi i rezervoari, jer je
dovoljno imati dugake i savitljive provodne kablove i izvor struje nezavisan od gradske
mree.
2.3.2 Obloene elektrode za E postupak
Elektroda za E postupak zavarivanja ima metalno jezgro, koje je obloeno sem na
slobodnom kraju, sl. 39. Jezgro obloene elektrode kao dio strujnog kola prenosi struju
(slobodni kraj je povezan draem elektrode za izvor struje), a istovremeno slui kao
dodatni materijal. Osnovne uloge obloge elektrode su:
- zatita zone zavarivanja od okolnog kiseonika, azota i vodonika;
- stabilizacija i jonizacija elektrinog luka;
- usporavanje hlaenja metala ava;
- preiavanje i legiranje metala ava;
- omoguavanje zavarivanja u prinudnim poloajima.
-36-
Stabilizacija i jonizacija elektrinog luka se postie dodavanjem soli natrijuma, barijuma, kalcijuma i kalijuma u oblogu, koje stvaraju gasove sa velikom sposobnou jonizacije,
ime bitno poveavaju sposobnost vazduha da provodi struju.
Troska, obrazovana od ovrslih delova rastopljene obloge prekriva metal ava i usporava njegovo hlaenje, jer ima znatno manju toplotnu provodljivost. Poslije zavarivanja
troska se uklanja ekiem.
Da bi se obavila dezoksidacija metala ava oblozi se dodaju elementi sa velikim afinitetom prema kiseoniku kao to su Ti, Al, Si, Mn, a da se pri tom obrazovani oksidi lako
uklanjaju iz metala ava. Preiavanje ostalih neistoa metala ava se ostvaruje na slian
nain kao dezoksidacija. Radi se prvenstveno o uklanjanju vodonika iz metala ava, emu
slui CaF2, zatim fosfora i sumpora, emu slue CaO i MnO, kao i svih ostalih tetnih elemenata, npr. azota. Legiranje metala ava je potrebno da bi se nadoknadio sagorjeli udio
pojedinih elemenata ili da bi se poboljala svojstva metala ava. U tom cilju najee se
dodaju Mn, Si i Ni.
Uloga obloge u omoguavanju prinudnih poloaja zavarivanja (npr. nadglavni) se ostvaruje poveanjem njene viskoznosti (ljepljivosti), to se postie prvenstveno dodavanjem
baznih i celuloznih sastojaka.
Prema sastavu obloga je u metalurkom smislu kisela, bazna, celulozna i rutilna, a u
novije vrijeme se esto koriste mjeovite obloge kao to su rutilno-kisela, rutilno-bazna i
rutilno-celulozna. Hemijski sastav i osobine ovih obloga su dati u tab. 10. Osim navedenih
postoje i specijalne vrste obloge.
Tabela 10. Hemijski sastav i osobine osnovnih obloga elinih elektroda
Obloga
kisela
rutilna
bazna
celulozna
Hemijski sastav
Osobine
oksidi Fe i Mn,
smanjen viskozitet troske, lijep izgled i loe
alumosilikati, feromangan
mehanike osobine metala ava
rutil, alumosilikati, ferolegure
lijep izgled i
dobre mehanike osobine ava
karbonati, fluoridi, oksidi,
dobra mehanike osobine ava,
hematit
posebno ilavost (nizak sadraj H)
celulozna vlakna, rutil, silikati,
svi poloaji, visok sadraj H,
dezoksidatori
korjeni zavari cjevovoda
-37-
to posebno za pojedine vrste konstrukcionih materijala, tab. 11. Osim navedenih materijala,
postoje i elektrode za zavarivanje drugih metala. Sem standardne oznake elektroda treba
imati u vidu i oznake proizvoaa (npr. PIVA 150 B za debelo obloenu baznu elektrodu,
namenjenu zavarivanju ugljeninih i niskolegiranih elika vrstoe do 510 MPa i sitnozrnih
elika napona teenja do 380 MPa, oznaenu po EN 499 kao E 515 B 120 262H). Oznake,
sastav, mehanika svojstva, osnovne karakteristike i primjene obloenih elektroda su date u
katalozima proizvoaa.
Oznake elektroda po EN su date na sl.40, 41, 42 i 43.
Tabela 11. Standardi za obloene elektrode
Oznaka EN
EN 499
prEN 1599
prEN 1600
EN 499
prEN 757
Namena
niskougljenini i niskolegirani elici i elini liv
elici otporni na puzanje
nerajui i visokolegirani elici
livena gvoa (sivi liv, nodularni liv i temper liv)
navarivanje elika
mikrolegirani elici poviene vrstoe
-38-
zatiene od atmosferskog
dimenzijama i broju are,
tako da su zatieni od
osigurano da ne doe do
Elektrode koje su dobro zatvorene u pakete ili u zalemljene limene kutije (spreeno
pristustvo vazduha) ne treba naknadilo suiti. Ostale elektrode prije upotrebe treba suiti,
naroito ako se zahtjeva povien kvalitet zavarenih spojeva. To se posebno odnosi na
bazine elektrode koje su veoma higroskopne. Ve nakon 4 sata neke vrste bazinih
elektroda u otvorenoj kutijii se mogu smatrati vlanim i treba ih naknadno suiti.
Suenje elektroda se obavlja u posebnim peima za suenje sa mogunou regulacije
temperature. Sem toga svaki zavariva bi morao na radnom mestu da ima posebnu prirunu
pe-suionik za odravanje temperature, najee izmedju 60-900C, kako bi se sprijeilo
vlaenje elektroda za vrijeme rada. Temperatura i vrijeme suenja zavisi od vrste elektrode.
Rutilne i kisele elektrode po pravilu ne treba suiti, sem u sluajevima primjetnih
znakova vlanosti. Tada ih treba suiti na temperaturi l200C u trajanju 2 asa.
Bazine elektode i pored dobrog skladitenja treba u veini sluajeva suiti, a naroito
ako se zavaruju mikrolegirani elici ili debeli limovi neumirenog elika. Ove elektrode se
sue po pravilu na temperaturi 300 do 3500C u trajanju od najmanje 2 asa. Na temperaturi
od 3500C elektrode mogu da se dre najdue 10 asova, jer bi inae dolo do oksidacije
obloge. Elektrode sa bazinom oblogom za zavarivanje elika napona teenja manjeg od 360
MPa mogu da se sue i na temparaturi od 2500C. Ovako osuene elektrode mogu da se prije
upotrebe ohlade do temperature 150 do 2000C i odloe u pe za jednodnevnu upotrebu ili
rune suionike.
Elektrode za visokolegirane elike treba suiti na temperaturi izmeu 200 i 2500C u
trajanju 3 asa. Preporuuje se postepeno zagrijavanje i hlaenje.
Vlane elektrode se lako prepoznaju i prema zvuku pri udaru jedna o drugu: suve
elektrode daju otar i visok zvuk, a vlane dubok. Pri zavarivanju vlanim elektrodama uju
se male eksplozije i pucketanja, a sa povrine moe da se primjeti isparavanje vlage.
Suenje elektrode rutilnog tipa, u nedostatku drugog naina, moe da se obavi i
neposredno prije zavarivanja ukljuivanjem elektrode u kratak spoj.
Obloene elektrode vremenom stare, to moe da se primjeti po malim bjelim kristalima
na oblozi. Ovo je rezultat hemijskih reakcija sastojaka iz obloge. Ovakve elektrode ne smiju
da se koriste. Konano, treba paziti da se koriste samo elektrode bez mehanikog oteenja
ili zamaenja obloge.
2.3.3 Izvoenje spoja
Kada se trai potpuno provarivanje, a pristup je mogu samo sa jedne strane, esto se
koristi podloka koja slui kao osnova za prvi sloj metala ava (korjeni prolaz), odnosno
spreava curenje metalne kupke. Postoje etiri osnovna tipa podloke:
- 43 -
(1)
(2)
(3)
(4)
Polona traka
Bakarna podloka
Nemetalna podloka
Podloni zavar.
Polona traka
Polona traka je metalna traka postavljena ispod ljeba, sl. 44. prvi zavar povezuje obe
ploe osnovnog metala, a takoe i podlonu traku, koja moe nakon zavarivanja da ostane
ako ne smeta ili da se skine mainskom obradom.
Popuna ava
Podloni zavar
- 44 -
uspostavljanju luka), a esto se ista tehnika primjenjuje pri zaustavljanju procesa, tj. na kraju
ploa koje se zavaruju.
Startna ploica
2.3.4
Ureaj za E postupak se sastoji od izvora struje, dovodnih i odvodnih kablova, draa elektrode, stezaljke za masu, a u dodatnu opremu spadaju zatitna odea, maska zavarivaa i njegov runi alat. Za E postupak koriste se obje vrste struje, jednosmjerna i
naizmjenina, pri emu izbor prvenstveno zavisi od vrste obloge i obino je preporuen od
strane proizvoaa elektrode. Pri izboru vrste struje treba voditi rauna o sljedeem:
(1)
Pad napona. Manji pad napona se dobija primjenom naizmjenine struje (NS), to je
ini pogodnijom u sluaju zavarivanja na veim rastojanjima od izvora struje.
(2)
Male jaine struje. Kod elektroda manjeg prenika, odnosno pri korienju manjih
jaina struje, jednosmjerna struja (JS) daje stabilniji luk.
(3)
Uspostavljanje luka. Po pravilu lake je sa JS, posebno kod elektroda manjeg
prenika.
(4)
Duina luka. Zavarivanje kraim lukom je lake JS. Ovo je bitno, osim kod obloga
sa eljeznim prakom.
(5)
Skretanje luka. Moe da bude znaajan problem kod JS.
(6)
Poloaj zavarivanja. Za prinudne poloaje bolja je JS, jer moe da koristi manje
jaine struje.
(7)
Debljina osnovnog materijala. Zavarivanje tankih limova moe da bude
problematino sa NS zbog smanjene stabilnosti luka pri korienju struja manje
jaine.
Bez obzira na vrstu struje, koristi se izvor sa strmopadajuom statikom karakteristikom, jer on obezbjeuje malu promjenu jaine struje pri sluajnoj promjeni duine luka,
koja je neminovna kod runog zavarivanja.
Na sl. 47 je pokazano kako se mijenja jaina struje (Ir1 i Ir2) i napon (Ur1 i Ur2) pri
poveanju duine luka (l1 na l2). Kao to se vidi sa sl. 47, promjena napona je znaajna, dok
je promjena jaine struje mala. Kako promjena napona ne utie bitno na ostale parametre
zavarivanja, strmopadajuom karakteristikom je obezbjeeno dovoljno kvalitetno
zavarivanje, jer se parametri procesa koji najvie zavise od jaine struje odravaju u uskim
granicama.
- 45 -
- 47 -
- 48 -
JSIP
NS
JSDP
Jaina struje znaajno utie na oblik ava i mehanike osobine spoja. Pri poveanju
jaine struje nadvienje i dubina uvarivanja se poveavaju, dok je irina ava praktino
nepromenjena, sl. 49. Suvie velika jaina struja daje grubozrnu strukturu metala ava i poveava sagorijevanje legirajuih elemenata, a nedovoljna jaina struja malu dubinu uvarivanja i slabu vezu ava i osnovnog metala. U oba sluaju esta je pojava troske u ovrslom
metalu ava, kao posljedica turbulencije rastopa i njenog povlaenja u dubinu kod suvie
jake struje, odnosno lijepljenja za stranice lijeba kod suvie slabe struje. Stoga je pravilan
izbor jaine struje od presudnog znaaja za dobijanje kvalitetnog spoja. Pri zavarivanju u
prinudnim poloajima jaina struje se smanjuje za oko 20%, dok se za visokoproduktivne
elektrode koristi jaa struja.
de
Napon luka ima mali uticaj na oblik ava, posebno ako se ima u vidu mali raspon promjene kod E postupka, 22-32 V. Poveanjem napona luka poveava se irina ava, a promjene dubine uvarivanja i nadvienja su neznatne.
Poveanjem duine luka poveava se irina ava, a dubina uvarivanja i nadvienje smanjuju, sl. 52. Suvie kratak luk "uranja" u rastop, poveavajui turbulenciju tenog metala
koji "bjei" prema nezagrijanim povrinama lijeba, to daje lo kvalitet spoja sa grekama
tipa naljepljivanja i ukljuaka troske. S druge strane, predugaak luk je nestabilan i
rasprskava dodatni metal.
Treba imati u vidu i uticaj vrste obloge na izbor duine luka. Kod kiselih i rutilnih
obloga preporuuje se duina priblino jednaka preniku elektrode, a kod baznih obloga i
kod elektroda od obojenih metala preporuuje se dvostruko manja duina, uglavnom radi
bolje zatite metalne kupke.
Nagib elektrode u ravni upravnoj na ravan predmeta koji se zavaruju utie prvenstveno
na dubinu uvarivanja, a u manjoj meri na irinu i nadvienje ava. Najvea dubina se postie
pri uglu od 90o, odnosno kada je elektroda upravna na povrinu zavarivanja, sl. 53. Izbor
- 50 -
a)
b)
Slika 54. Uspostavljanje luka (a) primicanje-odmicanje (b) povlaenje
Prekidanje elektrinog luka je najbolje izvesti povlaenjem elektrode unazad (sl. 55b)
na ovrslu trosku i udaljavanjem nakon toga. Pri direktnom podizanju elektrode (sl. 55a)
moe da nastane greka u avu tipa poroznosti.
a)
b)
Slika 55. Prekidanje elektrinog luka a) nepravilno; b) pravilno
Posebnu panju treba posvetiti nastavku prekinutog ava, s obzirom na krater koji moe
pri prekidu da nastane na kraju zavara. Da bi se izbjeglo popunjavanje kratera "na hladno",
primjenjuju se posebne tehnike, zavisno od vrste zavara (korjeni ili popuna), kao to je u
dvije projekcije prikazano na sl. 56. U prvom sluaju (korjeni zavar - sl. 56a), luk se
uspostavlja na 15 do 20 mm od kraja zavara, na ve izvedenom korjenom zavaru, poslije
ega se prelazi u korjen, radi popune lijeba. U drugom sluaju (zavar popune - sl. 56b), luk
- 51 -
se uspostavlja na donjem dijelu (prethodni zavar) ili na stranici lijeba, zatim se vraa nazad
na aktuelni zavar i tek onda se nastavlja sa daljom popunom lijeba.
a) korjeni zavar
b) zavar popune
Slika 56. Nastavljanje zavarivanja
esto se kod izvoenja E postupka koristi tzv. njihanje elektrode, tj. popunjavanje
lijeba njenim poprenim kretanjem (a ne samo podunim), sl. 57.
- 52 -
Slika 59. Naini prenosa dodatnog materijala: a) prenos u mlazu; b) prenos krupnim kapima
u dugom luku: b1 - formiranje kapi, b2-ekscentrino potisnuta kap; c) kratkospojeni prenos:
c1-formiranje kapi, c2-prenos kapi [8]
Kratkospojeni prenos se postie primjenom najmanjih jaina struje i najmanjih prenika ice. Na ovaj nain se dobijaju zavari malog presjeka, koji se brzo hlade, to je
pogodno za spajanje tankih limova. Osim toga, kratkospojeni prenos je pogodan za
spajanje veih otvora lijeba, i za spojeve kod kojih se zahtjevaju to manje deformacije, jer se ovakvim lukom unosi mala koliina toplote.
Prenos u krupnim kapima je po svim karakteristikama izmeu prethodna dva. Ovakav
prenos dodatnog materijala se javlja prvenstveno pri upotrebi CO2, a jaina struje i napon
luka ine "meuoblast" u odnosu na prethodna dva naina prenosa. Kvalitet spoja je po
pravilu loiji zbog nedovoljnog uvarivanja.
Najvei uticaj na nain prenosa dodatnog materijala imaju parametri struje (vrsta i jaina, karakteristika izvora), zatitni gas, sastav dodatnog materijala i slobodna duina
elektrodne ice. Poveanjem jaine struje prenos dodatnog materijala se mijenja od
kratkospojenog do prenosa u mlazu, ali samo sa Ar kao zatitnim gasom. Pri tom treba imati
u vidu da struja suvie velike jaine, u kombinaciji sa poveanom duinom slobodnog kraja
elektrodne ice, moe da proizvede rotaciju rastopljenog dodatnog materijala i njegovo
skretanje van metalne kupke sl. 60, to ograniava izbor jaine struje.
- 54 -
a) =15mm, I=280A
b) =40mm, I=280A
c) =40mm, I=450A
d) =60mm, I=280A
Slika 60. Uticaj jaine struje (I) i slobodne duine elektrodne ice () na nain prenosa [4]
U sluaju zatite Ar, prenos u mlazu moe da se postigne dovoljnom jainom struje,
koja zavisi od prenika elektrodne ice. Uticaj jaine struje je slian i kod ostalih zatitnih
gasova, ali zavisi i od drugih faktora. Od svih zatitnih gasova samo Ar, pri dovoljnoj jaini
struje, garantuje prenos u mlazu. Helijum, iako inertan kao i Ar, po pravilu daje prenos u
krupnim kapima, nezavisno od jaine i vrste struje. S druge strane, He obezbjeuje veu
dubinu uvarivanja od Ar, a prenos u mlazu moe da se postigne dodavanjem bar 20% Ar,
to ujedno znatno smanjuje eksplozivnost He i daje znaajnu praktinu primjenu ovakvim
mjeavinama. Prenos u mlazu je kod MAG postupka mogue postii samo indirektnom
polarnou koja se najee i koristi (+ pol na ici), i to ako su ispunjeni jo neki uslovi
(npr. dodatak natrijuma i cezijuma u zatitnom premazu elektrodne ice). Oigledno je da
aktivni gasovi, CO2 i N2 (azot), imaju slian uticaj na prenos dodatnog metala kao He, uz
dodatne probleme, posebno kod direktne polarnosti.
Pri zavarivanju elika inertni gasovi pokazuju izvjesne mane kada je prenos dodatnog
metala u pitanju (skretanje luka van ose, rasprskavanje dodatnog metala), to moe da se
smanji ili otkloni dodatkom O2, ili drugih aktivnih gasova, npr. CO2, koji smanjuju
povrinski napon kapi dodatnog metala. Pozitivni efekti dodavanja O2 i CO2 su primetni i u
vrlo malim koliinama, ali su u praksi najee meavine sa 1-5% O2 i do 20% CO2.
U sluaju mjeavine Ar sa vie od 25% CO2 situacija je razliita. CO2 disocira na
3000C, toplotna i elektroprovodljivost na toj temperaturi mu je veoma dobra. Za
provoenje struje dovoljna je mala uarena taka na vrhu ice. Toplota se prenosi samo u toj
taki na vrhu ice. Slobodni kraj ice je znatno zagrijaniji od udaljenih djelova ice, pa je
prenos dodatnog metala nepravilan, esto u kratkom spoju, sa velikim rasprskavanjem.
Osim ova tri naina prenosa dodatnog metala, sve veu primjenu ima impulsni prenos, koji po kvalitetu moe da dostigne TIG zavarivanje. Osnovna odlika ovog naina prenosa je mogunost regulisanja veliine kapi u zavisnosti od uestalosti (frekvencije)
kapanja. Luk je bez kratkog spoja i ostvaruje se impulsnom strujom iz pomonog izvora.
Uestalost impulsa, a time i broj kapi u odreenom vremenskom periodu, moe da se
podeava. Iskustvo je pokazalo da optimalna uestalost impulsa odgovara uestalosti
gradske mree od 50 Hz, a u praksi se koriste uestalosti u opsegu 20-120 Hz. Izvor struje
treba da obezbjedi dva nivoa jaine struje, osnovni nivo, koji treba da bude dovoljno nizak
da onemogui prenos u mlazu, i pulsirajui nivo sl. 61, koji je znatno iznad nivoa
potrebnog za prenos. Stoga se u jednom ciklusu prenese samo jedna kap, a kako je mogue
podesiti vremenski period ciklusa i jainu struje, time je omogueno dobijanje potrebnog
kvaliteta spoja. Koristei opisani princip u novije vrijeme je razvijeno nekoliko
modifikovanih varijanti impulsnog prenosa, posebno u sluaju primjene invertorskog
- 55 -
izvora struje, koji postaju dominantni u primjeni MAG/MIG postupka, jer daju najbolji
kvalitet zavarenog spoja.
vreme
Kratak luk tanki limovi, prinudni poloaji, korjeni prolaz pri maloj jaini struje.
Prenos metala kroz luk - u kratkom spoju sa malim brojem kapi, sl. 62. Frekvencija
kratkog spoja 20 do 120 Hz.
Slika 62
Srednji luk - za limove srednje debljine - u mjeavinama na bazi Ar, srednja jaina struje.
Prenos u velikim kapima, ali sa manjim rasprskavanjem nego kod dugog luka u CO2.
Preporuka: izbjegavati!
Dugi luk - za debele ploe, velike jaine struje, zatita CO2. Prenos u velikim kapima,
sa rasprskavanjem. Preporuka: izbjegavati!
Luk sa prenosom u mlazu sl. 63. - za debele limove, velike jaine struje , Ar ili mjeavina na bazi Ar. Prenos u sitnim kapljicama (mlaz), bez kratkog spoja, vrlo malo rasprskavanje.
Rotirajui luk sl. 64.- vrlo velike debljine, vrlo velike jaine struje, spec. mjeavine Ar i He.
Impulsni luk sl.65. - opte, za svaku jainu struje, meavina na bazi Ar (ne moe CO2).
Prenos metala bez kratkog spoja, kontrolisana veliina kapi i uestalost. Najmanje
mogue rasprskavanje.
- 56 -
2.4.2
Zatitni gasovi
gas
simbol
ponaanje
Ar (99,998%)
I1
inertno
He (99,99%)
I2
inertno
I3
inertno
Ar+(2575%)He
N2 (99,9%)
aktivno
inertno
Ar+(2530%)N2
Ar+2,5%CO2
M1-1
prakt. inertno
M1-2
prakt. inertno
Ar+(13%)O2
M2-3
oksidirajue
Ar+(48%)O2
R2
redukujue
Ar+(115%)H2
CO2 (99,9%)
C
oksidirajue
M3-1
oksidirajue
Ar+(2640%)CO2
M3-2
oksidirajue
Ar+613%CO2+35%O2
CO2+20%O2
oksidirajue
TIME Gas: 26.5% He, 8% CO2, 0,5 % O2, Ar ostatak
primjena
karakteristika luka
najvea stabilnost
poveana toplotna mo
izmeu I1 i I2
poveana toplotna mo
poveana toplotna mo
prenos u mlazu
prenos u mlazu
prenos u mlazu
velika dubina uvarivanja
mogue rasprskavanje
mogue rasprskavanje
malo rasprskavanje
mogue rasprskavanje
Primjena aktivnih gasova zahtjeva posebnu panju zbog pojave oksidacije. Ova pojava, koja je i inae karakteristina za konvencionalne postupke zavarivanja, je posebno
izraena kada se CO2 koristi kao zatitni gas, jer se tada odigrava sljedea hemijska reakcija:
- 57 -
2CO22CO+O2
Smjer ove reakcije zavisi prvenstveno od temperature tako to se na viim temperaturama odvija disocijacija (razlaganje gasa), a na niim temperaturama asocijacija (spajanje
gasova). Zbog toga sastav gasne smjee zavisi od temperature sl. 66., tako da ispod
1600C postoji jedino CO2, a sa porastom temperature se poveava udio CO i O2, tako da
na 3800C ostaje svega 7% CO2, uz 62% CO i 31% O2. Stoga je oksidacija daleko najizraenija u sredinjem dijelu elektrinog luka, gde je temperatura najvia, a najmanje izraena
na povrini metalne kupke, gde je temperatura znatno nia. Prema tome osnovni problem
kod MAG postupka je kako smanjiti oksidaciju kapi dodatnog metala tokom njihovog
prenosa kroz elektrini luk.
Tabela 13. Zatitni gasovi i njihove smjee - tehnoloke karakteristike
Karakteristika
Ar/CO2
Ar/O2
Dubina uvarivanja
Normalni poloaj
Prinudni poloaj
Dobra,
sigurnija zatita sa
poveanjem % CO2
Termiko optereenje
pitolja
smanjuje se sa
poveanjem % CO2
Brzina oksidacije
Poroznost
Opada sa veim %
CO2
Velika
Rasprskavanje
Bez rasprskavanja
Uvedena toplota
Mehanike i tehnoloke
karakteristike
Mogunosti popune
zazora u korjenu
Kratak luk
Srednji luk
Impulsno (CO2<20%)
Rotirajui luk
Mala
Najvea,
velika brzina hlaenja,
opasnost od prslina
Dobre,
srednje pri CO2 >12
dobra
Kratak luk
Srednji luk
U mlazu
Impulsno
Rotirajui luk
Sastav smjee %
Raste sa poveanjem
% CO2, manjom
brzinom hlaenja,
smanjuje se opasnost
od prslina
Dobre, srednje pri
CO2 >30%
Raste sa smanjenjem
%CO2
- 58 -
CO2
Dobra,
moe da postane kritina
Dobra,
zbog curenja ispred metalne sigurna
kupke poveane teljivosti
malo (zbog dobre
Veliko
termike provodnosti)
Velika
Velika
(specijalno pri 8% O2)
Najvee, raste sa
poveanjem snage luka
Velika,
Mala brzina hlaenja,
Mala opasnost od
prslina
Srednje
Manja nego kod
meavina gasova
Kratak luk
Dugi luk
Argon je inertan gas, bez boje, mirisa i ukusa. Iako nije otrovan, treba imati u vidu da
Ar u zatvorenoj prostoriji moe da smanji koncentraciju kiseonika. Argon je standardizovan, gde je propisan kvalitet, upotreba, metoda ispitivanja i nain isporuke. Argon
se proizvodi u etiri kvaliteta, zavisno od istoe: A (najmanje 99,999% Ar), B (99,99%
Ar), C (99,96% Ar) i D (85% Ar). Za zavarivanje se koristi Ar kvaliteta C, a za specijalne
sluajeve kvaliteta B. Argon se isporuuje u elinim bocama oznaenim utom bojom,
zapremine 40 l i pritiska do 200 bara, pri emu u bocu staje 6 Nm3, odnosno 10 kg argona.
Boce sa Ar se ne prazne do kraja, ve se uvjek ostavlja dovoljan natpritisak da se sprjei
prodiranje vazduha u bocu.
Ugljendioksid je gas bez boje i mirisa, kiselkastog ukusa. Do koncentracije 2,5% CO2
nije opasan za udisanje (krae vrijeme), ali u veoj koncentraciji ili pri dugotrajnijem dejstvu moe da bude tetan. Ugljendioksid je standardizovan, skladiti se u elinim bocama,
oznaenim tamnosivom bojom, zapremine 40 l i pritiska od 70-100 bara, tako da u svaku
bocu staje 15 Nm3, odnosno 30 kg CO2. Standardom su definisana tri kvaliteta CO2:
tehniki, isti i vrsti (suvi led). U zavarivanju se primjenjuje isti CO2 najmanje
koncentracije 99,8%.
2.4.3 ica za zavarivanje
Elektrodne ice se proizvode u koturovima mase 1 - 100 kg u nizu prenika od 0,8 do
1,6 mm sa korakom 0,4 mm, a izuzetno 2,4 i 3,2 mm, pri emu se ice manjeg prenika (do
1,2 mm) obino koriste za prenos krupnim kapima, a ice veeg prenika (preko 1,2 mm)
za prenos u mlazu i impulsni prenos. U industriji motornih vozila se koristi jo i ica 0,9.
U sluaju zavarivanja elika elektrodna ica treba da ima povean sadraj Si i Mn u
cilju dezoksidacije metala ava i nadoknade sagorjelih elemenata u osnovnom materijalu. U
cilju sprjeavanja nastanka poroznosti u metalu ava i zakaljenja, sadraj ugljenika je ogranien na 0,12%. Pri izboru dodatnog materijala treba uzeti u obzir hemijski sastav i
mehanika svojstva osnovnog materijala, stanje i istou osnovnog materijala, poloaj
zavarivanja i oblik prenosa dodatnog materijala.
Elektrodne ice za zavarivanje i navarivanje standardizovane su po EN 440.
- 59 -
Slika 67. ema ureaja za elektroluno zavarivanje topljivom elektrodom u zatiti gasa
- 60 -
Za elektroluno zavarivanje topljivom elektrodnom icom u zatiti gasa koriste se izvori struje sa ravnom ili blagopadajuom spoljnom statikom karakteristikom da bi se iskoristio efekt samoregulacije duine luka, sl. 69. Naime, ako se duina luka povea tako
da se karakteristike luka mijenjaju od 1 do 3, sl. 69, znaajno se smanjuje jaina struje, to
je na sl. 69 oznaeno sa I1 do I3. Usljed smanjenja jaine struje gotovo trenutno se smanjuje
brzina topljenja elektrodne ice, a time i duina luka. S druge strane, ako se duina luka
smanji (karakteristike luka 3-1, sl. 69), jaina struje raste od I3 do I1, pa se duina luka
poveava. Prema tome duina luka se vraa na poetnu vrijednost, to se naziva efektom
samoregulacije.
Osim navedene statike karakteristike, izvori struje za MAG/MIG postupak treba da
obezbijede i bolju dinamiku karakteristike u odnosu na izvore struje za E postupak,
posebno u sluaju kratkospojenog prenosa dodatnog materijala. Tako npr. da bi se usporila
promjena jaine struje poslije kratkog spoja u strujno kolo se ubacuje indukcioni kalem,
koji proizvodi efekt prikazan na sl. 70, ime se popravlja kvalitet zavarenih spojeva.
I3
I2
I1
I (A)
- 61 -
Slika 71. ema dovoenja ice: 1 - kotur sa icom, 2 - izlazna voica, 3 - valjci
za usmeravanje ice, 4 - pogonski valjci, 5 - pritisni valjak, 6 - ulazna voica
Slika 72. Sistemi dovoenja ice: A) kabinski, B) univerzalni, C) tandemski, D) push-pull [4]
Od posebnog znaaja kod punjene ice i drugih mekih ica (obojeni metali) je
primjena pogonskog mehanizma sa 4 tokia, umjesto 2, jer se time obezbjeuje dotur ice
manjim pritiskom, ravnomjerno rasporeenim na 2 para tokia. Takoe je bitan oblik
povrine tokia na koji ica nalijee - dok je kod tvrdih ica uobiajeni profil V, dotle
kod mekih ica ova povrina mora da bude profilisana, npr. u obliku .
Treba imati u vidu da je pravilan izbor kontaktne voice i mehanizma za dotur ice od
presudnog znaaja za kvalitetno MIG/MAG zavarivanje, posebno kada se koristi punjena
ica ili puna ica od objenih metala i legura aluminijuma.
- 62 -
I(A)
Slika 73. Zavisnost brzine dovoenja
elektrodne ice v i jaine struje I
- 63 -
Napon luka utie bitno na kvalitet zavarenog spoja, jer promjenom njegove vrjednosti
moe da se utie na nain prenosa dodatnog materijala i u manjoj mjeri na dimenzije ava
(na isti nain kao kod E postupka). Uticaj napona na prenos dodatnog metala je prikazan u
tab. 14, gde su date tipine vrijednosti napona koje se koriste za zavarivanje razliitih
metala u zavisnosti od vrste zatitnog gasa.
Uticaj brzine zavarivanja je isti kao kod E postupka. Brzina zavarivanja se bira
prvenstveno u zavisnosti od jaine struje proporcionalno njenoj vrijednosti, da bi se
odrala zadana vrijednost pogonske energije i poloaja zavarivanja (manja brzina
zavarivanja za prinudne poloaje, pod uslovom da je i jaina struje manja).
Poloaj gorionika ima veliki uticaj na oblik ava. Tako npr. nagib elektrodne ice u odnosu na vertikalu bitno mijenja oblik ava od irokog i plitkog (nagib u smjeru zavarivanja,
tj. tehnika zavarivanja unaprijed) do uskog i dubokog (nagib suprotan smjeru zavarivanja,
tj. tehnika zavarivanja unazad), sl. 76.
Tablica 14. Tipine vrednosti napona luka za zavarivanje u zatiti gasa
Metal
Napon (V)
Prenos krupnim kapima
Kratkospojeni prenos
prenik elektrode 1.6 mm
prenik elektrode 0.8 mm
Ar He 25% Ar- Ar-O2 CO2 Ar Ar-O2 75% Ar- CO2
75% He 1-5%O
1-5%O2 25%CO2
2
Aluminijum
Ugljenini elik
Niskoleg. elik
Nerajui elik
Nikal
Bakar
25 30
- - 24 26 30
30 36
29
28
33
28
28
26
-
30
30
-
19
17
17
18
22
24
18
18
19
22
19
19
21
-
20
20
-
- 64 -
uje dimenzije ava na sledei nain: vea dubina uvarivanja i manja irina ava se dobija
veom gustinom struje (ili vea jaina struje za isti prenik ili manji prenik za istu jainu
struje). Prenos dodatnog materijala u mlazu i krupnim kapima se po pravilu primjenjuju za
zavarivanje u horizontalnom poloaju, dok se kratkospojeni i pulsirajui prenos koriste u
svim poloajima. Za zavarivanje u vertikalnom i nadglavnom poloaju koriste se ice manjeg prenika, kao i kratkospojeni ili pulsirajui prenos dodatnog materijala, jer se time
pojaavaju dejstva elektrodinamike sile i povrinskog napona, to omoguava savlaavanje dejstva gravitacije.
smjer zavarivanja
Tehnika zavarivanja
unaprijed
Gorionik
vertikalan
Tehnika zavarivanja
unazad
Uticaj vrste zatitnog gasa na oblik ava je dat na sl. 77. Osim vrste zatitnih gasova
bitan je i uticaj njihovog protoka koji zavisi od vrste spoja, poloaja i brzine zavarivanja,
oblika i dimenzija ljeba, jaine struje, napona luka i prenika ice. Pri odreivanju potronje zatitnog gasa, treba imati u vidu da u sluaju nedovoljne koliine okolni gasovi mogu
da prodru u metalnu kupku, a u sluaju prevelike koliine i brzine strujanja nastaje
turbulencija sa istim posledicama.
Pri zavarivanju u zatiti gasa treba imati u vidu strujanje okolnog vazduha, koje ne
smije da bude takvo da ometa dejstvo zatitnog gasa. Posebno pri radu na otvorenom potrebno je predvidjeti dovoljno dobar zaklon od vjetra i prinudnog strujanja vazduha.
- 65 -
Slika 78. Kretanje vrha ice pri horizontalnom zavarivanju - sueoni spoj
a)
b)
c)
d)
e)
- 66 -
f)
g)
Greka
Uzrok
Nedovoljno vezivanje
Poroznost
a. Gorionik defektan
- 67 -
Slika
79a
79b
79c
79d
79e
79f
79g
2.4.7
- 68 -
- 69 -
Sl. 82 Upravljaka tabla, aparata za MIG/MAG postupak, VARMIG 600 D44 Synergy.
1. Tipka za izbor materijala i zatitnog gasa.
2. Tipka za izbor prenika ice za zavarivanje.
3. Tipka za izbor naina zavarivanja.
4. Tipka za podeavanje dodatnih funkcija.
5. Tipka za podeavanje protoka zatitnog gasa.
6. Tipka za uvoenje ice.
7. Displej za prikaz napona struje i vremena takanja.
8. Displej za prikaz jaine struje i brzine ice.
9. Lampica za ukljuenu termozatitu.
10. Lampica za ukljueno vanjsko podeavanje.
11. Encoder za podeavanje brzine dodavanja ice, struje i napona kod
vanjskog podeavanja parametara.
- 70 -
- 71 -
Kod TIG postupka se najee koriste naizmjenina struja (NS) i jednosmjerna struja
direktne polarnosti (JSDP)(minus pol na elektrodi) . Uticaj vrste struje na oblik ava izveden
TIG postupkom je prikazan na sl. 84. Jednosmjerna struja direktne polarnosti daje najui i
najdublji av, sl.84a. Toplota pri zavarivanju se rasporeuje priblino 1/3 na elektrodu, a 2/3
na osnovni materijal. Jonizovane estice su usmjerene od materijala ka elektrodi, a elektroni
od elektrode ka osnovnom materijalu, tako da se ne dobija efekt povrinskog ienja
tekotopljivih oksida, kao to je to sluaj kod jednosmjerne struje indirektne polarnosti
(JSIP), sl. 85a. Stoga se jednosmjernom strujom direktne polarnosti zavaruju metali
kod kojih efekat ienja nije potreban (elici, nikl, bakar i njihove legure).
Indirektna polarnost daje najiri i najplii av, sl. 84b. Toplota pri zavarivanju se rasporeuje suprotno prethodnom sluaju, odnosno 2/3 na elektrodu, a 1/3 na osnovni
materijal, to je neracionalno, daje nestabilan luk i pregrijava elektrodu i gorionik. Iako
jednosmerna struja indirektne polarnosti, zahvaljujui kretanju elektrona od osnovnog
materijala ka elektrodi, proizvodi efekt povrinskog ienja tekotopljivih oksida, s
obzirom na navedene nedostatke njena praktina primena je beznaajna, a za zavarivanje
aluminijuma i njegovih legura se koristi naizmenina struja.
- 72 -
a)
b)
Slika 85. a) Efekat katodnog ienja; b) Asimetrini i simetrini oblik periode NS
- 73 -
Slika 86. Zavisnost gustine struje od temperature kod W i W-Th elektrode [8]
c) Volframove elektrode sa 0,3 do 0,9% cirkonijum oksida. Po svojstvima i cijeni ove
elektrode su izmeu dvije prethodno navedene grupe. Primjenjuju se samo kod
naizmjenine struje, odnosno za zavarivanje aluminijuma i lakih legura.
d) Volframove elektrode sa 0,9 do 1,2% lantan oksida. Koriste se za plazma zavarivanje, jer
imaju dui vijek od ostalih varijanti.
U tab. 16 su prikazane navedene vrste netopljivih elektroda, zajedno sa sistemom oznaavanja prema standardu EN 26848 i osnovnim karaketristikama.
- Kodifikacija po hemijskom sastavu:
prvo slovo = simbol glavne komponente
drugo slovo = poetno slovo oksida + broj (sadraj oksida x 10)
- Uslovi isporuke:
- 74 -
(mm)
(dodaci - %) Simbol
< 0.2
0.3-0.5 ThO2
Volfram sa 0.8-1.2 ThO2
1.7-2.2 ThO2
torijum
oksidom 2.8-3.2 ThO2
3.8-4.2 ThO2
Volfram sa 0.15-0.5 ZrO2
cirkonijum 0.7-0.9 ZrO2
oksidom
Volfram sa
lantan
0.9-1.2 LaO2
oksidom
Volfram
WP
WT4
WT 10
WT 20
WT 30
WT 40
WZ 4
WZ 8
Boja
Zelena
Plava
uta
Crvena
Ljubiasta
Narandasta
Smea
Bijela
WL 10 Crna
Primjedbe
Dobra stabilnost kod NS.
Problemi pri startovanju kod JS.
Poveanjem sadraja ThO2
poveava se vijek, dozvoljena
jaina struje i popravlja
startovanje.
Th je radioaktivan!
Smanjeni ukljuci volframa u
metalu ava (koristi se za
nuklearne posude).
Dui vijek od WT elektroda
(za plazma zavarivanje)
Ne samo vrsta materijala, ve i oblik vrha elektrode bitno utie na stabilnost luka i
dubinu uvarivanja. Postoje dva osnovna oblika vrha elektrode: konusni i sferni. U prvom
sluaju gustina struje je znatno vea, pa je strujni luk koncentrisan, sl. 87a. U drugom
sluaju jaina struje je mala, luk nije koncentrisan, pa se dobija znatno manja dubina
uvarivanja, a vea irina ava, sl. 87b. Konusni oblik se koristi sa JS, a sferni sa NS, sl. 88.
b)
a)
Slika 87. Uticaj oblika vrha elektrode na oblik ava
Slika 88.
- 75 -
oznaka
PIVA
TIG 19/9 Nb
TIG 19/12/3 Nb
TIG 25/20
TIG 18/8/6
Za zatitu metalne kupke koriste se po pravilu inertni gasovi, argon ili helijum. Osnovne prednosti argona u odnosu na helijum su: vea jonizaciona energija, to omoguava
lake uspostavljanje i odravanje elektrinog luka, manji gradijent napona (6 V) u strujnom
luku, to obezbjeuje neznatnu promjenu napona pri promjeni duine luka, izraeniji efekat
ienja oksida, manja osetljivost na strujanje okolnog vazduha, nia cjena i sigurniji rad.
Prednost helijuma je vea toplotna mo luka, to je bitno kod zavarivanja metala velike
toplotne provodnosti, posebno kod veih debljina. Dodatni problem kod primene helijuma
je njegova mala gustina (nekoliko puta manja od vazduha, dok je gustina argona vea od
- 76 -
gustine vazduha), pa je za odravanje zatitnog omotaa potreban dva do tri puta vei
protok gasa. Stoga se u praksi najvie primenjuje argon, a sreu se i meavine argona sa
helijumom (vee debljine i/ili materijali vee toplotne provodnosti) ili sa vodonikom
(nerajui elik).
Osim vrste zatitnog gasa, i oblik mlaznice ima veliki uticaj na efikasnost zatite. Koriste se tri osnovna oblika mlaznice: konusni, cilindrini i profilisani, sl. 89. Najbolja zatita
se postie profilisanim mlaznicama. Na efikasnost zatite utie i dovod gasa do mlaznice, sl.
90, koji se izvodi sa odbojnikom ili bez njega. Kao to se sa sl. 90 vidi, odbojnik vrlo
povoljno utie na irinu zatitne zone, odnosno efikasnost zatite.
Gas
Ar
Ar + H2
He
He-Ar (25-75)
He-Ar (50-50)
zatita korjenog
prolaza
Uspostavljanje
luka
Stabilnost
luka
irina
ava
Ar
3
3
3
Ar/He
3
3
2
He
1
1
1
He/Ar(25/75)
2
2
3
He/Ar(50/50)
1
1
2
1 - mali uticaj; 2 - srednji uticaj; 3 - veliki uticaj
a. konusna
b. cilindrina
Dubina
uvarivanja
Brzina
zavarivanja
2
2
3
2
3
2
3
3
3
3
c. profilisana
- 77 -
Slika 90. Uticaj dovoda gasa do izlaza iz mlaznice na irinu zatitne zone
2.5.5 Ureaj za zavarivanje
Ureaj za zavarivanje TIG postupkom je prikazan na sl.91; njegovi osnovni elementi
su: izvor struje, boca (ili boce) za zatitni gas, sa odgovarajuim ventilima, gorionik sa
netopljivom elektrodom, paket crijeva za dovod argona, rashladne vode i elektrini kablovi.
Izvor struje je po pravilu strmopadajue statike karakteristika, kao kod E postupka, da
bi sluajna promjena duine luka to manje uticala na jainu struje. Ako se napaja naizmeninom strujom, ureaj treba da proizvodi simetrine, odnosno uravnoteene talase
struje.
Gorionik za zavarivanje treba da ima dovoljan strujni kapacitet da se ne bi pregrijavao,
a po pravilu se hladi, vazduhom ili vodom. Sastavni dio gorionika je mlaznica, iji oblik
bitno utie na efikasnost zatite. Mlaznica treba da ima takav oblik da isticanje zatitnog
gasa bude bez turbulencije, a da pri tome bude to udaljenija od mjesta zavarivanja, da bi
zavariva imao bolji pregled.
- 79 -
Protok
argona
(l/min)
4
4
4
4
5
5
Prenik
elektrode
(mm)
1,0
1,01,6
1,6
2,4
2,4
3,2
3,2
Prenik
ice
(mm)
bez
1,01,5
1,52
23
3
3-4
4
Protok
argona
(l/min) Horizont.
7
60
7
80
8
140
9
180
10
280
12
320
14
360
16
420
16
450
20-25
450
450
2025
- 80 -
Jaina struje
Temperatura
(A)
predgrijevanja
Vertikal. Nadglavno
(C)
50
40
80
75
135
130
170
160
240
230
270
260
150
280
270
200
330
280
200
250
350
350
- 81 -
Posljedica
Pogrean rad
prokapljine
vazduh
neprovar
predugaak luk
vazduh
oksidi
suvie veliki ugao
- 82 -
Slika 97. Sistem zatite korijenog prolaza pri zavarivanju reaktivnih materijala
- 83 -
Meu najee greke pri zavarivanju spadaju oksidni ukljuci koji negativno utiu na
mehanike osobine zavarenog spoja. Na slici 98. dat je pregled najeih uzroka pojave
oksidnih ukljuaka.
Oksidni ukljuci
Uzroci
Neoien lijeb
Suvie veliki lijeb - pristup vazduha sa suprotne strane
Nedovoljan otvor lijeba
Nedovoljna struja zavarivanja
Predugaak luk
ipka dodatnog metala suvie uronjena u kupku
Oksidi ne mogu da se uklone u pravcu korjena
Zavarivanje korijena zahtijeva posebnu obuku zavarivaa jer je korijen zona sa najvie
potencijalnih greaka. Tipine greke u korijenu su prikazane na slici 99.
- 84 -
Nesimetrini zazor
Oksidacija kiseonikom iz vazduha
- 85 -
- 86 -
- 87 -
Sl. 102 Izgled komandne table invertorskog aparata za TIG postupak zavarivanja
(VARTIG 2005 DC)
1. Displej za prikaz parametara zavarivanja
2. Indikatorska lampica ukljuenosti aparata
3. Indikatorska lampica termozatite aparata
4. Tipka za promjenu reima rada ( reimi su dati pozicijama 5, 6, 7, 8 i 9)
5. 4-taktni reim rada + visokofrekventno paljenje luka
6. 2- taktni reim rada + visokofrekventno paljenje luka
7. 4-taktni reim rada + paljenje luka dodirom elektrode (kresanjem)
8. 2- taktni reim rada + paljenje luka dodirom elektrode (kresanjem)
9. Reim rada uz mogunost rune promjene jaine struje ( I2 ili I3)
10. Tipka za promjenu vrste zavarivanja ( dato pozicijama 11, 12 i 13)
11. TIG pulsno zavarivanje
12. TIG standardno, bez pulsiranja struje
13. REL postupak zavarivanja elektrodom
14. Enkoder za podeavanje parametara zavarivanja
15. Na displ. poz. 1 dato vrijeme preduduvavanja zat. gasa (pode. se sa poz. 14)
16. Na displ. poz. 1 data poetna struja I1 (pode. se sa poz. 14)
17. Na displ. poz. 1 dato vrijeme rasta struja sa I1 na I2 (pode. se sa poz. 14)
18. Na displ. poz. 1 data frekvencija DC pulsiranja (pode. se sa poz. 14)
19. Na displ. poz. 1 data glavna struja zavarivanja I2 (pode. se sa poz. 14)
20. Na displ. poz. 1 dato vrijeme padanja struja sa I2 na I3 (pode. se sa poz. 14)
21. Na displ. poz. 1 data konana struja I3 (pode. se sa poz. 14).
- 88 -
22. Na displ. poz. 1 dato vrijeme duv. gasa nakon gaenja luka (pode. se sa poz. 14)
23. Tipka za uklju. daljinskog upravljaa
24. Indikatorska lampica za uklj. Daljinski upravlja
25. Parametri pulsnog zavarivanja (frekvencija, irina pulsa i osnovna struja), oitavaju
se na displ. poz. 1, a podeavaju sa enkoderom poz. 14.
26. Tipka za izbor parametra koji se eli podesiti.
Sl. 103 Izgled komandne table aparata za TIG postupak zavarivanja sa pohranjenim
programima (VARTIG 3500 AC/ DC digit)
1. Izbor zavarivakog postupka (AC-za Aluminijum, Pulsno- za visok kvalitet zavara
DC-ispravljena struja za TIG, Ispravljena struja DC za REL postupak)
2. Funkcija AC-WAVE, izbor oblika pulsa.
3. Izbor parametra zavarivanja (poetna struja, vrijeme preduduvavanja gasa, struja
pulsa gornja i donja itd.)
4. Enkoder za podeavanje parametara.
5. Tipka za izbor reima rada (takasto ili neprekidno)
6. Podeavanje AC frekvencije
7. Podeavanje AC balansa ( zavarivanje aluminijuma).
8. Ukljuivanje AC/DC TIG zavarivanja.
- 89 -
- 90 -
Sl. 105 Uporeivanje postupaka (A) luka volframove elektrode u inertnom gasu i
(B) luka plazme za zavarivanje.
Kod WIG postupka luk je slobodan, dok je kod zavarivanja plazmom (a naroito kod
rezanja plazmom) luk jako suen (sl. 105). Kod postupka zavarivanja plazmom imamo
veu duinu luka u odnosu na WIG luk. Luk plazme takode ima cilindrini oblik u odnosu
na zvonast oblik koji se moe uoiti kod WIG postupka.
Slino WIG postupku, gorionici za zavarivanje i rezanje plazmom se koriste sa
uobiajenim izvorima struje koji imaju strmopadajue karakteristike (jednosmerna struja
direktnog polariteta). Uobiajeni WIG izvori struje mogu se koristiti za zavarivanje
plazmom jednostavnim dodavanjem upravljake kutije kojom se regulie uspostavljanje
luka, protok gasova i vode za hlaenje. Rezanje plazmom zahtijeva istu osnovnu vrstu
izvora struje, ali mora imati dosta vii napon praznog hoda i treba da je u mogunosti da
proizvede mnogo viu jainu struje nego WIG izvor struje. Napon praznog hoda za jedinicu
plazme moe biti visok i 400 V. Stvarno, skoro svaki izvor jednosmerne struje sa
strmopadajuim naponom i najmanjom vrednou napona praznog hoda od 80 V i glavnim
kontaktorom moe se koristiti za rad opreme za zavarivanje plazmom. Minimalna struja
koju ete postii zavisi od izabranog izvora struje. Najee, meutim, visok napon se
obezbeduje posebno konstruisanim izvorima struje za luk plazme.
Prednosti zavarivanja plazmom u odnosu na uobiajeno WIG zavarivanje su:
- poboljana krutost luka plazme omoguava laku regulaciju ulaza toplote u radni
komad,
- vea duina luka u odnosu na WIG postupak omoguava da se sa manje problema
odrava pravilan poloaj gorionika,
- veliina zavarivakog kupatila pri korienju plazme takode je manje osetljiva na
promjene u duini luka,
- lake je uvoenje dodatne ice ili ipke i manipulacija rukom gorionika zbog veeg
rastojanja od mlaznice do radnog komada ( 5 -12 mm),
- moe se koristiti dodatnu icu ili ipku veeg prenika sa minimalnim rizikom od
zagaivanja metala ava. Ovo je posebno znaajno pri zavarivanju nerajuih elika,
aluminijuma i titana,
- zbog toga to je luk plazme vrui nego WIG luk, brzine zavarivanja su vie, a zona
- 91 -
- 92 -
- 93 -
Osloboena toplota ini priblino 2/3 toplote potrebne za sagorijevanje elika, a 1/3 se
dobija sagorijevanjem gorivog gasa. Treba takoe uoiti da FeO i Fe2O3 dalje reaguju, pri
emu je konani produkt sagorjevanja Fe3O4, koji se u vidu troske izduvava sa mjesta
rezanja, sl. 106.
3.1.1 Ureaj za gasno rezanje
Ureaj za runo gasno rezanje je praktino isti kao ureaj za gasno zavarivanje, s tim da
je gorionik drugaiji, pa e samo on biti detaljnije opisan. Od kljunog znaaja za uspjeno
rezanje su mlaznice, koje mogu da budu veoma raznovrsne i prilagoene specifinim
zahtjevima (mlaznice za razliite gorive gasove, za razliite debljine, za brzo i sporo rezanje,
za posebne uslove). U praksi su esto u upotrebi mehanizovano i automatsko rezanje, to
zahtjeva ugradnju dodatnih elemenata ureaja.
S obzirom na koliinu toplote koja se koristi u procesu rezanja (2/3 od sagorijevanja
metala, a 1/3 od gorivog gasa) moe da se smatra da je osnovna uloga gorivog gasa da zagrije metal i otpone proces sagorevanja, koji se zatim odvija u nezavisnoj struji kiseonika.
Shodno tome, konstrukcija gorionika za rezanje je komplikovanija od gorionika za
zavarivanje, sl. 108, mada su neki dijelovi isti, kao npr. dra (rukohvat). Osnovna razlika je
u cijevima koje treba da obezbjede dovod smjee gorivog gasa i kiseonika i nezavisni dovod
kiseonika za sagorjevanje, kao i u mlaznici ija konstrukcija treba da obezbijedi isticanje
gasova na isti nain. Stoga se gorionik za rezanje sastoji od cijevi za dovod smjee gasova,
sl. 108, cijevi sa propusnim ventilom za dovod kiseonika i mlaznice sa centralnim otvorom
za kiseonik i perifernim otvorima (ili prstenastim otvorom) za smjeu.
Gorionik za runo rezanje ima samo dva ulazna otvora (kiseonik i acetilen), to znai da
se isti kiseonik koristi za sagorijevanje acetilena i metala koji se ree. Iako je runi gorionik
snabdjeven sa tri nezavisna ventila, putanje mlaza za rezanje ipak izaziva poremeaj
acetilenskog plamena, pa se njegova krajnja regulacija obavlja poslije putanja mlaza
kiseonika. Ovaj nedostatak je otklonjen kod gorionika za mainsko rezanje, kod koga postoje
dva nezavisna dovoda za kiseonik.
- 94 -
a)
2
3-4
3060 / 60100
3
5
100200
4
6
200300
b)
Slika 109. Mlaznica za rezanje (a) sa jednim prstenastim otvorom (b) sa vie otvora
- 95 -
a) cilindrini
b) konusni
Slika 110. Mlaznice sa razliitim otvorima
b)
c)
a)
Slika 112. Dodatni alat ("kolica") gorionika za mehanizovano rezanje
Automatsko rezanje zahtijeva komplikovane i skupe maine, koje su ekonomine jedino
za serijsku proizvodnju. Maine za rezanje mogu da budu pokretne ili nepokretne. Pokretne
maine uglavnom slue za pravolinijsko rezanje, mada mogu da se prilagode proizvoljnom,
krivolinijskom kretanju (rezanju), sl. 113.
- 96 -
Osnovni parametri gasnog rezanja su protok i pritisak kiseonika za sagorijevanje i brzina rezanja. Navedeni parametri se biraju prema debljini materijala, mada postoji i njihova
meuzavisnost. Protok kiseonika za sagorijevanje se regulie prenikom (brojem) mlaznice,
koji se bira na osnovu debljine materijala. Pritisak kiseonika za sagorevanje bitno utie na
stabilnost procesa rezanja, pa njegovom odreivanju i odravanju tokom rezanja treba
posvetiti posebnu panju. Brzina rezanja presudno utie na pravilno isticanje kiseonika na
- 97 -
donjoj ivici reza i odravanje stalne temperature rezanja. Osim od debljine, brzina rezanja
zavisi i od veliine mlaznice i poetne temperature rezanja. Brzina rezanja moe da bude ograniena pojavom otklona mlaza produkata sagorijevanja na povrini reza, sl. 116, koji joj je
proporcionalan. Otklon nema bitnijeg uticaja na kvalitet rezanja ako je njegova vrednost u
granicama 5-15% debljine materijala, ali kod veih otklona brzina rezanja mora da se
smanji.
V
<3
Cu
<2
Pojedinani uticaji legirajuih elemenata su bitni za analizu mogunosti rezanja legiranih elika, ali je od mnogo veeg praktinog znaaja njihov meusobni uticaj. Stoga se
- 98 -
- 99 -
Molibden (Mo)
Djeluje na isti nain kao i Cr. Mo-W elici mogu da se reu samo specijalniim
tehnikama rada.
Volfram (W)
U iznosu 12-14% W ne oteeva rezanje, a granica uspjenog rezanja je 20%.
Bakar (Cu)
U koliinama do 2% ne predstavlja nikakvu tekou za rezanje.
Aluminijum (Al)
U koliinama do 10% ne utie na sposobnost rezanja.
Sumpor (S)
U koliinama uobiajenim kod konstrukcionih elika do 0,06% ne utie loe na
mogunost rezanja. U veim koliinama usporava rezanje, a i razvijaju se znatne koliine
sumornih para.
Vanadijum (V)
U malim koliinama (do 1,5%) poboljava sposobnost rezanja.
Rezanje livenog gvoa
Visoki sadraj ugljenika u livenom gvou predstavlja prepreku uobiajenoj tehnici
gasnog rezanja primijenjenoj za nisko ugljenine elike. Liveno gvoe sadri neto
ugljenika u obliku grafitnih lamela ili nodula, i neto u obliku karbida eleza Fe3C. Oba
konstituenta spreavaju oksidaciju gvoa. Visoki kvalitet rezova ostvaren pri rezanju elika
ne moe se postii sa livenim gvoem. Najee se rezanje obavlja u cilju uklanjanja
ulivnih sistema, defekata, za popravku ili prekrajanje odlivaka ili za otpad.
Vea mlaznica i vei protok gasa od onog upotrebljenog za elike se zahtijevaju pri
sjeenju iste debljine livenog gvoa. Prekomjerni protok gorivog gasa pomae u odravanu
predgrijavanja tokom gorenja.
Liveno gvoe se takoe ponekad sijee primjenom specijalnih tehnika za rezanje
oksidaciono otpornih elika. To su dodatna ploa, rezanje metalnim prahom ili primjenom
hemijskog topitelja.
3.1.4 Rezanje metalnim prahom
Ova tehnika je dopuna tehnike gasnog rezanja sa strujom praha bogatim elezom.
Prakasti materijal se ubrzava i potpomae reakciju oksidacije i takoe topljenje i
rasprskavanje materijala koji se teko reu. Prah se usmjerava u rez ili kroz vrh mlaznice ili
sa jednim ili vie mlazeva izvan vrha. Kada se primjenjuje prvi metod, prah se ubacuje u
kiseonik za rezanje prije ispaljivanja gasa kroz vrh mlaznice. Kada se prah doprema
spoljnim putem, gorivi gas predaje esticama praha dovoljnu brzinu da ih prenese kroz
predgrijani dio u struju kiseonika za rezanje. Ovo kratko vrijeme u predgrijanom stanju je
- 100 -
- 101 -
- 102 -
a)
b)
c)
- 103 -
a)
b)
c)
d)
e)
f)
g)
h)
- 104 -
a)
c)
d)
b)
Slika 123. lebljenje ARC-AIR postupkom u razliitim poloajima:
a) vertikalni; b) nadglavni; c) horizontalni; d) horizontalno vertikalni
3.3 REZANJE PLAZMOM
Rezanje lukom plazme veoma je slino postupku zavarivanja plazmom, razlika je u
konstrukcij glave gorionika za rezanje i dosta viem naponu struje.
Pri rezanju plazmom visoka temperatura luka plazme topi radni predmet, a rastop se
oduvava iz reza kinetikom energijom gasa, koji izlazi iz mlaznice. Za rezanje se najee
koristi plazmatron sa prenosivim lukom, kojim mogu da se reu svi elektroprovodni
materijali. Plazmatron sa neprenosivim lukom, koristi se za rezanje predmeta malih debljina
(ispod 1 mm) i materijala koji nisu elektroprovodni (npr. keramika). U svakom sluaju
koristi se elektroda od legure volframa.
Do sada je razvijeno vie razliitih postupaka plazma rezanja, kao to je korienje vazduha
pod pritiskom kao gasa za plazmu, korienje dva nezavisna gasa jedan kao radni, a drugi
kao zatitni (sl. 124 a), ubrizgavanje vode radi efikasnijeg suavanja luka (sl. 124 b). Za
rezanje se najee koriste sledei plazma gasovi:
a) Smjea Ar i H2 u odnosu 60:40%, ije su glavne odlike velika snaga rezanja zbog velike
toplotne provodljivosti H2, paralelnost reza i blago poviene brazde reza,
b) Smea Ar, H2 i N2 u odnosu 60:20:20%, gde dodatak N2 smanjuje hrapavost reznih
povrina, ali pri tome brazde zaostaju, a povrine reza nisu metalno iste,
c) Smea Ar i N2 u odnosu 50:50%, koja omoguava vee brzine rezanja.
- 105 -
a)
b)
Slika 124. Noviji postupci rezanja plazmom a) sa dva nezavisna gasa b) sa
ubrizgavanjem vode
- 106 -
- 107 -
Sl. 125
- 108 -
Sl. 127 Odnos smjera napredovanja gorionika prema dijelu pri vrtloenju plazmagasa
- 109 -
- 110 -
- 111 -
- 112 -
Standardna
oprema
na
VERCUT
L2
ST
rezaici
omoguava uvoz razliitih CAD
datoteka (DXF, IGS, PLT, ...) to
znai da maina moe odrezati eljeni
oblik
bez
direktne
pripreme
programa. U dodatnu opremu na ovoj
rezaici
spada
:
softer
za
programiranje ZEVS RX, modul za
automatsko
krojenje,
laserski
pokaziva pozicije, suionik vazduha
i filterski sistem za odsisavanje
gasova nastalih rezanjem.
gorionika sa draem lima. Dra lima osigurava konstantnu udaljenost gorionika od lima za
vrijeme rezanja, a podeava se runo. Navedeni ureaj namjenjen je za rezanje tankih limova
(do 3 mm). Na slici 135a prikazan je ureaj MSX 750 MAN koji omoguava runo
voenje plamenog gorionika. Naredbama runo gore/ runo dole pomjera se gorionik u
eljeni poloaj. Radni hod je 220 mm, a senzor upravlja odstupanjem od startnog signala.
a)
b)
c)
d)
Sl. 135. Ureaji za regulaciju visine gorionika: a) MSX 750 MAN, b) MSX 750 CAP
c) MSX 750 ARC d) IHT 3000
Na slici 135b prikazan je ureaj MSX 750 CAP opremljen kapacitetivnim senzorom
i upravljakom jedinicom. Ureaje MSX 750 MAN i MSX 750 CAP mogue je ugraditi
na bilo koju rezaicu sa oksigasnim gorionikom, oba ureaja imaju mogunost daljinskog
upravljanja, preciznost voenja im je 0,3 mm.
Na slici 135c prikazan je ureaj MSX 750 ARC koji slui za vertikalno
pozicioniranje oksigasnog ili plazma gorionika. Ovaj ureaj omoguava dva naina rada, i
to: ARC SENZE MODE ( za plazma gorionike) ili SENZE MODE ( za oksigasne
gorionike). Karakteristike ARC SENZE MODE naina rada su:
- automatsko prepoznavanje visine za paljenje plazma luka,
- automatsko uklapanje na regulaciju visine sa naponom plazma luka,
- podesivo vremensko kanjenje nakon starta rezanja, stabilizacija luka,
- automatsko prepoznavanje proreza i ruba lima,
- podesivo dizanje gorionika u izabrani poloaj nakon prekida rezanja.
Na slici 135d prikazan je ureaj IHT 3000 namijenjen za najpreciznije voenje kod
rezanje plazmom ili autogenog rezanje sa bezkontaktnom ili kontaktnom senzorikom. Ovaj
ureaj ima sve karakteristike ureaja MSX 750 ARC uz dodatnu mogunost kontaktnog
rada pri plazma rezanju. Poetno pozicioniranje izvodi se dodirom mlaznice i radnog
komada, nakon paljenja luka visinsko voenje je naponom luka. Na slici 136. prikazan je
senzorski bezkontaktni nain voenja i kontaktno pozicioniranje uz voenje gorionika
naponom luka.
- 115 -
a)
b)
Sl. 135. Voenje gorionika po vertikali, a) senzorsko (bez kontakta), b) kontaktno.
3.4
REZANJE LASEROM
Rezanje laserom se takoe zasniva na velikoj gustini snage ovog postupka, usljed ega
se materijal koji se sijee veoma brzo dovodi na potrebnu temperaturu kod laserskog rezanja
topljenjem, ili na temperaturu isparavanja kod laserskog rezanja sublimacijom. Za rezanje u
industrijskim uslovima najee se koristi CO2 laser, sl. 136. Pomou sistema soiva i ogledala
laserski zrak (svjetlosni snop) se dovodi do rezne glave u kojoj se soivom fokusira na gornjoj
povrini lima. Laserski zraci kod CO2 lasera za rezanja imaju prenik od 0,1-0,01 mm, to je
ujedno i irina reza. Usljed velike gustine snage i brzine, rezanje CO2 laserom je ekonomino,
uz visok kvalitet reznih povrina i minimalne deformacije.
- 116 -
Literatura:
- 117 -
Preduzee BCD Elektro d.o.o. Doboj osnovano je 23.01.2004.god., a od 26.07.2004.god. posluje kao
ovlateni Komercijalno-tehniki ZastupnikVarstroj-a za trite industrije Bosne i Hercegovine.
SZRIskra ElektromehanikaTuzla
Tel i Fax, 035 250539,GSM:061 734799
E-mail: muho.o@bih.net.ba
BCD Elektro d.o.o. Doboj Tel. +387 (0) 53 203410, Fax.: +387 (0) 53 203411 E-mail: